Disertacija - Univerzitet u Novom Sadu
Disertacija - Univerzitet u Novom Sadu
Disertacija - Univerzitet u Novom Sadu
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
UNIVERZITET U NOVOM SADU<br />
FILOZOFSKI FAKULTET<br />
ODSEK ZA PEDAGOGIJU<br />
KONSTRUKTIVISTIČKI PRISTUP<br />
AKTIVNIM POREMEĆAJIMA U<br />
SOCIJALNOM PONAŠANJU MLADIH<br />
DOKTORSKA DISERTACIJA<br />
Mentor: Kandidat:<br />
Prof.dr Olivera Knežević Florić Mr Mila Beljanski<br />
Novi Sad, 2013.
UNIVERZITET U NOVOM SADU<br />
FILOZOFSKI FAKULTET<br />
KLJUČNA DOKUMENTACIJSKA INFORMACIJA<br />
Redni broj:<br />
RBR<br />
Identifikacioni broj:<br />
IBR<br />
Tip dokumentacije:<br />
TD<br />
Tip zapisa:<br />
TZ<br />
Vrsta rada (dipl., mag., dokt.):<br />
VR<br />
Ime i prezime autora:<br />
AU<br />
Mentor (titula, ime, prezime,<br />
zvanje):<br />
MN<br />
Naslov rada:<br />
NR<br />
Jezik publikacije:<br />
JP<br />
Jezik izvoda:<br />
JI<br />
Zemlja publikovanja:<br />
ZP<br />
Uže geografsko područje:<br />
UGP<br />
Godina:<br />
GO<br />
Izdavač:<br />
IZ<br />
Mesto i adresa:<br />
MA<br />
Monografska dokumentacija<br />
Tekstualni štampani materijal<br />
Doktorska disertacija<br />
Mr Mila Beljanski<br />
Dr Olivera Knežević Florić, vandredni profesor<br />
za naučnu oblast Pedagogija<br />
Konstruktivistički pristup aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju mladih<br />
Srpski<br />
Srpski i engleski<br />
R Srbija<br />
AP Vojvodina<br />
2013.<br />
Autorski reprint<br />
Novi Sad, Dr Zorana Đinđića 2
Fizički opis rada:<br />
FO<br />
Naučna oblast:<br />
NO<br />
Naučna disciplina:<br />
ND<br />
Predmetna odrednica, ključne reči:<br />
PO<br />
UDK<br />
Čuva se:<br />
ČU<br />
Važna napomena:<br />
VN<br />
Izvod:<br />
IZ<br />
225 strana, 112 literarna izvoda, 31 tabela<br />
Pedagogija<br />
Socijalna pedagogija<br />
Konstruktivizam, poremećaji u ponašanju,<br />
mladi, socijalnopedagoška delatnost<br />
Biblioteka Filozofskog fakulteta u <strong>Novom</strong> <strong>Sadu</strong><br />
Nema<br />
U istraživanjima u oblasti socijalne pedagogije vrlo<br />
retko se mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju pitaju za razloge i mišljenja u<br />
vezi sa problemima koje se njih direktno tiču. U<br />
ovom radu su problemi u socijalnom ponašanju<br />
posmatrani kao aktivni poremećaji u socijalnom<br />
ponašanju mladih u čijoj osnovi leže lične dimenzije<br />
značenja odnosno konstrukti. Drugim rečima<br />
rečeno, namera nam je bila da razumemo ugao<br />
posmatranja mlade osobe koja ima probleme u<br />
socijalnom ponašanju, kako bismo razumeli njegove<br />
razloge za takvo socijalno ponašanje i na osnovu<br />
toga mogli usmeriti dalju socijalnopedagošku<br />
delatnost. Razumeti svet ličnih značenja mlade<br />
osobe koja ima aktivne poremećaje u socijalnom<br />
ponašanju predstavlja cilj, a Teorija ličnih<br />
konstrukata i socijalni konstrukcionizam referentni<br />
okvir ove doktorske disertacije. Stoga, ovako<br />
koncipirano kvalitativno istraživanje je nacrta<br />
studije slučaja u kojoj se koristi metodološki<br />
instrumentarijum Teorije ličnih konstrukata –<br />
tehnika „Reka“, tehnika „10 laži“,<br />
samokarakterizacija i Mreža repertoara.
Istraživanjem je obuhvaćeno 20 ispitanika, mladih<br />
koji imaju izrečenu vaspitnu meru na osnovu<br />
evidencije centra za socijlni rad i koji su u periodu<br />
od šest meseci imali više oblika pretežno aktivnih<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju. U društvu su<br />
oni postavljeni na margini, pozicionirani kao<br />
neuspešni i „loši momci“, međutim nalazi ove<br />
doktorske disertacije pokazuju da mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju nemaju lošu<br />
sliku o sebi. Naprotiv, oni i pre kao i sada sebe<br />
doživljavaju kao dobre osobe koje su zadovoljne<br />
svojim životom i uspehom koje su u njemu postigli.<br />
Značajan nalaz ovog istaživanja jeste da većina<br />
ispitanika navodi kao svoju pozitivnu osobinu da je<br />
dobar drug i da pomaže drugovima. Ispitanici se<br />
slažu da imati mnogo novca nije preduslov za sreću<br />
i zadovoljstvo u životu. Iskrenost je dimenzija koja<br />
zauzima visoku poziciju poželjnih osobina kod<br />
mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju. Kada govore o porodici, ispitanici i<br />
pored ne tako funkcionalnih odnosa kod kuće,<br />
porodicu predstavljaju idealnijom i imaju potrebu za<br />
normalizcijom porodičnih odnosa. Ispitanici<br />
porodicu visoko vrednuju i doživljavaju kao važan<br />
oslonac. Mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašnju nipošto ne bi želeli da budu<br />
sami, da budu kvarni, osramoćeni i ne bi želeli da<br />
budu obični propaliteti. Ispitanici veruju da su<br />
spoljašnji činioci doprineli činjenju krivičnog dela.<br />
Time konstruktivistička perspektiva podupire<br />
subjektivni pristup aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, te od tih činilaca treba krenuti<br />
u razvijanju mreža socijalne podške u procesu<br />
resocijaliacije.
Datum prihvatanja teme od strane<br />
NN veća:<br />
DP<br />
Datum odbrane:<br />
DO<br />
Članovi komisije:<br />
(ime i prezime / titula / zvanje /<br />
naziv organizacije / status)<br />
KO<br />
24.6.2011.<br />
predsednik:<br />
član:<br />
član:
Accession number:<br />
ANO<br />
Identification number:<br />
INO<br />
Document type:<br />
DT<br />
Type of record:<br />
TR<br />
Contents code:<br />
CC<br />
Author:<br />
AU<br />
Mentor:<br />
MN<br />
Title:<br />
TI<br />
Language of text:<br />
LT<br />
Language of abstract:<br />
LA<br />
Country of publication:<br />
CP<br />
Locality of publication:<br />
LP<br />
Publication year:<br />
PY<br />
Publisher:<br />
PU<br />
Publication place:<br />
PP<br />
University of Novi Sad<br />
Key word documentation<br />
Monograph documentation<br />
Textual printed material<br />
PhD thesis<br />
Mr Mila Beljanski<br />
Dr Olivera Knežević Florić, Associate Professor<br />
Constructivist Approach to Active Disorders of<br />
Social Beahviour with the Young<br />
Srbian<br />
English and serbian<br />
R Srbija<br />
AP Vojvodina<br />
2013.<br />
Reprint of autor<br />
Novi Sad, Dr Zorana Đinđića 2
Physical description:<br />
PD<br />
Scientific field<br />
SF<br />
Scientific discipline<br />
SD<br />
Subject, Key words<br />
SKW<br />
UC<br />
Holding data:<br />
HD<br />
Note:<br />
N<br />
Abstract:<br />
AB<br />
225 pages, 112 references, 31 tables<br />
Pedagogy<br />
Social pedagogy<br />
Constructivism, behaviour disorders, young,<br />
social-pedagogical practice<br />
Library of Ph<br />
Research in the field of social pedagogy rarely<br />
questions the reasons or attitudes of young people<br />
with active disorders in social behaviour regarding<br />
the problems that affect them directly. This paper<br />
views problems in social behaviour as active<br />
disorders in social behaviour of the young, at the<br />
bases of which are personal dimensions of meaning,<br />
i.e. constructs. In other words, the intention was to<br />
comprehend the viewpoint of a young person with<br />
social behaviour problems, so that we could<br />
understand their reasons for such social behaviour,<br />
and therefore guide further social-pedagogical<br />
practice in the most appropriate direction.<br />
Understanding the world of personal meanings of a<br />
young person is set as a goal of this dissertation,<br />
while the Theory of Personal Constructs and social<br />
constructionism are referential frameworks.<br />
Therefore, a qualitative research envisaged in this<br />
manner is a sketch for a case study in which<br />
methodological techniques of the Theory of Personal<br />
Constructs such as “River of Experience“”10 lies“,
self-characterisation and Repertory Grid are used.<br />
The study included twenty subjects, young people<br />
sentenced with educational correctional measures<br />
according to the data of social care centre, and who<br />
have had several instances of active disorders in<br />
social behaviour in the previous six months. The<br />
society places them at the margins; they are<br />
positioned as failures or “bad boys”. However, the<br />
findings in this dissertation show that the young with<br />
active disorders in social behaviour do not see<br />
themselves this way. On the contrary, much as<br />
before, they see themselves as good persons,<br />
satisfied with their lives and the success they have<br />
achieved. An important finding of this research is<br />
that the young people emphasize that being a good<br />
friend and helping others is a positive trait of theirs.<br />
Subjects also agree that having means is not a<br />
prerequisite for happiness or satisfaction in life.<br />
Honesty is a dimension which occupies a high<br />
position in a hierarchy of positive traits with the<br />
young people with social behaviour problems. When<br />
speaking of their families, the subjects with less than<br />
functional relationships in their families tend to<br />
depict them as more ideal than they are in reality,<br />
and show inclination to normalise family relations.<br />
The subjects esteem family and regard it as an<br />
important support. Young people with active social<br />
behaviour disorders do not want to be abandoned,<br />
fallible, embarrassed or common criminals. The<br />
subjects believe that external factors have<br />
contributed to their acts of delinquency. The<br />
constructivist perspective supports the subjective<br />
approach to active disorders in social behaviour<br />
here, and these are the aspects that should be the
Accepted on Scientific Board on:<br />
AS<br />
Defended:<br />
DE<br />
Thesis Defend Board:<br />
DB<br />
starting point of developing the network of social<br />
support in the process of resocialization.<br />
24.6.2011.<br />
president:<br />
member:<br />
member:
REZIME<br />
Konstruktivistički pristup aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju mladih<br />
U istraživanjima u oblasti socijalne pedagogije vrlo retko se mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju pitaju za razloge i mišljenja u vezi sa problemima koje se njih direktno tiču. U ovom radu su<br />
problemi u socijalnom ponašanju posmatrani kao aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju mladih u<br />
čijoj osnovi leže lične dimenzije značenja odnosno konstrukti. Drugim rečima rečeno, namera nam je bila<br />
da razumemo ugao posmatranja mlade osobe koja ima probleme u socijalnom ponašanju, kako bismo<br />
razumeli njegove razloge za takvo socijalno ponašanje i na osnovu toga mogli usmeriti dalju<br />
socijalnopedagošku delatnost. Razumeti svet ličnih značenja mlade osobe koja ima aktivne poremećaje u<br />
socijalnom ponašanju predstavlja cilj, a Teorija ličnih konstrukata i socijalni konstrukcionizam referentni<br />
okvir ove doktorske disertacije. Stoga, ovako koncipirano kvalitativno istraživanje je nacrta studije slučaja<br />
u kojoj se koristi metodološki instrumentarijum Teorije ličnih konstrukata – tehnika „Reka“, tehnika „10<br />
laži“, samokarakterizacija i Mreža repertoara. Istraživanjem je obuhvaćeno 20 ispitanika, mladih koji<br />
imaju izrečenu vaspitnu meru na osnovu evidencije centra za socijlni rad i koji su u periodu od šest meseci<br />
imali više oblika pretežno aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju. U društvu su oni postavljeni na<br />
margini, pozicionirani kao neuspešni i „loši momci“, međutim nalazi ove doktorske disertacije pokazuju<br />
da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nemaju lošu sliku o sebi. Naprotiv, oni i pre<br />
kao i sada sebe doživljavaju kao dobre osobe koje su zadovoljne svojim životom i uspehom koje su u<br />
njemu postigli. Značajan nalaz ovog istaživanja jeste da većina ispitanika navodi kao svoju pozitivnu<br />
osobinu da je dobar drug i da pomaže drugovima. Ispitanici se slažu da imati mnogo novca nije preduslov<br />
za sreću i zadovoljstvo u životu. Iskrenost je dimenzija koja zauzima visoku poziciju poželjnih osobina<br />
kod mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. Kada govore o porodici, ispitanici i pored<br />
ne tako funkcionalnih odnosa kod kuće, porodicu predstavljaju idealnijom i imaju potrebu za<br />
normalizcijom porodičnih odnosa. Ispitanici porodicu visoko vrednuju i doživljavaju kao važan oslonac.<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašnju nipošto ne bi želeli da budu sami, da budu kvarni,<br />
osramoćeni i ne bi želeli da budu obični propaliteti. Ispitanici veruju da su spoljašnji činioci doprineli<br />
činjenju krivičnog dela. Time konstruktivistička perspektiva podupire subjektivni pristup aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju, te od tih činilaca treba krenuti u razvijanju mreža socijalne podške<br />
u procesu resocijaliacije.<br />
Ključne reči: konstruktivizam, poremećaji u ponašanju, mladi, socijalnopedagoška delatnost
ABSTRACT<br />
Constructivist Approach to Active Disorders of Social Beahviour with the Young<br />
Research in the field of social pedagogy rarely questions the reasons or attitudes of young people with<br />
active disorders in social behaviour regarding the problems that affect them directly. This paper views<br />
problems in social behaviour as active disorders in social behaviour of the young, at the bases of which are<br />
personal dimensions of meaning, i.e. constructs. In other words, the intention was to comprehend the<br />
viewpoint of a young person with social behaviour problems, so that we could understand their reasons for<br />
such social behaviour, and therefore guide further social-pedagogical practice in the most appropriate<br />
direction. Understanding the world of personal meanings of a young person is set as a goal of this<br />
dissertation, while the Theory of Personal Constructs and social constructionism are referential<br />
frameworks. Therefore, a qualitative research envisaged in this manner is a sketch for a case study in<br />
which methodological techniques of the Theory of Personal Constructs such as “River of Experience“”10<br />
lies“, self-characterisation and Repertory Grid are used. The study included twenty subjects, young people<br />
sentenced with educational correctional measures according to the data of social care centre, and who<br />
have had several instances of active disorders in social behaviour in the previous six months. The society<br />
places them at the margins; they are positioned as failures or “bad boys”. However, the findings in this<br />
dissertation show that the young with active disorders in social behaviour do not see themselves this way.<br />
On the contrary, much as before, they see themselves as good persons, satisfied with their lives and the<br />
success they have achieved. An important finding of this research is that the young people emphasize that<br />
being a good friend and helping others is a positive trait of theirs. Subjects also agree that having means is<br />
not a prerequisite for happiness or satisfaction in life. Honesty is a dimension which occupies a high<br />
position in a hierarchy of positive traits with the young people with social behaviour problems. When<br />
speaking of their families, the subjects with less than functional relationships in their families tend to<br />
depict them as more ideal than they are in reality, and show inclination to normalise family relations. The<br />
subjects esteem family and regard it as an important support. Young people with active social behaviour<br />
disorders do not want to be abandoned, fallible, embarrassed or common criminals. The subjects believe<br />
that external factors have contributed to their acts of delinquency. The constructivist perspective supports<br />
the subjective approach to active disorders in social behaviour here, and these are the aspects that should<br />
be the starting point of developing the network of social support in the process of resocialization.<br />
Key words: constructivism, behaviour disorders, young, social-pedagogical practice
S A D R Ž A J:<br />
UVODNA RAZMATRANJA ................................................................................................. 3<br />
I TEORIJSKA ORIJENTACIJA ........................................................................................ 6<br />
1.Terminološko razjašnjenje osnovnih i srodnih pojmova ................................................ 6<br />
2.Dosadašnja istraživanja aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju mladih ........... 13<br />
3. Teorijska utemeljenost problema istraživanja .............................................................. 16<br />
3.1.Teorija ličnih konstrukata ........................................................................................ 16<br />
3.2.Socijalni konstrukcionizam ..................................................................................... 32<br />
4.Poremećaji u socijalnom ponašanju: funkcija, vizija ili realnost ................................. 36<br />
4.1. Aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju kao izbor mlade osobe ................... 38<br />
4.2. Etiologija poremećaja u socijalnom ponašanju ..................................................... 39<br />
4.3.Fenomenologija poremećaja u socijalnom ponašanju ........................................... 50<br />
5. Resocijalizacija ili o efikasnosti pedagoških postupaka .............................................. 65<br />
5.1.Socijalnopedagoške intervencije na polju aktivnih ................................................ 69<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju .............................................................................. 69<br />
II METODOLOŠKI PRISTUP PROBLEMU ISTAŽIVANJA ................................... 74<br />
1.Predmet i problem istraživanja ....................................................................................... 74<br />
2.Cilj i zadaci istraživanja .................................................................................................. 75<br />
3.Metod istraživanja ........................................................................................................... 78<br />
4.Tehnike i instrumenti istraživanja .................................................................................. 78<br />
4.1.Analiza dokumetacije ............................................................................................... 78<br />
4.2. Intervjuisanje ........................................................................................................... 79<br />
4.3.Tehnika Reka ............................................................................................................ 80<br />
4.4.Tehnika „10 laži“ ..................................................................................................... 81<br />
4.3.Samokarakterizacija ................................................................................................. 82<br />
4.4.Mreža repertoara ...................................................................................................... 83
5. Određenje i opis uzorka istraživanja ............................................................................. 88<br />
6.Tok istraživanja ............................................................................................................... 94<br />
7.Način obrade i prikaza rezultata istraživanja .................................................................... 94<br />
III PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA ............................................................... 97<br />
1.Samoprocena mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju ................ 97<br />
2.Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju...... 100<br />
3.Opis i odnosi u porodici mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju .......................................................................................................................... 126<br />
4.Centar za socijalni rad iz ugla mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju .......................................................................................................................... 132<br />
5. Pozicija javnosti (zajednice) iz ugla mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju .......................................................................................................................... 136<br />
6.Razlozi učinjenog krivičnog dela mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju .......................................................................................................................... 140<br />
7. Pozicija krivičnog dela u kontekstu celokupnog životnog toka mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju ........................................................................... 144<br />
8. Pozicija krivičnog dela u kontekstu predstavljanja sebe mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju ........................................................................... 148<br />
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ...................................................................................... 152<br />
LITERATURA ..................................................................................................................... 161<br />
PRILOZI ............................................................................................................................... 169
UVODNA RAZMATRANJA<br />
3<br />
Doktorska disertacija<br />
Mladost nalazi snage i vremena za sve:<br />
mlad čovek ne vidi kraja ni svojoj snazi ni svom vremenu.<br />
Meša Selimović<br />
U oblasti socijalne pedagogije, pedagogije mladih sa poremećajima u socijalnom ponašanju,<br />
rađena su brojna istraživanja. Većina njih su bila pozitivistički orijentisana i stavljala su naglasak<br />
na socijalnu strukturu i socijalne pritiske pokušavajući tačno opisati, utvrditi i objasniti uzroke i<br />
pojavna obeležja tih poremećaja u ponašanju mladih.<br />
Današnje vreme mladima nudi nove i drugačije izazove, nego što je to bilo nekoliko<br />
desetina godina u nazad. Stiče se utisak da nije lako biti mlad. Toliko promena, izazova, pravila,<br />
običaja, moranja i obaveza od mladih zahteva „brzo učenje“ i još brže prilagođavanje. Ne<br />
uspevaju svi u tome. Pojedini ostaju neuspešni u tom pokušaju. Šta se sa njima dešava? Ko su<br />
oni? Kako i pored svog neuspeha uspevaju da opstanu i pronađu „svoje mesto pod suncem“?<br />
Vrlo često su to mladi koje bije glas da su buntovnici, kriminalci, zaostali, lopovi,<br />
narkomani, neprilagođeni, oni koji su skrenuli, neuspešni, drugačiji, nedisciplinovani, ponavljači,<br />
autsajderi i drugo... Kako razumeti neprihvatljivo i uopšte štetno ponašanje mladih odnosno kako<br />
se stručno postaviti prema njima da bi se takvo ponašanje suzbilo i sprečilo a u cilju preventivnog<br />
uticaja da se takvo ponašanje ne pogorša i usložni?<br />
U dosadašnjoj praksi, prilikom razmatranja funkcija socijalnopedagoške delatnosti<br />
preporučljivo je poći od temeljne pretpostavke prema kojoj je svaka pedagoška delatnost prvo<br />
motivisana potpomaganjem celovitog čovekovog razvoja i integralnog pristupa čoveku. Stoga<br />
osnovni preduslovi uspešnog socijalnopedagoškog procesa predstavljaju uočavanje, razumevanje,<br />
prihvatanje, analiziranje i evaluacija potreba mladih kao i sprovođenje intervencija. Međutim,<br />
postavlja se pitanje šta o tome zaista misle mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju jer se njih ovi problemi i rešenja direktno tiču?
4<br />
Doktorska disertacija<br />
U ovom radu su problemi u socijalnom ponašanju posmatrani kao aktivni poremećaji<br />
socijalnog ponašanja mladih u čijoj osnovi leže lične dimenzije značenja odnosno konstrukti.<br />
Drugim rečima rečeno, namera nam je bila da razumemo ugao posmatranja mlade osobe koja ima<br />
probleme u socijalnom ponašanju, kako bismo razumeli njegove razloge za takvo socijalno<br />
ponašanje i na osnovu toga mogli usmeriti dalju socijalnopedagošku delatnost. Nisu nas<br />
interesovale pretpostavke brojnih istraživanja o tome zašto je neka mlada osoba „posrnula“ i<br />
učinila krivična dela, nego smo u istraživanju pošli od pretpostavke da su upravo ti mladi ljudi<br />
osobe koje imaju svoje teorije o sopstvenom ponašanju koje proveravaju, ispituju i menjaju. Cilj<br />
nam je bio da razumemo svet ličnih značenja mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju, što predstavlja i osnovno zalaganje autora ovog rada.<br />
Način na koji opojmljavamo poremećaje u ponašanju više zavisi od društvene paradigme,<br />
načina na koji gledamo svet i pojedinca, nego što to zavisi od naučnih teorija. Ako posmatramo<br />
mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju kao „loše momke“, kao odbojne i<br />
nemoralne, takve teorije i intervencije ćemo pozicionirati u okviru socijalnopedagoške delatnosti.<br />
Sa druge strane, konstruktivistički pristup se zalaže za subjektivni pristup poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju u kome će mladi razvijati konstrukte da bi objasnili sebe sebi i da bi<br />
objasnili svet koji ih okružuje. Kao što u zadnjih petnaestak godina sve češće slušamo o tome da<br />
su se stručnjaci „izgubili“ u odnosu na pojavu poremećaja u ponašanju dece i mladih, jednako<br />
tako slušamo i o važnosti uvažavanja korisničke perspektive u svim oblicima rada sa ljudima, a<br />
naročito u pomagačkim profesijama. Stoga, razumeti svet ličnih značenja mlade osobe koja ima<br />
aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju predstavlja cilj a teorija ličnih konstrukata i socijalni<br />
konstrukcionizam referentni okvir ove doktorske disertacije.<br />
Umesto mnogobrojnih pretpostavki istraživanja i teorija o tome zašto se kod nekih mladih<br />
javlja problem u socijalnom ponašanju, pitali smo mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju za njihovo mišljenje o uzrocima, posledicama i načinima rešavanja problema.<br />
Specifičnost ovako koncipiranog predmeta istraživanja, sastoji se u tome što smo aktivne<br />
poremećaje u socijalnom ponašanju koje mladi ispoljavaju posmatrali kao izbor samih mladih.<br />
Uzorak su činili mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, njih dvadeset, mladih<br />
koji su na evidenciji centra za socijalni rad u periodu od šest meseci imali više oblika pretežno<br />
aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju. Ovako koncipirano kvalitativno istraživanje je
5<br />
Doktorska disertacija<br />
nacrta studije slučaja u kome smo koristili metodološki instrumentarijum Teorije ličnih<br />
konstrukata – tehnika „Reka“, tehnika „10 laži“, samokarakterizacija i Mreža repertoara. Nalazi<br />
ovog istraživanja pokazuju da iako su ovi mladi ljudi pozicionirani u društvu kao neuspešni, oni<br />
sebe vide kao dobre osobe, iskrene drugove i osobe koje su zadovoljne svojim životom i<br />
uspehom koji su u njemu postigli. Mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju je<br />
porodica važna podrška i oslonac u životu. Takođe, ovi mladi vrlo dobro znaju kakvi ne bi želeli<br />
da budu u životu – ne bi želeli da budu sami, da budu kvarni, osramoćeni i ne bi želeli da budu<br />
obični propaliteti. Uopšteno govoreći, na osnovu rezultata sprovedenog istraživanja moguće je<br />
zaključiti da jedna drugačija pedagoška orijentacija u radu sa mladima sa aktivnim poremećajima<br />
u socijalnom ponašanju, koji su pozicionirani kao loši, osobe sa problemom, može da dovede do<br />
promene njihove pozicije. Profesionalcima koji rade sa ovom populacijom u okviru<br />
socijalnopedagoške delatnosti bi trebali da razumeju svet ličnih značenja ovih mladih i da na<br />
osnovu njih osmišljavaju i menjaju postupke u okviru pedagoško-savetodavnog rada sa mladima.<br />
Ovaj rad takođe nudi nove perspektive, drugačije poglede na aktivne poremećaje u<br />
socijalnom ponašanju, što se posebno ogleda u kvalitativnoj metodologiji i konstruktivističkom<br />
pristupu socijalnopedagoškom diskursu i mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju. Verujemo da se u doktorskoj disertaciji Konstruktivistički pristup aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju mladih nalaze mnogi odgovori, ali možda još više pitanja<br />
čiji odgovori zahtevaju nova značenja, naučna i stručna ulaganja i promišljanja.
I TEORIJSKA ORIJENTACIJA<br />
6<br />
Doktorska disertacija<br />
1. Terminološko razjašnjenje osnovnih i srodnih pojmova<br />
Osim pojma aktivnih poremećaja u ponašanju u upotrebi u svakodnevnom životu kao i u naučnim<br />
krugovima različitih profesija se koriste i pomovi: delinkvencija, prestupništvo, devijantno<br />
ponašanje, vaspitna zapuštenost, društvena neprilagođenost i drugi. Pošto su u upotrebi svi ovi<br />
termini, otežavajući svakodnevnu komunikaciju, a s obzirom da se iste pojave različito definišu i<br />
nazivaju kao i što se različite pojave nazivaju istim imenom, važno je terminološko razrešenje<br />
ovih pojmova. To je bio jedan od motiva zašto smatramo neophodnim prvo objašnjenje i<br />
definisanje osnovnih pojmova, što će u velikome olakšati razumevanje pojave koja nam je u<br />
fokusu pažnje.<br />
Delinkvencija<br />
Uz delinkvenciju, kao termin stranog porekla, se najčešće koristi pojam prestupništvo. Najčešće,<br />
ova dva termina predstavljaju sinonime.<br />
Ne zna se tačno od kada datira izraz delinkvencija ali se pretpostavlja da nije stariji od<br />
jednog veka (lat. delinquo znači pogrešiti,skriviti). Želela se označiti razlika između maloletnog<br />
delinkventa od odraslog kriminalca, ali ne i njihova radnja odnosno ponašanje (Jašović,1991).<br />
Tek kasnije se obim pojma delinkventnog ponašanja mladih proširuje tako da obuhvata i oblike<br />
ponašanja koji nisu pravno inkriminisani kada su u pitanju odrasli izvršioci.<br />
U pojmovnom određenju prestupništva (delinkvencije) susreću se dva pristupa: pravni i<br />
sociološko-kriminološki pristup.<br />
Pravni pristup definisanju pojma prestupništva je uži i ograničava se na ponašanja koja<br />
predstavljaju kršenje pravnih propisa, kako krivičnih dela tako i prekršaje mladih. Stoga, se s
7<br />
Doktorska disertacija<br />
pravom upućuje na nedostatke takvog pristupa delinkvenciji i kriminalitetu (Mikšaj-Todorović,<br />
2004) gde se naglašavaju samo ona ponašanja kojima se ostvaruju različita obeležja kaznenih i<br />
prekršajnih dela. Isključivi formalnopravni karakter definisanja tog pojma nikako nije dovoljan<br />
zato što delinkventnih ponašanja ima vrlo mnogo i po svojoj prirodi su vrlo različita.<br />
Prema širem, ekstenzivnom, sociološko-kriminološkom shvatanju koji zastupa veći broj<br />
autora i koji u pojam delinkvencije uključuju, pored kršenja krivičnih i drugih pravnih normi, i<br />
ponašanja maloletnika koja određena socijalna sredina smatra negativnim i neprihvatljivim.<br />
Takvo shvatanje maloletničke delinkvencije podržava i prof. A.Todorović koji navodi sledeću<br />
definiciju: Pod maloletničkim prestupništvom podrazumevamo takva devijantna ponašanja<br />
mladih određenog uzrasta kojima se krše legalne norme i odgovarajući propisi određenih<br />
ustanova i zajednica, kao i moralne norme društvene sredine (Todorović,1971:22). Tako shvaćen<br />
pojam prestupništva obuhvata širok spektar neprihvatljivih oblika ponašanja kao što su: problemi<br />
u školovanju, bežanje od kuće, skitnja i prosjačenje, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, nasilno<br />
ponašanje i vandalizam, poremećaji seksualnog ponašanja i na kraju kao najteži vid<br />
prestupničkog ponašanja – vršenje krivičnih dela.<br />
Stoga, iako na prvi pogled termini delinkvencija (prestupništvo) nije sporan, iz<br />
navedenoga se može zaključiti da nije tako i da ga nije lako definisati. Pojedini autori naglašavaju<br />
da je osnovna razlika između delinkvencije i ostalih devijantnih ili problematičnih ponašanja i<br />
stanja - zakon, a sa druge strane pojedini autori prilikom definisanja delinkvencije navode i<br />
ponašanja mladih koja u negativnom smeru odstupaju od pisanih ali i nepisanih standarda<br />
ponašanja i koja su kao takva sankcionisana legalnim ili pak moralnim kodeksom nekog društva.<br />
Sam termin delinkvencija (prestupništvo) nedovoljno asocira na ponašanja koje krši samo pisane<br />
norme (u pojedinim shvatanjima pojma) što je sa aspekta prevencije i tretmana poremećaja u<br />
ponašanju dece i mladih nedovoljno i neprihvatljivo.<br />
Zbog svega toga se odustalo od korišćenja ovog termina u ovom radu. Takođe, valja<br />
napomenuti da sam termin delinkvencija upućuje više na sociološko-kriminološki aspekt pojave,<br />
a manje na socijalnopedagoški aspekt i tretman.
Poremećaj ponašanja<br />
8<br />
Doktorska disertacija<br />
Termin poremećaj ponašanja češće se može sresti u medicinskoj literaturi i kao takav postoji u<br />
Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti – ICD – 10 (Popović-Ćitić, Žunić-<br />
Pavlović, 2005). Termin poremećaj ponašanja upućuje na zaključak da se radi o poremećaju<br />
celokupnog ponašanja jedne osobe iako se zapravo radi o poremećaju jedne dimenzije ili nekih<br />
dimenzija celokupnog ponašanja neke osobe.<br />
Prema ovoj klasifikaciji, u grupu poremećaja ponašanja svrstani su sledeći poremećaji:<br />
poremećaj ponašanja ograničen na porodičnu sredinu, nesocijalizovani poremećaj ponašanja,<br />
socijalizovani poremećaj ponašanja, poremećaj u vidu protivljenja i prkosa, drugi poremećaji<br />
ponašanja i nespecifikovani poremećaj ponašanja.<br />
Stoga, pojam poremećaj ponašanja obuhvata različite pojave koje izlaze iz okvira<br />
opšteprihvaćenih normi ponašanja za određeni uzrast ili određenu sredinu. Tim osnovnim<br />
određenjem bi se moglo reći da je taj pojam dovoljno širok da bi obuhvatio i poslužio da se<br />
objasne problemi ovoga rada. Međutim, medicinski pristup u definisanju u nemedicinskim<br />
profesijama predstavlja veću prepreku nego dobit u praksi.<br />
Društveno neprihvatljivo/neprilagođno ponašanje<br />
I termin društveno neprilagođeno ponašanje koristi se u više značenja. Po jednom shvatanju<br />
(Jašović, 1991) društvena neprilagođenost ili neprihvatljivo ponašanje se uzima kao opšti pojam<br />
za sve oblike devijacija u ponašanju mladih. U pojedinim zemljama se maloletni delinkventi<br />
nazivaju imenom maloletni izvršioci krivičnih dela, što znači da se ovim izrazom obuhvataju<br />
devijacije koje znače kršenje krivično-pravnih normi (isti izvor). Pojedina shvatanja društvenu<br />
neprilagođenost shvataju u užem značenju i njome obuhvataju ponašanja koja u manjoj meri<br />
odstupaju od uobičajenog ponašanja i predstavljaju predznak pojavljivanja delinkvencije. Može
9<br />
Doktorska disertacija<br />
se zaključiti da je naglasak na socijalnoj neusklađenosti, odnosno neprihvatanju socijalnih normi<br />
ponašanja. Takođe, na osnovu navedenoga se može zaključiti da se celokupna odgovornost za<br />
prestupničko ponašanje svodi na nesposobnost, neprilagođenost i da se pripisuje subjektu<br />
odnosno psihičkoj strani subjekta ponašanja. Ono naravno, ima karakter i socijalne pojave te se<br />
ne može tako jednostrano posmatrati (Popović-Ćitić, Žunić-Pavlović, 2005).<br />
Vaspitna zapuštenost<br />
Termin vaspitna zapuštenost danas se retko upotrebljava. U starijoj literaturi (Skala,1959) tumači<br />
se kao dete lišeno majčine nege, domaćeg vaspitanja i blagovremene društvene pomoći i zaštite.<br />
Stoga se težište pomera sa deteta na sredinu i uslove u kojima dete, mlada osoba odrasta. Isti<br />
autor navodi da vaspitna zapuštenost ima tri faze ili stupnja: vaspitna ugroženost, vaspitna<br />
zanemarenost i maloletničko prestupništvo. Stoga ovaj pojam označava situaciju, stanje i proces.<br />
Neki autori nagoveštavaju da ovim terminom nisu obuhvaćena deca, odnosno mladi ljudi koji<br />
krše odredbe kaznenog i prekršajnog prava. Očigledno je da su zagovornici upotrebe termina<br />
vaspitna zapuštenost nastojali da izbegnu efekat žigosanja – stigmatizacije dece i mladih<br />
premeštanjem fokusa „krivice“ sa deteta na sredinu. Međutim, time je učinjena zamena teza –<br />
uzrok (zapuštanje) je dobio značenje posledice (prestupništva). To je jedan od razloga<br />
isključivanja ovog termina iz upotrebe ali je primetna i njegova prevaziđenost sa stanovišta<br />
savremenih tokova razvoja srpskog jezika (Popović-Ćitić, Žunić-Pavlović, 2005).<br />
Devijantno ponašanje<br />
Prva asocijacija na ovaj pojam podrazumeva sve oblike ponašanja koji odstupaju od<br />
opšteprihvaćenih vrednosti, normi i pravila ponašanja. Prilikom upotrebe ovog termina ističe se<br />
da je reč o ponašanjima koja izazivaju društvenu reakciju neodobravanja. Tri su ključne<br />
dimenzije društvenih devijacija: a) uključuju ponašanja kojima se krše društvene ili grupne<br />
norme b) devijacije ugrožavaju društvo ili njegove delove i c) izazivaju društvenu reakciju<br />
(Šućur, 2004). Devijantnost, osim kriminaliteta i maloletničke delinkvencije, kao jezgra<br />
društvenih devijacija, obuhvata i nekriminalna ponašanja koja nisu pravno, odnosno zakonski
10<br />
Doktorska disertacija<br />
kontrolisana. Nekriminalna ponašanja obuhvataju kršenja društvenih normi za koje ljudi misle da<br />
su pogrešna i da zaslužuju kaznu (kartanje,psovanje,abortus i druge). Standardi u vezi sa time šta<br />
treba uvrstiti u nekriminalne devijacije zavise od mesta gde se dešavaju, kada se dešavaju,<br />
uslovljena su kulturološki i vrednosno.<br />
Nedovoljna preciznost prilikom upotrebe ovog termina kao i negativna konotacija koja<br />
etiketira i još više stigmatizuje osobu, dovodi u pitanje njegovu upotrebu u svakodnevnom životu<br />
i naučnim krugovima.<br />
Asocijalno ponašanje<br />
Sam termin asocijalno znači ne-socijalno ponašanje. U Pedagoškom leksikonu (1996) termin<br />
asocijalno ponašanje ukazuje na različite obrasce individualnog ili grupnog ponašanja kojima se<br />
izražava indiferentnost prema društvenim normama i vrednostima (...) Sredina pokazuje težnju<br />
da kao asocijalno kvalifikuje svako ponašanje koje odstupa od obrazaca uobičajenoga ili<br />
propisanog ponašanja. Za asocijalno ponašanje nije karakteristično da je usmereno protiv<br />
društva, niti da krši socijalne norme. Sa druge strane, antisocijalno ponašanje nije povlačenje od<br />
sveta nego najčešće akcija protiv sveta (Hrnčić,2009:32 ).<br />
Može se reći da se pod asocijalnim ponašanjem podrazumevaju oblici ponašanja koji su<br />
suprotstavljeni opšteprihvaćenim moralnim normama, ali nisu pravno inkriminisani i<br />
sankcionisani. Stoga takvo asocijalno ponašanje može postati faktor rizika za dalje antisocijalno<br />
ponašanje. Ovaj pojam je uži od pojma prestupništva, odnosno njime je obuhvaćen samo jedan<br />
deo prestupničkog ponašanja.<br />
Antisocijalno ponašanje<br />
Sa druge strane antisocijalno ponašanje je ono ponašanje koje je u suprotnosti sa socijalnim i<br />
moralnim normama određene zajednice, odnosno ponašanja koja su protivdruštvena, društveno<br />
neprihvatljiva, u sukobu sa normama društva.<br />
Termin antisocijalno je prema svom pojmovnom određenu najbliži pojmu prestupništva<br />
(Hrnčić,2009) i takođe, zaobilazi problem različitog definisanja krivičnog dela u različitim
11<br />
Doktorska disertacija<br />
kulturama kao i problem dokazivanja krivice na sudu odnosno problem vezan za proces selekcije<br />
onih koji su osumnjičeni, optuženi i osuđeni za krivična dela. Takođe, ovaj termin naglašava da<br />
je u pitanju ponašanje a ne cela osoba. Zbog toga ovaj termin je posebno koristan u razmatranju<br />
etioloških faktora koji dovode do krivičnog dela i naglašava se kako je reč o jednom od<br />
savremenih izraza u društvenim naukama. Međutim, ovaj termin se često koristi u psihijatriji gde<br />
ima donekle drugačije značenje, kao sindrom koji prati poremećaj ponašanja ličnosti i vezuje se<br />
za decu starijeg uzrasta. Isto tako antisocijalno ponašanje u medicinskim, psihijatrijskim naukama<br />
nije klasifikovano kao poremećaj ili bolest nego se samo odnosi na širu kategoriju koja obuhvata<br />
grupu različitih ponašanja (agresivna, nasilna, delinkventna, kriminalna, antisocijalni poremećaj<br />
ličnosti i druge).<br />
Ako se maloletnička delinkvencija shvati u širem smislu (kršenje važećih normi<br />
ponašanja), antisocijalno ponašanje, prestupništvo i delinkvencija su sinonimi. Ako se<br />
delinkvencija shvati u užem smislu (kao kršenje pravnih propisa) onda je antisocijalno ponašanje<br />
širi pojam od pojma delinkvencije, jer je uključuje, a takođe se može ispoljiti oblik antisocijalnog<br />
ponašanja koji nije zakonom sankcionisan (na primer prostitucija, kartanje). Takođe je moguće<br />
da osoba bude osuđena za neko krivično delo (saobraćajna nesreća sa smrtnim ishodom) a da ne<br />
pokazuje niti jedan oblik antisocijalnog ponašanja.<br />
Rizično ponašanje<br />
Sve češće je u upotrebi pojam rizično ponašanje kojim se definišu oblici ponašanja kojima se<br />
ugrožava zdravlje i ukupno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Iako se za većinu<br />
prestupničkih ponašanja može reći da su rizična, ovaj termin najviše upućuje da je reč o<br />
zloupotrebi psihoaktivnih supstanci, određenim seksualnim ponašanjima, pokušaju samoubistva i<br />
drugo.<br />
Pojam poremećaj u ponašanju se sve ređe koristi u međunarodnoj literaturi i zamenjuje ga<br />
pojam rizično ponašanje ili problemi ponašanja mladih. Osnovni razlog leži u činjenici da se<br />
pojam poremećaj koristi prvenstveno vezano za različite klasifikacije psihopatologije kao i u
12<br />
Doktorska disertacija<br />
psihijatrijskim krugovima (Ajduković i sar., 2008). Što se tiče rizičnih ponašanja, ona<br />
predstavljaju ponašanja koja nisu direktno kršenje zakona i postojećih pravnih propisa ali vrlo<br />
često prethode delinkventnom ponašanju ili se javljaju uz delinkventno ponašanje. Time<br />
predstavljaju razvojni rizik za mlade koji ih čine, ali takođe mogu predstavljati rizik za njihove<br />
bližnje.<br />
Ovaj termin ima široku upotrebu, po nekim autorima (Bašić i sar.,2004) ima i pretenziju<br />
da postane osnovni termin kojim se opisuju deca i mladi suočeni sa mnogobrojnim problemima.<br />
Međutim, on takođe, može da se koristi kada se opisuju deca i mladi koji su izloženi prenatalnom<br />
stresu, preko siromaštva, zlostavljanja i smrti roditelja do školskog neuspeha, nasilja i vršnjačkog<br />
nasilja, maloletničke trudnoće i delinkvencije što ih dalje može voditi u dalja rizična ponašanja.<br />
Povremeno se termin rizično ponašanje koristi paralelno sa terminom poremećaji u<br />
ponašanju ali smatramo da je u njihovoj konceptualizaciji opravdano naglašeno da je pojam<br />
rizično ponašanje nadređen pojmu delinkventno ponašanje (Ajduković i sar., 2008).<br />
Poremećaji u socijalnom ponašanju<br />
Da bi se izbegle zamerke, ograničenja i kritike termina koji su se u različitim vremenskim<br />
periodima koristili, počeo se sve više koristiti termin poremećaji u ponašanju, koji je u početku<br />
označavao izuzetnu decu i mlade antisocijalne i asocijalne prirode (Bouillet, Uzelac, 2007). Tim<br />
terminom se nastoji obuhvatiti vrlo široka lepeza različitih obeležja, trajanja, složenosti,<br />
opasnosti ili štetnosti ove pojave (Koller-Trbović, 2004). Ista autorka navodi da pojam<br />
poremećaji u ponašanju predstavlja skupni naziv za sve one pojave biološke, psihološke i<br />
socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost<br />
i reaktivnost, te neugodno, ili dapače štetno utječu na druge pojedince i društvene organizacije<br />
(obitelj, dječije ustanove, školu, užu i širu zajednicu) (Koller-Trbović, 2004:84).<br />
Ovakav termin navodi na zaključak da je u pitanju poremećaj jedne dimenzije ili nekoliko<br />
dimenzija ponašanja, dok ostale dimenzije ostaju „neporemećene“ i predstavljaju mogućnost da<br />
se na njima „radi“ i da se primenom socijalnopedagoških metoda i tehnika utiče na osnaživanje i<br />
jačanje tih dimenzija (Uzelac S. U: Knežević-Florić, 2007).
13<br />
Doktorska disertacija<br />
Ovom terminu često se takođe upućuju kritike a vezano za njegovu nezgrapnost i<br />
pretencioznost da obuhvati sve osobe asocijalne i antisocijalne prirode te se u poslednje vreme<br />
sve češće koristi pojam poremećaji u socijalnom ponašanju. Naglašava se da je ponašanje<br />
individualna kategorija ali kada se govori o poremećajima u ponašanju, takvo ponašanje prelazi<br />
okvire individualnog i dovodi se u vezu sa ponašanjima drugih ljudi. Stoga su poremećaji u<br />
socijalnom ponašanju društvena kategorija i određenje ponašanja kao socijalnog mu u potpunosti<br />
odgovara (Bouillet,Uzelac, 2007).<br />
O ovoj vrsti poremećaja, terminu, pojmovnom određenju, manifestacijama, intenzitetu i<br />
složenosti biće podrobnije reči u narednim poglavljima.<br />
Aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju<br />
Aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju predstavljaju najuobičajeniju socijalnopedagošku<br />
podelu socijalnih poremećaja u ponašanju na aktivne (prkos, bes, agresivnost, delinkvencija) i<br />
pasivne (plašljivost, stidljivost, povučenost). Stoga su aktivni poremećaji u socijalnom<br />
ponašanju definisani kao nedovoljno kontrolisana i na druge usmerena ponašanja; ponašanja<br />
koja iziskuju dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć radi uspešne socijalne integracije<br />
osobe odnosno ponašanja koja se znatnije razlikuju od uobičajenog ponašanja većine mladih<br />
određene sredine a usmerena su na druge.<br />
2. Dosadašnja istraživanja aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju<br />
mladih<br />
Prilikom objašnjenja osnovnih pojmova koji se upotrebljavaju u naukama kao što su pedagogija,<br />
socijalna pedagogija, psihologija, sociologija, socijalni rad pisali smo o pojmu poremećaji u<br />
ponašanju. Takođe, smo naveli sve razloge upotrebe ovog termina umesto drugih (delinkventno<br />
ponašanje, asocijalno ponašanje, antisocijalno ponašanje i drugi) i naglasili smo da ovaj termin<br />
najbolje opisuje populaciju na koju je usmereno istraživanje u ovom radu. Sve češće je u upotrebi<br />
termin poremećaji u socijalnom ponašanju (Bouillet i Uzelac, 2007) koji naglašava postojanje
14<br />
Doktorska disertacija<br />
društvene pojave u okviru ponašanja jedne individue, sa svim karakteristikama koji čine<br />
ponašanje jedne osobe koja je u interakciji sa drugim ljudima i svojom okolinom.<br />
Stoga su aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju definisani kao nedovoljno<br />
konstrolisana i na druge usmerena ponašanja (prkos, laganje, neposlušnost, bežanje, skitanje,<br />
agresivnost, delinkvencija); ponašanja koja iziskuju dodatnu stručnu i/ili širu društvenu pomoć<br />
radi uspešne socijalane integracije osobe odnosno ponašanja koja se znatnije razlikuju od<br />
uobičajenog ponašanja većine mladih određene sredine a usmerena su na druge.<br />
Nalazi koji se odnose na istraživanja u vezi sa fenomenom aktivnih poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju (tj. različitih termina koji su istraživači koristili za isti ili slični fenomen:<br />
maloletnička delinkvencija-prestupništvo, antisocijalno ponašanje i drugo) ukazali su na<br />
povezanost tih fenomenoloških obeležja kriminaliteta mladih sa jedne i nivoa poremećaja u<br />
ponašanju mlade osobe, njegove vaspitne zapuštenosti i obeležja sredine u kojoj živi sa druge<br />
strane (Rutter et al,1998; Poldrugač,2004). Naš cilj nije puko pobrojavanje istaživanja koja su<br />
rađena nego samo kratki pregled i uvid u značajnija, a na osnovu kriterijuma korisnosti u našem<br />
radu.<br />
Takođe, dosadašnja istraživanja su rađena na osnovu toga da li opisuju: vrstu krivičnih<br />
dela (pa onda da li je vršeno samostalno ili u društvu), kontinuitet u vršenju krivičnih dela, težinu<br />
krivičnih dela, uzroke krivičnih dela. U ovom radu želeli smo prikazati dosadašnja istraživanja i<br />
bavljenje ovim fenomenom kroz osnovna određenja poremećaja u ponašanju, etiologije i<br />
fenomenologije poremećaja u socijalnom ponašanju.<br />
Međutim, postojeće teorije i modeli objašnjenja poremećaja u ponašanju, iako<br />
osvetljavaju i pokušavaju objasniti ovaj složen fenomen, ne daju odgovore na neka važna pitanja<br />
na primer: Zašto neki mladi koji odrastaju u visokorizičnim okolnostima ne pokazaju znake<br />
poremećaja u ponašanju? Koji je razlog što neki mladi prestanu sa ispoljavanjem poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju? Savremena objašnjenja pokušavaju ponuditi konceptualni okvir za<br />
celovito razumevanje uzroka i posledica poremećaja u ponašanju uzevši u obzir koncept rizika i<br />
otpornosti, naglašavajući multikauzalnu, dijalektičku i dinamičku prirodu poremećaja u<br />
ponašanju. Odnosno, poslednjih godina istraživači i praktičari više pažnje posvećuju činjenici da<br />
deca i mladi imaju raznovrsne probleme i da su ti problemi u najvećoj meri rezultat njihovih
15<br />
Doktorska disertacija<br />
izbora i ponašanja te je potrebno pomagati mladim ljudima da uspeju i smanjivati rizik kroz<br />
sveobuhvatni pristup. To bi značilo u isto vreme boriti se sa rizičnim faktorima kao što su loše<br />
roditeljstvo ili neuključenost u školu i jačanje zaštitnih faktora i uslova, kao pozitivan uticaj<br />
vršnjaka koje će ujedno smanjiti uticaj rizičnih faktora (Scales,1999).<br />
Prvi pokušaji objašnjenja poremećaja u ponašanju odnosili su se na pronalaženje uzročno-<br />
posledičnih odnosa između nekog uzroka i ponašanja (Bouillet i Uzelac,2007). U prošlosti na<br />
mlade ljude sa poremećajima u socijalnom ponašanju gledalo se kao na „iskvarene duše“, mlade<br />
ljude koji su namerno, slobodnom voljom izabrali da budu prestupnici. Danas, takvo stanovište je<br />
napušteno, smatra se da je izbor pozicije „protiv društva“ prinudan izbor, ono je posledica<br />
njihovih složenih mogućnosti (Hirschi&Gottfredson,1993; Hrnčić,2009.; Jašović,1991). Tako su<br />
osnovni faktori koji su razmatrani kao značajni u pojavi poremećaja u ponašanju bili: nepovoljne<br />
socijalne okolnosti i biološke predispozicije, neadekvatni roditelji, odbacivanje, nepripadanje,<br />
česti stresovi (Dodge&Coie,1987; Patterson et al,1990). Takođe, nalazi nekih drugih istraživanja<br />
(Jašović,1991) navode negativne uticaje školske sredine na razvoj poremećaja u socijalnom<br />
ponašanju i pojavu niskog obrazovnog nivoa ovih mladih i dalje navode da se među<br />
prestupnicima nalazi visok procenat slabih učenika i mladih koji ponavljaju razred. Od posebnog<br />
značaja su rezultati koji upućuju na loše interpersonalne odnose u školskoj sredini i to navode kao<br />
osnovne razloge pojave poremećaja u socijalnom ponašanju (Singer i Mikšaj-Todorović,1989).<br />
Stoga, je jasno da ne postoji konsenzus u vezi sa shvatanjima, karakteristikama i<br />
objašnjenjima teorija koje se tiču poremećaja u socijalnom ponašanju. Zato se postavlja pitanje<br />
zašto konstruktivistički pristup u radu sa mladima koji imaju neke oblike poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju? Mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju niko ne pita za<br />
probleme koje oni imaju kao da se ti problemi njih ne tiču. Uvek se sluša šta ima da kažu<br />
istraživanja, nauka i struka. Međutim, ono što je izvesno, jeste važnost uvažavanja korisničke<br />
perspektive u radu sa ovim mladima. Korisnici, u ovom slučaju mladi sa poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, imaju lične potencijale za uobličavanje vlastite perspektive i prava da tu<br />
perspektivu izlože stručnjacima. U tom smislu Keli, osnivač Teorije ličnih konstrukata,<br />
konstatuje da postoji paralela između korisnikovih kognitivnih procesa i teorijskih konstrukata<br />
koji su razvili naučnici. Kao što naučnici razvijaju teorijske konstrukte da bi objasnili neki
16<br />
Doktorska disertacija<br />
fenomen tako i korisnici, klijenti, mlade osobe, razvijaju konstrukte da bi objasnili sebe sebi i da<br />
bi objasnili svet oko sebe (Kelly, 1955). Upravo nas taj proces zanima da upoznamo persektivu<br />
mlade osobe sa poremećajima u socijalnom ponašanju i njen opažaj sebe.<br />
3.1.Teorija ličnih konstrukata<br />
3. Teorijska utemeljenost problema istraživanja<br />
Dosadašnja istraživanja koja su rađena u oblasti socijalne pedagogije uglavnom su se ticala<br />
pozitivističkog pristupa ovoj populaciji mladih. Bila su usmerena na socijalnu strukturu i<br />
socijalne pritiske u objašnjenju pojava i pokušavala su uspostaviti dominantne teorije koje bi<br />
objasnile uzroke nastanka i mogućnosti rešenja problema. Tako su nastajale teorije koje su<br />
postavljali naučnici, stručnjaci i praktičari – „značajni drugi“. Niko, ili bar retko ko je pitao za<br />
perspektivu mladih i njihovu vizuru problema. Konstruktivizam podrazumeva shvatanje<br />
nemogućnosti saznavanja objektivne stvarnosti nezavisne od posmatrača. Čovek je naučnik koji<br />
pokušavajući da osmisli svet oko sebe neprekidno stvara hipoteze koje zatim proverava, da bi<br />
zadržao one koje se potvrđuju, a odbacio one koje „ne rade“. Na ovom tragu, konstruktivistički<br />
pristup aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju može da doprinese razvoju teorija i<br />
unapređenja socijalnopedagoškog rada sa ovim mladima. Odnosno, zalažemo se za jedno<br />
drugačije viđenje aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju mladih koje zahteva usresređenost<br />
na razumevanje perspektive mladih i socijalnog ponašanja sa stanovišta logike osobe koja se<br />
ponaša u kontekstu društvenih odnosa koji se ostvaruju u svetu.<br />
Konstruktivistička metateorija kao širi okvir Teorije ličnih konstrukata predstavlja<br />
referentni okvir ovog rada. Teorija ličnih konstrukata (ili skraćeno TLK) koju je utemeljio<br />
Džordž Aleksandar Keli bila je pokušaj suprotstavljanja tadašnjem pravcu koji je preovlađivao u<br />
društvenim naukama – pozitivizmu. Način kako je njen utemeljivač razvijao sebe i kako je<br />
razvijao svoj život, neodvojivo je povezan sa načinom kako se razvijala teorija ličnih konstrukata.
17<br />
Doktorska disertacija<br />
Keli (George Aleksandar Kelly) rođen je na farmi u Pertu, Kanzas, SAD, 1905. godine.<br />
Nakon oskudnog institucionalnog osnovnoškolskog obrazovanja, koje su uglavnom realizovali<br />
njegovi roditelji, odlazi od porodice i nastavlja svoje školovanje u nekoliko srednjih škola.<br />
Upisao se na fakultet na Park koledž u državi Misuri i stekao diplomu iz oblasti matematike i<br />
fizike, a magistrirao je iz oblasti sociologije na <strong>Univerzitet</strong>u u Kanzasu,da bi se nakon toga<br />
preselio u Minesotu. Zainteresovao se za društvene nauke jer je vodio tribine i neformalne<br />
razgovore sa svojim kolegama. Po ko zna koji put se ponovo preselio, ovaj put u Šeldon, Ajova,<br />
SAD. Dobija poziv i neku vrstu stipendije za <strong>Univerzitet</strong> u Edinburgu, Velika Britanija. Tu je<br />
završio studije psihologije i nakon povratka u SAD, doktorirao je na <strong>Univerzitet</strong>u u Ajovi 1931.<br />
godine. Nakon toga je predavao psihologiju na Kanzaškom državnom koledžu u Fort Hejzu<br />
razvijajući svoju teoriju i kliničku praksu. Za ovakvom vrstom prakse postojala je velika potreba<br />
jer je to bilo vreme ekonomske krize. Keli je prepoznao bol i patnju porodica farmera i odlučio je<br />
da učini nešto mnogo humanije u svom životu: posvetio se razvoju usluga kliničke psihologije.<br />
Mnogi od njegovih klijenata nisu imali novca, neki nisu ni mogli doći do njega, tako da je on<br />
putovao do njih. Sve to je doprinelo razvoju „putujuće klinike“ u kojoj je Keli oslanjajući se na<br />
znanja postojeće psihologije, a kasnije videći da ista ne daje rezultate u potpunosti, počeo je da<br />
primenjuje svoja pravila i razvija svoju teoriju. Ono što je bila osnova Kelijevog rada bila je<br />
mogućnost da klijent sam postavlja svoje teorije, svoje konstrukcije stvarnosti, sveta koji ga<br />
okružuje i problema koji ima. Za vreme Drugog svetskog rata bio je angažovan u programu<br />
obuke pilota, gde je takođe bio uspešan. Nakon rata, 1946.godine postao je profesor i upravnik<br />
Katedre za kliničku psihologiju na <strong>Univerzitet</strong>u u Ohaju. Tu je ostao zaposlen 20 godina, napisao<br />
je svoje kapitalno delo u dva toma „Psihologija ličnih konstrukata“ i stekao je brojne studente na<br />
koje je izvršio uticaj i koji su kasnije uobličili, preneli i nastavili njegova učenja, nakon njegove<br />
prerane smrti 1967.godine (Boeree, 1997; Fransella&Dalton, 1990; Stojnov, 2007).<br />
Psihologija ličnih konstrukata je u početku bila predstavljena kao teorija ličnosti i<br />
psihoterapije; iako nesvrstana niti u jedan psihološki pravac, vrlo brzo je prerasla u posebnu<br />
Teoriju ličnih konstrukata. Tako je postala osnova mnogih srodnih teorija u društvenim naukama,<br />
koje za osnovu imaju upravo ovu teoriju (konstruktivizam, socijalni konstrukcionizam, narativna<br />
teorija i dr.) a koje su poznate pod nazivom konstruktivistička metateorija (Stojnov, 2007).
18<br />
Doktorska disertacija<br />
Pre više od trideset godina, sve veći broj teorija koje su bile oslonjene na srodne<br />
onotološke i epistemološke pretpostavke uobličile su pravac koji se zajedničkim imenom naziva<br />
konstruktivistička metateorija (Stojnov, 1996). Ono što je zajedničko za sve ove pravce jeste da<br />
smatraju da ne postoji jedna objektivna stvarnost nezavisna od posmatrača. Uloga čoveka nije da<br />
otkriva tu objektivnu stvarnost nego da uz pomoć svog uma oblikuje, odnosno stvara, realnost i<br />
da interpretira realnost u skladu sa individualnim karakteristikama svakog čoveka. Stoga, ne<br />
postoji jedna istina koju čovek kao mapu sa blagom treba da sledi i da u toku života otkrije. Tako<br />
da, iako različite, konstruktivističke metateorije imaju zajedničke osnovne karakteristike:<br />
Proaktivnu kogniciju – koja naglašava aktivnu, anticipativnu i konstruktivnu prirodu ljudskoga<br />
znanja za razliku od nekonstruktivističkih teorija koje u prvi plan prilikom sticanja ljudskog<br />
znanja stavljaju pasivnu ulogu uma gde je njegova uloga receptivne, reaktivne i retentivne<br />
prirode. Konstruktivisti ne žele da delatnost uma svedu na sposobnost skladištenja podataka o<br />
objektivnim svojstvima stvari, koji se kao neka vrsta kopije stvarnosti iz spoljašnjeg sveta<br />
prenose u um. Zbog toga odbacuju shvatanje da se informacija prenosi iz okruženja u<br />
organizam preko čula, već (...) informacija predstavlja podatak koji se o svetu uobličava<br />
iznutra (Stojnov,2007:32). Prilikom saznavanja sveta po konstruktivistima, čovek koristi<br />
imaginacije, fikcije, pretpostavke, odnosno konstrukte ljudskoga uma kojima se oblikuje i<br />
konstituiše realnost (Stojnov, 1996).<br />
Morfogeničku strukturu jezgra – sržni procesi svakoga čoveka upravljaju njegovim<br />
ponašanjem, odnosno ponašanja svake osobe određena su i predrasudama i ostalim<br />
„dubinskim“ procesima svake osobe. Čovekom „upravljaju“ i potrebe i interesi i ciljevi za<br />
koje zna ali isto tako i za koje na svesnom nivou ne zna da ga određuju.<br />
Samoorganizujući proces razvoja – ljudi su u stanju da sami, kada sposobnosti konstruisanja<br />
nisu oštećene, sami sebi pomognu i reorganizuju postojeće sisteme konstrukata (kada shvate<br />
da određeni konstrukti „ne rade“).<br />
Tako je konstruktivistička pozicija vrlo jasna - bez osobe koja posmatra neki objekat, bez<br />
njene tačke gledišta, njenog sistema vrednosti, potreba i interesa nema „stvarnosti“.
3.1.1. Osnovne pretpostavke Teorije ličnih konstrukata<br />
19<br />
Doktorska disertacija<br />
Konstruktivizam predstavlja pokušaj uobličenja polaznih stanovišta za određenje fizičke realnosti<br />
koja su suprotna filozofiji realizma, doktrini po kojoj spoljašnji svet postoji nezavisno od procesa<br />
opažanja ili mišljenja čoveka. Takve naučne činjenice su proizvod ljudskog razmišljanja i ljudske<br />
delatnosti i neodvojivo su vezane za aktivnost ljudi. Ljudski razum je deo prirode sa kojom je u<br />
dinamičkoj interakciji, tako da ne postoji jedna apsolutna i objektivna stvarnost, nego mnoštvo<br />
konstrukcija. Zato ljudi oko sebe oblikuju i otkrivaju „svoj“ svet i univerzum kao i istinu o tom<br />
svetu i u tom svetu. U tom procesu nastaju konstrukti za koje je potrebno objasniti šta su i kako<br />
nastaju.<br />
Keli (Kelly, 1955) u svojoj Teoriji naglašava da je svaki čovek ujedno i naučnik. Čovek<br />
u traganju da bolje objasni i osmisli svet oko sebe neprekidno stvara hipoteze koje zatim<br />
proverava, da bi zadržao one koje se potvrđuju, a odbacio one koje bivaju opovrgnute. U tu svrhu<br />
čovek razvija konstrukte – psihičke apstrakcije odnosno procese koji su omeđeni načinima kako<br />
osoba predviđa događaje. Istina o tome šta stvarnost jeste uvek ljudima ostaje nedostižna, ali<br />
postoji istina za tu osobu. Te apstrakcije čovek koristi da bi razlikovao jedne događaje od drugih,<br />
stvarajući konstrukte ili šeme, a njihova upotrebljivost varira. Nekim šemama, konstruktima se<br />
jasnije može predviđati i kontrolisati događaji, dok su drugi toliko neupotrebljivi da ljude dovode<br />
u stanja koja se nazivaju psihički poremećaji. Svaka osoba posmatra sličnosti i razlike kada<br />
posmatra svet oko sebe i događaje u svetu. A Kelly navodi da:<br />
Niko ne mora da se nađe u ćorsokaku svojih alternativa niti iko mora da bude žrtva<br />
sopstvene biografije. Ljudi ne mogu da izaberu svoju prošlost ali mogu da se opredele za<br />
svoju budućnost (Kelly,1955:15).<br />
Konstrukt je apstrakcija koja proizilazi iz svesti o sličnosti i razlikama između događaja,<br />
konstrukt je dvopolan (svaki pol ima različito značenje koje nije univerzalno za svaku osobu npr.<br />
vredan-lenj, dok se za drugu osobu na drugoj strani konstrukta vredan nalazi usporen čovek).
20<br />
Doktorska disertacija<br />
Konstrukti su organizovani u hijerarhijski sistem u kome ima relativno malo nadređenih, a<br />
relativno mnogo podređenih konsrukata. Ideja o konstruktu može se slikovito opisati kao žljeb u<br />
kome se nalazi kuglica koja kada se nagne na jednu stranu nalazi se na jednoj strani konstrukta<br />
(polu) i obrnuto. Konstrukt proizilazi iz ličnog iskustva osobe i predstavlja njegov proizvod,<br />
objedinjuje u jedan domen kognitivne, emotivne i konativne aspekte. Ima predviđajuća svojstva,<br />
a pojedini konstrukti nastaju još pre nego što čovek počne govoriti.<br />
U vezi sa sistemom konstrukata važno je naglasiti da svaka osoba bira konstrukt koji joj<br />
se čini prikladnim, a zatim vrši izbor pola - konstrukta koji će primeniti. Sistem konstrukata jedne<br />
osobe, nije zauvek dat, u procesu oblikovanja stvarnosti on se stalno modifikuje i menja. S<br />
obzirom da nečje viđenje određuje ponašanje, ovo se ponašanje može objasniti procesom izbora<br />
jedne od nekoliko mogućnosti u viđenju. Osoba sama u dvopolnom konstruktu bira onu<br />
alternativu za koju smatra da će dovesti do poboljšanja u njenom sistemu. Koji će pol izabrati<br />
zavisi od značenja koja se pripisuju određenim konstruktima, jer bez obzira što više osoba koristi<br />
isti konstrukt (istu reč za konstrukt) ispunjavaju je različitim sadržajem koji je od osobe do osobe<br />
različit. Npr. nemirno dete za jednu majku može biti dete koje stalno plače i budi se noću, dok u<br />
sistemu druge majke nemirno dete bi predstavljalo sina koji ima neki oblik aktivnih poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju i upravo je učinio krivično delo. Pored ovakvog značenja konstrukata,<br />
konstrukti se mogu razlikovati i po svom obliku. A na osnovu razlika po obliku postoje dva<br />
skupa kriterijuma na osnovu kojih je moguće utvrditi različite oblike konstrukata, a to su:<br />
1. Formalna svojstva konstrukata ( područje (opseg) primene – svojstvo na osnovu kojeg<br />
je neki konstrukt za osobu upotrebljiv za predviđanje događaja, žiža primene – predstavlja<br />
osnovu značenja, odnosno oblast primene u području za čije razumevanje je dati konstrukt<br />
najpogodniji, element – stvari ili događaji koji su obuhvaćeni područjem primene nekog<br />
konstrukta, kontekst – svi elementi na koje se konstrukt obično primenjuje, pol – jer je<br />
svaki konstrukt bipolaran, suprotnost – odnos između dva pola konstrukta koji su u<br />
međusobnom kontrastu, pojavna strana konstrukta – ona koja obuhvata najveći deo<br />
trenutno opaženog sadržaja i druga svojstva).<br />
2. Profesionalni konstrukti – njihova svrha je da terapeuta ili osobu koja želi da utvrdi<br />
ispitanikov sistem ličnih konstrukata i postavi dijagnozu kao i postavi temelj za rad sa
21<br />
Doktorska disertacija<br />
ispitanikom, opskrbi svim potrebnim dimenzijama i tehnikama za utvrđivanje sistema<br />
ličnih konstrukata.<br />
Sami po sebi profesionalni konstrukti nisu ni dobri niti loši, zdravi ili manje zdravi,<br />
prilagodljivi ili manje prilagodljivi. Oni su jednostavno tu da omoguće osobi da označi<br />
odgovarajuću poziciju i da skicira kurs kretanja (Fransela&Dalton; 1990: 14).<br />
Naravno da konstrukti predstavljaju više nego samo sistem reči koji se koristi u govoru<br />
jer pojedini konstrukti nastaju i pre formiranja jezika, dok se pojedini konstrukti razvijaju na<br />
neverbalnom nivou jer su za njih više vezana osećanja, intuicija i nalaze se izvan pojmovnog<br />
repertoara. Takvi konstrukti su neverbalni nasuprot verbalnim konstruktima. Takođe, postoje<br />
konstrukti koje možemo razlikovati na osnovu toga koje elemente obuhvataju u svoje područje<br />
primene i tako postoje nadređeni i podređeni konstrukti. Nadređeni konstrukti obuhvataju druge<br />
konstrukte u svoje područje primene dok su podređeni oni konstrukti koji su obuhvaćeni<br />
područjem primene nekog drugog konstrukta. U okviru nadređenih konstrukata možemo<br />
razlikovati regnantne konstrukte, koju predstavljaju za čoveka konstrukte koje biramo na osnovu<br />
kategorije „sve ili ništa“, koji omogućavaju lake i brze izbore u svakodnevnom životu jer je to<br />
kategorija koju uvek i bez oklevanja biramo. Osobi kojoj je konstrukt prijateljstva u regnantnom<br />
odnosu sa uvek pomoći drugu u nevolji, svaki put će biti prioritet da pomogne drugaru kome je<br />
potrebna podrška i pomoć u tuči. Još jedna vrsta nadređenih konstrukata su sržni konstrukti koji<br />
upravljaju procesima održanja i stvaraju identitet neke osobe (Kelly,1955:482). Nasuprot njima<br />
površinski konstrukti su takvi konstrukti koji se ne mogu menjati bez veće modifikacije sržne<br />
strukture i bez većih „potresa“.<br />
Među profesionalnim konstruktima postoji još jedna grupa konstrukata koju čine široko<br />
obuhvatni konstrukti čijim se područjem primene može obuhvatiti široka lepeza događaja, dok<br />
su usko obuhvatni konstrukti konstrukti čije područje primene obuhvata relativno mali izbor<br />
događaja. Primer za široko obuhvatni konstrukt koji se često navodi, jer predstavlja najbolji<br />
primer za to, je konstrukt dobar-loš jer se većina svakodnevnih događaja može obuhvatiti
22<br />
Doktorska disertacija<br />
područijem primene ovog konstrukta. Sa druge strane obuhvatnost konstrukta miran-čini nasilje<br />
(ljubazan-neraspoložen), je uska.<br />
Profesionalni konstrukti imaju još jednu podelu a na osnovu spremnosti svojih polova da<br />
u svoje područje primene prime nove događaje. Konstrukti koji su spremni da u svoje područje<br />
primene prime nove događaje sa kojima je neka osoba suočena nazivaju se permeabilni-<br />
popustljivi konstrukti i oni predstavljaju „lakoću kojom konstrukt prima nove elemente u<br />
područje primene“. Dok sa druge strane osobe koje su nespremne da konstrukti u svoje područje<br />
primene obuhvate nove događaje nazvaju se nepermeabilni -nepropustljivi konstrukti. Za ovu<br />
osobinu konstrukta se vezuje i promena u sistemu i vrlo često, terapeuti naglašavaju da je ova<br />
promena cilj terapije (nepropustljivost ka propustljivosti, kada se „puštaju“ i teški momenti u<br />
životu). Da bi nova značenja mogla da pronađu mesto u sistemu konstrukta osobe, a da ne naruše<br />
njegovu stabilnost potrebno je da nadređena struktura bude dovoljno popustljiva. Osoba koja<br />
smatra da su sve osobe iskrene onda se ona ovim polom konstrukta služi na vrlo permeabilan<br />
način, dok sa druge strane osoba koja smatra da mu nema sreće u životu osim ako se ne odseli u<br />
instranstvo konstruiše sa ekstremnom nepropustljivošću i sigurno neće biti zadovoljna dok se ne<br />
odseli ili dok svoje konstruisanje ne učini permeabilnijim.<br />
Profesionalni konstrukti mogu imati i osobinu propozicionalnosti odnosno preemtivnog<br />
konstruisanja. Preemtivno konstruisanje je isključivo konstruisanje, konstrukt zarobljava<br />
„elemente“ u svom području primene, „ništa drugo osim“ konstruisanje. Npr. „Ova stolica je<br />
objekat za sedenje i ništa drugo osim toga ne može biti.“ Sa druge strane nalazi se<br />
propozicionalno konstruisanje gde nema isključivosti, element je slobodan da prelazi u područje<br />
primene bilo kog drugog konstrukta. Na primeru stolice, ovaj konstrukt ostaje otvoren prema<br />
raznim mogućnostima za konstruisanje: „ Ova stolica može da posluži da se na nju popne i da se<br />
zakači zavesa. Može da posluži kao udobno mesto da na njoj spava mačka.“ Ovakvo<br />
konstruisanje omogućava osobi da bude tolerantnija i da izbegne sukobe usled rigidnih stavova.<br />
Vrsta profesionalnih konstrukata koja se tiče promenljivosti sa kojom se pomoću njih<br />
događaji mogu sagledati su stegnuti/labavi konstrukti. Labavi konstrukti vode promenljivim<br />
predviđanjima, ali zadržavaju svoj identitet. Na primer, ako neko govori o osobi koja ima aktivne<br />
poremećaje u socijalnom ponašanju kao“ On je osoba koja je u stvari dobra, mada je ponekad
23<br />
Doktorska disertacija<br />
nepredvidiv i nezgodan, ali je ipak dobar kakvih sve mladića ima, mada je ponekad neizdrživo<br />
provoditi vreme sa njim, a sa druge strane je ipak dobar učenik i hoće ponekad da posluša kada<br />
ga nešto zamolim...“ takvo konstruisanje predstavlja primer osobe koja labavo konstruiše. Ne<br />
može se sa sigurnošću tvrditi o kojem je konstruktu reč. Kod osoba koje ovakvo konstruišu<br />
prisutne su „gumene“ hipoteze i time se osoba čuva od invalidacije ali je sa druge strane sistem<br />
konstrukata osobe koja labavo konstruiše može dovesti i do toga da osoba nikada nema tačnu<br />
pretpostavku ili dobru procenu. Stegnuti konstrukti su oni kod kojih elementi stoje čvrsto vezani<br />
za jedan od polova i takvo konstruisanje omogućava jasne i stabilne predikcije. Primer stegnutog<br />
konstuisanja imamo kada osoba daje izjavu: „ Svaka osoba koja ima brata/sestru u svakoj<br />
situaciji i u svakom trenutku mora biti spremna da pomogne na sve načine svom bratu/sestri.“<br />
I na kraju, nalaze se dilacija vs. konstrikcije koje se objašnjavaju i slikovito opisuju<br />
otvorenim/zatvorenim prozorima u Windows-u. Dilacija se dešava kada osoba, zbog očiglednih<br />
neuskladivosti, rasteže svoje perceptivno polje da bi mogla da ga reorganizuje na<br />
sveobuhvatnijem nivou. Na primer, kada jedna osoba u isto vreme ima mnogo uloga koje treba da<br />
uskladi da bi u svakoj bila uspešna i zadovoljna (majka, supruga, dete, uspešna poslovna žena,<br />
predusetljiva komšinica, zainteresovana rođaka i drugo). Njeno polje se dilatira i uloge koje ima<br />
se posmatraju kao pitanje dobre organizacije i određivanje prioriteta. Rešenje može da pronađe u<br />
odustajanju od jedne od uloga, što može da dovede do nezadovoljstva i nekvalitetnog učešća u<br />
drugim ulogama. Za nekoga ovo može da bude spas, a za nekoga je problem. Takođe pitanje<br />
konstrikcije može biti problem ili spas od dilacije, kada osoba sažima svoje perceptivno polje da<br />
bi svoju neusklađenost minimalizovala. Ista osoba koja ima previše uloga i obaveza „digne ruke“<br />
od većine svojih uloga i posveti se samo jednoj, predstavlja dobar primer konstrikcije.<br />
Teorija ličnih konstrukata je i po svojim osnovnim principima drugačija od ostalih,<br />
srodnih teorija. Ostale teorije nam govore pored osnovnih pojmova, i o dinamici, razvoju ličnosti<br />
dok kod ove teorije toga nema. Umesto ličnosti u Teoriji ličnih konstrukata se upoznajemo sa<br />
sistemom ličnih konstrukata osobe, a kada je reč o strukturi ličnosti, reč je o organizaciji njenog<br />
sistema ličnih konstrukata. Keli nam govori da svaka osoba na svoj način posmatra svet, jer<br />
čovek ne može sebe da isključi iz posmatranja sveta koji ga okružuje. Keli je pokušao dati temelj<br />
ovoj teoriji na taj način što je postavio osnovni postulat i jedanaest korolara koji su iz njega
24<br />
Doktorska disertacija<br />
izvedeni. Osnovni postulat glasi: Način anticipovanja događaja neke osobe usmerava (kanališe)<br />
njene psihološke procese (Kelly,1955:46). Ovaj postulat predstavlja ideju, osnovu od koje<br />
polazimo u razumevanju cele teorije. Osoba će posmatrati svet oko sebe i u zavisnosti od toga<br />
kako anticipuje (pridaje značenje, traga za predviđanjima) tako će reagovati odnosno takva će<br />
osoba biti. Način na koji opažamo određuje naše ponašanje. Na primer, ako neki predmet<br />
anticipujemo kao igračku, nećemo sa njom kopati baštu.<br />
Budući prototip naučnika kakav jeste, čovek traži predviđanje. Njegova strukturisana<br />
mreža puteva vodi ka budućnosti tako da bi on mogao da je predvidi. To je svrha kojoj<br />
mreža služi. Anticipacija je istovremeno sila koja u isto vreme i vuče i gura u Teoriji ličnih<br />
konstrukata (Kelly,1955:49).<br />
Na osnovu ovog postulata Keli je postavio i 11 korolara (poučci iz postulata, izvodi) koje<br />
navodi ovim redom:<br />
1.KOROLAR O KONSTRUISANJU-Osoba anticipuje događaje konstruišući njihovo<br />
povratno javljanje.<br />
Svaki čovek teži da identifikuje teme koje se ponavljaju, jer tek kada postoje tri događaja,<br />
stvari ili osobe može nastati konstrukt jer te tri stvari upoređujemo npr. dve osobe nose cipele a<br />
jedna nosi čizme i to je svest o tome da su dve stvari slične i u isto vreme različite od treće stvari.<br />
Konstrukt je svest o razlici i on nas sa jedne strane ograničava a sa druge strane nam daje<br />
slobodu. Keli nam poručuje da:<br />
Tek kada naćulimo uši da oslušnemo teme koje se ponavljaju u monotonom toku, univerzum<br />
počinje da dobija smisao (Kelly,1955:36)...Konstruisati znači čuti šapat tema koje se<br />
ponavljaju (Kelly,1955:53)... Teme koje se ponavljaju i čine život tako punim smisla,<br />
predstavljaju originalne simfonijske kompozicije čoveka koji pokušava da nađe sadašnjost<br />
u prošlosti i budućnost u sadašnjosti (Kelly, 1970:11-12).<br />
2. KOROLAR O INDIVIDUALNOSTI- Osobe se razlikuju jedna od druge po svom<br />
konstruisanju stvarnosti.
25<br />
Doktorska disertacija<br />
Ljudi mogu da tumače iste događaje na različite načine. Na primer, za nekoga odlazak na<br />
godišnji odmor može da znači dugo očekivani odmor dok za drugu osobu isti taj godišnji odmor<br />
može da znači gubitak klijenata i nemogućnost zarade. Tako se vrlo često dešava da dve osobe<br />
koje su prisustvovale istom događaju kao svedoci na sudu daju različite izjave jer su isti događaj<br />
različito konstruisali.<br />
3. KOROLAR O USTROJSTVU- Svaka osoba, da bi olakšala anticipovanje događaja,na<br />
sebi svojstven način stvara sistem konstrukata koji obuhvata ordinalne odnose između<br />
konstrukata.<br />
Konstrukti su kod svake osobe povezani u sistem konstrukata koji je hijerarhijske prirode<br />
a poredak u njemu podrazumeva postojanje nadređenih i podređenih konstrukata. Time se osobe<br />
ne razlikuju samo u načinu na koji konstruišu događaje nego se razilikuju i u načinu na koje<br />
organizuju konstrukcije tih događaja. Promena nadređenih vrlo često znači i promenu i menjanje<br />
podređenih konstrukata. Time se objašnjava i prethodni korolar da su dva ista konstrukta kod<br />
dve osobe drugačije organizovana.<br />
4. KOROLAR O DIHOTOMIJI – Sistem konstrukata osobe sačinjen je od određenog broja<br />
dvopolnih konstrukata.<br />
Ovim korolarom Keli nam je dao deo definicije konstrukta da je on dvopolan, da nikada<br />
ne stoji sam za sebe i kada primenjujemo konstrukt zanima nas šta je sa druge strane, šta je<br />
suprotno, kontrast, različitost. Zato se kaže ja sam pametan ali ne i brz, da bi se znalo na šta se taj<br />
konstrukt odnosi. Nije konstrukt samo pametan, mora imati i svoju suprotnost, ono što se nalazi<br />
sa druge strane. Nikada ne tvrdimo nešto bez istovremenog poricanja, a svet osmišljavamo<br />
simultanim opažanjem sličnosti i razlika. Na osnovu rečenoga može se zaključiti da konstrukt<br />
dobija značenje tek kroz komplementrarnost suprotnog pola.<br />
5. KOROLAR O IZBORU – Osoba u dvopolnom konstruktu bira za sebe onu alternativu<br />
kroz koju anticipuje veću mogućnost za rastezanje i omeđanje svog sistema.<br />
Kako neko bira šta će da postane? Osoba gradi svoj život na osnovu jedne od alternativa u<br />
dihotomnom izboru. Ne vodi nas jednostavna težnja ka izbegavanju bola i traganju za<br />
zadovoljstvom već su naši izori u službi anticipovanja.
26<br />
Doktorska disertacija<br />
6. KOROLAR O OPSEGU – Konstrukt je primenljiv za anticipovanje jednog ograničenog<br />
opsega događaja.<br />
Konstrukti se mogu posmatrati i kao skladišta u koja se smeštaju elementi (ali i podređeni<br />
konstrukti). Konstrukti se uspešno mogu primeniti na neke pojave, a na neke ne mogu, jer koliko<br />
god bilo veliko neko skladište, nijedno nije dovoljno veliko da obuhvati sve događaje u životu<br />
jedne osobe.<br />
Kod konstrukta visok vs. nizak je mnogo lakše videti njegovu tačnu određenost opsega<br />
primene. Neko može konstruisati visoke kuće nasuprot niskih kuća, visoke ljude nasuprot<br />
niskih, visoko drveće nasuprot niskog drveća. Ali niko ne misli da je prikladno konstruisati<br />
visoko vreme nasuprot niskog vremena, visoku svetlost nasuprot niske ili visok srah<br />
nasuprot niskog straha. Vreme, svetlo i strah su, bar za većinu nas, jasno izvan opsega<br />
primene konstrukta visok nasuprot nizak (Kelly,1955:69).<br />
7. KOROLAR O ISKUSTVU – Sistem konstrukata osobe se menja dok ona uzastopno<br />
konstruiše replikacije događaja.<br />
Sistem konstrukata se menja kada osoba nastoji da razume nove događaje, čime se<br />
omogućuje da se neke stvari sagledaju kao povezane na nekom apstraktnijem nivou<br />
(Stojnov,2007:90). Šta je iskustvo? Iskustvo se sastoji u uzastopnim interpretacijama i<br />
reinterpretacijama događaja i shvaćeno je kao kreativna imaginacija.<br />
Na osnovu iskustva sistem konstrukata se menja kada osoba nastoji da razume nove<br />
događaje čime je omogućeno da se neke stvari sagledaju kao povezane na nekom apstraktnijem<br />
nivou. Tako teče i ciklus iskustva. Osoba anticipuje događaj i kada se prihvati pretpostavka da se<br />
sistem konstrukata jedne osobe menja u zavisnosti od uspešnosti reinterpretacije događaja, kada<br />
se ona susretne sa događajem kojim ona opovrgava ili potvrđuje svoju pretpostavku (hipotezu)<br />
može doći do revidiranja hipoteza i stvaranja iskustva. Iskustvo ne zavisi od broja događaja već<br />
od ulaganja koje osoba čini u anticipacijama i revizijama konstruisanja.<br />
8. KOROLAR O MENJANJU – Promene u sistemu konstrukata pojedinca su ograničene<br />
propustljivošću koju imaju konstrukti unutar čijeg područja primene se nalazi ono što se menja.
27<br />
Doktorska disertacija<br />
Promene u sistemu konstrukata organičene su time koliko su konstrukti neke osobe<br />
propustljivi, odnosno koliko je osoba otvorena ka novim iskustvima. Marko Aurelije je govorio:<br />
Da li se neko plaši promene? A zar bez nje može nešto da se desi? (Milenković,2005:223) Keli je<br />
govorio:<br />
Konstrukt je propustljiv tj. permeabilan ako dopusti da u njegov opseg uđe novi element<br />
koji još uvek nije konstruisan u njegovom poretku...Takođe, postoje relativni stupanj<br />
permeabilnosti i nepermeabilnosti. Jedna osoba može da ima konstrukt dobar vs. loš koji<br />
može biti dovoljno permeabilan da mu dopusti da vidi mnogo novih ideja i novih<br />
poznanstava kao dobre ili loše. Konstrukt dobar vs. loš druge osobe može uključivati<br />
mnogo toga ali ne i uključivanje mnogo noviteta; većina dobrih i većina loših stvari je već<br />
određena (Kelly,1955:79).<br />
Optimalno je da osoba ima sistem konstrukata koji je dovoljno otvoren za nove događaje.<br />
Popustljivost nadređene strukture ograničava promene u sistemu konstrukata ali i predstavlja<br />
otvorenost za nove konstrukte. Zbog čega se gotovo svi ljudi boje i opiru promeni? Mi se<br />
osećamo ugroženim kada se suočimo sa postojećom promenom u našim suštinskim konstruktima.<br />
Tada moramo da napravimo druge korenite promene u našoj svakodnevici. Što popustljiviji<br />
konstrukti to je veća šansa prilagođavanja novim zahtevima (Fransela, 1978:117).<br />
9. KOROLAR O FRAGMENTACIJI – Osoba može da primenjuje raznovrsne podsisteme<br />
konstrukata koji se ne slažu jedan sa drugim.<br />
Kod osoba koje su opsesivno kompulsivne sve je sa svačim povezano u sistemu<br />
konstrukata i takav sistem je monolitan, dok je uobičajeno da sistem konstrukata bude<br />
fragmentiran (da se sastoji iz delova). Osoba može da koristi podsisteme koji su međusobno<br />
neuskladivi i time postoje podsistemi u sistemu. Na primer, u isto vreme čovek ima i ulogu žrtve,<br />
a ulogu krivca u nekoj drugoj situaciji.<br />
10. KOROLAR O ZAJEDNIŠTVU – Sličnost psiholoških procesa dve osobe zavisi od toga<br />
koliko je konstruisanje iskustva kojim se koristi jedna osoba slično onome koje upotrebljava<br />
druga osoba. Sličnost između ljudi je određena sličnošću njihovih pogleda na svet.
28<br />
Doktorska disertacija<br />
Dvoje ljudi se mogu ponašati slično čak i ako su bili izloženi potpuno različitim dražima<br />
(stimulusima). Osnovu za slične postupke nalazimo u sličnosti konstrukata a ne u<br />
istovetnosti samih događaja (Kelly,1955:91).<br />
11. KOROLAR O DRUŠTVENOSTI- U zavisnosti od toga u kojoj meri jedna osoba<br />
konstruiše procese konstruisanja druge osobe, ona može da igra igru u društvenom procesu koji<br />
uključuje tu drugu osobu.<br />
Ljudi su svakodnevno u odnosu koji podrazumeva da barem ponekad imamo potrebu da<br />
razumemo njihov sistem ličnih konstrukata. Svakodnevno smo na primer učesnici saobraćaja, gde<br />
svaki učesnik ima svoju verziju događaja odnosno mi pokušavamo da razumemo kako drugi<br />
konstruišu, kako anticipuju određene događaje i saobraćajne situacije, a sa ciljem da se bolje<br />
snađemo u saobraćaju. Važno nam je da imamo sposobnost da subsumiramo odnosno da<br />
pogledamo iz ugla, „iz cipela“ osobe čije ponašanje nas zanima. Na osnovu toga predviđamo<br />
korake i dalje postupke te osobe i na osnovu toga i mi se ponašamo.<br />
Vozeći autoputem, na primer, rizikujemo naše živote hiljadu puta dnevno na našoj<br />
sposobnosti da predvidimo šta će vozač kola koja nam dolaze u susret uraditi.(...) to je<br />
zaista neverovatan primer kako ljudi vrše predikciju ponašanja jedni drugih kroz<br />
subsumiranje percepcija jedni drugih u raznim situacijama (Kelly,1955:95).<br />
Keli je takođe, pored opsežne i detaljne teorije ličnih konstrukata, u okviru nje ponudio i<br />
raznovrsne oblike tehnika koje se mogu upotrebljavati. Zajedničko svim tehnikama koje su<br />
karakteristične za Psihologiju ličnih konstrukata je to što omogućava pojedincu da uobliči svoj<br />
odgovor u skladu sa ličnim teorijama koje ima i u skladu sa sopstvenim potrebama i interesima.<br />
U ovom prikazu pobrojaće se samo osnovne tehnike koje se mogu upotrebljavati u okviru ove<br />
teorije a u cilju upoznavanja i kratkog predstavljanja. Nije nam cilj u ovom prikazu da iscrpimo<br />
svu njihovu upotrebu kao i da redosledom damo na značaju u njihovoj upotrebljivosti.
Dakle, kvantitativne tehnike su:<br />
29<br />
Doktorska disertacija<br />
1. Test repertoara konstrukata uloga – ili skraćeno Mreža repertoara gde se svaki element<br />
procenjuje pomoću svakog konstrukta dok je zadatak ispitanika da svaki od ponuđenih<br />
elemenata proceni na svakom od konstrukata na nekoj unapred predviđenoj numeričkoj skali<br />
procene. Pomoću analize mreže repertoara moguće je ispitati sistem konstrukata gde svaki<br />
ispitanik osmišljava svet, sebe i druge osobe u tom svetu.<br />
2. Mreža implikacija – tehnika na osnovu koje je moguće odrediti značenje svakog konstrukta<br />
pomoću drugih konstrukata koje on implikuje i koji njega implikuju. Ispitanik navodi<br />
sopstvene konstrukte koje on smatra da su od posebne važnosti.<br />
3. Mreža otpornosti prema promeni – U okviru ove tehnike konstrukti se takođe porede među<br />
sobom, gde ispitanik bira kojeg pola od dva para konstrukata bi se lakše odrekao. Time se<br />
dobija konstrukt koji je nadređeni odnosno najvažniji od ostalih konstrukata u sistemu.<br />
4. Mreža zavisnosti – ispituju se odnosi pomoću kojih ispitanik povezuje određene situacije sa<br />
određenim osobama, odnosno bira osobe (resurse) na koje bi mogao da se osloni u rešavanju<br />
problema.<br />
Kvalitativne tehnike za procenu konstruisanja:<br />
1. Samokarakterizacija – analiza protokola može dovesti do odgovora koje promene ispitanik<br />
želi da pokrene u okviru teksta koje je ispitanik napisao o sebi u trećem licu jednine. Detaljno<br />
ova tehnika je objašnjena u delu o metodološkoj orijentaciji ovog istraživanja.<br />
2. Lestvičenje – pošto postoje manje nadređenih a više podređenih konstrukata lestvičenje<br />
predstavlja način utvrđivanja položaja nadređenih konstrukata i ispitivanje razloga zbog kojih<br />
se oni održavaju. Osnovno pitanje u proceduri lestvičenja je pitanje „Zašto“.<br />
3. Piramidisanje – za razliku od tehnike lestvičenja, piramidisanje predstavlja obrnutu proceduru<br />
jer se pomoću nje traga za podređenim konstruktima. Osnovna pitanja su „Kako?“ i „Šta?“<br />
4. Tehnika ABC – Ovom tehnikom se može osvetliti zašto ispitanik ima dilemu koja ometa<br />
promenu u željenom pravcu, odnosno istražuju se izbori koji leže u osnovi nepreduzimanja
30<br />
Doktorska disertacija<br />
promene koje ispitanik ne želi. Koraci u sprovođenju tehnike ABC opisani su u literaturi<br />
(npr.Stojnov,2007).<br />
5. Leptir-mašne – tehnika je dobila ime po karakterističnom sklopu koji se formira kada se<br />
K<br />
A<br />
strelicama povežu konstrukti i ponašanja koja iz njih slede. Upotreba ove tehnike najbolje se<br />
može uočiti iz primera (Ipitanik I. I.) prilkom sistematskog intervjua, gde mlada osoba sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju ima problem sa majkom: Mlada osoba navodi<br />
da ga majka stalno pritiska da treba da radi, što za njega predstavlja veliki problem. Za majku<br />
(sa kojom se razgovaralo ranije, prilikom redovne socijalnopedagoške delatnosti istraživača)<br />
je najveći problem što joj je sin „lenj, stalno provodi vreme napolju i živi kao parazit“. To su<br />
polja konstrukcija (K). Akcija (A) majke pedstavlja stalnu kritiku, opominjanje, „zvocanje“,<br />
dok mlada osoba ovo doživljava kao stalni pritisak i to ga navodi na akciju (A) stalnog odlaska<br />
od kuće, provođenja vremena sa društvom i retko ulaženje u kuću. Dalje, to je za majku još<br />
veći dokaz da je sin lenj i da neće da radi i tako u nedogled.<br />
Slika br.1: Jedan primer predstavljanja sistemskih leptir mašni<br />
Mlada osoba sa aktivnim<br />
Majka poremećajima u soc.ponašanju<br />
„Opet je napolju, lenj je, neće da radi,<br />
živi kao parazit“<br />
Kritikuje,opominje, grdi i nervira se<br />
i stalno prebacuje što je nezaposlen<br />
„Stalno me pritiska da treba da<br />
radim,da se zaposlim, da donesem<br />
pare u kuću“<br />
Nezaposlen je, stalno je napolju sa<br />
društvom, retko provodi vreme sa<br />
porodicom
31<br />
Doktorska disertacija<br />
6. Strelice na dole – tehnika koja se može upotrebljavati da bi se utvrdilo koja značenja ispitanik<br />
pripisuje pojedinim događajima, dolazi se do podataka od uopštenog ka specifičnom, od<br />
apstraktnog ka konkretnom.<br />
7. Tok svesti – opet se i u ovoj tehnici naglasak stavlja na klijentovu interpretaciju materijala, gde<br />
on treba sa ispitivačem da podeli svoja osećanja, misli, predstave, pamćenja koja mu se<br />
javljaju dok je u trenucima potpune opuštenosti. Ona se posle koriste za kasniju diskusiju kada<br />
razgovor posle poprimi normalan tok.<br />
8. Igra laganja ili tehnika 10 laži – tehnika u kojoj ispitanici sami trebaju da navedu najmanje 10<br />
važnih laži o sebi, u okviru nekog izabranog domena ili uloge. Ova tehnika naglašava važnost<br />
laganja za ljudski rod jer se ne može razumeti šta ljudi govore ako se ne razume šta je<br />
suprotno od toga.<br />
9. Mapa reka – Ispitanici na praznom listu papira treba da ucrtaju predstavu svoga života u formi<br />
krivudavog toka reke označavajući prekretnice ili važne tačke u svom životu. Kasnije u<br />
razgovoru navode razloge zbog kojih su markirali neki poseban događaj.<br />
10. Linija Salmonove i druge – Ova tehnika se može uspešno upotrebljavati prilikom utvrđivanja<br />
mesta gde se neki konsrukt po svojoj važnosti nalazi.Takođe, ovu tehniku je jednostavno<br />
shematski predstaviti. Prvi korak u ovoj tehnici jeste da se problem odredi i verbalizuje,<br />
elicitira njegova suprotnost, tako da se može predstaviti kao dvopolni konstrukt. Dva pola<br />
kojim ispitanik opisuje ovaj konstrukt razmeštaju se na krajevima jedne nacrtane linije.<br />
Ispitanik posle ubeleži znak na delu linije na kome smatra da se nalazi trenutno. Primer<br />
tehnike Linije Salmonove dat je na slici br.2 za ispitnika V. T.<br />
Slika br.2: Primer tehnike linije Salmanove<br />
Nespretan/usamljen Interesantan drugima/prihvaćen<br />
Jedini način da bude prihvaćen je da bude interesantan drugima, naveo je ispitanik. Kada<br />
pokuša da bude interesantan, smota se i postaje nespretan i tako postane i usamljen. Jedno od
32<br />
Doktorska disertacija<br />
pitanja koje je postavljeno ispitaniku je „Da li je to jedini način da bude prihvaćen-da bude<br />
interesantan?“<br />
Nijedna tehnika, nijedan profesionalni konstrukt, nijedna dimenzija sama po sebi nije ni<br />
dobra niti loša. One se mogu samostalno upotrebljavati, ali se najčešće upotrebljavaju zajedno, u<br />
kombinaciji nekoliko tehnika u zavisnosti od toga šta se želi postići, a u cilju uvrđivanja teorija<br />
koje predstavljaju perspektivu samog ispitanika.<br />
3.2.Socijalni konstrukcionizam<br />
U oblasti društvenih i humanističkih nauka 80-tih godina 20.veka pojavila se nova teorijska<br />
orijentacija koja predstavlja temelj svih novijih pristupa u proučavanju ljudskih bića i odnosa<br />
koje između njih postoje ( „kritička psihologija“, „analiza diskursa“, „poststrukturalizam“ – i<br />
drugi pravci koji su nastali a nasuprot pozitivizmu u društvenim naukama kao i u pedagogiji).<br />
Tim alternativnim i radikalnim pravcima i orijentacijama, koji se jednim imenom mogu nazvati<br />
socijalni konstrukcionizam, zajedničko je da se interesuju za konstruisanje znanja i stavljaju<br />
akcenat na ulogu društvenih procesa u tom konstruisanju. Osnovna ideja je da znanje nije unutar<br />
umova pojedinaca, niti van njih, znanje nije samo ono što opažamo kao postojeće, već znanje<br />
jeste i nastaje između ljudi odnosno znanje izvire iz društvene razmene posredovane jezikom.<br />
Socijalni konstrukcionizam naglašava da ...spoljašnji, društveni i kulturni činioci van domena<br />
same nauke, igraju presudnu ulogu u razvoju naučnog saznanja (Stojnov,2007:49).<br />
Zajedničko svim autorima socijalnog konstrukcionizma je da smatraju da:<br />
1. Znanje nije pouzdano – treba zauzeti kritički stav prema tvrdnji da je naše razumevanje<br />
sveta pouzdano. Takođe, kategorije koje postoje u svetu vrlo često su proizvod ljudske<br />
konstrukcije (...) činjnicu da jednu vrstu muzike shvatamo kao „klasičnu“ a drugu kao<br />
„pop“ ne znači nužno i pretpostavku da u samoj prirodi muzike postoji nešto što određuje<br />
da ona bude podeljena baš na taj način (Ber,2001:33).
33<br />
Doktorska disertacija<br />
Zato nas socijalni konstrukcionizam upozorava da moramo biti nepoverljivi i oprezni prema<br />
svojim predstavama o svetu, kao i da se ne možemo na svoja opažanja osloniti kao na jedine<br />
izvore znanja.<br />
2. Shvatanje sveta je istorijski i kulturno specifično – svi načini razumevanja sveta su<br />
istorijski i kulturno relativni tako što su specifični za posebne kulture i istorijska razdoblja<br />
ali su i zavisni od te kulture i istorijskog perioda u kome su nastali.<br />
Tako se npr. i shvatanje maloletničke delinkvencije kroz istoriju menjalo, ali se menjalo<br />
to shvatanje i u jednoj istrorijskoj epohi kod različitih kultura. Smatralo se pod uticajem bečkog<br />
lekara F.J.Gala da slobodna volja ne postoji. Da li će čovek, mlada osoba, postati delinkvent i<br />
razviti neke forme devijantnog ponašanja zavisi prvenstveno od strukture ili karaktera njegovog<br />
mozga. Sposobnost čoveka se ispoljava preko „čvoruga“ na lobanji, pa se i o čovekovom<br />
delinkventnom ponašanju može saznati na osnovu određenih organskih anomalija lobanje. Sličnu<br />
antropološku studiju o zločinu dao je i italijanski psihijatar Lombrozo koji je smatrao (pa i<br />
stručna javnost tog vremena) da se na temelju fizičkih svojstava može odrediti predodređenost za<br />
delinkventnu akivnost. Danas su ovakve frenološke teorije napuštene (Danilović,1986). Takođe,<br />
kod različitih kultura se različito definiše ovaj pojam. Verovatno kod nekih plemena u Africi<br />
pojam maloletničke delinkvencije ni ne postoji i nema potrebe za njegovim definisanjem.<br />
3. Društveni procesi su osnov znanja – naše verzije znanja nastaju u svakonevnoj interakciji<br />
ljudi u društvenom životu. Ono što u našem konstruisanju „istine“, u shvatanju i stvaranju<br />
sveta prihvatamo nije proizvod samo posmatranja tog sveta, već stalnih interakcija i<br />
socijalnih procesa u tom svetu.<br />
Ljudska bića nisu nekakvi sunđeri koji upijaju ideje iz svog društvenog okruženja već su<br />
učesnici u raspravi, bića koja neprestano istražuju suprotne implikacije ideja. Osoba je<br />
dakle, aktivni mislilac, neko ko je sposoban da napravi izbor i donosi odluke u vezi sa<br />
snagom i slabostima vrednosti i ideja svog društva (Ber,2001:124).
34<br />
Doktorska disertacija<br />
4. Znanje i društveno delanje su nerazdvojno povezani – kao što je shvatanje sveta i<br />
dešavanja u tom svetu istorijski i kulturno povezano, tako isto oni zahtevaju ili izazivaju<br />
različitu vrstu ljudskih delovanja. Na primer, pre istraživanja i dubljeg proučavanja<br />
fenomena nasilja u porodici, žena se smatrala odgovornom za provokaciju, muževljevu<br />
reakciju i batine koje je dobijala. Međutim, u novije vreme, situacija i razumevanje ove<br />
pojave se promenilo i danas se žena koja trpi nasilje ne smatra jedino odgovornom, već se<br />
fokus posmatranja pomerio na supruga koji ima problem i odgovornost za takvo<br />
ponašanje. U skladu sa tim se organizuje i pomoć žrtvi, odnosno društveno delovanje je<br />
promenilo svoj ugao. Objašnjenja ili konstrukcije sveta podržavaju neke obrasce<br />
društvenog delovanja dok druge isključuju.<br />
Socijalni konstrukcionizam je nastao pod kombinovanim uticajem jednog broja<br />
severnoameričkih, britanskih i evropskih autora pre više od 40 godina. Kriterijum prema kome se<br />
neki teoretičari mogu svrstati u socijalne konstrukcioniste, a drugi ne, podrazumeva da se barem<br />
sa jednom od navedenih tačaka slažu da li direktno ili indirektno. Najznačajniji autori su: Gergen<br />
i Gergenova, Sarbin koji su se bavili načinom kako neko opisuje sebe, konstruišući priče kao<br />
narative, Šoter (Shotter) se više bavio interpersonalnim procesima konstrukcije, Hare je<br />
proučavao kako jezik uslovljava načine i kako poimamo sebe i svet oko nas. Francuski filozof<br />
Fuko (Foucault) značajan je po analizama diskursa ali je i naglašavao i konstruktivnu moć jezika.<br />
Značajni autori su još i Rouz (Rose), Holvej (Hollway), Parker (Parker) i drugi. Teorije koje su<br />
najviše doprinele razvoju socijalnog konstrukcionizma su simbolički interakcionizam koji<br />
nalašava da ljudi stvaraju svoje i tuđe identitete kroz društvene interakcije i svakodnevne<br />
međusobne susrete. Značajna je i psihološka teorija koju je izgradio Gergen koji tvrdi da nema<br />
smisla tražiti jednom za svagda data objašnjenja ljudi i društva jer je jedina stalna odlika<br />
društvenog života činjenica da se on neprestano menja (Ber, 2001:42). Na osnovu rečenoga se<br />
može zaključiti da socijalni konstrukcionizam stavlja pod sumnju upravo ono što smatramo da je<br />
jednom za svagda dato.<br />
Shvatanje ličnosti kod socijalnih konstrukcionista se sastoji od fragmenata, odnosno ljudi<br />
imaju mnoštvo potencijalnih jastava koja nisu međusobno nužno konzistentna. Jezik postaje<br />
glavni teren na kojem se osoba konstruiše i on predstavlja osnovu mišljenja - jezik i mišljenje su
35<br />
Doktorska disertacija<br />
neodvojivi jedan od drugog. Time je lični identitet privremen, podložan promenama i<br />
preispitivanju.<br />
Za upoznavanje ove teorije potrebno je upoznati i termine koje ona stavlja u fokus<br />
posmatranja i objašnjenja. Jedan od takvih pojmova je i diskurs. Diskurs je termin koji se korsti u<br />
dva smisla: (1) da označi sistematičan, koherentan skup slika, metafora i tako dalje, koji<br />
konstruišu neki objekat na određen način, i (2) da označi postojeću govornu razmenu među<br />
ljudima (Ber,2001:234).<br />
Diskurs se odnosi na skup metafora, slika, značenja, priča koji na neki način zajedno<br />
proizvode određenu verziju događaja, jer je svaki objekat okružen bezbrojnim diskursima. Svaki<br />
diskurs pokreće druga pitanja, ističe druge aspekte. Na primeru to bi moglo biti pitanje discipline<br />
u razredu. Kada učenik šeta po učionici za vreme časa po tradicionalnom shvatanju discipline,<br />
učenik se može predstaviti kao dete koje je po prirodi divlje i nekontrolisano i potrebno je da ga<br />
nastavnik kontroliše spolja i na osnovu takvog diskursa će nastavnik postupati prema tom<br />
učeniku. Sa druge strane, drugačije shvatanje govori da su deca po prirodi dobra, da im treba<br />
dopustiti slobodno kretanje i razvoj volje, pa će nastavnik sa stanovišta tog diskursa usmeravati<br />
svoje reakcije i pustiti učenika da slobodno šeta za vreme časa, čak će takvo ponašanje podsticati.<br />
Svaki diskurs pokreće druge dileme i ima druge implikacije na postojeću praksu. Verovatno bi se<br />
jedan te isti postupak ili situacija mogli posmatrati iz različitih uglova, polazeći od različitih<br />
diskursa. .<br />
To bi značilo da reči ili rečenice ne pripadaju same po sebi nekom određenom diskursu<br />
već one zavise od diskurzivnog konteksta, opšteg pojmovnog okvira u koji su reči smeštene. Tim<br />
jezikom rečeno, identitet jedne osobe ne proističe iz same osobe već društvenog konteksta, iz<br />
diskursa jezika i drugih znakova.<br />
Drugi pojam koji je potrebno objasniti i koji čini osnovu u socijalnom konstrukcionizmu<br />
je pojam moći. Njega najbolje objašnjava Fuko (Foucault) koji navodi da moć nije oblik<br />
posedovanja koji je nekim ljudima dostupan, a drugima nije, moć je za njega posledica diskursa<br />
(Ber,2001). Po Fukou znanje je moć nad drugima, moć da se definišu drugi. Tamo gde ima<br />
znanja ima i moći, a otpor i moć su drugi nerazdvojni par kod Fukoa (Ibid). Diskurs je moć koju<br />
treba zadobiti (Fuko,2007).
36<br />
Doktorska disertacija<br />
Na kraju, važno je naglasiti da suštinu socijalnokonstuktivističkih objašnjenja osobe<br />
predstavlja: mnogostrukost i fragmentarnost jastvenosti, njena promenljivost i kulturna i<br />
istorijska uslovljenost (Ber,2001). Značaj autora socijalnog konstrukcionizma je veliki. Oni<br />
naglašavaju drutveni konsenzus u konstruisanju znanja, pridaju veliki značaj ulozi jezika, a<br />
psihički život se ne odvija unutar ljudi, nego se dešava u razmeni među njima.<br />
4.Poremećaji u socijalnom ponašanju: funkcija, vizija ili realnost<br />
Određenja poremećaja u socijalnom ponašanju se temelje na fenomenolškom pristupu (usmeren<br />
na poznavanju same datosti, pojmnosti fenomena oslonjen na paradigmu razumevanja-<br />
interpretativnu paradigmu ), neka na etiološkom, a treća opet naglašavaju i oslanjaju se na pojam<br />
vaspitanja i socijalizacije deteta.<br />
Ž. Jašović (1991) upotrebljava termin prestupničko ponašanje i navodi da se radi o<br />
ponašanjima pojedinca ili grupe mladih koja su usmerena protiv društva, odnosno društveno<br />
neprihvatljiva ponašanja, ponašanja kojima se krše pravne ili moralne norme određenog društva i<br />
koja kao takva iziskuju društveno reagovanje radi zaštite društvenih dobara i vrednosti. M. I T.<br />
Košiček (prema:Bouillet i Uzelac,2007:129) poremećaje u ponašanju definišu kao sve one pojave<br />
u ponašanju mlade osobe kojima ona iskazuje svoj negativni stav prema braći, sestrama i<br />
prijateljima u školi; prema radu, učenju i drugim korisnim aktivnostima i prema društvenim<br />
normama i pravilima života u zajednici. M.Dervišbegović (1997:139) govori o emocinalno<br />
oštećenoj ili o socijalno neprilagođenoj deci. To je dete koje se ponaša na društveno neprihvatljiv<br />
način, jer je njegovo ponašanje neprilagođeno, neadekvatno, agresivno i antagonističko prema<br />
sredini u kojoj živi. M.Singer i LJ.Mikšaj-Todorović (1989:35) iako se bave samo maloletničkom<br />
delinkvencijom u užem smislu, a ne ostalim oblicima poremećaja u ponašanju, ističu značaj<br />
socijalnih, kulturnih i drugih činioca okoline koji doprinose delinkventnom ponašanju mladih,<br />
kao uticaju iz spoljnog sveta u delu ponašanja, činjenja ili prepuštanja, kojima se ostvaruju
37<br />
Doktorska disertacija<br />
različita obeležja krivičnog dela. Prema T.Dobrenić i V.Poldrugač (prema:Koller-Trbović,<br />
2004:84) poremećaji u ponašanju predstavljaju naziv za sve one pojave biološke, psihološke i<br />
socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnost<br />
i reaktivnost, te neugodno ili dapače štetno utječu na druge pojedince i društvene organizacije<br />
(obitelj, dječije ustanove, školu, užu i širu zajednicu).<br />
Na sličan način i prof. Uzelac (Bouillet i Uzelac,2007:130) definiše poremećaje u<br />
ponašanju kao ponašanja koja se znatnije razlikuju od uobičajenog ponašanja većine mladih<br />
određene sredine, ponašanja koja su štetna/ili opasna kako za osobu koja se tako ponaša, tako i<br />
za njenu širu okolinu te ponašanja koja zbog toga iziskuju dodatnu stručnu i/ili širu društvenu<br />
pomoć radi uspešne socijalane integracije takve osobe. Stoga, ovakvo ponašanje odstupa od<br />
ponašanja većine ili proseka. Kao takvo, ono uglavnom ima i negativni uticaj na obrazovno i<br />
radno postignuće deteta/mlade osobe, kao i na njegovo socijalno i opšte funkcionisanje. S<br />
obzirom da je reč o ponašanju ono se kao takvo vrlo često primeti u najranijoj fazi pojavljivanja,<br />
ali u zavisnosti od kulturoloških i opšte socijalnih kriterijuma, vrlo često rana intervencija<br />
izostane. To se dešava najčešće iz razloga različitih definisanja takvih poremećaja u socijalnom<br />
ponašanju. Vrlo često pojedina odstupanja u ponašanju ne moraju nužno značiti da je reč o<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju.<br />
Kriterijumi na osnovu kojih se može sa sigurnošću reći da je reč o poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju su:<br />
- Trajanje poremećaja, kada se o poremećajima u ponašanju govori da postoje ako traju<br />
neko određeno, duže vreme (najčešće od tri do šest meseci i duže)<br />
- Intenzitet poremećaja, odnosno težina poremećaja, pri čemu se najčešće pominju blagi,<br />
umereni i teški poremećaji, odnosno poremećaji koji sa sobom nose nisku, umerenu i<br />
visoku rizičnost<br />
- Prisutnost poremećaja u određenoj sredini, pri čemu se opasniji poremećaji pojavljuju u<br />
više sredina ( i u školi, i u porodici i drugo)<br />
- Prisutnost većeg broja različitih poremećaja, pri čemu su poremećaji u ponašanju koji<br />
imaju nekoliko različitih poremećaja opasniji i teži za intervencije kao multiproblemski<br />
poremećaji u ponašanju
38<br />
Doktorska disertacija<br />
- Socijalni ili kulturni kriterijumi, što znači da u zavisnosti od sredine u kojoj se javljaju<br />
poremećaji u ponašanju različito će biti procenjeni kao i sprovođenje sankcija koje su za<br />
sredinu prihvatljive<br />
- Hitnost intervencije<br />
- Prethodne intervencije i rezultati (recidivi) (Bouillet i Uzelac, 2007: 130).<br />
4.1. Aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju kao izbor mlade osobe<br />
Konstruktivistička perspektiva koja se javlja 60-ih godina prošlog veka, oslanjajući se na<br />
Kelijevu Teoriju ličnih konstrukata, polazi od shvatanja da je društvena devijacija etiketa,<br />
subjektivno iskustvo i dobrovoljni čin. Devijantnost nije unutrašnje obeležje ponašanja nego je<br />
posledica ljudskog prosuđivanja. Drugačije rečeno, neki je čin devijantan samo zato što tako<br />
misle neki ludi. Zato je za konstruktiviste važno istražiti zašto je neki čin označen i definiše se<br />
kao devijantan i kakva je uloga pojedinih socijalnih aktera u procesu etiketiranja. Ovoj naučnoj<br />
perspektivi je veoma bliska teorija etiketiranja koja upravo počiva na pretpostavci da nijedno<br />
delo nije po svojoj intrizičnoj prirodi kriminalno ili nenormalno nego ga drugi ljudi vide kao<br />
takvo (Šućur, 2004). Društvo je po svojoj prirodi organizovano na načelu da svaki pojedinac koji<br />
poseduje određena društvena obeležja ima moralno pravo da očekuje da će ga drugi vrednovati i<br />
ponašati se prema njemu na odgovarajući način (Gofman,2000). Svi ljudi imaju potrebu da<br />
razumeju okolinu u kojoj žive, nastoje da razumeju svoje ponašanje i ponašanje drugih ljudi<br />
(Ricijaš,2009).<br />
Poslednjih godina i istraživači i praktičari se slažu da nije lako u današnje vreme biti<br />
mlada osoba. Deca i mladi ljudi imaju raznovrsne probleme, ti problemi su u najvećoj meri<br />
rezultat njihovih izbora i ponašanja. Ako se pogleda dete koje u četvrtom razredu nema prijatelja,<br />
prisutan je veći rizik od napuštanja škole nekoliko godina kasnije (Scales, 1999).<br />
Vrlo često se dešava da mladi ljudi imaju svoje teorije u odnosu na pojavu poremećaja u<br />
ponašanju. Takođe, predstavnici pomažućih profesija naglašavaju važnost uvažavanja
39<br />
Doktorska disertacija<br />
perspektive korisnika kada osmišljavaju aktivnosti i sačinjavaju plan akcije sa njima. Oni imaju<br />
ličnih potencijala za uobličavanje vlastite perspektive kao i pravo da tu perspektivu izlože<br />
stručnjacima. U tom smislu Keli (Kelly,1955), kao osnivač Teorije ličnih konstrukata, navodi<br />
kako postoji paralela između konstrukta osoba koja ima neki problem i njenih teorija o tome<br />
odakle problem i kako ga rešiti, i teorijskih konstrukata koje su razvili naučnici. Kao što naučnik<br />
stvara konstrukte da bi objasnio neki fenomen tako i ljudi u svojstvu naučnika, razvijaju<br />
konstrukte da bi objasnili sebe sebi i da bi sebi objasnili svet koji ih okružuje. Upravo se to<br />
dešava tokom specifično oblikovane komunikacije (npr.procesa individualnog razgovora<br />
stručnjaka sa mladom osobom koja ima probleme u socijalnom ponašanju) gde stručnjak<br />
upoznaje korisnikovu perspektivu, a korisnik stručnjakov pogled i mišljenje za njegov problem.<br />
Ukratko,konstruktivistički pogled na svet predstavlja pravo mlade osobe na iskazivanje<br />
vlastite perspektive kroz iskazivanje vlastitog mišljenja o tome kako mladi vide svoj problem,<br />
odnosno kakve su njihove definicije poremećaja u socijalnom ponašanju.<br />
4.2. Etiologija poremećaja u socijalnom ponašanju<br />
Da bi imali jasnu sliku o poremećajima u socialnom ponašanju moramo takođe obuhvatiti i<br />
etiološki aspekt poremećaja odnosno da se usmerimo na pronalaženje uzročno-posledičnih veza i<br />
odnosa između nekog uzroka i ponašanja odnosno između uzroka pojave poremećaja i posledice<br />
određenog socijalnog ponašanja.<br />
Do sada su produkovane i ponuđene mnoge ideje i teorije, kao i sprovedena brojna<br />
istraživanja u nastojanju da se objasne složeni fenomeni kriminaliteta, delinkvencije i poremećaja<br />
u socijalnom ponašanju. Ovim prikazom nije zamišljeno da se iscrpe sve teorije, kako rane tako i<br />
savremene, koje objašnjavaju poreklo poremećaja u socijalnom ponašanju nego samo da se<br />
ukratko pokuša dati prikaz i kratak pregled u cilju boljeg razumevanja ovog fenomena.
40<br />
Doktorska disertacija<br />
Brendtro i Ness (prema: Bouillet i Uzelac,2007:143) ponudili su devet temeljnih pristupa<br />
objašnjenju pojave poremećaja u ponašanju:<br />
1. Pretežno biološko objašnjenje (monokauzalne teorije) koje je prepoznatljivo u:<br />
- Modelu oslabljene sposobnosti učenja i<br />
- Medicinskim i biopsihičkim teorijama koje poremećaje u ponašanju i učenju objašnjavaju<br />
kao rezultat različitih bioloških oštećenja<br />
2. Pretežno psihološka orijentacija (monokauzalna teorija) koja se prepoznaje u:<br />
- Psihodinamičkom modelu gde je osnovni pokazatelj poremećaja u ponašanju<br />
nezadovoljenje njihovih emotivnih potreba (zbog loših interpersonalnih odnosa)<br />
- U transcendentalnom modelu koji posmatran logički je prisutan pre svakog iskustva i<br />
veruje u objašnjenja koja su mistična<br />
3. Sociološka orijentacija (monokauzalna teorija) prepoznatljiva je u:<br />
- Strategijama modifikacije ponašanja gde je osnova svih učenja socijalno učenje (imitacija i<br />
posmatranje)<br />
- Modelu međukulturalnih promena koja poremećaje u ponašanju tumači kritikom socijalnih<br />
odnosa i institucija<br />
- Ekološkom modelu gde su poremećaji u ponašanju posledica nesklada između mladih i<br />
njihovog socijalnog okruženja<br />
4. Multikauzalna orijentacija je prepoznatljiva u konceptima objašnjenja etiologije<br />
poremećaja u ponašanju u:<br />
- Razvojnom modelu koji poremećaje u ponašanju objašnjava kao posledicu poremećaja u<br />
razvoju koji su uslovljeni poremećajima u interakciji deteta sa osobama iz njegovog<br />
socijalnog okruženja<br />
- Psihoedukacijskom modelu koji ujedinjuje elemente ostalih modela i po svojoj prirodi je<br />
eklektički (objedinjuje različite teorije o nastanku poremećaja u ponašanju) i holistički<br />
(model posmatranja čoveka, dijagnoze i tretmana u celini)<br />
Prikazaćemo samo primere teorija koje oslikavaju različita viđenja etiologije poremećaja<br />
u socijalnom ponašanju i koje upućuju i potvrđuju etiološku multikauzalnost te pojave a sa ciljem<br />
da pokažemo složenost njene pojavnosti. Ovim prikazom nemamo pretenzije da pokažemo da su
41<br />
Doktorska disertacija<br />
neke teorije važnije od drugih nego ćemo samo dati pregled teorija koje smatramo važnim za ovaj<br />
rad.<br />
4.2.1. Teorija afektivne vezanosti<br />
50-tih i 60-tih godina 20 veka britanski psihoanalitičar John Bowlby razvio je teoriju<br />
privrženosti odnosno afektivne vezanosti koja počiva na teoriji da su ljudska bića rođena sa<br />
predispozicijom za ostvarivanje odnosa afektivne vezanosti - trajna, jaka emotivna veza za koju<br />
je karakteristično tendencija traženja i zadržavanja bliskosti sa specifičnom osobom naročito u<br />
stresnim situacijama. Najkarakterističniji je takav odnos koji se razvija između majke (ili osobe<br />
koja za njega brine) i novorođenčeta. A sa etiološkog stanovišta naša predispozicija za<br />
stvaranjem odnosa privrženosti i fleksibilnosti u pronalaženju i prihvatanju novih ponašanja<br />
kojima uspostavljamo odnos privrženosti evolucijska je činjenica koja nam pomaže u<br />
preživljavanju (Bouillet i Uzelac,2007:144).<br />
Bartholomew (1991) je definisala model o četiri kategorije vezanosti adolescenata i<br />
odraslih. Model je izveden iz hipoteze koju je postavio Bolwby o postojanju dva tipa unutrašnjih<br />
modela vezanosti, modela sebe i modela drugih, a svaki od njih može biti i pozitivan i negativan.<br />
U osnovi tog modela su dve dimenzije: anksioznost i izbegavanje. Šta to u praktičnom životu<br />
znači? Na pozitivnom polu dimenzije anksioznosti to znači da osoba misli o sebi kao o vrednoj<br />
osobi, dok se na negativnom polu javlja osećaj odbacivanja bliskosti. Sa druge strane dimenzija<br />
izbegavanja na pozitivnom polu predstavlja prihvatanje bliskosti a sa druge, negativne strane,<br />
predstavlja izbegavanje bliskosti. Ukrštanjem ovih modela nastaje četiri stila afektivnog<br />
vezivanja: sigurni, preokupirani, odbacujući i bojažljivi stil.<br />
Bowlby navodi da je začetak agresivnosti i delinkvencije povezan sa ranim iskustvom<br />
nesigurne vezanosti, a što definiše kao jasan nedostatak oslonca i staranja značajnog drugog o<br />
detetu. Ova deca su suočena sa suprotnim stavovima roditelja, neadekvatnim tretiranjem njihovih<br />
potreba, separacijama i pretnjama napuštanja od strane osobe koja se o njima stara. Ova deca u<br />
beznađu izražavaju ljutnju i prema značajnom drugom, a što još više doprinosi poremaćaju<br />
relacije dete- roditelj (Čačić,2010).
42<br />
Doktorska disertacija<br />
Na osnovu svega može se zaključiti da je rano iskustvo izbegavajuće vezanosti faktor<br />
rizika poremećaja u socijalnom ponašanju tokom detinjstva i adolescencije, naročito kod dečaka<br />
(Bartholomew,1991).<br />
4.2.2. Teorija akcije<br />
Teorija akcije svoj temelj je pronašla u radovima Maksa Vebera (Max Weber) o socijalnom<br />
delovanju a osnova je odnos individualnih misli i akcije. M.Veber smatra da socijalno delovanje<br />
može biti:<br />
a) Ciljno-racionalno – kada osoba postupa (dela) u skladu sa očekivanim ponašanjem<br />
drugih ljudi i koristeći se tim očekivanjima kao sredstvima za postizanje tih ciljeva<br />
b) Vrednosno-racionalno – kada se svesno veruje u apsolutnu vrednost<br />
(religioznu,estetsku,etičku) nekog ponašanja jer je ona takva po sebi, nezavisna od<br />
uspeha<br />
c) Afektivno – kada se postupa (dela) u skladu sa postojećim afektima (emocijama)<br />
d) Tradicionalno – kada se postupa (dela) u skladu sa navikama (Veber,1976).<br />
Drugačijim rečima rečeno, po Veberovom mišljenju, veliki broj ponašanja koja ljudi čine<br />
orijentisana je prema vlastitom interesu. Iako pojedinci u svojim izborima nisu potpuno slobodni,<br />
oni svojim odlukama i ponašanjem jasno pokazuju korišćenje vlastitog razuma i svesti. Veber<br />
smatra da treba da postoje idealni tipovi kao standard na osnovu kojeg se utvrđuje koliko i u<br />
kojim pravcima od njega odstupaju pojedini slučajevi ponašanja. Ta odstupanja koja se ne<br />
uklapaju u racionalnu normu mogu da budu izvor devijacije od tog obrasca. Time su poremećaji<br />
u ponašanju iz ugla ove teorije odraz neuspeha šireg socijalnog sistema da na odgovarajući način<br />
socijalizuju pojedine osobe, ali i odraz osobe koja svojom akcijom bira one elemente koji se ne<br />
uklapaju u racionalnu normu.
4.2.3. Teorija socijalne kontrole<br />
43<br />
Doktorska disertacija<br />
U literaturi se spominju brojni autori koji su predstavnici ove teorije (Ney, Seydlitz, Hirschi,<br />
prema: Hrnčić, 2009) i navode nekoliko tipa kontrole vezane za poremećaje u ponašanju:<br />
- Direktna kontrola je spoljašnja u odnosu na adolescenta i nametnuta kroz ograničenja i kazne;<br />
indirektna kontrola – gde adolescent izbegava delinkventna ponašanja da bi izbegao<br />
razočaranje, sramoćenje ili povređivanje ljudi za koje je vezan; internalizovana kontrola<br />
(unutrašnja) – kao socijalna svest koja je zavisna od detetovog prihvatanja roditelja.<br />
Teorija socijalne kontrole navodi da biranje prijatelja kod adolescenata je bazirano na<br />
delinkvenciji (Knecth et al, 2010). Hirši (Hirschi & Stark,1969; Hirschi & Gottfredson,1993) kao<br />
najznačajniji predstavnik ove teorije, navodi da je afektivna veza sa roditeljima i vršnjacima<br />
dobar preduslov nepojavljivanja delinkventnog ponašanja, za razliku od odanosti društvenim<br />
normama (kada mlada osoba ne čini krivična dela jer postoji strah od negativnih posledica) i<br />
učešća u konvencionalnim akivnostima (koje utiču na smanjivanje vremena i energije za<br />
učestvovanje u krivičnim delima).<br />
Teorija socijalne kontrole navodi da postoje snažni socijalni okovi u porodicama i<br />
institucijama koje preveniraju delinkventno ponašanje i nedelinkventni mladi su manje skloni<br />
druženju sa delinkventnim vršnjacima. Znači u osnovi je izbor, mladi u izboru vršnjaka sa kojma<br />
se druže traže sličnosti i to utiče na pojavu i razvoj poremećaja u socijalnom ponašanju (Knecth<br />
et al.,2010).<br />
4.2.4.Teorija moći<br />
Nasuprot teoriji kontrole postoji teorija moći odnosno teorija diferencijalne asocijacije čiji se<br />
predstavnici slažu da adolescenti u svojim prijateljstvima utiču jedni na druge pod vršnjačkim<br />
pritiskom. Tako nastaju i poremećaji u socijalnom ponašanju kod adolescenata.<br />
Pretpostavlja se da kvalitet prijateljstava ima pozitivni uticaj na moralni razvoj i socijalnu<br />
adaptaciju i isto tako prijateljstva mogu biti rizičan faktor kada se pojavljuje antisocijalno<br />
ponašanje. Mladi koji imaju problem u socijalizaciji imaju smanjenu mogućnost izbora vršnjaka
44<br />
Doktorska disertacija<br />
kao i veću vervatnoću da će izabrati prijateljstva u kojima su problematični vršnjaci (Knecht et<br />
al,2010).<br />
Džon Hejgan i saradnici (Haggan i sar.,1987 prema: Hrnčić,2009) razvili su ovu teoriju u<br />
kojoj pretpostavljaju da klasni odnosi u porodici utiču na odnose roditelja prema deci različitog<br />
pola, na kome se zasniva njihov odnos moći u porodici. Majke u patrijahalnim porodicama, gde<br />
je moć muškaraca veća, kontrolišu više kćerke nego sinove. Kćerke se uče da budu pasivnije i da<br />
izbegavaju rizik. Time objašnjavaju veće učešće dečaka, mladića u delinkventnim radnjama. U<br />
tom duhu se vaspitavaju i deca u patrijahalnim društvima, gde se taj obrazac socijalne kontrole<br />
reprodukuje na decu i na njihov dalji izbor prijatelja. Tako teorija moći odnosno teorija<br />
diferencijalnih asocijacija (Sutherland,Cressey,1992) objašnjava da se delinkventno ponašanje<br />
stiče kroz proces socijalizacije i uticaja vršnjaka, a definisanje prhvatljivog ponašanja se takođe<br />
uči i stiče. Odnosno prisutan je uticaj, vršnjački pritisak.<br />
4.2.5. Model stadijuma socijalne interakcije<br />
Ovaj model razvio je Džerald Peterson i njegovi saradnici (Patterson et al.,1990). U okviru ovog<br />
modela opisuju se četiri faze razvoja poremećaja u socijalnom ponašanju (u okviru ovog modela<br />
je korišćen termin antisocijalno ponašanje zbog originala) koje su sukcesivne. Reakcije u okviru<br />
ovih faza su često simultane i pojavljivanje i razvoj ove četiri faze se međusobno preklapaju.<br />
Krajnji ishod osobe koja prođe sve četiri faze je kriminalna karijera u odraslom dobu.<br />
Ovaj model opisuje većinu hroničnih delinkvenata i odraslih kriminalaca, a treća faza<br />
modela opisuje i „kasne početnike“, koji izvrše oko polovine svih krivičnih dela koja počine<br />
maloletnici.<br />
Prva faza: osnovni trening<br />
U periodu adolescencije, mlade osobe su suočene sa novim ulogama, odnosima i društvenim<br />
situacijama koje zahtevaju drugačije socijalne veštine od onih koje su im bile potrebne na drugim<br />
uzrastima. U usvajanju i ovladavanju tim sposobnostima ključnu ulogu ima grupa vršnjaka kao
45<br />
Doktorska disertacija<br />
novi referentni okvir, koji je podjednako važan, često važniji i od roditeljskog. U okviru grupe<br />
vršnjaka adolescent može da eksperimentiše sa raznim ulogama i da ne oseća pretnju zbog toga.<br />
Adolescenti navode da u ovom periodu kod njih se menja kvalitet odnosa sa vršnjacima,<br />
odnosno, prijateljstva u ovom periodu postaju čvršća i iskrenija. Mnogi adolescenti navode da<br />
sada imaju čak manje prijatelja nego ranije, ali su zadovoljniji kvalitetom tih prijateljstava<br />
(Joksimović,1986; Coleman & Hendry,1999).<br />
Ova faza započinje slomom roditeljske efikasnosti u disciplinovanju. Neefikasnost<br />
Peterson definiše kao ...grdnja, prigovaranje, vika i psovanje zbog relativno trivijalnih stvari i<br />
pretnja kažnjavanjem bez izvršenja (Patterson et al.,1992:11).<br />
Neefikasni roditelji su oni roditelji kojima nedostaje veština tačnog praćenja i<br />
klasifikovanja problematičnog ponašanja gde oni lakše povrede u ponašanju kod deteta<br />
klasifikuju kao devijantno ponašanje. Zatim im nedostaju veštine ignorisanja trivijalnih prinudnih<br />
događaja (događaj u kome negativno, neprijatno ponašanje jedne osobe uslovljava ponašanje<br />
druge osobe). Takođe, nedostaju im veštine doslednog kažnjavanja, odnosno korišćenja efikasnih<br />
posledica kada je neophodno kažnjavanje. Dete nalazi da je njegovo neprijatno ponašanje<br />
efikasno jer eliminiše neprijatno ponašanje drugih članova porodice, a može direktno da dovede<br />
do pozitivnih dobiti (eskalaciju, pozitivno potkrepljenje). Eskalacija može da uključi i fizičke<br />
napade roditelja, nemoćnih da ovladaju detetovim antisocijalnim ponašanjem. Roditelj se povlači,<br />
ne uspeva da nadgleda kretanje deteta, daje dozvolu (direktnu ili prećutnu) da dete provodi vreme<br />
nenadgledano i van porodice što ga kasnije može dovesti do grupe vršnjaka koji imaju<br />
poremećaje u socijalnom ponašanju (Patterson et al.,1992).<br />
Ovakav objašnjeni koursivni (prinudni) mehanizam je visoko prisutan i kod mladih koji<br />
pokazuju preadolescentno antisocijalno ili izrazito agresivno ponašanje. Postoji velika<br />
verovatnoća odbacivanja od strane roditelja zbog čega su ovi mladi često tužni.<br />
Postavlja se pitanje zašto to roditelji rade? Takvo neefikasno ponašanje roditelja<br />
uslovljeno je mnogim faktorima kao što su: karakteristike roditelja (nedostatak prosocijalnih<br />
veština, psihopatologija, zloupotreba supstanci), karakteristike deteta (detetov temperament) i<br />
karakteristike vezane za kontekst (stresori, nepovoljni faktori sredine).<br />
Na osnovu ove faze, ovog modela posledica roditeljske neefikasnosti u disciplinovanju<br />
deteta je povećanje koursivne, prinudne razmene roditelja sa mladom osobom.
Druga faza:reakcija socijalnog okruženja<br />
46<br />
Doktorska disertacija<br />
Neprijatan stil ponašanja mlade osobe sa poremećajima u socijalnom ponašanju (eksplozivni<br />
napadi besa, odbijanje da se prihvati negativan odgovor, izbegavanje teških zadataka) dovešće ga<br />
verovatno do duplog socijalnog neuspeha:<br />
- odbacivanje od strane „normalnih“ vršnjaka i<br />
- lošeg uspeha u razvijanju akademskih veština.<br />
Dete postaje posmatrač, retko učesnik, grupnih aktivnosti vršnjaka. Odbacivanje od strane<br />
vršnjaka i roditelja može da dovede do poremećaja i u procesu socijalizacije. Dolazi do<br />
akumulacije propuštenog, koja vodi do daljih neuspeha – uspostavlja se povratna sprega. Mlada<br />
osoba sebe vidi kao žrtvu nepravednog i okrutnog sveta i uglavnom je takav ugao posmatranja<br />
tačan. Ono često biva ismevano i kažnjavano a time i odbačeno (Hrnčić,2009:60).<br />
Ukoliko je dete duže u tom procesu, utoliko su veći propusti u njegovom socijalnom<br />
razvoju što vodi do razvijanja antisocijalnih stavova. Do 10-11 godine kod deteta je već prisutno<br />
neraspoloženje zbog odbacivanja. Verovatnoća ulaska u sledeću fazu je vrlo visoka.<br />
Treća faza: devijantni vršnjaci i učenje antisocijalnih veština<br />
Ova faza koja je karakteristična za adolescenciju može početi i u preadolescentnom periodu.<br />
Mlade osobe iz perioda pre ovog su u fazi potrage za društvom, za sebi sličnima. Obrasci<br />
ponašanja u ovoj fazi, će uključivati i određene poremećaje u socijalnom ponašanju<br />
(laganje,krađe) koji u svojoj osnovi imaju izbegavanje neprijatnih iskustava (reakcija<br />
izbegavanja) i pojačavanje prijatnih događaja. Rizik od zloupotrebe supstanci je vrlo visok.<br />
Ova faza je takođe, karakteristična i za tzv. kasne početnike – delinkvente koji nisu prošli kroz<br />
prethodne faze. Početak njihovog antisocijalnog ponašanja prate neprijatni događaji koje imaju<br />
njihovi roditelji i to dovodi do smanjenog nadgledanja ove, do tada „normalne“ dece. To ih dalje,<br />
zbog smanjene kontrole vodi do delinkventnih vršnjaka koji onda preuzimaju primat u uticaju i u
47<br />
Doktorska disertacija<br />
razvoju antisocijalnog ponašanja. Ipak, ova deca su u manjem riziku da uđu u poslednju fazu<br />
ovog modela (jer su razvili određene socijalne veštine i porodica im je adekvatnija).<br />
Četvrta faza: karijera antisocijalnog odraslog<br />
Osoba koja je prošla sve faze koje su prethodno opisane ima marginalizovan položaj u društvu<br />
kada odraste i sigurnu karijeru osobe koja je zagazila u kriminal. Tvorci ove teorije (modela)<br />
Peterson i saradnici navode da ove osobe karakteriše nezaposlenost, nesrećni brakovi, razvodi,<br />
nasilje u porodici, zloupotreba supstanci, preterana konzumacija alkohola, hapšenja i deca sa<br />
problemima u socijlnom ponašanju. Takva osoba je stalno u problemima, u krizama. Ona čak nije<br />
ni uspešan kriminalac, nego običan gubitnik (Patterson et al.,1992;1990).<br />
4.2.6. Model socijalnog informacionog procesuiranja<br />
Mnogi istraživači su se bavili pitanjem šta se dešava u osobi kao reakcija na neki događaj i šta<br />
određuje kako će ta osoba da se ponaša kao odgovor na taj događaj. Jedna od teorija koju ovaj<br />
aspekt dobro obrađuju je model socijalnog informacionog procesuiranja Dodža i saradnika<br />
(Dodge et al.,1987,1990).<br />
Po ovom modelu socijalno ponašanje dece je rezultat uzastopnih koraka u načinu na koji se<br />
događaj tumači, kako se bira odgovor na taj događaj – u postupku na koji se ovaj događaj<br />
procesuira. Ovaj model je velikim delom posledica socijalnog učenja. Pretpostavlja se da<br />
primereno i vešto procesuiranje dovodi do primerenog ponašanja, dok problemi i nedostaci u<br />
procesu procesuiranja koje je iskrivljeno predrasudama vodi do poremećaja u socijalnom<br />
ponašanju. Koraci u procesuiranju su:<br />
1. dešifrovanje socijalnih znakova<br />
2. interpretacija socijalnih znakova<br />
3. pojašnjavanje ciljeva<br />
4. pristup odgovorima ili konstrukcijama (kada se sećaju rešenja koja mogu da koriste da bi<br />
se nosili sa socijalnim problemom)
5. odluka o odgovoru<br />
6. bihejvioralno odigravanje<br />
48<br />
Doktorska disertacija<br />
Istraživanja autora koje smo naveli su pokazala da agresivna deca i mladi kao i mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju imaju teškoće u sledećim fazama:<br />
- u prvoj fazi mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju primećuju manje<br />
socijalnih znakova i pre primećuju neprijateljske nego benigne znakove<br />
- u fazi interpretacije socijalnih znakova, agresivna deca imaju predrasudu o<br />
neprijateljskim namerama drugih ljudi i stavljanje u prvi plan emocije straha na primer,<br />
koje bi ih učinile jačim<br />
- u fazi pristupa odgovorima ili konstrukcijama imaju nedostatak u kvalitetu i kvantitetu<br />
ovih rešenja<br />
- u fazi odluke o odgovoru (kada donose odluku o tome koje rešenje je najbolje za njih),<br />
agresivnu decu karakteriše pozitivna verovanja o agresivnom odgovoru<br />
- u fazi odigravanja, agresivna deca su manje vešta da izvedu pozitivno interpersonalno<br />
ponašanje.<br />
4.2.7. Deca u sukobu sa zakonom: konstruktivistička teorija Ričarda Butlera<br />
Ponašanje osobe je određeno prirodom njegovog sistema konstrukata (Kelly,1970). I sa tim u<br />
vezi teorija ličnih konstrukata smatra da je problematično ponašanje izražavanje sopstvene<br />
predstave o sebi i svetu nekoga deteta. Ako dete sebe doživljava kao nasilnika, ono će se upustiti<br />
u pronalaženje prilika da muči drugu decu. Ponašanje je takođe eksperimentalno u tom smislu da<br />
dete traga za tim da ispita hipotezu, pa bi izazivanje mlađeg deteta koje se u suzama povlači,<br />
potvrdilo detetovu predstavu o tome da je podsmevanje mlađoj meti bilo uspešno. Detetovi dalji<br />
postupci mogu služiti potvrđivanju ili invalidaciji sebe kao nasilnika (Butler&Green,1998).<br />
Kada se donosi presuda za učinjeno krivično delo za mladu osobu, teorija ličnih<br />
konstrukata savetuje da se uzmu u obzir okolnosti. Smatra se da se na mladu osobu koja
49<br />
Doktorska disertacija<br />
ima aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju ne može gledati kao na odraslu osobu, niti<br />
da je ta osoba zla. Ova teorija zastupa tezu da je jedan događaj otvoren za mnoštvo manje-<br />
više korisnih interpretacija. Značenje dela nije očigledno ali dolazi iz pokušaja da ga<br />
razumemo. Naš posao je da više značaja pripišemo faktorima okolnosti odnosno da<br />
razvijamo svoje teorije kako bismo objasnili postupke drugih. Stoga, uvek postoje drugi<br />
načini konstruisanja a naša sposobnost da zamislimo alternativu je ograničena vremenom<br />
u kome živimo, porodicom iz koje potičemo i našim ličnostima (Butler&Green,1998:102).<br />
Analiza ličnih konstrukata obraća pažnju na „ličnu priču“ o događajima. Ona obraća<br />
pažnju ne samo na okolnosti pod kojima je počinjeno krivično delo već i na konstrukte pojedinca<br />
događaja - kako ju je on percipirao u tom trenutku. Ona detaljno istražuje mišljenje počinioca o<br />
sebi samom i njegovo ponašanje. Osim toga, teorija ličnih konstrukata formuliše svoje predloge u<br />
formi hipoteza o tome kako se događaji mogu protumačiti pre nego da izvlači zaključke koji<br />
svedoče o onome što se zaista odigralo. Postoje tri korisne mogućnosti u vezi sa problemima koji<br />
se javljaju u okviru Teorije ličnih konstrukata a koje predlaže ova teorija:<br />
1. Što bolje poznajemo ljude, lakše ćemo predvideti njihovo ponašanje. Ako znamo šta<br />
osoba/dete koja ima problematično ponašanje misli o sebi, svojoj porodici, školi, na koji način<br />
posmatra svoje jake i slabe strane, moći ćemo preciznije da posmatramo tu osobu i razloge<br />
činjenja krivičnog dela. Dakle, uvažavanje sistema ličnih konstrukata pojedinca pruža nam<br />
mnogo dokaza koji će biti ključni za naše napore da predvidimo njihovo buduće ponašanje.<br />
2. Keli predlaže u svom „društvenom korolaru“ da naša sposobnost da igramo neku društvenu<br />
ulogu sa drugom osobom zavisi isključivo od naše sposobnosti da vidimo svet njihovim očima<br />
ili, njegovim rečima, da „konstruišemo njihove procese konstrukcije“. Za one koji su<br />
odgovorni za zdrav razvoj dece- roditelje, nastavnike, socijalne radnike, ovo izgleda kao<br />
poželjan princip. Što bolje razumemo kako funkcioniše određeno dete, bolje mu možemo<br />
pomoći. Ali iz ovoga takođe proističe da, ukoliko na prvom mestu želimo da kontrolišemo<br />
ponašanje mlade osobe, da je kaznimo ili ukorimo, ovaj zadatak će biti lakše obavljen ukoliko<br />
su obe strane upućene u perspektivu one druge strane. Ako, naprotiv, u pokušaju odrasle osobe<br />
da dovede u red problematično dete, to dete prepozna neobaveštenost i nerazumevanje, naše
50<br />
Doktorska disertacija<br />
dobre namere mogu biti pogrešno protumačene. Kazna koja nema smisla za kažnjenika, koji<br />
ne oseća da se njegov glas čuje, ne može a da se ne oseti proganjanim.<br />
3. Svi se slažu da nešto treba da se učini po pitanju sprečavanja delinkvencije. Šta tačno treba da<br />
se uradi, nije u potpunosti sigurno. Dok zagovornici jednostavne kažnjavačke politike mogu<br />
da igraju na kartu publike u sudnici ili na dobijanje poena u nekoj političkoj stranci, u praksi,<br />
efektivni pravni lek za maloletničku delinkvenciju nije lako pronaći. Nemamo druge opcije<br />
nego da razmišljamo na kreativan način o načinima za prosuđivanje svakog pojedinačnog<br />
slučaja za sebe i teorija ličnih konstrukata nam nudi okvir u kome možemo da razmatramo<br />
alternative (Butler&Green, 1998:106-107).<br />
Zadatak za one koji žele da unesu promene u ponašanja mladih je da pronađu način da<br />
privuku i povedu mlade ka socijalno prihvatljivim oblicima ponašanja ali takvim koji neće<br />
predstavljati pretnju za dete. Uspeh ne može izostati ako smo ubeđeni da je detetovo gledište od<br />
najvećeg značaja, jer kada definišemo postojanje problema, to je definicija odraslih-značajnih<br />
drugih. Zato pokušavamo shvatiti shvatanje sveta i razloga mlade osobe sa aktivnim<br />
poremećajem u socijalnom ponašanju (Cummins,2006:95).<br />
4.3.Fenomenologija poremećaja u socijalnom ponašanju<br />
Mnogi autori su pokušali dati klasifikaciju poremećaja u socijalnom ponašanju i potrudili su se da<br />
ona bude savršena. Međutim, svaka od njih ima neki nedostatak. To se odnosi i na klasičnu,<br />
najuobičajeniju podelu na aktivne i pasivne poremećaje u socijalnom ponašanju. Jer isto dete,<br />
može pokazivati oblike i jednog i drugog ponašanja (u kući aktivne – agresivnost i oholost, a u<br />
društvu vršnjaka pasivne- povučenost i plašljivost). Takođe, pojedini oblici ponašanja uključuju i<br />
aktivnu i pasivnu ulogu (beg od kuće).<br />
Kako u osnovi svih pojavnih oblika kriminala, maloletničke delinkvencije i svih<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju uvek stoje određeni društveni pa i drugi uslovi, tako je<br />
fenomenologija manifestni izraz delovanja svih tih uslova (Jašović,1991). Pošto postoje različite
51<br />
Doktorska disertacija<br />
podele, određenja i saznanja u vezi sa fenomenologijom poremećaja u socijalnom ponašanju,<br />
takvu situaciju treba tražiti u različitim shvatanjima pojma delinkvencija, poremećaji u<br />
socijalnom ponašanju i oblicima njihovog manifestovanja.<br />
Stalne prisutne promene, kako na polju ponašanja gde se na ponašanje više ne gleda kao<br />
na kumulativni fenomen, nego kao na deo ciklusa stalne promene te ga je stoga teže opisati i<br />
objasniti, tako i na polju poremećaja, gde je regularnost modernog vremena modifikovana<br />
normalnost neregularnosti i zato poremećaj sam po sebi postaje prihvatljiviji, normalniji i<br />
uobičajniji (Žižak,2004). Stoga je način na koji konceptualizujemo poremećaje u ponašanju<br />
zavisniji od društvene paradigme, načina na koji gledamo svet i pojedinca, nego što zavisi od<br />
saznanja dobijenih naučnim istraživanjima i teorijama (Elkind,1998). Tako postoji stalno prisutan<br />
sukob između kažnjavajućeg pristupa, koji naglašava da su pojedinci odgovorni za svoje<br />
ponašanje jer biraju svesno takav put, bez obzira na uzrast i stepen razvoja, te je cilj ovakvog<br />
pristupa utvrditi krivicu i kaznenu odgovornost (pravni pristup). Sa druge strane je<br />
rehabilitacijski pristup u kome se naglašava da nije izbor pojedinca taj koji dovodi do činjenja<br />
krivičnog dela, nego do toga dolazi iz drugih razloga, kao što su neadekvatna roditeljska kontrola<br />
i briga, slabe socijalne veštine, loš socio-ekonomski status i drugo. Takav pristup je rezultat<br />
nesposobnosti prosuđivanja i povlači sa sobom ograničenu odgovornost za takvo ponašanje.<br />
Takođe, taj pristup naglašava obavezu i odgovornost društva u obezbeđivanju adekvatne brige i<br />
zaštite za mlade u svom društvu.<br />
Stoga, mladima sa poremećajima u socijalnom ponašanju društvo je u obavezi da osigura<br />
ne samo kazneno-popravne nego i socijalno-zaštitne intervencije. Takvo društvo je odgovorno i<br />
razume da je uzrast mladih koji čine krivična dela osetljiv, buran, ali i podložan uticajima i<br />
menjanju. Seymour i Gregorie (2002) ističu da samo kazna i rehabilitacija (tretman) nisu u stanju<br />
zadovoljiti narušene potrebe zajednice, oštećenika i počinitelja.
52<br />
Doktorska disertacija<br />
Tako se javlja novi, postmoderni pristup * koji objedinjuje kažnjavajući i rehabilitacijski<br />
pristup i podrazumeva da se mlada osoba kao i zajednica koja je oštećena, vrati u pređašnje stanje<br />
i da se šteta nadoknadi. Intervencija se sastoji od interakcije svih uključenih-počinitelja,<br />
oštećenog, stručnjaka i zajednice.<br />
Korišćenjem podataka iz Statističkih biltena Republičkog zavoda za statistiku mogao se<br />
pratiti obim, dinamika i struktura prestupništva maloletnika u periodu od 2007. do 2011. godine u<br />
Republici Srbiji, kao i krivičnopravne reakcije na prestupništvo mladih. Takođe, na konkretnim<br />
primerima može se najjasnije uočiti koji su to pojavni oblici poremećaja u socijalnom ponašanju.<br />
Kao i prilikom svake statistike, postojanje tamne brojke kriminaliteta, velikog broja<br />
učinjenih i neprocesuiranih krivičnih dela, ostaje neregistrovana. To naravno ne umanjuje i onako<br />
veliki broj mladih u ukupnom broju počinjenih krivičnih dela u Republici Srbiji. Pošto se radi o<br />
detaljnoj statistici i upoređivanju brojnih parametara i brojnim podacima, za potrebe ovog rada<br />
važno nam je da uočimo koliki je procenat mladih u činjenju krivičnih dela kao i vrsti krivičnog<br />
dela gde je maloletnička delinvencija najzastupljenija.<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju vrlo često su počinioci krivičnih<br />
dela, odnosno mi smo pretpostavili vezu između ove dve pojave. Tako da postoji mogućnost da<br />
mlada osoba počini krivično delo kao izvršilac, saizvršilac, podstrekač i pomagač. U tabeli br. 1<br />
dat je prikaz učinjenih krivičnih dela maloletnika od 2007. do 2011. godine kao i broj optuženih<br />
maloletnika (maloletnik prema kome je podnet predlog veću za maloletnike za izricanje kazne,<br />
odnosno vaspitne mere, te je postupak pred većem završen odlukom kojom je: postupak<br />
obustavljen, izrečena mera bezbednosti bez izricanja sankcije ili izrečen maloletnički zatvor ili<br />
vaspitna mera).<br />
________________________________________________________________________<br />
* Stari režim i stari pristup propagira načelo da kazne budu specifične, pravilno podešene, delotvorne i da u<br />
svakom slučaju budu pouka svima povremeno postaju takve da se javlja dvostruko držanje stanovništva:<br />
zločinac je pogotovo kada je u pitanju bio neki krijumčar ili pak seljak koga goni gazda gulikoža-nalazio<br />
na spontano odobravanje, u njegovom nasilju narod je video produžetak svojih ranijih borbi. A sa druge<br />
strane kada bi neko počinio zločine na račun stanovništva, kao na primer prosjak-skitnica koji krade i<br />
ubija, postao bi lako predmet naročite mržnje (...), (Fuko, 1997:94) i narod bi se okrenuo protiv njih. Ovo<br />
treba da utiče na mehanizam snaga: da slabe želju koja krivično delo čini privlačnim, da jačaju interes<br />
koji kaznu čini strašnom; da preokrenu odnos snaga,tako da ideja o kazni i njenim nepovoljnim<br />
posledicama bude življa od ideje o krivičnom delu (Fuko,1997:121).
53<br />
Doktorska disertacija<br />
Tabela br.1: Optužena maloletna lica prema krivičnom delu u Srbiji od 2007.do 2011.godine<br />
KOJA KR.DELA 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.<br />
UKUPNO BROJ % BR. % BR. % BR. % BR. %<br />
2051 100 2833 100 2465 100 2205 100 3140 100<br />
Protiv života i tela 421 16.8 388 13.7 369 15 278 12.6 381 12.1<br />
Protiv sloboda i prava<br />
čoveka i građanina<br />
23 0. 18 0.6 17 0.7 29 1.3 44 1.4<br />
Protiv polne slobode 35 1.4 38 1.3 43 1.7 30 1.4 44 1.4<br />
Protiv zdravlja ljudi 117 4.7 142 5.0 127 5.2 124 5.6 206 6.6<br />
Protiv privrede 22 0.9 15 0.5 16 0.6 14 0.6 21 0.7<br />
Protiv imovine 1570 62.8 1807 63.8 1424 57.8 1256 57.0 1754 55.9<br />
Protiv bezbednosti i<br />
javnog saobraćaja<br />
Protiv javnog reda i<br />
mira<br />
105 4.2 107 3.8 89 3.6 81 3.7 98 3.1<br />
88 3.5 187 6.6 260 10.5 243 11 438 13.9<br />
Ostala krivična dela 120 4.8 131 4.6 120 4.9 150 6.8 154 4.9<br />
Na osnovu tabele br.1 uočava se stalni porast ukupnog broja mladih optuženih za<br />
krivično delo. Godine velikih kriza, stalnih političkih i ekonomskih previranja obeležene su i<br />
povećanim brojem maloletnika koji su „zagazili“ u kriminal. Ovi podaci jasno govore o<br />
dominantnoj zastupljenosti krivičnih dela protiv imovine (više od polovine optuženih maloletnih<br />
lica je učestvovalo u ovim krivičnim delima svake godine) i veliki broj maloletnika je prisutno u<br />
izvršenju krivičnog dela protiv života i tela, kao najtežih krivičnih dela. Krivično delo gde se<br />
svake godine povećava broj maloletnika koji su optuženi je krivično delo protiv javnog reda i<br />
mira.<br />
Ono što nas je takođe zanimalo jeste koje vaspitne mere se izriču za osuđene maloletnike.<br />
Na osnovu podataka (Saopštenje o mll.,2012) zaključuje se da je 2011.godine bilo ukupno 2290<br />
maloletnika koji su osuđeni za učinjeno krivično delo, od čega je izrečeno 13 zatvora i 2277<br />
vaspitnih mera. Od tog broja najviše je izrečeno vaspitnih nadzora 1159, mera upozorenja i<br />
nadzora 1014, dok je zavodskih mera izrečeno svega 104. Takođe, u periodu od 1991. do 2000.
54<br />
Doktorska disertacija<br />
godine (Vasiljević,2007) prisutna je ista tendencija u izricanju vaspitnih mera i naloga; 55,1%<br />
slučajeva izricanja vaspitne mere pojačan nadzor u odnosu na 40,3% mera upozorenja i<br />
usmeravanja (u tom periodu to su bile disciplinske mere) i takođe svega 3,7% izrečenih mera<br />
upućivanja u Zavode.<br />
Ono što ohrabruje jeste činjenica da od stupanja na snagu „Zakona o maloletnim<br />
učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica“ (Sl.glasnik 85/2005) 1.1.2006.<br />
godine, sudije dobijaju nove kompetencije, posebnim ispitima sudija (kao i tužilac) može biti<br />
specijalizovan za rad sa maloletnicima. Time se osnovna tendencija izricanja vaspitnih mera i<br />
naloga uz uvažavanje brojnih socijalnih, psiholoških, pedagoških i drugih varijabli prilikom<br />
određivanja sankcija prema maloletniku može u potpunosti zadovoljiti. Izbor opcija<br />
vaninstitucionalnog tretmana (mere pojačanog nadzora) je preporuka i savremeni trend u izboru<br />
sankcija prema maloletniku u skladu sa savremenim idejama resocijalizacije. Ne treba zapostaviti<br />
ni tretmane u institucijama koji imaju svoje prednosti planskog, svakodnevnog i sistematičnog<br />
rada sa maloletnikom koji ima poremećaje u socijalnom ponašanju.<br />
Bez obzira na, kao što smo videli, različite pojavne oblike i podele poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju (kao i vrstama krivičnih dela) zadržaćemo se na osnovnim<br />
fenomenološkim obeležjima primera pretežno pasivnih (preterano kontrolisanih,<br />
internalizovanih) i pretežno aktivnih (nedovoljno kontrolisanih, eksternalizovanih) poremećaja u<br />
ponašanju mladih. Važno je naglasiti da postoji preklapanje u ovim pojavnim oblicima i da jedna<br />
mlada osoba vrlo retko ima samo jedan oblik poremećaja u ponašanju.<br />
4.3.1.Pasivni poremećaji u socijalnom ponašanju<br />
Plašljivost<br />
Plašljivost je znak da se dijete ili mlada osoba osjeća nesigurno, ugroženo, da je njihovo<br />
samopouzdanje vrlo slabo. Taj poremećaj u ponašanju znači da dijete ne vjeruje u mogućnost
55<br />
Doktorska disertacija<br />
vlastite afirmacije, da se ne usuđuje izraziti vlastitu osobnost, stupiti s drugima u natjecanje i<br />
braniti svoj društveni status (Bouillet i Uzelac,2007:189).<br />
U školskom uzrastu pojava plašljivosti može biti posledica nekih organskih oštećenja,<br />
autoritativnog vaspitnog stila roditelja jer takvi roditelji upravo koriste zastrašivanje kao osnovno<br />
vaspitno sredstvo. Posledica plašljivosti mogu biti i preterane ambicije roditelja dece koja ne<br />
mogu da postignu ono što im roditelji nameću.<br />
Plašljivost može bitno da remeti proces socijalizacije i uklapanja u kolektiv vršnjaka i da<br />
za posledicu ostavi loš školski uspeh i nedovoljnu motivaciju za učenje. U školskom uzrastu<br />
plašljivost može biti praćena i različitim neurozama (mokrenje u krevet, mucanje, nedostatak<br />
apetita, fobija od škole i drugo).<br />
Ne retko ova deca su meta školskih nasilnika, ulaze u začarani krug nasilja u školi.<br />
Postajući meta nasilnika plašljivo dete dobija još veću potvrdu svoje nesposobnosti i neuspešnosti<br />
i još se više povlači u sebe i postaje još više plašljivo (Olweus,1998).<br />
Povučenost<br />
U literaturi (Vodak&Šulc,1966:78) se navodi akolektivnost kao oblik povučenosti i preterane<br />
izolovanosti deteta od kolektiva. Takođe, navodi se razlika između samoće koja postaje crta<br />
njegove prirode i dete, odnosno mlada osoba, se saživi sa tim i to prihvati,a sa druge strane<br />
imamo usamljenost kao oblik ponašanja koje je detetu nametnuto i ne uspeva se tome uspešno<br />
prilagoditi, uz izraženu, a ne zadovoljenu, potrebu za druženjem i društvom.<br />
Povučenost je vrlo često ponašanje koje „ide ruku pod ruku“ sa plašljivošću i odraz je<br />
lične nesigurnosti i nepoverenja u druge. Osobe koje su povučene najčešće se opisuju kao<br />
introvertne, sramežljive, niskog samopouzdanja, nezadovoljne životom, nesrećne, pesimistične,<br />
neprijateljski raspoložene prema drugim ljudima. Pokušavajući da uspostave kontakt sa drugim<br />
ljudima, stalno dobijaju poruku da nisu uspešne i da su u pravu što imaju mišljenje o sebi kao<br />
nespretnima jer im se takve situacije svakodnevno ponavljaju. Sve dok pokušavaju, dobijaju<br />
poruku od okoline da su neuspešni i sve se dublje ukorenjuje njihova povučenost. Sve dok<br />
jednom ni ne pokušaju da uspostave kontakt sa drugim ljudima-tako je najmanje bolno. Posredi je
56<br />
Doktorska disertacija<br />
začarani krug. Vrlo često plašljive i povučene osobe imaju jedan od oblika neuroza (mokrenje u<br />
krevet, nedostatak apetita, fobija i drugo).<br />
Olweus (1998) smatra da su povučena, usamljena i napuštena deca u školi tipične žrtve,<br />
žrtve odnosa nasilnik/žrtva. On dalje, navodi tipične a moguće znakove da je povučeno dete<br />
postalo žrtva nasilničkog ponašanja svojih vršnjaka. To su:<br />
1. PRIMARNI ZNAKOVI – jasnije i direktnije su povezani sa situacijom nasilnik/žrtva:<br />
a) U školi – druga ih deca zadirkuju na neugodan način, rugaju im se, grde ih (mogu im<br />
nadenuti i pogrdne nadimke), ismejavaju ih i omalovažavaju ih, ponižavaju, prete,<br />
podčinjavaju; smeju se i zbijaju šale na njihov račun; guraju ih, gađaju, udaraju ih<br />
nogama i rukama; uvučeni su u svađe ili sukobe u kojima su bespomoćni i iz kojih<br />
žele da izađu; uzimaju im, oštećuju ili razbacuju knjige, školski pribor i lične stvari;<br />
imaju pocepanu odeću, modrice, ozlede, posekotine, ogrebotine koje se ne mogu<br />
prirodno objasniti.<br />
b) Kod kuće – dolaze iz škole u pocepanoj odeći sa oštećenim knjigama, imaju modrice,<br />
posekotine i ogrebotine koje se ne mogu prirodno objasniti.<br />
2. SEKUNDARNI ZNAKOVI – pokazatelji ovakve situacije, ne tako direktno, ali<br />
nastavnicima a naročito roditeljima može biti pokazatelj da se nešto dešava:<br />
a) U školi – često su isključeni iz grupe vršnjaka, za vreme odmora, čini se da nemaju<br />
niti jednog dobrog druga u razredu – povučeno dete; biraju ih poslednje za timske<br />
igre; nastoje da ostanu sa odraslim osobama za vreme odmora; potišteni su, plačljivi i<br />
njihovo školsko postignuće iznenadno ili postepeno slabi bez nekog jasnog ili<br />
vidljivog razloga (bolest i drugo).<br />
b) Kod kuće – ne dovode drugove iz razreda kući, nemaju niti jednog prijatelja sa kojim<br />
provode svoje slobodno vreme u nekim aktivnostima (kupovini, igralištu, sportskim<br />
manifestacijama i dr.); nikada ih niko (ili vrlo retko) ne poziva na rođendane i druge<br />
proslave; bezvoljni su, imaju slab apetit, nemiran san, stalne glavobolje, bolove u<br />
trbuhu (naročito ujutru); biraju „nelogičan“ put do/od škole; traže ili kradu dodatan<br />
novac od porodice (kako bi udovoljili zahevima nasilnika) i drugo.
57<br />
Doktorska disertacija<br />
Da bi se uspešno rešio ovaj tretman i deca i mladi ponovo uključili u društvo vršnjaka<br />
potrebno je vrlo oprezno i postupno uključivanje u različite organizacije i udruženja za koje<br />
mlada, povučena osoba, ima afiniteta. Naravno da su potrebne sve raspoložive metode i tehnike<br />
socijalnopedagoške struke. Potreban je poseban oprez, jer ako ne postoji organizovano i<br />
profesionalno uključivanje i socijalna integracija ovakve mlade osobe sa ovim pasivnim<br />
poremećajem u socijalnom ponašanju, može se desiti veći problem i čak pojačavanje početne<br />
manifestacije poremećaja u ponašanju.<br />
Lenjost ili nemarnost<br />
Nemarnost predstavlja nedovoljno odgovoran odnos prema radnim zadacima, u čemu se<br />
prepoznaje nedostatak radnih navika što je po prvilu praćeno različitim izgovorima, manje ili više<br />
uspešnim (Uzelac, 1995:115). Takva su deca troma, spora, bez inicijative, u svemu čekaju<br />
podsticaj odraslog, sve rade preko volje i takav oblik ponašanja se može javiti vrlo rano već na<br />
predškolskom uzrastu. Nemarnost najviše eskalira u školskoj dobi i tada doprinosi lošem<br />
školskom uspehu i lošim ocenama.<br />
A sa druge strane se lenjost najčešće definiše kao nedostatak želje za bilo kakvom<br />
aktivnošću ili radom. Izrazito lenje osobe, koje odbijaju da se bave bilo kakvim aktivnostima, ne<br />
uspevaju da nauče nikakvu veštinu ili talenat i njihovo samopouzdanje postaje sve slabije<br />
(Bouillet i Uzelac, 2007:197). Lenjost kvari tromo telo, kao što se kvari voda koja se ne pokreće<br />
(Milenković,2005).<br />
Ovi poremećaji u socijalnom ponašanju, ako se na vreme ne preduzmu adekvatni<br />
socijalnopedagoški tretmani, mogu u budućnosti prerasti u obrasce ponašanja i trajne crte ličnosti<br />
što umanjuje mogućnost mlade osobe za razvoj školskih i radnih aspiracija i poželjne socijalne<br />
integracije.
Potištenost<br />
58<br />
Doktorska disertacija<br />
Potištenost označava ponašanje učenika koji je krajnje povučen, mrzovoljan, otresit,<br />
šutljiv, pasivan, koji se tuži na umor, tjeskobu... (Uzelac,1995:115).<br />
Potištenost, kao preteča depresivnosti, česta je pratilja plašljivosti i povučenosti, naročito ako su<br />
ovi poremećaji u ponašanju posledica problema koje mlada osoba ima u porodici. Takođe,<br />
potištenost može biti i posledica trpljenja nasilja u školi. Ako se dijagnoza potištenosti postavi<br />
rano i što se pre dete uključi u tretman veća je verovatnoća brzog i sveobuhvatnijeg oporavka.<br />
Jedna od mogućih posledica ovog poremećaja u ponašanju može biti i samoubistvo.<br />
Nezainteresovanost (dosada)<br />
U literaturi vrlo često možemo pronaći pedagoško objašnjenje za nekog učenika ili dete da je<br />
nezainteresovano. Potrebno je nešto više reći i objasniti ovaj pretežno pasivan poremećaj u<br />
socijalnom ponašanju. Nedovoljno odgovoran odnos učenika prema radnim zadacima ili prema<br />
sadržajima slobodnog vremena, u čemu se prepoznaje neprihvatljivi nedostatak motiva za<br />
stanovitu aktivnost (Uzelac, 1995:115).<br />
Trinaestogodišnji Dino nema interesa ni za što...Neprestano se dosađuje. Često izmišlja<br />
nepostojeće potrebe tužeći se nastavnicima na glad, žeđ, potrebu da ide u WC i sl.<br />
Nestrpljiv...Često je nepristojan prema ostalim učenicima, a i prema nastavnicima...Često<br />
psuje...Djeluje zapušteno...Odeća mu je često prljava, ruke nečiste, nokti neporezani...kosa<br />
i uši neoprani...`Izgubio korak` u učenju...Općenito loš učenik...Vezan za nastavnika<br />
povjesti kojemu je inače sused u stambenom naselju... (Uzelac,1995:116).
4.3.2.Aktivni poremećaji u socijalnom ponašanju<br />
Nedisciplinovanost<br />
59<br />
Doktorska disertacija<br />
Nedisciplinovano ponašanje u širem određenju obuhvata manifestacije ponašanja i drugih<br />
poremećaja u ponašanju kao što su neposlušnost, razni oblici dečjeg otpora, agresija, laž,<br />
izostajanje i bežanje iz škole, skitnje, krađa i ostalo. Prirodno je da svako dete povremeno,<br />
ponekad remeti disciplinu, da nije u stanju da prihvati pravila određene grupe ili sredine, ali o<br />
nedisciplini govorimo kada se ona manifestuje duže vreme i kada takvo ponašanje remeti<br />
detetovo socijalno funkcionisanje (Bouillet i Uzelac, 2007). Disciplina kao celovit proces<br />
obuhvata razvojni, preventivni i korektivni aspekt a podrazumeva proces upravljanja ponašanjem<br />
učenika u razredu, sa ciljem da se nastava i učenje na času nesmetano odvijaju (Gašić-<br />
Pavišić,2005:9).<br />
Nedisciplinovanosti posebno mogu doprineti negativni uslovi kao što su: previše zahtevni<br />
vaspitači (koji svojim zahtevima premašuju mogućnosti deteta zauzimajući nemilosrdan stav,<br />
traže bezuslovnu potčinjenost, kruti su i kod dece izazivaju strah); popustljivi vaspitači koji sve<br />
dozvoljavaju (ne privikavaju dete na poslušnost i dete ne uviđa značaj i potrebu da bude<br />
poslušno); kolebljivi odosno neodlučni vaspitači (imaju suprotne i nedosledne vaspitne zahteve te<br />
dete ne može shvatiti šta se od njega traži); nejedinstveni vaspitači (dete sluša samo onog<br />
vaspitača čiji mu stav odgovara) (Vodak&Šulc,1966:68-69).<br />
U program socijalnopedagoškog tretmana nedisciplinovanog deteta je potrebno uključiti<br />
sve ljude iz okoline deteta koji će zauzeti jednak vaspitni stav i uvesti jednaka pravila ponašanja<br />
kao i odgovornost, zadatke i posledice za sve učesnike vaspitnog procesa.<br />
Laganje<br />
Laganje označava ponašanje koje se sastoji u tome da dete/mlada osoba svesno odnosno namerno<br />
govori neistinu. P.Vodak i A.Šulc (1966:84-85) razlikuju dečju laž, zablude i neistine. Dečje<br />
zablude vezane su za nedostatak procesa uopštavanja, za nedostatak analitičko-sintetičke<br />
aktivnosti mozga i uz nesposobnost da razlikuje fikciju od stvarnosti. Dečje neistine se pojavljuju
60<br />
Doktorska disertacija<br />
u razdoblju tzv. „naivnog realizma“ deteta na mlađem školskom uzrastu a odnose se na<br />
nepravilne, nelogične i netačne stavove i doživljaje stvari, bića i pojava. Dečje laganje u pravom<br />
smislu, može se javiti već u predškolskom uzrastu, između četvrte i pete godine i može biti:<br />
odbrambena laž, laž iz navike, laž u kojoj preovlađuju agresivne tendencije, laž mašte i na kraju<br />
laž kao simptom bolesnih stanja.<br />
Protiv dečjih zabluda i neistina ne treba preduzimati nikakve socijalnopedagoške<br />
intervencije jer je to pitanje faze razvoja deteta i normalne pojave koja nestaje vremenom sama<br />
po sebi. Kada je posredi laž iz navike i kada mlada osoba duže vreme uspeva laganjem doći do<br />
cilja, prvi korak je da roditelj/staratelj postane svestan toga i ostane dosledan u svom zahtevu da<br />
ne bi mlada osoba ponovo lagala radi izbegavanja da uradi neki zadatak. Takođe, u literaturi<br />
(Bouillet i Uzelac,2007:208) postoji savet koji navodi da je važna istinoljubivost odgojitelja i<br />
apsolutno odustajanje od svake upotrebe laganja u „odgojne“ svrhe. Veliki je problem kada<br />
izostanu pozitivni vaspitni uticaji jer latinska poslovica govori da Lažljivcu se ne veruje ni kad<br />
govori istinu.<br />
Deficit pažnje i hiperaktivnost<br />
Poremećaj poznat pod nazivom nedostatak (deficit) pažnje sa hiperaktivnošću (Attention-Deficit<br />
Hyperactivity Disorder, ADHD) je najrasprostranjeniji poremećaj u detinjstvu i adolescenciji u<br />
kojem se manifestuju visok nivo nepažnje, rasejanost impulsivnost i hiperaktivnost<br />
(Johnston&Mash, 2001).<br />
Međutim, u literaturi se navodi da ADD nije deficit pažnje već smanjena fleksibilnost<br />
pažnje jer deficit podrazumeva nedostatak nečega, a kod dece koja imaju ovaj poremećaj u<br />
ponašanju upadljiva su dva ekstrema pažnje: izražena odsutnost i nepažljivost kod aktivnosti koje<br />
su im dosadne (posebno školske obaveze) i intenzivni fokus, „hiperfokus“ pažnje na stvari koje su<br />
im interesantne (Jovanović i sar., 2009:12). Stoga, osobe sa ADD strukturom imaju neurološku<br />
različitost i zbog toga misle, ponašanju se i uče drugačije. Nalazi studija koje su rađene sa ovom<br />
populacijom dece navode da deca sa ovim poremećajem u ponašanju imaju negativna iskustva u<br />
školi i da nastavnici svojim postupcima (kritikovanje i kažnjavanje) doprinose negativnim<br />
iskustvima hiperaktivne dece ( Knežević-Florić et al.:2012).
61<br />
Doktorska disertacija<br />
Zato je važno upoznavanje sa ovim poremećajem u ponašanju i odabir tretmana sa ovom<br />
decom i mladima da bi se smanjila dalja stigmatizacija i nanošenje dodatne štete razvoju.<br />
Agresivno ponašanje<br />
Agresija je napadanje, nasilno ponašanje koje se očituje u neprijateljskoj i destruktivnoj akciji<br />
prema osobama ili predmetima. Ona je namerni postupak kojem je cilj nanošenje štete ili<br />
uzrokovanje boli. Može biti fizička (udaranje, guranje, razbijanje), verbalna (uvrede,<br />
dobacivanja, pretnje) i jedna i druga (Stanić, 2008:147).<br />
Dečaci su agresivniji od devojčica kada je reč o direktnoj agresiji, a devojčice su<br />
agresivnije kada se radi o indirektnoj agresiji. Veća je verovatnoća da nasilnici budu dečaci nego<br />
devojčice, ali je zapaženo da nasilje koje devojčice sprovode je teže otkriti jer se one koriste<br />
manje uočljivim sredstvima zlostavljanja, poput klevetanja, ogovaranja i manipulisanja<br />
prijateljskim odnosima u odeljenju (Beljanski, 2009:718).<br />
Tako se pojmovi agresivnog i nasilničkog ponašanja često koriste kao sinonimi a oni<br />
zapravo to nisu. Nasilništvo je poseban oblik agresivnosti gde se dominantni pojedinac (nasilnik)<br />
ponaša agresivno prema manje dominantnom pojedincu (žrtvi) i to duže vreme (Olweus,1998).<br />
Istraživanja koje je isti autor sproveo, dokazala su da približno 60% dečaka koji su u školskom<br />
uzrastu označeni kao nasilnici, barem su jedanput osuđeni za neko kazneno delo do svoje<br />
24.godine, za razliku od 10% dečaka koji su bili osuđeni za neko krivično delo a nisu se u<br />
školskoj dobi ponašali agresivno.<br />
Agresivno dete se prepoznaje po drskom i nasilnom ponašanju. Prisutno je destruktivno<br />
ponašanje, rušilačko raspoloženje i pakost. Sve to obeležava ovaj poremećaj u ponašanju koji<br />
zahteva ozbiljnu stručnu pomoć. Socijalnopedagoški tretman se sastoji od promena<br />
neprijateljskog i negativnog ponašanja uz jasno izražen jedinstven stav okoline da agresivno<br />
ponašanje nije dozvoljeno, da se ne toleriše (postojanje nulte tolerancije na nasilje i agresivno<br />
rešavanje problema). Važno je takođe, da svi u okruženju mlade osobe koja ispoljava agresivno<br />
ponašanje poštuju pravila ponašanja i dosledno ih primenjuju kao i da postoji jasna reakcija<br />
ukoliko se takva pravila ne poštuju.
Bežanje iz škole i kuće<br />
62<br />
Doktorska disertacija<br />
Pod pojmom bežanje dece od kuće podrazumeva se duže vremensko udaljavanje iz roditeljskog<br />
doma bez njihove dozvole i znanja. To je najčešće neplanirani odlazak u igru, ali bez zadržavanja<br />
preko noći. Drži se kršenjem kućne discipline i ne ostavlja nikakve posledice na dete i njegovo<br />
ponašanje, ako to ne čini učestalo i ne luta gradom. Ponavljanjem stvara naviku i kada postane<br />
školarac, posebno adolescent, njegove potrebe i želje će porasti, a roditelji često ne menjaju<br />
odnos i postupke prema njemu, te će ono koristiti sve mogućnosti da zadovolji svoje potrebe<br />
(Stanić,2010:332).<br />
Bežanje iz škole kao manifestaciji ozbiljnih poremećaja u socijalnom ponašanju govorimo<br />
kada mlada osoba to radi izrazito često i kada takvo ponašanje predstavlja suprotnost školskim<br />
propisima. Takođe, beg iz škole može dovesti do neopravdanih izostanaka sa nastave koji dovode<br />
do izricanja pedagoških mera te mogu rezultirati isključivanjem iz škole, a neposećivanje nastave<br />
pospešuje i daljem postizanju loših obrazovnih rezultata (Bouillet i Uzelac,2007:208). Isti autori<br />
navode da na pojavu bežanja iz škole mogu uticati: nedovoljno razvijene intelektualne<br />
sposobnosti, nepostojanje radnih navika, nepovoljna socijalna sredina, negativni stavovi prema<br />
školi i nastavnicima, poremećeni odnosi u porodici, slaba kontrola i negativni vaspitni uticaj<br />
roditelja/staratelja, nezainteresovanost za nastavne sadržaje.<br />
Za vreme bega od kuće ili škole mlada osoba je izložena negativnim uticajima i nizu<br />
nepovoljnih okolnosti što povećava rizik od primarne delinkvencije i činjenja krivičnih dela kao<br />
i skitnje (traje duže nego beg od kuće ili iz škole koja uključuje različite fenomene: lutanje bez<br />
dozvole starijih, kasno dolaženje bez dozvole, izostanci iz škole, bežanje od kuće ili iz škole,<br />
avanturistički poduhvati, pojava delinkventnog ponašanja (Uzelac,1995:113)).<br />
Ne bi trebalo niti jedan beg od kuće smatrati nevažnim jer on šalje poruku i uvek postoji<br />
razlog zašto je dete/mlada osoba pobegla od kuće. Pošto postoji vrlo visoka korelacija između<br />
bežanja i delinkvencije, trebalo bi ovom poremećaju u ponašanju pristupiti ozbiljno. Vrlo često<br />
prvi beg se dešava u školi, pa je škola najpodesnije mesto za sprovođenje socijalnopedagoških<br />
tretmana. Dovoljno je da se podsetimo lika Olivera Tvista, napuštenog deteta u surovom<br />
Londonu 19. veka, i da se setimo kroz šta sve jedno dete može proći ako je napušteno i samo.
63<br />
Doktorska disertacija<br />
Skloni smo da osećamo simpatije prema takvom borbenom i snalažljivom detetu i da saosećamo<br />
sa njim, ali takvom detetu je potreban sistematičan socijalnopedagoški tretman upravo zbog<br />
okolnosti u kojima je odrastao, a koje predstavljaju okidač za skitnju, koje mogu ostaviti trajne<br />
posledice na dalji razvoj.<br />
Delinkventno ponašanje<br />
Najtežim oblikom poremećaja u socijalnom ponašanju smatra se kriminalno ponašanje mladih<br />
koje podrazumeva ponašanje koje nije u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva. Ono<br />
često sa sobom nosi splet različitih pasivnih i aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju ali na<br />
kraju rezultira činjenjem krivičnog dela bez obzira da li je prijavljeno ili ne i bez obzira da li ono<br />
ima sva obeležja krivičnog dela. Analiza pojavnih oblika delinkventnog ponašanja mladih<br />
ukazuje na veliki broj krivičnih dela protiv imovine, materijalnih dobara (Statistički bilten,2010),<br />
a reč je o sklopu srodnih ali po oblicima vrlo različitih poremećaja u socijalnom ponašanju.<br />
Pod maloletničkim prestupništvom (delinkvencijom) podrazumevamo takva devijantna<br />
ponašanja mladih određenog uzrasta kojima se krše legalne norme i odgovarajući propisi<br />
određenih ustavnova i zajednica, kao i moralne norme društvene sredine (Todorović,1971:22).<br />
Najčešće bi se moglo reći da tipični znaci, koji čine neko ponašanje delinkventno, moraju da<br />
zadovolje sledeće kriterijume:<br />
- Kod maloletnih delinkvenata najčešće se susrećemo sa stalnim razvojem poremećaja u<br />
ponašanju još od školskog razdoblja. U tim slučajevima razvoj počinje izostajanjem sa<br />
nastave, bežanjem i krađama. Ređe se susreće delinkventno ponašanje bez prethodnog<br />
razvoja tog ponašanja (osim ako je slučaj o „kasnim počecima“);<br />
- Najveći broj delinkvenata javlja se oko 15.godine (vrlo često i ranije ali su mladi sa 14<br />
godina krivično odgovorni, a pre toga vrlo često se njihovo ponašanje ne uzima za<br />
ozbiljno), a dominira u 17.godini. Povremeno, kada mladi učine neko krivično delo<br />
(npr.krađu) u porodici, roditelji nisu spremni da odmah prijave, nego se za prijavu sačeka<br />
novo krivično delo, kada je ta osoba starija. To može biti jedan od razloga zašto se u
64<br />
Doktorska disertacija<br />
literaturi navodi da maloletnička delinkvencija nastaje kasnije dok se vrlo često u<br />
praktičnom životu javlja rano, i na uzrastu oko 11-12 godina;<br />
- Preovlađuje činjenje krivičih dela u skupinama uz veliko „učešće“ alkohola;<br />
- Više od 50% mladih delinkvenata potiču iz porodične sredine gde preovlađuju problemi<br />
(Vodak&Šulc, 1966:144).<br />
Baveći se problemom mladih koji imaju problem u socijalnom ponašanju, stalno se<br />
postavlja pitanje kako, pod kojim uslovima i na koji način pomoći mladima u njihovoj socijalnoj<br />
reintegraciji. Centar za socijalni rad (Organ starateljstva) je ustanova koja radi sa mladima koji<br />
imaju probleme u ponašanju. Nakon učinjenog krivičnog dela i pokrenutog krivičnog postupka<br />
protiv njih, sudija na osnovu Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj<br />
zaštiti maloletnih lica (Službeni glasnik RSrbije, br.85/2005) traži izveštaj Centra za socijalni rad<br />
o ličnosti maloletnika. Nakon procene i predložene vaspitne mere, sudija donosi presudu. Postoje<br />
različite vaspitne mere i nalozi koje sudija može da izrekne (većina stručnjaka smatra da su iste<br />
blage i da zbog toga ne daju željene rezultate). Pravi efekat bi se postigao kada bi se sa mladima,<br />
čije ponašanje poprima prva obeležja aktivnog/pasivnog poremećaja u socijalnom ponašanju,<br />
radilo u okviru socijalnopedagoškog tretmana, naročito u pogledu prevencije<br />
(Beljanski,2012a:792).
5. Resocijalizacija ili o efikasnosti pedagoških postupaka<br />
65<br />
Doktorska disertacija<br />
U naučnoj ali i praktično-naučnoj javnosti postoje sinonimi za pojam resocijalizacije a to su<br />
„prevaspitavanje“, „tretman“, „popravljanje“, „reedukacija“, „korekcija“ i dr. Pošto postoji<br />
konfuzija i neusaglašenost u vezi sa ovim pojmovima u literaturi se navode dva osnovna značenja<br />
ovog pojma:<br />
1. Resocijalizacija kao proces-predstavlja sistematsku, plansku i organizovanu aktivnost<br />
koja se preduzima prema, u ovom slučaju, mladima čije ponašanje nije u skladu sa opšte<br />
prihvaćenim normama i pravilima određenog društva.<br />
2. Resocijalizacija kao cilj – predstavlja osposobljavanje ove kategorije mladih da poštuju<br />
društvene vrednosti i norme, da postanu korisni članovi društva (Ilić,2000:83).<br />
Najčešće se termini resocijalizacija i prevaspitanje koriste kao sinonimi. Prevaspitavanje<br />
je zasnovano na istim principima kao i vaspitanje jedino je dodat prefiks „pre“ koji upućuje da je<br />
reč o nečemu što se dešava ponovo, iznova, naknadno. Tako se navodi da je prevaspitanje u<br />
stvari ponovljeno vaspitanje koje u svojoj suštini i ciljnom usmerenju ne može biti ništa drugo<br />
nego vaspitanje (Jašović,1991:181).<br />
Dosadašnja najčešća praksa vaspitno-popravnih ustanova za mlade, gde se najčešće i<br />
najsistematičnije sprovodi proces resocijalizacije, jeste da se postigne disciplinovanje,<br />
kažnjavanje i insistiranje da vaspitanik prhvati naredbe, norme i pravila ponašanja. Propisana<br />
pravila se moraju poštovati, a ako se ne poštuju sledi disciplinska kazna od strane vaspitnog<br />
osoblja ustanove. Međutim, u ovakvim slučajevima ne deluje se na promenu motiva vaspitanika,<br />
promene su spolja vidljive, a do suštinskih, stvarnih promena u ličnosti vaspitanika ne dolazi.<br />
Proces resocijalizacije podrazumeva korigovanje i menjanje, odnosno preusmeravanje, gde se<br />
raniji način reagovanja i ponašanja zamenjuje novim. Osnova je u strukturi motiva koji dovode<br />
do promena stavova vaspitanika, a sve u pravcu podsticanja i jačanja mehanizama unutrašnje<br />
kontrole koji doprinosi kočenju i neutralizovanju onih navika koje su suprotna društvenim<br />
očekivanjima (Ilić,2000).
66<br />
Doktorska disertacija<br />
Vrlo često u literaturi (Ilić,2000; Jašović,1991) se navodi da je jedino proces<br />
resocijalizacije koji se sprovodi u zavodsko-institucionalnim uslovima najkvalitetniji i<br />
najcelovitiji jer postoji kontinuitet i kompletnost samog tretmana. Međutim, istraživanja novijeg<br />
datuma (New Treatment and Resociallization System, 2012) navode da tretman prevaspitavanja u<br />
vaninstitucionalnim uslovima može biti takođe uspešan i navodi se da ako ovakav tretman daje<br />
rezultate može trajnije delovati na mladu osobu i njeno ponašanje, kada je izvan neposredne<br />
kontrole i neposrednog uticaja stručnog lica.<br />
Tako dalje treba naznačiti da se proces vaspitanja-prevaspitanja, socijalizacije-<br />
resocijalizacije i integracije-reintegracije može sagledati iz dva ugla (Uzelac,1995). Prvo kao<br />
proces ponovnog usvajanja poželjnih navika, znanja i sposobnosti dok drugi predstavlja<br />
ispravljanje grešaka negativnog ili menjanje nepoželjnog ponašanja, stavova, navika i interesa. I<br />
jedna i druga naglašava usaglašavanje u vezi sa nepovoljnim ishodom vaspitnog procesa, ali dok<br />
prva naglašava podsticanje pozitivnih, očuvanih strana i resursa, druga predstavlja otklanjanje i<br />
ispravljanje negativnih posledica neadekvatnog ili nepostojećeg vaspitanja. U tim procesima<br />
važna je intencionalnost i usmerenost.<br />
Socijalna pedagogija čini pokušaj da na temelju socijalnih i filozofskih koncepcija utvrdi<br />
vezu i zavisnost između vaspitanja i vaspitnih uticaja u (ne)institucionalnim uslovima. Jedan od<br />
njenih ciljeva je i utvrđivanje faktora i uslova koji utiču na procese resocijalizacije,<br />
prevaspitanja i integraciju mladih sa aktivnim poremećajem u socijalnom ponašanju. Tom<br />
analizom dobijamo dva karaktera delatnosti socijalne pedagogije – profilaktički (ima za cilj<br />
neutralizaciju dejstva socijalnih faktora koji dovode do potencijalne vaspitne i socijalne<br />
ugroženosti kroz podsticanje pojedinca na aktivnosti društveno prihvatljivog ponašanja, sa jedne<br />
strane i sa druge strane kočenje nekih aktivnosti koje mogu dovesti do problema u ponašanju) i<br />
kompenzacioni karakter (ima za cilj nadoknađivanje-kompenzaciju dejstva nekih faktora ili<br />
okolnosti koji su doveli do problema). Time dolazimo do određenja osnovnih faktora koji svaki<br />
na svoj način utiču na karakter vaspitnog delovanja i smatramo da su od izuzetnog značaja za<br />
problem našeg izučavanja. Zadržaćemo se na sagledavanju sledećih faktora resocijalizacije<br />
mladih sa porećemajima u socijalnom ponašanju:<br />
a) Školovanje – kao socijalna sredina i društvena institucija predstavlja važnu ulogu u<br />
razvoju mladih u određenom društvu. Veliki broj mladih sa aktivnim poremećajima u
67<br />
Doktorska disertacija<br />
socijalnom ponašanju su bili prvi put prepoznati, definisani (vrlo često i etiketirani) upravo u<br />
školskom sistemu. U praksi su prisutne dileme u vezi sa realizacijom zahteva za integracijom<br />
vaspitno-obrazovnog rada, naročito osnovnog obrazovanja i uključivanje mladih sa<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju (naročito zavodskog tipa) u redovan školski sistem.<br />
Drugačije rečeno, da li je potrebno mlade kojima je sud izrekao neku od vaspitnih mera<br />
vaninstitucionalnog karaktera zbog problema u ponašanju, uključiti (vratiti) u redovan<br />
školski sistem?<br />
b) Rad i profesionalno osposobljavanje – Ono što je prisutno u obrazovanju i<br />
profesionalnom osposobljavanju mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
jeste skraćeno trajanje obrazovnog procesa. Oni mladi koji imaju izrečenu neku od vaspitnih<br />
mera vaninstitucionalnog karaktera vrlo često su uključeni u Škole za osnovno obrazovanje<br />
odraslih koje omogućavaju završavanje školske godine za jedno polugodište (dva razreda za<br />
jednu školsku godinu), što mladima sa poremećajima u socijalnom ponašanju predstavlja<br />
ubrzani proces školovanja zbog postojećih razlika između kalendarskog uzrasta i dostignutog<br />
nivoa obrazovanja. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju treba da izaberu zanimanje kojim će se u budućnosti baviti. Osnovni<br />
zadatak osoba koje rade sa ovom populacijom (nastavnici, vaspitači u ustanovama, voditelji<br />
slučaja u cenrima za socijalni rad i drugi) jeste uspešna i dobro sprovedena profesionalna<br />
orijentacija sa svim elementima (pripreme, usmeravanja, selekcije i izbora). Ponekad postoji<br />
spoj između sposobnosti i interesovanja za određeno zanimanje što treba razvijati, ali<br />
ponekad ne postoji interesovanje za nijedno zanimanje i česta apatija. Tada se situacija<br />
usložnjava i podrazumeva motivisanje za nastavak školovanja i pronalaženje argumenata<br />
koji se oslanjaju i pozivaju na vrednosti koje vladaju u društvu. Takođe, nailazi se na teškoće<br />
u realizaciji i kada maloletnik izabere zanimanje (neki zanat) i potrebno mu je obezbediti<br />
praktičnu obuku za to zanimanje. Realizacija obuke teško se ostvaruje zbog predrasuda i<br />
zabluda majstora koji treba da prime ove mlade na obuku, a to je da će maloletnik pričiniti<br />
neku štetu, da će krasti i drugo.<br />
c) Slobodno vreme – predstavlja uslov izražavanja ličnosti maloletnika ali zbog svoje<br />
složenosti i specifičnosti predstavlja i pedagoški problem. Postoji potreba za organizovanim<br />
vaspitnim akcijama. Istraživanja su pokazala da mladi sa poremećajima u socijalnom
68<br />
Doktorska disertacija<br />
ponašanju raspolažu sa daleko više slobodnog vremena od njihovih vršnjaka –<br />
nedelinkvenata (Jašović,1991). Više od polovine ispitivane populacije delinkvenata provodi<br />
svoje slobodno vreme nestrukturirano i neorganizovano – sadržaji koji zadovoljavaju potrebu<br />
za avanturizmom, zabavom – hedonistička orijentacija, smanjeno učešće napora, naročito u<br />
psihičkoj sferi jesu opredeljenja maloletnih delinkvenata (Ilić,2000:226). Stoga, sadržaji<br />
slobodno-vremenskih aktivnosti treba da budu takvi da zainteresuju mlade sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju da se u njih uključe.<br />
d) Porodica – kao primarna društvena grupa u kojoj mladi započinju svoj razvoj<br />
predstavlja značajnu komponentu u formiranju i razvoju mladih kao i mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju. O uticaju porodice na pojavu nekih od poremećaja u<br />
socijalnom ponašanju se mnogo pisalo i istraživalo (Danilović,1986; Hrnčić, 2009; Patterson<br />
et al.,1992; Rutter et al.,1998). Većina istraživanja se slaže da problemi u komunikaciji,<br />
nedostatak odgovornosti prema porodičnim obavezama, nedostatak veština za rešavanje<br />
problema, nasilno ponašanje, zloupotreba i zavisnost od psihoaktivnih supstanci pogoduju<br />
javljanju poremećaja u socijalnom ponašanju mladih. Kada postoji tako jak uticaj na pojavu<br />
delinkventnog ponašanja mora postojati i veliki uticaj i značaj porodice u procesu<br />
resocijalizacije i pomoći mladima da se vrate na pravi put. Drugim rečima rečeno, najveći<br />
broj mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju potiče iz porodica u čijem<br />
funkcionisanju postoji čitav niz teškoća i problema. Stoga, osnaživanje porodice i njeno<br />
osposobljavanje za obavljanje svoje osnovne pedagoške funkcije predstavlja uslov za<br />
uključivanje porodice, razvoj podrške i pozitivnog podsticaja mlade osobe sa problemima u<br />
ponašanju, odnosno procesa njene resocijalizacije. Vrlo često je centar za socijalni rad<br />
osnovni nosilac ovakvih aktivnosti. Međutim, aktivnosti Centra se iscrpljuju na<br />
uspostavljanje kontakata i osnaživanje porodice jednokratnim materijalnim pomoćima tako<br />
da pravi stručni rad na osposobljavanju porodice za učešće u prevaspitanju i resocijalizaciji<br />
često izostane (Ilić,2000).<br />
e) Neformalne grupe vršnjaka – O uticajima vršnjačke grupe na mlade kao i o<br />
razvoju poremećaja u socijalnom ponašanju bavile su se mnoge studije i istraživanja<br />
(Ćurčić,2005; Knecht et al.2010; Joksimović,2004). Druženje sa mladima koji takođe imaju<br />
poremećaje u ponašanju i veća distanca prema roditeljima predstavlja uspešan prediktor
69<br />
Doktorska disertacija<br />
antisocijalnog ponašanja mladih. One otvaraju prostor vršnjacima za povećani uticaj i značaj<br />
ali sa druge strane predstavljaju resurs na kojem i sa kojim se može raditi. Ako postoji<br />
uspešan proces resocijalizacije na barem jednog člana neformalne grupe, pretpostavlja se da<br />
bi on mogao izvršiti pozitivni uticaj na barem nekoga iz grupe. Vrnjačka edukacija (pa i<br />
reedukacija) pokazala je da može imati rezultate, naročito u školskim uslovima<br />
(Joksimović,2004).<br />
5.1.Socijalnopedagoške intervencije na polju aktivnih<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju<br />
Rezultati istraživanja nagoveštavaju da jedino kroz humani pristup osobi može se pronaći<br />
objašnjenje i moguće rešenje problema kriminaliteta. Jedino tako moguće je „videti“ šta je iza i<br />
zašto se javlja maska kod mladih sa poremećajima u socijalnom ponašanju. Shvatamo da šta god<br />
pokušavamo dostići sa mladima koji su umešani u delinkvenciju, više će im pomoći da se okrenu<br />
preventivnim strategijama i da se upute na pravi izbor alternativnih pravaca prevencije<br />
(Occelli,2005).<br />
Međutim, da bi se ponašanja koja su nepoželjna za jedno društvo korigovala i zamenila<br />
poželjnijim oblicima ponašanja potrebno je da se nakon sagledavanja uticaja, uključe ili isključe<br />
neki od faktora koji na to utiču. Tako dolazimo do postojanja određenih činilaca uticaja, koji<br />
mogu biti formalni i neformalni agensi procesa socijalizacije i institucija formalne socijalne<br />
kontrole: porodica, škola, centri za socijalni rad, policija, tužilaštvo i sudovi za maloletnike. Isto<br />
tako programi prevencije kao i sprovođenje tretmana resocijalizacije može se sprovoditi u okviru<br />
ovih institucija. Takođe, programi koji se primenjuju mogu biti različiti ne samo po faktorima i<br />
činiocima gde se sprovode, nego se razlikuju i po oblicima (individualni rad, grupni rad, pojačani<br />
nadzor i organizacija slobodnog vremena) i metodama rada (eksplorativno-dijagnostičke i<br />
vaspitno-korektivne metode) (Nikolić,2006). Iako postoj preporuka za razvoj prevencije i
70<br />
Doktorska disertacija<br />
preventivnih programa u prikazu koji sledi daćemo prikaz preventivnih ali i tretmana koji se<br />
odnose na sekundarnu prevenciju i smanjivanje antisocijalnog ponašanja među mladima.<br />
1. Jedan od takvih programa je program Patriše Čembrlen (Hrnčić,2009:62), tretmana koji se<br />
primenjuje tokom hraniteljstva adolescenata sa delinkventnim ponašanjem, razvijen kao<br />
alternativa smeštaju mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u institucije.<br />
Cilj programa je zasnovan na promeni antisocijalnih navika mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju kroz poboljšanje njihovog socijalnog<br />
prilagođavanja. Mladi su nakon ovako koncipiranog programa trebali da promene svoje<br />
ponašanje, da smanje zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i druženje sa vršnjacima koji<br />
imaju neki od oblika aktivnog poremećaja u socijalnom ponašanju, da se vrate u školu i<br />
redovno pohađaju nastavu uz poboljšanje uspeha, da uspostave prosocijalni odnos sa<br />
vršnjacima i da unaprede sposobnosti za život u porodici. Za roditelje promena je<br />
podrazumevala povećanje roditeljskih veština i bolje odnose u porodici. Program traje od<br />
šest meseci do jedne godine. Mladi su smešteni kod dva hranitelja koji su pažljivo<br />
odabrani, obučeni i supervizirani od strane tima stručnjaka. Paralelno roditelji prolaze<br />
program obuke koji traje duže i do godinu i po dana. Na kraju boravka mladih u<br />
hraniteljskoj porodici, roditelji i mladi zajedno prolaze program porodične terapije.<br />
Evaluacija programa je pokazala uspeh i efikasnost u postavljenim ciljevima i smatra se<br />
jednim od efikasnijih programa za promenu i resocijalizaciju mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju.<br />
2. Program adolescentne tranzicije pokazao se takođe, veoma uspešan. Autori, Tomaš Dišin i<br />
Kejt Kavado (prema: Hrnčić,2009:63) naglašavaju da je reč o programu koji je zasnovan na<br />
ekološkoj perspektivi i modelu stadijuma socijalne interakcije i namenjen je mladima koji<br />
su u riziku od nastanka aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju i njihovim<br />
porodicama. Program je zasnovan na intervencijama i informacijama lokalne zajednice i<br />
opšte populacije; identifikovanju i selekciji mladih koji su u riziku od nastanka poremećaja<br />
u socijalnom ponašanju; primeni individualizovanih intervencija u cilju jačanja porodice,<br />
smanjenja upotrebe psihoaktivnih supstanci i antisocijalnog ponašanja mladih. Ovakve
71<br />
Doktorska disertacija<br />
intervencije obuhvataju različite pristupe mladoj osobi i njegovoj porodici. Jedan od<br />
pristupa podrazumeva unapređivanje sposobnosti vođenja kvalitetnog života dok drugi<br />
pristup obuhvata povećanje prosocijalnog i smanjivanje antisocijalnog ponašanja mlade<br />
osobe.<br />
Ono što je zajedničko za oba programa jeste da se prvo procenjuju faktori rizika kao i<br />
protektivni faktori i na individualnom i na porodičnom nivou i tek onda se pristupa<br />
sačinjavanju i primeni individualizovanih intervencija i socijalnopedagoških tretmana.<br />
3. Goldštajnov program (Goldstein) – Učenje zamene agresije – program koji je namenjen<br />
agresivnim adolescentima i deci, odnosno maloletnim delinkventima. Goldštajn pripada<br />
onoj struji autora koji smatraju da je agresija naučena (posmatranjem drugih, neposrednim<br />
iskustvom, učenje po modelu i sl.) i da veoma malo nasleđe određuje negativno ponašanje<br />
mladih. Program obuhvata: a) obuku u učenju veštinama (kroz – modelovanje, igru uloga,<br />
fidbek o postignuću, učenje generalizacije); b) obuku u kontroli besa (kroz –<br />
identifikovanje izazivača besa, znakova besa, smanjivanja besa, korišćenja samoevaluacije i<br />
sl.); c) moralno vaspitanje (pojačavanje osećanja pravednosti, pravde, poštenja, bavljenje<br />
potrebama i pravima drugih kroz grupne razgovore). Goldštajn je 1997. godine razvio još<br />
jedan program – Prosocijalni program za agresivne mlade – gde se ističe učenje pozitivnog<br />
ponašanja nasuprot agresiji. Osnovna premisa je da kažnjavanje ne može da nauči decu<br />
kako da se ponašaju na drugačiji, pozitivan način. (Beljanski,2009:723). Program (Učenje<br />
zamena agresije) razvijali su i drugi autori, tako postoje rezultati koji objašnjavaju da su u<br />
okviru ovog programa sa manje recidiva bili oni mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju koji su priznali krivična dela i koji su u stanju da pričaju o krivici za<br />
učinjena dela. Oni su takođe bili uspešniji u realizaciji ovog programa (Holmqvist, Hill,<br />
Lang, 2009).<br />
4. Programi koji se bave specifičnim problemima u ponašanju dece i mladih, a ne samo<br />
unapređenjem opštih socijalnih veština, pokazali su daleko bolji efekat. Najčešće se kao<br />
oblik rada predlaže grupni rad. Efekti grupnog rada se često gube posle par godina, ukoliko
72<br />
Doktorska disertacija<br />
se u tretman ne uključi i paralelni rad sa porodicom mlade osobe (Borduin et al., 1995;<br />
Seymour&Gregories, 2002; Wasserman et al., 2000).<br />
5. U cilju razvijanja efikasnijeg programa tretmana mladih sa problemima u socijalnom<br />
ponašanju, razvijen je program „Integrativni pristup mladima u sukobu sa zajednicom“<br />
(Hrnčić i sar.,2011) u koji su uključeni mladi koji imaju probleme u ponašanju najmanje<br />
šest meseci, a krivični postupak je u toku ili je već izrečen vaspitni nalog ili vaspitna mera.<br />
Ovaj program je definisan kao sveobuhvatan i multisistemski pristup koji se bavi<br />
prevazilaženjem problema u svim sistemima u kojima problem postoji, uključujući<br />
individualne karakteristike, porodicu, školu, posao, širu društvenu zajednicu. Program<br />
tretmana je obuhvatao dve paralelne forme rada, rad sa mladima (u formi strukturisanih<br />
radionica kroz različite teme) i rad sa njihovim porodicama (kroz posete porodici).<br />
Rezultati ovog programa potvrdili su pozitivne efekte tretmana u smislu smanjenja<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju, povećanja njihovih prosocijalnih veština i poboljšanja<br />
integracije u zajednicu. Porodice su pokazale napredak u prevazilaženju problema mlade<br />
osobe i zadovoljenju potreba svih članova (Hrnčić i sar., 2011).<br />
Stoga, profesionalci u centrima za socijalni rad nakon dobijanja pravosnažne sudske<br />
presude i izrečene jedne od vaspitnih mera (na primer pojačan nadzor organa starateljstva) u<br />
obavezi su da sačine kvalitetnu procenu i plan usluga u kojem će se predvideti dalji koraci. Taj<br />
posao se radi zajedno sa mladom osobom i njenim roditeljem/starateljem. Konstruktivistički<br />
pristup nas usmerava da pitamo mladu osobu šta ona misli o problemu i da na osnovu njenog<br />
viđenja problema, kao i mogućih rešenja, se ponudi plan rada. To znači da konstruktivistička<br />
perspektiva doprinosi razvoju pozitivnih socijalnih kompetencija i boljim interpersonalnim<br />
odnosima, kao i sagledavanju problema iz nekoliko uglova, što doprinosti boljem rešenju<br />
problema. Skloni smo takve mlade ljude da optužujemo, kažnjavamo što utemeljuje ideju da nisu<br />
sposobni za nešto bolje. Ako samo to budu dobijali kao poruku, dalje činjenje krivičnih dela neće<br />
samo od sebe nestati. Moramo im ponuditi nešto u zamenu.
73<br />
Doktorska disertacija<br />
Proces rada sa maloletnikom je složen i vrlo često i neizvestan. Stoga takav rad mora biti<br />
unapred osmišljen, planiran i sistematičan kao i individualizovan. Praksa u Centrima za socijalni<br />
rad u radu sa mladima koji imaju izrečenu vaspitnu meru pojačan nadzor organa starateljstva<br />
jeste da se uglavnom primenjuje individualni razgovor sa maloletnikom kao i povremeni<br />
razgovori sa roditeljima. U radu sa maloletnicima je moguće primenjivati i radionički, grupni<br />
oblik rada čiji je cilj podsticanje maloletnika da prevaziđu probleme, razviju sposobnost<br />
uvažavanja i saosećanja sa drugima, te da u okviru sprovođenja ove vaspitne mere mlada osoba<br />
shvati značaj nečinjenja krivičnog dela, da prestane da ih čini i da se dalje razvija. Cilj ovakvog<br />
rada je sticanje pozitivnog iskustva maloletnika o sebi, svojoj porodici i okruženju, sticanje<br />
samopouzdanja i stimulacija dobrih potencijala i promeni obrazaca ponašanja (Beljanski,2012a).<br />
Na ovom tragu, pojedini centri za socijalni rad uveli su praksu grupnog rada i radionica sa<br />
mladima i njihovim roditeljima. Interni programi koji su razvijani, unapređivani i prilagođavani<br />
mladima i njihovim potrebama predstavljaju dugogodišnji rad, veliko iskustvo i želju da se<br />
mladima koji imaju neki od oblika aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju pomogne u<br />
prevazilaženju problema i smanjivanju recidiva. Neophodan je nastavak ovakvog rada,<br />
uvažavanje zahteva i rezultata nauke, u cilju delotvornije prakse rada sa mladima koji imaju<br />
probleme u socijalnom ponašanju.
74<br />
Doktorska disertacija<br />
II METODOLOŠKI PRISTUP PROBLEMU ISTAŽIVANJA<br />
1.Predmet i problem istraživanja<br />
U okviru socijalnopedagoške delatnosti fokus pažnje predstavljaju mladi. Mladi koji imaju<br />
problem, najčešće u socijalnom ponašanju. Mladi u društvu vrlo često nisu dovoljno vidljivi, ne<br />
pitaju se za potrebe i mišljenja, samo se posledice njihovih konstrukcija i delanja na kraju mogu<br />
videti. Iako postoji „Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti<br />
maloletnih lica“ (Sl. glasnik RSrbije 85/2005), u svom primenjivanju ne pitamo adolescente za<br />
njihovo mišljenje o svemu što se njih tiče. Pedagoško-savetodavni rad sa mladima mora čuti šta o<br />
promenama koje se mladih direktno tiču, misle sami mladi. Jedino tako socijalnopedagoška<br />
delatnost i tretmani koji se primenjuju imaju smisla i može se pretpostaviti kasniji efekat. U<br />
ovom radu se problemi u socijalnom ponašanju posmatraju kao aktivni poremećaji u socijalnom<br />
ponašanju mladih u čijoj osnovi leže lične dimenzije značenja, odnosno konstrukti. Drugim<br />
rečima rečeno, namera nam je bila da razumemo ugao posmatanja mlade osobe koja ima<br />
probleme u socijalnom ponašanju, kako bi smo razumeli njegove razloge za takvo socijalno<br />
ponašanje i na osnovu toga mogli usmeriti dalju socijalnopedagošku delatnost rada sa mladima<br />
koji imaju aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju. Važan uticaj na socijalno ponašanje<br />
mladih ima njihova porodica, kao figure koje su izvor ljubavi i privrženosti za mlade, koji su<br />
odgovorni za proces socijalizacije, kao i drugih važnih zadataka.<br />
Zato nas zanima kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
doživljavaju sebe, svoju porodicu, kakva im značenja pripisuju, odnosno kako procenjuju vlastite<br />
porodice.<br />
U tom smislu, konstruktivistički pristup je bio referentni okvir za sagledavanje<br />
samoprocene mladih sa aktivnim poremećajima u socijlnom ponašanju, njihove vlastite<br />
osobenosti kao i samoprocene vlastite porodice. Umesto mnogobrojnih pretpostavki istraživanja
75<br />
Doktorska disertacija<br />
o tome zašto se kod nekih mladih javlja problem u socijalnom ponašanju, u istraživanju smo pošli<br />
od pretpostavke da su upravo ti mladi ljudi osobe koje imaju svoje teorije o sopstvenom<br />
ponašanju koje nisu stalne nego ih proveravaju, ispituju, menjaju. Teorije o sopstvenom<br />
socijalnom ponašanju mogu ali vrlo često nisu u skladu sa postojećim „vladajućim“ teorijama.<br />
Specifičnost ovako koncipiranog predmeta istraživanja, a u odnosu na srodna istraživanja, sastoji<br />
se u tome što se na aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju koje mladi ispoljavaju posmatra<br />
kao na izbor samih mladih, narasta kao „proishod sadejstva ličnih značenja“ (Kelly,1955) u<br />
njihovoj okolini, sa kojima mladi svakodnevno dolaze u interakciju. Smatrali smo da se problem<br />
koji smo izučavali može sagledati na drugačiji način nego što se u dosadašnjim istraživanjima<br />
činilo ako se mladi čovek koji ima probleme u socijalnom ponašanju posmatra iz ugla osobe koja<br />
takođe ulaže aktivne napore da stvara značenja, osmišljava i predviđa događaje (stvara<br />
konstrukte). Stoga je osnovni problem ovog istraživanja glasio: da li primenom drugačije<br />
pedagoške strategije i konstruktivistički pristup u radu sa mladima koji imaju aktivne poremećaje<br />
u socijalnom ponašanju i njihove samoprocene sopstvenih porodica, može dovesti do menjanja<br />
postupaka odraslih koji rade sa mladima koji imaju aktivne poremaćaje u socijalnom ponašanju u<br />
okviru socijalnopedagoške delatnosti, odnosno da li jedna drugačija pedagoška orijentacija može<br />
da dovede do promene pozicija i menjanja postupaka u okviru socijalnopedagoške delatnosti,<br />
odnosno socijalnog ponašanja i prevaspitavanja mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju.<br />
2.Cilj i zadaci istraživanja<br />
Cilj našeg istraživanja je bio da se razmotri problem aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju<br />
mladih iz perspektive samih mladih kao i njihova samoprocena sadašnjeg porodičnog stanja i<br />
projekcije željene porodice.<br />
Iz ovog cilja operacionalizovani su sledeća istraživačka pitanja, odnosno podciljevi. (I-III)
76<br />
Doktorska disertacija<br />
I RAZUMETI KAKAV KONSTRUKT SEBE IMAJU MLADI SA AKTIVNIM<br />
POREMEĆAJIMA U SOCIJALNOM PONAŠANJU<br />
Ovaj podcilj konkretizovali smo sledećim zadacima:<br />
1. Sagledati kakav opis sebe nude mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
2. Razumeti kako opisuju svoje osobine i vrednosti u nekoliko vremenskih tačaka (sada, pre<br />
dela, pre PNOS-a, u budućnosti, nipošto) te u odnosu na porodicu i grupu vršnjaka<br />
2.a.Razumeti kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju opisuju svoje<br />
osobine i vrednosti s obzirom na strukturu porodice iz koje mlada osoba potiče<br />
2.b. Razumeti kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju opisuju<br />
svoje osobine i vrednosti s obzirom na aktuelni status školovanja mlade osobe sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
2.c. Razumeti kako se opis sebe, svojih osobina i vrednosti razlikuje u odnosu na sibling<br />
poziciju u primarnoj porodici<br />
2.d.Razumeti kako se osobine i vrednosti na mreži repertoara razlikuju u različitim<br />
vremenskim tačkama (sada-pre dela;sada-u budućnosti; sada-nipošto; pre dela-u<br />
budućnosti; pre PNOS-a- u budućnosti)<br />
II RAZUMETI KAKO IZGLEDA KONSTRUKT OBUHVAĆENIH ELEMENATA MREŽE<br />
SOCIJALNE PODRŠKE (PORODICA,CENTAR ZA SOCIJALNI RAD I ZAJEDNICA)<br />
MLADIH SA AKTIVNIM POREMEĆAJIMA U SOCIJALNOM PONAŠANJU<br />
Ovaj podcilj konkretizovali smo sledećim zadacima:<br />
3. Ispitati kako izgleda kostrukt porodice (kako mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju opisuju odnose unutar porodice) kao i ispitati značaj i značenje<br />
porodice koja ima važan uticaj na njihovo socijlno ponašanje<br />
4. Ispitati kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijanom ponašanju opisuju i „vide“<br />
Centar za socijalni rad, koja značenja i doživljaji ih vezuju uz ta iskustva.
77<br />
Doktorska disertacija<br />
5. Sagledati opis percipirane pozicije javnosti kod mladih u razmatranju samog krivičnog<br />
dela i sebe kao tog počinioca<br />
III RAZUMETI KAKO MLADI SA AKTIVNIM POREMEĆAJIMA U SOCIJALNOM<br />
PONAŠANJU PERCIPIRAJU SAMO KRIVIČNO DELO (aktivne poremećaje) KOJE SU<br />
POČINILI<br />
Ovaj podcilj konkretizovali smo sledećim zadacima:<br />
6. Utvrditi razumevanje razloga učinjenog krivičnog dela kod mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
7. Sagledati kakva je pozicija krivičnog dela u kontekstu predstavljanja celokupnog životnog<br />
toka<br />
8. Ispitati kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju predstavljaju sebe u<br />
kontekstu krivičnog dela koje su počinili<br />
Za ovakvo kvalitativno istraživanje, eksplorativnog karaktera, takođe je značajno da se ne<br />
postavlja na osnovu i u vezi sa unapred postavljenim hipotezama, već se odnosi na razvoj<br />
razumevanja i tek nakon, a ne pre, na analizu kvalitativnog gradiva, odnosno reči. Stoga, cilj<br />
ovakvog istraživanja nije postavljanje unapred postavljenih hipoteza nego se hipoteze postavljaju<br />
i menjaju uporedo sa prikupljanjem podataka (Rapuš Pavel i Kobolt, 2008:103). Mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju postavljaju svoje teorije i imaju svoje razloge o<br />
svom ponašanju. Na osnovu ovog istraživanja čulo se kakve osobine i vrednosti mladi ove<br />
populacije sopstvenim subjektivnim merilima postavljaju i na osnovu toga stvara se prostor za<br />
nove teorije koje nastaju iz ovako dobijenih podataka.
3.Metod istraživanja<br />
78<br />
Doktorska disertacija<br />
S obzirom da je naše istraživanje bilo orijentisano na proučavanje različitih značenja mladih sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, njihovog samoviđenja i viđenja njihove<br />
porodice i projekcije željene porodice, nas je zanimalo da istražimo i razumemo njihove teorije<br />
koje su vezane za njihovo ponašanje. Ovakvi mladi postaju, po uzoru na Kelijev model, ljudi-<br />
naučnici koji sami formulišu sopstvene teorije o svom ponašanju.<br />
Stoga, ovako koncipirano kvalitativno istraživanje je nacrta sudije slučaja. Slučaj,<br />
odnosno predmet našeg istraživanja je bio grupa mladih ljudi koji imaju aktivne poremećaje u<br />
socijalnom ponašanju. Iako se studija slučaja najčešće odnosi na način produbljenog proučavanja<br />
pojedinačnog slučaja - pojedinca, vrlo često se odnosi i na proučavanje grupe, organizacije,<br />
sistema kao i određene odnose i procese (Ristić,2006).<br />
Nacrt studije slučaja od istraživača traži da se uhvati u koštac sa bogatsvom pojava i<br />
širinom konteksta svakodnevnog života gde će dobiti mnogo više interesantnih varijabli nego<br />
tačnih činjenica. Osnovna taktika je da se koristi više izvora događaja, odnosno više metoda ili<br />
vrsta podataka prilikom istraživanja istog fenomena, takozvani metod triangulacije (Yin,2008).<br />
U ovom istraživanju, da bi se došlo do činjenica, korišćena je i metoda teorijske analize kojom se<br />
stekao uvid, pregledala dokumentacija u Centru za socijalni rad, koja se odnosi na Dosije<br />
korisnika – mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju.<br />
4.Tehnike i instrumenti istraživanja<br />
4.1.Analiza dokumetacije<br />
Osnovna tehnika u okviru metode teorijske analize, koja je korišćena kao pomoćna metoda u<br />
ovom istraživanju je analiza sadržaja (dokumentacije). Neki metodolozi smatraju da je analiza<br />
sadržaja posebna metoda, dok su drugi pristalice da je analiza sadržaja tehnika odnosno postupak<br />
(Banđur,Potkonjak, 1999). U našem istraživanju je analiza sadržaja posebna, pomoćna tehnika. U
79<br />
Doktorska disertacija<br />
okviru ove tehnike korišćen je nestandardizovani instrument u vidu pregleda da bi se beležili<br />
rezultati analize sadržaja. Na ovaj način, uvidom u Dosije korisnika, došli smo do podataka o<br />
vrsti aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju (delinkventno ponašanje, agresivno ponašanje,<br />
laganje, bežanje od kuće i dr.) i načinu kako je do njega došlo, učestalosti i merama koje su<br />
preduzete u različitim institucijama. Za ovu priliku, za svakog ispitanika u Dosijeu korisnika<br />
pregledane su: Početne procene korisnika (obrazac 4a), Ponovni pregledi, Listovi praćenja i rada<br />
na slučaju, Nalazi i mišljenja voditelja slučaja kao i presude suda a u vezi sa izrečenim merama<br />
za maloletnika koji je učinio krivično delo i druga važna dokumenta, a koja su sastavni deo<br />
Dosijea korisnika.<br />
4.2. Intervjuisanje<br />
Dalje, u istraživanju su primenjene kvalitativne i kvantitativne tehnike, odnosno primenjen je<br />
metodološki instrumentarijum a u okviru Teorije ličnih konstrukata:<br />
Polustrukturisani, vođeni intervju<br />
Tehnika „Reka“<br />
Tehnika „10 laži“<br />
Samokarakterizacija<br />
Mreža repertoara<br />
U istraživanju se nakon analize Dosijea korisnika pristupilo obavljanju intervjua sa<br />
svakim pojedinačnim učesnikom. S obzirom da je intervju bio polustrukturisani, vođeni, za<br />
svakog ispitanika se odnosio na tri važne celine: podaci o porodici, o sebi i elementima mreže<br />
socijalne podrške (porodica, Centar za socijalni rad i zajednica, javnost). U toku trajanja intervjua<br />
sa mladima koji imaju aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju razgovaralo se o njihovim<br />
osnovnim osobinama, osobinama koje se odnose na njih kao počinioce krivičnih dela i na osnovu<br />
tih osobina radilo se lestvičenje (da bi se došlo do nadređenih konstrukata). Nakon intervjua<br />
ispitanici su radili ostale tehnike ( Reka, 10 laži i Samokarakterizacija), osim Mreže repertoara.<br />
Zatim se nakon obavljenih intervjua sa svim učesnicima, pristupilo utvrđenju učestalosti pojedine
80<br />
Doktorska disertacija<br />
grupe konstrukata koji su kasnije korišćeni u naknadno sastavljenoj Mreži repertoara (pozivani su<br />
ispitanici ponovo da bi uradili ovu tehniku).<br />
Takođe, se nakon obavljenih intervjua pristupilo kodiranju transkripovanog materijala da<br />
bi se dobili podaci koji su kasnije korišćeni u interpretaciji rezultata.<br />
4.3.Tehnika Reka<br />
Anticipativna snaga konstrukata prema budućnosti leži u prošlosti. Da bi se došlo do izvesnog<br />
razumevanja sadašnjosti, neophodno je da se ono uporedi i kontrastira sa iskustvima koje smo<br />
nekada imali, a kojima se koristimo da bismo osmislili i predvideli budućnost (Stojnov, 2007:<br />
149).<br />
Stoga, da bi razumeli koje konstrukte koriste mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, koji konstrukti im koriste, a koji ne rade, da bi mogli preduzeti dalje akcije<br />
rada sa njima u procesu resocijalizacije a u okviru socijalnopedagoške delatnosti, istraživač<br />
proverava ove teorije i konstrukte na brojnim primerima. Mi kao stručni radnici u radu sa njima<br />
takođe, anticipujemo određene teorije i ideje za koje smatramo da bi dale efekta u radu sa<br />
mladima koji imaju jedan od oblika aktivnog poremećaja u socijalnom ponašanju. Tako<br />
upoznavanje biografije mlade osobe sa kojom se radi a u cilju upoznavanja teorija koje imaju o<br />
sebi i značajnim „drugima“ je od velikog značaja.<br />
Tehnika „Reka“ ili „Mapa reka“ kako se u nekoj literaturi navodi (Stojnov,2007; Botella 1995)<br />
koristi se za ispitivanje konstrukata koji su korisni i koji to nisu za pojedinca.<br />
Samo ukoliko se konstrukti ekspliciraju i njihovo poreklo osvesti, može se stvoriti prilika za<br />
kreiranje novih alternativa i usmeravanja života novim tokom (Stojnov,2007:149).<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju prilikom sprovođenja<br />
istraživanja a na osnovu uputstva koje su dobili da na praznom listu papira ucrtaju predstavu<br />
svoga života u formi krivudavog toka reke, čiji svaki deo označava neki važan period ličnog<br />
iskustva koji je uticao na smer života, odnosno reke, da ona krivuda prema dole ili gore...
81<br />
Doktorska disertacija<br />
Kasnijom diskusijom, a na osnovu crteža, ispitanici su analizirali nacrtano i komentarisali su<br />
razloge zašto su označili baš taj događaj prekretnicom ili važnom tačkom u svom životu. Takođe,<br />
početak „reke“ je bio proizvoljan, odnosno od ispitanika se tražilo da počnu crtanje reke od kada<br />
smatraju da je to važno.<br />
4.4.Tehnika „10 laži“<br />
Još jedna tehnika kvalitativne prirode za procenu konstruisanja koja je korišćena u ovom<br />
istraživanju je tehnika „10 laži“ ili „Igra laganja“. Prilikom korišćenja ove tehnike ne postoji<br />
svesna namera da se ispitanik obmanjuje, nego je osnovno načelo prilikom nastanka ove tehnike<br />
bilo da se ne može pomoći u dovoljnoj meri ispitaniku ukoliko se ne znaju u celosti njegovi<br />
konstrukti, odnosno suprotnosti svakog pojma (Stojnov, 2007). Na ovaj način se ispitaniku može<br />
pomoći da osvesti šta se nalazi sa druge strane pojma odnosno pojave o kojoj je reč.<br />
Ispitanici su dobili sledeće uputstvo. Na listu papira sa odštampanom tabelom trebali su<br />
da unesu laži o sebi. Takve laži treba da su kratke, jedna laž predstavlja jednu ideju. Trebalo je da<br />
se sete najmanje desetak laži o sebi. Kada su ispisali sve svoje laži, sa desne strane redova u<br />
kojima su laži napisane dodali su po dve kolone u koje je ispitnik odgovarao na pitanja sa da ili<br />
ne. Odgovarali su na sledeća pitanja:<br />
1. Da li želite da ova laž bude istina?<br />
2. Da li biste želeli da drugi poveruju u ovu laž?<br />
Ova tehnika se posebno koristi kada ispitanici imaju problema da izraze svoje stvarno<br />
stanje bilo da nemaju verbalne sposobnosti za to, bilo da su stidljivi ili trenutno nisu u stanju<br />
zbog loših osećanja da to učine. Ovakav način sprovođenja ove tehnike, koji liči na igru, kod<br />
ispitanika ovog uzrasta budi znatiželju i ima relaksirajući i oslobađajuću dimenziju, naročito kada<br />
se sprovodi posle zahtevnog ispitivanja pre toga.
4.3. Samokarakterizacija<br />
82<br />
Doktorska disertacija<br />
Samokarakterizacija predstavlja opis ispitanika u trećem licu. Koristi se kada je<br />
ispitaniku/klijentu teško da razgovara o sebi, svojim osećanjima, planovima i težnjama te onome<br />
ko ga ispituje koristi da upozna njegov lični svet. U ovom istraživanju bilo nam je od značaja da<br />
čujemo šta mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju misle o sebi. Umesto da ih<br />
to direktno pitamo, poslužili smo se ovom tehnikom koju je osmislio sam Keli. Mladi su dobili<br />
zadatak da na praznom listu papira napišu skicu svog karaktera, u trećem licu jednine, kao da to<br />
piše prijatelj, koji o njemu ima pozitivno mišljenje i koji ga dugo i dobro poznaje. U skladu sa<br />
tim, uobičajeno je sledeće uputstvo:<br />
Želim od Vas da napišete skicu karaktera Harija Brauna, kao da je on glavni lik u nekoj<br />
predstavi. Napišite je kao što bi mogao da je napiše prijatelj kome je on bio simpatičan i<br />
koji ga je jako dobro poznavao, možda bolje nego što ga je iko ikada poznavao. Napišite<br />
je u trećem licu. Na primer, možete da počnete sa: Hari Braun je... (Kelly, 1955:323).<br />
Ovakav uobičajeni zahtev prilikom ispunjavanja samokarakterizacije dozvoljava<br />
ispitanicima određenu širinu prilikom ispunjavanja ove tehnike. Tako, ispitanici mogu da navedu<br />
sve detalje koje smatraju bitnim za svoj život i opis sebe. Ograničenja u pogledu vrste teksta i<br />
količine napisanog teksta nema, što dodatno omogućava ispitanicima da u potpunosti i bez<br />
ograničenja izraze sebe i svoje viđenje sebe. Naglašava se da je reč o prijatelju „koji ga jako<br />
dobro poznaje“ što mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, kao i većini<br />
mladih mnogo znači, jer su prijateljstva važan aspekt razvoja svake ličnosti, kao i uticaja koji nije<br />
zanemarljiv. Ako opisuju iz ugla prijatelja slobodniji su da sebe zamisle iz perspektive nekog<br />
drugog i da konceptualizuju sebe iz spoljašnjeg ugla jer je napor usmeren na to da on vidi sebe iz<br />
druge perspektive (Kelly,1955:323). Takođe, u zahtevu se navodi da je tom prijatelju on bio<br />
simpatičan što mladoj osobi sugeriše da razmišlja o sebi kao pozitivnoj i cenjenoj ličnosti.<br />
su:<br />
Stoga Kelly ističe da takvo uputstvo koje se ispitanicima daje ima svoj smisao i kaže da
83<br />
Doktorska disertacija<br />
Uputstva prema kojima se sprovodi samokarakterizacija u cilju izbegavanja unapred<br />
stvaranja okvira sa kojim klijent treba da se poistoveti. Ipak to su uputstva. Ona dakle<br />
nameću neku vrstu strukture u ovoj situaciji. Njihova svrha je sledeća: Osoba koja radi<br />
samokarakterizaciju se podstiče da izloži samo one konstrukte sa kojma se identifikuje a<br />
ne one koji su nevažni u opisu njegove ličnosti. Konstrukti koji su u vezi sa njegovim<br />
načinom rešavanja aritmetičkih problema ili popravke auta ovde se ne traže, osim ako<br />
on sam ne odabere da ih navede jer su na neki način u vezi sa preciznim oslikavanjem<br />
njegove ličnosti (Kelly,1955:325).<br />
Da bi ispitivač mogao da stekne uvid u to kako ispitivana osoba vidi sebe, prilikom<br />
tumačenja i obrade rezultata ove tehnike, ispitivač mora biti objektivan i suspendovati sopstveni<br />
pogled na svet, kao i prihvatanje „zdravo za gotovo“ (Stojnov, 2007:126). Takođe,<br />
samokarakterizacija predstavlja primer strategije koju je Keli nazvao lakoverni pristup jer ako ne<br />
znaš šta se dešava sa nekom osobom, pitaj je, ona je u stanju da ti na to da odgovor<br />
(Fransella&Dalton,1990:53). Iz tog razloga je nastao izbor ove tehnike za ispitivanje specifičnosti<br />
posmatranja ove populacije mladih i njihovog viđenja sebe. Cilj ove tehnike nije dolaženje do<br />
istine, nego do mišljenja mladih osoba koje imaju probleme u socijalnom ponašanju, zašto oni<br />
misle da postoje problemi u ponašanju koji su doveli do aktivnih poremećaja u socijalnom<br />
ponašanju.<br />
4.4. Mreža repertoara<br />
Mreža repertoara je u svom nastajanju pretrpela brojne modifikacije, prilagođavanja i menjanja<br />
naziva od kako ju je Keli osmislio. Ova tehnika se naziva i Mrežasta forma testa repertoara<br />
konstrukata uloga ili Test repertoara konstrukata uloga ili skraćeno Mreža repertoara, odnosno<br />
Grid tehnika ( Fransella&Dalton,1990; Stojnov,2007; Kelly 1955).<br />
U njoj se svaki element procenjuje na osnovu svakog konstrukta, a zadatak ispitanika je<br />
da svaki od ponuđenih elemenata proceni u odnosu na ponuđene kostrukte (dimenzije) na nekoj<br />
od predviđenih numeričkih skala procene. Najčešće se koriste sedmostepene skale. U našem
84<br />
Doktorska disertacija<br />
istraživanju koristili smo petostepenu skalu jer kada ispitanici nisu dovoljno odrasli ili obrazovani<br />
pribegava se korišćenju ove skale. Ponekad se koristi i svega dvostepena skala (Beail,1985).<br />
Ovom tehnikom se želelo utvrditi na koji način mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju anticipuju sebe u kontekstu najvažnijih osobina za uspeh u životu. Ovu<br />
tehniku čine: a) elementi – koji su definisani oblašću konstruisanja koja se ispituje (u slučaju<br />
našeg istraživanja, radi se o elementima vremenskog određenja, a u kontekstu krivičnog dela) b)<br />
konstrukti – kao sve ono što ljudima dozvoljava da dve stvari ili pojave opažaju kao slične, a u<br />
isto vreme različite od treće stvari (ili pojave) c) način povezivanja – procena elemenata u odnosu<br />
na svaki konstrukt. Prilikom analize postavljaju se osnovna pitanja koja se odnose na pitanja<br />
odnosa između elemenata, odnosa između konstrukata (poveznost konstrukata predstavlja<br />
implicitne teorije ispitanika) kao i odnosa elemenata sa konstruktima (gde se dobijaju odgovori<br />
vezani za postojeće teorije ispitanika i njihove povezanosti sa elementima koji predstavljaju<br />
ispitanika u različitim izdanjima – Ja kakav sam sada, Ja kakav sam nekada bio, Ja kakav bih<br />
voleo da budem, Ja kakav nipošto ne bih voleo da budem kao i druge osobe koje igraju važnu<br />
ulogu u njegovom životu, kao što su u našem slučaju Porodica i Grupa vršnjaka) (Stojnov,2007;<br />
Gutvajn, 2009).<br />
Mreža se sastoji od većeg broja ukrštenih redova (konstrukata) i kolona (elemenata). U<br />
našem istraživnju je bilo sedam redova i sedam kolona. Zadatak učesnika ispitivanja je bio da na<br />
zadatoj skali od 1 do 5, proceni u kojoj meri je svaki konstrukt primenljiv na svaki elemenat,<br />
odnosno da li je elemenat u području primene svih ponuđenih konstrukata. Broj 1 označava<br />
potpuno slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa leve strane, broj 2 označava delimično slaganje<br />
sa dimenzijom koja se nalazi sa leve strane. Broj 3 označava neodlučnost pri izboru, dok je<br />
brojem 4 označeno delimično slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa desne strane, a broj 5<br />
označava potpuno slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa desne strane.<br />
Izbor konstrukata i elemenata koji su korišćeni u Mreži repertoara mogu se vršiti<br />
različitim metodama. ...Izbor elemenata je ponekad važnije od elicitacije konstrukata. Elementi<br />
treba da budu unutar područja primene konstrukata (Fransella&Dalton, 1990:57). Izbor<br />
elemenata treba da sadrži prvenstveno osobe koje su ispitaniku od značaja i izbor treba da bude u
85<br />
Doktorska disertacija<br />
skladu sa ciljem korišćenja mreže uopšte. U slučaju našeg istraživanja, te osobe koje su mladoj<br />
osobi od značaja uvedene su na osnovu polustrukturisanog, vođenog intervjua. Nakon<br />
sprovedenog intervjua sa svim ispitanicima utvrđena je učestalost javljanja ovih osoba te su u<br />
elemente Mreže repertoara navedene Porodica i Grupa vršnjaka. Što se tiče izbora ostalih<br />
elemenata koje je uveo ispitivač, vezani su za vremenske dimenzije ispitanika i ključne momente<br />
u njihovom životu (Ja pre dela, Ja pre PNOS-a) do kojih se došlo razgovorom sa ispitanicima<br />
prilikom vođenja polustrukturisanog intervjua. Ostala tri elementa (Ja sada,Ja kakav bih voleo da<br />
budem i Ja nipošto) uveo je sâm ispitivač a na osnovu uvida u već postojeće Mreže repertoara<br />
(Stojnov,2007; Fransella&Dalton,1990; Gutvajn,2009; Beail,1985). Stoga, elementi koji su<br />
korišćeni u Mreži repertoara predstavljeni su u Tabeli br.2:<br />
Tabela br.2: Lista elementata korišćenih u Mreži repertoara<br />
1.<br />
2.<br />
3.<br />
4.<br />
5.<br />
6.<br />
7.<br />
Ja pre dela<br />
Ja pre PNOS-a *<br />
Ja sada<br />
Ja kakav bi voleo da budem<br />
Ja nipošto<br />
Porodica<br />
Društvo vršnjaka<br />
* Vaspitna mera Pojačan nadzor Organa starateljstva<br />
Prilikom izbora konstrukata mogu se koristiti različite metode kao što su: Lestvičenje,<br />
Elicitiranje korišćenjem triada, Piramidisanje, ABC model i drugi. Za naše istraživanje prvo smo<br />
koristili metodu elicitiranja (izbora) konstrukata u toku trajanja polustrukturisanog intervjua koja<br />
podrazumeva razgovor u vezi sa upoređivanjem dva elementa i njihove razlike u odnosu na treći<br />
element (Fransella&Dalton, 1990). Ispitivač je ispitanicima postavljao pitanja koja se odnose na<br />
njihove osobine, odnosno za koje osobine ispitanici smatraju da ih najbolje opisuju, kojom<br />
osobinom se razlikuju od svojih vršnjaka za koje znaju da nemaju izrečenu vaspitnu meru, tj.<br />
nemaju aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju. Tada je ispitivač pitao za suprotni pol ove
86<br />
Doktorska disertacija<br />
osobine, konstrukta, odnosno za suprotnost. Na taj način se dobija dvopolni konstrukt i započinje<br />
metoda koja se naziva lestvičenje ili ledering (laddering). Zašto se koristi ova metoda? Cilj joj je<br />
da otkrije nadređene konstrukte, kojih ima manje u sistemu jedne osobe, koji su zaduženi za<br />
stvaranje i osmišljavanje sveta osobe kao i druge osobe u tom sistemu, obuhvatajući,<br />
osmišljavajući i podržavajući podređene konstrukte. Lestvičenje omogućava razumevanje zašto<br />
su neki konstrukti važni. Kada dobije dvopolni konstrukt, ispitivač pita učesnika istraživanja na<br />
kojem bi polu konstrukta voleo da se nalazi, ispitivač postavlja sledeća pitanja: ... Znači, na ovom<br />
konstruktu biste voleli da budete na ovom polu. Ono što bih ja voleo da znam, je razlog zbog<br />
kojeg biste radije bili na ovom polu konstrukta nego na onom drugom...Koje su prednosti tog<br />
željenog pola u odnosu na nedostatke ovog drugog...(Gutvajn, 2009:110).<br />
Osnovna pitanja u proceduri lestvičenja su „Zašto?“, „Zbog čega?“, „Šta je suprotno?“,<br />
„Šta biste više želeli?“. Ovako koncipirana pitanja koriste se da bi se išlo „gore“, ka nadređenim<br />
konstruktima, odnosno apstraktnijim uverenjima ili idejama. Da bi se išlo „dole“, odnosno tragalo<br />
za podređenim konstruktima, osnovna pitanja su „Kako?“ i „Šta?“, pitanja koja su karakteristična<br />
za tehniku piramidisanja, koja se u ovom istraživanju vrlo malo koristila. Za odgovor koji se<br />
dobije, prilikom tehnike Lestvičenja, ponovo se pita za njegovu suprotnost i dobija se novi<br />
dvopolni konstrukt. Jedan pol je poželjan, drugi je nepoželjan. Ispitivač ponavlja ova pitanja i<br />
gradi se sistem konstrukata jedne osobe. Na ovaj način može se „upoznati“ svet osobe koja se<br />
ispituje. Važno je napomenuti da se prilikom postavljanja pitanja u proceduri lestvičenja uvek<br />
traže nadređene implikacije priželjkivanog, poželjnog pola konstrukta, nakon čega sledi pitanje u<br />
vezi sa time šta je suprotno jer neposredno lestvičenje nepoželjnog pola može ispitanika suočiti<br />
sa prevelikom pretnjom ili osećajem nelagodnosti (Stojnov, 2007).<br />
Da bi tehnika lestvičenja bila u potpunosti jasna naveden je primer beleženja jednog<br />
slučaja lestvičenja kod jednog mladića sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
(Tabela br.3):
Tabela br.3: Primer beleženja jednog slučaja lestvičenja<br />
Ispitivač: Šta je za tebe bolje imati para ili nemati para?<br />
Ispitanik: Bolje je imati para.<br />
Ispitivač: Zašto je za tebe važno imati para?<br />
Ispitanik: ...pa da se preživi. Možeš izlaziti kao svet.<br />
Ispitivač: A kada nemaš para?<br />
Ispitanik: Pa ne možeš se lepo oblačiti, ne možeš izlaziti.<br />
Ispitivač: Zašto je za tebe važno da možeš izlaziti?<br />
Ispitanik: Pa da budem kao i moji drugari.<br />
Ispitivač: A kada ne možeš izlaziti, kada se ne možeš lepo oblačiti?Kuda te to vodi?<br />
Ispitanik:... imam želju da se kao i oni provodim, bude mi krivo...<br />
Ispitivač: Zbog čega ti je to važno da budeš kao i tvoji drugari?<br />
Ispitanik: Da ne bih bio sam...<br />
Ispitivač: A ako se ne provodiš kao oni?<br />
Ispitanik: Osećao bih se odbačeno, neprihvaćeno.<br />
87<br />
Doktorska disertacija<br />
Ispitivač: Zašto ti je važno da ne budeš sam?<br />
Ispitanik:Pa to je jasno, nijedan čovek ne može sam, bio bi kao vuk samotnjak...usamljen<br />
Metodom lestvičenja (Tabela br.3) se došlo do nadređenih konstrukata ispitanika ovog<br />
istraživanja da bi nam pomogli u shvatanju značenja koja učesnici ispitivanja pripisuju svom<br />
problemu koji imaju sa činjenjem krivičnih dela. Takođe, ovom tehnikom se moglo doći do<br />
informacija u vezi sa osećanjima i doživljajima koje mlade osobe sa poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju imaju.<br />
Kada su sprovedeni svi intervjui, sa svim učesnicima ispitivanja pristupilo se utvrđivanju<br />
učestalosti javljanja svakog pojedinačnog konstrukta u uzorku. Na ovaj način je dobijeno sedam<br />
konstrukata, dimenzija koji su značajni za istraživanje (Tabela br.4). Konstrukt pod rednim<br />
brojem 3 pojavljivao se samo jedan put, ali je ispitivač smatrao da je značajan te je uvršten u<br />
Mrežu repertoara.
1.<br />
2.<br />
3.<br />
4.<br />
5.<br />
6.<br />
7.<br />
Tabela br. 4: Lista konstrukata koji su korišćeni u Mreži repertoara<br />
Pun para - Siromašan<br />
Druželjubiv – Sam<br />
Iskren - Kvaran<br />
Povučen - Impulsivan<br />
Biti faca – Biti običan propalitet<br />
Dobar - Osramoćen<br />
Besan - Zadovoljan<br />
5. Određenje i opis uzorka istraživanja<br />
88<br />
Doktorska disertacija<br />
Uzorak u okviru ovog istraživanja bili su mladi ljudi koji imaju aktivne poremećaje u socijalnom<br />
ponašanju. Pošto je to kategorija mladih koja je specifična po svojoj definiciji ...njihovo<br />
ponašanje se razlikuje od uobičajenog ponašanja većine mladih određene sredine, ponašanja<br />
koja iziskuju dodatnu, stručnu pomoć kao i ponašanje koje je nedovoljno kontrolisano i na druge<br />
usmereno ponašanje... (Bouillet i Uzelac,2007:130) do uzorka se teško dolazi. S obzirom da se u<br />
centrima za socijalni rad radi sa ovakvom populacijom mladih, smatrali smo najcelishodnije da<br />
tamo sprovedemo istraživanje. U centrima za socijalni rad postoji grupa mladih ljudi sa takvim<br />
problemima (a takav poremećaj mora zadovoljiti kriterijume da poremećaji traju, da su<br />
intenzivni, prisutni u više različitih sredina... ).<br />
Takođe, s obzirom na interesovanje za rad sa takvom populacijom i s obzirom na<br />
činjenicu da je istraživač bio zaposlen u Centru za socijalni rad u vreme kada je istraživanje<br />
sprovođeno, ovakav uzorak je istraživaču bio „pri ruci“, na raspolaganju.<br />
Stoga bi se ovakav uzorak mogao smatrati neverovatnosni – namerni uzorak, jer je to<br />
grupa mladih ljudi za koje smo smatrali da će doprineti najcelishodnijem sprovođenju preduzetog<br />
istraživanja.<br />
Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 20 ispitanika (N=20), jer je nacrt ovako koncipiranog<br />
istraživanja kvalitativna studija slučaja, gde se koristi manji uzorak. Mnogi autori koji su se bavili
89<br />
Doktorska disertacija<br />
kvalitativnim istražvanjima navode da nema potrebe za velikim brojem ispitanika jer kvalitativna<br />
istraživanja koriste mali (nereprezentativni) broj ispitanika i prigodni uzorak, a sve u cilju<br />
prikupljanja novih spoznaja, opisivanja, objašnjenja iskustva događaja i fenomena bez unapred<br />
postavljenih hipoteza (Mason,1996; Creswell,2007; Jeđud,2008). Ispitanici u našem istraživanju<br />
su bili mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju a koji su u periodu od šest<br />
meseci imali više oblika (najmanje 2), pretežno aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju –<br />
laganje, bežanje od kuće, agresivno ponašanje, delinkventno ponašanje i dr. Svi mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji su bili učesnici našeg istraživanja su muškog<br />
pola. Ovakav visok procenat učešća mladića u činjenju krivičnih dela i izricanju vaspitne mere<br />
predstavlja deo uzorka, uzorka koji je bio „pri ruci“ istraživaču u momentu sprovođenja<br />
istraživanja. Svakako nije postojala namera isključivanja mladih ženskog pola iz istraživanja, ali<br />
u skladu sa karakterom i postavljenim ciljevima istraživanja, očekivalo se da će ovaj uzorak<br />
optimalno doprineti ostvarivanju projektovanog istraživanja. Da bi se lakše izvršila selekcija<br />
učesnika istraživanja smatrali smo da su mlade osobe sa izrečenom vaspitnom merom pogodne<br />
da čine uzorak ovog istraživanja. Vaspitna mera PNOS podrazumeva:<br />
...Ova mera može da traje najmanje šest meseci, a najviše dve godine, s tim da sud<br />
naknadno odlučuje o njenom prestanku.Dok traje ova mera maloletnik ostaje kod svojih<br />
roditelja ili drugih lica koja ga izdržavaju, odnosno koja se o njemu staraju, a pojačan<br />
nadzor nad njim vrši određeno službeno lice organa starateljstva ili drugo stručno lice koje<br />
odredi organ starateljstva. Organ starateljstva brine se o školovanju maloletnika,<br />
njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom lečenju i<br />
sređivanju prilika u kojima živi (Službeni glasnik RSrbije 85/2005).<br />
Distribucija učesnika istraživanja prema uzrastu prikazana je u tabeli br.5
Tabela br.5: Broj učesnika istraživanja prema uzrastu<br />
Uzrast (f) (%)<br />
16.godina 3 15<br />
17.godina 3 15<br />
18.godina 8 40<br />
19.godina 4 20<br />
20. godina 1 5<br />
21.godina 1 5<br />
UKUPNO 20 100<br />
90<br />
Doktorska disertacija<br />
Kao što se vidi iz tabele br.5, u istraživanju je učestvovalo 20 mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju, učesnika koji imaju izrečenu vaspitnu meru PNOS. Svi<br />
učesnici su muškog pola. Distribucija uzrasta učesnika istraživanja navodi na zaključak da je u<br />
ovom istraživanju najviše učestvovalo mladih koji imaju 18 godina (40%) kao i mladih koji<br />
imaju 19 godina (20%). Ovakav visok postotak učesnika koji su punoletni i stariji od toga, govori<br />
u prilog činjenici da je većina njih počela u ranoj mladosti sa nekim od oblika antisocijalnog<br />
ponašanja i činjenja krivičnog dela, ali procesuiranja i korespodencije među ustanovama traju<br />
dugo, takođe, mnogi od njih imali su izrečene i već sprovođene druge vaspitne mere, te dok se ne<br />
počne sprovoditi ova vaspitna mera (PNOS), oni postanu već punoletni. To je odraz relanog<br />
stanja i procedura prilikom sprovođenja vaspitnih mera.<br />
U tabeli br.6 prikazana je distribucija uzorka vezanih za školovanje i školsko postignuće.<br />
Može se primetiti da je prilično jednaka raspoređenost učesnika istraživanja koji još uvek<br />
pohađaju školu (40%) i onih koji su svoje školovanje završili bilo u osnovnoj (30%) ili u srednjoj<br />
školi (30%). Njih 60% trenutno ne pohađa školu ali ne postoji pokazatelj koji navodi na<br />
zaključak da li su trenutno završili školu ili će svoje školovanje nastaviti (istraživanje je vršeno<br />
neposredno posle završene školske 2010/11. godine, u letnjem periodu). Upravo iz tog razloga za<br />
njih 25% nastavak i status daljeg školovanja je neizvestan jer su upućeni na popravni ispit, dok<br />
drugih 75% ima prolazan uspeh (ili su takav uspeh imali tokom školovanja, dok su pohađali
91<br />
Doktorska disertacija<br />
nastavu). Ono što je dobar pokazatelj jeste da njih devetorica ima ili je tokom školovanja imalo<br />
odličan ili vrlo dobar uspeh, a na osnovu lične interpretacije.<br />
Tabela br.6: Distribucija učesnika istraživanja na osnovu školovanja i šk. postignuća<br />
Pohađanje škole (f) (%)<br />
Da 8 40<br />
Ne, završio srednju<br />
školu<br />
Ne, završio osnovnu<br />
školu<br />
6 30<br />
6 30<br />
UKUPNO 20 100<br />
Uspeh u školi<br />
Popravni 5 25<br />
Prolazan uspeh 6 30<br />
Dobar uspeh 9 45<br />
UKUPNO 20 100<br />
Što se tiče porodice, u tabeli br. 7 je dat prikaz porodičnih prilika učesnika istraživanja (sa kim u<br />
porodici živi, red rođenja i sibling).
Tabela br.7:Distribucija učesnika istraživanja na osnovu porodičnih prilika<br />
Sa kim u porodici živi (f) (%)<br />
Potpuna 8 40<br />
Nepotpuna 5 25<br />
Proširena 4 20<br />
Sam ili u drugom obliku 3 15<br />
UKUPNO 20 100<br />
Sibling<br />
Da 18 90<br />
Ne 2 10<br />
UKUPNO 20 100<br />
Red rođenja<br />
Prvorođen 5 27.8<br />
Drugo ili kasnije rođen 13 72.2<br />
UKUPNO 20 100<br />
92<br />
Doktorska disertacija<br />
Kao što se vidi iz tabele br.7 većina učesnika istraživanja živi u potpunim porodicama (sa<br />
oba roditelja, nuklearna porodica) njih 40%, dok u nepotpunoj, kada nedostaje jedan od roditelja,<br />
živi 25% učesnika. U proširenoj porodici, kada nuklearna porodica živi sa babom, dedom ili<br />
porodicom brata ili sestre živi 20% ispitanika. Takođe, veliki je broj isptanika (15%) koji su se<br />
osamostalili i žive sami ili su privremeno smešteni u vaspitno-popravnom domu u Kruševcu<br />
(takav je jedan ispitanik). Veliki broj ispitanika ima brata/braću ili sestru/sestre (90%) dok grupu<br />
ispitanika koji su jedinci čini svega 10% učesnika istraživanja. Velika većina ispitanika su rođeni<br />
kao drugo ili kasnije rođeno dete 72,2%.<br />
U tabeli br. 8 dat je prikaz uzorka prema broju vaspitnih mera koje su do sada učesnici<br />
ispitivanja imali.
Tabela br.8:Distribucija učesnika istraživanja prema broju izrečenih vaspitnih mera<br />
Vaspitne mere (f) (%)<br />
Jedan put PNOS 13 65<br />
Dva i više puta i druge vaspitne mere 7 35<br />
UKUPNO 20 100<br />
93<br />
Doktorska disertacija<br />
Većina ispitanika je imala vasptitnu meru PNOS izrečenu jedan put, njih 65 % , dok je<br />
manji broj ispitanika imalo izrečenu tu vaspitnu meru nekoliko puta ili su imali izrečenu neku<br />
drugu vaspitnu meru pre te. Uglavnom na osnovu procene stručnih radnika Centra za socijalni rad<br />
i suda, a uzimajući u obzir ličnost maloletnika, porodične i vaspitne prilike, maloletniku se<br />
predlaže neka od vaspitnih mera (a) mere upozorenja i usmeravanja: sudski ukor i posebne<br />
obaveze; (b) mere pojačanog nadzora: PNOR -Pojačan nadzor od strane roditelja, PNOS-Pojačan<br />
nadzor organa starateljstva ili (c) zavodske mere: upućivanje u vaspitnu ustanovu, vaspitno-<br />
popravni dom i upućivanje u posebnu ustanovu za lečenje i osposobljavanje. Takođe, maloletniku<br />
(odnosno mladoj osobi koja je učinila krivično delo) se može izreći i neki od vaspitnih naloga<br />
(izvinjenje oštećenom, redovno pohđanje škole, uključivanje bez naknade u rad humanitarnih,<br />
socijalnih ili drugih institucija, upućivanje na odvikavanje od određenih oblika zavisnosti,<br />
uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj ustavnovi ili savetovalištu – koje<br />
mogu trajati najduže šest meseci i nakon toga mogu biti obustavljeni ili zamenjeni drugim<br />
vaspitnim nalogom ili merom ).<br />
Prilikom analize uzorka na osnovu ovog kriterijuma važno je naglasiti da su mladi koji su<br />
u evidenciji Centra za socijalni rad i koji imaju izrečenu vaspitnu meru Pojačan nadzor organa<br />
starateljstva jedan put, mladi ljudi kojima je ta mera bila na snazi prilikom sprovođenja<br />
istraživanja. Sprovođenje te vaspitne mere je bilo u toku i efekti kao i rezultati ne mogu se<br />
pouzdano pratiti. Kada su mladi sa poremećajima u socijalnom ponašanju u toku sprovođenja<br />
vaspitne mere učinili novo krivično delo, vaspitna mera se ili pooštrava ili se ista po drugi put<br />
donosi (kada je sprovođenje vaspitne mere na početku).
6.Tok istraživanja<br />
94<br />
Doktorska disertacija<br />
Prilikom planiranja sprovođenja ovog istraživanja ispitivač se prvo upoznao sa obimnom i<br />
kompleksnom dokumentacijom u Centru za socijalni rad u Somboru. Na evidenciji mladih osoba<br />
koje imaju izrečenu vaspitnu meru PNOS ispitivač je odabrao one kojima je mera u sprovođenju i<br />
koji su voljni sarađivati.<br />
Nakon toga je usledilo sprovođenje istraživanja u okviru redovne socijalnopedagoške<br />
delatnosti ispitivača. Istraživanje je bilo podeljeno u dva dela. Prvo je sa svakim ispitanikom<br />
sproveden polustrukturisani, dubinski intervju, da bi se došlo do osnovnih podataka i mišljenja<br />
koje mladi imaju u vezi sa sobom, porodicom i činjenjem krivičnog dela kao i postavljanje<br />
osnovnih konstrukata kod mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. U okviru<br />
prvog dela ispitivanja učesnicima istraživanja su zadate i tehnike Reka, 10 laži i<br />
samokarakterizacija. Sa svakim ispitanikom, u prvom delu istraživanja, je istraživač radio u<br />
proseku 2 sata. Prvi deo istraživanja je rađen u letnjim mesecima 2011. godine, kada su zbog<br />
školskih obaveza i poslova ispitanici bili najslobodniji.<br />
Nakon sprovedenog prvog dela istraživanja i utvrđivanja učestalosti javljanja konstrukata<br />
u uzorku i sastavljanja Mreže repertoara, svi ispitanici su pojedinačno bili ponovo pozvani u<br />
Centar za socijalni rad i pristupilo se popunjavanju Mreže repertoara. Drugi deo istraživanja je<br />
kraće trajao, tokom oktobra i novembra 2011. godine je sve bilo gotovo.<br />
Nakon sprovedenog istraživanja, sređivanja podataka i transkripcije pristupilo se<br />
statističkoj obradi podataka od marta 2012. godine.<br />
7.Način obrade i prikaza rezultata istraživanja<br />
Nakon pripreme podataka za statističku obradu pristupilo se samoj obradi podataka. Pošto je ovo<br />
istraživanje unutar područja kvalitativne kao i kvantitativne metodologije takva je i analiza<br />
podataka. Prilikom izbora postupaka za obradu podataka vođeno je računa o postavljenom cilju,
95<br />
Doktorska disertacija<br />
zadacima istraživanja i uzorku istraživanja te će se prikaz rezultata istraživanja strukturisati na<br />
osnovu zadataka istraživanja da bi pregled rezultata bio sistematičniji i jednostavniji.<br />
Prilikom obrade rezultata dobijene tehnikom Mreže repertoara korišćena je deskriptivna<br />
statistika i kvantitativni pristup obrade, indentifikacija statističkih odnosa, kroz program SPSS.<br />
Analiza rezultata drugih tehnika i dubinskog intervjua podrazumevala je korišćenje kvalitativne<br />
metodologije. Ovakva mix-metoda (mešoviti pristup) podrazumeva da se mešanjem kvalitativnih<br />
i kvantitativnih metoda, procedura i paradigmi dobijaju nove, komplementarne snage bez<br />
stavljanja kvalitativnog pristupa kao pomoćnog ili kao dodatak kvantitativnom istraživanju<br />
(Koller-Trbović i Žižak,2008).<br />
Rezultati su za sve zadatke prikazani na dva načina:<br />
1.globalno - na nivou celog uzorka, kako bi se opisale opšte tendencije i razmatrala mogućnost<br />
generalizacije<br />
2.individualno - na nivou svakog pojedinačnog ispitanika, kako bi se opisale razlike među<br />
slučajevima i razmatrala korist individualizovanog pristupa odnosno studije slučaja.<br />
Rezultati istraživanja su interpretirani prema postojećim zadacima.<br />
U okviru prvog zadatka našeg istraživanja koji se odnosio na opis sebe koji mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nude, koristili smo rezultate tehnike<br />
samokarakterizacije. Pratili smo kako mladi vide status krivičnog dela u odnosu na opis sebe i<br />
analizirali smo socijalnu poziciju mlade osobe kroz ključne prideve kojima sebe opisuju. Stoga, u<br />
okviru ovog prvog zadatka podatke smo obradili kvalitativnom metodologijom analize.<br />
Drugi zadatak ticao se načina kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju opisuju svoje osobine, vrednosti u odnosu na ponuđene vremenske tačke i u odnosu na<br />
porodicu i grupu vršnjaka. Prilikom obrade rezultata primenjena je deskriptivna statistika<br />
(frekvencije i procenti). Prilikom utvrđivanja kako mladi sa aktivnim poremećajima socijalnog<br />
ponašanja opisuju svoje osobine i vrednosti s obzirom na strukturu porodice, aktuelni status<br />
školovanja i sibling konstalaciju korišćena je analiza varijanse (F test) a nakon određivanja<br />
vrednosti aritmetičkih sredina i standardnih devijacija. Jedino je prilikom određivanja razlika u
96<br />
Doktorska disertacija<br />
odnosu na red rođenja korišćen t test (ispitivanje razlika između dve grupe ispitanika za<br />
nezavisne uzorke ). Nakon toga je za dimenzije za koje je uočena razlika urađena post hoc analiza<br />
(LSD).<br />
U trećem, četvrtom i petom zadatku našeg istraživanja koji se odnosio na sagledavanje i<br />
ispitivanje značaja i značenja koje konstrukti obuhvaćenih elemenata mreže socijalne podrške<br />
(porodica, Centar za socijalni rad i zajednica) imaju na mlade sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, primenjene su kvalitativne tehnike analize polustrukturisanog intervjua.<br />
Šesti zadatak istraživanja se odnosio na utvrđivanje razloga učinjenog krivičnog dela.<br />
Podaci za ovaj zadatak dobijeni su na osnovu polustrukturisanog intervjua i na osnovu<br />
kvalitativne analize utvrđivanja frekvence razloga činjenja krivičnog dela kao i utvrđivanja<br />
najčešćeg razloga, odnosno grupe razloga.<br />
U sedmom zadatku bilo je važno sagledati poziciju učinjenog kivičnog dela u kontekstu<br />
dosadašnjeg života što je učinjeno kvalitativnom analizom tehnike Reka, određivanjem najčešćeg<br />
odgovora u delu pozitivni i negativni odgovori.<br />
Osmi zadatak našeg istraživanja bio je ispitivanje kako mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju predstavljaju sebe u kontekstu krivičnog dela koje su počinili.<br />
Kvalitativnom analizom tehnike Laži došlo se do odgovora na postavljeni zadatak.
III PRIKAZ REZULTATA ISTRAŽIVANJA<br />
97<br />
Doktorska disertacija<br />
1.Samoprocena mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
U prvom zadatku našeg istraživanja koji se odnosio na sagledavanje opisa sebe koji mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nude, analizirana je tehnika samokarakterizacije i<br />
odgovori koje su mladi dali iz nekoliko uglova.<br />
Na nivou celokupnog uzorka globalni utisak koji pruža sadržaj dobijen tehnikom<br />
samokarakterizacije jeste da su ovu tehniku ispitanici koristili da prikažu „pravu istinu o sebi“,<br />
kao neku vrstu pravdanja i mogućnosti da se prikaže slika o sebi kakvu zapravo oni žele da<br />
prezentuju javnosti.<br />
Jedan ugao na osnovu koga ćemo analizirati ovu tehniku jeste ugao statusa krivičnog<br />
dela (aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju) u opisu sebe. Prethodno navedeno<br />
pravdanje sopstvenih karakteristika su najuočljiviji u načinu na koji mladi prikazuju krivično delo<br />
u kontekstu opisa sebe. U ovom delu mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
navode:<br />
Opravdavanje – imajući potrebu da navedu razloge zbog kojih su učinili krivično delo i<br />
prešli sa „druge strane“ zakona i idealizujući predstavu samog sebe ispitanici su navodili:<br />
...ja mislim da je bez obzira na to što je učinio ipak dobra osoba...(Ispitanik S.O.)<br />
...kada je činio krivična dela nije imao nameru nikoga da povredi nego samo da uzme<br />
materijalna sredstava...(Ispitanik N.Č.)<br />
Prihvatanje od strane društva uprkos krivičnom delu – takođe, mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju u jednom periodu svoga života su bili okruženi
98<br />
Doktorska disertacija<br />
okolinom koja ih je svakodnevno osuđivala i nisu bili prihvaćeni u širem socijalnom<br />
kontekstu, zbog toga veliki broj njih je u Samokarakterizaciji koju su sastavljali imali<br />
potrebu da navedu da su vredni poštovanja od strane svoje okoline. Slede izvodi njihovih<br />
rečenica koje su navodili, a tome u prilog:<br />
...veoma je pametna osoba... (Ispitanik N.T.)<br />
...razumem ga jer ima puno problema... (Ispitanik B.M.)<br />
...on je normalan... (Ispitanik D.G.)<br />
...ja mu ne zameram, ipak ga poštujem jer znam kakv je on... (Ispitanik S.O.)<br />
Eksterni lokus kontrole – svaka mlada osoba sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju ima svoje teorije zašto je došlo do toga da učini krivično delo. Jedan deo njih<br />
razloge za činjenje krivičnog dela pronalazi u spoljašljim faktorima. Za loše poteze u životu<br />
navode se usud, loše društvo, drugi su krivi, horoskop i drugo. Navodimo odgovore samo<br />
jednog dela mladih koji su najkarakterističniji:<br />
...kao da neka loša sila utiče na njega... (Ispitanik M.D.)<br />
...uhvatio se lošeg društva i zato je završio u zatvoru... (Ispitanik R.G.)<br />
...on je lakoveran i zato se sada nalazi tamo gde jeste u V.P.D... (Vaspitno-popravnom<br />
domu) (Ispitanik D.K.)<br />
...drugi ga iskorišćavaju... (Ispitanik D.K.)<br />
...on je uvek u pravu i vrlo je tvrdoglav, valjda zato što je bik u horoskopu... (Ispitanik<br />
I.I.)<br />
Slika krivičnog dela i samih mladih koji su u tome učestvovali praćena je kontrastom u izlaganju<br />
i davanju objašnjenja, a sve u funkciji opravdanja svojih postupaka. Navodimo samo neke<br />
odgovore, koji se u različitim modifikacijama mogu naći kod većeg broja ispitanika:<br />
... dobra osoba, dobar prijatelj – pa se pokvario...(Ispitanik B.M.)
99<br />
Doktorska disertacija<br />
... bio je srećno dete, sve je imao – sve se promenilo – postao je kriminalac...(Ispitanik<br />
N.Č.)<br />
Jedan od načina na osnovu kojih se može analizirati tehnika Samokarakterizacije jeste da<br />
se preduzmu koraci analize npr. da se potraže rečenice na početku paragrafa jer je najčešće prva<br />
rečenica jako važna...kao i razumevanje svake rečenice u kontekstu celog protokola<br />
(Stojnov,2007:128). Na osnovu ovog uputstva analizirane su početne rečenice kod svakog<br />
ispitanika. Po ovom kriterijumu potvrđuje se opravdavanje, kao što smo navodili na početku ovog<br />
poglavlja, kao da mladi sa poremećajima u socijalnom ponašanju imaju potrebu da na samom<br />
početku sebe vide kao dobre i vredne osobe koje i pored krivičnog dela koje su počinile ipak nisu<br />
loše osobe. Zato većina njih navodi da su oni dobre, pozitivne osobe. Navodimo<br />
najkarakterističnije odgovore:<br />
...On je dobar,uvek spreman na šalu, uvek na raspolaganju prijateljima...voli da se druži<br />
sa drugovima...veoma dobar prijatelj...veoma druželjubiv, ne voli da vreme provodi u<br />
kući...dobar dečko koga znam već duže vreme...veoma dobar prijatelj, uvek je tu da<br />
pomogne ako nešto treba....ja ga zbog toga poštujem...veoma pametna osoba...znam ga<br />
još od detinjstva...dobar čovek,uvek je tu za prijatelje...<br />
Ono što takođe treba istaći kada je u pitanju analiza početka tehnike samokarakterizacije<br />
jeste da svi mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji su učestvovali u<br />
istraživanju navode u prvih nekoliko rečenica da su dobri drugovi i da su osobe koje su uvek<br />
spremne da pomognu. Na osnovu ovih rezultata se može zaključiti da je socijalna prezentacija<br />
osoba koje su imale problem sa zakonom i koje društvo vidi kao loše i problematične, imaju<br />
potrebu da „poprave“ svoju socijalnu prezentaciju time što će na samom početku navesti da se<br />
radi o osobi koja je dobra i koja je spremna da pomogne što je prilikom određivanja vrednosti<br />
kod mladih njihovih godina prioritet.<br />
Druga grupa analiziranih tekstova bazira se na ključnim pridevima koje su ispitanici<br />
upotrebljavali u opisu sebe u početnim rečenicama samokarakterizacije. Time su ispitanici<br />
opisivali svoju socijalnu poziciju koju karakteriše idealizovana adaptiranost. Najčešće se kao
100<br />
Doktorska disertacija<br />
ključne karakteristike koriste elementi socijalne mreže kroz opis svog odnosa sa drugovima, čime<br />
se takođe potrvrđuje značaj socijalnih odnosa sa vršnjacima koje ispitanici tog uzrasta razvijaju<br />
sa svojim drugovima. Osnovni pridev koji svi ispitanici koriste u opisu sebe je dobar, takođe<br />
većina (50%) smatra značajnim pozitivnu osobinu koju je razvila a to je druželjubiv, zabavan i<br />
voli da izlazi (da se duži). Ono što predstavlja karakteristiku na kojoj se bazira ova analiza jeste<br />
da većina ispitanika navodi kao svoju pozitivnu osobinu dobar drug i pomoć drugovima; a u ovoj<br />
kategoriji su i karakteristike poput iskrenosti, odanosti, dostupnosti, poverljivosti (čuva tajnu),<br />
zaštitničke pozicije prema prijateljima.... Takav odnos i značaj koji mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju pridaju prijateljstvima uklapa se u opštu sliku značaja koje<br />
mladi ovog uzrasta pridaju prijateljstvima. Želja za prijateljstvom u periodu adolescencije<br />
povezuje se za potrebu za sopstvenim identitetom i definisanjem sebe kao i očekivanjem od<br />
prijatelja da on bude pouzdan, tolerantan i lojalan, da investira sebe u odnos i da poštuje prijatelja<br />
(Joksimović,1986).<br />
2.Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju<br />
U drugom zadatku našeg istaživanja analizirana je tehnika Mreže repertoara koja je korišćena na<br />
ovom uzorku ispitanika. Vremenske tačke na osnovu kojih je izvršena analiza svrstane su u 7<br />
elemenata:<br />
- Ja pre dela<br />
- Ja pre PNOS-a (Vaspitne mere Pojačan nadzor organa starateljstva)<br />
- Ja sada<br />
- Ja kakav bi voleo da budem<br />
- Ja nipošto<br />
- Porodica<br />
- Društvo vršnjaka
101<br />
Doktorska disertacija<br />
Takođe, dimenzije koje su ovom tehnikom ispitivane, dobijene su utvrđivanjem najčešćih<br />
konstrukata prilikom vođenja intervjua kod svih ispitanika. Tako su dobijeni konstukti:<br />
Pun para-siromašan<br />
Druželjubiv-sam<br />
Iskren- kvaran<br />
Povučen-impulsivan<br />
Biti faca-biti običan propalitet<br />
Dobar-osramoćen<br />
Besan-zadovoljan.<br />
a) Osobina (dimenzija) pun para vs. siromašan<br />
U tabelama koje slede dat je prikaz opisa sebe, odnosno osobina i vrednosti koje su mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju uradili u Mreži repertoara. Za svaku dimenziju je<br />
data posebna tabela a u odnosu na sve elemente. U svakoj tabeli navedena je skala od 1 do 5 na<br />
kojoj su ispitanici procenjivali u kojoj meri je svaki konstrukt primenljiv na svaki element. Broj 1<br />
je označavao potpuno slaganje sa dimenzijom sa leve strane (npr.pun para, druželjubiv, besan i<br />
dr.) dok je broj 5 označavao potpuno slaganje sa dimenzijom sa desne strane (siromašan,<br />
sam,zadovoljan i dr.). Ostali brojevi označavaju delimično slaganje. Za svaku tabelu unešene su<br />
frekvence odgovora kao i deskriptivni podaci u vezi sa aritmetičkom sredinom i standardnom<br />
devijacijom. Osobine koje su navedene plod su razgovora sa mladima i određivanja najčešće<br />
pominjanih osobina prilikom vođenja intervjua. Za svaku od ovih osobina nije bio cilj definisati<br />
njeno tačno značenje nego im dati značenja koja su važna i koja su im dala mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju.
Tabela br.9:Dimenzija novac u odnosu na sve elemente<br />
NOVAC f % N M σ<br />
Pre dela 1 2 10 20 3.05 1.146<br />
2 4 20<br />
3 7 35<br />
4 5 25<br />
5 2 10<br />
Pre PNOS-a 1 1 5 20 3.25 0.910<br />
2 2 10<br />
3 9 45<br />
4 7 35<br />
5 1 5<br />
Sada 2 4 20 20 3.45 1.050<br />
3 7 35<br />
4 5 25<br />
5 4 20<br />
Kako bi voleo da<br />
bude<br />
1 8 40 20 1.85 0.813<br />
2 7 35<br />
3 5 25<br />
Nipošto 1 2 10 20 4.20 1.399<br />
2 1 5<br />
3 2 10<br />
4 1 5<br />
5 14 70<br />
Porodica 1 1 5 20 3.50 1.100<br />
2 2 10<br />
3 7 35<br />
4 6 30<br />
5 4 20<br />
Društvo vršnjaka 2 2 10 20 3.45 0.887<br />
3 10 50<br />
4 5 25<br />
5 3 15<br />
UKUPNO 20 100<br />
102<br />
Doktorska disertacija<br />
Na osnovu podataka u tabeli br.9 može se zaključiti da veći deo ispitanika smatra da<br />
novac u periodu dok su bili deca nije imao značaja u njihovim životima ili smataju tu dimenziju
103<br />
Doktorska disertacija<br />
nevažnom za taj period života. Takođe, zaključuje se da je novac sada dimenzija kojoj mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju ne pridaju toliko značaja, smatraju je nevažnom<br />
a manje od polovine ispitanika smatra je samo delimično važnom (ispitanici koji su označili 2 i 4<br />
na skali). Ono što je zanimljivo jeste da se ispitanici slažu i ne postoji nijedan odgovor koji bi<br />
opovrgnuo ovo tvrđenje, da je imati mnogo novca preduslov za sreću i zadovoljstvo u životu.<br />
Postavlja se pitanje iskrenosti prilikom davanja odgovora na ovo pitanje. Šta reći o uvreženom<br />
shvatanju da je za adolescenta najvažnije da ima „puno love“. Da li je to zaista stav i potreba<br />
mladog čoveka ili je to mišljenje o mladima koje imaju značajni drugi?<br />
U odnosu na porodicu i grupu vršnjaka novac za mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju ne predstavlja osobinu koja je važna. Izgleda da imati puno novca nije presudno u<br />
izboru prijatelja kao što nije presudna osobina za merenje uspeha i zadovoljstva porodicom.<br />
b) Osobina (dimenzija) druželjubiv vs. sam<br />
Tabela br.10:Dimenzija druželjubiv u odnosu na sve elemente<br />
DRUŽELJUBIV f % N M σ<br />
Pre dela 1 14 70 20 1.45 0.826<br />
2 4 20<br />
3 1 5<br />
4 1 5<br />
5 - -<br />
Pre PNOS-a 1 10 50 20 1.75 0.910<br />
2 6 30<br />
3 3 15<br />
4 1 5<br />
5 - -<br />
Sada 1 15 75 20 1.40 0.821<br />
2 3 15<br />
3 1 5<br />
Kako bi voleo da<br />
bude<br />
4 1 5<br />
1 18 90 20 1.25 0.786<br />
3 1 5<br />
4 1 5<br />
Nipošto 3 1 5 20 4.85 0.489
4 1 5<br />
5 18 90<br />
Porodica 1 15 75 20 1.65 1.348<br />
2 2 10<br />
3 0 0<br />
4 1 5<br />
5 2 10<br />
Društvo vršnjaka 1 16 80 20 1.25 0.550<br />
2 3 15<br />
3 1 5<br />
UKUPNO 20 100<br />
104<br />
Doktorska disertacija<br />
Na osnovu tabele br. 10 i osobine druželjubivosti ispitanici smatraju (75%) da je to<br />
osobina koja ih krasi i većina njih (90%) bi volela da takvi i ostanu u budućnosti sa tendencijom<br />
da budu i više okrenuti društvu vršnjaka, kao što isti procenat ispitanika smatra da bi im za<br />
budućnost bilo loše da budu sami i da nemaju prijatelja. Time se potvrđuje shvatanje (Knecht et<br />
al.,2010) da je za mlade tog uzrasta prijateljstvo vrlo važno kao i da kvalitet prijateljstva ima<br />
uticaja na moralni razvoj i socijalnu adaptaciju.<br />
Kada mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju sebe porede sa grupom<br />
vršnjaka i kada se porede u odnosu na porodicu smatraju da su druželjubivi u dovoljnoj meri i<br />
sebe vide kao osobe, koje iako su imale problem sa zakonom, nemaju problem da stiču i održe<br />
prijateljstva. Naravno, ovim istraživanjem nije se uzelo u obzir razmatranje kvaliteta tih<br />
prijateljstava i nije se ispitivalo koje osobine ti prijatelji imaju, pa da se kao takvi nalaze u izboru<br />
za prijatelja mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. S obzirom da nalazi<br />
drugih istraživanja navode da mladi koji imaju problem sa ponašanjem, za prijatelje takođe biraju<br />
osobe koje imaju problem sa ponašanjem, postavlja se pitanje da li su prijatelji naših ispitanika<br />
takođe osobe koje su činile krivična dela ili imaju neki drugi oblik aktivnih poremećaja u<br />
ponašanju (Hirschi&Stark,1969). Nalazi ovih istraživanja navode da je reč o izboru, sličnosti i<br />
nivou delinkventnog ponašanja na osnovu kojih se bira i održava prijateljstvo.
c) Osobina (dimenzija) iskren vs. kvaran<br />
Tabela br.11:Dimenzija iskren u odnosu na sve elemente<br />
ISKREN f % N M σ<br />
Pre dela 1 16 80 20 1.50 1.235<br />
2 2 10<br />
3 0 0<br />
4 0 0<br />
5 2 10<br />
Pre PNOS-a 1 11 55 20 2.00 1.338<br />
2 3 15<br />
3 2 10<br />
4 3 15<br />
5 1 5<br />
Sada 1 17 85 20 1.25 0.716<br />
2 2 10<br />
Kako bi voleo da<br />
bude<br />
4 1 5<br />
1 17 85 20 1.30 0.801<br />
2 1 5<br />
3 1 5<br />
4 1 5<br />
Nipošto 5 20 100 20 5.00 0.000<br />
Porodica 1 15 75 20 1.35 0.671<br />
2 3 15<br />
3 2 10<br />
Društvo vršnjaka 1 13 65 20 1.70 1.174<br />
2 3 15<br />
3 2 10<br />
4 1 5<br />
5 1 5<br />
UKUPNO 20 100<br />
105<br />
Doktorska disertacija<br />
Podaci iz tabele br.11 pokazuju da je situacija prilično jasna kada je u pitanju osobina<br />
iskrenost. Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju navode da su u svom<br />
detinjstvu bili iskreni (90%), za period adolescencije i nakon činjenja krivičnih dela ispitanici su<br />
češće označavali brojeve na skali koji označavaju veće slaganje sa suprotnim, implicitnim polom<br />
(kvaran), njih 30%. Sada, kada većina mladih smatra da se sa stranputice vraća na pravi put i za<br />
očekivati je da će i sebe u odnosu na ovu osobinu doživljavati kao više iskrene.
106<br />
Doktorska disertacija<br />
U odnosu na porodicu mladi sebe doživljavaju kao veoma iskrene (90%) dok su u odnosu na<br />
vršnjake iskreni ali manje nego u odnosu na porodicu (80%), iako njihov značaj i uticaj nije<br />
zanemarljiv. Ovakavi podaci potvrđuju hipoteze da su mladi u našem društvu vezani za vršnjake<br />
ali uz izražene jake veze sa porodicom, uz poštovanje i vezanost za roditelje, što se objašnjava još<br />
uvek zastupljenom patrijahalnom tradicijom u našem društvu (Joksimović S. U: Knežević- Florić,<br />
2007).<br />
d) Osobina (dimenzija) povučen vs. impulsivan<br />
Tabela br.12:Dimenzija povučen u odnosu na sve elemente<br />
POVUČEN f % N M σ<br />
Pre dela 1 3 15 20 3.50 1.504<br />
2 3 15<br />
3 2 10<br />
4 5 25<br />
5 7 35<br />
Pre PNOS-a 1 1 5 20 3.75 1.251<br />
2 3 15<br />
3 3 15<br />
4 6 30<br />
5 7 35<br />
Sada 1 2 10 20 2.90 1.165<br />
2 7 35<br />
3 3 15<br />
4 7 35<br />
Kako bi voleo da bude<br />
5 1 5<br />
1 2 10 20 2.80 0.951<br />
2 4 20<br />
3 11 55<br />
4 2 10<br />
5 1 5<br />
Nipošto 1 8 40 20 2.75 1.618<br />
3 5 25<br />
4 3 15<br />
5 4 20<br />
Porodica 1 4 20 20 3.15 1.309<br />
3 8 40<br />
4 5 25<br />
5 3 15<br />
Društvo vršnjaka 1 1 5 20 3.35 1.137<br />
2 3 15<br />
3 8 40<br />
4 4 20<br />
5 4 20<br />
UKUPNO 20 100
107<br />
Doktorska disertacija<br />
Prema mišljenju 60% ispitanika (Tabela br.12) osobina impulsivnost je bila zastupljena u<br />
njihovim životima. Takva situacija se nastavila ulaskom u adolescentni period, čak njih 65%<br />
procenjuje da su kao svoju osobinu imali impulsivnost. Veliki procenat je i onih koji sebe, u<br />
ovom životnom razdoblju, obeležavaju da su neodlučni i da nisu sigurni da li su bili povučeni ili<br />
impulsivni. Za sadašnji period, podjednak je broj njih koji za sebe može reći da je impulsivan, a<br />
isti broj za sebe navodi da je povučen. Prilikom sprovođenja ovog istraživanja primetilo se da<br />
pojedini mladi pod definicijom impulsivnosti nisu imali isto značenje kao i drugi ispitanici, te se<br />
ovi podaci moraju uzeti sa rezervom, odnosno ovako i dalje visok procenat mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju, koji su označili da smatraju da su impulsivni može se<br />
objasniti nerazumevanjem i drugačijim definisanjem ovog pojma kod svakog pojedinačnog<br />
ispitanika.<br />
Istraživanja osobina mladih koji su imali neki problem sa zakonom, navodi da<br />
antisocijalnu omladinu karakteriše snižena samokontrola i impulsivnost. Tako da, nemogućnost<br />
odlaganja impulsivnosti povlači sa sobom nedostatak planiranja i više vrednovanje neposrednih<br />
zadovoljstava (pozitivne posledice krivičnog dela) u odnosu na posredne (koje su vremenski<br />
udaljene), čime se može zaključiti da niska samokontrola i impulsivnost direktno dovodi do<br />
činjenja krivičnih dela (Hrnčić,2009).
e) Osobina (dimenzija) faca vs. običan propalitet<br />
Tabela br.13:Dimenzija faca u odnosu na sve elemente<br />
FACA f % N M σ<br />
Pre dela 1 7 35 20 2.10 1.071<br />
2 6 30<br />
3 6 30<br />
5 1 5<br />
Pre PNOS-a 1 7 35 20 2.15 0.988<br />
2 4 20<br />
3 8 40<br />
4 1 5<br />
Sada 1 4 20 20 2.35 0.875<br />
2 6 30<br />
3 9 45<br />
Kako bi voleo da<br />
bude<br />
4 1 5<br />
1 6 30 20 2.10 0.852<br />
2 6 30<br />
3 8 40<br />
Nipošto 1 1 5 20 4.60 1.046<br />
3 2 10<br />
5 17 85<br />
Porodica 1 4 20 20 2.45 0.826<br />
2 3 15<br />
3 13 65<br />
Društvo vršnjaka 1 7 35 20 2.10 0.968<br />
2 5 25<br />
3 7 35<br />
4 1 5<br />
UKUPNO 20 100<br />
108<br />
Doktorska disertacija<br />
Na osnovu tabele br.13 može se uočiti da su mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju u odnosu na osobinu biti faca-biti običan propalitet sebe videli i u<br />
detinjstvu i pre činjenja krivičnog dela kao face. Takav ugao posmatranja sebe se promenio u<br />
sadašnjem trenutku utoliko što mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nisu<br />
sigurni kako sebe doživljavaju. Ta dilema se naročito odnosi na porodicu, jer kada tu osobinu<br />
posmatraju iz ugla porodice nisu sigurni kako se vide. U odnosu na društvo vršnjaka situacija je<br />
jasnija jer u odnosu na svoje vršnjake ovi mladi doživljavaju da su face, odnosno da su cenjeni u
109<br />
Doktorska disertacija<br />
društvu u kojem se kreću. Ovde takođe, kao što smo navodili u prethodnim poglavljima može<br />
postojati dilema osobina i miljea iz kojih potiču vršnjaci koji za mlade sa aktivnim poremećajima<br />
u socijalnom ponašanju predstavljaju društvo. Ono što nema dileme jesu želje za budućnost<br />
ispitanika da nipošto ne žele da budu propaliteti (85%) i žele da uspeju u životu. Za buduća<br />
istraživanja postoji otvoreno pitanje: Šta podrazumeva uspeh u životu mladih koji su u sukobu sa<br />
zakonom?<br />
f) Osobina (dimenzija) dobar vs. osramoćen<br />
Tabela br.14:Dimenzija dobar u odnosu na sve elemente<br />
DOBAR f % N M σ<br />
Pre dela 1 14 70 20 1.30 0.470<br />
2 6 30<br />
Pre PNOS-a 1 5 25 20 2.95 1.572<br />
2 5 25<br />
4 6 30<br />
5 4 20<br />
Sada 1 11 55 20 1.90 1.294<br />
2 5 25<br />
4 3 15<br />
5 1 5<br />
Kako bi voleo da 1 19 95 20 1.05 0.224<br />
bude<br />
2 1 5<br />
Nipošto 3 3 15 20 4.70 0.733<br />
5 17 85<br />
Porodica 1 14 70 20 1.50 1.000<br />
2 4 20<br />
3 1 5<br />
5 1 5<br />
Društvo vršnjaka 1 12 60 20 1.50 0.761<br />
2 7 35<br />
4 1 5<br />
UKUPNO 20 100<br />
Ono što je karakteristika razgovora sa mladima koji imaju aktivne poremećaje u<br />
socijalnom ponašanju, a što je navedeno u prethodnim poglavljima, jeste da je većina njih istakla
110<br />
Doktorska disertacija<br />
za svoju osnovnu osobinu dobrotu verovatno imajući potrebu da se tako i osećaju pošto su od<br />
strane svoje okoline vrlo često odbačeni i okarakterisani kao loši. Takođe, veliki broj njih su<br />
prilikom razgovora istakli da se sa druge strane ove osobine (konstrukta) nalazi biti osramoćen<br />
kao još jedna od osobina čije su posledice imali prilike iskusiti u svojoj prošlosti. Na osnovu<br />
tabele br.14 može se zaključiti da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju sebe u<br />
svojoj prošlosti i detinjstvu su videli kao dobre (100%), da bi se u periodu mladalaštva i za vreme<br />
činjenja krivičnih dela situacija promenila i sebe su videli kao osramoćene (50%) dok je druga<br />
polovina i dalje sebe doživljavala kao dobre momke i pored toga što ih je okolina drugačije<br />
karakterisala. Sada njih 80% vidi sebe kao dobre i nešto veći procenat njih bi takvi i u budućnosti<br />
želeli da ostanu. Nipošto ne bi želeli sebe da vide kao osramoćene momke 85% dok su ostali u<br />
tome neodlučni ili tu osobinu ne smatraju važnom za budućnost. U odnosu prema porodici i grupi<br />
vršnjaka mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju sebe doživljavaju kao dobre.<br />
g) Osobina (dimenzija) besan vs. zadovoljan<br />
Tabela br.15: Dimenzija besan u odnosu na sve elemente<br />
BESAN f % N M σ<br />
Pre dela 1 2 10 20 4.00 1.298<br />
2 1 5<br />
3 1 5<br />
4 7 35<br />
5 9 45<br />
Pre PNOS-a 1 6 30 20 2.55 1.432<br />
2 5 25<br />
3 4 20<br />
4 2 10<br />
5 3 15<br />
Sada 1 1 5 20 3.80 1.240<br />
2 3 15<br />
3 2 10<br />
4 7 35<br />
Kako bi voleo da<br />
bude<br />
5 7 35<br />
3 1 5 20 4.85 0.489<br />
4 1 5<br />
5 18 90
1 19 95 20 1.10 0.447<br />
Nipošto 3 1 5<br />
Porodica 1 2 10 20 4.00 1.338<br />
2 1 5<br />
3 2 10<br />
4 5 25<br />
5 10 50<br />
Društvo vršnjaka 2 1 5 20 4.35 0.813<br />
3 1 5<br />
4 8 40<br />
5 10 50<br />
UKUPNO 20 100<br />
111<br />
Doktorska disertacija<br />
Agresivnost je direktno vezana za delinkvenciju. Mnoga delinkventna ponašanja<br />
uključuju agresiju i bes. Istraživanja pokazuju da je 70-90% nasilnih prestupnika bilo u mladosti<br />
visoko agresivno, kao i da skoro 50% dece koja su izrazito agresivna i besna kasnije pokazuju<br />
neke forme antisocijalnog ponšanja (Hrnčić,2009). Iz tabele br.15 može se uočiti drugačija<br />
zakonitost. 80% ispitanih smatra da su u toku svog detinjstva bili zadovoljni, nisu bili besni, da bi<br />
se taj procenat promenio, te je prilikom mladalaštva i činjenja krivičnih dela svega njih 25% bilo<br />
zadovoljno a ostali procenat mladih za sebe smatra da su bili besni. Ova osobina je<br />
okarakterisana kao loša i nepoželjna i većina mladih (95%) ne želi da je „ima“ u budućnosti. Sada<br />
većina ispitanih, njih 14-orica od 20 ispitanih, smatra da nisu besni i da su zadovoljni. U odnosu<br />
prema porodici i u odnosima sa porodicom ne osećaju bes kao ni u odnosu sa vršnjacima (taj<br />
procenat je veći u odnosu sa vršnjacima). Ovo potvrđuje da mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju u odnosu prema porodici povremeno imaju sukobe i ne tako skladnu<br />
porodičnu atmosferu zbog koje povremeno osećaju bes. Sa vršnjacima, pošto ne žive sa njima,<br />
manja je emotivna uključenost i nemaju potrebu za ovim osećanjem.
112<br />
Doktorska disertacija<br />
2.a. Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u<br />
odnosu na porodicu<br />
Da bi se uočila jasnija slika, a na osnovu mreže repertoara koji su ispitanici uradili pristupilo se<br />
razumevanju razlika, a na osnovu strukture porodice iz koje ispitanici potiču. Urađen je F test,<br />
analiza varijanse – razlike među grupama sačinjenim prema strukturi porodice iz kojih dolaze<br />
mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. Ispitanici su podeljeni u četiri grupe a)<br />
potpuna – kada mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju žive sa oba roditelja<br />
sami ili sa braćom ili sestrama b) nepotpuna – kada žive u porodici sa jednim roditeljem c)<br />
proširena – kada mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju žive sa roditeljem i<br />
maćehom/očuhom ili bakom i dedom i sa ili bez braće i sestara i d) sam ili u drugom obliku –<br />
kada se mlada osoba osamostalila ili trenutno živi u ustanovi (takava je jedna mlada osoba).<br />
U tabeli br.26, u Prilogu, prikazane su vrednosti aritmetičkih sredina i standardnih<br />
devijacija za sve dimenzije a u odnosu na četiri grupe u porodici. Takođe, u tabeli br.27, u<br />
Prilogu, prikazane su vrednosti F testa i nivo značajnosti.<br />
Na osnovu analiza navedenih tabela može se zaključiti da bez obzira na strukturu<br />
porodice iz kojih mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju potiču ispitanici se ne<br />
razlikuju značajno u Mreži repertoara. Jedina razlika je uočena na dimenziji novac i to u odnosu<br />
na društvo vršnjaka. Izračunata F vrednost (F (3)=3.920), na zadatom nivou značajnosti p=.05 je<br />
veća pa se zaključuje da je razlika između dimenzije novac i društva vršnjaka statistički značajna.<br />
Odnosno, između dimenzije pun para-siromašan i društva vršnjaka postoje stvarne razlike. Šta to<br />
znači u praksi? Kao što smo navodili u prethodnim poglavljima (tabela br.9) dimenzija novac ne<br />
igra ulogu u izboru prijatelja i izboru društva sa kojima će se mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju družiti. Međutim, ovde se pokazalo da postoji statistički značajna razlika<br />
između elementa novac i društva vršnjaka, odnosno rađena je post hoc analiza (LSD) koja je<br />
trebala da pokaže među kojim grupama je razlika statistički značajna. Ona je pokazala da se u<br />
ovoj dimenziji razlikuju ispitanici koji žive sami ili u drugom obliku u odnosu na ispitanike koji<br />
žive u potpunim porodicama ili proširenim porodicama, ali ne i u odnosu na one čije su porodice<br />
samohrane.
113<br />
Doktorska disertacija<br />
Ovaj podatak nam upravo ukazuje da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju koji žive u potpunim ili proširenim porodicama su pošteđeni brige oko egzistencije,<br />
tek se nalaze u procesu osamostavljivanja (vrlo često se radi i o učenicima koji su u procesu<br />
redovnog školovanja) i vrlo često nemaju uvida o potrebi i značaju novca. Takođe, mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji žive sami ili su na neki drugi način<br />
osamostaljeni imaju drugačiji odnos prema novcu. Za njih je imati novaca preduslov i imati<br />
društvo vršnjaka kao i rasterećenijeg i opuštenijeg života. Sledi deo odgovora jednog ispitanika<br />
koji navodi u intervjuu značaj para u njegovom životu, a živi već dve godine sam u kući:<br />
Imam mnogo problema i kuća, treba da platim struju, i škola i krivična dela koja sam<br />
radio... Ali ako u današnje vreme imaš pare znači da imaš sve. Tada dolaze i devojke,<br />
imaš i drugove i kuću možeš da održavaš pa da ti drugovi dođu na gajbu... (Ispitanik<br />
M.T.).<br />
Tako da kada je u pitanju odnos značaja para i društva vršnjaka u životu odgovor koji smo<br />
naveli govori u prilog da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji žive sami<br />
ili u nekom drugom obliku smatraju da je imati novac preduslov za sreću, zadovoljstvo i lagodniji<br />
život i da će ih tako vršnjaci više ceniti. Takav odgovor nismo pronašli među mladima sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji žive u potpunoj porodici.<br />
Ono što je važno napomenuti prilikom tumačenja ovih rezultata jeste činjenica da postoji<br />
nekoliko tendencija (gde je p
114<br />
Doktorska disertacija<br />
Zatim, biti faca-društvo vršnjaka (p= .088) ima tendenciju da bude statistički značajno jer<br />
jedino u odnosu na društo vršnjaka postoji tendencija da je nađena razlika između ovih grupa<br />
statistički značajna. U odnosu na vršnjačku grupu mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju imaju potrebe da budu face, taj konstrukt je važan u odnosu na ovaj elemenat najviše.<br />
2.b. Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju s<br />
obzirom na status školovanja<br />
U okviru Mreže repertoara moglo se doći do brojnih podataka. Jedan od njih je i razumevanje<br />
postojanja razlika, a na osnovu statusa školovanja koje mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju imaju. Urađen je F test, analiza varijanse- razlike među grupama na osnovu<br />
statusa školovanja koje su mladi pohađali. Ispitanici su podeljeni u tri grupe, a) - prva grupa<br />
mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koja još uvek pohađa školu bez obzira<br />
koji stepen školovanja.U ovoj grupi su i mladi koji završavaju osnovnu školu u Školi za osnovno<br />
obrazovanje odraslih (ŠOOO) kao i mladi koji su na redovnom školovanju u srednjim školama i<br />
nekoliko mladih koji pohađaju Više strukovne škole i Fakultete u Srbiji; b) – drugu grupu čine<br />
mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji su završili svoje školovanje u<br />
srednjim školama i c) treću grupu čine mladi koji su svoje školovanje završili time što su završili<br />
osnovnu školu.<br />
U tabeli br.28, u Prilogu, prikazane su vrednosti aritmetičkih sredina i standardnih<br />
devijacija za sve dimenzije, a u odnosu na tri grupe i status školovanja. Takođe, u tabeli br.29, u<br />
Prilogu, prikazane su vrednosti F testa i nivo značajnosti.<br />
Na osnovu analiza u navedenim tabelama može se zaključiti da postoji razlika između<br />
pojedinih dimenzija,osobina, konstrukata sa jedne strane i elemenata sa druge starane u mreži<br />
repertoara. Razlike koje se uočavaju navešćemo redom na osnovu tabele br.28 i br.29, u Prilogu,<br />
a ne na osnovu statističke važnosti.
115<br />
Doktorska disertacija<br />
U odnosu na dimenziju novac-sada gde izračunata F vrednost iznosi 4.070 uz stepen<br />
slobode df= 2 na zadatom nivou značajnosti od p
116<br />
Doktorska disertacija<br />
pojave antisocijalnog ponašanja a često i neuspeha u školi može dovesti do zaštitnih mehanizama<br />
da se prevaziđe školski neuspeh i školovanje privede kraju.<br />
U odnosu na dimenziju iskren-društvo vršnjaka gde je F=3.844 uz df=2, na zadatom<br />
nivou značajnosti p
117<br />
Doktorska disertacija<br />
Dimenzija besan-sada i besan-društvo vršnjaka pokazuje takođe statistički značajnu<br />
razliku. U okviru prve dimenzije besan-sada postoji statistički značajna razlika jer je F(2)=5.516,<br />
a p
118<br />
Doktorska disertacija<br />
2.c. Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju s<br />
obzirom na red rođenja u porodici<br />
Iz Mreže repertoara smo takođe želeli da razumemo da li postoji statistički značajna razlika<br />
između mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji su rođeni prvi od onih koji<br />
su drugo ili kasnije rođena deca. Zato smo ispitanike podelili u dve grupe, a na osnovu ovog<br />
kriterijuma. Urađen je t-test, sada za nezavisne uzorke, u tabeli br.30, u Prilogu, su date prosečne<br />
vrednosti i standardne devijacije za svaku dimenziju upoređenu sa svakim elementom a u odnosu<br />
na ove dve grupe ispitanika. Zatim se pristupilo izradi t testa, čiji su rezultati i nivoi značajnosti<br />
prikazani u tabeli br.31, u Prilogu.<br />
Analizirajući rezultate iz navedenih tabela može se zaključiti da bez obzira na red rođenja<br />
u porodici mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju ispitanici se ne razlikuju<br />
značajno u Mreži repertoara. Dakle, ispitanici se ni po jednoj od ovih dimenzija ne razlikuju bez<br />
obzira da li su prvo, drugo ili kasnije rođena deca.
119<br />
Doktorska disertacija<br />
2.d. Položaj pojedinih elemenata koji čine najvažnije vremenske tačke iz Mreže repertoara<br />
relevantnih za doživljaj sebe mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
Nakon svih analiza koje su prethodno opisane pristupilo se analizi ispitivanja razlika u prosečnim<br />
vrednostima. Rađeni su t-testovi za ponovljena merenja, jer je jedan ispitanik davao podatke o<br />
svim dimenzijama. Tada su poređene dimenzije, odnosno njihove mere proseka a na osnovu<br />
elemenata koje predstavljaju određene vremenske tačke iz mreže repertoara. Rađen je t-test jer se<br />
želela testirati statistička značajnost razlike između dve aritmetičke sredine (koje čine 1 par) a<br />
odnose se na pojedine dimenzije iz Mreže repertoara.<br />
Upoređivani su elementi:<br />
a) Sada – idealno (u budućnosti; kako bi voleo da bude) – jer se želelo ispitati kako mladi<br />
sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju doživaljavaju sebe i svoje osobine sada<br />
i kako se vide u odnosu na iste te osobine u budućnosti.<br />
b) Sada – nipošto – želelo se utvrditi kako vide sada svoje osobine i koje su to osobine koje<br />
nipošto ne bi želeli da u budoćnosti imaju.<br />
c) Pre PNOS-a – sada – period pre PNOS-a se odnosio na period života kada su činili<br />
krivična dela, period obeležen odlascima u policiju, na sud, period za koji većina mladih<br />
sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju navodi da ne želi da se seća tog ružnog<br />
perioda života. Želeli smo da uporedimo kako mladi vide svoje osobine sada, a u odnosu<br />
na taj period. Za koje osobine mogu reći da im se (ne)sviđaju što su ih imali pre izricanja<br />
vaspitne mere, a u kojoj meri su se sada promenili i izgubili neke od tih osobina.<br />
d) Pre dela – idealno (kako bi voleo da bude) – Period pre dela se odnosi na deo života<br />
mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju kada nisu bili aktivni u činjenju<br />
krivičnih dela. Zanimalo nas je kako upoređuju svoje osobine u odnosu na period pre<br />
činjenja krivičnih dela i kakvi bi voleli da budu u budućnosti.
a) Razlike sada-idealno (u budućnosti)<br />
Tabela br.16 : Razlike sada-idealno<br />
120<br />
Doktorska disertacija<br />
parovi konstrukti-elementi M σ t df Sig.<br />
Par 1. Besan- sada<br />
Besan –kako bi voleo da bude<br />
Par 2. Novac-sada<br />
Novac – kako bi voleo da bude<br />
Par 3. Druželjubiv-sada<br />
Druželjubiv-kakav bi voleo da bude<br />
Par 4. Iskren-sada<br />
Iskren –kakav bi voleo da bude<br />
Par 5. Povučen-sada<br />
Povučen – kakav bi voleo da bude<br />
Par 6. Biti faca-sada<br />
Biti faca-kakav bi voleo da bude<br />
Par 7. Dobar-sada<br />
Dobar-kakav bi voleo da bude<br />
3.80<br />
4.85<br />
3.45<br />
1.85<br />
1.40<br />
1.25<br />
1.25<br />
1.30<br />
2.90<br />
2.80<br />
2.35<br />
2.10<br />
1.90<br />
1.05<br />
1.240<br />
.489<br />
1.050<br />
.813<br />
.821<br />
.786<br />
.716<br />
.801<br />
1.165<br />
.951<br />
.875<br />
.852<br />
1.294<br />
.224<br />
-3.367 19 .003<br />
5.287 19 .000<br />
1.143 19 .267<br />
-.295 19 .772<br />
.384 19 .705<br />
.925 19 .367<br />
2.904 19 .009<br />
Iz tabele br. 16 može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika između prvog,<br />
drugog i sedmog para. U prvom slučaju besan t= -3.367, p< .05, razlika je statistički značajna i to<br />
tako da je procena kako bi mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju želeli da<br />
budu na ovoj dimenziji značajno pomereniji ka suprotnom polu od besan u odnosu na sada jer je<br />
veća prosečna vrednost za idealnu poziciju. U drugom slučaju, konstrukt novac, razlika je<br />
statistički značajna tako da bi ispitanici želeli da budu na ovoj dimenziji u odnosu na elemenat<br />
sada jer je t=5.287, p
) Razlike sada-nipošto<br />
Tabela br. 17 : Razlike sada-nipošto<br />
121<br />
Doktorska disertacija<br />
parovi konstrukti-elementi M σ t df Sig.<br />
Par 1. Besan- sada<br />
Besan –nipošto<br />
Par 2. Novac-sada<br />
Novac – nipošto<br />
Par 3. Druželjubiv-sada<br />
Druželjubiv-nipošto<br />
Par 4. Iskren-sada<br />
Iskren –nipošto<br />
Par 5. Povučen-sada<br />
Povučen – nipošto<br />
Par 6. Biti faca-sada<br />
Biti faca-nipošto<br />
Par 7. Dobar-sada<br />
Dobar-nipošto<br />
3.80<br />
1.10<br />
3.45<br />
4.20<br />
1.40<br />
4.85<br />
1.25<br />
5.00<br />
2.90<br />
2.75<br />
2.35<br />
4.60<br />
1.90<br />
4.70<br />
1.204<br />
.447<br />
1.050<br />
1.399<br />
.821<br />
.489<br />
.716<br />
.000<br />
1.165<br />
1.618<br />
.875<br />
1.046<br />
.733<br />
1.240<br />
9.275 19 .000<br />
-2.032 19 .056<br />
-12.955 19 .000<br />
-23.411 19 .000<br />
.264 19 .795<br />
-8.041 19 .000<br />
-6.866 19 .000<br />
Na osnovu tabele br.17 može se uočiti da postoje statistički značajne razlike u prvom,<br />
trećem, četvrtom, šestom i sedmom paru. U prvom paru postoji statistički značajna razlika jer je<br />
t=9.275, df=19 a p
122<br />
Doktorska disertacija<br />
nagoveštava da je reč o dimenziji na suprotnom polu od dimenzije iskren. U vezi sa šestim parom<br />
t=-8.041,df=19 a p
123<br />
Doktorska disertacija<br />
sigurnost u intervalu od 95% da se ne radi o slučajnoj grešci. Znači, razlika je statistički značajna<br />
i to tako kako su ispitanici sada na ovoj dimenziji i ta vrednost je značajno pomerena ka<br />
suprotnom polu od besan u odnosu na pre pnos-a. Odnosno, ispitanici smatraju da su zadovoljni<br />
sada, za razliku od iste osobine pre pnos-a.<br />
Kada biraju vremensku dimenziju sada-nipošto i vremensku dimenziju pre pnos-a - sada u<br />
odnosu na konstrukt besan-zadovoljan, mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
smatraju privlačnijim da budu besni- sada pre nego besni- nipošto, odnosno privlačnije im je da<br />
budu zadovoljni- sada kada se to poredi u odnosu na vremensku dimenziju pre pnos-a.<br />
Zaključuje se da je osobina biti besan nepovoljna jer je ne žele nipošto, i rađe je biraju sada, dok<br />
takođe, sada doživljavaju sebe da su zadovoljni u odnosu na vreme pre pros-a.<br />
Što se tiče para pod rednim brojem 4 i osobine iskrenost, t=2.210, df=19 a p
d) Razlike pre dela – idealno (u budućnosti)<br />
124<br />
Doktorska disertacija<br />
Tabela br. 19 : Razlike pre dela – idealno (kako bi voleo da bude)<br />
parovi konstrukti-elementi M σ t df Sig.<br />
Par 1. Besan- pre dela<br />
Besan –kakav bi voleo da bude<br />
Par 2. Novac-pre dela<br />
Novac – kakav bi voleo da bude<br />
Par 3. Druželjubiv-pre dela<br />
Druželjubiv-kakav bi voleo da bude<br />
Par 4. Iskren-pre dela<br />
Iskren –kakav bi voleo da bude<br />
Par 5. Povučen-pre dela<br />
Povučen – kakav bi voleo da bude<br />
Par 6. Biti faca-pre dela<br />
Biti faca-kakav bi voleo da bude<br />
Par 7. Dobar-pre dela<br />
Dobar-kakav bi voleo da bude<br />
4.00<br />
4.85<br />
3.05<br />
1.85<br />
1.45<br />
1.25<br />
1.50<br />
1.30<br />
3.50<br />
2.80<br />
2.10<br />
2.10<br />
1.30<br />
1.05<br />
1.298<br />
.489<br />
1.146<br />
.813<br />
.826<br />
.786<br />
1.235<br />
.801<br />
1.504<br />
.951<br />
1.071<br />
.852<br />
.470<br />
.224<br />
-2.904 19 .009<br />
3.479 19 .003<br />
1.165 19 .258<br />
.580 19 .569<br />
1.820 19 .085<br />
.000 19 1.000<br />
2.517 19 .021<br />
Ono što tabela br. 19 opisuje tiče se razlika osobina osnosno konstrukata pre dela i kako<br />
bi ispitanik voleo da bude (u budućnosti). Kao i u prethodnim tabelama svaki ispitanik je<br />
procenjivao svaki konstrukt odnosno osobinu u zavisnosti od svakog elementa. Urađeni su t-<br />
testovi za ispitivanje razlika u prosečnim vrednostima. Postoji nekoliko parova gde postoji<br />
statistički značajna razlika. U prvom slučaju, sa dimenzijom besan, razlika je statistički značajna i<br />
to tako da je procena kako bi ispitanici želeli da budu na ovoj dimenziji značajno pomerenija ka<br />
suprotnom polu od besan u odnosu na pre dela. Ispitanici smatraju privlačnijim da budu<br />
zadovoljni u budućnosti, pre nego što su to bili pre dela. Kada su posmatrali sebe u odnosu na<br />
vremenske elemente sada- kako bi voleo da bude ispitanici su takođe označili da bi voleli u
125<br />
Doktorska disertacija<br />
budućnosti da budu zadovoljni, te se može izvesti zaključak da je ovo osobina za koju mladi<br />
smatraju da im je najznačajnija u budućnosti.<br />
U drugom slučaju, osobina novac, t=3.479, df=19 a nivo statističke značajnosti p
126<br />
Doktorska disertacija<br />
Imajući u vidu navedene podatke stiče se utisak da učesnici istraživanja nemaju lošu sliku<br />
o sebi. Naprotiv, oni i pre kao i sada sebe doživljavaju kao dobre osobe koje su zadovoljne<br />
svojim životom i uspehom koji su u njemu postigli. U društvu su oni postavljeni na margini,<br />
pozicionirani su kao neuspešni i „loši momci“ međutim sliku koju ti mladi o sebi imaju se<br />
razlikuje od te opšte slike koju društvo o njima ima. Time se potvrđuje stav koji ima društvo kada<br />
neko učini krivično delo, pođe stranputicom, obeležen je za ceo život i sve situacije i događaji<br />
koji mu se dešavaju unapred su osuđeni na neuspeh i osudu od strane društva.<br />
3.Opis i odnosi u porodici mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju<br />
U trećem zadatku našeg istraživanja koji se odnosio se na ispitivanje elemenata mreže socijalne<br />
podrške a sa tim u vezi prvo i možda najznačajnije je ispitivanje opisa porodice i odnosa u njoj.<br />
Bilo nam je važno ispitati opis porodice i odnosa u porodicama mladih sa aktivnim poremećajima<br />
u socijalnom ponašanju. Podaci o razumevanju odnosa i značaja porodice od strane ispitanika<br />
dobijeni su polustrukturisanim intervjuom. Nakon toga pristupilo se analizi koja je<br />
podrazumevala traganje za dominantnim obrascima vezanim za oblast porodice a sve iz vizure<br />
mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju.<br />
Na nivou celokupnog uzorka podaci ukazuju na dve osnovne karakteristike predstavljanja i<br />
opisivanja porodice:<br />
a) Izražena normalizacija<br />
Odnosi se opisuju izraženo naglašenim pridevima kao što su dobri, solidni, normalni i drugo.<br />
Odnosi u mojoj porodici su dobri, komunikacija je na nivou...; ...solidni odnosi, što bi se<br />
reklo...; ...super su odnosi...sada sam zadovoljan, sestra i ja smo stariji, pa se više ne<br />
zadirkujemo toliko, imamo normalan razgovor...a ćale manje pije pa dolazi kući manje<br />
nervozan i ima manje tenzije...; ...odnosi su nam ekstra, sve ok, dobro mi
127<br />
Doktorska disertacija<br />
je...;...zadovoljan sam odnosima u porodici...samo sam malo sa ćaletom u lošijim<br />
odnosima a sa kevom i sestrama sam super. On je malo strožiji pa zato,ali ok je sve<br />
to...;...dobri su odnosi, uvek se pomaže...; ...pa dobri su, slažemo se, nekada više nekada<br />
manje, ali ok...;...pa dobro se slažemo svi, normalni su odnosi, kakvi treba da su...; ...sve<br />
je u najboljem redu, međusobno se ispomažemo...; ...pa normalno...; ...sve je normalno,<br />
sada nema nikakvih problema...;...skladno koliko je to moguće...(Ispitanici od 1-20).<br />
Pojedini opisi odnosa u porodici imaju drugačiji prizvuk opisujući realno stanje stvari, uz<br />
naglašene probleme koje imaju roditelji međusobno ili koje mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju imaju sa jednim od roditelja. Pojedini naglašavaju razlog, dajući<br />
objašnjenje i opravdanje takvog stanja i loših porodičnih odnosa.Takvih odgovora je manje. Evo<br />
nekih od njih:<br />
... odnosi su uf...bože sačuvaj...non-stop svađe, tata dođe pijan, mama ga onda zeza, baš<br />
provocira, a i on ma svi su otišli na živce...; ...mama i tata su loše, ne pričaju i ne<br />
razgovaraju, svako ima svoje. Ja sam sa kevom super, a sa ćaletom na zdravo-<br />
zdravo...(Ispitanik D.V. i J.Đ.).<br />
Ono što pojedina istraživanja naglašavaju (Olson i sar,1989 prema: Hrnčić,1999) je da su<br />
roditelji skloniji davanju socijalno poželjnih odgovora, a sa druge strane mladi u svojoj borbi za<br />
nezavisnost od porodice, skloniji su kriticizmu. Takođe, procesi „subjektivizacije“ socijalne<br />
percepcije su još izraženiji u porodici kao intimnoj grupi koja je prinudnog karaktera,<br />
dugoročnog uticaja, velike emotivne važnosti i nejednakih pozicija u raspodeli socijalne moći<br />
(Opačić,1995). U ovom istraživanju uzorak istraživanja ne čine roditelji mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju ali se može pretpostaviti da bi odgovori koje bi oni dali<br />
imali ovu tendenciju davanja socijalno poželjnih odgovora.<br />
Ispitivanja porodičnih odnosa u porodicama delinkvenata u istraživanjima koja su do sada<br />
rađena daju različite i neujednačene zaključke. Rezultati nekih istraživanja daju sliku haotičnih<br />
odnosa u porodici , neki rezultati upućuju na rigidne i vrlo stroge odnose i relacije, što sve<br />
ukazuje da može biti da je delinkventno ponašanje povezano i sa haotičnim i rigidnim
128<br />
Doktorska disertacija<br />
porodičnim sistemima. (Henggeler,1989). Po istraživanjima koje navodi Hrnčić J. (Hrnčić,1999)<br />
govori se da porodične karakteristike delinkvenata ne čine jedinstvenu kategoriju jer jedan mali<br />
deo delinkvenata (7%) potiče iz normalnih porodica, dok veći deo njih potiče iz porodica gde ne<br />
postoje jasno izražene roditeljske figure, bez jasnih granica i ujednačenog vaspitnog stila. Najveći<br />
deo delinkvenata po navodima ove autorke potiče iz porodica gde je prisutna potpuna<br />
disfunkcionalnost porodičnog uticaja (neorganizacija porodičnih uloga, delinkvencija i<br />
alkoholizam oca i opšta roditeljska nesposobnost).<br />
Nalaz koji smo dobili ovim istraživanjem da mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju imaju potrebu za idealizacijom svoje porodice i prikazivanjem normalnih<br />
odnosa u porodici, suprotno je nalazima nekih ranijih studija vezanih za ovu problematiku.<br />
Postavlja se pitanje zašto je to tako? Jedan od razloga može biti upravo u uglu kako ih posmatra<br />
okolina u kojoj se svakodnevno kreću. Okolina očekuje da oni imaju probleme u svom ponašanju<br />
upravo jer potiču iz porodica koje su imale probleme. Ovo je jedan od načina da se to demantuje i<br />
da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju pokažu da se ni po tome ne razlikuju<br />
od svojih vršnjaka. Time što su dobili vaspitnu meru, prestali sa činjenjem krivičnih dela ušli su u<br />
„normalnu“ populaciju mladih. Na taj način i njihova porodica mora biti „normalna“ da bi se<br />
uklopili u tu sliku. Ono što bi bilo značajno uraditi za sledeća istraživanja jeste poređenje te slike<br />
koju su mladi dali sa realnim pokazateljima odnosa i kvaliteta odnosa u porodičnom sistemu.<br />
Značenje porodice se opisuje na sledeći način:<br />
Moja porodica meni predstavlja sve...To su mi najbolji prijatelji...Grupa povezanih<br />
ljudi...Ljudi koji te neće izdati...Moja porodica meni daje siguran i harmoničan<br />
život...Oni su pomoć, podrška...Svetinja...Znače mi jer mi daju ljubav, podršku, pomoć,<br />
razgovor... Znače mi jer su me othranili pa sam ih zavoleo...Predstavljaju nešto<br />
najvažnije, ljubav...Porodica znači dobre ljude, ljude koji su uz tebe...Znače mi jer mogu<br />
da se oslonim na njih...
129<br />
Doktorska disertacija<br />
Od učesnika ispitivanja se tražilo da daju ocenu kvaliteta odnosa u porodici brojčanim ocenama<br />
od 1 do 10. Ukupno 80% ispitanika daje ocenu od 6 do 10 (najviše ocene) a svega 3 ispitanika su<br />
kvalitet odnosa u porodici ocenili ocenama ispod 5.<br />
Takođe, ovi nalazi značenja i ocene porodice takođe ukazuju na idealizaciju porodice.<br />
Značenja koja im mladi pripisuju bez obzira na dobro porodično funkcionisanje su usmerena na<br />
ideal porodice. Moguća je projekcija onoga što bi mladi voleli da imaju a nemaju, međutim imaju<br />
potrebu da o tome govore u superlativu. U brojnim istraživanjima se pokazuje da porodice osoba<br />
koje imaju problem karakterišu nejasne poruke, slabo praćenje komunikacije i česta<br />
nerazumevanja (Hrnčić, 1999; Patterson & Stouthamer-Loeber, 1984; Singer i Mikšaj-<br />
Todorović,1989). Nalazi koje smo dobili navode na suprotno što sve može da ukazuje na želje za<br />
porodično funkcionisanje, otvorenost i jasnoću kao i pozitivne emocije koje postoje kod mladih<br />
sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. Tako, ovi mladi razvijaju konstrukte da bi<br />
objasnili sebe, svoje mesto u svetu i objašnjavajući svoja i tuđa ponašanja daju smisao svetu koji<br />
ga okružuje, prilagođavaju ga i uobličavaju te na taj način ta objašnjenja postaju njihova socijalna<br />
ponašanja. Anticipirajući te odnose i dajući im značenja, mladi žele da poboljšalju i prilagode<br />
odnose u svojoj porodici.<br />
Budućnost. Kada navode sliku svoje buduće porodice, ona predstavlja kod većine<br />
ispitanika jednu idealnu sliku. Žele da stvore porodicu u kojoj će biti:<br />
...više ljubavi, više podrške, bolja komunikacija, manje svađe...<br />
Takođe, nekoliko ispitanika navodi da ne želi da ponovi ponašanje ili vaspitni postupak<br />
koji je jedan od roditelja imao (najčešće konzumacija alkohola).<br />
b) Izražena ambivalencija<br />
Idealizacija pretpostavljena na osnovu dominantnih prideva koje su mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju izrazili još je uočljivija u kontekstu navedenih i opisanih<br />
karakteristika odnosa (dobijenih na osnovu pitanja vezanih za tipična ponašanja članova i
130<br />
Doktorska disertacija<br />
karakteristike članova porodice), a koje ukazuju na izražene disfunkcionalne relacije i uloge<br />
pojedinih članova porodice. Do pojedinih podataka koje govore tome u prilog takođe se došlo na<br />
osnovu uvida u dokumentaciju – Dosije korisnika u Centru za socijalni rad. Porodice mladih sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji su učestvovali u istraživanju opterećene su<br />
sledećim problemima i oblicima disfunkcionalnosti:<br />
Relativno loše materijano stanje (praćeno invalidskim penzijama, dugovima,<br />
nezaposlenošću jednog ili oba roditelja, primanjem socijalne pomoći)<br />
Alkoholizam jednog od roditelja (najčešće otac); šestoro mladih sa aktivnim<br />
poremećajem u socijalnom ponašanju (od njih 20) pominje oca kao osobu u porodici<br />
koja je imala ili još uvek ima problem sa alkoholom<br />
Nedostatak komunikacije, povremeno svađa – 25% ispitanika navodi da postoji<br />
razdvojenost unutar porodice, gde svako „vodi svoj život“; takođe se navodi da postoji<br />
nezainteresovanost za komunikaciju – „šta imam sa njim da pričam kada je non-stop<br />
pijan!“<br />
Specifični partnerski odnosi jednog od roditelja i briga o roditelju, briga o roditelju usled<br />
bolesti kao i samostalan život usled gubitka roditelja<br />
Prošireni ili porodični sistemi nastali nakon razvoda ili gubitka roditelja (ili prošireni<br />
nastali nakon razvoda siblinga)<br />
Zajednički razgovori u vezi sa problemom koji ima ispitanik (njih dvoje od dvadeset)<br />
Distancirani, hladni odnosi, cut-off odnosi (prekinute relacije)<br />
Osećaj „nepravde“ – jer siblinzi imaju bolji status – zbog boljeg vladanja ili im je žao<br />
što su miljenici<br />
Fizička kazna...<br />
Ovakav konstrukt porodice i porodičnih odnosa upućuje na nekoliko pravilnosti razvoja mladih<br />
sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju:<br />
Porodice mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju se opisuju<br />
dihotomno – idealizovanim pridevima, a sa druge strane postoje potpuni nefunkcionalni
131<br />
Doktorska disertacija<br />
oblici interakcije (izostanak komunikacije, cut-off odnosi, organizovana komunikacija<br />
jedino vezana za problem koji su mladi imali sa zakonom ili nepostojanje bilo kakvog<br />
odnosa ).<br />
Zamenjene uloge (gde zbog kompleksnih odnosa i problema deca postaju roditelji<br />
svojim roditeljima – rizik od parentifikacije) i izostanak individualizacije (procesa koji<br />
karakteriše mogućnost razvojnog odvajanja od članova porodice uz analizu odnosa i<br />
uloga članova porodice, pre svega kritičke analize vaspitnih i drugih pozicija roditelja).<br />
Vrlo često želja da se bude drugačiji od svojih roditelja, da se ne ponavljaju iste greške<br />
(...jedino što znam je da ne želim da budem kao moj otac i da se toliko opijam...) ali je to<br />
i dalje isti konstrukt, samo suprotni pol.<br />
Uspostavljanje kontakta među članovima porodice je dominantno vezano za počinjeno<br />
krivično delo mlade osobe ili za problem koji neko u porodici ima. Takav fokus pažnje<br />
na problem ne omogućava optimum uslova za razvoj i prevazilaženje problema kao i<br />
resocijalizaciju koja se primarno odvija u porodici.<br />
Ovakva slika porodice i porodičnih odnosa mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju je nešto što predstavlja realno stanje stvari. Naravno da se postavlja pitanje<br />
šta je ono što se može uraditi prilikom kritičke analize porodičnih uloga, pozicija, odnosa i<br />
kapaciteta porodice a sve u cilju pomoći u resocijalizaciji mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju. Zanimljiva je slika kojom mladi predstavljaju porodicu i način kako<br />
anticipuju porodične događaje kao deo svoje razvojne potrebe i potrebe za prihvatanjem u<br />
socijalnim relacijama.
132<br />
Doktorska disertacija<br />
4.Centar za socijalni rad iz ugla mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju<br />
Četvrti zadatak je bio da se ispita kako mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
opisuju i „vide“ centar za socijalni rad i koja značenja i doživljaji ih vezuju za ta iskustva. Naime,<br />
mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nakon izrečene pravosnažne vaspitne<br />
mere pojačan nadzor organa starateljstva na sudu, po pozivu dolaze u centar za socijalni rad gde<br />
dobijaju voditelja slučaja (socijalnog radnika, pedagoga ili psihologa) koji je zadužen za<br />
sprovođenje vaspitne mere. Ova vaspitna mera može trajati od šest meseci do dve godine, a<br />
rešenje o obustavljanju ove vaspitne mere donosi sud, na predlog i na osnovu izveštaja o<br />
sprovođenju vaspitne mere centra za socijalni rad.<br />
Način kako će se ta mera sprovoditi zavisi od mnogo faktora. Najčešće je fokus na<br />
specifičnosti ličnosti maloletnika, njegovih potreba, i specifičnosti i kapaciteta porodičnog<br />
funkcionisanja. Za svakog maloletnika se nakon početne procene ličnosti maloletnika pristupa<br />
sačinjavanju plana usluga za svaku mladu osobu sa aktivnim poremećajem u socijalnom<br />
ponašanju koja ima izrečenu meru (plan se sačinjava zajedno sa maloletnikom i članovima<br />
njegove porodice, a vrlo često i značajnim akterima iz lokalne zajednice koji mogu da pomognu u<br />
resocijalizaciji mlade osobe).<br />
Nakon te procedure, a na osnovu plana usluga maloletnik dolazi u centar za socijalni rad,<br />
voditelj slučaja posećuje porodicu, obavljaju se razgovori, društveno-koristan rad ako je<br />
predviđen, posete školi, razgovori sa značajnim ljudima u okolini maloletnika, odnosno<br />
maloletnik se prati u njegovom daljem razvoju i konstantno se vrši nadzor.<br />
U tom procesu uticaja primenjuju se brojne metode i postupci zavisno od složenosti i<br />
karaktera svakog pojedinačnog slučaja. Postavlja se pitanje, kako postići tu željenu<br />
promenu kod maloletnika? Koje metode i postupke primeniti, a da bi oni ostvarili svoj<br />
smisao i doveli do promene? Iz iskustva onih koji neposredno rade na tom kompleksnom<br />
poslu znamo da se u tom procesu može naići na brojne teškoće i prepreke. Proces rada<br />
sa maloletnikom je složen i često neizvestan (Čačić,Beljanski, 2012:129).
133<br />
Doktorska disertacija<br />
Podaci vezani za ovaj četvrti zadatak dobijeni su polustrukturisanim intervjuom, kada smo<br />
mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, koji već neko duže vreme imaju<br />
izrečenu vaspitnu meru, pitali šta misle o centru za socijani rad, odnosno koje asocijacije na<br />
centar za socijalni rad imaju. Mladi su navodili sledeće odgovore:<br />
Tabela br.20:Asocijacije ispitanika na CSR<br />
KATEGORIJA ODGOVORA FREKVENCA<br />
Savet, razgovor 6<br />
Pomoć/dobri ljudi 9<br />
Popravni dom/kazna 2<br />
Loše/ništa lepo 4<br />
Krivično delo koje sam počinio 4<br />
Da niko neće da ti pomogne/gubljenje vremena 2<br />
Da si na dnu dna 1<br />
Provera 1<br />
Grafik br. 1: Asocijacije ispitanika na CSR<br />
10<br />
9<br />
8<br />
7<br />
6<br />
5<br />
4<br />
3<br />
2<br />
1<br />
0<br />
1<br />
2<br />
3<br />
4<br />
5<br />
6<br />
7<br />
8<br />
9
134<br />
Doktorska disertacija<br />
Takođe, mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju smo pitali koje emocije ih<br />
vezuju za centar za socijani rad. Navodili su sledeće odgovore:<br />
Tabela br.21:Emocije ispitanika na CSR<br />
KATEGORIJE ODGOVORA FREKVENCE<br />
Dosada 4<br />
Obaveza 2<br />
Briga/zabrinutost 1<br />
Strah od kazne 1<br />
Loše osećanje 1<br />
Kajanje 1<br />
Sramota 1<br />
Grafički odgovori na pitanje koje smo postavili mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju, izgleda ovako:<br />
Grafik br.2:Emocije ispitanika na CSR<br />
4,5<br />
4<br />
3,5<br />
3<br />
2,5<br />
2<br />
1,5<br />
1<br />
0,5<br />
0<br />
dosada obaveza briga strah od<br />
kazne<br />
loše<br />
osećanje<br />
kajanje<br />
1<br />
2<br />
3<br />
4<br />
5<br />
6<br />
7<br />
8<br />
9
135<br />
Doktorska disertacija<br />
Asocijacije i emocije otvaraju pitanje mesta i funkcionalnosti aktivnosti centra za socijalni<br />
rad u razumevanju i analizi krivičnog dela, konteksta u kome je do njega došlo kao i posledica i<br />
mogućnosti za promenu. Naravno, da se uvek postavlja i pitanje efekta sprovođenja ove mere kao<br />
i mogućnosti poboljšanja aktivnosti i praćenja efekata rada.<br />
Zakon koji predviđa vaspitnu meru Pojačan nadzor organa starateljstva ne daje smernice u<br />
pogledu sadržaja iste, dok je opšti cilj sprovođenja vaspitne mere da mlada osoba koja ima<br />
aktivne poremećaje u socijanom ponašanju dalje ne čini krivična dela kao i da se uspešno završi<br />
proces resocijalizacije mlade osobe. Centar se sa jedne strane pojavljuje kao predlagač vaspitnih<br />
mera prilikom procene ličnosti maloletnika, pri čemu jasni kriterijumi za izbor određene mere<br />
gotovo i da ne postoje. Sa druge strane, centar je sprovodilac mere, opet bez jasnih kriterijuma<br />
merenja efikasnosti sprovođenja vaspitne mere. Ova pozicija Organa starateljstva ukazuje na<br />
potrebu za definisanjem jasnih kriterijuma i standarda za efikasan rad sa ovom populacijom<br />
(Čačić, Beljanski, 2012). Ako se uzme u obzir i rezultati ovog istraživanja, odnosno odnos i<br />
emocije koje se kod ispitanika javljaju gotovo je izvesno da i mladi koji imaju izrečenu vaspitnu<br />
meru nisu u potpunosti sigurni šta u vezi sa centrom treba da osećaju. Pojedini naglašavaju da<br />
imaju pozitivne asocijacije u vezi sa centrom za socijalni rad, dok pojedini nisu sigurni u te veze<br />
kao i emocije koje se javljaju. Onda se naravno postavlja pitanje uspešnosti i efekta rada sa<br />
mladima koji imaju probleme u socijanom ponašanju.
136<br />
Doktorska disertacija<br />
5. Pozicija javnosti (zajednice) iz ugla mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju<br />
Peti zadatak našeg istraživanja se odnosio na sagledavanje opisa pozicija javnosti kod mladih koji<br />
imaju aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju. Naravno, sagledavanje ovih pozicija ticalo se<br />
razmatranja samog krivičnog dela i posmatranja sebe kao počinioca istog.<br />
Podaci o opisu javnosti dobijeni su polustrukturisanim intervjuom. Iako je ovim<br />
instrumentom bilo planirano da se ispita generalna percepcija stava javnosti, definicija javnosti<br />
pre sprovođenja istraživanja mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nije<br />
data, kao što je to i običaj u kvalitativnim istraživanjima. Svaki ispitanik ima svoje teorije koje,<br />
na osnovu svog iskustva, prethodnog znanja i trenutnih potreba, proverava i ispituje u praksi.<br />
Takođe, nudi sopstvene definicije anticipirajući okolinu koja ga okružuje. Tako da, ispitanici nisu<br />
u potpunosti ujednačeno razumeli na šta se termin javnosti odnosi, nego su imali svoje teorije i<br />
definicije ponuđenog termina. Tako su uglavnom analizirali okolinu, komšiluk, ljude koji su im<br />
bliski, koje sreću, bez analize globalnog društvenog shvatanja krivičnog dela i odnosa koje<br />
društvo ima prema počiniocima tih dela. Nije zadatak bio da se „nauče“ ovom terminu niti da se<br />
promeni shvatanje mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, nego se cilj ticao<br />
dobijanja odgovora koji za njih imaju neka značenja, da se na osnovu daljeg kodiranja mogu<br />
utvrditi neka značenja, odnosno konstrukti koje im mladi pridaju.<br />
U tom smislu podaci govore o tome kako ispitanici vide način na koji okolina koja bi<br />
trebala da bude sastavni deo mreže socijalne podrške, razume krivično delo i njih kao počinioce<br />
tog dela. Odgovori ispitanika na pitanje „Kako javnost opaža problem maloletničke<br />
delinkvencije?“ predstavljaju lične narative o opažanju javnosti i okoline koje mladu osobu sa<br />
aktivnim poremećajem u socijalnom ponašanju svakodnevno okružuju:<br />
..nisu zadovoljni bar kako čujem da pričaju da ne treba da se radi,da samo loše ti u<br />
životu može doneti...ono...nisu imali lepo mišljenje o meni, a kada sam im kasnije pričao<br />
da sam se promenio i sve ono..mislili su lopov, kriminalac, šta ja sa njim da se družim...i<br />
to me je bolelo...posle sam i ja sebe tako video jer su mi to govorili a posle nekog
137<br />
Doktorska disertacija<br />
vremena sam shvatio da sam to i bio, krao i sve...shvatio sam da nisam to trebao da<br />
radim, ali sam posle nekog vremena shvatio da sam to – pravi lopov... (Ispitanik M.T.).<br />
... skroz te drugačije gledaju, u selu je to baš izraženo. Oni misle da sam ja sada neki<br />
mafijaš, da sam narkoman, da ću nekome nešto uraditi, a sa druge strane ja sam<br />
potpuno dobar, ne mogu vam opisati, ja mogu plakati na seriju da vidim da neko dete<br />
plače...Ljudi shvataju da sam se popravio a neki i dalje tvrde jedno i to je tako zapisano<br />
da se ja neću nikada promeniti...Takve priče mene ne zanimaju jer ja znam da ću<br />
jednoga dana ja imati svoju porodicu a tračevi i to sve što pričaju mene ništa ne<br />
zanima... (Ispitanik D.V.).<br />
... Da opaža nešto, nešto bi i napravili, a ovako...ne opažaju ništa, na decu<br />
pogotovo...opaža se da je Ceca došla npr. u Sombor, lupam, a to što je pre neko veče<br />
neko mlad poginuo, to ništa...to se preskoči umesto da se nađu neki poslovi, bilo šta da<br />
se radi, neka zanimacija, neki kamp, za to se nema para...To barem sada znam da<br />
previše vremena za tamo neko razmišljanje ne valja... (Ispitanik R.G. ).<br />
...Pa svi su mi davali savete skloni se dok je vreme, pre nego što završiš u zatvoru i<br />
dobiješ 5-6 godina, da ne provedeš svoje najbolje godine u domovima i zatvoru...Ali ja<br />
nisam mario za te priče, jer am jedno veče zarađivao po 50-60€ i to je svako veče i onda<br />
ne razmišljate hoćete li nekoga povrediti i da li ćete sutra ići u policiju ili ne. Bio sam<br />
faca... (Ispitanik N.Č. ).<br />
U tabeli br. 22 su dati najčešći odgovori koje su ispitanici davali na ovo pitanje:
Tabela br.22: Najčešći odgovori na pitanje vezano za javnost<br />
KATEGORIJA ODGOVORA FREKVENCA<br />
Samo neki ljudi znaju 5<br />
Prećute ili ne reaguju 2<br />
Daju savete da se to ne radi 4<br />
Nemaju lepo mišljenje 3<br />
Misle da sam lopov 1<br />
Misle da sam kriminalac 1<br />
Izbegavaju me 2<br />
Drugačije me/lošije gledaju 4<br />
Misle da sam mafijaš 1<br />
Misle da sam narkoman 1<br />
Misle da ću nekoga povrediti 1<br />
Kritikuju 1<br />
Zameraju 1<br />
Stvara se loš glas, generalizuju moja dela 2<br />
Misle da je to katastrofa 1<br />
Čine da se osećam neprijatno 1<br />
Začuđeni su 1<br />
Zgroženi su 1<br />
Misle da radim gluposti 1<br />
Sramote se mene 1<br />
Diskriminišu 1<br />
Gledaju me kao da sam problematičan 2<br />
Misle da sam kreten 1<br />
Samo da me strpaju u zatvor 1<br />
Okrenu leđa 1<br />
138<br />
Doktorska disertacija<br />
Na osnovu analize tebele br.22 može se zaključiti da mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju imaju negativni ugao posmatranja javnosti odnosno osoba koji čine<br />
njihovu okolinu. Smatraju da ih javnost doživljava kao loše, nepodobne i iskvarene te
139<br />
Doktorska disertacija<br />
doživljavaju da im vrlo često nameću „etikete“ tipa da su jednom bili loši i da će uvek biti loši<br />
kao osobe. Često ih komšiluk i poznanici izbegavaju, nemaju lepo mišljenje o njima,<br />
problematični su i krivi za sve loše što se u okruženju dešava.<br />
Time zajednica i javnost mladima sa aktivnim poremećajima u socijanom ponašanju ne<br />
pruža dovoljnu afirmativnu podršku za proces resocijalizacije kao i proces postepenog vraćanja u<br />
„normalan“ životni kolosek. Odgovori koje ispitanici navode ukazuju na malo opaženih<br />
kapaciteta zajednice da pruži podršku za kritičku analizu samog dela i sebe kao počinioca tog<br />
dela i vraćanja na „pravi“ put.<br />
Mladi kao što smo videli analizirajući samokarakterizaciju u prvom zadatku našeg<br />
istraživanja, nude idealizovanu sliku sebe, sa mnogo opravdanja, što povezujući sa ovakvim<br />
mišljenjem okoline, otvara pitanje podrške i zaista realne slike kako mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju tako i njihove okoline i svakodnevnih kontakata. Na<br />
osnovu ovoga se može zaključiti da mladi i moraju takvu sliku o sebi prezentovati da bi opstali u<br />
zajednici jer ih drugačije zajednica odbacuje i etiketira. Samo ako ne „štrče“ od proseka mogu<br />
dobiti potvrdu kvaliteta i uspešnosti u životu. Naučili su da zajednica ceni mediokritet. Takvu<br />
sliku o sebi i prezentuju. Prezentujući sebe kao dobre, iskrene, dobre drugove, odane i poverljive<br />
( kao što smo navodili u rezultatima prvog zadatka) anticipiraju sebe na taj način i veruju da su<br />
zaista takvi. Sa druge strane postavlja se pitanje da li taj proces zaista ide na taj način ili kada se<br />
pojavi prilika za novo krivično delo, sve navedeno se zaboravi.
140<br />
Doktorska disertacija<br />
6.Razlozi učinjenog krivičnog dela mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju<br />
Šesti zadatak našeg istraživanja bio je da se utvrde razlozi zašto su mladi koji imaju aktivne<br />
poremećaje u socijalnom ponašanju učinili krivično delo, odnosno pokušaj da se teorije koje<br />
mladi imaju o sopstvenom ponašanju razumeju i ispitaju.<br />
U okviru pitanja u polustrukturisanom intervjuu, koje su mladima sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju postavljana, našla su se i pitanja koja se tiču razloga<br />
činjenja krivičnog dela, odnosno kako mladi razumeju zašto su krivično delo počinili.<br />
Rezultati ovog zadatka biće prikazani na dva načina:<br />
1.globalno – na nivou celog uzorka, kako bi se opisale opšte tendencije i razmotrila mogućnost<br />
generalizacije i<br />
2. individualno – na nivou pojedinačnih ispitanika kako bi se opisale razlike među slučajevima<br />
1. Podaci na nivou celokupnog uzorka i najčešće navođeni odgovori koje su mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju dali, prikazani su u tabeli br. 23:<br />
Tabela br.23:Razlozi činjenja krivičnog dela-vizura mladih<br />
KATEGORIJA ODGOVORA FREKVENCA<br />
Radoznalost 1<br />
Novac 4<br />
Društvo 6<br />
Alkohol/droga 4<br />
Kriminalistički sadržaji na TV-u 1<br />
Popustljivost roditelja 1<br />
Dosada 3<br />
Porodični uslovi 1<br />
Utisak da ću proći nekažnjeno 1
141<br />
Doktorska disertacija<br />
Grafički, razlozi zašto mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju čine krivično<br />
delo iz njihovog ugla izgleda ovako:<br />
Grafik br. 3: Najčešće navođeni odgovori ispitanika o razlozima činjenja krivičnog dela<br />
7<br />
6<br />
5<br />
4<br />
3<br />
2<br />
1<br />
0<br />
radoznalost novac društvo alkohol/droga Tv popustljivost<br />
roditelja<br />
Na osnovu tabele br. 23 i grafika br. 3 može se zaključiti da mladi veruju da je osnovni<br />
razlog zašto su počeli da čine krivično delo uticaj vršnjaka. Zašto mlada osoba uopšte ulazi u<br />
delinkventnu vršnjačku grupu i u njoj ostaje i kakav uticaj ova grupa ima na dalji razvoj aktivnih<br />
poremećaja u socijalnom ponašanju? Istraživanja koja su rađena o uticaju vršnjačke grupe na<br />
razvoj nekih oblika poremećaja u socijalnom ponašanju navodi da razvoj antisocijalnog<br />
ponašanja u vršnjačkoj grupi zavisi od uzrasta mlade osobe koja se takvoj grupi „pridružila“. Što<br />
je raniji i intenzivniji početak antisocijalnog ponašanja, to je uticaj delinkventne vršnjačke grupe<br />
manji, odnosno, kada antisocijalno ponašanje počinje kasnije, ulaskom u adolescenciju tj.<br />
ulaskom u antisocijalnu grupu vršnjaka, mlada osoba tada započinje svoje delinkventno<br />
ponašanje i uticaj grupe-„bande“ je veći. (Burges i sar,1966; Knecht et al.,2010.). Takođe,<br />
odgovori koje mladi navode kao razloge činjenja krivičnog dela potvrđuju i rezultati istraživanja<br />
da se „kroz interakciju u grupi uče veštine antisocijalnog ponašanja“ (Hrnčić,2009:115).<br />
1<br />
2<br />
3<br />
4<br />
5<br />
6
142<br />
Doktorska disertacija<br />
U razloge koje mladi navode kao najčešće razloge zašto su počinili krivično delo je i<br />
nedostatak novca, potreba da se obezbedi na lak i jednostavan način sve potrebe koje mladi<br />
imaju, bez „rada i motike“. Drugi, najčešće pominjani razlog je uticaj sredstava zavisnosti (droga<br />
i alkohol), kao sredstva koja menjaju ličnost te mladi navode da ih je upotreba droge i alkohola<br />
toliko promenila da su činili krivična dela, a bez upotrebe psihoaktivnih supstanci i alkohola ne bi<br />
to činili. Pojedini mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju navode da je osnovni<br />
razlog zašto je među mladom populacijom porast činjenja krivičnog dela i višak slobodnog<br />
vremena te se javlja dosada. Da bi se život učinio zanimljivijim ulazi se u rizična ponašanja koja<br />
vode činjenju krivičnih dela.<br />
2. Podaci na nivou pojedinačnih ispitanika kao i najkakterističniji odgovori koje su dali ispitanici<br />
navodimo kao deo odgovora koji ilustruje navedene razloge:<br />
Društvo<br />
Novac<br />
...Počeo sam da činim krivično delo jer sam počeo da se družim sa njima, oni su to<br />
radili, ja sam mislio proći će, nisam ni verovao da će meni nešto biti...nisam se nadao<br />
da će sve svaliti na mene, ne znam šta im je bilo. Ja sam tamo bio najmlađi, a oni sve na<br />
mene da sam ja tamo bio glavni, da sam sve uradio, da sam bio vođa. Sada mi je krivo<br />
što sam se družio sa njima... (Ispitanik R.G.).<br />
To je sve bila čista glupost. To mi nije trebalo u životu. Kajem se što sam radio ta<br />
krivična dela. Hteo sam da se dokažem prijateljima, vamo-tamo i te gluposti. Sigurno<br />
nisam radio da bi se obogatio i jer mi je bilo potrebno, nego zbog društva, ovaj<br />
nagovara a ja da ne budem najgori, što da ne i idemo i tako... (Ispitanik M.V.).<br />
Zbog novca, zbog novca se sve to radilo. Kada uspeš da dobiješ taj novac, da ukradeš i<br />
prodaš to, imaš utisak da si uspeo...Ma ja sam sve to radio jer je u ovoj državi<br />
prvenstveno veliko siromaštvo, nije bilo para, tu utiče i loše društvo, jer kada pogledaš<br />
malo bolje nisi imao drugi izlaz. To neki ne shvataju, ali npr. mnogi nemaju izlaz.
Alkohol<br />
Dosada<br />
143<br />
Doktorska disertacija<br />
Najlakše je otić', preskočit', ukrasti...jer neće niko maloletno lice da zaposli da radi i ti<br />
da zaradiš, pa ti to bude jedini izlaz da kradeš... (Ispitanik M.D.).<br />
...pa gledam, šta ja znam...naravno da razmišljam da nije bilo u redu to sve što sam<br />
radio i to, ali opet to nisam bio ja nego alkohol u meni. Tako da i danas kada bi se<br />
napio, ne mogu da znam da li bi nešto uradio jer opet to nisam ja... (Ispitanik D.K.).<br />
Razlog je to što se budi u tebi to da bi i ti da ne radiš ništa, a da imaš šta 'oćeš...i sve to<br />
tako misliš kada si na alkoholu i lekovima, nije ti onda ništa problem ni razbiti prozor,<br />
ući, ukrasti, ni ništa...Za druge ne znam, ali ja sam uvek kada sam to radio bio<br />
odvaljen... (Ispitanik D.V.).<br />
Zbog slobodnog vremena se to radilo. Bilo nam dosadno. Nisam zbog para, tada sam ih<br />
imao, koliko god hoću da dobijem i sada i onda kada nisam radio. Slobodno vreme je<br />
jako veliki tehnički problem. Za jako puno još mlađih od mene je to problem. A tu je<br />
takvo društvo...Teško je promeniti društvo da se razumemo. Oni sa kime ste ne morate<br />
odmah biti takvi ali posle jedno pola godine bićete...Bio sam ovca, ne znam kako to da<br />
vam objasnim...sada me je sramota...(Ispitanik M.T.).<br />
Ono što se može zaključiti na osnovu svega navedenoga jeste da se uzroci za činjenje<br />
krivičnog dela nalaze u spoljašnjim činiocima i razlozima. Vrlo malo mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socjalnom ponašanju sebe vide kao glavnog krivca, uvek im je neko drugi kriv<br />
(najčešće društvo ili loši porodični uticaji ili alkohol) dok je njihov udeo u krivici vrlo mali ili čak<br />
i zanemarljiv. Ne postoji izbalansiran odnos i analiza realnog konteksta kao i sopstvenog<br />
doprinosa, a sa druge strane doprinosa okolnosti. Pogrešna interpretacija realnosti kao i razloga<br />
koji dovode do pojave određenih stanja, dovode do neadekvatnih strategija prevazilaženja<br />
problema i posledično do niske socijalne kompetencije (Hrnčić,2009). Međutim, naš ugao<br />
posmatranja mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju jeste konstruktivistička<br />
perspektiva u kojoj nema konsenzusa o tome da li nekoga treba definisati kao osobu sa
144<br />
Doktorska disertacija<br />
devijantnim ponašanjem, nego osobu pitamo i trebamo shvatiti kako ta osoba razmišlja o sebi i<br />
društvu. Na taj način smo i mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju pitali o<br />
razlozima njihovog neuspeha u društvu odnosno o razlozima činjenja krivičnog dela. Dobili smo<br />
odgovore koji se tiču analize spoljašnjih činilaca jer mladi veruju da se u tome „krije“ razlog<br />
njihovog „skretanja sa puta“. Time konstruktivistička perspektiva podupire subjektivni pristup<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju, te od tih činilaca treba krenuti u razvijanju<br />
mreža socijalne podške u procesu resocijalizacije.<br />
7.Pozicija krivičnog dela u kontekstu celokupnog životnog toka mladih sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
Sedmi zadatak našeg istraživanja odnosio se na sagledavanje počinjenog krivičnog dela u<br />
kontekstu celokupnog životnog toka, odnosno bilo nam je važno utvrditi gde se nalazi krivično<br />
delo, kako ga mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju doživljavaju i ocenjuju u<br />
odnosu na celokupni životni tok.<br />
U okviru ovog zadatka analizirana je tehnika Reka, gde se od ispitanika tražilo da ucrtaju<br />
predstavu svoga života u formi krivudavog toka reke, čiji svaki deo označava neki važan period<br />
ličnog iskustva koje je uticalo na smer celokupnog života.<br />
Na nivou celog uzorka analizirani su događaji koje ispitanici percipiraju kao one koji su doprineli<br />
boljem kvalitetu života (ili generalno osećanju da ispitanik vodi bolji život), kao i one događaje<br />
koji su doprineli lošijoj percepciji. Zbog boljeg terminološkog snalaženja ti događaji su<br />
okarakterisani (definisani) kao pozitivni odnosno negativni. Predstavljeni su u tabeli br.24 :
145<br />
Doktorska disertacija<br />
Tabela br.24:Pozitivni/negativni događaji u životu mladih sa aktivnim poremećajima u soc. ponašanju<br />
POZITIVNI ODGOVORI NEGATIVNI ODGOVORI<br />
Odgovor Frekvenca Odgovor Frekvenca<br />
Dobar uspeh u školi 3 Krivično delo 13<br />
Bavljenje sportom 1 Razvod roditelja 4<br />
Upoznavanje devojke 1 Gubitak 7<br />
Odlasci u Centar za socijalni rad 2 Ponavljanje razreda/popravni 3<br />
Druženje sa drugovima 1 Ispisivanje/izbacivanje iz škole 3<br />
Upisivanje nove škole 1 Svađe u kući 1<br />
Završetak škole 1 Alkohol/droga 3<br />
Novi staratelj/povratak staratelja 1 Loše društvo 4<br />
Neuspeh u školi 2<br />
Pritvor 2<br />
Promena škole 1<br />
Bombardovanje 1<br />
Pubertet 1<br />
Bolest u porodici 1<br />
Prestanak komunikacije sa<br />
članom porodice<br />
Finansijska kriza 1<br />
Pozitivni događaji u životu mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju su:<br />
dobro obrazovno postignuće, redovno odlaženje na treninge i bavljenje sportom, zaljubljivanje,<br />
postojanje i redovan odlazak u institucije koje predstavljaju mrežu socijalne podrške, uticaj<br />
vršnjaka, promena škole, završetak škole i drugo dok su događaji koji su percipirani kao<br />
negativni u životu mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju: krivično delo (tuče,<br />
krađe) zbog koga je izrečena vaspitna mera pojačan nadzor organa starateljstva ili druge vaspitne<br />
mere, razvod roditelja, gubici (smrt roditelja ili člana porodice, odlazak člana porodice),<br />
ponavljanje razreda, ispisivanje ili izbacivanje iz škole, promena škole, svađe u kući, početak<br />
konzumacije droge i/ili alkohola, ulazak u loše društvo, pritvor, bombardovanje, ulazak u<br />
pubertet, bolest u porodici, prestanak komunikacije sa članom porodice, finansijska kriza i drugo.<br />
1
146<br />
Doktorska disertacija<br />
Rezultati dobijeni tehnikom „Reka“ pokazuju izrazit kontrast u broju događaja koji mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju percipiraju kao pozitivne u odnosu na veliki broj<br />
događaja koje su mladi naveli kao negativne. Da li to znači da se u životu mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju više dešavalo negativnih i ružnih događaja nego pozitivnih<br />
ili ti pozitivni događaji nisu pecipirani kao značajni?<br />
U okviru pozitivnih događaja najviše je onih privatnih, koji se tiču škole, zaljubljivanja<br />
dok je percepcija mreže socijalne podrške (Centar za socijalni rad, porodica, zajednica) vrlo<br />
malo, svega je dva odgovora mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju koji<br />
smatraju da je učešće i odlazak u Centar kao i intervencije koje su tamo rađene pozitivno uticale<br />
na njihov dalji tok života. Postavlja se pitanje da li Centar i rad koji se tamo sprovodi je dovoljno<br />
značajan momenat u životu mlade osobe ili se intervencije i rad koji se tamo odvija i dalje<br />
podvodi pod kategoriju negativni događaji jer su u vezi sa lošim periodom života, periodom kada<br />
su mladi činili krivična dela?<br />
Što se tiče negativnih događaja u velikoj većini (frekvenca je 13) jeste percepcija<br />
počinjenog krivičnog dela kao izrazitog pada u kvalitetu života. Ta kategorija nosi sa sobom sve<br />
aspekte loših momenata u životu (česti odlasci u policiju, na sud, neizvesnost u vezi sa izricanjem<br />
presude, sramota, osuda okoline, promena društva, popuštanje u školi, promena škole i drugo).<br />
Još jedan podatak zaslužuje pažnju. Iako se elementi koji vode poboljšanju životnog toka<br />
(kada optimistično navode da je sada faza uspona na životnoj putanji) uglavnom ne opisuju ili ne<br />
opisuju precizno (šta tačno dovodi do poboljšanja), čini se da se pre radi o željama i očekivanjima<br />
ili o socijalno poželjnim odgovorima nego o realno opaženom poboljšanju. Poneki navode kao<br />
razloge i elemente koji vode poboljšanju života nakon činjenja krivičnog dela, procedure suđenja<br />
i loših iskustava, zaljubljivanje, zaposlenje, završetak škole i slično što predstavlja realne životne<br />
elemente koji mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju mogu vratiti na „pravi<br />
put“.<br />
U poslednjim rečenicama, odnosno objašnjenju koje su učesnici istraživanja navodili<br />
nakon urađene tehnike „Reka“, iako su imali loše životno iskustvo, više negativnih događaja u
147<br />
Doktorska disertacija<br />
životu i iako su od strane okoline pozicionirani kao neuspešni, planiraju i vide svoju budućnost<br />
pozitivno. Navodimo deo odgovora koji ilustruju navedeno:<br />
...posle sam počeo da budem dobar i da se popravljam...Upoznao sam devojku i ona mi<br />
je puno pomogla i valjda sam sada odrastao...eto to vam je to...ništa posebno...<br />
(Ispitanik I.I.)<br />
Izgledaće reka kao srčani snimak...E ovako bi ja poč'o. Prvo sam se rodio i to je bilo ni<br />
gore ni dole...Onda je sve išlo niz reku, stalne svađe i tuče sa roditeljima i onda su se<br />
oni razveli. Posle sam počeo da pijem i lekove dedine da koristim i da činim krivična<br />
dela. To je bilo najviše na dnu...užas...Posle su me uhvatili, dobio sam da se lečim i<br />
onda je moja reka krenula gore...Sada je bolje nego što je bilo, ali mi treba posao i bilo<br />
bi onda sve u redu i reka bi išla još gore, jer posle svega negativnoga što mi se<br />
dešavalo, valjda će doći bolji period...posle kiše dođe sunce... (Ispitanik D.V.)<br />
...onda sam radio krivična dela...to je bilo dno dna...posle je bio sud, pa sam išao u<br />
zatvor i to je negativno i jako je išlo dole. Posle je došla presuda i sloboda pa je i život<br />
krenuo prema gore. Posle sam završio osnovnu školu i to je bilo dobro...Sada polako<br />
upisujem srednju školu i to je dobro i neka se tako nastavi, ja bih baš voleo, sada mi je<br />
dobro... (Ispitanik M.V.)
148<br />
Doktorska disertacija<br />
8. Pozicija krivičnog dela u kontekstu predstavljanja sebe mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
Na osnovu tehnike „Laži“ ispitanicima je data mogućnost da u formi rečenice napišu laži o sebi,<br />
o stvarima ili pojavama koje su za njih bitne. Na osnovu laži koje su naveli i grupisanja oblasti u<br />
vezi sa kojima su lagali može se izvesti zaključak o oblastima ili poljima interesovanja mladih sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. Pošto se ova tehnika koristi kada ispitanici<br />
nemaju dovoljno verbalnih sposobnosti ili nisu u dovoljnoj meri raspoloženi da pričaju o sebi,<br />
svojim osećanjima i bitnim konstruktima, ova tehnika pomaže da se dođe do onih oblasti u životu<br />
mladih koje karakterišu njihova razmišljanja, preokupacije i interesovanja, a sve kroz formu igre i<br />
zabave. Na ovaj način želeli smo da dođemo do odgovora vezanih za krivično delo koje su mladi<br />
sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju počinili u kontekstu predstavljanja sebe,<br />
odnosno koliko mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju pridaju važnost tom<br />
događaju i kako ga u kontekstu celokupnog života doživljavaju.<br />
Na osnovu rezultata ove tehnike može se grupisati široki dijapazon odgovora,<br />
predstavljenih u tabeli br. 30. Odgovori, odnosno laži, vezane za krivično delo koje su mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju uradili u tabeli su izdvojeni podebljanim<br />
slovima.<br />
Tabela br.25: Frekvence „Laži“ ispitanika<br />
„LAŽ“ UČESTALOST<br />
POSAO (određeni poslovi ili zaposlenje) 28<br />
KRIVIČNO DELO (voleo bih da budem gori; nisam bio saučesik<br />
kriminala; nikada nisam kažnjavan; hoću da budem lopov; hoću da<br />
ubijem nekoga iz okruženja;nikada nisam krao;nikada nisam<br />
učestvovao u kriminalnim radnjama)<br />
VREDNOSTI I SLOBOBNO VREME (Voleo bih da dobijem<br />
Nobelovu nagradu;Voleo bih da ne promenim život;Ne bih želeo da<br />
menjam neke stvrari; Želeo bih da živim u boljem svetu; Želeo bih da<br />
10<br />
12
udem u Zvezdama Granda; Volim nepravdu; Odgovara mi svaka vrsta<br />
muzike; Idem u crkvu; Volim da gledam tenis itd.)<br />
PORODICA, DEVOJKE, ZALJUBLJIVANJE ( Ne volim svoju<br />
porodicu; Ne treba mi verna devojka; Ne volim lepe devojke; Imam dva<br />
brata ; Imam najsavršeniju porodicu i drugo)<br />
OBRAZOVANJE (Plaćao sam profesore za dobru ocenu; Bio sam<br />
Vukovac; Učiću, neću bežati sa časova,Odgovaraću za veću ocenu;<br />
Nemam nijednog keca ; Nepismen sam; Žalim što sam završio školu i<br />
drugo)<br />
LOŠE NAVIKE I DRUŠTVO ( Pijem/drogiram se, Neću više ni kap<br />
alkohola piti, prestaću da pušim i počeću da vežbam; Nikada nisam<br />
pušio marihuanu; Imao sam mirno društvo i drugo)<br />
FIZIČKE KARAKTERISTIKE I VEŠTINE ( Preplivao sam bazen ;<br />
Skočio sam iz aviona padobranom; Lep sam i drugo)<br />
LIČNE OSOBINE I STANJA<br />
(pametan,glup,vredan,lenj,srcolomac,spavalica,umišljen,<br />
dvoličan,nisam simpatičan,brzo razmišljam,komunikativan<br />
sam,najpoželjniji među devojkama,najviše smisla za humor, najbolje<br />
ideje, najtraženiji u društvu, ispunjava dogovore, stiže na vreme,srećan<br />
sam, volim kada me ljudi lažu, super mi je, ništa mi ne fali, jako sam loš<br />
i drugo)<br />
MAŠTANJE I NERELEVANTNI PODACI ( Imam slona, Letim na<br />
Mars, Ja sam vanzemaljac, Želeo bih da odem na Antartik i drugo)<br />
FINANSIJSKO STANJE (Ne želim dobra kola,Tata mi je<br />
bogataš,Imam 100000000€, Vozio sam Bugati Verion,Kupio sam<br />
Ferari,Našao sam kofer para, Imam veliku platu i drugo)<br />
RAZLIČITE JEDNOSTAVNE RADNJE (Srušiću zid, Izneću kantu,<br />
Praviću keks i drugo)<br />
149<br />
Doktorska disertacija<br />
Što se tiče životnih oblasti koje su mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju navodili prilikom rešavanja ove tehnike, može se primetiti da su to upravo kategorije<br />
11<br />
12<br />
6<br />
11<br />
26<br />
5<br />
29<br />
2
150<br />
Doktorska disertacija<br />
koje čine život svake mlade osobe. Najčešće su navodili kategoriju finansijskog stanja kao i<br />
kategoriju posla jer se čini da je to oblast u životu mladih ljudi o kojoj najviše razmišljaju i<br />
smatraju da od njih zavisi dalji uspeh u životu. Pošto nas je ova tehnika zanimala u kontekstu<br />
činjenja krivičnog dela potrebno je da to proanaliziramo. Može se zapaziti da je veliki deo mladih<br />
navodio ovu oblast u kontekstu kajanja, kao deo života koji žele što pre da zaborave i ne žele da<br />
se on ponovi. Na izjavne rečenice koje su navodili u okviru ove tehnike mladi su pitani:<br />
1. Da li želite da ova laž bude istina? i<br />
2. Da li biste želeli da drugi poveruju u ovu laž?<br />
Na veliku većinu ovih pitanja, mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju,<br />
su odgovarali odgovorom NE, naročito kada su se ova pitanja odnosila na rečenice, odnosno laži<br />
iz kategorije krivična dela. Na osnovu toga se može zaključiti da je to period u životu mladih<br />
zbog kojih se ne osećaju dobro i koji nije suština njihovog života.<br />
Analiza na globalnom uzorku vezano za krivično delo može ići u dva pravca, prvi se<br />
odnosi na prethodno krivično delo koje su mladi učinili i na odgovore koje su dali a koje se tiču<br />
toga da mladi žele da nikada to delo nije postojalo, da im je krivo i da se kaju zbog počinjenog.<br />
To su odgovori:<br />
Nisam bio saučesnik kriminala; Nikada nisam krao;Nikada nisam učestvovao u<br />
kriminalnim radnjama; Nikada nisam kažnjavan;Napolju nisam pravio probleme i<br />
drugi...<br />
Za sve ove izjave ispitanici su na oba pitanja odgovarali negatino jer ne žele da ta laž<br />
bude istina i ne žele da drugi u tu laž poveruju kao istinitu.<br />
Drugi pravac analize, u kontekstu krivičnog dela, mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju o sebi kao počiniocima krivičnog dela i aktuelnom statusu kao i rizičnom<br />
ponašanju navode odgovore ( laži, neistine) koji ukazuju na pozitivnu sliku:<br />
Voleo bih da činim krivična dela; Ja sam ubica; Hoću da budem lopov; Jako sam loš; Biću loš<br />
napolju; Ne radim ništa i druge laži za čiju istinu je potrebno suprotno „čitanje“.
151<br />
Doktorska disertacija<br />
Znači, opšta tendencija je da se o krivičnom delu priča kao o nečem ružnom i<br />
nepoželjnom i da se o sebi kao počiniocu krivičnog dela navode pozitivne osobine, odnosno da se<br />
o sebi ne priča samo kao o počiniocu krivičog dela nego kao o počiniocu koji je dobar. Time sebe<br />
i svoju okolinu mladi „ubeđuju“ da su uspešni u procesu resocijalizacije.<br />
Da bi ilustrovali navedeno potrebno je da ponudimo tipičan odgovor koji je jedan<br />
ispitanik, mlada osoba sa aktivnim poremećajem u socijalnom ponašanju, ponudilo kao odgovore<br />
na tehniku „10 laži“:<br />
1. Ja bih želeo da budem učitelj. Ne-ne<br />
2. Ja imam crnu kosu. Ne-ne<br />
3. Želeo bih da budem u Zvezdama Granda. Ne-ne<br />
4. Ja sam nepismen. Ne-ne<br />
5. Želeo bih da budem gori učenik. Ne-ne<br />
6. Želeo bih da činim krivična dela. Ne-ne<br />
7. Jeo sam kavijar. Da-da<br />
8. Vozio sam Bugati Verion. Da-da<br />
9. Našao sam kofer pun para. Ne-ne<br />
10. Kada porastem biću najbolji fudbaler. Da-da (Ispitanik V.T.)
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA<br />
152<br />
Doktorska disertacija<br />
U pesmi „Gangsta's paradise“, Collio, opisuje život mlade osobe sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju koja ima nestimulativno porodično okruženje i veruje da život ne može biti<br />
drugačiji nego kakvo je okruženje, porodični kontekst i vršnjački uticaj.<br />
I can't live a normal life, I was raised by the strip<br />
So i gotta be down with the hood team.<br />
(Ne mogu živeti normalan život, ulica me odgajala , tako da ostajem veran bandi iz kraja.)<br />
Rezultati studija (Drayfoos,1990) pokazuju da većina mladih, koliko god izazovi<br />
odrastanja bili veliki, uspeju pronaći „pravi“, pozitivan put prema odraslosti. Ipak, određeni broj<br />
mladih se uključuje u ponašanja koja ozbiljno mogu smanjiti njihove mogućnosti za uspeh. Za<br />
takve oblike ponašanja se u socijalnopedagoškoj literaturi koristi termin poremećaji u socijalnom<br />
ponašanju mladih, koji označava ponašanje koje:<br />
Odstupa od širokog okvira uobičajenoga ponašanja mladih određene sredine<br />
Predstavlja štetnost za pojedinca i/ili za njegovu okolinu<br />
Potrebna je dodatna, stručna pomoć.<br />
Tako kažu istraživanja, nauka, struka i praksa. U okviru ove doktorske disertacije<br />
zanimalo nas je šta kažu mladi koji imaju neki od oblika aktivnih poremećaja u socijanom<br />
ponašanju i koji su iz perspektive „značajnih drugih“ okarakterisani kao mlade osobe koje su<br />
„skrenule sa puta“. Zanimao nas je ugao opažanja sebe i svoje porodice tih mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju. Ovakvi mladi, postoji uobičajeno shvatanje, predstavljaju<br />
rizik po društvo jer su skloni recidivu i pretvaranje takvog načina života u negativne životne<br />
stilove i trajno opredeljenje. Šta takvi mladi imaju da kažu o sebi? Šta nam rezultati ovog<br />
istraživanja kazuju?<br />
Uobičajeno je shvatanje da su ovi mladi zli, da žele drugima da nanesu zlo, da su opaki,<br />
neustrašivi i da će po svaku cenu učiniti novo krivično delo. Oni sebe ne vide tako. Prvo, mladi sa
153<br />
Doktorska disertacija<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju sebe vide kao dobre, vredne i pozitivne mlade<br />
ljude koje i pored krivičnog dela koje su počinili nisu loše osobe.<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u okviru tehnike<br />
Samokarakterizacije navode već u prvih nekoliko rečenica da su dobri drugovi i da su osobe koje<br />
su uvek spremne da pomognu. Na osnovu ovih rezultata se može zaključiti da im je prijateljstvo i<br />
druženje sa vršnjacima vrlo važno. To predstavlja osnovnu karakteristiku i značajan nalaz ovog<br />
istaživanja da većina ispitanika navodi kao svoju pozitivnu osobinu da je dobar drug i da pomaže<br />
drugovima. Takođe, rezultati sa Mreže repertoara pokazuju da su ovi mladi druželjubivi u<br />
dovoljnoj meri i sebe vide kao osobe, koje iako su imale problem sa zakonom, nemaju problem<br />
da stiču i održe prijateljstva. U odnosu na društvo vršnjaka i u odnosu na svoje vršnjake ovi mladi<br />
doživljavaju da su face, odnosno da su cenjeni u društvu u kojem se kreću. U odnosu sa<br />
vršnjacima su iskreni, dobri, zadovoljni svojim drugovima i druženjem koje imaju. Takođe,<br />
nalazi upućuju na zaključak da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju nipošto<br />
ne bi voleli da budu sami i da budu okarakterisani kao kvarni u odnosu sa prijateljima (ja<br />
nipošto).<br />
Na osnovu iznetog stiče se utisak potpunog zadovoljstva druženjima i vršnjacima.<br />
Međutim, istraživanje je takođe pokazalo da mladi koji i dalje idu u školu, osnovnu ili srednju, su<br />
besni na dimenziji društvo vršnjaka. Postavlja se pitanje zašto? Jedna od mogućih objašnjenja<br />
jeste ta da su ti mladi ljudi u procesu školovanja u kontaktu sa mladima, svojim vršnjacima koji<br />
nemaju niti jedan oblik aktivnih poremećaja u socijalnom ponašanju. Time se stiče utisak<br />
prisutnog etiketiranja, odbacivanja od strane vršnjaka i da zbog izolovanosti mladih sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju osećaju bes. Znači, društvo vršnjaka koje sami biraju ovi<br />
mladi cene, ali prema vršnjacima sa kojima su u školskoj klupi osećaju bes. Postavlja se pitanje<br />
kako reaguju nastavnici, da li i oni svojim ponašanjem i postupcima učvršćuju ovu sliku. Analiza<br />
nekih drugih istraživanja potvrđuje da mladi sa problemima u ponašanju i pored dobrog školskog<br />
uspeha manje se odlučuju za nastavak školovanja. Po mišljenju mladih sa problemom u<br />
ponašanju tome su doprineli nestimulativna porodična sredina i nastavnici svojim postupcima<br />
(Beljanski,2012b).<br />
Ono što je zanimljivo u rezultatima našeg istaživanja, jeste da se ispitanici slažu da je<br />
imati mnogo novca nije preduslov za sreću i zadovoljstvo u životu, odnosno imati puno novca
154<br />
Doktorska disertacija<br />
nije merilo za izbor prijatelja, kao što nije merilo ni za uspeh i zadovoljstvo u porodičnom<br />
okruženju. Jedino ispitanici koji žive sami u odnosu na ispitanike koji žive u potpunim ili<br />
proširenim porodicama smatraju da je važno imati novac što predstavlja odraz njihove<br />
samostalnosti i materijalne nezavisnosti. Time će i druženje sa vršnjacima biti lagodnije i<br />
opuštenije.<br />
Novac je mladima sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju bio važniji u<br />
detinjstvu (pre dela) nego što im je važan da ga imaju u budućnosti (ja kakav bi voleo da budem).<br />
Rezultati istraživanja su pokazali takođe da im je poredeći dimenziju sadašnjost (ja sada) i<br />
budućnost (ja kakav bi voleo da budem) važnije da imaju para sada. Bilo kom drugom<br />
vremenskom elementu mladi daju prednost u odnosu na element budućnost, kada procenjuju<br />
neophodnost imanja novaca jer on ne predstavlja osnovnu osobinu za koju bi voleli da ih krasi u<br />
budućnosti, ali takođe je budućnost vrlo neizvesna i daleka kategorija.<br />
Naročito su interesantni nalazi koji se odnose na razumevanje konstrukta opisa odnosa u<br />
porodici mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju. Na Mreži repertoara sve<br />
dimenzije upoređene su sa svim elementima, ali nas je posebno zanimalo kako mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju doživljavaju i opojmljavaju ove dimenzije u odnosu na<br />
elemenat porodica. Nalazi predstavljaju vredan doprinos objašnjenju razloga i uzroka pojave<br />
ovakvih oblika ponašanja. Kao što je navedeno osobina koja nije presudna za merenje uspeha i<br />
zadovoljstva porodicom je novac i time mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
navode da je bolje imati porodicu kakvu-takvu pa čak i opterećenu siromaštvom, nego da je<br />
ona bogata ili da je uopšte nemaju. U odnosu sa članovima porodice smatraju da su iskreni,<br />
mada navode da su bili iskreniji pre vaspitne mere PNOS nego sada, a važnije im je da ne budu<br />
kvarni u budućnosti (ja nipošto) nego da budu iskreni sada. Odnosno, iskrenost je dimenzija koja<br />
zauzima visoku poziciju poželjnih osobina kod mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju. Takođe, podatak koji ne iznenađuje jeste da su mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju sebe doživeli kao osobe koje su bile povučene pre vaspitne mere, ali je<br />
većina njih sada impulsivna u odnosu na porodicu ali sa druge strane anticipuju sebe kao dobre u<br />
odnosu prema članovima porodice (smatraju da su i dobri u odnosu na porodicu). Povećan je i<br />
bes u odnosu na porodicu. Većina ovih mladih nema tako idealnu porodičnu situaciju kod kuće<br />
(mada je žele takvu predstaviti) što predstavlja razlog za pojačan bes kao i nezadovoljstvo i
155<br />
Doktorska disertacija<br />
osujećene potrebe ovih mladih u sveukupnoj teškoj materijalnoj i ekonomskoj krizi. Jedna od<br />
mogućih objašnjenja ovakve ambivalencije u odnosima prema članovima svoje porodice, kao i<br />
izražene normalizacije, nalazi se u želji da se kod mladih sa aktivnim poemećajima u<br />
socijalnom ponašanju sačuva porodično jezgro kao oslonac i podrška za dalje životne odluke i<br />
korake. Ovaj podatak predstavlja kvalitetan resurs za proces resocijaliacije.<br />
Značajan nalaz koji smo dobili ovim istraživanjem jeste da mladi sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju imaju potrebu za idealizacijom svoje porodice i<br />
prikazivanjem normalnih odnosa u porodici, što je suprotno nalazima nekih ranijih studija<br />
vezanih za ovu problematiku (Henggeler,1989; Hirschi&Gottfredson, 1993; Opačić,1995;<br />
Patterson&Stothamer-Loeber,1984). Značajni drugi očekuju da ovi mladi imaju probleme, da su<br />
porodični nesređeni odnosi jedan od razloga zašto ovi mladi imaju problem i zašto čine krivična<br />
dela. Kada smo pokušali razumeti svet ličnih značenja mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju došli smo do uvida da oni svoju porodicu, bez obzira na kvalitet odnosa u<br />
njoj, novac, okruženje, imaju potrebu da predstave u boljem svetlu nego što ona možda jeste. To<br />
sve čine iz straha i da preduprede društvenu odbačenost, želeći da održe stav „ i ja i porodica smo<br />
dobri“ pri čemu se može sačuvati pozitivna slika o sebi i porodici. Čak i da postoji problem u<br />
porodici on biva dislociran iz nje u šire socijalno okruženje.<br />
Čini se umesnim ovde dodati ideju da je naše društvo još uvek patrijahalno i da primat<br />
predstavljaju snažne roditeljske veze i odnosi (Joksimović,1986) kao i poštovanje roditelja i<br />
čuvanje porodične strukture jer za mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju bilo<br />
bi neprihvatljivo gubljenje indentifikacije sa porodicom. To im omogućava održavanje<br />
pozitivnog mišljenja o sebi i porodici i pored negativnog doživljaja interakcije sa porodicom<br />
(povremeno loše ocene kojima su ocenjivali odnose u porodici kao i povećan bes u odnosu na<br />
porodicu).<br />
Posebnu pažnju treba obratiti na nalaze koji ukazuju na odnos i emocije koje mladi imaju<br />
u odnosu na Centar za socijalni rad. Izvesno je da mladi sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, mladi koji imaju izrečenu vaspitnu meru, nisu u potpunosti sigurni šta<br />
treba da osećaju u vezi sa radom stručnih radnika u centru. Sa jedne strane, podaci iz
156<br />
Doktorska disertacija<br />
polustrukturisanog intervjua nam o tome svedoče, da ima i onih mladih koji pozitivno<br />
doživljavaju centar, ali i oni koji isti vide negativno. Onda se naravno postavlja pitanje uspešnosti<br />
i efekta rada sa mladima koji imaju probleme u socijanom ponašanju. Centar bi kao osnovna<br />
mreža podrške trebalo da bude osnova, stub u procesu resocijalizacije ovih mladih. Ako mladi<br />
negativno doživljavaju centar da li ta resocijalizacija ide u dobrom pravcu?<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju imaju negativni ugao<br />
posmatranja javnosti odnosno osoba koji čine njihovu okolinu. Smataraju da ih javnost<br />
doživljava kao loše, nepodobne i iskvarene te doživljavaju da im vrlo često nameću „etikete“<br />
tipa da su jednom bili loši i da će uvek biti loši kao osobe. Onda se može desiti da sebe<br />
posmatraju na taj način, da mišljenje o sebi izgrađuju reflektovanjem mišljenja koje ima njihova<br />
okolina. Međutim, kao što nalazi istraživanja pokazuju oni upravo sebe vide drugačije, verovatno<br />
pribegavajući procesu idealizacije, ali jedino tako mogu opstati u nestimulativnoj i<br />
nepodržavajućoj atmosferi. Prezentujući sebe kao dobre, iskrene, dobre drugove, odane i<br />
poverljive anticipiraju sebe na taj način i veruju da su zaista takvi. Takvo oni mišljenje o sebi<br />
imaju, to prezentuju javnosti ne bi li ona promenila mišljenje koje o njima ima.<br />
Konstruktivistički pristup posmatranja mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju je takav u kome nema konsenzusa o tome da li nekoga treba definisati kao osobu sa<br />
devijantnim ponašanjem, nego osobu pitamo i trebamo shvatiti kako ta osoba razmišlja o sebi i<br />
društvu. Na taj način smo i mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju pitali o<br />
razlozima njihovog neuspeha u društvu odnosno o razlozima činjenja krivičnog dela. Dobili smo<br />
odgovore koji se tiču analize spoljašnjih činilaca jer mladi veruju da se u tome „krije“ razlog<br />
njihovog „skretanja sa puta“ (društvo, nedostatak novca, višak slobodnog vremena). Time<br />
konstruktivistička perspektiva podupire subjektivni pristup aktivnim poremećajima u socijalnom<br />
ponašanju, te od tih činilaca treba krenuti u razvijanju mreža socijalne podške u procesu<br />
resocijaliacije. Rezultati tehnike Reka ukazuju na izrazit kontrast u broju događaja koji mladi sa<br />
aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju percipiraju kao pozitivne u odnosu na veći broj<br />
događaja koje su mladi naveli kao negativne. Zanimljiv je i podatak koji smo istraživanjem dobili<br />
da su mladi sa aktinim poremećajima u socijalnom ponašanju pozitivni i optimistični kada je u<br />
pitanju dalja resocijalizacija i većina navodi da su već u tome uspeli (kao da time žele da ubede<br />
stručne radnike da im se mera može obustaviti). Poneki navode kao razloge i elemente koji vode
157<br />
Doktorska disertacija<br />
poboljšanju života nakon činjenja krivičnog dela, procedure suđenja i loših iskustava,<br />
zaljubljivanje, zaposlenje, završetak škole i slično što predstavlja realne životne elemente koji<br />
mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju mogu vratiti na „pravi put“.<br />
Znači, opšta tendencija je da se o krivičnom delu priča kao o nečem ružnom i<br />
nepoželjnom i da se o sebi kao počiniocu krivičnog dela navode pozitine osobine, odnosno da<br />
se o sebi ne priča samo kao o počiniocu krivičog dela nego kao o osobi koja je dobra.<br />
Nalazi istraživanja pokazuju koje osobine učesnici istraživanja anticipuju kao osobine<br />
koje su im bliske, koje imaju ili bi u budućnosti želeli da imaju. Te osobine oni smatraju važnim i<br />
od suštinskog značaja za uspeh u životu. Takođe, ti konstrukti koje su označili na mreži<br />
repertoara upotpunili su sliku koju su o sebi dali prilikom sprovođenja istraživanja. Na osnovu tih<br />
nalaza zaključuje se da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju jako dobro znaju<br />
šta ne bi želeli da budu. Oni nipošto ne bi želeli da budu sami,da budu kvarni, osramoćeni i ne<br />
bi želeli da budu obični propaliteti. Za sebe sada smatraju da su dobri, zadovoljni i da imaju<br />
dovoljno novaca kao i da su besni. Pre izricanja vaspitne mere takođe su bili dobri ali su bili i<br />
povučeni i iskreni. U budućnosti voleli bi da budu zadovoljni.<br />
Imajući u vidu navedene podatke stiče se utisak da učesnici istraživanja nemaju lošu sliku<br />
o sebi. Naprotiv, oni i pre kao i sada sebe doživljavaju kao dobre osobe koje su zadovoljne<br />
svojim životom i uspehom koje su u njemu postigli. U društvu oni su postavljeni na margini,<br />
pozicionirani su kao neuspešni i „loši momci“ međutim sliku koju ti mladi o sebi imaju se<br />
razlikuje od te opšte slike koju društvo o njima ima. Time se potvrđuje stav koji ima društvo kada<br />
neko učini krivično delo, pođe stramputicom, obeležen je za ceo život i sve situacije i događaji<br />
koji mu se dešavaju unapred su osuđeni na neuspeh i osudu od strane društva.<br />
Saveti i implikacije za praksu<br />
Kao što smo na početku rada predvideli da je osnovni problem ovako koncipiranog<br />
istraživanja pitanje da li primenom drugačije pedagoške strategije i konstruktivistički pristup u<br />
radu sa mladima koji imaju aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju može dovesti do
158<br />
Doktorska disertacija<br />
menjanja postupaka odraslih koji rade sa ovom populacijom mladih u okviru socijalnopedagoške<br />
delatnosti? Odnosno pitanje je da li jedna drugačija pedagoška orijentacija može da dovede do<br />
promene pozicija i menjanja postupka u okviru socijalnopedagoške delatnosti, odnosno<br />
socijalnog ponašanja i prevaspitavanja mladih sa aktivnim poremećajima socijalnog ponašanja?<br />
Implikacije izloženih nalaza postoje i za školsku praksu. Deca i mladi koji imaju određene<br />
aktivne poremećaje u socijalnom ponašanju primaju više negativnih povratnih informacija od<br />
učitelja i od vršnjaka, nego druga deca i mladi, što sve ukazuje na potrebu stvaranja kvalitetnijih<br />
odnosa u školi kao temelj prevencije poremećaja u ponašanju, odnosno njihove trajne prisutnosti<br />
tokom školovanja i odrastanja. U školi zato ima smisla obratiti pažnju na preventivne programe<br />
prosocijalnog ponašanja jer deca i mladi koji rano počnu sa rizičnim ponašanjima u većem su<br />
riziku za pojavu ozbiljnijih poremećaja u socijalnom ponašanju u adolescenciji i odraslom dobu.<br />
Isto tako je školski neuspeh mogući prediktor pojave poremećaja u socijalnom ponašanju u<br />
adolescenciji.<br />
Imlikacije su jasno i nedvosmisleno vidljive u socijalnopedagoškoj oblasti, za praktičara<br />
koji radi sa ovom populacijom mladih ljudi. Taj praktičar bi povremeno trebalo da preispita svoje<br />
konstrukte i načine kako anticipira mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju jer i<br />
on je deo javnosti, javnosti koja je nalazima ovog istraživanja pokazala da se negativno i<br />
nepodsticajno odnosi prema mladima koji su činili krivina dela. Takođe, trebalo bi da se zapita<br />
kako on vidi mlade odnosno kako razume stanovišta mladih i koliko ih uvažava i razmatra. Na<br />
osnovu stanovišta koje ima takav će i pristup imati u teškom i neizvesnom procesu<br />
resocijalizacije.<br />
Umesto mnogobrojnih pretpostavki o tome zašto se kod nekih mladih javlja problem u<br />
socijalnom ponašanju, u istraživanju smo pošli od pretpostavke da upravo ti mladi ljudi imaju<br />
svoje teorije o sopstvenom ponašanju kao i o sopstvenim porodicama, koje nisu stalne nego ih<br />
proveravaju, ispituju i menjaju. Teorije o sopstvenom socijalnom ponašanju posmatrani su kao<br />
ponašanja u čijoj osnovi leže lične dimenzije značenja odnosno konstrukti. Način kako<br />
posmatramo mlade upućuje nas na metod rada sa mladima koji imaju ovakav problem i<br />
usaglašavanje naše socijalnopedagoške delanosti sa njima, odnosno sa rezultatima njihovog<br />
samoposmatranja problema. Ugao konstruktivističkog posmatranja problema pomaže nam da<br />
sagledamo ugao iz kojeg mladi posmatraju sopstveni problem i dovodi do mogućnosti za
159<br />
Doktorska disertacija<br />
planiranje optimalnih individualizovanih socijalnopedagoških intervencija primerenih njihovim<br />
potrebama, resursima i prioritetima, kao i menjanja celokupnog daljeg rada na ovom<br />
problemu.Na osnovu rečenoga se može zaključiti da se stavlja pod sumnju upravo ono što<br />
smatramo da je jednom za svagda dato. Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju<br />
participirajući u rešavanju sopstvenog problema imaju veću verovatnoću uspešnog rešavanja<br />
problema.<br />
Na kraju, pošto smo iz ugla nove, postmoderne paradigme, mlade sa aktivnim<br />
poremećajima u socijalnom ponašanju pitali za njihove teorije o sopstvenom ponašanju,<br />
opažajem sebe, ličnim dimenzijama značenja sebe i porodice, potrebno je izlistati, subsumirati<br />
teorije do kojih su mladi sa aktivnim poremećaja u socijalnom ponašanju došli. Kao najznačajniji<br />
nalazi ove doktorske disertacije, odnosno rezultati koji se najviše mogu iskoristiti u praksi i<br />
promeniti ugao posmatranja aktivnosti u okviru socijalnopedagoške delatnosti tiču se:<br />
Da mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju sebe vide kao dobre drugove,<br />
osobe koje su uvek spremne da pomognu i nemaju problem da stiču i održe prijateljstva<br />
Smatraju da imati puno novaca nije merilo za izbor prijatelja, kao što nije merilo ni za<br />
uspeh i zadovoljstvo u porodičnom okruženju<br />
Iskrenost je visoko poželjna osobina među mladima sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju<br />
Porodica je važan oslonac i podrška u životu mladih sa aktivnim poremećajima u<br />
socijalnom ponašanju, a kada govore o svojoj porodici skloni su idealizaciji i<br />
normalizaciji odnosa u njoj<br />
Javnost mlade sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju doživljava kao loše,<br />
nepodobne i iskvarene dok ti mladi sebe ne doživljavaju tako. Oni sebe vide kao dobre<br />
osobe i imaju potrebu da se o njima pozitivno priča,a ne samo kao o počiniocima<br />
krivičnih dela<br />
Kao razloge krivičnih dela navode spoljašnje činioce (društvo, nedostatak novca, višak<br />
slobodnog vremena) ne procenjujući značaj sebe i sopstvenih, unutrašnjih činilaca kao<br />
uzroka takvog ponašanja
160<br />
Doktorska disertacija<br />
Mladi sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju jako dobro znaju kakvi ne bi<br />
želeli da budu u životu. Oni nipošto ne bi želeli da budu sami,da budu kvarni, osramoćeni<br />
i ne bi želeli da budu obični propaliteti. Za sebe sada smatraju da su dobri, zadovoljni<br />
svojim životom i uspehom koji su u njemu postigli.<br />
Bernard Rasel je rekao Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost<br />
starosti (Milenković, 2005) ali kaže Džordž Keli, tvorac Teorije ličnih konstrukata, da svaki<br />
čovek bira svoju budućnost bez obzira na svoje izbore u prošlosti:<br />
Niko ne mora da se nađe u ćorsokaku svojih alternativa niti iko mora da bude žrtva<br />
sopstvene biografije. Ljudi ne mogu da izaberu svoju prošlost ali mogu da se opredele za<br />
svoju budućnost. (Kelly,1955:15)<br />
Na tragu ovog citata zaključuje se da se isplati uložiti napor za socijalnopedagoški rad sa<br />
ovom populacijom da bi ovi mladi izabrali dobru i pozitivnu budućnost.<br />
Ovim radom pokušali smo iz ugla nove, interpretativne paradigme i konstruktivističkog<br />
pristupa sagledati stari problem na novi način. Pokušali smo osvetliti ugao posmatranja sebe i<br />
problema mladih sa aktivnim pormećajima u socijalnom ponašanju. Pokušali smo dati odgovore<br />
na neka pitanja i otvorili smo mogućnosti da se interpretiraju rezultati i na drugačiji način. Druga<br />
pitanja na koja nismo dali odgovor, ostaju za budućnost jer samo baveći se njima možemo doći<br />
do nekih rezultata i promene pozicija i menjanja postupaka u okviru socijalnopedagoške<br />
delatnosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju.
LITERATURA<br />
161<br />
Doktorska disertacija<br />
1. Ajduković, M. i saradnici (2008). Istraživanje o rasprostranjenosti rizičnog i delinkventnog<br />
ponašanja djece i mladih u urbanim sredinama – dodatni poticaj za ciljanu prevenciju. Dijete i<br />
društvo, br.10, Zagreb:Ministarstvo obitelji,branitelja i međugeneracijske solidarnosti.<br />
Preuzeto sa www.mobms.hr/media/19484/dijete i društvo br.10 1_2.pdf 23.11.2011.<br />
2. Banđur,V., Potkonjak, N. (1999). Metodologija pedagogije. Beograd: Savez pedagoških<br />
društava Jugoslavije.<br />
3. Bannister, D. (1985). Foreword, U: Beail, N. (Ed.): Repertory Grid Techniques and Personal<br />
Constructs: applications in clinical and education setings. Cambridge: Brookline Books.<br />
4. Bartholomew, K. (1991). Attachment styles among young adults: a test of a four category<br />
model. Yournal of Personality and Social Psychology, 61, 226-244.<br />
5. Bašić, J.,Koller-Trbović, N., Uzelac, S. (2004). Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja:<br />
pristupi i pojmovna određenja. Zagreb:Edukacijsko-rehabilitacjski fakultet.<br />
6. Beail, N. (Ed.). Repertory Grid Techniques and Personal Constructs: applications in clinical<br />
and education setings. Cambridge: Brookline Books.<br />
7. Beljanski, M. (2009). Predlog preograma prevencije u oblasti nasilja među vršnjacima.<br />
Pedagoška stvarnost 7-8, 713-734.<br />
8. Beljanski, M. (2012 a). Radionice socijalno-edukativnog karaktera sa mladima koji imaju<br />
problem u socijalnom ponašanju. U: Tematski zbornik Unapređenje kvalitete života djece i<br />
mladih , III međunarodna naučno-stručna konferencija, 791-796.<br />
9. Beljanski, M. (2012 b). Significance of School Education from Viewpoint of the Young with<br />
Behavioural Problems. Novi Sad: Contexts-The First International Interdisciplinary<br />
Conference for Young Scholars in Social Sciences and Humanities-book of abstracts, 33p.<br />
10. Ber, V. (2001). Socijalni konstrukcionizam. Beograd: Zepter Book World.<br />
11. Boeree, G. (1997). Personality theories: George Kelly. Retrieved 30.03.2011. from<br />
www.webspace.ship.edu/cgboer/kelly.html .
162<br />
Doktorska disertacija<br />
12. Borduin, C.M., Mann B., Cone J., Lynn T., Henggeler H., Scott, W., Fucci, B.R., Blaske,<br />
D.M., Williams, R.A. (1995). Multisystemic treatment of scrious juvenile offenders: long<br />
term prevention of criminality and violence. Journal of counsulting and Criminal Psichology,<br />
63, 4:569-578.<br />
13. Botella, L. (1995). Personal construct psychology constructivisam and postmodernisam.<br />
Retrieved 13.05.2012. from www.massey.ac.uz/~alock/virtual/construct .<br />
14. Bouillet, D. i Uzelac, S. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: Školska knjiga.<br />
15. Burges, R.L.,Akers,R.L. (1966). A differential association-reinforcement theory of Criminal<br />
Behavior. Social problems, vol.14, No.2, University of California press Journals.<br />
16. Butler, R., Green,D. (1998). The Child Within. Oxford: Butterworth-Heinemann.<br />
17. Creswell, J.W. (2007). Qualitative inquiry & research design, London: Sage (second edition).<br />
18. Coleman, J. & Hendry, L.B. (1999). The nature of Adolesscence. London: Routledge.<br />
19. Cummins, P. (2006). Working with Anger. Chichestes:John Wiley & Sons.<br />
20. Čačić, S. (2010). Afektivno vezivanje delinkvenata. Magistarski rad, Novi Sad: Filozofski<br />
fakultet.<br />
21. Čačić, S., Beljanski M. (2012). Rad sa mladima kojima je izrečena vaspitna mera pojačan<br />
nadzor Organa starateljstva. Socijalna misao br.2, 129-142.<br />
22. Ćurčić, V.(Ur.) (2005). Unutrašnja i spoljašnja realnost adolescenta. Beograd: IP „Žarko<br />
Albulj“.<br />
23. Danilović, M. (1986). Porodica i maloljetnička delinkvencija. Rijeka: Izdavački centar.<br />
24. Dervišbegović, M. (1997). Socijalna pedagogija sa andragogijom. Sarajevo: Fakultet<br />
političkih nauka, <strong>Univerzitet</strong>ska knjiga.<br />
25. Dodge, K.A. (1983). Behavioral Antecedents Peer Social Status. Child Development, 54,<br />
1386-1399.<br />
26. Dodge, K.A., Coie, J.D. (1987). Social-information-processing factors in reactive and<br />
proactive aggresion in children`s peer groups. Journal of Personality and Social Psychology,<br />
53,6: 1146-1158.<br />
27. Dodge, K.A., Coie, J.D., Pettit, G.S., Price, J.M. (1990). Peer status and aggression in boys<br />
groups: developmental and contextual analyses. Child Development,61,1289-1309.
163<br />
Doktorska disertacija<br />
28. Drayfoos, J.G. (1990). Adolescent at Risk:Prevelence and prevention. New York:University<br />
Press.<br />
29. Elkind, D. (1998). Behavioral Disorders: A Postmodern Perspektive. Behavioral disorders,<br />
23,3,153-159.<br />
30. Fransella, F. & Bannister, D. (1977). A Manual For Repertory Grid Technique.<br />
London:Academic Press.<br />
31. Fransela, F. (1978). Potreba za promenom. Beograd: Nolit.<br />
32. Fransella, F. & Dalton P. (1990). Personal construct counselling in action. London: Sage<br />
Publications.<br />
33. Fridman Dž., Kombs Dž. (2009). Narativna terapija. Novi Sad: Psihopolis Institut.<br />
34. Fuko, M. (1997). Nadzirati i kažnjavati rođenje zatvora. Beograd: Prosveta.<br />
35. Fuko, M. (2007). Poredak diskursa, pristupno predavanje na Kolež de Fransu 1970. Loznica:<br />
Karpos.<br />
36. Gašić-Pavišić, S. (2005). Modeli razredne discipline. Beograd: Institut za pedagoška<br />
istraživanja.<br />
37. Gergen, K. (1999). Invitation to Social Construction. London: Sage.<br />
38. Gofman, E. (2000). Kako s predstavljamo u savremenom životu. Beograd: Geopoetika.<br />
39. Gutvajn, N. (2009). Konstruktivistički pristup obrazovnom postignuću učenika. Doktorska<br />
disertacija, Novi Sad: Filozofski fakultet.<br />
40. Havelka,N. (1980). Psihološke osnove grupnog rada. Beograd: Naučna knjiga.<br />
41. Henggeler, S.W. (1989). Delinquency in Adolescence. Sage Publications.<br />
42. Hindelang, M., Hirschi, T., Weis, J. (1979). Correlates of delinquency: the illusion of<br />
discrepancy between self-report and official measures. American Sociological Review vol.44,<br />
995-1014.<br />
43. Hirschi, T., Stark, R. (1969). Hellfire and delinquency. Social Problems, vol.17, No 2, 202-<br />
213.<br />
44. Hirschi, T., Gottfredson, M. (1993). Commentary: testing the General theory of Crime.<br />
Journal of Research in Crime and delinquency, vol.30, No 1, 47-54.<br />
45. Hirschi, T. (1986). On the compatibility of Rational Cchoice and Social Control Theories of<br />
crime. Retrieved 13.09.2012. from www.cj-resources.com .
46. Hrnčić, J. (1999). Delinkvent ili pacijent. Beograd:Zadužbina Andrejević.<br />
164<br />
Doktorska disertacija<br />
47. Hrnčić, J. (2009). Prestupništvo mladih: rizici, tokovi, ishodi. Beograd:Institut za sociološka i<br />
kriminološka istraživanja.<br />
48. Hrnčić, J., Džamonja Ignjatović, T., Despotović Stanarević, V. (2011). Evaluacija efekata<br />
programa integracije mladih u sukobu sa zakonom. Godišnjak br.5 Fakulteta političkih<br />
nauka,437-451. Preuzeto sa www.fpn.bg.ac.rs./wpcoutent/uploads/2011/09/23_Jasna_Hrnčić<br />
13.12.2012.<br />
49. Holmqvist, R., Hill,T., Lang, A. (2009). Effects of Aggresion Replacement Traning in Young<br />
Offender Institutions. International Journal of Offenders Therapy and Comparative<br />
Criminology, Vol 53, No 1, 74-92.<br />
50. Ilić, Z. (2000). Resocijalizacija mladih prestupnika. Beograd: Defektološki fakultet.<br />
51. Jašović,Ž. (1991). Kriminologija maloleničke delinkvencije. Beograd: Naučna knjiga.<br />
52. Jeđud, I. (2008). Kvalitativni pristup u društvenim istraživanjima. U: Koller-Trbović, N.,<br />
Žižak, A. (Ur.). Kvalitativni pristup u društvenim znanostima. Zagreb: Edukacijsko-<br />
rehabilitacijski fakultet.<br />
53. Johnston, C., Marsh, E. (2001). Families of children with ADHD: Review and<br />
reccomendation for future research. Cclinical Child and Family Psychology Review, No 4,<br />
183-207.<br />
54. Joksimović, S. (1986). Mladi u društvu vršnjaka. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.<br />
55. Joksimović, S. (2004). Uloga vršnjaka u socijalnom razvoju dece i mladih. U: Krnjajić, S.<br />
Socijalno ponašanje učenika. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja, 37-59.<br />
56. Jovanović, N., Firevski-Jovanović, T., Jovanović, S. (2009). Deficit pažnje i hiperaktivnost<br />
dece. Beograd: Beoknjiga.<br />
57. Kelly, G. (1955). The Psychology of Personal Coustructs. New York: Norton.<br />
58. Kelly, G. (1970). A brief introduction to personal construct theory. U: Bannister, D. (Ed.).<br />
Perspectives in Personal Construct Theory, 1-21. London: Academic Press.<br />
59. Kiriakidis, S. (2010). Child-rearing practices and delinquency in children and adolescents,<br />
Internatinal journal of special education vol.25, no 1, 94-105.<br />
60. Knapp, M., Scott, S., Davies, J. (1999). The cost of antisocial behaviour in younger children.<br />
Clinical Child Psychology and Psychiatry,vol 4, 1359-1375.
165<br />
Doktorska disertacija<br />
61. Knecht, A. et al. (2010). Friendship and Delinquency: Selection and Influence Processes in<br />
Early Adolescence. Social Development, 19,3, 494-514.<br />
62. Knežević-Florić, O. (2007). Osnove socijalne pedagogije. Novi Sad: Savez pedagoških<br />
društava Vojvodine.<br />
63. Knežević-Florić, O., Zuković, S., Ninković, S. (2012). Case study: school experience of<br />
Children with attention deficit hyperactivity disorder. HealthMED Journal, 6 (10),3482-3487.<br />
64. Krnjajić, S. (2004). Socijalno ponašanje učenika. Beograd:Institut za pedagoška istraživanja.<br />
65. Koller-Trbović, N. (2004). Poremećaji u ponašanju djece i mladeži. U: Bašić, J. i drugi.<br />
Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja:pristupi i pomovna određenja.Zagreb:<br />
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 83-96.<br />
66. Koller-Trbović, N. i Žižak, A. (2008). Iskustva sa kvalitativnom metodologijom u projektu<br />
Socijalnopedagoška dijagnoza. U: Koller-Trbović, N. i Žižak, A. (Ur.). Kvalitativni pristup u<br />
društvenim znanostima.Zagreb:Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.<br />
67. Mason, J. (1996). Qualitative Researching. London: Sage.<br />
68. Maturana, H., Varela, F. (1987). The tree of knoledge. Boston:Shambhala.<br />
69. Mikšaj-Todorović Lj. (2004). Kriminalno ponašanje; u Bašić, J. i drugi. Poremećaji u<br />
ponašanju i rizična ponašanja:pristupi i pomovna određenja.Zagreb: Edukacijsko-<br />
rehabilitacijski fakultet, 37-45.<br />
70. Milenković, S. (2005). Poučnik za život. Beograd: Evro.<br />
71. Nasserman, G.A., Miller, L.S., Cothern, I. (2000). Prevention of serious and Violent Juvenile<br />
Offending. Juvenile Justice Bulletin,1-15.<br />
72. Nikolić, Z. (2006). Prevencija kriminaliteta – metodika rada savetovališta za roditelje i decu.<br />
Beograd:Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.<br />
73. Null, W. J. (2004). Is Constructivisam Traditional? Historical and Practical perspectives on a<br />
Popular Advocacy. The Educational Forum vol.68, No 2, 180-188.<br />
74. Occelli, C. (2005): Delinquenza e identitá nei giovani adulti. Psicologia e Giustizia, Anno VI,<br />
numero I, 1-15.<br />
75. Olweus, D. (1998). Nasilje među djecom u školi. Zagreb:Školska knjiga.<br />
76. Opačić, G. (1995).Ličnost u socijalnom ogledalu. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
166<br />
Doktorska disertacija<br />
77. Patterson, G. & Stouthamer-Loeber, M. (1984). The correlation of Family Management<br />
Practices and Delinquency. Child Development, vol 55, No 4, 1299-1307.<br />
78. Patterson, G.R., DeBaryshe, B. & Ramsey, E. (1990). A developmental perspective on<br />
antisocial behavior. American Psychologist, 44, 329-335.<br />
79. Patterson, G. R., Ried, J. R., Dishion, T. J. (1992). A social Interactional Approach Antisocial<br />
Boy. Eugene: Castalia Publishing Company.<br />
80. Pedagoški leksikon (1996) Beograd.Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.<br />
81. Piaget, J. (1960). The moral judgment of the child. London: Routledge & Kegan Paul.<br />
82. Pijaže, Ž. , Inhelder, B. (1986). Intelektualni razvoj deteta. Beograd:Zavod za udžbenike i<br />
nastavna sredstva, 45-57 str.<br />
83. Poldrugač, Z. (2004). Fenomenologija delinkventnog ponašanja mladih. U: Bašić, J. i<br />
saradnici. Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja:pristupi i pomovna određenja.Zagreb:<br />
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 97-106.<br />
84. Popović-Ćitić, B., Žunić-Pavlović V.(2005). Prevencija prestupništva dece i omladine.<br />
Beograd:Pedagoško društvo Srbije i Ministarstvo prosvete i sporta.<br />
85. Proposal to Implement a New Treatment and Resociallization System for Adjudicated Youth<br />
in Rhode Island. Retrieved 08.06.2012. from www.dcyf.ri.gov/doc/rits_resocial.pdr .<br />
86. Rapuš Pavel, J., Kobolt, A. (2008). Iskustva s kvalitativnom analizom na području<br />
socijalnopedagoškog istraživanja. U: Grupa autora. Kvalitativni pristup u društvenim<br />
znanostima. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.<br />
87. Ricijaš, N. (2009). Atribuiranje vlastitog delinkventnog ponašanja nisko rizičnih i visoko<br />
rizičnih maloljetnih delinkvenata. Kriminologija i socijalna integracija, Vol 17, br.1, 13-25.<br />
88. Ristić, Ž. (2006). O istraživanju, metodu i znanju. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.<br />
89. Rot, N. (2002). Osnove socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna<br />
sredstva.<br />
90. Rutter, M., Giller, H., Hagell, A. (1998). Antisocial Behavior by Young People. Cambridge:<br />
UniversityPress. Retrieved 21.01.2012. from www.ccp.sagepub.com/caitent/4/4/457.refs .<br />
91. Saopštenje o maloletnim učiniocima krivičnih dela u Republici Srbiji republičkog zavoda za<br />
statistiku br.195 od 13.7.2012. godine.
167<br />
Doktorska disertacija<br />
92. Seymour, A.&Gregorie, T. (2002). Restorative Justice for Young Offenders and their<br />
Victims. Correctious Today, 64, 1.<br />
93. Singer, M., Mikšaj-Todorović Lj. (1989). Delinkvencija mladih. Zagreb:Globus.<br />
94. Skala, A. (1959). O vaspitanju dece ometene u razvitku. Beograd:Nolit.<br />
95. Skales, P.C. (1999). Reducing risk and Building Development Assets: Essential Actious for<br />
Promoting Adolescent Health. Journal of School Health, 69,vol.3, 120-133.<br />
96. Stanić, I. (2008). Agresija kod mladih i njeno suzbijanje. Pedagoška stvarnost 1-2, 147-163.<br />
97. Stanić, I. (2010). Bježanje učenika od kuće-prepoznavanje i sprečavanje. Pedagoška<br />
stvarnost 3-4, 326-345.<br />
98. Statistički bilten Republičkog zavoda za statistiku br.547 za 2010. godinu.<br />
99. Stojnov, D. (1996). Konstruktivistička metateorija: karakteristike konstruktivističkih pravaca<br />
i merila za njihovo razvstavanje. Zbornik instituta za pedagoška istraživanja,28, 412-432.<br />
100. Stojnov, D. (2007). Psihologija ličnih konstrukata. Beograd: Psihopolis institut.<br />
101. Sutherland, E.H., Cressey, D.R. (1992). Principles of Criminology, 12 th edition. Chicago:<br />
J.B. Lippincott Company. Retrieved 25.10.2012. from www.books.google.rs .<br />
102. Šućur, Z. (2004). Pojam i tipologija društvenih devijacija: sociološka perspektiva. u Bašić, J.<br />
i drugi. Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja: pristupi i pomovna određenja. Zagreb:<br />
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 15-35.<br />
103. Todorović, A. (1971). Uslovi i uzroci maloletničkog prestupništva. Beograd: Institut za<br />
kriminološka i kriminalistička istraživanja.<br />
104. Uzelac, S. (1995). Socijalna edukologija. Zagreb: Sagena.<br />
105. Vasiljević, D. (2007). Fenomenološka obeležja prestupništva mladih u SRJ u periodu od<br />
1991-2000 godine. Socijalna misao br.2, 51-62.<br />
106. Veber, M. (1976). Privreda i društvo. Tom I, Beograd: Prosveta, 16-17.<br />
107. Vodak, P. & Šulc, A. (1966). Mane i poremećaji ponašanja u dečjem dobu.<br />
Beograd:Jugoslovenski zavod za proučavanje školskih i prosvetnih pitanja.<br />
108. Wasserman, G.A., Miller, L.S., Cothern, I. (2000). Prevention of serious and Violent<br />
Juvenile Offending. Juvenile Justice Bullten, 1-15.<br />
109. Yin, R.K. (2008). Case study research. London: Sage.
168<br />
Doktorska disertacija<br />
110. Zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica<br />
(2005). Službeni glasnik 85/2005.<br />
111. Žižak, A. (2004). Poremećaji u ponašanju: između moderne i postmoderne konceptualizacije.<br />
U: Bašić, J. i sar. (Ur.). Poremećaji u ponašanju i rizična ponašanja. Zagreb: Edukacijsko-<br />
rehabilitacijski fakultet.<br />
112. Žunić-Pavlović, V., Ilić, Z. (2002). Maloletnici sa višestrukim smetnjama u razvoju (izazov<br />
za savremenu resocijalizaciju). Socijalna misao 1-2, 183-192.
PRILOZI<br />
PRILOG BR. 1: INSTRUMENTI KORIŠĆENI U ISTRAŽIVANJU<br />
a) Instrument za tehniku „10 Laži“<br />
Ime i prezime_________________________<br />
1.<br />
2.<br />
3.<br />
4.<br />
5.<br />
6.<br />
7.<br />
8.<br />
9.<br />
10.<br />
11.<br />
12.<br />
13.<br />
14.<br />
TEHNIKA 10 LAŽI<br />
169<br />
Doktorska disertacija<br />
Da-ne Da-ne<br />
Datum ___________________
) Protokol polustrukturisanog intervjua – osnovne oblasti i pitanja<br />
170<br />
Doktorska disertacija<br />
INTERVJU U Centru za socijalni rad u Somboru od 01.07.do 17.11.2011.<br />
ISPITIVAČ: Mila Beljanski<br />
ISPITANIK: Mladi koji imaju izrečenu vas.meru Pojačan nadzor organa starateljstva –<br />
njih 20<br />
________________________________________________________________________<br />
1. Da li bi ti smetalo da snimamo razgovor?<br />
Osnovni podaci:<br />
Kako se zoveš?<br />
Gde živiš?<br />
Kada si rođen?<br />
Da li ideš u školu,koju?<br />
Kakav si đak?Koji uspeh imaš? Osnovna-srednja<br />
Da li si zadovoljan svojim uspehom?<br />
Da li si zadovoljan svojim vladanjem?<br />
Sa kim u porodici živiš?<br />
Koliko imaš braće ili sestara? Da li su stariji ili mlađi?<br />
Kakvo je materijalno stanje tvoje porodice?<br />
Kako bi opisao svoju porodicu? A odnose u njoj,kakvi su?<br />
Da li si zadovoljan odnosima i komunikacijom u tvojoj porodici? Zašto?<br />
Kojom ocenom bi ocenio svoju porodicu (odnose i komunikaciju)?<br />
Da li je tebi nešto nedostajalo u tvojoj primarnoj porodici?<br />
Šta za tebe predstavlja porodica? Kako bi ti voleo da tvoja porodica izgleda (kakvi<br />
odnosi...)?<br />
Da li si razmišljao kako bi voleo da tvoja buduća porodica izgleda?<br />
Kada kažem CSR kakvu asocijaciju imaš,šta ti prvo padne na pamet?<br />
Znaš zašto dolaziš ovde?Zašto?<br />
Kako misliš da javnost (ljudi oko tebe) opaža problem maloletničke delikvencije i<br />
problema u ponašanju mladih?<br />
Kako te doživljavaju (vide) oni koji te poznaju, a kako oni koji te ne poznaju?<br />
A šta ti misliš o tom problemu?<br />
Kada se vratiš u nazad, u prošlost, zašto je došlo do toga da učiniš krivično delo? Kako se<br />
sada prema tome osećaš i odnosiš?<br />
Kakva si ti osoba? Kako bi sebe opisao?
c) Instrument „Samokarakterizacije“- uputstvo za pisanje<br />
SAMOKARAKTERIZACIJA<br />
Uputstvo za pisanje<br />
171<br />
Doktorska disertacija<br />
Napišite skicu karaktera __________________________ kao da je on glavni lik u nekoj<br />
predstavi. Napišite kao što bi mogao da napiše prijatelj kome je on simpatičan i koji ga jako<br />
dobro poznaje, možda bolje nego što ga iko poznaje. Napišite je u trećem licu. Možete da<br />
počnete sa ________________ je....
d) Instrument Mreža repertoara<br />
172<br />
Doktorska disertacija<br />
Mreža repertoara Ime i prezime__________________<br />
Pred tobom se nalaze dimenzije ,osobine (konstrukti) i elementi. Tvoj zadatak je da na skali od 1<br />
do 5 proceniš u kojoj meri je svaki konstrukt primenjiv na svaki element, odnosno da li je<br />
element u području primene svih ponuđenih konstrukata.<br />
dimenzije<br />
PUN PARA<br />
DRUŽELJUBIV<br />
ISKREN<br />
POVUČEN<br />
BITI FACA<br />
DOBAR<br />
BESAN<br />
Ja pre dela<br />
elementi<br />
Ja pre PNOS-a<br />
1- potpuno slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa leve strane<br />
2- delimično slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa leve strane<br />
3- neodlučan sam<br />
4- delimično slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa desne strane<br />
5- potpuno slaganje sa dimenzijom koja se nalazi sa desne strane<br />
Ja sada<br />
Ja kakav bi voleo<br />
da budem<br />
Ja nipošto<br />
Porodica<br />
Društvo vršnjaka<br />
dimenzije<br />
SIROMAŠAN<br />
SAM<br />
KVARAN<br />
IMPULSIVAN<br />
BITI OBIČAN<br />
PROPALITET<br />
OSRAMOĆEN<br />
ZADOVOLJAN
173<br />
Doktorska disertacija<br />
PRILOG BR.2: SAMOKARAKTERIZACIJE UČESNIKA ISTRAŽIVANJA<br />
(Predstavljanje svakog pojedinačnog slučaja)<br />
1. ISPITANIK S.O.<br />
17 godina, PNOS izrečen 2 puta, oba puta zbog krivičnih dela teške krađe (uvek radio u<br />
društvu).<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu za njega kaže:<br />
...u porodici postoje stabilni i topli emotivni odnosi. Vaspitanjem dece bavila su se oba<br />
roditelja, ali je majka kao roditelj prisutnija. Mll. Sebastijan je prema roditeljima<br />
poslušan. Ima dobar odnos sa sestrama i vršnjacima...Mll. Sebastijan je u oblasti<br />
obrazovanja do sada uspešno okončao sedam razreda osnovne škole. On je tih i miran<br />
mladić koji ne inicira sukobe... U vezi sa krivičnim delom za koje odgovara priznaje.<br />
Naglašava da nije znao šta će tadašnje društvo raditi i kada je video znao je da to nije<br />
dobro ali se bojao odvojiti. Kasnije su ga drugovi optuživali i maltretirali. Od svega,<br />
navodi da je izvukao dobru pouku...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Sebastijan je dobar, uvek spreman za šalu, uvek na raspolaganju prijateljima, spreman je<br />
pomoći kada može, voli da se druži, šali. Sebastijana poznajem od svoje šeste godine,<br />
konstantno se družimo, I ta krivična dela što je počinio ja mu ne zameram jer znam kakav<br />
je on. Ma, da je mog’o i da ih ne učini jer nije imao potrebe da ih učini. Ja mislim da je<br />
on bez obzira na to što je učinio ipak je dobra osoba i dalje je moj najbolji prijatelj, ja i<br />
on smo ko braća. Po potrebi zajednički rešavamo probleme i jedan drugog podupiremo i<br />
pomažemo. Ja sam njemu na raspolaganju stalno i on zna da bih mu pomogao uvek kada<br />
mu je moja pomoć potrebna.
2. ISPITANIK I.I.<br />
174<br />
Doktorska disertacija<br />
19 godina, PNOS izrečen 2 puta u kratkom vremenskom roku zbog krivičnog dela teške<br />
krađe (radio u društvu).<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju Okružnom sudu navodi:<br />
...Roditelji su se razveli kada je imao 10 godina...U poslednje vreme retko izlazi u grad,<br />
redovno pohađa nastavu u školi za osnovno obrazovanje odraslih...Emotivna i socijalna<br />
zrelost je nešto ispod kalendarskog uzrasta. Majka kao roditelj je sklona etiketiranju i<br />
umanjivanju Igorovih sposobnosti, tako da je Igor bazično nesiguran i anksiozan. Isti<br />
reaguje impulsivno i sklon je upuštanju u rizične aktivnosti. I krivično delo je za njega<br />
bilo samo „jedna avantura“. On nema valjanih objašnjenja za antisocijalno ponašanje<br />
osim što je bio radoznao i povinovao se ostalima iz grupe...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Igor je dobar drugar i kao osoba vredan je dobar voli da se druži sa drugima voli da<br />
peva, da se veseli, igra, i zanimljiva osoba je. Voli da se svađa sa drugim osobama ali on<br />
je uvek u pravu i jako je tvrdoglav i verovatno je takakv zato što je bik u horoskopu ali<br />
inače je on jako dobar drugar i uvek će ti pomoći u svemu, toliko o mom drugu Igoru.
3. ISPITANIK V.T.<br />
175<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, prvo izrečena vaspitna mera UKOR nekoliko puta pa PNOS tri puta, sve zbog<br />
krivičnih dela teške krađe – u periodu od 5 godina (radio u u grupi i u paru i samostalno).<br />
Voditelj slučaja u CSR u jednom od izveštaja za predlog vaspitne mere navodi:<br />
...u junu prošle godine umire mu majka, nakon čega se otac samostalno stara o njemu i<br />
sestri. Porodica živi u konfornoj kući. U oblasti obrazovanja maloletnik je završio<br />
osnovnu školu, često menjajući škole, sa većim brojem neopravdanih izostanaka...učenik<br />
je srednje škole...problemi sa ponašanjem i u školi, na času i na odmorima, i zbog lošeg<br />
vladanja van škole, otac ga je premestio u srednju poljoprivrednu školu...Stiče se utisak<br />
da Vanja teže izražava osećanja i stavove, što dovodi do površnog druženja sa vršnjacima<br />
i slabije mogućnosti dobrog upoznavanja i procenjivanja osobina druga sa kojim je<br />
„dobar“. Jedan od razloga Vanjine zatvorenosti je i gubitak majke, s obzirom da je Vanja<br />
sa njom imao izgrađen odnos poverenja, te je bila roditelj kojoj se Vanja poveravao.<br />
Sibling je konfliktan, uz sukobe razvojne prirode...U vezi sa krivičnim delom izražava<br />
kajanje, ne druži se sa drugom sa kojim je učestvovao u krađi...<br />
.<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Vanja je veoma dobar prijatelj. Uvek će da pomogne ako može. Inače je veoma<br />
druželjubiv i ne voli vreme da provodi u kući. Možda ne uvek ali, u većini slučajeva je<br />
iskren, zavisi od situacije. Voli da ima dosta prijatelja sa kojima može da provodi vreme.<br />
Inače je dosta vredna osoba. On veoma voli da opravlja motore odnosno da se bavi<br />
mehanikom. Voli da izlazi ko i većina mladih osoba. Nije baš najprivlačnija osoba.
4. ISPITANIK D.V.<br />
176<br />
Doktorska disertacija<br />
19 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnog dela teške krađe (radio<br />
samostalno); izrečena mu je i posebna obaveza da se podvrgne odgovarajućem ispitivanju<br />
i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkohola.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu navodi:<br />
...porodica iz koje maloletnik potiče je pre tri godine razvedena. Otac i sin žive u bakinoj<br />
kući. Damir nema izgrađene odnose sa rodbinom...Često se opija...Zabrinut je jer mora<br />
da se iseli iz bakine kuće. Sa majkom nije u dobrim odnosima, a za oca kaže da će se<br />
vratiti jednoj od bivših žena, a za njega nigde nema mesta...Nastavu redovno pohađa, ima<br />
jednu negativnu ocenu, nada se da će uspešno završiti započeto školovanje. Nema<br />
aspiracija za nastavak školovanja ali nema ni materijalne ni porodične uslove koji bi mu<br />
pomogli i ispratili u njegovim namerama u mogućoj daljoj nadogradnji u procesu<br />
obrazovanja...Sve krađe koje je učinio priznaje i priznaje da je bio pod uticajem<br />
alkohola...Damir je veći deo dana prepušten sebi...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Damir je dobar dečko kojeg znam već duže vreme. On je odrastao uz svađu i imao je jako<br />
težak život, zbog kojeg je imao nekih problema sa alkoholom i drogom ali ga ja i dalje<br />
cenim i poštujem kao druga. U duši je isti onaj stari koji me nikada nije izneverio, koji je<br />
bio tu kada mi je bilo najteže, sa kojim mogu o svemu da popričam i da me razume. Ima i<br />
negativnih strana zna da se iznervira zbog nepravde ali brzo popušta mekog je srca<br />
možda je to i loše kod njega. Toliko ukratko o njemu jednom rečju dobar je prijatelj.
5. ISPITANIK N.Č.<br />
177<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera PNOS izrečena 2 puta, jedan put zbog krivičnog dela teške<br />
krađe, drugi put zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje; istovremeno, drugi put je<br />
dobio i posebnu obavezu da se osposobi za zanimanje koje odgovara njegovim<br />
sposobnostima i sklonostima u trajanju do jedne godine.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, za mll. N. Č. navodi:<br />
...u vezi sa dosadašnjim ponašanjem sina, majka navodi da je prema njoj poslušan,<br />
porodične i lične obaveze donekle obavlja, autoritete roditelja nedovoljno poštuje. Nije im<br />
poznato njegovo ponašanje izvan porodičnog okruženja. Reč je o introvertnoj ličnosti,<br />
prosečnih intelektualnih potencijala, sposoban za rasuđivanje i sagledavanje posledica<br />
svog ponašanja...maloletnik već izvesno vreme ne pohađa ni jednu srednju školu, vreme<br />
provodi besciljno i nestrukturirano...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Nikola je.... dobar drugar, zato što uvek hoće da pomogne kada treba. Zanimljiv, zato što<br />
zna da izgovori puno smešnih stvari. Nikola kada je činio krivična dela, gledao je kako to<br />
ponovo da učini, nije imao nameru da povredi nekoga. Već samo da uzme materijalno<br />
sredstvo.
6. ISPITANIK D.B.<br />
178<br />
Doktorska disertacija<br />
17 godina, vaspitna mera PNOS izrečena 2 puta, jedan put zbog krivičnog dela teške<br />
krađe, drugi put zbog krivičnog dela nasilničko ponašanje.<br />
Voditelj slučaja u izveštaju za sud između ostalog navodi:<br />
...roditelje sluša, prema sestrama brižan i susretljiv, u društvu omiljen...U pohađanju<br />
nastave neredovan, ne uči, ima veliki broj negativnih ocena. Krivična dela koje je uradio<br />
prihvata na način koji se može tumačiti da mu je neprijatno, da se plaši posledica koje<br />
mogu proisteći iz krivičnog postupka koji se vodi protiv njega i da se kaje zbog učinjenog.<br />
Na pitanja zašto se odlučio na takav oblik ponašanja, maloletnik nema odgovore, osim što<br />
ističe da je odluku doneo brzopleto i nepromišljeno...postupao je po pravilima subkulture<br />
grupe, ne želeći da doživi odbacivanje ili negativno etiketiranje od strane grupe...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Dalibor je veoma dobar prijatelj, uvek je tu da pomogne ako nešto zatreba. On je mirna<br />
osoba, voli da izlazi u grad, da ide na kupanje, izlete itd. Veoma voli prirodu i njeno<br />
okruženje, tamo se najbolje oseća. Nekada zna da bude nervozan i manje prijatan. Ne voli<br />
da se bavi sportom, ruši svoje zdravlje upotrebom cigareta.
7. ISPITANIK J.Đ.<br />
179<br />
Doktorska disertacija<br />
16 godina, dva puta izrečena vaspitna mera PNOS, oba puta zbog krivičnog dela teške<br />
krađe (radio u grupi, više od 7 procesuiranih krađa); drugi put je dobio i posebnu obavezu<br />
da pohađa redovno školu.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, za mll. J. Đ. navodi:<br />
...Rođen je u kompletnoj porodici. Međusobni odnosi opterećeni su očevim čestim<br />
pijanstvom i njegovim lošim postupanjima prema supruzi i deci. Međusobni odnosi<br />
između majke i sina su relativno dobri, čini se da je sin dominantan u odlučivanju, u<br />
njegovom ponašanju uočena je samovolja. Često je ponavljao razrede u osnovnim<br />
školama, uvek obećavajući da će biti uspešan i redovan na nastavi. Kivična dela za koja<br />
se tereti po njegovim rečima ga stavljaju u položaj saučesnika. Odlike delinkventnog<br />
ponašanja za sada se ne uočavaju kao postojane, ali se može govoriti o postojanju uslova<br />
za razvoj tih odlika i stilova u narednom periodu. Majka je jedini subjekt koji pokušava da<br />
vaspitno deluje na sina ali se takođe čini da njen autoritet nije dovoljno izgrađen niti<br />
poštovan od strane sina...<br />
J.Đ. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Jovica je .... Dobar voli da pomogne svakome. Ja ga poštujem samo zbog toga. Ja se<br />
njemu mogu poveriti za svaku stvar, jer znam da neće nikome da kaže. On se sa<br />
roditeljima lepo slaže. Najviše voli da ide u grad i na kupanje. Voli da jede špagete. On<br />
planira da ima dobar posao i porodicu.
8. ISPITANIK M.V.<br />
180<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnog dela teške krađe (radio<br />
u paru).<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, za mll. M. V. navodi:<br />
Mihajlo je zdrav adolescent, urednog razvoja. Bavi se treniranjem plivanja niz godina uz<br />
kraće prekide i odbijanje takmičarskog angažovanja, usmeravajući aktivnosti u<br />
rekreaciji...ostvaruje dobar školski uspeh i primerno vladanje. Aktuelno u školi ukazuju<br />
na Mihajlovo zalaganje i organizovanje u realizaciji nastavnog programa kao i na<br />
njegovu saradljivost i uspešnu socijalizaciju. Mihajlo je zrelosti adekvatne uzrastu, uz<br />
jasan uvid u svoje postupke i svest o neadekvatnosti učinjenog ponašanja, motivisan je ka<br />
promeni ponašanja, definišući ličnu dobit od promene. Radno je usmeren i organizovan u<br />
domaćinstvu...Razvojno je adekvatno usmeren ka vršnjačkom druženju uz uvid u značaj<br />
adekvatnog i primerenog izbora prijatelja, aktivnosti i izbora angažovanja u društvu...<br />
M.V. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Mihajlo je veoma pametna osoba, smatram ga takvim jer ga poznajem još od detinjstva.<br />
Uvek kada sam sa njim uspe da mi izmami osmeh na lice svojim smislom za humor. Uvek<br />
je tu da pomogne ako nešto treba, i kada sam sa njim znam da mi se ništa loše neće desiti.<br />
Nije iskvaren, mislim da takvog druga nikada neću naći.
9. ISPITANIK N.T.<br />
181<br />
Doktorska disertacija<br />
16 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnih dela teške krađe (10<br />
procesuiranih krađa u periodu od 5 meseci) i krivičnog dela nedozvoljena proizvodnja,<br />
držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materijala; proveo je mesec dana u pritvoru<br />
da bi bio „sklonjen sa ulice“ i zaustavio se u činjenju krivičnih dela.<br />
Voditelj slučaja za izveštaj sudu je predložio izricanje vaspitne mere upućivanje u Ustanovu i<br />
naveo je sledeće:<br />
...Nedostajući roditelj, majka zasigurno je ostavila određene posledice na emotivnu<br />
stabilnost maloletnika, nedostatak majčine ljubavi u jednom periodu iziskivao je želju za<br />
pripadanjem i prihvatanjem od strane drugog ili grupe, a pogrešnim izborom drugova loše<br />
se odrazilo na ličnost maloletnika, i tada je ispoljio neke od vidova asocijalnog<br />
ponašanja...Izdržavaju se od socijalne pomoći...U porodičnoj sredini je poslušan, radio je<br />
sezonske poslove (metlice), trenirao je rvanje u slobodno vreme. U osnovnoj školi je bio<br />
dobar učenik. Nastavu je redovno pohađao, od 7. razreda je njegovo ponašanje bilo<br />
upadljivo. Često je ometao časove, neretko je nasrtao na drugove iz odeljenja, gađao<br />
nastavnike kredom, stolicom, palio baklju na prozoru učionice...Izjavljuje da se nakon<br />
nekoliko izvršenih krivičnih dela pomalo „navikao“ na takva ponašanja, takođe je potajno<br />
verovao da neće biti otkriven, stoga je nastavio sa kriminalnim ponašanjem...moguće je na<br />
njegovo ponašanje odgovarajućim stručnim radom uticati te se predlaže izvajanje<br />
maloletnika iz njegove prirodne sredine i smeštaj u Ustanovu...<br />
N.T. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Nemanja je uvek za sport, fudbal, košarka...<br />
Nemanja je uvek da se negde ide: prošetati, provozati.<br />
Nemanja je za dobar provod bez alkohola i droge.<br />
Nemanja voli da pije sok.<br />
Nemanja voli sladoled.<br />
Nemanja voli pljeskavicu.
Nemanja je da se uvek nešto istražuje: šuma...<br />
Nemanja voli da ide na staparski most na kupanje...<br />
10. ISPITANIK N.K.<br />
182<br />
Doktorska disertacija<br />
16 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnog dela teške krađe (radio<br />
u grupi-jedna krađa); CSR je predložio vaspitnu meru Pojačan nadzor od strane roditelja<br />
ali je sud izrekao strožiju vaspitnu meru.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, nakon opservacije maloletnika, navodi:<br />
...Živi u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima i mlađim bratom, stanuju u vlastitoj<br />
nedovršenoj kući. Porodični sistem je funkcionalan. Roditelji su jasni u svojim zahtevima<br />
koje postavljaju pred decu, prepoznaju njihove potrebe i adekvatno odgovaraju na njih...<br />
Od vršnjačke grupe je prihvaćen. U osnovnoj školi je ponavljao dva razreda...Motivisan<br />
je da završi školu, redovno pohađa nastavu, bez ispada u ponašanju...Kaje se zbog<br />
učinjenog krivičnog dela i odlučan je da delo više ne ponovi...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Nemanja je dobar drug skoro uvek mi pomogne kada mi zatreba. Trudi se da bude dobar<br />
sa svima kao i da svima oprosti. Voli mnogo devojke, a i devojke vole njega kao i<br />
druženje sa devojkama. Voli zabave sa dosta devojaka, voli igrati video igrice, voli igrati<br />
fudbal sa drugovima.
11. ISPITANIK D.M.<br />
183<br />
Doktorska disertacija<br />
19 godina, vaspitna mera PNOS mu je izrečena jedan put zbog krivičnog dela učestvovanje<br />
u tuči i dobio je i posebnu obavezu da se bez naknade uključi u rad humanitarnih<br />
organizacija ili u poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog sadržaja u trajanju od 30 sati.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu navodi:<br />
...Porodični sistem je opterećen stalnim sukobima kao i sklonosti oca da konzumira alkohol.<br />
Majka navodi da je ta očeva sklonost kod nje izazvala nezadovoljstvo i sklonost čantranju.<br />
Majka je prisutniji roditelj u vaspitanju sa jasnim ciljevima i zahtevima... U školskoj sredini<br />
je adaptiran, poštuje pravila i red u školi i profesori su za njega autoritet. Voli da ide u<br />
školu ali nema uvek uspeh za prolaz razreda. Sve drugove sa kojima se druži roditelji<br />
poznaju i mišljenja su da oni vrše pozitivan uticaj na mll. Mladena. Otvoren je i<br />
komunikativan mladić...Priznaje da je učestvovao u tuči, mislio je da će time pomoći drugu,<br />
misli da je izvukao pouku za budućnost...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Mladen je... – pošten<br />
- On je dobar prijatelj.<br />
- Bilo bi dobro da se više družimo.<br />
- On je normalan.<br />
- Mladen je sportski tip.<br />
- On nevoli nepravdu.<br />
- Mladen je ljubitelj biljaka i prirode.<br />
- Voli lov i pecanje...
12. ISPITANIK B.M.<br />
184<br />
Doktorska disertacija<br />
21 godina, vaspitna mera PNOS mu je izrečena jedan put zbog krivičnog dela teške<br />
krađe (radio u grupi).<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu je naveo sledeće:<br />
... Bojan živi sa majkom, sestrom i bakom u jednosobnoj, vlažnoj kući, izdržavajući se od<br />
bakine penzije i od prinosa sa zemlje. Njegovi roditelji su se razišli nakon godinu dana<br />
života u vanbračnoj zajednici, sa ocem nije uspostavljao kontakt niti je isti pokazivao<br />
interesovanje za sina. Završio je osam razreda osnovne škole i dalje se ne školuje,<br />
nezaposlen je, slobodno vreme provodi sa prijateljima bez strukturiranih sadržaja. Bojan<br />
je prosečnih intelektualnih potencijala, bez poremećaja u sadržajima, u procesima<br />
mišljenja infantilan, impulsivan, sklon da reaguje na prvu loptu bez mnogo razmišljanja,<br />
teži neposrednoj gratifikaciji svojih potreba i želja...<br />
B.M. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Bojan je OK lik za sve samo ne za sebe i puno puta mi je pomogao na svoju štetu, a ništa<br />
ne traži za uzvrat sad je i smanjio alkohol al i razumem ga jer ima puno problema. Traži<br />
posao, a nema srednju školu završenu pa mu ide dosta teško zato je i polagao vozački da<br />
bi se lakše zaposlio, ima devojku u Kanadi pa se trudi da udovolji njoj i da se ta veza<br />
održi kako bi i sam sebi pomogao al bitno je da se vole iako su mnogo udaljeni.
13. ISPITANIK D.G.<br />
185<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnog dela razbojništvo<br />
(učestvovao u grupi).<br />
Voditelj slučaja u CSR je za D.G. u izveštaju sudu napisao:<br />
...Roditelji mll. Danila su jasnih očekivanja tokom vaspitanja u odnosu na sina,<br />
usklađenih vaspitnih stavova...moglo bi se reći da Danilo živi u porodici koja mnogo<br />
brine, koja je emotivno umrežena...obnovio je prvi razred srednje škole, na kraju drugog<br />
ima tri negativne ocene, tako da nema više pravo na redovno pohađanje nastave. Svoj<br />
neuspeh pripisuje nedovoljnom učenju i bežanju sa časova. Intelektualni potencijali su<br />
prosečnog nivoa razvijenosti, što ukazuje da je Danilo sposoban da razume posledice<br />
svog i tuđeg ponašanja...Kontakte sa ljudima i sa vršnjacima lako inicira i uspostavlja.<br />
Ekstravertan je i drugi vole da provode i zabavljaju se u njegovom društvu...<br />
D.G. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Danilo je.... kao dete voleo da razbija sijalice mnogi su ga zbog toga grdili ali im je ipak<br />
to bilo smešno na neki način. Kada je malo odrastao krenuo je u ribolov i to mu je jako<br />
dobro išlo. Zatim ga je otac počeo voditi u lov, to je Danila jako zanimalo i počeo se<br />
baviti time. Bio je dobar u školi i svi su ga voleli iako je bio nestašan. Sve dok jednog<br />
dana se nije uhvatio lošeg društva i završio u zatvoru. Tada se njegov život mnogo<br />
promenio ljudi ga sada drugačije gledaju. A Danilo se trudi da dokaže da nije takav kako<br />
oni misle. I pokušava svoj život da promeni na bolje ili da ga vrati onakav kakav je bio.
14. ISPITANIK M.D.<br />
186<br />
Doktorska disertacija<br />
19 godina, vaspitna mera PNOS mu je izrečena jedan put zbog krivičnog dela učestvovanje u<br />
tuči.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu naveo je sledeće podatke:<br />
Oba roditelja svojim radom nastoje da svome sinu obezbede potrebne uslove za uredan<br />
razvoj i spremni su da ga podrže u daljem školovanju, nakon završetka srednje škole. Uspeh<br />
u osnovnoj školi je bio vrlo dobar, u srednjoj sva tri razreda je završio sa dobrim uspehom,<br />
nastavu redovno pohađa i uredno obavlja školske obaveze. Opšte intelektualne sposobnosti<br />
su u granicama proseka. Emocionalni razvoj uredan, oba roditelja strpljiva u postupanju<br />
prema sinu, spremni su da ga podrže u njegovim namerama...Roditelji mu zameraju i<br />
osuđuju ga što je na takav način postupao u razrešavanju konfliktne situacije...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Dragan je dobar čovek, uvek je tu za prijatelje. Ne voli laž, prevaru. Kao prijatelj je jako<br />
dobar uvek će pomoći, samo što zbog toga u poslednje vreme isto ispada naivan i<br />
nasamaren. Kao prijatelj je jako dobar, a kao neprijatelj mnogo gori, mada se trudi da<br />
nema neprijatelja i da tolerantno uz dogovor „preskoči“ nepotrebne probleme. Hvala bogu<br />
više nema neprijatelja, verovatno zato što je naučio lekciju. Izbegava konflikte u poslednje<br />
vreme, kažu sazreo je , nije više „napaljeni klinac“ i sada realno razmišlja svojom glavom,<br />
gleda šta je najbolje za njega i trudi se da uspe u svakom pogledu.
