RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
226<br />
Dino Abazović<br />
tako su i stvorene praktično dvije vrste kultura<br />
Međusobno prilično udaljenih od kojih je jedna bila sistemska i ateistička<br />
koja se nije samo svim institucionalnim sredstvima podržavala nego se često<br />
i nametala, što je rezultiralo njenom hegemonijom u kulturi, i drugu,<br />
izvansistemsku, ali legalnu koja je efikasno potiskivala u sferu privatnosti<br />
bez značajnih javnih društvenih manifestacija (Blagojević, 2007:112).<br />
Međutim, proces prisilne atei<strong>za</strong>cije jugoslovenskog socijalističkog društva<br />
bio je u znatno manjoj mjeri nasilan nego što je to bio slučaj u drugim<br />
državama gdje je primjenjivana atei<strong>za</strong>cija čistog sovjetskog tipa. Ostaje ipak<br />
da se uvidi kako je prisilna atei<strong>za</strong>cija uglavnom maskirala slabije, ali prisutne,<br />
procese autentične sekulari<strong>za</strong>cije.<br />
Kako se to u situaciji moderniteta poka<strong>za</strong>lo i drugdje, u socijalističkom<br />
tipu uređenja društvenih odnosa na društvenoj razini država preuzima mnoge<br />
uloge religijskih <strong>za</strong>jednica, dok na osobnoj razini to isto čini nacionali<strong>za</strong>m<br />
umjesto religioznosti. Stoga je važno uvidjeti da je prvobitno proces nacionalne<br />
emancipacije naroda unutar SFRj istovremeno značio i prikrivenu religijsku<br />
emancipaciju, naročito obzirom na poznatu simbiotičku vezu religije<br />
i nacije na ovim prostorima, tako da je širenje nacionalnih sloboda značilo i<br />
širenje religijskih sloboda, što je karakteristično <strong>za</strong> kasnije periode razvoja<br />
odnosa u bivšoj državi.<br />
Početak krize bivše Federacije (kada je postalo evidentno da državni<br />
socijali<strong>za</strong>m suočen sa neuspjesima na ekonomskom i socijalnom planu neće<br />
ostvariti ideju socijalizma kao zbiljskog humanizma) dešava se u isto vrijeme<br />
kada počinju političke i društvene promjene u Istočnoj i Srednjoj Evropi, s<br />
tom razlikom da je ovdje religija, početkom 90-tih, prepoznata i u znatno<br />
većoj mjeri korištena kao dragocjeni politički kapital. u ideološkom vakumu<br />
postsocijalizma nije došlo do revitali<strong>za</strong>cije religije kao takve, već se religija<br />
iznova razumijeva kao politička činjenica, ali sada u izmijenjenim okolnostima.<br />
Novo razumijevanje je, na žalost, također i partikularno – forsiranjem<br />
konfesionalnih (kolektivnih) identiteta, religija je orijentirana i reducirana na<br />
etnicitet, a ne na njene univer<strong>za</strong>lne karakteristike, svojstva i misiju, te je sredstvo<br />
političke legitimi<strong>za</strong>cije novog poretka.<br />
Ono što je išlo u prilog takvom razvoju događaja jeste da je:<br />
<strong>RASPRAVE</strong> O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA
Change language