1897. godina

426 Liečnički Viestnik 1897. Br. 12.
nije direktno bolestniku poznate psovke izustio, već da je to u ljekarni n obće izgovorio,
radi toga, što ne zna tko će mu liek naplatiti.
Pa ni tada još nije predstojničtvo hotjelo intervenirati, nu drži svojestrano, da je
dotični ljekarnik skroz nekorektno i nedostojno postupao, jer ako recept i nije bio na
propisanoj tiskanici napisan, ipak je u tom receptu dmžtveni liečnik naveo conto broj do­
tičnoga člana okružne blagajne i recept podpisao, dakle dovoljan dokaz, da ide na račun
okružne blagajne za podporu bolestnika, a ako je ljekarniku uprava okružne blagajne
dulje vremena dužna bila, sam je tomu kriv, jer nije redovito račun vrhu izdanih liekova
upravi podnosio.
XIV. Jedan od ovopodružne gospode mag. pharmacije stavio je upit na predstojničtvo,
obzirom na to, što je stepen mag. pharmacije na sveučilistu n Czernovitzu polučio,
a iza toga službovao jednu godinu u vojnoj ljekarni u Premislu (Galiciji), a od
tuda stupio u kondicij u u Sriemskih Karlovcih, napokon otišao na neko vrieme u Srbiju
i konačno se vratio natrag u Hrvatsku, te tu već drugu godinu kondieionira, pa
pita, koje će mu se vrieme po §. 5. zakona od ll. travnja 1894. o lj ekarnietvn kao ma­
čunivo smatrati.
Na taj upit, koji je ovo predstojničtvo odluke radi vis. kr. zem. vladi podastrla -uzsliedila
je odluka visokoiste pod brojem 44.619, koja glasi :
"Riešavajuć tamošnju predstavku od 30. srpnja 18D6. broj 90, kojom se moli rar.jašnjenje
§. 5. zakona od 11. travnja 1894. o ljekarničtvn slovo e) glede uračumwja petgodišnjega
službovanja, upućuje se taj slavni ljekarnički sbor, da se ta ločka navedenoga
paragrafa i zakona posve točno onako tumačiti imade, kako je jasno napisana, t. j. da
svaki magister pharmacije od dana polučene diplome pet godina u kojoj lj ekarni kao pomoćnik
služiti imade prije, nego li mn se može podieliti osobno pravo, da sam otvori i
drži lj ekarnu.
Ovom se ustanovom ne odredjuje, da bude ta ljekarna, u koj oj pet godina kao pomoćnik
služiti imade, u Hrvatskoj i Slavoniji ili u okviru austro-ugarske monarkije, ne
zahtieva se, da bude ljekarna upravo civilna, već da bude u obće javnom priznata ljekarna.
Pa je s toga i vrieme, što koji pomoćnik, imajući magistersku diplomu, u takovih
ljekarnah službujući sprovede, ubrojivo u onih zakonom propisanih pet godina prakse" .
XV. Ovopodručni magistri pharmacije stavili su svojim podneskom od 15. kolovoza
1895. na ovo predstojničtvo upit, da li kani kod sliedeće glavne skupštine pozvati i ovogradske
magistre pharmacije n skupštinu kao što i vlastnike \jekama, buduć se i oni
smatrati imadu za članove ljekarničkoga sbora, pošto su temeljem §. 64. naredbe visoke
kr. zero. vlade od 8. srpnja 1895. br. 12.409 obvezani u sbornu blagajnu prinose uplaćivati,
te misle, da ne samo da imadu pravo u glavnoj skupštini prisustvovati, već dapače po
§. 45. iste naredbe mogu biti i birani sbornimi viećnici.
Ovaj podnesak ustupilo je preclstojničtvo visokoj kr. zero. vladi izvješćem od 24.
kolovoza 1896. pod brojem 166, koja je u tom pogledu oclpisom svojim od 2. rujna 18fl6.
broj 50.308 sliedeće doslovno riešenje izdati blagoizvolila.
"Tamošnjim izvješćem od 24. kolovoza 189S. broj 166 ovamo predložena predstavka
magistra pharmacije grada Zagreba, kojim žele, ela im se priznade aktivno i pasivno sudjelovati
kod glavnih skupština toga slavnoga sbora, vraća se pod ·j. uz poziv, neka bi ju
dotičnikom neuvaženu povratilo s uputom na §. 41. iste naredbe, koji jasno i nedvojbeno
označuje, tko sve može biti član ljekarničkoga sbora".
O čemu su dotičnici obavješteni.
XVI. Jedan od gospode mag. pharmacije podneo je na ovo predstojničtvo pritužbu
proti svome predstojniku, ovosbornom članu, g. Gustavu M o dru š a n u, te zamolio inter­
venciju predstojničtva.
Pošto je ovo 'predstojničtvo iz upitne pritužbe razabrala, da je ista pretjerana,
s toga je upozorilo koli tužitelja toli i tuženoga, da se obzirom na delikatne momente
njihove medjusobne razmirice - medjusobno izvansudbeno i bez da u javnost dopre,
izravnaju i izmire.
Nu nasuprot tome zatražio je tužitelj ponovno posredovanje predstojničtva, na što
Br. 12. Liečnički Viestnik 1897. 127
je p redstojničtvo tužeće stranke uputilo na lwmpetentni sud, pred kojim se de facto taj
predmet i razpravljao, a posljedica tome bila je ta, da je tužitelj svojim zahtjevom odbijen.
