RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

228
Dino Abazović
jedna od prvih značajnih relacija u tom smislu jeste uloga i značaj islamskog
modernističkog mišljenja reformizma na prelazak iz orijentalno-islamske
u europsko-zapadnu kulturu, odnosno tradicionalistički odgovor na ideje
reformizma u periodu koji počinje sa dolaskom austro-ugarske vladavine, a
okončat će se krajem Drugog svjetskog rata.
Konkretno, ideje islamskog reformizma modernističkog usmjerenja pojavljuju
se u svjetlu namjere za očuvanjem islamske vjere u skladu sa zahtjevima
vremena i suvremenosti. Istaknutiji predstavnici koji svojim radovima
oslikavaju islamsko modernističko mišljenje tog perioda su svjetovna (laička)
inteligencija, ali i Džemaludin ef. Čaušević, islamski učenjak modernističke
orijentacije (i jedno vrijeme reisu-l-ulema Islamske vjerske zajednice).
u osnovi, zahtjevi i aktivnosti modernista išli su ka realiziranju potrebe
da se izvrši kulturni preporod bosanskohercegovačkih muslimana, te snažno
implementiraju reformističko-prosvjetiteljske metode za preobražaj muslimana,
nasuprot težnjama konzervativne uleme.
u društvenom životu bosanskohercegovačkih muslimana tako su dominirala
dva različita stava naročito o razumijevanju i društvenoj funkciji islamskog
učenja i prakse – tzv. modernistički i tradicionalistički stav. Naročito
važne radove o ovoj temi objavili su Fikret Karčić i Enes Karić.
u čitavom tom periodu bosanskohercegovački muslimani imali su svijest,
uz vjersku, i o kulturnoj i političkoj samosvojnosti i vlastitosti, ali ne i etničku
(nacionalnu) svijest – također, veoma malo se radilo na nacionalnom osvješćivanju
muslimana u jugoslaviji (što je vidljivo i iz tema ključnih rasprava i
razmimoilaženja).
Kako je to uglavnom slučaj i drugdje, u uslovima nedovoljno razvijene
nacionalne svijesti dodatno jača konfesionalna svijest, te preuzima određene
kompenzirajuće funkcije.
Političke stranke koje su okupljale bosanskohercegovačke muslimane
(uključujući i najznačajnije među njima, od Muslimanske narodne organizacije
do jugoslavenske muslimanske organizacije) nisu posebno razmatrale
nacionalno pitanje muslimana.
Međutim, važno je istaći da većina bosanskohercegovačkih muslimana
radije ostaje na poziciji (nacionalne) neopredjeljenosti nego prihvatanja nacionalne
nominacije pripadnika drugih konfesija.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA