RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

drasude, 34 predstavnici vjerske inteligencije unutar Islamske zajednice kroz
konkretno organizaciono i propagandno djelovanje također nastoje i reanimirati
islamski identitet kod muslimana na promoviranim osnovama.
Program obnove vjerskog identiteta (“islamizacija” muslimana, a ne
BiH 35 ) koji je promovirala dominantna vjerska grupa unutar SDa je, u kontekstu
popisa stanovništva iz 1991, i eventualne brojčane nadmoći bh. Muslimana,
propagandno iskorišten za širenje straha od islamske države i kao argument
da se takva nastoji stvoriti. Iako izjave čelnika SDa alije Izetbegovića
ne ostavljaju prostora za dvojbe u pogledu njegove demokratske orijentacije 36 ,
34 tako je 14. januara 1990. u organizaciji Preporoda i Islamske misli u prostorijama Islamskog
teološkog fakulteta organizovan okrugli sto na temu “Islamski fundamentalizam-šta je to?”
Skup je okupio tridesetak kulturnih i javnih radnika iz SFRj koji su se u svojim pisanjima
ili javnim nastupima dotakli sintagme “islamski fundamentalizam”. O političkoj aktuelnosti
teme govori i činjenica da su na skupu bili prisutni predstavnici 26 redakcija listova,
radio i tv programa.Veoma indikativan jeste istup, u to vrijeme, imama zagrebačke džamije,
Mustafe Cerića koji otvoreno izjavljuje da je skup organiziran kao odgovor na knjigu
srpskog orijentaliste Miroljuba jevtića “Džihad kao savremeni rat”. Intencija skupa bila je
terminološkim razobličenjem demistificirati pojam fundamentalizma u islamu kao uvijek
potrebnom vraćanju Izvorima vjere – Kur’anu i praksi poslanika – i na taj način opovrgnuti
predrasude stvarane i njegovane kroz beogradske medije. O podozrenju prema političkim
ciljevima vjerske inteligencije koja biva sve glasnija u vremenu nadolazeće demokratizacije i
političkog pluralizma govori i pitanje koje je dr. Marko Oršolić, franjevački teolog, postavio
na skupu o fundamentalizmu. Dakle, pitanje je glasilo: “Da li bi prema propisima šerijata u
BiH bilo potrebno uspostaviti islamsku republiku, ako bi u BiH živjelo više od 50 % Muslimana?”
Spoj srpske propagande udružen sa programom “islamizacije” bh. Muslimana koji
je postajao sve evidentniji u djelovanju vjerskog kruga doprinosio je stvaranju sumnje i zatvaranju
drugih nacionalnih skupina u BiH. Hadžem Hajdarević i Nedžad latić (pripremili
izvještaje sa skupa), Ko su bili učesnici okruglog stola “Islamski fundamentalizam – šta je
to“; Mehmedalija Hadžić, “Islamski odnos prema pretjerivanju u vjeri“; Dr. Fikret Karčić,
“O “Islamskoj Republici” u BiH“; Preporod, 1. 2. 1990, 3-8.
35 Ivo Banac, Raspad Jugoslavije Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, zagreb
2001., 147; u tom smislu “islamizacija” nije imala nikakve konotacije asimilacije, represije
pogotovo s obzirom na demokratsku orijentaciju alije Izetbegovića.
198
Sabina Veladžić
36 “Diktatura je nenormalna i kada zabranjuje grijeh; demokratija je moralna i kada ga dopušta
(....) demokratija je u principu moralna jer sadrži temeljni uslov moralnog ponašanja:
slobodu. utoliko je bez obzira na sve historijske privide, diktatura strana religiji(....) zato je
sloboda izbora, tj. da se nešto čini ili ne čini, da se poštuje ili krši, uslov svih drugih uslova
(...) svake religije i svakog morala (....) Iz ovog slijedi da će islamsko društvo broj svojih
→
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA