energija - HEP Grupa

ENERGIJA 52 (2003) 5
energija 5
^ASOPIS HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE
UDK 621.31 ENJAAC 52 (5) 311 – 406 ISSN 0013-7448
ENERGIJA • GODINA 52 • BROJ 5 • STRANA 311 – 406 • ZAGREB, LISTOPAD 2003.

UDK 621.31 ENJAAC 52 (5) – (2003) – 311– 406 ISSN 0013-7448
^ASOPIS
HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE
IZDAVA^ – PUBLISHER
Hrvatska elektroprivreda, Zagreb
ZA IZDAVA^A
Ivo ^ovi}, dipl. ing.
POMO] U IZDAVANJU
Ministarstvo znanosti, tehnologije
i informatike
URE\IVA^KI SAVJET – THE PUBLISHING COUNCIL
Mr. sc. Branko Grgi}, dipl. ing. (predsjednik), HEP Split –
Adrijano Fi{er, dipl. ing., HEP Rijeka – Marijan Kalea, dipl.
ing., HEP Osijek – Damir Karavidovi}, dipl. ing., HEP Osijek
– mr. sc. Mladen Mandi}, dipl. oec., HEP Zagreb – dr. sc.
Vladimir Mikuli~i}, dipl. ing., FER Zagreb – dr. sc. Niko
Malba{a, dipl. ing., Ekonerg, Zagreb
UREDNI^KI ODBOR – EDITORIAL BOARD
Glavni urednik – Editor-in-chief: dr. sc. Zorko Cvetkovi}, dipl. in`.
Urednik – Editor: Zdenka Jeli}, prof.
Lektor: [ime ^agalj, prof.
Uredni{tvo i uprava:
Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
Telefoni 6322-641 i 6322-083, telefax 6170-438
Godi{nje izlazi 6 brojeva. Godi{nja pretplata za pojedince iznosi
300,00 kn, a za poduze}a i ustanove 480,00 kn (za studente 70,00 kn).
Cijena pojedinog broja u prodaji 50,00 kn.
Za inozemstvo $ 95 godi{nje.
@iro ra~uni kod ZAP, Zagreb – Hrvatska elektroprivreda (za "Energiju")
broj 30101-604-495
Tisak: TIVA – Tiskara Vara`din
Naklada 1000 primjeraka
energija
Godi{te 52 (2003) Zagreb 2003 Br. 5
SADR@AJ
Santica I.: Deset podmorskih trasa – sto kilometara
podmorskog kabela 35 kV – deset godina pogonske
eksploatacije podmorskog dijela programa "Jadranski
otoci 35 kV"; iskustva i prijedlozi (Stru~ni ~lanak)....313–319
Dizdarevi} N. – Majstrovi} M. – @utobradi} S.: Distribuirana
proizvodnja elektri~ne energije (Pregledni ~lanak) . . . 321 – 339
Kolega V.: Va`nost dono{enja standarda energetske
efikasnosti radi pove}anja nacionalnih energetskih
u{teda (Pregledni ~lanak) ........................341–351
Vilenica E.: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih
sustava upotrebom Markovljeva procesa
(Stru~ni ~lanak) ................................353–362
Matekovi} I.: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona u
elektri~nim instalacijama (Pregledni rad) ...........363–373
Javornik Von~ina S.: Prikaz stanja normizacije i regulative
vezane uz komuniciranje elektroenergetskim vodovima,
PLC – II. dio: Regulativa PLC-a (Pregledni ~lanak) . 375 – 392
Vijesti iz elektroprivrede i okru`enja..................393–401
Iz strane stru~ne literature .........................402–405
Fotografije na omotu:
PANORAMA I DETALJI TE-TO ZAGREB
^asopis je ubilje`en u Ministarstvu kulture i prosvjete – Sektor
informiranja pod brojem 161 od 12. 11. 1992.
Redakcija zavr{ena 2003 – 09 – 04

Upute autorima
U "Energiji" smo ve} tiskali upute o pisanju stru~nih i znanstvenih ~lanaka, pa
"stari" autori znaju sve o tome kako treba prirediti ~lanak koji }e se u njoj objaviti.
Cilj je ovog priloga da pomognemo onim autorima koji jo{ nisu objavljivali i da
podsjetimo "zaboravljive".
1. Da bi ~lanak bio zanimljiv, mora biti jasan. Re~enice kratke, a izrazi poznati.
Pismo: latinica. Pisati valja u tre}em licu ne upotrebljavaju}i pasivne oblike.
2. ^lanak mora biti neobjavljen. Kad se preda "Energiji", vi{e se ne smije ponuditi
nekom drugom uredni{tvu.
3. Idealno je kad ~lanak nema vi{e od 20 strana. Autori ~esto tvrde da je te{ko
neku problematiku iznijeti na tako malo stranica. U tom slu~aju obi~no "presude"
recenzenti.
4. Valja se pridr`avati zakonskih standarda i INDOK-propisa. Pri upotrebi jedinica
i simbola valja po{tivati zakonske mjerne jedinice Me|unarodnog sustava
jedinica - SI.
Matemati~ki znakovi, gr~ka slova i indeksi moraju biti jasni i definirani. Fizikalne
veli~ine i faktori pi{u se kosim velikim i malim slovima latinicom ili gr~kim
slovima. Mjerne jedinice i ostali opisi pi{u se uspravnim slovima.
5. ^lanak mora biti napisan na formatu A4 u dva primjerka. Napisan mora biti
strojem s razmakom izme|u redaka. Na lijevoj strani mora biti 4 cm {irok rub
za uno{enje pogre{aka, uredni~kih oznaka i dopuna. Mora imati naslov i
jasno ozna~ene podnaslove. Ispod naslova valja napisati prezime, ime i
mjesto stanovanja autora, a na kraju ~lanka valja navesti podatke o autoru:
znanstvenu titulu, prezime i ime, stru~ni naziv, naziv ustanove u kojoj radi i
punu adresu.
6. Svaki ~lanak mora imati:
– kratak sa`etak. U njemu se ~itatelju daje dovoljno informacija o sadr`aju
~lanka. Autor treba navesti nova otkri}a i spomenuti temeljna na~ela na kojima
je izveo eksperimente {to ih je opisao u ~lanku. Ne smije imati vi{e od
200 rije~i.
– klju~ne rije~i (key words). To su izrazi koji ~itatelju u najkra}em obliku ka`u
{to je sadr`aj ~lanka. One poma`u da ~itatelj sazna da li mu je ~lanak zanimljiv
ili nije.
– kategorizaciju. Autor ima pravo predlo`iti u koju se kategoriju ~lanka po
kvaliteti ubraja njegov, u: originalni znanstveni ~lanak, prethodno
priop}enje, pregledni ~lanak, stru~ni ili su to izvje{taji sa savjetovanja, vijesti
iz svijeta itd.
– literaturu. Navodi se na kraju ~lanka onim redom kojim je spomenuta u
~lanku. Kad se u tekstu poziva na literaturu, pi{e se u uglatoj zagradi samo
broj pod kojim je navedena. Podaci moraju biti to~ni i istiniti.
Naslov ~lanka, kategorizacija, sa`etak i klju~ne rije~i moraju biti na jednom papiru.
Sa`eci se u "Energiji" prevode na engleski i njema~ki. To ~ine na{i prevodioci.
7. Likovni prikazi (fotografije, crte`i, dijagrami) moraju se nalaziti na posebnom
listu - svaka slika na svom listu. Moraju biti nacrtane po pravilima tehni~kog
crtanja i obi~no 3 puta ve}e nego {to }e biti u ~asopisu. Pritom valja paziti da 3
puta smanjena najmanja brojka ili slovo bude veliko 3 mm - 1,5 mm.
Tako pripremljen rukopis Uredni{tvo pregleda, daje ga recenzentima na ocjenu i
ako je povoljno ocijenjen, tehni~ki se obradi (lektorira, grafi~ko-likovno uredi) i
po{alje u tiskaru. O tome da li je ~lanak primljen ili odbijen, Uredni{tvo izvje{tava
autora.
Da bi autori lak{e odredili u koju kategoriju prema kvaliteti valja uvrstiti neki ~lanak,
dajemo osnovne upute o kategorizaciji ~lanka:
IZVORNI ZNANSTVENI ^LANAK (originalan znanstveni rad, originalno
znanstveno delo, originaljnaja nau~naja rabota, original scientific paper, originalna
nau~na rabota, Wissenschaftlicher Originalbeitrag) opisuje nove rezultate
istra`ivanja tehnike ili aparata (npr. doktorska disertacija). Ovoj kategoriji pripada
i dosad neobjavljeni rad koji pridonosi znanstvenoj spoznaji ili nekom
svhva}anju, a napisan je tako da bilo koji kvalificirani znanstvenik na temelju
danih informacija mo`e:
– ponoviti eksperiment i posti}i opisane rezultate s jednakom to~no{}u ili unutar
granice eksperimentalne pogre{ke, kako to navodi autor.
– ponoviti autorova zapa`anja, prora~une ili teorijske izvode i donijeti sli~na
mjerenja.
PRETHODNO PRIOP]ENJE (prethodno sporo~ilo, prethodno saop{tenje, preliminary
communication, Vorlaufige Mitteliung) sadr`i znanstvene spoznaje ili rezultate
~iji karakter zahtijeva objavljivanje. Rad obvezatno sadr`i jedan podatak
novih znanstvenih informacija ili vi{e, ali bez dovoljno pojedinosti koje bi omogu-
}ile ~itatelju provjeru iznesene informacije na na~in kako je to prethodno opisano.
PREGLEDNI ^LANAK (pregledno delo, pregledna rabota, review, obzornja rabota,
Übersichtarbeit) jest izvje{}e o nekom posebnom pitanju o kojem je ve}
objavljena informacija, samo je to ovdje skupljeno i raspravljeno. Autor preglednoga
~lanka du`an je dati podatke o svim objavljenim radovima kojima se koristio
u svom radu (treba navesti literaturu i svrstati je redom kojim se pojavljuje u
tekstu), a po mogu}nosti u literaturi navesti radove koji bi pridonijeli razvoju razmatrane
problematike.
STRU^NI ^LANAK (strokovno delo, stru~na rabota, professional paper, profesionaljnaja
rabota, Fachlicher Beitrag) daje korisne priloge iz podru~ja ~ija problematika
nije vezana za izvorna istra`ivanja. To zna~i da rad mora biti novost u
odre|enom podru~ju djelatnosti. To se npr. odnosi na naknadno ponavljanje
poznatih istra`ivanja koje predstavlja koristan rad u vezi sa {irenjem znanja i prilago|avanja
izvornih istra`ivanja potrebama dru{tva i znanosti.
energija
^ASOPIS
HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE
glasilo je energeti~ara, elektroin`enjera i elektrotehni~ara.
Izdaje ga Hrvatska elektroprivreda
uz pomo} Ministarstva znanosti, tehnologije i
informatike.
Njime se koriste mnogi znanstvenici i stru~njaci
u na{oj zemlji, a poznat je i va`nijim referalnim
centrima u inozemstvu, kao {to su:
Engineering Index Inc., New York; Engineering
Information Inc. Bibliographic Services Dept,
New Jersey; Current Tehnology Index, London;
Viniti, Moscow; Revue Générale de l'électricité,
Paris; Current Bibliography on Science and
Tehnology, Japan Information Centre, Tokyo; itd.
U Energiji se tiskaju izvorni znanstveni ~lanci
kao i ~lanci iz prakse, vijesti iz elektroprivrede,
zanimljivosti iz svijeta, priop}enja i ~lanci graditelja
elektroenergetskih objekata, proizvo-
|a~a strojeva i materijala. Oglasi su sastavni dio
~asopisa, a priop}enja su komercijalne naravi.
UREDNI[TVO

DESET PODMORSKIH TRASA – STO KILOMETARA
PODMORSKOG KABELA 35 kV – DESET GODINA POGONSKE
EKSPLOATACIJE PODMORSKOG DIJELA PROGRAMA
"JADRANSKI OTOCI 35 kV"; ISKUSTVA I PRIJEDLOZI
IvoSantica,Split
UDK 621.315.2 : 621.395.386
STRU^NI ^LANAK
Skoro deset godina eksploatacije objekata HEP-ovog programa "Jadranski otoci 35 kV" obvezuje na kratak stru~ni osvrt.
Ovim ~lankom poku{at }e se sistematizirati iskustva najspecifi~nijeg dijela programa, a to su podmorski kabeli. U ovaj dio
ulo`eno je pribli`no sto milijuna kuna. Sto kilometara podmorskog kabela polo`eno je na deset razli~itih dionica od otoka
Lo{inja do otoka Mljeta. U samo godinu dana napravljeni su pripremno istra`iva~ki radovi, isho|ene lokacijske i gra|evinske
dozvole, projektirane trase, odabran proizvo|a~ i polo`eni kabeli. Timski vo|ena, grupa HEP-ovih specijaliziranih stru~njaka,
obavila je ovaj zadatak u zadanom roku.
Koliko vje{to i uspje{no poku{at }e se odgovoriti s ove vremenske distance.
Klju~ne rije~i: podmorski kabel, priobalna za{tita, znak
zabrane sidrenja.
1. UVOD
Programom "Jadranski otoci 35 kV" obuhva}ena je
izgradnja niza elektroenergetskih objekata srednjeg
napona na prostoru izme|u otoka Lo{inja na sjeveru i
otoka Mljeta na jugu Hrvatskog priobalja.
Osnova izgradnje je povezivanje novopredvi|enih TS
35/10(20) kV na postoje}i elektroenergetski sustav,
zamjena dotrajalih i o{te}enih postoje}ih podmorskih
veza, te djelomi~na uspostava novih veza unutar postoje}eg
sustava.
Programom je polo`eno 100 km podmorskog kabela i
75 km podzemnog kabela (3x1x75 km), izgra|eno je
pet TS 35/10(20) kV, tri TS 10(20)/0,4 kV te rekonstruirani
pripadaju}i objekt postoje}e mre`e za prihvat
novih veza.
Jadranski otoci, u teritorijalnom i gospodarskom
smislu, zna~ajni su dio Republike Hrvatske. Obala i
1185 otoka daju obalnu crtu od 5000 km (zna~i svaki
stanovnik Hrvatske ba{tini vi{e od 1 m obale).
Me|utim teritorijalni doprinos otoka ve}i je nego demografski,
a ~emu je djelomi~no uzrok i nerazvijenost
infrastrukture.
Ovako zna~ajnu lokalnu investiciju jednoglasno je
podr`ala cijela Hrvatska elektroprivreda. Iz tog
razloga posebno priznanje pripada kontinentalnom
dijelu Hrvatske na svesrdnoj podr{ci i razumijevanju.
Program se po~eo ostvarivati 1994. godine, zna~i jo{ u
ratnim godinama. U tom specifi~nom vremenu, osim
gospodarskih i elektroenergetskih pokazatelja, bilo
potrebno jedinstveno mi{ljenje i moralna podr{ka.
Stru~no vo|enje, pripremu, projektiranje, ispomo} na
polaganju te ispitivanje kabela, obavili su stru~njaci
HEP-a. Kod podmorskih kabelskih dionica kao najdelikatnijeg
dijela programa, sve faze uklju~uju}i i polaganje
kabela, napravljene su u godinu dana.
Dugogodi{nje stjecano iskustvo i stru~nost bili su
nu`an preduvjet za ostvarenje ovako zahtjevnog programa
u veoma kratkom vremenu. Prkos ratnoj agresiji
bio je poseban motiv, a vizija obnove `ivota i turizma
koji slijedi u pora}u, neiscrpno nadahnu}e.
2. DESET PODMORSKIH TRASA
Nazivi podmorskih trasa obilje`eni su imenima otoka,
koje povezuju elektroenergetski kabeli:
– pol. Pelje{ac – o. Mljet
– o. Kor~ula – o. Lastovo
– o. Hvar – o. Vis
– o. ^iovo – o. [olta
– o. [olta – o. Bra~
– o. Obonjan – o. @irje
– o. Ugljan – o. Dugi otok
– o. Ilovik – o. Silba
– o. Ilovik – o. Lo{inj
– o. Lo{inj – o. Koludarac, o. Koludarac – o. Lo{inj.
313

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
3. STO KM PODMORSKOG KABELA
3.1. Izbor vrste i tipa podmorskog kabela
Presjek kabela bio je neupitan. U energetskom pogledu
njegove prijenosne mogu}nosti trebale su predstavljati
kontinuitet u odnosu na ve} tipizirane
presjeke zra~nih i podzemnih vodova 35 kV.
Za neosporno znatno te`e uvjete podmorskog polaganja,
pogotovo s obzirom na vla~ne sile, bakar ima povoljnija
mehani~ka i elektri~na svojstva od aluminija.
Uz dielektri~ne i mehani~ke uvjete kod svih energetskih
kabela, najva`niji zahtjev je dugotrajnost. Izvanredna
elektri~na i mehani~ka svojstva XLPE
(umre`eni polietilen) ~ine iznimno pogodnim izolacijskim
materijalom.
Tro`ilna ili jedno`ilna izvedba? Iskustva na jednoj od
posljednjih polo`enih podmorskih veza 35 kV Podgora
– o. Hvar, ostvarenoj s tri jedno`ilna kabela, prili~no su
negativna. ^esti kvarovi i popravci doveli su u
kona~nici do napu{tanja ove veze. Potrebno je istaknuti
da ova veza nikad nije bila podvrgnuta analizi o
stvarnim uzrocima kvarova i kvaliteti radova na popravcima.
Potrebna mehani~ka "robusnost" veze, u`i kabelski koridori,
a time i manja ugroza podmorskog okoli{a te niz
drugih razloga, uvjetovali su tro`ilnu izvedbu.
Zapravo, najve}a dilema bila je izbor izvedbe popre~ne
vodonepropusnosti kabela.
Da li zahtijevati olovni pla{t oko svake kabelske `ile
kao obvezu ili ne? Prevladalo je mi{ljenje da olovni
pla{t bude obveza, ~ime je dana podr{ka stavu stru~nog
rukovodstva tima. Olovni pla{t ima dvostruku ulogu;
elektroekrana i metalnog {tita za popre~nu za{titu od
prodora vode. U konkretnom slu~aju olovo zna~ajno
pridonosi i ukupnoj te`ini kabela. Ostali slojevi kabelske
konstrukcije, uklju~uju}i i za{titu od uzdu`nog pro-
314
Slika 1. "Jadranski otoci 35 kV" – lokacije podmorskih trasa
Slika 2. Podmorski kabel tip FXBTV proizvodnje ABB
dora vode, dio su zahtjeva, a dio propisane i proizvodne
klasike.
Odabrani tip kabela je: FXBTV 3 x 150 mm 2 Cu, proizvodnje
ABB.
3.2. Izbor tipa priobalne za{tite
Priobalna za{tita je najzna~ajniji gra|evinski zahvat na
podmorskoj kabelskoj trasi. Poznato je da se kabel slobodno
pola`e po dnu, a u priobalju se {titi od mehani~kih
o{te}enja priobalnom za{titom. Ovo je
opravdano uvrije`ena praksa HEP-a, iako, postoji
mogu}nost djelomi~nog ukopa kabela ili ukopa cijele
trase, naravno uz znatno ve}e tro{kove.

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
Uzrok mehani~kih o{te}enja kabela u priobalju mo`e
biti raznolik. Ipak, o{te}enja su naj~e{}e posljedica
erozivnog i razornog djelovanja morskih valova.
Imaju}i u vidu sve mogu}e uzroke o{e}enja, a i
spoznaju da se podmorske instalacije pola`u za dugi
rok trajanja, obi~ava se izvedbu priobalne za{tite uvjetovati
trajno{}u od najmanje 50 godina.
Veoma kratki zadani rok za realizaciju podmorskog
dijela programa "Jadranski otoci 35 kV", donekle je
onemogu}io detaljniju analizu, temeljem ~ega bi se
izvr{io izbor najprihvatljivijeg tipa priobalne za{tite.
Zbog toga je ona odabrana prema spoznajama i iskustvima
na ve} dotad primijenjenim za{titama. Najprihvatljiviji
tip pokazala se izvedba primijenjena kod
podmorskog kabela 35 kV "Podgora – o. Hvar". Za{tita
je ovdje predvi|ena s dvodijelnim betonskim elementima,
postalvjenim u nizu, me|usobno povezanim
preklopnim zubom. Donji temeljni element ima utor u
koji se pola`e kabel, a gornjim pokrovnim elementom
prekrivamo kabel. Ovakovim tipom odabrane "dvodijelne
za{tite" najmanje se moglo pogrije{iti, bez obzira
koja }e se tehnika kod polaganja primijeniti. U
tijeku projektiranja priobalnih za{tita bio je jo{ uvijek
nepoznat polaga~ kabela i tehnologija polaganja.
Donji elementi se sla`u u nizu. Postavljaju se na
gra|evinski pripremljeno dno, zasipaju betonom i
u~vr{}uju. Tako u~vr{}eni predstavljaju posteljicu priobalnom
dijelu kabela.
Ova faza gra|evinskih radova pokazala se najupitnijom.
Betonski elementi su tvorni~ke izvedbe. Uz pedantan
transport i postavljanje, s njima nije bilo problema.
Me|utim, ba{ podmorski radovi na pripremi (iskopu i
poravnanju) podloge, postavljanju donjih elemenata i
njihovom u~vr{}enju zahtijevaju strogu profesionalnost.
Izvo|a~ treba posebno uva`iti }udi mora, njegovati
smisao prema struci, ljubav prema okoli{u i
strogo se pridr`avati projektnih rje{enja.
Na potezu od o. Mljeta do o. Lo{inja bilo je nekoliko
izvo|a~a ove faze gra|evinskih radova. Birali su ih distribucijska
podru~ja na ~ijem terenu su se radovi izvodili.
Slika 3. Presjek betonskog elementa priobalne za{tite
3.3. Izbor znakova zabrane sidrenja
Lu~ke valsti strogo definiraju izgled i veli~inu znaka.
Materijal od kojeg znak treba izraditi nije preciziran.
Znak se postavlja na samoj obali u agresivno zasoljenom
ambijentu. Projektirana je izvedba od lima. Cijela
konstrukcija se za{ti}uje temeljnom bojom i premazom
s dva sloja bijele boje. Limena izvedba imala je stanovite
prednosti u odnosu na betonsku, jer je radioni~ki,
a ne terenski izradak.
Slika 4. Znak zabrane sidrenja
4. DESET GODINA POGONSKE
EKSPLOATACIJE; ISKUSTVA I PRIJEDLOZI
4.1. Podmorski kabel
4.1.1. Dosada{nja iskustva i neki zna~ajni primjeri
kvarova i popravaka
Prije nego {to iznesemo iskustva eksploatacije
nazna~enih kabelskih veza, kratko }emo se osvrnuti na
neke primjere dosada{njih iskustava sa starijim kabelskim
vezama. Razlog je {to je dio novih kabela zamjenski,
tj. jedan dio je po starim trasama. Trase su
prethodno oslobo|ene instalacija. Postoje}i kabeli izvan
funkcije izva|eni su iz podmoja. Dakako, govori se
o srednjonaponskim podmorskim vezama.
Dosada{nja iskustva na eksploataciji imaju dvije
krajnosti. Jedna je krajnost sasvim pozitivna, kada
imamo vi{edesetljetni pogon bez ikakvih kvarova na
podmorskoj dionici. Za to je primjer podmorski kabel
o. Hvar – o. Vis. Druga je pak krajnost kad polo`eni kabel
nikad nije ni stavljen pod napon, jer je kvar ustanovljen
nakon polaganja na morsko dno. Takav je
primjer na kabelskoj vezi o. Kor~ula – o. Lastovo.
Izme|u ove dvije krajnosti ostala iskustva su raznolika.
Imamo niz pozitivnih primjera popravaka kabela, ali i
negativnih gdje se kvarovi ponavljaju, a u kona~nici
napu{taju kabelske veze. Pokazatelji su va`ni jer se
zaklju~ci donose na temelju usporedbi.
315

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
Jedino jo{ nema dovoljno isksutva na popravcima
kvarova na velikim dubinama, tj. na dubinama iznad 50
metara.
Op}enito se mo`e re}i da je prete`ni dio kvarova
posljedica mehani~kih o{te}enja, a manji dio kvarova
posljedica elektri~nog proboja izolacije. Me|utim,
ovim poti~emo posebnu temu koja zahtijeva detaljnu
analizu. Problematika obuhva}a prostor izbora podmorskih
trasa i kabela i pogotovo na~in otklanjanja
kvarova. Na sre}u, ve}i dio dosada{njih iskustava
uva`en je kod nedavno izra|enih granskih normi za
izbor i polaganje podmorskih kabela.
Poslije ovako na~elno iznesene problematike,
zaklju~uje se da je veoma va`na uloga pripremnih
radnji na izboru trase, uz neupitno va`nu ulogu o
izboru tipa kabela. Slijede odre|ena iskustva na starijim
podmorskim kabelskim vezama srednjeg napona:
– KB 10 kV pol. Pelje{ac (u. Borak) – o. Mljet
(Sparo`ni rt)
Ovaj kabel predstavlja drugu kabelsku vezu o. Mljeta i
pol. Pelje{ca, time i drugu kabelsku vezu s elektroenergetskim
sustavom na kopnu. Polo`en je 1987. godine.
Slijedom nesretnih i nespretnih okolnosti veoma malo
je u pogonu. Kvari se, popravlja i ponovo kvari. Popravak
se radi na kopnu uz prethodno va|enje kabela
1986. godine. Me|utim, nakon zadnjeg kvara mehani~ki
"izmu~en" kabel vi{e se ne popravlja. U
kona~nici se vadi, jer se na njegovo mjesto pola`e 35
kV kabel iz programa "Jadranski otoci 35 kV".
Sve se ovo doga|a u vremenu od samo 18 godina. Kabel
je prakti~ki samo desetak godina u ispravnom
stanju.
– KB 10 kV o. Kor~ula (u. Gr{~ica) – o. Lastovo
(u. Zarebra)
Ovaj kabel tako|er predstavlja drugu kabelsku vezu o.
Lastova s elektroenergetskim sustavom na o. Kor~uli.
Polo`en je 1987. godine. I opet slijedom nesretnih i
nespretnih okolnosti nikad se ne pu{ta pod napon. U
kvaru je od samog polaganja. U kona~nici se i on vadi
jer se na njegovo mjesto pola`e 35 kV kabel iz programa
"Jadranski otoci 35 kV".
– KB 10 kV o. Bra~ (rt Bra~) – o. [olta (rt Livka)
Godine 1957. polo`en je ovaj podmorski kabel. U pogonu
je do 1983. godine kada ga o{te}uje brodsko
sidro. U blizini se naknadno pola`e novi kabel. Stari se
tako|er popravlja i ponovno pola`e. U tijeku prekida,
radi radijalnog napajanja elektri~nom energijom, o.
[olta ostaje nekoliko mjeseci bez normalnog napona.
Programom "Jadranski otoci 35 kV" u blizini se pola`e
novi 35 kV kabel.
– KB 35 kV Kopno (Podgora) – o. Hvar (u. Mala
Pogorila)
Ovaj 35 kV kabel (3x1x50 mm2 Cu) veoma zna~ajan za
urednu opskrbu elektri~nom energijom isto~nog dijela
o. Hvara, polo`en je 1987. godine.
316
Kvari se i popravlja prvi put 1992. godine. Kvari se zatim
jo{ nekoliko puta i popravlja. Nakon zadnjeg kvara vi{e
se ne popravlja. ^ak se kra}i dio kvarne `ile vadi i pola`e
na drugo mjesto. Nikad nije detaljno analiziran uzrok
kvarova, a ni razlog napu{tanja veze. Ostaje samo ~injenica
da je veoma kratko razdoblje bio u pogonu.
Urednu opskrbu isto~nog dijela otoka Hvara osiguralo
se preko novopolo`enog 10(20) kV kabela kopno
(Drvenik) – o. Hvar (Su}uraj).
– Podmorski srednjonaponski kabeli [ibenskog
arhipelaga
Kvarovi su evidentirani na kabelskim vezama Srima –
o. Prvi}, o. Zlarin – o. Obonjan kao posljedica ko}arenja.
Na vezi Tribunj – o. Logorun – Kaprije, uzrok
kvara je mehani~ko o{te}enje nastalo prilikom gra|evinskih
radova u priobalju, itd.
Kao kuriozitet spomenut }emo kvar uzrokovan ribarskim
ostima na kabelskoj vezi preko rijeke Krke. Pretpostavlja
se da je vje{to oko ribara pogrije{ilo, pa je
umjesto na ugora, osti usmjerilo na energetski kabel.
– Podmorski srednjonaponski kabeli Zadarskog
arhipelaga
U ovom akvatoriju tako|er je evidentirano niz
kvarova, opet kao posljedica mehani~kih o{te}enja
zbog ko}arenja. Naravno, mehani~ka o{te}enja
prethode elektri~nom proboju izolacije.
4.1.2. Usporedbe i prijedlozi
Iz gornjeg je vidljivo da kvarovi na podmorskim srednjenaponskim
kabelima nisu neuobi~ajena pojava i da se
~esto javljaju ve} u prvom desetlje}u eksploatacije. Podmorske
dionice iz programa "Jadranski otoci 35 kV"
(100 km polo`enog kabela) u svojih prvih 10 godina
eksploatacije, nisu imale ni jedan kvar, iako se dio kabela
polo`io po prija{njim trasama. Programom su realizirane
i "osjetljivije" trase u sjevernom dijelu Jadrana.
Ovdje mislimo na trase o. Lo{inj – o. Ilovik i o. Ilovik –
o. Silba. Trase koje uzdu`no povezuju otoke, uvijek su
osjetljivije od trasa koje popre~no povezuju otoke.
Razlog je znatno nepovoljnija struktura dna na koju se
pola`e kabel. Obi~no nema dovoljno nanosa mulja, da
bi se kabel svojom te`inom mogao utisnuti u muljevito
dno. Tako|er su takve trase na manjoj dubini.
Prema tome mo`e se slobodno zaklju~iti, da je presudni
~imbenik kvalitete, veoma dobro odabran tip kabela.
Troolovni kabel s izolacijom od umre`anog
polietilena i robusnom armaturom, pokazao je svoju
otpornost prema mehani~kim i elektri~nim kvarovima.
4.2. Priobalna za{tita
4.2.1. Dosada{nja iskustva
Svi podmorski energetski srednjonaponski kabeli, ve}
od prvih po~etaka polaganja, na prijelazu kopno –
more, {tite se priobalnom za{titom. Namjena prio-

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
balne za{tite uvijek je ista: za{tita kabela od mehani~kih
o{te}enja. Me|utim, pristupi ovoj
problematici bili su razli~iti, {to je u kona~nici rezultiralo
potpuno razli~itim izvedbama. Kao najjednostavnija
izvedba primjenjuje se za{tita s vre}ama pijeska ili
cementa. Koristi se i za{titni betonski utor, ili pak
razne kombinacije betonskih bolokova, ukopanih
za{titnih cijevi i sli~na rje{enja.
Zapravo uvijek su se poku{avala na}i najprihvatljivija
rje{enja imaju}i u vidu izlo`enost ulaznog mjesta valovima
i tehniku kojom }e se kabel polagati. Dovoljno
iskustva nije bilo. To su bili po~eci povezivanja otoka
na elektroenergetski sustav kopna.
Danas, nakon 40 – 50 godina eksploatacije, mo`e se
re}i da iskustva ima dovoljno za dono{enje objektivne
ocjene. Na`alost, veoma je malo rje{enja za pohvalu.
Najbolje su se o~uvale priobalne za{tite na mjestima
gdje su prirodno za{ti}ene od razornih valova, a to su
uvale i zavjetri{ta (ova mjesta ba{ danas ne preporu~ivamo
iz drugih razloga). Ve}i dio za{tita ~esto se
sanira, popravlja i obnavlja.
4.2.2. Usporedbe i prijedlozi
Iz prethodnog je vidljivo da se sanacije i popravci
ponavljaju kod ve}ine tipova priobalnih za{tita.
Sli~nost se javlja i na priobalnim za{titama realiziranim
kroz program "Jadranski otoci 35 kV". Dugogodi{nje
prethodno iskustvo o~ito je trebalo zna~ajnije uva`iti.
Deset podmorskih kabelskih dionica ima dvadeset priobalnih
za{tita. Svugdje su postavljeni isti betonskih elementi.
Me|utim, rezultati su razli~iti. Podmorske radove
na pripremi podloge i postavljanje elemenata, izvodili su
razli~iti izvo|a~i. Ve} prvo nevrijeme na poluotoku
Pelje{cu, izbacuje jedan pokrovni element iz le`i{ta i
postavlja ga poprijeko na donji element. Sli~na stvar
doga|a se i na o. Obonjanu gdje se cijela podloga za temeljni
dio nanovo radi. Temeljni dio se nanovo u~vr{}uje
i za{tita kompletira uz veliki materijalni tro{ak.
Zatim, prvi pregledi u garanitranom roku utvr|uju
stanje i daju naputke za prve sanacije. Daljni pregledi
utvr|uju i nova o{te}enja. Poslije svega postavlja se pitanje
jesu li izvo|a~i pro~itali poseban naputak u projektu
o potrebnoj trajnosti objekta i kakav je bio
nadzor u tijeku izgradnje? U izvedbi nedora|ene pukotine,
more svojim radom pretvara u rupe, a
nevrijeme u o{te}enja, opasna za sigurnost podmorskog
kabela.
Projekt je korektno napravljen. Korketna je i tvorni~ka
izvedba elemenata. Elektromonta`ni dio programa
uklju~uju}i i izbor tipa kabela napravljen je profesionalno
po svim uzusima struke. Me|utim, izvedba podmorskih
radova, postavljanje i u~vr{}enje elemenata,
nisu zadovoljili postavljen zahtjev.
Porti (luke i lu~ice) i svjetionici koje je gradila stara
Austrija sa znatno skromnijom tehnikom i materijalima,
odolijevaju zubu vremena. I danas predstavljaju
uzor struke po kvaliteti izvedbe i trajnosti.
Nakon pedesetogodi{njeg sveukupnog iskustva
mo`emo sa sigurno{}u tvrditi da je najkvalitetnija izvedba
priobalne za{tite, izvedba strojnim bu{enjem
priobalja. Ne samo {to je to tehni~ki najkvalitetnije
rje{enje, nego ovakva izvedba ostavlja djevi~anski nedirnutu
priobalnu crtu. Tako|er za cijelo vrijeme
eksploatacije nije potrebno nikakvo odr`avanje.
Me|utim, ova tehnologija primjenjuje se nakon
zavr{etka programa "Jadranski otoci 35 kV", {to zna~i,
tek odnedavno.
U na{oj praksi primijenjena je na kabelskim vezama
10(20) kV o. Hvar – Palmi`ana i kopno (Drvenik) – o.
Hvar (Su}uraj). Vlasnik stroja za bu{enje je Hrvatski
telekom. [teta {to Hrvatska elektroprivreda nije pokazala
vi{e interesa za partnerstvo u vlasni{tvu. Ovim bi
se jednostavnije osigurao rezervni materijal, a time i
kontinuirana raspolo`ivost stroja.
Slika 5. O{te}enje na novoj priobalnoj za{titi (o. Obonjan)
4.3. Znakovi zabrane sidrenja
4.3.1. Dosada{nja iskustva
Prve kabelske podmorske veze uglavnom su povezivale
zra~ne dalekovode na kopnu i otocima. Prijelaz
zra~nog voda u kabel i obratno, izvodio se u gra|evinskim
objektima koje nazivamo kabelskim ku}icama.
Fasada ku}ice okrenuta prema moru slu`ila je i slu`i
kao podloga na kojoj se iscrtavao znak zabrane
sidrenja. Ovaj na~in se pokazao kao veoma prihvatljiv.
Znak se povremeno obnavlja bojenjem. Kada je kabelska
ku}ica bila zaklonjena ili se prijelaz podmorske na
kopnenu dionicu ostvarivao spojnicom, zbog prijelaza
kabela na kabel, znak zabrane sidrenja izvodio se kao
samostoje}i element, bilo kao zidana plo~a ili limena
konstrukcija propisanih dimenzija.
Najlo{ijom izvedbom se pokazala samostoje}a limena
izvedba. Izlo`ena je izrazitoj koroziji zbog posolice, a
relativno nje`na konstrukcija pokazala se nedovoljno
stabilnom na velike udare vjetra.
4.3.2. Usporedbe i prijedlozi
Povezivanje elektroenergetskih postrojenja u programu
"Jadranski otoci 35 kV" izvedeno je isklju~ivo
kabelskim vezama. To zna~i da se svaki podmorski kabel
ve`e na podzemni kabel preko ukopane kabelske
317

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
spojnice. Iz tog razloga svi znakovi zabrane sidrenja
trebali su biti samostoje}i elementi. Na`alost, projektirani
su kao limena konstrukcija. S vremenom }e ih
o~ito trebati zamijeniti izvedbom od nehr|aju}eg materijala
ili betona.
Kod zamjena treba obratiti pozornost na novonastale
okolnosti. Nastojanja osiguranja ~isto}e mora na kupali{tima,
uvjetuju izgradnju kanalizacijskih kolektora
i ispusta daleko od naselja. Na mjestima ulaska sabirnih
ispusta u more tako|er se postavljaju znakovi
zabrane sidrenja. Priobalna za{tita elektroenergetskih
kabela vizualno podsje}a na kanalizacijski ispust i
mo`e stvarati nelagodu gostima-kupa~ima na
osamljenim mjestima. Ve} na znaku zabrane sidrenja
treba razmi{ljati o odgovaraju}oj jasnoj naznaci o vrsti
instalacije. Ovim bi se otklonile mogu}e nelagode. Poglavito
o ovom treba voditi ra~una kod izmjene znaka,
odnosno zamjene dotrajalog novim znakom.
5. ODRE\IVANJE TRASE U VIZIJI
GOSPODARSKOG RAZVOJA I ZA[TITA
OKOLI[A
Podmorski kabeli svojim trasama dijelom ugro`avaju
priobalni i podmorski okoli{. Kod izbora trase ni u kojem
slu~aju ne smijemo elektroenergetskim podmorskim
vezama limitirati mogu}nost slobodnog razvoja
turisti~ke djelatnosti, kojoj je elektroenergetika samo
imput. Na`alost to se ipak ponekad dogodi. Nekoliko
djevi~anskih uvala razvojno je ograni~eno, primaju}i u
svoj sadr`aj ovu vrstu instalacije. Brzina dono{enja
rje{enja radi hitnosti realizaciji objekata, presudi ponekad
na upitan na~in. Svjesni i tada i danas ovih propusta
`eli ih se ponovno istaknuti da se u budu}nosti ne
ponovi sli~no. Formalno pravno za realizaciju objekata
svi uvjeti su bili po{tivani. Dobivene su lokacijske i
gra|evne dozvole. Objekti su izgra|eni i pu{teni pod
napon. Ostaje jedina dilema jesu li se izlazne to~ke na
pojedinim trasama mogle izmjestiti nekoliko stotina
metara lijevo ili desno u pravcu rtova?
U principu, sve podmorske instalacije treba po
mogu}nosti grupirati. Ovim se automatski {titi podmorski
okoli{. Tako|er je va`no da izlazne dionice ne
ugro`avaju prirodne uvale i zajvetri{ta. Izlazne to~ke
treba locirati na skrovitim ne sadr`ajnim mjestima. Velika
ste~ena iskustva, suvremena tehnika polaganja,
kao i novija tehnologija izrade priobalnih za{tita, to
omogu}avaju.
6. ZAKLJU^AK
Desetogodi{nja eksploatacija podmorskih kabelskih
veza relativno je kratak rok za dono{enje sveobuhvatnog
suda o objektu. Me|utim, to je sasvim dovoljno
razdoblje da se uo~e specifi~ni nedostaci, kako se ne bi
ponavljala sli~na lo{a rje{enja na novim objektima. Pripremne
radove na odre|ivanju podmorske trase tre-
318
baju biti sukus velikog iskustva, kvalitetne vizije i
poznavanja najsitnijih tehni~kih detalja. Ispravnim
pristupom izboru, znatno }e se smanjiti rizik od
ugro`avanja okoli{a.
"Te`i" podmorski kabel, robusnije izvedbe, dobar je
izbor, poglavito glede sve ve}eg pomorskog, nauti~kog
i ribarskih sadr`aja i prometa u priobalju.
Izvedbi priobalne za{tite, bez obzira na projektna
rje{enja, treba posvetiti osobitu pozornost. Stalno
treba imati na umu da vijek njena trajanja treba biti
najmanje 50 godina.
Najkvalitetniji na~in izvedbe je strojno bu{enje priobalja.
Ovu tehnologiju treba preferirati i razvojno
podr`avati.
Znakove zabrane sidrenja treba raditi od nehr|aju}ih
materijala.
LITERATURA
1 I. SANTICA, dipl. ing., M. MIHANOVI], dipl. ing., L.
ZLATAR, dipl. ing.: "Glavni projekti elektromonta`nog i
glavni projekti gra|evinsko-arhitektonskog dijela kabelskih
veza (10 veza, 30 uveza)", 1995. god.
2 P. ^ERINA, dipl. ing.: "Jadranski otoci 35 kV", Energija
3, 1996. god.
TEN UNDERSEA LINES – HUNDRED KILOMETERS OF
35kV UNDERSEA CABLE - TEN YEARS OF
EXPLOITATION OF THE PROGRAMME'S “ADRIATIC
ISLANDS 35kV” UNDERSEA PART EXPERIENCES AND
SUGGESTIONS
After almost ten years of exploitation of HEP’s programme
“Adriatic Islands 35kV” there rose a need for a short professional
review. This paper is an attempt to present the most
specific part of the programme, i.e. undersea cables. About
a hundred million Kuna were invested into this part. A hundred
kilometers of undersea cable are situated on ten different
points from the island of Lošinj to the island of Mljet. In
only a year preparatory research work was done, location
and construction permits obtained, routes projected, producer
selected and cabels laid. A team of HEP’s experts
completed this project within a given time frame. Following
this time period, we will be able to answer how well and successfully.
ZEHN UNTERSEEKABELBAHNEN - HUNDERT KILO-
METER DES 35 kV KABELS - ZEHN JAHRE DES
BETRIEBES DES UNTERSEE-TEILES DES PRO-
GRAMMS "ADRIA INSELN 35 kV" ERFAHRUNGEN UND
VORSCHLÄGE
Fast 10 Jahre des Betriebes der Anlagen aus dem
HEP(HEP=Kroatische Elektrizitätswirtschaft) -Program
"Adria Inseln 35 kV" verpflichten zu einem kurzen fachlichen
Rückblick. Durch diesen Artikel wird versucht die Erfahrungen
mit den Unterseekabeln, dem äusserst spezifischen
Teil des Programs, zu systematisieren. In diesen Teil des
Programms sind etwa hundert Milionen Kuna (dreizehn Milionen
Euro) angelegt. In zehn Teilstrecken sind zwischen
den Inseln auf den Meeresboden Hundert Kilometer von

I. Santica: Deset podmorskih trasa – sto kilometara podmorskog kabela 35 kV... Energija, god. 52 (2003) 5, 313 – 319
Unterseekabeln gelegt, angefangen mit der Insel Lošinj und
beendet mit der Insel Mljet. In nur einem Jahr wurden Vorbereitungs-
und Forschungsarbeiten durchgeführt, die
Standort- und die Baugenehmigungen erhalten, die Kabelbahnen
projektiert der Hersteller bestimmt und die Kabel
verlegt.Als Team geführte Gruppe der HEP Spezialisten
führte alle diese Aufgaben in so kurz befristeter Zeit durch.
Man wird aus jetziger Distanz zu beantworten versuchen,
wie gewandt und wie erfolgrech dies vollbracht wurde.
Naslov pisca:
Ivo Santica, dipl. ing.
Hrvatska elektroprivreda d.d.
DP Elektrodalmacija, Split
Gunduli}eva 42, 21000 Split
Hrvatska
Uredni{tvo primilo rukopis:
2003-05-17.
319

DISTRIBUIRANA PROIZVODNJA ELEKTRI^NE ENERGIJE
Dr. sc. Nijaz Dizdarevi}–dr.sc.Matislav Majstrovi}–dr.sc.Sr|an @utobradi},Zagreb
UDK 621.316.1.003
PREGLEDNI ^LANAK
U ovom su radu na op}eniti na~in razmotrena glavna obilje`ja distribuirane proizvodnje elektri~ne energije. Najprije su opisani
tehni~ki utjecaji distribuiranih izvora na sustave proizvodnje, prijenosa i distribucije elektri~ne energije. Zatim su
predo~ena neka rje{enja tehni~kih utjecaja te otvorena pitanja. Proizvodnja elektri~ne energije iz malih vjetroelektrana
smje{tena je u kontekst distribuirane proizvodnje. Opisane su vrste prora~una u distribucijskoj mre`i koje se koriste u studijskoj
analizi priklju~enja malih disperziranih izvora na distribucijsku mre`u.
Klju~ne rije~i: distribuirana proizvodnja, disperzirani izvori,
vjetroelektrane, distribucijska mre`a.
1. DISTRIBUIRANA PROIZVODNJA
ELEKTRI^NE ENERGIJE
Suvremeni elektroenergetski sustavi uglavnom su razvijeni
tijekom posljednjih 50 godina. Razvoj je slijedio
ideju vodilju prema kojoj su veliki sredi{nji generatori
preko transformatora injektirali elektri~nu snagu u
visokonaponsku prijenosnu mre`u. Zatim je prijenosni
sustav kori{ten za transport snage, ~esto i na velikim
udaljenostima. Na kraju, snaga je iz prijenosnog sustava
preko serije distribucijskih transformatora usmjeravana
kroz srednjonaponsku i niskonaponsku
distribucijsku mre`u prema potro{a~ima na ni`em naponu.
Me|utim, odnedavna se ponovno pojavilo
zna~ajno zanimanje za priklju~enjem proizvodnih objekata
na distribucijsku mre`u. Ova je namjera poznata
kao distribuirana proizvodnja elektri~ne energije (engl.
distributed or dispersed generation) 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8.
Konvencionalni ustroj suvremenih elektroenergetskih
sustava nudi veliki broj prednosti. Ve}e proizvodne jedinice
mogu biti u~inkovitije te su u pogonu s relativno
manjim brojem pogonskog osoblja. Povezane visokonaponske
prijenosne mre`e omogu}uju minimaliziranje
zahtjeva za snagom pri~uve generatora.
Omogu}en je ulazak u pogon naju~inkovitijeg proizvodnog
objekta u bilo kojem trenutku. Veliki iznosi
snage mogu biti prenijeti na velikim udaljenostima uz
ograni~ene gubitke. Distribucijske mre`e mogu se u
tom slu~aju projektirati za jednosmjerne tokove snaga
i dimenzionirati samo za potrebe potro{a~kih optere}enja.
Me|utim, u posljednjih nekoliko godina pojavilo
se vi{e utjecaja ~ije je kombiniranje dovelo do
pove}anog zanimanja za distribuiranu proizvodnju
(smanjenje emisije CO 2, programi energetske u~inkovitosti
ili racionalnog kori{tenja energije, deregulacija i
natjecanje, diverzifikacija energetskih izvora, zahtjevi
za samoodr`ivosti nacionalnih energetskih sustava...).
Utjecaj na okoli{ jedan je od zna~ajnih faktora u razmatranju
priklju~enja novih proizvodnih objekata na
mre`u. Uz zabrinutost o emisiji {tetnih plinova iz elektrana
na fosilna goriva, obnovljivi izvori dobivaju svoju
priliku. Na temelju Kyoto Protokola mnoge zemlje trebaju
smanjiti emisiju CO 2 kako bi se smanjio utjecaj na
klimatske promjene. Stvaraju se programi iskori{tavanja
obnovljivih izvora koji uklju~uju vjetroelektrane,
male hidroelektrane, fotonaponske izvore, zemni plin,
energiju iz otpada te iz biomase. Kogeneracijske CHP
sheme koriste otpadnu toplinu termalnih proizvodnih
objekata bilo za industrijske procese ili grijanje te su
vrlo dobar na~in pove}anja ukupne energetske u~inkovitosti.
Obnovljivi izvori imaju znatno manju energetsku
vrijednost u usporedbi s fosilnim gorivima zbog
~ega su njihove elektrane manje veli~ine te geografski
{iroko raspodijeljene. Na primjer, vjetroelektrane
treba smjestiti u vjetrovitim podru~jima, dok su elektrane
na biomasu obi~no skromnog kapaciteta zbog
tro{kova transporta goriva relativno male energetske
vrijednosti. Te male elektrane priklju~uju se uglavnom
na distribucijsku mre`u.
Me|utim, od tada je distribuirana proizvodnja elektri~ne
energije postala ~estim predmetom polariziranih
tehni~kih diskusija. S jedne se strane nalaze
in`enjeri motivirani iskustvenim spoznajama o
slo`enosti pogona ees-a koji iskazuju zabrinutost u pogledu
elementarne ostvarivosti masovnog uvo|enja
nereguliranih i neupravljivih generatora u distribucijsku
mre`u. S druge se pak strane nalaze entuzijasti~ni
zagovara~i izvora obnovljive energije poput
vjetroelektrana i kombi-elektrana (eng. combined heat
and power, CHP) koji vjeruju da takve proizvodne jedinice
nu`no treba uvoditi u pogon kako bi se ispunili
doma}i i me|unarodni zahtjevi za smanjenjem emisije
CO 2. [tovi{e, obnovljivi izvori pove}avaju sa-
321