15. ISPITANIK M.T.<br />
187<br />
Doktorska disertacija<br />
19 godina, vaspitnu meru PNOS dobio jedan put zbog krivičnog dela teška krađa (radio u<br />
grupi).<br />
Voditelj slučaja u CSR je za M.T. u izveštaju sudu napisao:<br />
...Majka mu je umrla kada je imao 7 godina, a otac kada je Mihajlo imao 15<br />
godina...Baka po ocu mu je rešenjem Centra za socijalni rad postavljena za stalnog<br />
staratelja...Nakon lošeg školskog postignuća u nekoliko srednjih škola, napušta<br />
školovanje i gubi pravo na porodičnu penziju...nemotivisan je za učenje, nerazvijenih<br />
radnih navika...baka je stara i nemoćna...Mll. Mihajlo je vedar, komunikativan, nasmejan,<br />
prilagodljiv i druželjubiv. U emotivno zahtevnim situacijama sklon je burnom i<br />
impulsivnom reagovanju. Velikih je životnih očekivanja ali to ne prati realnost u<br />
aktivnostima koje bi do njih dovele...neselektivno bira drugove...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
Mihajlo je veoma dobra osoba. Poznajem ga već dugo, odrasli smo zajedno. Sećam se<br />
kada smo nas dvojica igrali fudbal ispred kapije, komšije su se stalno drale. Bili smo<br />
nerazdvojni. Naši su se poznavali, dolazili su jedni kod drugih... Jednog tmurnog jutra,<br />
kako su mi pričale komšije, Mihajlova majka je umrla, na njemu se nije video neki tužan<br />
izraz lica, ipak bio je mali. Ostao je sa ocem i bakom... Njegov otac me je rado, vrlo često<br />
zvao kod njih na ručak, ceo dan smo se družili... Posle par godina, tačnije 2007. godine<br />
desilo se nešto užasno, njegov otac je umro, pošto nisam bio u Somboru, čim sam čuo vest<br />
otišao sam da vidim kako je, u očima sam video bes, patnju, nije bilo onog osmeha,<br />
duhovotosti po čemu su ga svi pamtili. Skroz se promenio. Ja lično sam ga poznavao kao<br />
pravoga šaljivdžiju, uvek sa osmehom na licu, pun sreće... A sada kada ga vidim, shvatim<br />
kako se sreća i baš ta radost poigrala sa njim. Za mene će on uvek biti čovek koji svakome<br />
može da vrati osmeh na lice i znam da je taj Mihajlo još prisutan... Sada je povučen,<br />
razočaran, pesimističan, misteriozan, nije za društvo, kao da neka loša sila utiče na<br />
njega, ali se nadam da će moj stari drug opet da stane na noge i sa istim onim osmehom<br />
zakucati na moja vrata i pozvati me da igramo fudbal kao pre.
16. ISPITANIK R.G.<br />
188<br />
Doktorska disertacija<br />
20 godina, vaspitna mera PNOS izrečena jedan put zbog krivičnog dela razbojništva (u<br />
velikoj grupi maloletnih i punoletnih lica).<br />
Voditelj slučaja u CSR o R.G. je u izveštaju sudu napisao:<br />
...žive kao podstanari u iznajmljenoj kući...primanja porodice nedovoljna su za sve<br />
potrebe...Aktuelno, međusobni odnosi u porodici su stabilni, otvoreni i bez većih<br />
konflikata. Nemir i zebnju među članovima porodice unosi ispoljeno antisocijalno<br />
ponašanje sina odnosno brata... Radno se angažuje kao moler, nakon završene srednje<br />
škole. Ima ambicija da položi ispit za instruktora vožnje kada napuni potrebne<br />
godine...Radetu je ovo prvo krivično ili prekršajno delo, do sada nije pokazivao znake<br />
antisocijalnog ponašanja. Nažalost, drugovi sa kojima se Rade družio živeli su „od malih<br />
nogu“ u nekompletnim i nestabilnim porodičnim prilikama, čije je odrastanje bilo<br />
praćeno brojnim nedaćama... Njegovo negativističko ponašanje objašnjivo je narodskim<br />
pravilom „ s kim si takav si“, odnosno uticaj lošeg društva je bio presudan u ispoljavanju<br />
delinkventnog ponašanja...<br />
On za sebe u samokarakterizaciji kaže:<br />
...Povučen i veoma tih, ali i pored svega uvek je za druženje, voli da sasluša svačije<br />
probleme i da da savet, ili pomogne ako je to moguće... Rade bi želeo da veza sa jednom<br />
devojkom se nastavi još dosta god. ... jer mu to puno znači i da se zaposli na neko drugo<br />
mesto da može više da pruži svojoj devojci i porodici... i da se materijalno stanje u<br />
porodici popravi tj. da kupimo kuću... To bi bile moje želje... i očekivanja za neki dolazni<br />
period...
17. ISPITANIK N.K.<br />
189<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera Pojačan nadzor od strane roditelja mu je izrečena, da bi učinio<br />
novo krivično delo i ista mu je pooštrena i dobio je vaspitnu meru PNOS zbog krivičnog<br />
dela nanošenje lakih telesnih povreda.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, za mll. N.K. navodi:<br />
...Živi u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima i mlađim bratom. Porodica se nalazi u<br />
teškoj materijalnoj situaciji...opterećeni očevim konzumiranjem alkohola i sukobima uz<br />
neadekvatan model ponašanja...U srednjoj školi ima uspeh vrlo dobar, uspešno je<br />
adaptiran. Sibling je stabilan, čvrst uz zaštitničku ulogu starijeg brata, naročito u društvu<br />
vršnjaka... Svestan je učinjenog dela, žao mu je što je povredio mladića uz objašnjenje da<br />
se branio...Trenirao je rvanje i tekvondo. U poslednje vreme pažljivo bira sa kim se<br />
druži...<br />
N.K. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Nebojša je jedan uporan i tvrdoglav momak koji ima svoju čudnu i pomalo zbunjujuću<br />
priču.<br />
Nije kao drugi može da bude među sto lopova a da ne ukrade nijednu stvar.<br />
Kao i svi ljudi on ima i mane i vrline, mana mu je što ne može da bude sa puno ljudi u<br />
jednoj prostoriji i ne zna da prećuti nijedan atak na brata ili drugo, ma koliko ta ličnost<br />
bila uzvišena i zna da može da ga ugrozi.
18. ISPITANIK N.G.<br />
190<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera PNOS mu je izrečena kao i posebna obaveza da se bez naknade<br />
uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove socijalnog, lokalnog ili ekološkog<br />
sadržaja u trajanju od 30 sati u periodu od tri meseca, zbog krivičnog dela teške telesne<br />
povrede.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu za N.G. navodi:<br />
Nikola je mladić urednog psihofizičkog razvoja. Završio je srednju ekonomsku<br />
školu...aktivno traži posao...Dobro priča engleski jezik... Vedra je i otvorena osoba,<br />
ponekad bez „dlake na jeziku“, što ga je povremeno u toku školovanja dovodilo u<br />
situaciju da zbog toga bude izbačen sa časa...spreman da posluša, pomogne...prvi sukob<br />
sa zakonom...<br />
Za sebe u okviru samokarakterizacije navodi:<br />
Nikola je dobar drugar, mogu da popričam sa njim o svemu. Voli da se druži i da izlazi i<br />
da se dobro provede. Malo je tvrdoglav, zna brzo da se naljuti. Nikola je iskren u društvu,<br />
hoće da pomogne drugaru ako treba. Nikola bi voleo da položi za kamion i da radi po<br />
Evropi...Nemam više inspiraciju neznam šta da pišem.<br />
Nikola je super...
19. ISPITANIK D.K.<br />
191<br />
Doktorska disertacija<br />
18 godina, vaspitna mera PNOS mu je izrečena prvi put zbog krivičnog dela teške telesne<br />
povrede. Nije imao do ove mere, niti jedan sukob sa zakonom.<br />
Voditelj slučaja u CSR u izveštaju sudu, prilikom opservacije maloletnika navodi:<br />
...Roditelji su se razveli kada je imao 8 godina, od tada je otac prekinuo kontakt sa<br />
svojom decom...učenik je II razreda srednje škole. I razred je ponavljao i imao je veliki<br />
broj neopravdanih izostanaka. U školi postiže vrlo dobar uspeh. Ima ambicija za nastavak<br />
školovanja...redovno odlazi u teretanu...veliki krug prijatelja, omiljen u društvu...Zna da<br />
mu alkohol „udara u glavu“ i da se tada loše kontroliše...poštuje autoritete, pravila koja<br />
postavlja majka...Kaje se zbog učinjenog...<br />
D.K. za sebe kroz samokarakterizaciju kaže:<br />
Gaga je moj najbolji drug. Puno ga volim, jer me do sada nije izdao, a i ako bi to uradio<br />
ne bih se naljutio na njega jer smo zajedno od klinačkih dana. Imamo puno toga<br />
zajedničkog i lepo se slažemo. Gagu ne volim samo ja, već i drugi ljudi. Devojke, a i<br />
muškarci. Ponekad ima glupave ispade, ali mu stoje i uvek se snađe tj. izbavi iz njih. Sve<br />
njegove gluposti pretvori u šalu. Vrlo je pozitivna ličnost. Malo ga zeza to kašnjenje, ali<br />
smo svi već navikli na to, jer nije najgori po tom pitanju, ima i gorih. Koliko sam<br />
primetio, vremenom se popravlja i stiže na vreme. Ne bih ga menjao nizašta jer je<br />
najbolji, poštuje moju porodicu kao njegovu i trudi se da udovolji drugima, kao da je on u<br />
pitanju.
20. ISPITANIK D.K.<br />
192<br />
Doktorska disertacija<br />
17 godina, vaspitna mera PNOS izrečena mu je jedan put zbog krivičnih dela teške krađe<br />
i razbojništva ali pošto je nastavio sa činjenjem krivičnih dela ista mu je pooštrena u<br />
vaspitnu meru zavodska mera – upućivanje u Vaspitno popravni Dom te je iz pritvora<br />
prebačen u Vaspitno popravni Dom u Kruševcu.<br />
Voditelj slučaja u CSR u jednom od izveštaja sudu navodi:<br />
Darko je emotivno i socijalno nezreo i vrlo impulsivan. Brzoplet je u donošenju<br />
odluka...Majka nije autoritet za Darka, popustljiva je i volela je da mu ugađa. Ona<br />
smatra da je nestimulativna porodična sredina uveliko doprinela ovakvom njegovom<br />
ponašanju. Uviđa da se razvio u lenju osobu, da nema radne navike i da želi lep, lak i<br />
lagodan život bez rada... nekoliko razreda obnavljao, prestao da odlazi u školu...Porodica<br />
se preselila u Novi Sad. U novom mestu boravka je brzo pronašao društvo mladih osoba<br />
sa kojima je počinio krivična dela... imao je ispada u ponašanju još od 4.razreda osnovne<br />
škole... Navodi da je krivična dela uradio pod pritiskom drugova i da mu je boravak u<br />
pritvoru doprineo da shvati problem na ozbiljniji način i da se kaje...<br />
Za sebe u okviru samokarakterizacije navodi:<br />
Darko je moj mnogo dobar drug i sada ću vam ispričati kakav je on dečko zapravo. Taj<br />
momak je dečko koji kada ti da reč on je neće pregaziti. Kod njega je jedina mana što je<br />
lakoveran i zato se sada nalazi tamo u V.P.D. Darko inače nije loš momak i nikada ne bi<br />
prvi napravio problem a i inače Darko se brzo veže i ako zavoli neku osobu on bih sve<br />
uradio za nju. Ali to mu ne valja jer su ga mnogi iskoristili zbog toga.<br />
Ja kao njegov drug mislim da je Darko tamo shvatio mnoge stvari i da je postao zreliji i<br />
pametniji i da neće više biti lakoveran i da će početi živeti sasvim noralan život!<br />
On će kada izađe da se zaposli i da počne da živi na pošten način sa radom.
PRILOG 3: TABELE<br />
193<br />
Doktorska disertacija<br />
a) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u<br />
odnosu na porodicu- frekvence odgovora (tabela br.26)<br />
Tabela br.26:Frekvence odgovora u odnosu na četiri grupe u porodici<br />
dimenzija novac pre<br />
dela<br />
dimenzija novac pre<br />
PNOSa<br />
N M σ Min. Max.<br />
potpuna 8 3.00 1.069 1 4<br />
nepotpuna 5 3.40 1.140 2 5<br />
prosirena 4 3.25 1.500 2 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.33 1.155 1 3<br />
potpuna 8 3.38 .518 3 4<br />
nepotpuna 5 3.80 .837 3 5<br />
prosirena 4 3.00 .816 2 4<br />
sam ili u drugom<br />
3 2.33 1.528 1 4<br />
obliku<br />
Total 20 3.25 .910 1 5<br />
dimenzija novac sada potpuna 8 3.25 .886 2 4<br />
nepotpuna 5 3.80 1.095 3 5<br />
prosirena 4 4.25 .957 3 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.33 .577 2 3<br />
dimenzija novac kako<br />
bi voleo da bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
Total 20 3.45 1.050 2 5<br />
potpuna 8 1.88 .991 1 3<br />
nepotpuna 5 1.80 .837 1 3<br />
prosirena 4 1.75 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.00 1.000 1 3<br />
Total 20 1.85 .813 1 3<br />
potpuna 8 3.75 1.581 1 5<br />
nepotpuna 5 4.60 .894 3 5<br />
prosirena 4 5.00 .000 5 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 3.67 2.309 1 5<br />
Total 20 4.20 1.399 1 5<br />
potpuna 8 3.50 .535 3 4<br />
nepotpuna 5 3.60 1.342 2 5<br />
prosirena 4 4.00 .816 3 5
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
pre dela<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
sada<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
kako bi voleo da bude<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
niposto<br />
dimenzija druzeljubiv<br />
porodica<br />
194<br />
Doktorska disertacija<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.67 2.082 1 5<br />
Total 20 3.50 1.100 1 5<br />
potpuna 8 3.50 .535 3 4<br />
nepotpuna 5 3.40 .894 3 5<br />
prosirena 4 4.25 .957 3 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.33 .577 2 3<br />
Total 20 3.45 .887 2 5<br />
potpuna 8 1.63 .744 1 3<br />
nepotpuna 5 1.60 1.342 1 4<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.45 .826 1 4<br />
potpuna 8 1.75 .707 1 3<br />
nepotpuna 5 1.60 .894 1 3<br />
prosirena 4 2.25 1.500 1 4<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.33 .577 1 2<br />
Total 20 1.75 .910 1 4<br />
potpuna 8 1.38 .744 1 3<br />
nepotpuna 5 1.80 1.304 1 4<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.33 .577 1 2<br />
Total 20 1.40 .821 1 4<br />
potpuna 8 1.00 .000 1 1<br />
nepotpuna 5 1.60 1.342 1 4<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.67 1.155 1 3<br />
Total 20 1.25 .786 1 4<br />
potpuna 8 4.88 .354 4 5<br />
nepotpuna 5 4.60 .894 3 5<br />
prosirena 4 5.00 .000 5 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 5.00 .000 5 5<br />
Total 20 4.85 .489 3 5<br />
potpuna 8 1.50 1.069 1 4
dimenzija<br />
druzeljubiv- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
dimenzija iskren pre<br />
dela<br />
dimenzija iskren pre<br />
PNOSa<br />
195<br />
Doktorska disertacija<br />
nepotpuna 5 2.60 2.191 1 5<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.65 1.348 1 5<br />
potpuna 8 1.13 .354 1 2<br />
nepotpuna 5 1.80 .837 1 3<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.25 .550 1 3<br />
potpuna 8 1.00 .000 1 1<br />
nepotpuna 5 1.20 .447 1 2<br />
prosirena 4 2.00 2.000 1 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.67 2.082 1 5<br />
Total 20 1.50 1.235 1 5<br />
potpuna 8 1.50 1.069 1 4<br />
nepotpuna 5 1.80 1.304 1 4<br />
prosirena 4 2.25 1.893 1 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 3.33 .577 3 4<br />
obliku<br />
Total 20 2.00 1.338 1 5<br />
dimenzija iskren sada potpuna 8 1.38 1.061 1 4<br />
nepotpuna 5 1.20 .447 1 2<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
dimenzija iskren kako<br />
bi voleo da bude<br />
dimenzija iskren<br />
niposto<br />
Total 20 1.25 .716 1 4<br />
potpuna 8 1.63 1.188 1 4<br />
nepotpuna 5 1.20 .447 1 2<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.30 .801 1 4<br />
potpuna 8 5.00 .000 5 5<br />
nepotpuna 5 5.00 .000 5 5<br />
prosirena 4 5.00 .000 5 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 5.00 .000 5 5<br />
Total 20 5.00 .000 5 5
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da bude<br />
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
196<br />
Doktorska disertacija<br />
potpuna 8 1.50 .756 1 3<br />
nepotpuna 5 1.20 .447 1 2<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.67 1.155 1 3<br />
Total 20 1.35 .671 1 3<br />
potpuna 8 2.13 1.642 1 5<br />
nepotpuna 5 1.80 .837 1 3<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.33 .577 1 2<br />
Total 20 1.70 1.174 1 5<br />
potpuna 8 3.88 1.553 1 5<br />
nepotpuna 5 3.40 1.517 1 5<br />
prosirena 4 3.50 1.291 2 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.67 2.082 1 5<br />
Total 20 3.50 1.504 1 5<br />
potpuna 8 3.88 1.356 1 5<br />
nepotpuna 5 3.60 1.140 2 5<br />
prosirena 4 3.25 1.500 2 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 4.33 1.155 3 5<br />
Total 20 3.75 1.251 1 5<br />
potpuna 8 2.50 1.414 1 5<br />
nepotpuna 5 3.40 .894 2 4<br />
prosirena 4 3.00 1.155 2 4<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 3.00 1.000 2 4<br />
Total 20 2.90 1.165 1 5<br />
potpuna 8 2.75 .886 1 4<br />
nepotpuna 5 3.40 1.140 2 5<br />
prosirena 4 2.25 .957 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.67 .577 2 3<br />
Total 20 2.80 .951 1 5<br />
potpuna 8 2.63 1.506 1 5<br />
nepotpuna 5 2.40 1.949 1 5<br />
prosirena 4 2.75 1.258 1 4<br />
sam ili u drugom 3 3.67 2.309 1 5
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
dimenzija povucendrustvo<br />
vrsnjaka<br />
197<br />
Doktorska disertacija<br />
obliku<br />
Total 20 2.75 1.618 1 5<br />
potpuna 8 3.13 1.458 1 5<br />
nepotpuna 5 3.40 .894 3 5<br />
prosirena 4 3.50 .577 3 4<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.33 2.309 1 5<br />
Total 20 3.15 1.309 1 5<br />
potpuna 8 3.63 1.302 1 5<br />
nepotpuna 5 3.20 1.095 2 5<br />
prosirena 4 3.00 .816 2 4<br />
sam ili u drugom<br />
3 3.33 1.528 2 5<br />
obliku<br />
Total 20 3.35 1.137 1 5<br />
faca pre dela potpuna 8 1.88 .835 1 3<br />
nepotpuna 5 2.00 1.000 1 3<br />
prosirena 4 3.00 1.633 1 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.67 .577 1 2<br />
obliku<br />
Total 20 2.10 1.071 1 5<br />
biti faca pre PNOSa potpuna 8 1.88 .835 1 3<br />
nepotpuna 5 2.80 1.095 1 4<br />
prosirena 4 2.00 1.155 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
3 2.00 1.000 1 3<br />
obliku<br />
Total 20 2.15 .988 1 4<br />
biti faca sada potpuna 8 2.38 .916 1 4<br />
nepotpuna 5 2.40 .894 1 3<br />
prosirena 4 2.50 1.000 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.00 1.000 1 3<br />
biti faca kako bi voleo<br />
da bude<br />
Total 20 2.35 .875 1 4<br />
potpuna 8 2.00 .926 1 3<br />
nepotpuna 5 1.80 .837 1 3<br />
prosirena 4 2.25 .957 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
3 2.67 .577 2 3<br />
obliku<br />
Total 20 2.10 .852 1 3<br />
biti faca niposto potpuna 8 5.00 .000 5 5<br />
nepotpuna 5 4.60 .894 3 5<br />
prosirena 4 3.50 1.915 1 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 5.00 .000 5 5
198<br />
Doktorska disertacija<br />
Total 20 4.60 1.046 1 5<br />
biti faca porodica potpuna 8 2.63 .744 1 3<br />
nepotpuna 5 2.00 1.000 1 3<br />
prosirena 4 2.50 1.000 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 2.67 .577 2 3<br />
biti faca-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
Total 20 2.45 .826 1 3<br />
potpuna 8 1.75 .886 1 3<br />
nepotpuna 5 2.80 .837 2 4<br />
prosirena 4 2.50 1.000 1 3<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.33 .577 1 2<br />
obliku<br />
Total 20 2.10 .968 1 4<br />
dobar pre dela potpuna 8 1.38 .518 1 2<br />
nepotpuna 5 1.40 .548 1 2<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
obliku<br />
Total 20 1.30 .470 1 2<br />
dobar pre PNOSa potpuna 8 2.63 1.506 1 5<br />
nepotpuna 5 3.40 1.817 1 5<br />
prosirena 4 3.00 1.826 1 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 3.00 1.732 1 4<br />
obliku<br />
Total 20 2.95 1.572 1 5<br />
dobar sada potpuna 8 2.25 1.488 1 5<br />
nepotpuna 5 1.80 1.304 1 4<br />
prosirena 4 2.00 1.414 1 4<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
dobar kako bi voleo<br />
da bude<br />
Total 20 1.90 1.294 1 5<br />
potpuna 8 1.00 .000 1 1<br />
nepotpuna 5 1.20 .447 1 2<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
obliku<br />
Total 20 1.05 .224 1 2<br />
dobar niposto potpuna 8 4.25 1.035 3 5<br />
nepotpuna 5 5.00 .000 5 5<br />
prosirena 4 5.00 .000 5 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 5.00 .000 5 5<br />
obliku<br />
Total 20 4.70 .733 3 5<br />
dobar- porodica potpuna 8 1.63 .744 1 3
dobar- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
199<br />
Doktorska disertacija<br />
nepotpuna 5 1.80 1.789 1 5<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.50 1.000 1 5<br />
potpuna 8 1.25 .463 1 2<br />
nepotpuna 5 2.00 1.225 1 4<br />
prosirena 4 1.25 .500 1 2<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.67 .577 1 2<br />
obliku<br />
Total 20 1.50 .761 1 4<br />
besan pre dela potpuna 8 3.38 1.768 1 5<br />
nepotpuna 5 4.60 .548 4 5<br />
prosirena 4 4.00 .816 3 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 4.67 .577 4 5<br />
obliku<br />
Total 20 4.00 1.298 1 5<br />
besan pre PNOSa potpuna 8 2.63 1.598 1 5<br />
nepotpuna 5 2.80 1.789 1 5<br />
prosirena 4 2.50 1.291 1 4<br />
sam ili u drugom<br />
3 2.00 1.000 1 3<br />
obliku<br />
Total 20 2.55 1.432 1 5<br />
besan sada potpuna 8 3.63 1.188 2 5<br />
nepotpuna 5 3.60 1.673 1 5<br />
prosirena 4 3.75 1.258 2 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 4.67 .577 4 5<br />
besan kako bi voleo<br />
da bude<br />
Total 20 3.80 1.240 1 5<br />
potpuna 8 5.00 .000 5 5<br />
nepotpuna 5 4.80 .447 4 5<br />
prosirena 4 4.50 1.000 3 5<br />
sam ili u drugom<br />
3 5.00 .000 5 5<br />
obliku<br />
Total 20 4.85 .489 3 5<br />
besan niposto potpuna 8 1.00 .000 1 1<br />
nepotpuna 5 1.00 .000 1 1<br />
prosirena 4 1.00 .000 1 1<br />
sam ili u drugom<br />
3 1.67 1.155 1 3<br />
obliku<br />
Total 20 1.10 .447 1 3<br />
besan- porodica potpuna 8 4.00 1.414 1 5<br />
nepotpuna 5 4.00 1.225 2 5<br />
prosirena 4 4.50 1.000 3 5
esan- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
200<br />
Doktorska disertacija<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 3.33 2.082 1 5<br />
Total 20 4.00 1.338 1 5<br />
potpuna 8 4.38 .744 3 5<br />
nepotpuna 5 4.40 .548 4 5<br />
prosirena 4 4.75 .500 4 5<br />
sam ili u drugom<br />
obliku<br />
3 3.67 1.528 2 5<br />
Total 20 4.35 .813 2 5<br />
b) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u<br />
odnosu na porodicu- frekvence odgovora (tabela br.26)<br />
Tabela br.27: F test i nivo značajnosti s obzirom na strukturu porodice<br />
dimenzija novac<br />
pre dela<br />
dimenzija novac<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija novac<br />
sada<br />
dimenzija novac<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
Σ x 2<br />
df M x 2<br />
F Sig.<br />
Između grupa 2.333 3 .778 .550 .655<br />
Unutar grupa<br />
22.617 16 1.414<br />
Ukupno<br />
24.950 19<br />
Između grupa 4.408 3 1.469 2.073 .144<br />
Unutar grupa<br />
11.342 16 .709<br />
Ukupno<br />
15.750 19<br />
Između grupa 7.233 3 2.411 2.812 .073<br />
Unutar grupa<br />
13.717 16 .857<br />
Ukupno<br />
20.950 19<br />
Između grupa .125 3 .042 .054 .983<br />
Unutar grupa<br />
12.425 16 .777<br />
Ukupno<br />
12.550 19<br />
Između grupa 5.833 3 1.944 .992 .422<br />
Unutar grupa<br />
31.367 16 1.960<br />
Ukupno<br />
37.200 19<br />
Između grupa 3.133 3 1.044 .841 .491<br />
Unutar grupa<br />
19.867 16 1.242<br />
23.000 19
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
dela<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv sada<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv kako<br />
bi voleo da bude<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
niposto<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv-<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija iskren<br />
pre dela<br />
dimenzija iskren<br />
pre PNOSa<br />
201<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
Između grupa 6.333 3 2.111 3.920 .028<br />
Unutar grupa<br />
8.617 16 .539<br />
Ukupno<br />
14.950 19<br />
Između grupa 1.125 3 .375 .507 .683<br />
Unutar grupa<br />
11.825 16 .739<br />
Ukupno<br />
12.950 19<br />
Između grupa 1.633 3 .544 .617 .614<br />
Unutar grupa<br />
14.117 16 .882<br />
Ukupno<br />
15.750 19<br />
Između grupa 1.458 3 .486 .686 .574<br />
Unutar grupa<br />
11.342 16 .709<br />
Ukupno<br />
12.800 19<br />
Između grupa 1.883 3 .628 1.018 .411<br />
Unutar grupa<br />
9.867 16 .617<br />
Ukupno<br />
11.750 19<br />
Između grupa .475 3 .158 .622 .611<br />
Unutar grupa<br />
4.075 16 .255<br />
Ukupno<br />
4.550 19<br />
Između grupa 6.600 3 2.200 1.259 .322<br />
Unutar grupa<br />
27.950 16 1.747<br />
Ukupno<br />
34.550 19<br />
Između grupa 2.075 3 .692 3.011 .061<br />
Unutar grupa<br />
3.675 16 .230<br />
Ukupno<br />
5.750 19<br />
Između grupa 7.533 3 2.511 1.872 .175<br />
Unutar grupa<br />
21.467 16 1.342<br />
Ukupno<br />
29.000 19<br />
Između grupa 7.783 3 2.594 1.583 .232<br />
26.217 16 1.639
dimenzija iskren<br />
sada<br />
dimenzija iskren<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija iskren<br />
niposto<br />
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
Unutar grupa<br />
202<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
34.000 19<br />
Između grupa .325 3 .108 .184 .906<br />
Unutar grupa<br />
9.425 16 .589<br />
Ukupno<br />
9.750 19<br />
Između grupa 1.525 3 .508 .762 .532<br />
Unutar grupa<br />
10.675 16 .667<br />
Ukupno<br />
12.200 19<br />
Između grupa .000 3 .000 . .<br />
Unutar grupa<br />
.000 16 .000<br />
Ukupno<br />
.000 19<br />
Između grupa 1.083 3 .361 .774 .525<br />
Unutar grupa<br />
7.467 16 .467<br />
Ukupno<br />
8.550 19<br />
Između grupa 3.858 3 1.286 .921 .453<br />
Unutar grupa<br />
22.342 16 1.396<br />
Ukupno<br />
26.200 19<br />
Između grupa 3.258 3 1.086 .437 .729<br />
Unutar grupa<br />
39.742 16 2.484<br />
Ukupno<br />
43.000 19<br />
Između grupa 2.258 3 .753 .438 .729<br />
Unutar grupa<br />
27.492 16 1.718<br />
Ukupno<br />
29.750 19<br />
Između grupa 2.600 3 .867 .598 .626<br />
Unutar grupa<br />
23.200 16 1.450<br />
Ukupno<br />
25.800 19<br />
Između grupa 3.083 3 1.028 1.165 .354<br />
Unutar grupa<br />
Ukupno<br />
14.117 16 .882<br />
17.200 19
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
povucen-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
faca pre dela<br />
biti faca pre<br />
PNOSa<br />
biti faca sada<br />
biti faca kako bi<br />
voleo da bude<br />
biti faca niposto<br />
biti faca porodica<br />
biti faca-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
203<br />
Doktorska disertacija<br />
Između grupa 3.258 3 1.086 .374 .773<br />
Unutar grupa<br />
46.492 16 2.906<br />
Ukupno<br />
49.750 19<br />
Između grupa 2.808 3 .936 .504 .685<br />
Unutar grupa<br />
29.742 16 1.859<br />
Ukupno<br />
32.550 19<br />
Između grupa 1.208 3 .403 .276 .842<br />
Unutar grupa<br />
23.342 16 1.459<br />
Ukupno<br />
24.550 19<br />
Između grupa 4.258 3 1.419 1.295 .310<br />
Unutar grupa<br />
17.542 16 1.096<br />
Ukupno<br />
21.800 19<br />
Između grupa 2.875 3 .958 .978 .428<br />
Unutar grupa<br />
15.675 16 .980<br />
Ukupno<br />
18.550 19<br />
Između grupa .475 3 .158 .180 .908<br />
Unutar grupa<br />
14.075 16 .880<br />
Ukupno<br />
14.550 19<br />
Između grupa 1.583 3 .528 .691 .571<br />
Unutar grupa<br />
12.217 16 .764<br />
Ukupno<br />
13.800 19<br />
Između grupa 6.600 3 2.200 2.479 .098<br />
Unutar grupa<br />
14.200 16 .888<br />
Ukupno<br />
20.800 19<br />
Između grupa 1.408 3 .469 .651 .594<br />
Unutar grupa<br />
11.542 16 .721<br />
Ukupno<br />
12.950 19<br />
Između grupa 5.833 3 1.944 2.600 .088<br />
Unutar grupa<br />
11.967 16 .748
dobar pre dela<br />
dobar pre PNOSa<br />
dobar sada<br />
dobar kako bi<br />
voleo da bude<br />
dobar niposto<br />
dobar- porodica<br />
dobar- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
besan pre dela<br />
besan pre PNOSa<br />
204<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
17.800 19<br />
Između grupa .375 3 .125 .523 .673<br />
Unutar grupa<br />
3.825 16 .239<br />
Ukupno<br />
4.200 19<br />
Između grupa 1.875 3 .625 .222 .880<br />
Unutar grupa<br />
45.075 16 2.817<br />
Ukupno<br />
46.950 19<br />
Između grupa 3.500 3 1.167 .660 .589<br />
Unutar grupa<br />
28.300 16 1.769<br />
Ukupno<br />
31.800 19<br />
Između grupa .150 3 .050 1.000 .418<br />
Unutar grupa<br />
.800 16 .050<br />
Ukupno<br />
.950 19<br />
Između grupa 2.700 3 .900 1.920 .167<br />
Unutar grupa<br />
7.500 16 .469<br />
Ukupno<br />
10.200 19<br />
Između grupa 1.575 3 .525 .482 .699<br />
Unutar grupa<br />
17.425 16 1.089<br />
Ukupno<br />
19.000 19<br />
Između grupa 2.083 3 .694 1.246 .326<br />
Unutar grupa<br />
8.917 16 .557<br />
Ukupno<br />
11.000 19<br />
Između grupa 6.258 3 2.086 1.297 .310<br />
Unutar grupa<br />
25.742 16 1.609<br />
Ukupno<br />
32.000 19<br />
Između grupa 1.275 3 .425 .180 .908<br />
Unutar grupa<br />
37.675 16 2.355<br />
Ukupno<br />
38.950 19<br />
besan sada Između grupa 2.708 3 .903 .545 .658
esan kako bi<br />
voleo da bude<br />
besan niposto<br />
besan- porodica<br />
besan- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
Unutar grupa<br />
26.492 16 1.656<br />
205<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
29.200 19<br />
Između grupa .750 3 .250 1.053 .397<br />
Unutar grupa<br />
3.800 16 .238<br />
Ukupno<br />
4.550 19<br />
Između grupa 1.133 3 .378 2.267 .120<br />
Unutar grupa<br />
2.667 16 .167<br />
Ukupno<br />
3.800 19<br />
Između grupa 2.333 3 .778 .393 .760<br />
Unutar grupa<br />
31.667 16 1.979<br />
Ukupno<br />
34.000 19<br />
Između grupa 2.058 3 .686 1.046 .399<br />
Unutar grupa<br />
Ukupno<br />
10.492 16 .656<br />
12.550 19<br />
c) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u<br />
odnosu na status školovanja- frekvence odgovora (tabela br.28)<br />
Tabela br.28:Frekvence odgovora u odnosu na status školovanja ispitanika<br />
dimenzija novac pre<br />
dela<br />
dimenzija novac pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija novac<br />
sada<br />
N M σ Min. Max.<br />
da 8 3.13 .991 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.33 1.211 2 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.67 1.366 1 4<br />
Total 20 3.05 1.146 1 5<br />
da 8 2.88 .835 1 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.67 1.033 2 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.33 .816 2 4<br />
Total 20 3.25 .910 1 5<br />
da 8 3.00 1.069 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.33 .816 3 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.17 .753 2 4
dimenzija novac<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre dela<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv sada<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv kako bi<br />
voleo da bude<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv niposto<br />
206<br />
Doktorska disertacija<br />
Total 20 3.45 1.050 2 5<br />
da 8 2.00 .535 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.50 .837 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.00 1.095 1 3<br />
Total 20 1.85 .813 1 3<br />
da 8 4.63 1.061 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.50 1.517 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.33 1.633 1 5<br />
Total 20 4.20 1.399 1 5<br />
da 8 3.00 1.195 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.17 .753 3 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.50 1.049 2 5<br />
Total 20 3.50 1.100 1 5<br />
da 8 3.50 1.069 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.83 .753 3 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.00 .632 2 4<br />
Total 20 3.45 .887 2 5<br />
da 8 1.25 .463 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.17 1.169 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.45 .826 1 4<br />
da 8 1.75 1.165 1 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.83 .753 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.67 .816 1 3<br />
Total 20 1.75 .910 1 4<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.83 1.329 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.33 .516 1 2<br />
Total 20 1.40 .821 1 4<br />
da 8 1.00 .000 1 1<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.50 1.225 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.33 .816 1 3<br />
Total 20 1.25 .786 1 4<br />
da 8 5.00 .000 5 5
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
dimenzija iskren pre<br />
dela<br />
dimenzija iskren pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija iskren<br />
sada<br />
dimenzija iskren<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija iskren<br />
niposto<br />
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
207<br />
Doktorska disertacija<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.67 .816 3 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.83 .408 4 5<br />
Total 20 4.85 .489 3 5<br />
da 8 1.25 .463 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.83 2.041 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.65 1.348 1 5<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.50 .837 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.17 .408 1 2<br />
Total 20 1.25 .550 1 3<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.67 1.633 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.83 1.602 1 5<br />
Total 20 1.50 1.235 1 5<br />
da 8 1.50 .756 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.33 1.751 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.33 1.506 1 4<br />
Total 20 2.00 1.338 1 5<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.67 1.211 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.25 .716 1 4<br />
da 8 1.50 1.069 1 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.33 .816 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.30 .801 1 4<br />
da 8 5.00 .000 5 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 5.00 .000 5 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 5.00 .000 5 5<br />
Total 20 5.00 .000 5 5<br />
da 8 1.38 .744 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.17 .408 1 2<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.50 .837 1 3<br />
Total 20 1.35 .671 1 3
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
dimenzija povucendrustvo<br />
vrsnjaka<br />
208<br />
Doktorska disertacija<br />
da 8 1.38 .744 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.17 .408 1 2<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.67 1.633 1 5<br />
Total 20 1.70 1.174 1 5<br />
da 8 3.00 1.195 1 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.00 1.673 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.67 1.751 1 5<br />
Total 20 3.50 1.504 1 5<br />
da 8 3.38 1.302 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.83 1.472 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.17 .983 3 5<br />
Total 20 3.75 1.251 1 5<br />
da 8 2.75 .886 2 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.17 1.472 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.83 1.329 1 4<br />
Total 20 2.90 1.165 1 5<br />
da 8 2.75 1.282 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.50 .548 2 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.17 .753 2 4<br />
Total 20 2.80 .951 1 5<br />
da 8 3.50 1.309 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.50 1.761 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.00 1.673 1 5<br />
Total 20 2.75 1.618 1 5<br />
da 8 3.38 1.302 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.00 1.095 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.00 1.673 1 5<br />
Total 20 3.15 1.309 1 5<br />
da 8 3.25 .886 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.00 1.414 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.83 1.169 2 5<br />
Total 20 3.35 1.137 1 5<br />
faca pre dela da 8 2.88 .991 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.83 .983 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.33 .516 1 2<br />
Total 20 2.10 1.071 1 5<br />
biti faca pre PNOSa da 8 2.63 .744 1 3
209<br />
Doktorska disertacija<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.33 1.211 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.33 .516 1 2<br />
Total 20 2.15 .988 1 4<br />
biti faca sada da 8 2.50 .756 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.83 .983 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.67 .816 2 4<br />
Total 20 2.35 .875 1 4<br />
biti faca kako bi<br />
voleo da bude<br />
da 8 2.50 .756 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.00 .894 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.67 .816 1 3<br />
Total 20 2.10 .852 1 3<br />
biti faca niposto da 8 4.50 .926 3 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.33 1.633 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 5.00 .000 5 5<br />
Total 20 4.60 1.046 1 5<br />
biti faca porodica da 8 2.88 .354 2 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.00 1.095 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.33 .816 1 3<br />
Total 20 2.45 .826 1 3<br />
biti faca-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
da 8 2.63 .518 2 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.83 .983 1 3<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.67 1.211 1 4<br />
Total 20 2.10 .968 1 4<br />
dobar pre dela da 8 1.38 .518 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.33 .516 1 2<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.17 .408 1 2<br />
Total 20 1.30 .470 1 2<br />
dobar pre PNOSa da 8 2.63 1.506 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.67 1.751 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 2.67 1.506 1 4<br />
Total 20 2.95 1.572 1 5<br />
dobar sada da 8 1.63 1.061 1 4<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.33 1.366 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.83 1.602 1 5<br />
Total 20 1.90 1.294 1 5<br />
dobar kako bi voleo<br />
da bude<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.00 .000 1 1<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.00 .000 1 1<br />
Total 20 1.05 .224 1 2<br />
dobar niposto da 8 5.00 .000 5 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.33 1.033 3 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.67 .816 3 5
210<br />
Doktorska disertacija<br />
Total 20 4.70 .733 3 5<br />
dobar- porodica da 8 1.38 .744 1 3<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.00 1.549 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.17 .408 1 2<br />
Total 20 1.50 1.000 1 5<br />
dobar- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
da 8 1.13 .354 1 2<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.00 1.095 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.50 .548 1 2<br />
Total 20 1.50 .761 1 4<br />
besan pre dela da 8 3.50 1.414 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.00 1.549 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.67 .516 4 5<br />
Total 20 4.00 1.298 1 5<br />
besan pre PNOSa da 8 2.25 1.389 1 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.33 1.751 1 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.17 1.169 2 5<br />
Total 20 2.55 1.432 1 5<br />
besan sada da 8 4.13 1.126 2 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 2.67 1.211 1 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.50 .548 4 5<br />
Total 20 3.80 1.240 1 5<br />
besan kako bi voleo<br />
da bude<br />
da 8 4.63 .744 3 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 5.00 .000 5 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 5.00 .000 5 5<br />
Total 20 4.85 .489 3 5<br />
besan niposto da 8 1.00 .000 1 1<br />
ne, zavrsio srednju 6 1.00 .000 1 1<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 1.33 .816 1 3<br />
Total 20 1.10 .447 1 3<br />
besan- porodica da 8 4.50 .756 3 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 4.00 1.265 2 5<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 3.33 1.862 1 5<br />
Total 20 4.00 1.338 1 5<br />
besan- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
da 8 4.88 .354 4 5<br />
ne, zavrsio srednju 6 3.83 .408 3 4<br />
ne, zavrsio osnovnu 6 4.17 1.169 2 5<br />
Total 20 4.35 .813 2 5
211<br />
Doktorska disertacija<br />
d) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju u<br />
odnosu na status školovanja- F test i nivo značajnosti (tabela br.29)<br />
Tabela br.29:F test i nivo značajnosti u odnosu na status školovanja<br />
dimenzija novac<br />
pre dela<br />
dimenzija novac<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija novac<br />
sada<br />
dimenzija novac<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
dela<br />
Σ x 2<br />
df M x 2<br />
F Sig.<br />
Između grupa 1.408 2 .704 .508 .610<br />
Unutar grupa<br />
23.542 17 1.385<br />
Ukupno<br />
24.950 19<br />
Između grupa 2.208 2 1.104 1.386 .277<br />
Unutar grupa<br />
13.542 17 .797<br />
Ukupno<br />
15.750 19<br />
Između grupa 6.783 2 3.392 4.070 .036<br />
Unutar grupa<br />
14.167 17 .833<br />
Ukupno<br />
20.950 19<br />
Između grupa 1.050 2 .525 .776 .476<br />
Unutar grupa<br />
11.500 17 .676<br />
Ukupno<br />
12.550 19<br />
Između grupa 4.492 2 2.246 1.167 .335<br />
Unutar grupa<br />
32.708 17 1.924<br />
Ukupno<br />
37.200 19<br />
Između grupa 4.667 2 2.333 2.164 .146<br />
Unutar grupa<br />
18.333 17 1.078<br />
Ukupno<br />
23.000 19<br />
Između grupa 2.117 2 1.058 1.402 .273<br />
Unutar grupa<br />
12.833 17 .755<br />
Ukupno<br />
14.950 19<br />
Između grupa 4.617 2 2.308 4.709 .024<br />
Unutar grupa<br />
Ukupno<br />
8.333 17 .490<br />
12.950 19
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv sada<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv kako<br />
bi voleo da bude<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv niposto<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv-<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija iskren<br />
pre dela<br />
dimenzija iskren<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija iskren<br />
sada<br />
dimenzija iskren<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
212<br />
Doktorska disertacija<br />
Između grupa .083 2 .042 .045 .956<br />
Unutar grupa<br />
15.667 17 .922<br />
Ukupno<br />
15.750 19<br />
Između grupa 1.758 2 .879 1.354 .285<br />
Unutar grupa<br />
11.042 17 .650<br />
Ukupno<br />
12.800 19<br />
Između grupa .917 2 .458 .719 .501<br />
Unutar grupa<br />
10.833 17 .637<br />
Ukupno<br />
11.750 19<br />
Između grupa .383 2 .192 .782 .473<br />
Unutar grupa<br />
4.167 17 .245<br />
Ukupno<br />
4.550 19<br />
Između grupa 12.217 2 6.108 4.650 .025<br />
Unutar grupa<br />
22.333 17 1.314<br />
Ukupno<br />
34.550 19<br />
Između grupa .542 2 .271 .884 .431<br />
Unutar grupa<br />
5.208 17 .306<br />
Ukupno<br />
5.750 19<br />
Između grupa 1.958 2 .979 .616 .552<br />
Unutar grupa<br />
27.042 17 1.591<br />
Ukupno<br />
29.000 19<br />
Između grupa 3.333 2 1.667 .924 .416<br />
Unutar grupa<br />
30.667 17 1.804<br />
Ukupno<br />
34.000 19<br />
Između grupa 1.542 2 .771 1.596 .232<br />
Unutar grupa<br />
8.208 17 .483<br />
Ukupno<br />
9.750 19<br />
Između grupa .867 2 .433 .650 .535<br />
Unutar grupa<br />
11.333 17 .667
dimenzija iskren<br />
niposto<br />
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
213<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
12.200 19<br />
Između grupa .000 2 .000 . .<br />
Unutar grupa<br />
.000 17 .000<br />
Ukupno<br />
.000 19<br />
Između grupa .342 2 .171 .354 .707<br />
Unutar grupa<br />
8.208 17 .483<br />
Ukupno<br />
8.550 19<br />
Između grupa 8.158 2 4.079 3.844 .042<br />
Unutar grupa<br />
18.042 17 1.061<br />
Ukupno<br />
26.200 19<br />
Između grupa 3.667 2 1.833 .792 .469<br />
Unutar grupa<br />
39.333 17 2.314<br />
Ukupno<br />
43.000 19<br />
Između grupa 2.208 2 1.104 .682 .519<br />
Unutar grupa<br />
27.542 17 1.620<br />
Ukupno<br />
29.750 19<br />
Između grupa .633 2 .317 .214 .810<br />
Unutar grupa<br />
25.167 17 1.480<br />
Ukupno<br />
25.800 19<br />
Između grupa 1.367 2 .683 .734 .495<br />
Unutar grupa<br />
15.833 17 .931<br />
Ukupno<br />
17.200 19<br />
Između grupa 8.250 2 4.125 1.690 .214<br />
Unutar grupa<br />
41.500 17 2.441<br />
Ukupno<br />
49.750 19<br />
Između grupa .675 2 .337 .180 .837<br />
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
Unutar grupa<br />
31.875 17 1.875<br />
Ukupno<br />
32.550 19<br />
dimenzija povucen- Između grupa 2.217 2 1.108 .844 .447
drustvo vrsnjaka<br />
faca pre dela<br />
biti faca pre<br />
PNOSa<br />
biti faca sada<br />
biti faca kako bi<br />
voleo da bude<br />
biti faca niposto<br />
biti faca porodica<br />
biti faca-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
dobar pre dela<br />
dobar pre PNOSa<br />
Unutar grupa<br />
22.333 17 1.314<br />
214<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
24.550 19<br />
Između grupa 8.758 2 4.379 5.708 .013<br />
Unutar grupa<br />
13.042 17 .767<br />
Ukupno<br />
21.800 19<br />
Između grupa 6.008 2 3.004 4.072 .036<br />
Unutar grupa<br />
12.542 17 .738<br />
Ukupno<br />
18.550 19<br />
Između grupa 2.383 2 1.192 1.665 .219<br />
Unutar grupa<br />
12.167 17 .716<br />
Ukupno<br />
14.550 19<br />
Između grupa 2.467 2 1.233 1.850 .188<br />
Unutar grupa<br />
11.333 17 .667<br />
Ukupno<br />
13.800 19<br />
Između grupa 1.467 2 .733 .645 .537<br />
Unutar grupa<br />
19.333 17 1.137<br />
Ukupno<br />
20.800 19<br />
Između grupa 2.742 2 1.371 2.283 .132<br />
Unutar grupa<br />
10.208 17 .600<br />
Ukupno<br />
12.950 19<br />
Između grupa 3.758 2 1.879 2.275 .133<br />
Unutar grupa<br />
14.042 17 .826<br />
Ukupno<br />
17.800 19<br />
Između grupa .158 2 .079 .333 .721<br />
Unutar grupa<br />
4.042 17 .238<br />
Ukupno<br />
4.200 19<br />
Između grupa 4.408 2 2.204 .881 .433<br />
Unutar grupa<br />
42.542 17 2.502<br />
46.950 19
dobar sada<br />
dobar kako bi<br />
voleo da bude<br />
dobar niposto<br />
dobar- porodica<br />
dobar- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
besan pre dela<br />
besan pre PNOSa<br />
besan sada<br />
besan kako bi voleo<br />
da bude<br />
besan niposto<br />
215<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
Između grupa 1.758 2 .879 .498 .617<br />
Unutar grupa<br />
30.042 17 1.767<br />
Ukupno<br />
31.800 19<br />
Između grupa .075 2 .038 .729 .497<br />
Unutar grupa<br />
.875 17 .051<br />
Ukupno<br />
.950 19<br />
Između grupa 1.533 2 .767 1.504 .250<br />
Unutar grupa<br />
8.667 17 .510<br />
Ukupno<br />
10.200 19<br />
Između grupa 2.292 2 1.146 1.166 .335<br />
Unutar grupa<br />
16.708 17 .983<br />
Ukupno<br />
19.000 19<br />
Između grupa 2.625 2 1.313 2.664 .099<br />
Unutar grupa<br />
8.375 17 .493<br />
Ukupno<br />
11.000 19<br />
Između grupa 4.667 2 2.333 1.451 .262<br />
Unutar grupa<br />
27.333 17 1.608<br />
Ukupno<br />
32.000 19<br />
Između grupa 3.283 2 1.642 .782 .473<br />
Unutar grupa<br />
35.667 17 2.098<br />
Ukupno<br />
38.950 19<br />
Između grupa 11.492 2 5.746 5.516 .014<br />
Unutar grupa<br />
17.708 17 1.042<br />
Ukupno<br />
29.200 19<br />
Između grupa .675 2 .338 1.481 .255<br />
Unutar grupa<br />
3.875 17 .228<br />
Ukupno<br />
4.550 19<br />
Između grupa .467 2 .233 1.190 .328<br />
3.333 17 .196
esan- porodica<br />
besan- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
Unutar grupa<br />
216<br />
Doktorska disertacija<br />
Ukupno<br />
3.800 19<br />
Između grupa 4.667 2 2.333 1.352 .285<br />
Unutar grupa<br />
29.333 17 1.725<br />
Ukupno<br />
34.000 19<br />
Između grupa 4.008 2 2.004 3.989 .038<br />
Unutar grupa<br />
Ukupno<br />
8.542 17 .502<br />
12.550 19<br />
e) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju s<br />
obzirom na red rođenja u porodici- frekvence odgovora (tabela br.30)<br />
Tabela br.30:Deskriptivna statiskika s obzirom na red rođenja ispitanika<br />
dimenzija novac<br />
pre dela<br />
dimenzija novac<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija novac<br />
sada<br />
dimenzija novac<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
red rodjenja N M σ<br />
Stand.<br />
greška<br />
ar.sr.<br />
prvorodjen 5 3.40 1.517 .678<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.92 .760 .211<br />
prvorodjen 5 3.40 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.15 .987 .274<br />
prvorodjen 5 3.60 1.140 .510<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.31 1.032 .286<br />
prvorodjen 5 1.20 .447 .200<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.00 .816 .226<br />
prvorodjen 5 4.60 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.23 1.363 .378<br />
prvorodjen 5 3.60 1.140 .510<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.23 1.013 .281
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
dela<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv sada<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv kako<br />
bi voleo da bude<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv niposto<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv-<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija iskren<br />
pre dela<br />
dimenzija iskren<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija iskren<br />
sada<br />
dimenzija iskren<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
217<br />
Doktorska disertacija<br />
prvorodjen 5 3.40 1.140 .510<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.38 .768 .213<br />
prvorodjen 5 1.80 1.304 .583<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.38 .650 .180<br />
prvorodjen 5 2.20 .447 .200<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.46 .776 .215<br />
prvorodjen 5 1.80 1.304 .583<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.23 .599 .166<br />
prvorodjen 5 1.60 1.342 .600<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.00 .000 .000<br />
prvorodjen 5 4.60 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.92 .277 .077<br />
prvorodjen 5 2.40 1.949 .872<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.46 1.127 .312<br />
prvorodjen 5 1.60 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.15 .376 .104<br />
prvorodjen 5 1.20 .447 .200<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.38 1.121 .311<br />
prvorodjen 5 2.00 1.414 .632<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.92 1.320 .366<br />
prvorodjen 5 1.60 1.342 .600<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.15 .376 .104<br />
prvorodjen 5 1.40 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.31 .855 .237
dimenzija iskren<br />
niposto<br />
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
povucen-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
faca pre dela<br />
biti faca pre<br />
PNOSa<br />
218<br />
Doktorska disertacija<br />
prvorodjen 5 5.00 .000(a) .000<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 5.00 .000(a) .000<br />
prvorodjen 5 1.40 .548 .245<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.23 .599 .166<br />
prvorodjen 5 2.20 1.304 .583<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.54 1.198 .332<br />
prvorodjen 5 2.40 1.673 .748<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.77 1.363 .378<br />
prvorodjen 5 3.20 1.483 .663<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.77 1.166 .323<br />
prvorodjen 5 3.00 1.000 .447<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.85 1.281 .355<br />
prvorodjen 5 2.80 .837 .374<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.92 .954 .265<br />
prvorodjen 5 2.20 1.789 .800<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.00 1.581 .439<br />
prvorodjen 5 2.80 1.095 .490<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.08 1.382 .383<br />
prvorodjen 5 3.20 1.095 .490<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.38 1.121 .311<br />
prvorodjen 5 1.80 .837 .374<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.08 .862 .239<br />
prvorodjen 5 1.60 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.46 .967 .268
iti faca sada<br />
biti faca kako bi<br />
voleo da bude<br />
biti faca niposto<br />
biti faca porodica<br />
biti faca-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
dobar pre dela<br />
dobar pre PNOSa<br />
dobar sada<br />
dobar kako bi<br />
voleo da bude<br />
dobar niposto<br />
dobar- porodica<br />
dobar- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
219<br />
Doktorska disertacija<br />
prvorodjen 5 2.40 .548 .245<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.23 1.013 .281<br />
prvorodjen 5 1.60 .548 .245<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.15 .899 .249<br />
prvorodjen 5 5.00 .000 .000<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.38 1.261 .350<br />
prvorodjen 5 2.00 1.000 .447<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.54 .776 .215<br />
prvorodjen 5 2.00 1.414 .632<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.15 .801 .222<br />
prvorodjen 5 1.40 .548 .245<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.31 .480 .133<br />
prvorodjen 5 3.20 1.643 .735<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.69 1.653 .458<br />
prvorodjen 5 1.80 1.304 .583<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.85 1.281 .355<br />
prvorodjen 5 1.00 .000 .000<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.08 .277 .077<br />
prvorodjen 5 4.60 .894 .400<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.69 .751 .208<br />
prvorodjen 5 2.20 1.643 .735<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.31 .630 .175<br />
prvorodjen 5 2.00 1.225 .548<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.31 .480 .133
esan pre dela<br />
besan pre PNOSa<br />
besan sada<br />
besan kako bi<br />
voleo da bude<br />
besan niposto<br />
besan- porodica<br />
besan- drustvo<br />
vrsnjaka<br />
220<br />
Doktorska disertacija<br />
prvorodjen 5 4.40 .548 .245<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.77 1.536 .426<br />
prvorodjen 5 2.60 1.140 .510<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 2.69 1.601 .444<br />
prvorodjen 5 3.40 1.817 .812<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 3.92 1.115 .309<br />
prvorodjen 5 5.00 .000 .000<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.77 .599 .166<br />
prvorodjen 5 1.00 .000(a) .000<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 1.00 .000(a) .000<br />
prvorodjen 5 3.60 1.140 .510<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.46 1.127 .312<br />
prvorodjen 5 4.20 .837 .374<br />
drugo ili kasnije<br />
rodjeno dete<br />
13 4.54 .519 .144<br />
f) Osobine i vrednosti mladih sa aktivnim poremećajima u socijalnom ponašanju s<br />
obzirom na red rođenja u porodici- t test i nivo značajnosti (tabela br.31)<br />
Tabela br.31: t test i nivoi značajnosti s ozirom na red rođenja<br />
t df Sig. (2-<br />
dimenzija novac<br />
pre dela<br />
dimenzija novac<br />
pre PNOSa<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
.903 16<br />
tailed)<br />
.380<br />
.672 4.794 .533<br />
.485 16 .634<br />
.508 8.037 .625
dimenzija novac<br />
sada<br />
dimenzija novac<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija novac<br />
niposto<br />
dimenzija novac<br />
porodica<br />
dimenzija novac -<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
dela<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv pre<br />
PNOSa<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv sada<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv kako<br />
bi voleo da bude<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
221<br />
.524 16 .607<br />
.500 6.694 .633<br />
-2.050 16 .057<br />
-2.648 13.458 .020<br />
.556 16 .586<br />
.671 11.329 .516<br />
.671 16 .512<br />
.634 6.593 .547<br />
.033 16 .974<br />
.028 5.462 .979<br />
.916 16 .373<br />
.681 4.788 .528<br />
1.981 16 .065<br />
2.513 12.877 .026<br />
1.298 16 .213<br />
.939 4.666 .394<br />
1.700 16 .109<br />
1.000 4.000 .374<br />
Doktorska disertacija
dimenzija<br />
druzeljubiv niposto<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
druzeljubiv-<br />
drustvo vrsnjaka<br />
dimenzija iskren<br />
pre dela<br />
dimenzija iskren<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija iskren<br />
sada<br />
dimenzija iskren<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija iskren<br />
porodica<br />
dimenzija iskren<br />
drustvo vrsnjaka<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
222<br />
-1.209 16 .244<br />
-.793 4.299 .469<br />
1.293 16 .214<br />
1.013 5.066 .357<br />
1.533 16 .145<br />
1.079 4.554 .334<br />
-.352 16 .729<br />
-.499 15.846 .624<br />
.109 16 .915<br />
.105 6.875 .919<br />
1.137 16 .272<br />
.733 4.243 .502<br />
.203 16 .842<br />
.199 7.016 .848<br />
.548 16 .591<br />
.572 7.967 .583<br />
1.026 16 .320<br />
.986 6.782 .358<br />
Doktorska disertacija
dimenzija povucen<br />
pre dela<br />
dimenzija povucen<br />
pre PNOSa<br />
dimenzija povucen<br />
sada<br />
dimenzija povucen<br />
kako bi voleo da<br />
bude<br />
dimenzija povucen<br />
niposto<br />
dimenzija povucen<br />
porodica<br />
dimenzija<br />
povucen-drustvo<br />
vrsnjaka<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
faca pre dela Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
biti faca pre Pod pretpost.da su<br />
PNOSa varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
biti faca sada Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
223<br />
-1.798 16 .091<br />
-1.633 6.170 .152<br />
-.864 16 .401<br />
-.771 6.013 .470<br />
.240 16 .813<br />
.269 9.395 .793<br />
-.253 16 .804<br />
-.269 8.309 .795<br />
-.929 16 .366<br />
-.877 6.567 .411<br />
-.400 16 .695<br />
-.445 9.243 .666<br />
-.315 16 .757<br />
-.318 7.467 .759<br />
-.615 16 .547<br />
-.624 7.518 .551<br />
-1.724 16 .104<br />
-1.789 7.878 .112<br />
.350 16 .731<br />
Doktorska disertacija
iti faca kako bi<br />
voleo da bude<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
224<br />
.454 13.598 .657<br />
-1.276 16 .220<br />
-1.585 12.209 .139<br />
biti faca niposto Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
1.071 16 .300<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
1.760 12.000 .104<br />
biti faca porodica Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
-1.221 16 .240<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
-1.085 5.962 .320<br />
biti faca-drustvo Pod pretpost.da su -.295 16 .772<br />
vrsnjaka varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
-.230 5.022 .828<br />
dobar pre dela Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
.352 16 .729<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
.331 6.527 .751<br />
dobar pre PNOSa Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
.585 16 .567<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
.586 7.347 .575<br />
dobar sada Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
-.068 16 .947<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
-.068 7.191 .948<br />
dobar kako bi Pod pretpost.da su -.609 16 .551<br />
voleo da bude varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
-1.000 12.000 .337<br />
dobar niposto Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
-.222 16 .827<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
-.205 6.309 .844<br />
Doktorska disertacija
dobar- porodica Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
dobar- drustvo Pod pretpost.da su<br />
vrsnjaka varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan pre dela Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan pre PNOSa Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan sada Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan kako bi Pod pretpost.da su<br />
voleo da bude varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan- porodica Pod pretpost.da su<br />
varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
besan- drustvo Pod pretpost.da su<br />
vrsnjaka varijable jednake<br />
Pod pretpost.da<br />
varijable nisu<br />
jednake<br />
225<br />
1.719 16 .105<br />
1.181 4.461 .297<br />
1.777 16 .095<br />
1.228 4.482 .280<br />
.883 16 .390<br />
1.284 16.000 .218<br />
-.117 16 .908<br />
-.137 10.380 .894<br />
-.750 16 .464<br />
-.602 5.207 .573<br />
.845 16 .410<br />
1.389 12.000 .190<br />
-1.449 16 .167<br />
-1.441 7.228 .192<br />
-1.048 16 .310<br />
-.844 5.233 .435<br />
Doktorska disertacija