XVII. Isto tako pritužio se je jedan mag. pharm. proti članu ovog sbora gosp. I.
Davidu u Osieku radi medjnsobnog oclkaza odnosno radi kroz to nastalih odšteta.
Ovo preclstojničtvo pozvalo je obje stranke, da se nagode, te ;pošto više u tom pogledu
niti jedna stranka daljne korake pred ovim predstojničtvom poprimila nije, čini se,
da je prepor medjusobno izravnau.
XVIII. Tečajem razclobja od posliednje glavne skupštine došlo je bilo ovo predstojničtvo
n dosta neugodan položaj kroz to, što je prinuždeno bilo radi prestnpka proti
ustauovmn §. 73. naredbe visoke kr. zero. vlade od 8. srpnja 1895. broj 12.400 podieliti
jednom od gospode kolega ukor i upozoriti ga, da se u buduće sličnoga postupka okani.
Pošto je pako dotični kolega tim ukorom, koga je zaslužio bio - umjesto da si je
taj ukor kao prijateljsku opomenu usvojio - uvriedjenim se osjetio, te povratio taj ukor
sa dosta žestokom i neopravdanom navalom na ovo preclstojničtvo, koje je po zakonu
pozvano i ovlašteno, dapače dužno, slične ukore podieljivati, i pošto je učin bio iz razpravnih
spisa dosta jasno dokazan, nije moglo, a nije niti smjelo predstojničtvo, braneći
postojeće propise, dopustiti, ela se uredovanje ovog predstojničtva, koje je ua zakonu
osnovano, i ugled samoga sbora ma i najmanje krnji, pa jo nHtnpilo sve topogledne spise
visokoj kr. zem. vladi, te zamolilo istu, da proti neosnovanim navalarn i nedostojnom
smetanju u izvršivanju svojih predstojničkih dužnosti ur-me ovo predstojničtvo u zaštitu.
Nu do danas od visoke kr. r-em. vlade riešenje stiglo nije.
XIX. Dmgoga pako člana ovoga sbora moralo je predstojničtvo oštro ukoriti radi
·neopravdanoga sumnjičenja i nekorektnoga, te ironičkoga zadirkivanja, te mu je moralo
označiti način, kojim da se posluži u sluča,ju, ako s odredbami ovoga preclstojničtva
zadovojan bio ne bi, te ako misli, da mu je krivo učinjeno, a odlučno mu zabranilo u
buduće dosadanjim načinom u službenom posht dopisivati.
XX. Na ovcr predstjničtvo stavljeni su upiti od visoke kr. zero. vlade glede potrebe
bez porezne žeste za ljekarnike : Aleksu J u g o vića u Pitomači ; Dragutina J el i neka u
Delnieah ; Josipa pl. Pecsića u Zagrebu; Ivana Pećinovsky-a u Zagrebu ; Antuna
Novaka u Sunji; Franju pl. Benka u Zemunu i Josipa Verkleina u Belovaru.
XXI. Ovom točkom saobćuje predstojničtvo sbora promjene, desivše se s vlastnici
ljekarna: osim Andrije K ozjaka u Rumi, Josipa Hondla u Rumi, Emila Koszaleka u
St. Pazovi i Emila pl. Kuno vića u Novom, koji su preminuli, prestali su biti članovi ovoga
sbora : g. Emil Leuštek, kojeg je ljekarna u Sunji prenesena na g. Ant. N ovaka; g. Dragutin
Acetati, koji je svoju lj ekarnu u Senju prodao g. Franji Bar t u, te se odselio na Rielm ;
gosp. Dragutin T re s e h t š i k, koji je svoju ljekarnu u Zemunu prodao gosp. Ferdi Ž i g i;
g. Alois pl. Dolovčak, koji je svoju ljekarnu u Čabru napustio ; dočim je gosp. Aleksa
Margulit kupio ljekarnu n Križevcih od gosp. Suhomela, a ovaj opet kupio ljekarnu
od g. F«:>rde Ž i ge.
Zatim sb ile su se daljne promjene podieljenjem novih koncesija :
Uprava bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu saobćila je svojim dopisom od 16.
rujna 1896. broj 173, da joj je odlukom gradskoga poglavarstva u Zagrebu od 28. srpnja
1896. broj 24.898 podieljena dozvola, da može urediti kućnu ljekarnu, što je i učinjeno,
a uprava upitne bolnice namjestila je u toj novoj ručnoj lj ekarni provizorom mag. pharmaeije
Levina I v e k o v ić a. Oblast.ne službene obavjesti ob ovoj dozvoli nije ovo predstojničtvo
do danas dobilo.
G. mag. phar . .Mirosl11v Ć o r ić saobćio je ovom predstojničt.vu, da je ljekarnu oo.
franjevaca u Kloštru Ivaniću uzeo počam od 10. rujna 1896. u najam i prem, ako o tom
sa nadležne strane ovo predstojničtvo ubavješćeno bilo nije, ipak je ono na temelju tog
dopisa uvrstilo g. M. Ćorića u vrst svojih sbornih članova ; nu iza toga prijavio je g. mag.
pharm. Mirko N o v ak dopisom svojim od 11. travnja 1897., da je Qn upitnu ljekarnu u
zakup nzeo, što se je dakle s Ćorićem dogodilo i koji je od njih dvojice faktično zakupnik,
još se službenim putem razjasnilo nije.
Nadalj e dozvolila je kr. županijska oblast u Osieku prenos regalnoga prava ljekarne
u Djakovu od g. Ladislava Trangera na g. Dragutina Trangera, koju dozvolu uzela