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
moodr`ivost ees-a u slu~ajevima eventualne energetske
krize u proizvodnji elektri~ne energije koja je
danas ovisna o isporuci ugljena, plina i nafte.
U svjetlu novih organizacijskih smjernica unutar elektroenergetskog
sektora, nije zanemariv ni utjecaj privatnih
investitora. Utjecaj je posebice izra`en u dijelu
ukupne proizvodnje elektri~ne energije koji je nazvan
distribuiranom proizvodnjom 2. Inicijative potencijalnih
investitora koji dolaze s liberalizacijom tr`i{ta
elektri~nom energijom dodatno utje~u na potrebu razmatranja
tehni~kih aspekata priklju~enja obnovljivih
izvora distribuirane naravi osobito na distribucijsku
mre`u.
Obzirom na dana{nje stanje razvoja, distribuirana proizvodnja
elektri~ne energije obilje`ena je sljede}im
odrednicama:
• postupak planiranja distribuiranih izvora nije centraliziran;
• raspored proizvodnje distribuiranih izvora nije centraliziran;
• distribuirani izvori uobi~ajeno su priklju~eni na distribucijsku
mre`u;
• veli~ina izgradnje distribuiranih izvora manja je od
50-100 MW.
Izostanak centraliziranosti pri planiranju i stvaranju
rasporeda proizvodnje odnosi se na nemogu}nost
dispe~erskog upravljanja iz hijerarhijski najvi{eg
sredi{ta nad temeljnim vladanjem distribuiranih izvora
unutar ees-a. Zna~ajke pogona ees-a odre|uje postupak
uvr{tenja proizvodnih jedinica u raspored proizvodnje
ili potreba za uskla|enom proizvodnjom jalove
snage u sustavu. Na taj se na~in utje~e na dvije temeljne
varijable ees-a: frekvenciju (globalni pokazatelj)
i napon (lokalni pokazatelj). Na osnovi
dugotrajnih i kratkotrajnih odziva temeljnih varijabli
izvode se procjene kvalitete isporu~ene elektri~ne energije.
Trenutno se na distribuirane izvore gleda gotovo
isklju~ivo kao na proizvo|a~e energije (kWh) koji
ne doprinose ostalim funkcijama elektroenergetskog
sustava (regulacija napona, pouzdanost mre`e, snaga
pri~uve...). Iako je to djelomi~no posljedica tehni~kih
svojstava distribuiranih izvora, ograni~ena uloga distribuirane
proizvodnje najve}im je dijelom stvorena na
temelju administrativnih i komercijalnih uvjeta pod
kojima su trenutno u pogonu.
Postoji vi{e razloga koji utje~u na pove}anje udjela distribuiranih
izvora u proizvodnji elektri~ne energije.
Neki od osnovnih razloga definirani su slijede}im aspektima:
• Distribuirani izvori u dana{nje su doba dostigli tehnolo{ki
zrelu razinu razvoja koja je raspolo`iva za
veli~inu izgradnje izme|u 100 kW i 150 MW.
• Lokacije za manje izvore lak{e je prona}i.
• Politi~ki motivirana pravila koja se temelje na
sredstvima poput subvencija ili naknada za tehnologije
koje su prihvatljive za o~uvanje okoli{a, te poput
322
javnih obveza preuzetih s ciljem smanjenja emisije
CO2, vode prema uvjetima ekonomske favorizacije.
• U nekim se tr`i{no organiziranim sustavima distribuirani
izvori natje~u sa cijenom energije u koju
nije uklju~eno pru`anje dodatnih usluga u ees-u.
Time se stvara prednost na strani distribuiranih izvora
u usporedbi s velikim proizvodnim objektima.
Za slu~aj da je u cijenu energije uklju~ena naknada
za prijenos i distribuciju, navedena prednost ovisi o
naponskoj razini priklju~enja i mo`e biti vrlo visoka
(mikro-izvori).
• Financijske institucije ulaze u projekte izgradnje distribuiranih
izvora zbog solidne isplativosti.
• Deregulirani i tr`i{no ustrojeni sustavi sa znatnom
razinom natjecateljstva stvaraju dodatne prilike industriji
i igra~ima na tr`i{tu za pokretanje poslova
proizvodnje elektri~ne energije.
• Zahtjevi potro{a~a za dobavom elektri~ne energije iz
obnovljivih izvora u stalnom su porastu.
• Proizvodne izvore (poput CHP) smje{ta se blizu potro{a~a
radi smanjenja tro{kova prijenosa.
• Za slu~aj primjene lokalnih sustava napajanih malim
CHP jedinicama smanjuju se zahtjevi za velikim i
skupim sustavima opskrbe potro{a~a toplinskom energijom.
• Kori{tenje prirodnog plina kao naj~e{}eg goriva distribuiranih
izvora, temelji se na o~ekivanoj raspolo`ivosti
u ve}ini potro{a~kih centara te na
o~ekivanim stabilnim cijenama dobave.
• Plinske jedinice imaju niske kapitalne tro{kove u
usporedbi s velikim proizvodnim objektima.
• Visoka u~inkovitost posti`e se u konfiguracijama s
kogeneracijom te kombiniranim ciklusom {to utje~e
na smanjenje pogonskih tro{kova.
U zemljama s vrlo izra`enim porastom izgradnje distribuiranih
izvora ~esto dolazi do grupiranja nekoliko
navedenih razloga u jedan zajedni~ki ili do vrlo
izra`ene nadmo}i jednog od razloga. Takav se slu~aj
primjerice javlja u Njema~koj gdje vrlo visoke naknade
uzrokuju sna`an porast izgradnje vjetroelektrana. Pregled
tro{kova (tablica 1) ukazuje na razinu natjecateljstva
koja se javlja me|u razli~itim vrstama
distribuiranih izvora 4. Nu`no je naglasiti da su
vrijednosti grubo procijenjene. U stvarnosti tro{kovi
mogu odstupiti od navedenih vrijednosti u ovisnosti o
pojedina~nim uvjetima primjene. Uvjeti primjene odnose
se na naponsku razinu priklju~enja, tro{kove
priklju~enja, broj sati pogona, u~inkovitost, vlastitu potro{nju...
Obzirom na prethodne razloge, pored
vjetroelektrana vrlo izra`eno mjesto u distribuiranoj
proizvodnji elektri~ne energije zauzimaju kombi-
-elektrane (CHP izvori).
U dana{nje doba postoji vi{e scenarija prema kojima se
{irom svijeta izvodi razdvajanje razli~itih sektora elektroenergetskog
sustava. Scenariji se nalaze u {irokom
spektru od vertikalno integriranih struktura do verti-

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
kalno i horizontalno razdvojenih struktura. Mo`e se
re}i da u ve}ini zemalja ipak prevladava trend razdvajanja.
Istodobno se u ve}ini zemalja uo~ava sna`an porast
izgradnje distribuiranih izvora. U nekim se
slu~ajevima razdvajanje unutar strukture ees-a
do`ivljava kao uzrok porasta izgradnje distribuiranih
izvora. Porast se prvenstveno javlja obzirom da na taj
na~in nezavisni proizvo|a~i imaju otvoren i slobodan
pristup tr`i{tu. S druge pak strane, postoje zemlje
poput Norve{ke gdje nakon otvaranja tr`i{ta udjel distribuiranih
izvora nije zna~ajno pove}an. Naime, u
Norve{koj su ti izvori rijetko kada ekonomi~niji od
postoje}ih izvora utemeljenih na jeftinoj energiji iz
vodnih resursa.
Tablica 1. Kapitalni tro{kovi i tro{kovi energije za razli~ite
distribuirane izvore
Tehnologija
Vjetroelektrane
(na kopnu)
Vjetroelektrane
(na povr{ini mora)
Kombi-elektrane
CHP
Hidroelektrane
(mali pad)
Kogeneracija
(turbinski pogon)
Kogeneracija
(recipro~ni pogon)
Veli~ina
izgradnje
Kapitalni
tro{kovi
C=/kW
Ukupni
tro{kovi
C=/kWh
15 MW 900–1300 0.04–0.09
100 MW 1500–2000 0.05–0.12
40 MW 550–850 0.04–0.057
5 MW 900–1000 0.02–0.03
5 MW 800–850 0.053–0.057
5 MW 500–750 0.03–0.045
Fotonaponski sustavi 5 MW 6000–10000 0.75–1
Gorive stanice 5 MW 1100–1600 0.08–0.1
Mikro-izvori
(recipro~ni pogon)
Mikro-izvori
(turbinski pogon)
Mikro-izvori
(gorive stanice)
50 kW 600–1500 0.07–0.15
50 kW 300 0.03–0.05
50 kW 900 0.09–0.15
Uloga distribuiranih izvora u sustavu uvelike ovisi o
strukturi tr`i{ta i elektroprivrede, pravilima
priklju~enja na mre`u te subvencijama. Na temelju
navedenih odrednica ocjenjuje se mogu}nost
priklju~enja distribuiranih izvora na sustav u iole
zna~ajnijoj mjeri te mogu}nost njihovog uklju~enja u
proces planiranja pogona ees-a.
U ve}ini se zemalja tradicionalna struktura sustava
zasniva na velikim vertikalno integriranim elektroprivredama.
Takvi sustavi uglavnom ve} imaju izvjesna
iskustva s nezavisnim proizvo|a~ima elektri~ne energije
(IPP) i industrijskim elektranama. Ovi proizvo|a~i
~esto nisu pod utjecajem dispe~era iz hijerarhijski
najvi{eg upravlja~kog centra. Posebice je to slu~aj ukoliko
su priklju~eni na distribucijsku mre`u. U mnogim
su slu~ajevima takvi proizvo|a~i uklju~eni u postupak
planiranja sustava na temelju zajedni~kih ulaganja ili
nekih drugih oblika suradnje s vertikalno integriranom
elektroprivredom. Nadalje, ne postoji potreba za definiranjem
tarifa za priklju~enje na sustav, za prijenos i
za dodatne usluge. Vertikalno integrirana elektroprivreda
odgovorna je za sigurnost opskrbe.
Distributivni izvori, koji za po~etak nisu dovoljno kompetitivni
obzirom na njihove visoke proizvodne
tro{kove, imaju prigodu za probitak samo ukoliko su
subvencionirani (primjer obnovljivih izvora). Prema
primjeru iz Velike Britanije, subvencije se dodjeljuju
samo odre|enom dijelu proizvodnih kapaciteta. U
drugom primjeru (Njema~ka), subvencije su definirane
u obliku naknadnih tarifa nad izbjegnutim tro{kovima
elektroprivrede na ~iju su mre`u izvori
priklju~eni. Posebice za slu~aj priklju~enja vjetroelektrane
u podru~ju sa slabom mre`om, pravila
priklju~enja na mre`u koja rezultiraju s ve}im ili manjim
investicijskim tro{kovima imaju zna~ajnu ulogu u
odlu~ivanju o profitabilnosti cijelog projekta.
U slu~aju potpuno razdvojene strukture elektroprivrede,
vertikalna integracija vi{e ne postoji na na~in
na koji se javljala u prethodnom primjeru. Uo~en je
trend prema formiranju nezavisnog operatora sustava
koji upravlja prijenosom. Prija{nji se sektor proizvodnje
sada natje~e s nezavisnim proizvo|a~ima iz industrije
ili s drugim igra~ima (operatorima) na tr`i{tu
te s distribuiranim izvorima. Eventualnim smanjenjem
tro{kova na strani proizvodnje nakon otvaranja tr`i{ta
dodatno se umanjuju izgledi distribuiranih izvora.
S druge strane, postoji mogu}nost stvaranja novih
tr`i{ta poput 'zelenog' za obnovljive izvore ~ime se ipak
mogu pove}ati izgledi za njihovu primjenu. Subvencije
za posebne vrste distribuiranih izvora ostvarive su
tako|er i u okvirima tr`i{ta s otvorenim pristupom. U
slu~aju da distribuirani izvori nisu upravljani iz hijerarhijski
najvi{eg centra te da ne sudjeluju u pru`anju dodatnih
usluga, ali da zbog toga ostvaruju profit, dolazi
do neravnote`e na tr`i{tu koja ovisi o njegovoj strukturi.
Nadalje, distribuirani izvori (osim vjetroelektrana)
naj~e{}e su priklju~eni u blizini potro{a~a u distribucijskoj
mre`i {to u principu poma`e u smanjivanju gubitaka
u prijenosnom sustavu. Me|utim, gubici u
distribucijskoj mre`i mogu biti ograni~avaju}i faktor
izgradnje vjetroelektrana ukoliko su uz veliku penetraciju
locirane u ruralnim podru~jima niske gusto}e optere}enja.
Naime, priklju~enje vjetroelektrana na
distribucijsku mre`u mo`e zahtijevati izvo|enje dodatnih
poja~anja u dijelovima iste mre`e ~ime se
pove}avaju investicijski tro{kovi. Tada se javljaju zahtjevi
za definiranjem tarifa u prijenosu (i distribuciji).
Zbog promjenjivih uvjeta primjene, razli~iti su udjeli
proizvodnje iz obnovljivih izvora u ukupnoj bilanci
(tablica 2) 4. Prosje~ni udjel distribuiranih izvora je u
analiziranim EU zemljama izme|u 5% i 9%. U Nizozemskoj
i Danskoj udjel je dosegnuo iznos od 40% i
zahtjeva protumjere u obliku odgovaraju}ih tarifa, za-
323

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
jedni~kih ulaganja i rekonstrukcije 150 kV/132 kV
mre`e. Dugoro~no se o~ekuje znatniji porast udjela,
posebice u [panjolskoj ~iji je potencijal 9000 MW u
vjetroelektranama i 16000 MW u CHP jedinicama.
Njema~ka, Kanada i Danska o~ekuju pove}anje udjela.
EU zemlje imaju vrlo prodoran i ambiciozan plan
ohrabrivanja uvo|enja novih obnovljivih izvora. Cilj
koji je unutar EU postavljen temeljem smanjenja CO 2
iznosi 18% proizvodnje iz obnovljivih izvora do 2010.
godine uz prepoznati teorijski potencijal u iznosu od
40%.
Tablica 2. Stupanj penetracije distribuiranih izvora
Zemlja 2000. Potencijal
Australija 3% (2000 MW) 9% (9000 MW)
Belgija 10% Do 20%
Kanada 10% (2900 MW) 75% (22000 MW)
Danska
37% (900 MW vjetar
i 1600 MW CHP)
Francuska manje od 5%
Njema~ka
2400 MW vjetar,
1260 MW male CHP,
6000 MW CHP
5000 MW vjetar i
2000 MW CHP
EU pravilo: vi{e od 8
MW
vi{e od 3600 MW
vjetar i CHP do 35%
Nizozemska 40% ?
Norve{ka
1% (hidro, niska
cijena)
[panjolska 300 MW
EU cilj 9%
?
9000 MW vjetar i
16000 MW CHP
18% do 2010,
teorijski 40%
Razli~ite su brzine razvoja razli~itih oblika distribuirane
proizvodnje. Trenutno najve}i porast me|u obnovljivim
izvorima imaju vjetroelektrane. Zna~ajan
dio o~ekivanog porasta me|u vjetroelektranama pripada
izgradnji na povr{ini mora 3. Razlozi koji dovode
do pove}anja udjela distribuiranih izvora nisu
izravno ovisni o strukturi tr`i{ta. U svim zemljama koje
nemaju izrazito niske tro{kove proizvodnje poput
Norve{ke, distribuirani izvori imaju zna~ajnu ulogu u
budu}im planovima. Uvjeti otvorenog tr`i{ta
podr`avaju ovakav trend, ali ne ~ine nu`an preduvjet.
Ekonomska favoriziranost i politi~ki motivirane subvencije
za primjenu tehnologija koje su prijateljske
prema okoli{u uzrokuju pojavu takvog trenda i unutar
tradicionalno ustrojenih, odnosno vertikalno integriranih
elektroprivreda. Op}enito, pove}ani udjel distribuiranih
izvora uzrokuje pojavu brojnih tehni~kih
posljedica koje su uo~ene u razli~itim zemljama.
Posljedice ovise o veli~ini izgradnje distribuiranih izvora
te vrsti kori{tenih generatora, ali i o strukturi sustava.
Na primjer, subvencije za proizvodnju elektri~ne
energije iz vjetroelektrana u nekim su zemljama
uzrokovale pove}anje broja instaliranih vjetroturbina
te time i pojavu specijalnih problema u standardnim
elektroenergetskim sustavima.
324
Dakle, vrlo zna~ajno mjesto u distribuiranoj proizvodnji
elektri~ne energije pripada vjetroelektranama.
Ekonomska opravdanost projekta izgradnje vjetroelektrane
zahtijeva njezin smje{taj u podru~ju s visokom
iskoristivosti vjetra. Podru~ja visoke iskoristivosti vjetra
~esto se nalaze unutar naponski relativno slabih
dijelova mre`e koji su locirani u ruralnim predjelima.
Time se znatnije ote`ava njihovo u~inkovito
priklju~enje na distribucijsku mre`u. U slu~aju ve}eg
iznosa veli~ine izgradnje, priklju~enje vjetroelektrane
izvodi se i na prijenosnu mre`u.
Prema dosada{njem standardnom promi{ljanju, uloga
distribucijske mre`e pasivne je naravi i svodi se na distribuiranje
elektri~ne energije industrijskim potro{a~ima
i doma}instvima. U svjetlu novih tendencija
koje idu za primjenom distribuirane proizvodnje, javlja
se potreba za distribucijskom mre`om aktivne naravi.
Aktivna distribucijska mre`a treba udovoljiti zahtjevima
onih potro{a~a koji svoju potro{nju mogu namiriti
vlastitom lokalnom proizvodnjom te vi{ak plasirati
u mre`u. Obzirom da se priklju~enje vjetroelektrane
znatno ~e{}e izvodi na distribucijsku mre`u, elektroenergetski
sustav se dovodi u izmijenjenu situaciju u
odnosu na prvobitno zami{ljenu. Pasivnu ulogu distribucijske
mre`e potrebno je zamijeniti aktivnom.
Zamjena uloga ~esto uzrokuje potrebu za primjenom
ve}ih investicijskih zahvata u mre`i koji bi omogu}ili
ve}u u~inkovitost proizvodnje elektri~ne energije iz
vjetroelektrana.
2. TEHNI^KI UTJECAJI DISTRIBUIRANIH
IZVORA NA SUSTAVE PROIZVODNJE
I PRIJENOSA
Operator sustava odgovoran je za planiranje
pro{irenja mre`e, pogon mre`e uklju~uju}i upravljanje
naponom i jalovom snagom, mjerenje i naplatu, planiranje
pro{irenja proizvodnih kapaciteta i energetsko
planiranje (ukoliko je operator sustava ujedno i vlasnik
proizvodnih objekata), odr`avanje sustava pri~uve,
trgovanje elektri~nom energijom, raspored proizvodnje
jedinica i regulaciju frekvencije 4. Pove}ana
izgradnja distribuiranih izvora utje~e na svaku od navedenih
zada}a operatora sustava.
Utjecaj na planiranje pro{irenja mre`e javlja se ukoliko
veliki broj distribuiranih izvora mo`e biti priklju~en
samo izravno na prijenosni sustav. U osnovi se radi o
suprotnosti s pretpostavkom o maksimalnoj veli~ini
izgradnje od 50 MW do 100 MW. U slu~aju da se iskori{tava
energija vjetra, instalirani kapacitet u
vjetroelektranama mo`e relativno brzo dosegnuti vrlo
visoke iznose proizvodnje elektri~ne energije. U nekim
slu~ajevima (vjetroelektrane na povr{ini mora, Danska),
neophodno je vjetroelektrane priklju~iti izravno
na prijenosnu mre`u ~ime se mijenja topologija sustava.
U sustavima s izrazito pove}anim brojem neupravljivih
i do izvjesne razine nepredvidivih izvora,

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
slabost prijenosne mre`e predstavlja prepreku integraciji
ve}eg broja distribuiranih izvora. Sna`na i prilagodljiva
prijenosna mre`a omogu}uje me|unarodno
trgovanje snagom za regulacije (pomo}ne usluge u
ees-u). [tovi{e, operator sustava treba vrednovati rizik
i posljedice ispada velikog broja distribuiranih izvora
koji su priklju~eni na visokonaponsku i srednjenaponsku
mre`u. Ispadi vodova i transformatora zbog preoptere}enja
mogu se javiti kao posljedica velikog
pove}anja optere}enja. Stoga je neophodno pa`ljivo
razmotriti dinami~ka svojstva sustava u slu~aju da se
lokalna podr{ka distribuiranih izvora koristi kao sredstvo
pove}anja prijenosne mo}i. Dinami~ko vladanje
sustava je tako|er ugro`eno i ukoliko kvarovi u mre`i
mogu uzrokovati ispade velikog broja generatora time
bi se pojavio izraziti nedostatak snage proizvodnje. To
se osobito javlja u primjeni frekvencijskih releja. Previsoko
ude{enje u podfrekvencijskoj za{titi ~ini ionako
ozbiljno stanje nakon ispada snage proizvodnje jo{
te`im. Frekvencijski releji isklju~uju distribuirane izvore
i na taj na~in pove}avaju nedostatak snage proizvodnje.
U pogonu mre`e upravljanje naponom jedna je od
osnovnih zada}a. Problemi se javljaju ako je veliki dio
optere}enja napajan iz distribuiranih izvora na ni`im
naponskim razinama. U tim stanjima preostali
generatori koji su priklju~eni na prijenosnu mre`u
~esto nisu u mogu}nosti upravljati naponom uz
dostatnu razinu to~nosti. Stoga se mo`e javiti potreba
za preispitivanjem prijenosnih omjera transformatora,
uklju~ivanjem popre~nih prigu{nica ili promjenom
topologije mre`e putem isklju~enja vodova. Zbog istih
razloga operator sustava treba posvetiti pozornost
razini struja kratkog spoja koja mo`e biti zna~ajno
izmijenjena u situacijama s malom proizvodnjom na
prijenosnom naponu. Ispravnost prorade releja u
sustavu tada mo`e postati vrlo upitnom. Eventualni
nedostatak poznavanja instaliranog kapaciteta i
lokacije distribuiranih izvora izravno utje~e na planove
ponovnog uspostavljanja stanja nakon ozbiljnih
incidenata u sustavu. Stoga se javlja potreba za
primjenom komunikacijskih kanala u cilju
omogu}avanja nadzora operatoru sustava nad
najzna~ajnijim distribuiranim izvorima.
Planiranje pro{irenja proizvodnje i energetsko planiranje
pod utjecajem su distribuiranih izvora zbog neupravljivosti
njihove izlazne snage koja je pored toga u
brojnim slu~ajevima jo{ i te{ko predvidiva. U pogledu
dugoro~ne pri~uve u svrhu regulacije glavnih varijabli
ees-a, distribuirani izvori ne}e zamijeniti konvencionalne
izvore iste veli~ine izgradnje zbog njihovih stohasti~kih
zna~ajki. Zahtjevi obzirom na sastav sustava
proizvodnje promjenjivi su u ovisnosti o razlikama u
godi{njim i dnevnim krivuljama optere}enja nakon
anga`iranja distribuiranih izvora i/ili pove}anja zahtjeva
za sekundarnom pri~uvom. U Nizozemskoj je, na
primjer, do sada pribli`no 40% ukupno proizvedene
elektri~ne energije dolazilo iz kogeneracijskih izvora
od kojih je 3000 MW bilo centralizirano, a 4000 MW
decentralizirano. U kombinaciji sa sna`nim jutarnjim
pove}anjem potra`nje za elektri~nom energijom dolazi
do problema budu}i da je brzina promjene optere}enja
termoenergetskih izvora ograni~ena. Pri energetskom
planiranju (do 5 godina unaprijed) ponekad je
potrebno razmotriti i smanjenje o~ekivane proizvodnje.
Distribuirani izvori zasigurno utje~u na
godi{nju krivulju optere}enja te time i na proizvodnju i
trgovanje elektri~nom energijom iz ostalih izvora. Ovaj
je utjecaj stohasti~ke naravi te u slu~aju vjetroelektrana
i s vrlo velikim neizvjesnostima u predvi|anju.
Stoga je pored predvi|anja potro{nje potrebno provoditi
i predvi|anje proizvodnje iz distribuiranih izvora.
Odr`avanje snage pri~uve, trgovanje elektri~nom energijom,
raspored proizvodnje i regulacija frekvencije tako|er
su pod utjecajem distribuiranih izvora uslijed njihove
stohasti~ke naravi. U velikim povezanim sustavima
poput UCTE-ovog, primarna pri~uva vjerojatno nije
upitna obzirom da su ~ak i velike fluktuacije izlazne
snage koje su o~ekivane kod vjetroelektrana ipak manjeg
iznosa od fluktuacija optere}enja. U manjim
(oto~nim) sustavima taj je aspekt od posebnog
zna~enja. Zahtjevi za sekundarnom pri~uvom mogu
biti pove}ani obzirom da se izlazna snaga distribuiranih
izvora predvi|a samo uz ograni~enu to~nost. Stoga
je fluktuaciju izlazne snage distribuiranih izvora
potrebno izbalansirati putem snage razmjene s povezanim
partnerima ili unutar nekog od vlastitih podsustava.
Zahtjevi za sekundarnom pri~uvom mogu do}i
pod utjecaj rizika od ispada velikog broja distribuiranih
izvora priklju~enih na visokonaponsku i srednjenaponsku
mre`u u uvjetima kvarova u mre`i. Vjerojatnost u
odnosu na druge incidente vrlo je specifi~na obzirom
na zahtjeve sekundarne pri~uve i ovisna o sustavu tako
da se njezina analiza rijetko provodi. Raspored proizvodnje
velikih proizvodnih objekata zasigurno }e biti
suo~en s novim ograni~enjima. Deterministi~ki pristup
pri optimiranju rasporeda anga`iranja proizvodnih jedinica
potrebno je preispitati ukoliko bi nakon
anga`mana distribuiranih izvora preostao vrlo mali
iznos tereta i to uz fluktuacije kako tereta tako i distribuiranih
izvora. Trgovanje elektri~nom energijom
pod sli~nim je utjecajem, ali ponekad mo`e predstavljati
jedino rje{enje. Posebice je to slu~aj kada proizvodnja
iz distribuiranih izvora nadvisuje iznos koji
mo`e biti kori{ten u ees-u nakon provedenog razmatranja
svih ograni~enja poput zahtjeva za snagom
pri~uve i zahtjeva za stabilnim pogonom.
3. TEHNI^KI UTJECAJI DISTRIBUIRANIH
IZVORA NA DISTRIBUCIJSKI SUSTAV
Distribuirani izvori utje~u na kvalitetu napajanja i
tehni~ke aspekte poput snage kratkog spoja ili sustava
za{tita 4. U pogledu kvalitete napajanja naj~e{}e se
razmatra jedino kvaliteta napona. Pouzdanost opskrbe
uglavnom se ne mijenja zbog integriranja distribuira-
325

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
nih izvora koji se nalaze izvan sustava upravljanja iz
hijerarhijski najvi{eg sredi{ta obzirom da izostaje
izra`enija korelacija s optere}enjem. Neki su utjecaji
lokalne naravi i mogu se razrije{iti kori{tenjem lokalnih
mjerenja. Ostali aspekti ve}inom ovise o strukturi
mre`e, pa se stoga razmatraju u okviru dugoro~nog
planiranja.
Ovisnost izme|u distribuiranih izvora i pogona mre`e
razmatra se unutar okvira dvaju aspekata:
• Mre`na mo}. Ograni~ena je problemom stabilnosti
napona i problemom strujne opteretivosti opreme.
Pove}anje mre`ne mo}i izvedivo je u odre|enom rasponu
vrijednosti optimiranjem postoje}ih stupnjeva
slobode u pogonu mre`e ili investiranjem u novu primarnu
opremu.
• Priklju~ni kriteriji. Mogu do}i pod utjecaj tehnologije
distribuiranih izvora i ostalih lokalnih mjera. To
se osobito primjenjuje na flikere, najve}a odstupanja
napona, struje kratkog spoja i selektivnost sustava
za{tite.
U visokonaponskim mre`ama priklju~ni kriteriji uglavnom
predstavljaju manji problem od strujne opteretivosti
u normalnom pogonu te pri (n-1) kriteriju.
Priklju~enje distribuiranih izvora na visokonaponsku
mre`u u dana{nje doba ulazi u okvire standardiziranih
postupaka planiranja. U srednjenaponskim i niskonaponskim
mre`ama potrebno je pa`ljivije razmatrati napone
u stacionarnim i prijelaznim stanjima. Osnovno
obilje`je neupravljivih distribuiranih izvora odnosi se
na fluktuaciju izlazne snage koja nije u izravnoj vezi s
elektri~nim teretom. Rezultiraju}a fluktuacija napona
u mre`i superponira se na ve} postoje}u fluktuaciju
uzrokovanu promjenama elektri~nih tereta. Superponiranje
fluktuacija mo`e dovesti do potrebe za
pro{irenjem raspona napona u normalnom pogonu.
Eventualnim pro{irenjem raspona napona tro{i se
pri~uva u mre`i i pove}ava nerasplo`ivost mre`e za dodatne
potro{a~e.
Za sve potro{a~e koji su priklju~eni na niskonaponsku
mre`u ograni~enje napona uzima se u rasponu 230 V
+6%/-10%. Za potro{a~e priklju~ene na srednjenaponsku
mre`u ograni~enje se uzima prema Un10%. Iz
primjera predo~enog na slici 1 uo~ava se da nakon
oduzimanja najve}eg o~ekivanog propada napona u
niskonaponskoj mre`i (5%) i na transformatorima lokalne
mre`e (2.5%) te uklju~ivanjem tolerancije
regulatora napona transformatora izme|u visokonaponske
(VN) i srednjenaponske (SN) mre`e (2%),
ograni~enost raspona napona u srednjenaponskoj
mre`i mo`e poprimiti iznos 6.5%. Manji propad napona
u niskonaponskoj mre`i pove}ava mo}
srednjenaponske mre`e i obrnuto. Dodatne komponente
namijenjene regulaciji napona koje su instalirane
na disperziranim lokacijama u takvim mre`ama
mogu pove}ati prijenosnu mo}.
Potrebu za pro{irenjem raspona napona zbog injektiranja
snage iz distribuiranih izvora mogu}e je ubla`iti
326
u
Slika 1. Primjer prora~una prihvatljivog propada napona u
srednjenaponskoj mre`i
kompenzacijom jalove snage distribuiranih izvora. Na
taj bi se na~in podr`ala optimizacija tokova jalove
snage na vi{im naponskim razinama. Stoga faktor
snage distribuiranih izvora nije nu`no postaviti na konstantnu
vrijednost (~esto 1) ve} dozvoliti odre|eni stupanj
slobode u svrhu zadovoljavanja lokalnih zahtjeva.
Ukoliko ve} nije ograni~eno prihvatljivim rasponom
napona, priklju~enje distribuiranih izvora bilo bi
ograni~eno sa strujnom opteretivosti opreme koja je
odre|ena termi~kim naprezanjem. U dana{nje se doba
uobi~ajeno pretpostavlja da termi~ko ograni~enje
struje mo`e biti kratkotrajno naru{eno, na primjer u
uvjetima brzog ponovnog uspostavljanja napajanja
nakon kvara.
Vjetroelektrane su posebice podlo`ne stvaranju fluktuacija
snage uzrokuju}i time nagle promjene napona i
flikere. Poreme}aji koji se na taj na~in uzrokuju
izra`avaju se pomo}u faktora flikerske poreme}enosti.
U Njema~koj, na primjer, u srednjenaponskim
mre`ama faktor dugotrajne flikerske poreme}enosti
ne smije prije}i granicu P lt=0.67. Zbog stohasti~ke neovisnosti
signala poreme}aja iz razli~itih potro{a~a te
prigu{enja uvedenog mre`nom impedancijom me|u
potro{a~ima koji su razmje{teni na ve}im udaljenostima,
pretpostavlja se da je navedeno gornje
ograni~enje flikera osigurano ukoliko faktor ne prelazi
P lt=0.37 za pojedina~ne potro{a~e i P lt=0.46 za pojedina~ne
distribuirane izvore. U svrhu ograni~avanja
utjecaja flikera, brze promjene djelatne i jalove snage
potrebno je odgovaraju}e umanjiti. Prikladnim
izborom tehnologije i veli~ine izgradnje elektrane
mogu}e je osigurati stanje ees-a u kojem flikeri ne bi
postali ograni~avaju}im faktorom. Najve}a dozvoljena
amplituda brzih jednokratnih promjena napona u
njema~kim je srednjenaponskim mre`ama ograni~ena
na 4%. Takve promjene se javljaju samo u primjeni
vjetroelektrana te su kao i flikeri ovisne o vrsti generatora.
Priklju~enje distribuiranih izvora koji imaju izravno
spojene sinkrone ili asinkrone generatore mo`e
pridonijeti povi{enju snage kratkog spoja iznad sposobnosti
mre`ne opreme. Snaga kratkog spoja je
uobi~ajeno najve}eg iznosa u ~vori{tu VN/SN transformatora.
U ovisnosti o konfiguraciji mre`e, snaga kratkog
spoja u tom ~vori{tu mo`e do}i na gornju granicu
~ak i kada u srednjenaponskoj mre`i nema dodatnog
izvora snage. Sukladno tome, u slu~aju integriranja distribuiranih
izvora potrebno je provjeriti snagu kratkog

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
spoja za svaki pojedina~ni slu~aj priklju~enja te ukoliko
se poka`e neophodnim i zadr`ati njezin iznos unutar
dozvoljenog raspona kori{tenjem odgovaraju}ih
mjera unutar elektrane (na primjer, konverterskim odvajanjem)
ili primjenom ograni~iva~a struje kratkog
spoja.
Za{tita proizvodnih jedinica kod distribuiranih izvora
ne stvara posebne pote{ko}e i izvodi se pomo}u standardne
relejne opreme. Glavni se izazov pronalazi u
projektiranju su~elja prema shemi za{tite te njegovoj
koordinaciji prema mre`nim relejima i pogonskim
uvjetima. Sustavi za{tite u srednjenaponskim mre`ama
u dana{nje su doba prete`ito zasnovani na radijalnosti
pogona. Selektivnost prorade posti`e se kori{tenjem
nezavisnih nadstrujnih releja s vremenskim zatezanjem
koji su razmje{teni bez razmatranja usmjeravanja.
U slu~aju pojave kvara isklju~uje se samo relevantna
grana tako da preostali dio mre`e nastavlja s normalnim
pogonom. Ukoliko postoji vi{e disperziranih
to~aka napajanja, sve grane s priklju~enim proizvodnim
objektima napajaju mjesto kvara. To zapravo
zna~i da ako sustav za{tite ne uspije izolirati distribuirani
izvor od mre`e dovoljno brzo po otkrivanju podnaponskog
stanja, nezavisni nadstrujni releji s
vremenskim zatezanjem mogu neselektivno isklju~ivati
grane u mre`i koje nisu pogo|ene kvarom. Selektivnost
se u okvirima odre|enih ograni~enja u takvim
slu~ajevima posti`e pove}anjem vremenskog zatezanja
nadstrujnih releja, razli~itim ude{avanjem vremenskih
zatezanja ili pove}anjem zone nedjelovanja sustava
podnaponske za{tite. Za pove}anje zone nedjelovanja
ili odga|anje vremena prorade nezavisnih nadstrujnih
releja nije u potpunosti mogu}e re}i da ne stvaraju
probleme, posebice obzirom na po`eljnost brzog
isklju~enja, izbjegavanje o{te}enja opreme i sigurnost
pogonskog osoblja. Osim toga, neophodno je omogu}iti
provo|enje pouzdanog otkrivanja kvarova s malim
strujama kvara. Posebice ukoliko sustavi imaju ve}i
broj grana, postoji mogu}nost nastanka problema
vezanih uz koncept sustava za{tita tako da je ponekad
potrebno poduzeti i radikalnije mjere (npr. instaliranje
jednosmjernih nezavisnih nadstrujnih releja s vremenskim
zatezanjem).
U osnovi, pouzdanost napajanja obi~no ne biva
pove}ana integracijom distribuiranih izvora koji su izvan
sustava upravljanja vo|enog iz hijerarhijski
najvi{eg sredi{ta. Dapa~e, pri projektiranju je nu`no
preventivno djelovati kako distribuirani izvori ne bi utjecali
na pouzdanost napajanja. Do toga mo`e do}i
ukoliko selektivnost sustava za{tita postane ugro`ena,
u~inkovitost automatskog ponovnog uklju~enja nije
vi{e zajam~ena ili se javi opasnost preoptere}enja kabela
nakon privremene promjene konfiguracije mre`e.
Nadalje, naponi u stacionarnim stanjima ne smiju
prije}i prihvatljiva ograni~enja pri iznimnim uvjetima
napajanja. U takvim slu~ajevima mo`e biti neophodno
izolirati distribuirani izvor od mre`e ili opremiti distribuirani
izvor automatskim ograni~iva~ima napona.
Promjene tokova snaga pra}ene su promjenama gubitaka
u mre`i. Uz mala napajanje, gubici u mre`i se
smanjuju kako se period kori{tenja opreme (a time i
faktor gubitaka) smanjuje. Gubici u mre`i se
pove}avaju kada distribuirana proizvodnja uvelike
prema{uje iznos optere}enja. Tako|er, gubici se
pove}avaju kada je faktor snage u distribuiranoj pojnoj
to~ki potrebno udesiti s izrazitim induktivnim karakterom
kako bi se osiguralo postojanje prihvatljivih pogonskih
uvjeta u mre`i (posebice dozvoljeni raspon
napona). U principu, gubici u mre`i nisu predmetom
pogonskih ograni~enja. Ipak, zbog ekonomi~nosti
potrebno ih je minimizirati.
Neupravljivi distribuirani izvori koji su priklju~eni na
srednjenaponsku ili niskonaponsku mre`u pove}avaju
neophodne investicije u mre`i. Njihova primjena
uzrokuje potrebu za pro{irenjem o~ekivanih raspona
napona ~ime se smanjuje mre`na mo} koja je potrebna
za napajanje dodatnih potro{a~a.
4. RJE[ENJA TEHNI^KIH UTJECAJA
I OTVORENA PITANJA
U dana{nje doba postoje dva osnovna pristupa planiranju
priklju~enja distribuiranih izvora na mre`u 4 .
Oba pristupa imaju istu pozadinu koja se odnosi na
ograni~enost kvalitete napajanja potro{a~a prema europskoj
normi EN 50160. Sljede}a dva primjera
obja{njavaju razli~itost u pristupima:
• Samo su zahtjevi potro{a~a zna~ajni u odlu~ivanju o
mogu}nosti priklju~enja distribuiranih izvora te o
tome kako treba izgledati projekt. Operator mre`e
provjerava mogu}nost nastanka interferencije u
svakom pojedina~nom slu~aju. Ovaj se postupak
primjenjuje u Velikoj Britaniji, gdje su pripadni standardi
kvalitete definirani na temelju in`enjerskih
preporuka.
• Kako bi se olak{alo razmatranje priklju~enja velikog
broja distribuiranih izvora, donose se posebna pravila
o priklju~enju ~ime se cijeli postupak ~ini
prakti~nijim. U Njema~koj su pravila o priklju~enju
izvedena iz odgovaraju}ih standarda o pogonu
mre`e i zahtjevima potro{a~a. Pri tome je pretpostavljeno
postojanje tipi~ne srednjenaponske
mre`e s prosje~nim optere}enjima te tipi~nim
vrstama i duljinama vodova.
Op}enito se u drugom pristupu ne jam~i kvaliteta napajanja
u situacijama s velikom gusto}om distribuiranih
izvora. Ipak, ~este su situacije u kojima se
distribuirani izvori priklju~uju obzirom na zahtjeve potro{a~a
kada to pojednostavljena pravila o priklju~enju
na mre`u ne dozvoljavaju. U Njema~koj, Danskoj,
[panjolskoj i Nizozemskoj su prihvatljive vrijednosti
promjene napona u stacionarnom stanju znatno
restriktivnije u usporedbi s vrijednostima definiranim
u EN50160 ( 10%). Restriktivnost je motivirana pretpostavkom
prema kojoj ukupni prihvatljivi raspon sa
327

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
stajali{ta potro{a~a ne smije biti predvi|en samo za jedan
distribuirani izvor ve} treba biti raspodijeljen
izme|u potro{a~a i distribuiranog izvora. U Njema~koj
se isti princip primjenjuje u definiranju kvalitete napona.
Potro{nja jalove snage kao sredstvo smanjenja
povi{enih iznosa napona u stacionarnom stanju u nekim
je zemljama prihvatljiva u odre|enoj mjeri. U Nizozemskoj
se injektiranje jalove snage ne smatra
korisnim, dok se u drugim zemljama primjenjuje samo
u posebnim slu~ajevima. Niti u jednoj zemlji nema
naplate za potro{nju jalove snage ukoliko je cos 0.9.
Ukoliko je cos 0.9, uvode se tarife za naplatu koje se
kre}u izme|u 0 i 0.015 C=/kVAh u Njema~koj te izme|u
0 i 4% od cijene kWh u [panjolskoj. U Nizozemskoj se
primjenjuju razli~iti dogovori. Samo se u [panjolskoj
primjenjuju tarife tako|er i za isporuku jalove snage iz
distribuiranih izvora. Tehni~ki aspekti sinkronizacije i
za{tite trebaju ispuniti zahtjeve postavljene tehni~kim
standardima, a ovisni su o specifi~nostima sustava
za{tite.
U razmatranju distribuiranih izvora pri planiranju i pogonu
elektroenergetskog sustava neophodno je
uspostaviti i koristiti nove matemati~ke modele analize
5. Zbog stohasti~ke ovisnosti izlazne snage distribuiranih
izvora neophodno je uvesti dodatne elemente
vezane uz razli~ite neizvjesnosti. Slijede}i su aspekti
neizvjesnosti od posebnog zna~enja obzirom na primjenu
distribuiranih izvora:
• Predvi|anje optere}enja/proizvodnje. Uvr{tenje
proizvodnih jedinica u raspored proizvodnje provodi
se na temelju prethodno izvedenog predvi|anja optere}enja
koje u tradicionalnim sustavima sadr`i
neizvjesnost u rasponu od 3 %. Ova se neizvjesnost
neutralizira provo|enjem ekonomskog dispe~inga u
realnom vremenu. Pove}anje udjela neupravljivih jedinica
koje su obilje`ene stohasti~kim pona{anjem
pove}ava neizvjesnost u skupnim predvi|anjima optere}enja
i proizvodnje. Stoga je neophodno razviti
nove modele za predvi|anje proizvodnje i to u ovisnosti
o tehnologiji distribuiranih izvora i pridru`enoj
razini slu~ajnosti. Prikupljanje i pohranjivanje podataka
predstavljaju temeljni aspekt. U Danskoj su sve
konvencionalne jedinice iznad 2 MW te gotovo sve
ve}e vjetroelektrane opremljene ure|ajima za mjerenje
u realnom vremenu. Za manje jedinice rje{enje
je predvi|eno u obliku snima~a (eng. recorder). Za
slu~aj primjene ve}eg broja mikro-proizvodnih jedinica,
ovom je aspektu nu`no posvetiti veliku pozornost.
Potrebno je poduzeti istra`iva~ke aktivnosti
koje se odnose na utjecaj koji pove}ana neizvjesnost
ima na uvr{tenje proizvodnih jedinica u raspored
proizvodnje te na ekonomski dispe~ing.
• Prilagodba zahtjeva obzirom na snagu pri~uve i instalirani
kapacitet. U dana{nje su doba zahtjevi obzirom
na snagu pri~uve (primarnu i sekundarnu)
zasnovani na pretpostavkama koje su postavljene za
328
vertikalno integriranu strukturu tradicionalnih elektroenergetskih
sustava. Struktura se odnosi na veliki
broj klasi~nih proizvodnih objekata i manji broj neupravljivih
jedinica. Proizvodne jedinice s velikim stohasti~kim
vladanjem doprinose fluktuacijama
proizvodnje. Kvarovi u mre`i ponekad uzrokuju ispad
ve}eg broja distribuiranih izvora (Danska).
Zbog toga je neophodno provoditi analizu vjerojatnosti
ispada odre|enog iznosa snage proizvodnje.
Fluktuacije i ispadi proizvodnih jedinica utje~u na
neophodni iznos snage pri~uve (primarne i
sekundarne). Nadalje, ukupni iznos instaliranog kapaciteta
potrebno je preispitati obzirom na
pouzdanost budu}i da distribuirani izvori zamjenjuju
samo jedan njegov dio. Navedene zahtjeve pri~uve
potrebno je prilagoditi ovisno o broju i vrsti distribuiranih
izvora koji su instalirani u sustavu.
• Planiranje prijenosne mre`e (VN). Distribuirani izvori
mogu imati veliki utjecaj na planiranje visokonaponske
prijenosne mre`e. U nekim se situacijama
mogu javiti kao potencijalno alternativna rje{enja
standardnom razvoju mre`e. U anga`manu IPP jedinica
mogu}e je izbje}i mre`na ograni~enja ukoliko
jedinice imaju garantirani postotak raspolo`ivosti
(na primjer, 95 % tijekom zimske sezone u standardnim
ugovorima za kogeneraciju u Francuskoj). Raspolo`ivost
mo`e biti vremenski ovisna i vezana uz
trenutno stanje optere}enja, {to je ~ini predmetom
planiranja. Za preostala ograni~enja, operator
mre`e poduzima rje{enja u domeni generatora i okolne
lokalne mre`e (na primjer, za slu~aj neraspolo`ivosti
voda) koja predstavljaju alternativu
izvedbi poja~anja u mre`i. Za EdF je odnedavna uvedena
obveza razmatranja takvih rje{enja uslijed zahtjeva
vezanih uz za{titu okoli{a. Za bilo koji problem
razvoja potrebno je razmotriti razli~ita rje{enja koja
su zasnovana ili na distribuiranim izvorima ili na
poja~anjima u mre`i. Uz distribuiranu proizvodnju,
postotak neraspolo`ivosti kod distribuiranih jedinica
znatno je ve}i nego kod vodova (5 . 10-2 prema 5 . 10-4 ).
Stoga (n-1) pravilo nije dovoljno, pa treba razmotriti
i ostale situacije poput (n-2) ili ~ak i (n-3).
• Planiranje distribucijske mre`e (SN i NN). Neizvjesnosti
u razvoju instaliranog kapaciteta distribuiranih
izvora te njihovim lokacijama utje~u tako|er i na
planiranje distribucijske SN/NN mre`e. U novim okolnostima,
postoje}e mre`e je potrebno koristiti
znatno u~inkovitije i to uz uporabu novih modela u
koje su uklju~eni distribuirani izvori. Potrebno je
to~nije prora~unati njihov utjecaj na tokove snaga u
distribucijskim mre`ama. Obzirom na iskustva iz Nizozemske
i Njema~ke, uporabom novih modela
mogu}e je odgoditi ili izbje}i investicije u mre`i i na
taj na~in pove}ati ukupnu ekonomi~nost.
Posebna pravila koja su postavljena unutar sustava usluga
razli~ita su me|u razli~itim zemljama i ovisna o
strukturi elektroenergetskog sustava i vrsti deregula-

