RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

142
Admir Mulaosmanović
kolektivnom pamćenju stanovništva. Najduži otpor novo pridošlim vlastima,
što je interesantno ali ne i neočekivano, kao nosiocima promjena, prilikom
otpora bosanskih muslimana, pružen je upravo u Bihaćkoj krajini.
Najživlji, pak, potresi koje je doživjelo tradicionalno krajiško društvo desili
su se, što je i logično, u vrijeme socijalističkog samoupravljanja kada je
ušlo u značajnije, ili bolje rečeno ozbiljnije, modernizacijske tokove. Francuski
historičar Xavier Bougarel govoreći o ideji jugoslavizma među Bošnjacima
ističe veoma značajne fenomene vezane za razvoj ovoga naroda u socijalizmu.
On kaže:
Yugoslav federalism represented not only protection against Serb and Croat
nationalisms, but also favorable framework for the affirmation of the specific
identity and interests of the young Muslim nation. It is therefore no surprise
that in addition to the Muslim political leaders within the league of Communists
and Marxist intellectuals linked to the process of “national affirmation”
(such as atif Purivatra or Muhamed Filipović) the Muslim population
at large and even the ulemas of the IVz became strongly committed to tito’s
Yugoslavia (Bougarel: 2003, 107 – 108.) 6
Krajišnici su u ovome povoljnom okviru, kako ga definira Bougarel, našli
način da izađu i napuste višestoljetni okvir koji im nije bio naklonjen, neimaština
i stradanje, a da zadrže esenciju, muslimanstvo, svoga identiteta nepromijenjenim.
Dok se, kako kaže Plehanov, ne izmijene društveni odnosi neće
se promijeniti ni psihologija društva jer se ljudi navikavaju na određena vjerovanja,
metode mišljenja i na određene načine zadovoljavanja određenih estetskih
pojava (Plehanov: 1946, 22). Ipak, muslimanstvo koje je ostalo pri krajiškom
čovjeku kao vrhunaravna vrijednost ubrzo je ostalo samo na formalnoj
ravni, imenu, dok je vrijednosni sistem uspješno zamjenjivan socijalizmom.
6 “jugoslavenski federalizam nije predstavljao samo zaštitu protiv srpskog i hrvatskog nacionalizma,
već i povoljan okvir za afirmaciju specifičnog identiteta i interesa mlade muslimanske
nacije. Stoga nije iznenađujuće da su pored muslimanskih političkih lidera u SKj ili
marksističkih intelektualca povezanih sa “nacionalnom afirmacijom” (kao što su atif Purivatra
ili Muhamed Filipović), i muslimanska većinska populacija i ulema iz IVz-a ostali
snažno posvećeni titovoj jugoslaviji”.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA