RASPRAVE o nacionalnom identitetu - Institut za istoriju Sarajevo

OD “MUSLIMANA” DO “BOŠNJAKA”: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA
slimanskoj naciji. što se tiče nacionalnog imena “Bošnjak”, on je simbolizirao
podizanje bosanskih Muslimana na status političke i suverene nacije. Kako
je s ponosom napisao list “ljiljan”, “Muslimani su iz rata izašli kao – Bošnjaci.
(…) Muslimani su u najtežim mogućim uslovima uspjeli očvrsnuti u narod, sa
definiranom nacionalnom sviješću. (…) Muslimani su u džehennemskim uslovima
stvorili ono po čemu jedan narod jeste: svoju državu, svoju vojsku, svoju islamsku
zajednicu, svoje nacionalne institucije”. 21
Manje od tri godine nakon što je iz svojih redova izbacila zagovornike
neo-bošnjaštva, SDa je, čini se, ovim prisvojila njihovu tezu. ali stvarnost je
kompleksnija od toga. Predstavnici panislamističke struje nevoljko su odustali
od nacionalnog imena “Musliman” i to su učinili dijelom iz vanjskopolitičkih
razloga. Džemaludin latić, urednika “ljiljana”, s gorčinom zapaža da “ko u
Evropi nema nacionalno ime, onda ne može imati ni državu”, a odustajanje od
nacionalnog imena “Musliman” naziva “tužni rastanak”: “Da, mi moramo biti
Bošnjaci, to što zbilja nacionalno jesmo, ako mislimo opstati u vlastitoj državi! A
budućnost? Zar neće doći vrijeme postnacionalizma, kada će živa vjera a ne mrtva
nacija određivati naš život? Ovaj Bašeskija, musliman iz BiH (…), vjeruje da
takva budućnost dolazi i da će se naši potomci ponovo, kao i stotine drugih islamskih
naroda u svijetu, vratiti svojoj sudbini i suštini sadržanoj u nazivu: Bosanski
Musliman” 22
štaviše, usvajanje nacionalnog imena “Bošnjak” manje je zakašnjela pobjeda
prvih zagovornika neobošnjaštva, a više rezultat promjene stava intelektualaca
koji su ranije bili članovi Saveza komunista, poput atifa Purivatre
ili alije Isakovića, ili onih koji su bili bliski panislamističkoj struji, kao što je
Rusmir Mahmutćehajić. Svi su oni u usvajanju nacionalnog imena “Bošnjak”
vidjeli jačanje veze koja postoji između muslimanske nacije i Bosne i Hercegovine
u periodu kada su neki predstavnici pan-islamističke struje postavljali
pitanje te veze jer su i dalje imali na umu mogućnost stvaranja muslimanskog
entiteta. Ovo je osobito bio razlog što je Rusmir Mahmutćehajić, koji se protivio
neo-bošnjaštvu 1990. godine, tri godine kasnije postao jedan od njego-
21 zilhad KljuČaNIN, “Bošnjaci su narod zreo za svoju državu”, Ljiljan, tom II, br. 63
(30. mart 1994), str. 8.
22 Džemaludin latIĆ, “jedan tužni rastanak”, Ljiljan, tom II, br. 39 (13. oktobar 1993),
str. 29.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BOŠNJAKA 129