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
cije. Usluge je potrebno pru`iti korisnicima kako bi se
zajam~io dostatan pogon ukupnog ees-a. Usluge pru`a
operator sustava koji ih dobiva iz proizvodnih objekata
i mre`e. Koncepcijski se ideja zasniva na sudjelovanju
svih generatora (uklju~uju}i i distribuirane izvore) u
svim vrstama usluga. U protivnom bi generatori koji u
tome ne sudjeluju usluge trebali kupiti. Prema drugom
konceptu, kupci su obvezni kupiti usluge od bilo kojeg
dobavlja~a (NERC pravila). U nastavku su predo~ena
rje{enja u sustavu usluga prema razli~itim zemljama. U
onim zemljama gdje su proizvodnja i distribucija potpuno
razdvojene (Velika Britanija i skandinavske zemlje)
usluge osigurava prijenosna kompanija. Neke
usluge mogu biti natjecateljski ustrojene (rotiraju}a
pri~uva) za {to je neophodno uspostaviti tr`i{ni mehanizam.
Ostale usluge nisu u sustavu natjecanja
(dispe~iranje i raspore|ivanje jedinica). Usluge se
dijele prema slijede}im op}im skupinama:
• Dispe~iranje. Distribuirani izvori obi~no nisu
uklju~eni u sustav upravljanja iz hijerarhijski najvi{eg
sredi{ta koji izvodi operator sustava. Iskustva iz Nizozemske
i Danske pokazuju da pogon s velikim brojem
distribuiranih izvora mo`e dovesti do situacija u
kojima velike sredi{nje proizvodne jedinice ne mogu
slijediti promjene optere}enja. Stoga je uspostavljena
vremenski promjenjiva cijena elektri~ne energije isporu~ene
iz distribuiranih izvora kako bi se promovirala
ve}a proizvodnja tijekom perioda ve}eg
optere}enja i motivirali distribuirani izvori da slijede
krivulju optere}enja. Ve}e cijene elektri~ne energije
javljaju se tijekom dnevnih perioda s visokom potro{njom,
a ni`e cijene tijekom no}i.
• Pri~uva. U svrhu zadovoljavaju}eg ispunjavanja
zahtjeva obzirom na primarnu pri~uvu, stati~nost
regulatora brzine vrtnje/snage postavlja se izme|u 2
%i6%nasvim jedinicama koje su u pogonu. U dereguliranim
sustavima definiraju se obveze generatora
i/ili uspostavlja tr`i{te pomo}u kojeg se motivira
generatore da doprinose primarnoj pri~uvi. U Velikoj
Britaniji su generatori pla}eni prema MW/Hz
vrijednosti koja je proporcionalna njihovom instaliranom
kapacitetu i godi{njem prosjeku (iznad 5 godina)
vremena provedenog u pogonu. Pla}a se iznos
definiran temeljem umno{ka ((MW/h) x ugovorena
cijena) za sve generatore. Vi{ak primarne pri~uve
prodaje se na odvojenom tr`i{tu. Proizvo|a~i iskazuju
cijenu i veli~inu raspolo`ive primarne pri~uve
koja nadvisuje obveznu vrijednost, a generatori koji
nemaju odgovaraju}u vrijednost obvezni su kupiti
potrebnu pri~uvu od drugih generatora. U takav je
sustav mogu}e uklju~iti i distribuirane izvore na
na~in sli~an onome koji vrijedi za sve ostale generatore.
Naravno, samo ukoliko su registrirani kod operatora
sustava. U sustavima s prevladavaju}om
proizvodnjom iz hidroelektrana, sekundarna pri~uva
je raspolo`iva u dostatnom iznosu. Problemi se eventualno
mogu javiti u sustavima s prete`nom proizvodnjom
iz termoelektrana (slu~aj Nizozemske). U
slu~aju ve} uspostavljenog tr`i{ta regulacijske snage,
mogu}e su kratkoro~ne i dugoro~ne kupoprodaje kapaciteta
za sekundarnu pri~uvu. Distribuirani izvori
mogu sudjelovati u aktivnostima na tom tr`i{tu. U
slu~aju da u sustavu nema dovoljno raspolo`ive
pri~uve (u uvjetima privremenog ili trajnog nedostatka
velikih generatora ili ograni~ene prijenosne
mo}i), izdavanje obveznih naloga mo`e postati neophodnom
mjerom osiguravanja normalnog pogona.
• Regulacija napona. Kvaliteta napona usko je vezana
uz snagu kratkog spoja. Zajam~ena je pravilnim projektiranjem
sustava te sigurnim dispe~iranjem. U
svrhu regulacije napona u visokonaponskom prijenosnom
sustavu, operator sustava instruira proizvoda~e
kako bi proizvodili jalovu snagu u iznosu
dovoljnom za stabilan pogon mre`e i minimalne gubitke.
Distribuirani izvori op}enito ne sudjeluju u
regulaciji napona. Me|utim, u slu~aju da su generatori
koji su pod nadzorom operatora sustava obvezni
sudjelovati u regulaciji napona bez nadoknade,
potrebno je uvesti ekvivalentnu naknadu za distribuirane
izvore.
• Pogon sustava. Pogon sustava, uklapanje vodova, raspored
proizvodnje, planirano odr`avanje vodova i
postrojenja, o~itavanje brojila i naplatu izvodi operator
sustava. Tako|er, sve tehni~ke ili organizacijske
mjere koje se poduzimaju u svrhu lociranja ispada te
prevencije ispada i raspada u nadle`nosti su operatora
sustava. Generatori trebaju sudjelovati u
mjerama ponovnog uspostavljanja stanja nakon
eventualnog raspada (sposobnost 'crnog' pokretanja).
U tim aktivnostima trebaju sudjelovati i distribuirani
izvori.
Razvoj odgovaraju}ih cijena za sustav usluga u mnogim
je zemljama jo{ uvijek u nastajanju. Neke od usluga
mogu se na}i u uvjetima tr`i{nog natjecateljstva
(rotiraju}a pri~uva) uz potrebu uspostavljanja tr`i{nog
mehanizma. U tom slu~aju distribuirani izvori kao i svi
ostali mogu sudjelovati u tr`i{nom nadmetanju. U
slu~aju postojanja obveznih odnosa bez odgovaraju}eg
na~ina pla}anja, potrebno je uspostaviti ekvivalentnu
naknadu za distribuirane izvore kako bi se izbjegla
diskriminacija.
Distribuirani izvori se u elektroprivredama do`ivljavaju
kao novo podru~je aktivnosti. Na primjeru CHP-a ve} je
nekoliko zemalja dokazalo uspje{nost u zadovoljavanju
potreba onih potro{a~a kojima se istodobno isporu~uje
elektri~na energija i toplina. Sredi{nja poslovna
orijentacija takvih potro{a~a uglavnom je razli~ita od
dobave energije. Stoga oni u distribuirane izvore investiraju
samo ukoliko procijene da postoje uvjeti za ostvarenje
zna~ajne ekonomske koristi od takve aktivnosti.
Na taj se na~in otvara niz mogu}nosti za zajedni~kom
suradnjom. Iskustva iz svijeta ukazuju na brzi porast distribuirane
proizvodnje koja je promovirana bilo politi~kim
utjecajima (poput subvencije) ili temeljem
pove}anog natjecateljstva unutar otvorenog tr`i{ta.
329

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
Me|u raspolo`ivim tehnologijama istaknuto mjesto
pripada vjetroelektranama. Uz njih se jo{ razmatraju i
kogeneracijske jedinice, male hidro jedinice, fotonaponski
sustavi, gorive stanice te mikro-izvori (diesel ili
plinski motori, mikro turbine). Plinske turbine zauzimaju
sve ve}i udjel na industrijskom tr`i{tu (iznad 50
MW) te kod IPP proizvo|a~a. Razlog je svakako u njihovim
modularnim svojstvima koja zna~ajno skra}uju
vrijeme instalacije te time i vrijeme povrata investicije.
Zbog velike potra`nje, njihova cijena po kW zna~ajno
je smanjena. [tovi{e, niske cijene plina, subvencije te
otvaranje tr`i{ta u gotovo svim zemljama promoviraju
instaliranje turbina na lokacijama potro{a~a. Nedavni
razvoj u podru~ju mikro-proizvodnje ukazuje na
mogu}nost da vrlo male turbine s elektri~nom snagom
manjom od 50 kW mogu biti kori{tene za proizvodnju
elektri~ne energije na lokacijama privatnih potro{a~a.
Vrsta tr`i{ta, monopolisti~ka ili otvorena struktura, te
{tovi{e razine cijena snage i energije utje~u na udjel
distribuiranih izvora i brzinu promjene tog udjela. U
Njema~koj je zakonskim rje{enjem zajam~ena visoka
cijena obnovljivim izvorima {to je uzrokovalo brzi porast
izgradnje vjetroelektrana od pribli`no 0 MW u
1990. godini do vi{e od 2000 MW krajem 1997. godine.
Sli~an razvoj javlja se u mnogim zemljama. Otvaranje i
mijenjanje strukture tr`i{ta vodi prema brzim promjenama
strukture proizvodnje. U nekoliko je zemalja
uo~ena tendencija prema zamjeni konvencionalne
proizvodnje ukoliko postoji zna~ajan poticaj natjecateljstva
ili razlike u cijeni. S druge strane, u zemljama
s niskim cijenama energije poput Norve{ke s velikim
hidro kapacitetom, o~ekivani porast distribuirane proizvodnje
vrlo je nizak.
Izgradnja distribuiranih izvora u ve}em broju zasigurno
utje~e na gotovo sve dijelove sustava opskrbe
elektri~nom energijom. Osnovne karakteristike
obilje`ava neizvjesnost pridru`ena njihovoj izlaznoj
snazi te ponekad ~ak i nedostatno poznavanje njihovog
instaliranog kapaciteta. Stoga se gotovo uvijek javlja
zahtjev za izgradnjom sna`nih i prilagodljivih mre`a u
blizini distribuiranih izvora. Ponekad se zahtjevi
postavljaju sve do visokonaponske razine ukoliko je
pove}ana potreba za trgovanjem snagom i pri~uvom u
sustavu. Zamjena elektri~ne energije isporu~ene iz velikih
konvencionalnih proizvodnih objekata s energijom
iz distribuiranih izvora utje~e na pogon mre`e,
zahtjeve za pri~uvom, regulaciju frekvencije, vozni
red... U distribucijskim mre`ama, izgradnja distribuiranih
izvora mo`e pove}ati potrebu za mre`nom mo}i i
stvoriti dodatne tro{kove pri planiranju. Ukoliko su
uklju~eni u sustav sredi{njeg upravljanja, distribuirani
izvori mogu imati pozitivan utjecaj na sustav u obliku
pove}anja pouzdanosti.
Razvoj skupa pravila za priklju~enje distribuiranih izvora
na mre`u poma`e u razmatranju tehni~kih aspekata
u okolnoj mre`i. Dva su osnovna pristupa.
Prema prvom se pristupu za svaki pojedina~ni slu~aj
tra`i suglasnost sa zahtjevima potro{a~a bilo na temelju
330
analize tehni~kih ograni~enja ili postavljenog skupa vi{e
ili manje pojednostavljenih pravila priklju~enja na temelju
kojih se ocjenjuje mogu}nost priklju~ka. Nedostatak
ovog pristupa nalazi se u podcijenjenoj mre`noj
mo}i u nekim slu~ajevima, a prednost u obliku
zna~ajnog smanjenja tro{kova planiranja. Prema
drugom se pristupu razvijaju modeli u svrhu razmatranja
distribuiranih izvora u fazama planiranja i pogona.
Potreba za novim razvojem prepoznata je u
zajedni~kom predvi|anju optere}enja potro{a~a i proizvodnje
iz distribuiranih izvora, planiranju snage pri~uve,
planiranju VN mre`e te planiranju i pogonu SN/NN
mre`e. Osim uklju~ivanja u razli~ite faze planiranja,
po`eljno je uspostaviti natjecateljske uvjete izme|u
klasi~nih proizvodnih jedinica i distribuiranih izvora na
nediskriminiraju}oj osnovi. Na taj se na~in upu}uju distribuirani
izvori na pru`anje usluga u sustavu poput svih
ostalih generatora. Nasuprot tome nalazi se samo
uspostavljanje ekvivalentnih naknada. Posljednju
strategiju predstavlja suradnja s operatorima distribuiranih
izvora nu|enjem usluga u okviru planiranja i raspodjele.
Time se operatorima sustava olak{ava
preglednost nad instaliranim kapacitetom distribuiranih
izvora. Iako se opisane zada}e mo`da doimaju kao
prepreke kojima se nastoji smanjiti penetraciju, osnovni
im je cilj integracija distribuiranih izvora u elektroenergetski
sustav na najbolji mogu}i na~in i to bez
diskriminiranja bilo kojeg od igra~a na tr`i{tu.
Mnoga su pitanja jo{ uvijek otvorena. Pravila
priklju~enja na mre`u u mnogim su sustavima jo{
uvijek u fazi razvoja. Modeli za planiranje i pogon koji
uklju~uju distribuirane izvore djelomi~no postoje, ali
ih je daljnjim razvojem potrebno pobolj{ati i pro{iriti.
Na poslijetku, u mnogim je sustavima strukturu tr`i{ta
potrebno prilagoditi rastu}em broju distribuiranih izvora.
Posebice je to potrebno obzirom na odgovaraju}e
sudjelovanje u pru`anju usluga koje se zahtijevaju od
svih generatora u cjelini.
5. OP]I PROBLEMI U PROIZVODNJI
ELEKTRI^NE ENERGIJE
IZ VJETROELEKTRANA
U svrhu balansiranja polariziranih stavova o izgradnji
vjetroelektrana potrebno je razmotriti ekonomske i
tehni~ke aspekte koji su povezani s uvjetima njihovog
priklju~enja na mre`u. Ekonomski se aspekti razmatraju
tek odnedavna i ~ini se da }e postati o~itima samo
u dereguliranim sustavima gdje postoji jasna razlika
izme|u proizvodnje kWh i pru`anja mre`nih usluga. S
promjenom tokova djelatne i jalove snage nakon
priklju~enja vjetroelektrane dolazi do izmjene naravi
distribucijske mre`e. Mre`a poprima aktivnu narav uslijed
~ega se javljaju zna~ajni tehni~ki aspekti koje je
potrebno razmotriti na odgovaraju}i na~in. U ve}ini se
zemalja pozornost usmjerava prema stvaranju propisa
i pravila pomo}u kojih se osigurava kvaliteta napajanja
potro{a~a. Pove}ano uvo|enje obnovljivih izvora elek-

