RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

HOMOGENIzACIJA BOŠNJAKA KROz PREPOROD 1990.
Srpsko-hrvatski sukob u jugoslavenskim okvirima je uvjetovao okretanje
bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata prema koncepcijama duhovnih matica 12
i time ih u bosanskohercegovačkim okvirima doveo u suprotstavljen odnos
koji je dugoročno značio dezintegraciju ove republike. jesu li Muslimani u
takvim uvjetima mogli biti faktor stabilizacije Bosne i Hercegovine 13 , s obzirom
da druge domovine nisu imali, i kakav je bio njihov odgovor tj. odgovor
muslimanskih elita na pomenutu situaciju, pokušat ćemo dati odgovor na narednim
stranicama.
Nijaz Duraković, prvi čovjek bh. komunista apelirao je na jedinstvo BiH i jugoslavije, a
protiv podjela i nacionalnog bezumlja. Datum održavanja skupa kao i retorika koja ga je
obilježila ukazivali su na bh. komuniste kao dosljedne nastavljače titove tradicije. Miting
je održan u vrijeme kada se očekivao nastavak XIV vanrednog kongresa SKj, prekinutog
u januaru 1990., napuštanjem sjednice od strane hrvatske i slovenačke delegacije, čime je
došlo do faktičkog raspada SKj, te je stoga predstavljao artikulaciju zabrinutosti zbog sve
očevidnijeg raspada države., R. živković i E. Habul, “Neka pobijedi jugoslavija”. Oslobođenje,
Sarajevo, 26. 5. 1990, 4.
12 Rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da Srbi u velikom procentu (85,40% ispitanih)
odobravaju i smatraju opravdanim uvođenje vanrednih mjera na Kosovu marta 1989.
(Muslimani su u najvećem procentu smatrali da je uvođenje tih mjera bilo nepotrebno, iz solidarnosti
sa muslimanima Kosova), Srbi se također u najvećem procentu zalažu za to da se
obaveze i nadležnosti više objedine u Federaciji (76%), Hrvati su za to u najmanjem procentu
(48,17% ispitanih) – i druge nacije su pokazale visok stupanj saglasnosti sa ovom tvrdnjom,
Srbi su također u najvećoj mjeri izrazili zabrinutost zbog donošenja ustavnih amandmana u
SR Sloveniji (53,54% ispitanih), Hrvati suprotno u najmanjem broju izražavaju zabrinutost
(26,54%). Ne treba zaboraviti da se u početku jugoslovenske krize na liniji Srbija – Slovenija
vodio najžešći spor. Najniži procenat ispitanih koji smatraju da su u BiH međunacionalni
odnosi bolji nego u drugim republikama je među bh Srbima (57,01%), najviši među Muslimanima
(75,80%). I indikativno je da Muslimani i Hrvati koji su ispitani smatraju da je
najveći procenat nacionalista među Srbima, dok Srbi (67,88% ispitanih) smatraju da ih je
svuda podjednako. Hrvati su u najvećem broju, prateći trendove u matici, za višepartijski
sistem (28,92%), R. Dunđerović, n.d., 299, 301, 305.
13 Iduća izjava je projekcija želje, a ne odraz realnog stanja stvari, ali u suštini odslikava očajničku
potrebu Muslimana da odlučuju o svojoj sudbini: “ Muslimanska politička snaga, koja
se sada stvara, bit će, ne samo presudna za suverenitet Bosne i Hercegovine, već i odlučujući
faktor ukupnih odnosa u jugoslaviji. jednostavnije, nacionalna samobitnost Muslimana, a
time i njihova politička nezavisnost od bilo koje nacionalne politike, osigurat će prirodnu
ravnotežu između dviju zasad vodećih političkih nacionalnih snaga u zemlji.”. u: Dr. Haris
Silajdžić, “Muslimani nisu plijen za podjelu”. Preporod, Sarajevo, 15. 9. 1990, 33.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 189