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
tri~ne energije poput vjetroelektrana stvara komponentu
neupravljivosti u ees-u. Na temelju vremenske
prognoze mogu}e je predvidjeti srednju brzinu vjetra u
kratkoro~nom periodu, ali ne i dinami~ke promjene,
manje ili ve}e, koje se doga|aju oko srednje brzine. Dinami~ke
promjene brzine vjetra uzrokuju promjenjivost
iznosa injektirane snage u mre`u. Time se
nadalje uzrokuju pote{ko}e u regulaciji napona i
frekvencije, odnosno u kvaliteti isporu~ene elektri~ne
energije.
Tehni~ki aspekti priklju~enja vjetroelektrana vezani su
uz slijede}e probleme 4, 6, 7, 8:
• Regulacija napona i kompenzacija jalove snage. U
svakom distribucijskom sustavu jasno je iskazana obveza
napajanja potro{a~a uz odr`avanje napona u
odre|enim granicama. Ovaj zahtjev ~esto odre|uje
tro{kove koji su pridru`eni projektiranju i izvedbi
distribucijske mre`e. Priklju~enje vjetroelektrane
uzrokuje promjenu tokova snaga i naponskog profila
u ovisnosti o stanju optere}enja u mre`i. Osim distribucijskog
transformatora s regulacijom pod optere}enjem,
~esto je potrebno primijeniti i sredstva
za kompenzaciju jalove snage kako bi se regulirao
napon u ~vori{tima distribucijske mre`e.
• Regulacija frekvencije i upravljanje snagom. Problem
s frekvencijom javlja se u oto~nom re`imu rada
distribucijske mre`e na koji je priklju~ena vjetroelektrana.
Ukoliko u mre`i nema drugih lokalnih proizvodnih
jedinica reguliranog tipa, frekvenciju nije
mogu}e odr`ati obzirom da vjetroelektrana u
naj~e{}oj izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje i konstantnom
frekvencijom nije u reguliranom pogonu.
Do oto~nog pogona distribucijske mre`e mo`e do}i
ispadom transformatora koji je lociran u pojnoj to~ki
prema visokonaponskoj mre`i.
• Stabilnost napona i kuta. Ukoliko se na generatore
distribuirane proizvodnje gleda samo kao na proizvo|a~e
kWh, razmatranje stabilnosti ne poprima
ve}e zna~enje. Naime, u slu~aju kvara u mre`i i ispada
distribuiranih generatora, izgubljen je jedino
kratki period lokalne proizvodnje koja }e nakon toga
biti ubrzo ponovno uspostavljena. Nasuprot tome,
ukoliko su distribuirani generatori zna~ajni u podr{ci
pogona cijelog elektroenergetskog sustava, prijelazne
pojave u problemu stabilnosti poprimaju veliko
zna~enje. U nestabilnom stanju, asinkroni
generatori u vjetroelektranama ubrzavaju se i
povla~e vrlo veliku jalovu snagu iz mre`e ~ime se naponi
u mre`i nadalje sni`avaju.
• Kvaliteta isporu~ene elektri~ne energije. Kvaliteta
napajanja procjenjuje se obzirom na prijelazne
promjene napona te harmoni~ku izobli~enost
mre`nog napona. Ovisno o karakteristikama mre`e i
vjetroelektrane nakon priklju~enja mo`e do}i do
naru{avanja kvalitete napona kod ostalih korisnika
(potro{a~ki tereti) u distribucijskoj mre`i. Promjenjivost
brzine vjetra uvelike se preslikava na snagu
koju vjetroelektrana injektira u mre`u. Brzina i intenzitet
tih promjena uvelike utje~u na kvalitetu.
• Za{tita. Za{tita pasivne distribucijske mre`e
ude{ena je obzirom na smjer struje koja dolazi samo
iz jednog izvora. Kvar se neutralizira proradom samo
jednog za{titnog ure|aja (serijski nadstrujni
ure|aji). Ukoliko su na distribucijsku mre`u
priklju~ene vjetroelektrane, mogu}e je stvaranje
uvjeta pri kojima ne dolazi do prorade za{titnih
ure|aja ude{enih obzirom na samo jedan smjer napajanja
mjesta kvara. Shema automatskog ponovnog
uklju~enja voda pogo|enog kvarom od velikog je
zna~enja za neprekidnost opskrbe potro{a~a elektri~nom
energijom. Me|utim, ukoliko se takva
shema primjenjuje na vodu koji je u bliskom spoju s
vjetroelektranom, mogu}a je pojava znatnih
o{te}enja zbog lo{e sinkronizacije.
• Pouzdanost i raspolo`ivost. Pouzdanost povrata investicije
predstavlja osnovni motiv investiranja u distribuiranu
proizvodnju elektri~ne energije.
Distribuirani generatori imaju znatno ve}i utjecaj na
pouzdanost opskrbe krajnjeg potro{a~a nego na
pouzdanost elektroprivrede. Me|utim, ponekad i
elektroprivreda ima koristi od distribuirane proizvodnje.
Osobito ukoliko zbog njezine primjene dolazi
do odgode investicija u mre`i te do ubla`avanja
vrlo visokih cijena elektri~ne energije.
Navedeni op}eniti problemi odnose se na tehni~ke
prepreke koje je potrebno premostiti kako bi se
pove}ali izgledi za izgradnju vjetroelektrana. Neke od
tehni~kih prepreka koje se mogu lokalno javiti unutar
navedenih op}ih problema su: neodgovaraju}e
termi~ko dimenzioniranje opreme, previsoka razina
struja kratkog spoja, nestabilnost generatora,
neodgovaraju}e postavke transformatora s promjenjivim
prijenosnim omjerom, interakcija s regulacijom
napona zasnovanom na kompenzaciji pada napona
uzdu` voda, izlo`enost potro{a~a pove}anom iznosu
napona u stacionarnom stanju, pove}anje gubitaka,
naru{avanje kvalitete isporu~ene elektri~ne energije,
naru{avanje reda u sustavu za{tita...
S obzirom na razdjelnu ulogu distribucijskih mre`a,
zna~ajno je provjeriti tehni~ke uvjete napajanja ostalih
potro{a~a nakon priklju~enja predmetnih vjetroelektrana.
U ve}ini slu~ajeva distribucijska mre`a nije projektirana
za smje{taj generatora. [tovi{e, distribucijska
mre`a je mogla biti u pogonu i napajati potro{a~e tijekom
ve}eg broja godina prije samog priklju~enja. Ukoliko
veli~ina izgradnje vjetroelektrane predstavlja
zna~ajan dio mre`ne mo}i, njezino priklju~enje ima
zna~ajan utjecaj na karakteristike mre`e. Mre`a mo`e
ozbiljno ograni~iti evakuaciju snage iz vjetroelektrane.
Vjetroelektranu je stoga potrebno analizirati kao komponentu
sustava. Neophodno je provesti studijsku
analizu kako bi se procijenila potreba za eventualnim
izvo|enjem poja~anja u mre`i nakon priklju~enja
vjetroelektrane. U nekim slu~ajevima studijske analize
mogu ukazati i na to da, obzirom na ukupne tro{kove,
331

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
ograni~enje pogona vjetroelektrane predstavlja bolje
rje{enje u usporedbi s izvo|enjem poja~anja u mre`i.
Projektiranje distribucijskih mre`a slijedi dvije temeljne
ideje: isporuka elektri~ne energije potro{a~ima uz
prihvatljivu kvalitetu napajanja u normalnim uvjetima
pogona te za{tita integriteta sustava u slu~aju da je dio
mre`e u stanju kvara. Studijska analiza oslanja se na
prora~un tokova snaga, prora~un kratkog spoja i
prora~un stabilnosti. Navedeni prora~uni izvode se
kori{tenjem stvarnih parametara ugra|ene opreme u
vjetroelektranama, te relevantnih elemenata distribucijskih
mre`a.
Dijelovi elektri~nih naprava koje potro{a~i priklju~uju
na mre`u (posebice elektroni~ki ure|aji) namijenjeni
su pogonu unutar relativno uskih granica napona oko
nazivne vrijednosti. Stoga napon u svim ~vori{tima distribucijske
mre`e treba odr`avati unutar dozvoljenog
raspona u svim o~ekivanim stanjima optere}enja.
Prora~un tokova snaga koristi se u svrhu provjere normalnih
pogonskih stanja elektroenergetske mre`e. Uz
zadane snage proizvodnje i optere}enja u sustavu,
prora~un tokova snaga rezultira s naponima u svim
~vori{tima sustava. Uz poznate napone po iznosu i
kutu, ra~unaju se tokovi snaga kroz sve elemente
mre`e. Prora~un tokova snaga zapravo se koristi u
svrhu odre|ivanja stanja u mre`i pri razli~itim iznosima
snage optere}enja te razli~itim anga`manima
proizvodnih jedinica. Prikupljanje parametara mre`e
~esto je vremenski vrlo zahtjevna zada}a. Impedancije
vodova i kabela potrebno je prera~unati u matemati~ki
iskoristiv oblik na osnovi podataka proizvo|a~a.
Brojni faktori mogu utjecati na pojavu o{te}enja u distribucijskoj
mre`i. Vodi~i u distribucijskoj mre`i odvojeni
su od zemlje te me|usobno razmaknuti
kori{tenjem razli~itih izolacijskih materijala (zrak, papir
ili polimer). Ponekad mo`e do}i do nepredvidivih
puknu}a unutar izolacije i stvaranja kratkog spoja
izme|u vodi~a ili izme|u vodi~a i zemlje. Ova se nenormalna
putanja vo|enja struje naziva kvarom. Kvarovi u
obliku kratkih spojeva ne ugro`avaju samo sigurnost
pogonskog osoblja ve} mogu zna~ajno o{tetiti opremu
ukoliko se pojave visoki iznosi struje na mjestu kratkog
spoja. Tako|er, mogu}e je da struja poprimi iznos ve}i
od iznosa nazivnog dimenzioniranja prekida~a koji je
upravo namijenjen njezinom prekidanju. Prora~un
kratkog spoja koristi se u svrhu prepoznavanja iznosa
struje kvara pri razli~itim konfiguracijama mre`e i
mjestima kvara. Rezultati se ne koriste samo u svrhu
provjere razine struje kvara te dostatne dimenzioniranosti
komponenti mre`e kroz koje struja prolazi.
Potrebno je {tovi{e potvrditi da je struja kvara dovoljno
velikog iznosa kako bi sustav za{tite uop}e mogao prepoznati
da se radi o stanju kvara. Projektirati sustav
za{tite na na~in da je mogu}e prepoznati i izdvojiti
stanja sustava s velikim strujama optere}enja u normalnom
pogonu te stanja sustava s malim strujama u
uvjetima kvara u mre`i vrlo je te{ka zada}a. Obzirom
da pogre{ke pri otkrivanju kvara ~ine neprihvatljiv si-
332
gurnosni rizik, distribucijski sustav potrebno je projektirati
tako da je struja kvara dovoljno velikog iznosa te
da mo`e biti prepoznata u svim uvjetima pogona.
Potrebno je u~initi razliku izme|u simetri~nih i nesimetri~nih
kratkih spojeva. Simetri~ni kratki spojevi
obuhva}aju sve tri faze na sli~an na~in tako da u njima
ne dolazi do izmjene simetrije izme|u napona i struja.
U prora~unu tih kvarova dovoljno je koristiti jednofazni
model mre`e. Nesimetri~ni kratki spojevi
uzrokuju nesimetri~nost u mre`i i zahtjevaju znatno
slo`eniju analizu.
Tokovi snaga i struje kvarova prora~unavaju se uz pretpostavku
da se sustav prethdono nalazio u to~ki ravnote`e
stacionarnog stanja. U to~ki ravnote`e, napon po
iznosu i kutu u svim je ~vori{tima takav da snaga te~e od
~vori{ta s vi{kom proizvodnje nad potro{njom do
~vori{ta s potro{njom ve}om od proizvodnje. U svakom
~vori{tu postoji ravnote`a izme|u snage proizvodnje,
snage potro{nje i snage prijenosa prema drugim
~vori{tima. Ravnote`a se primjenjuje i na proizvodne jedinice.
Mehani~ka snaga pogonskog stroja jednaka je
elektri~noj snazi koju proizvodi generator uz zanemarene
gubitke. U mehani~kom pogledu, moment ubrzanja
na osnovi pogonskog stroja jednak je momentu
usporenja uzrokovanog proizvodnjom elektri~ne snage
iz generatora. Obzirom da je ukupni moment jednak
nuli, osovina se vrti konstantnom brzinom. Kutna pozicija
rotora mjeri se u odnosu na referentni sustav koji
rotira sinkronom brzinom i naziva kutem rotora. U
to~ki ravnote`e, kut rotora ~ini mjeru iznosa snaga koju
generator injektira u mre`u. Kvarovi uzrokuju promjenu
ravnote`nog stanja zbog ~ega pretpostavka o stacionarnom
stanju sustava vi{e nije upotrebljiva.
Elektroenergetski sustav je tada potrebno tretirati kao
dinami~ki sustav. Prora~un stabilnosti dinami~kog sustava
oslanja se na diferencijalne jednad`be, a ne samo
na algebarske kao u stacionarnom stanju. Diferencijalne
se jednad`be koriste u svrhu provjere sinkronosti
pogona rotiraju}ih strojeva nakon poreme}aja. Ukoliko
je sinkronizam odr`an, sustav se smatra stabilnim. U
protivnom, sustav je nestabilan. Svrha prora~una stabilnosti
nalazi se u procjeni sposobnosti sustava da izdr`i
najte`e poreme}aje. Koristi se i pri odre|ivanju
ograni~enja pogona ees-a.
Ako je potrebno analizirati brze prijelazne pojave te
vladanje naprava zasnovanih na energetskoj elektronici,
prethodne tri vrste prora~una mogu se pokazati
neodgovaraju}ima. Naime, ti su prora~uni zasnovani
na pretpostavci da su valni oblici napona i struje sinusoidalni
zbog ~ega se ukupni sustav modelira kori{tenjem
fazora u domeni elektromehani~kih prijelaznih
pojava. U slu~aju da ta pretpostavka vi{e nije prihvatljiva,
sustav je potrebno analizirati unutar znatno kra}e
vremenske skale kori{tenjem elektromagnetskih prijelaznih
modela. U tim modelima nema pretpostavke o
sinusoidalnosti valnih oblika. Valni oblici prora~unavaju
se korak-po-korak kori{tenjem detaljnog sustava
diferencijalnih jednad`bi koji obuhva}a sve kompo-

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
nente sustava. Ovakvim se pristupom vladanje sustava
obuhva}a na vrlo precizan i detaljan na~in.
Navedene vrste prora~una koriste se za procjenu ozbiljnosti
tehni~kih problema koji se mogu javiti nakon
priklju~enja vjetroelektrane na mre`u. U nastavu su
opisani problemi promjenjivosti napona u mre`i,
pove}anja razine struja kratkog spoja, kvalitete isporu~ene
elektri~ne energije, za{tite, stabilnosti, pogona
mre`e i ekonomi~nosti.
Promjenjivost napona u mre`i. U svakom distribucijskom
sustavu jasno je iskazana obveza napajanja potro{a~a
uz odr`avanje napona unutar dozvoljenih
granica. Ovaj zahtjev ~esto odre|uje tro{kove i na~in
projektiranja distribucijske mre`e. Tijekom dugog niza
godina razvijana je metodologija maksimalnog iskori{tenja
elemenata distribucijske mre`e kako bi potro{a~i
bili napajani uz zadovoljavaju}i napon. Razine
distribucijskog napona razli~ito su definirane u
razli~itim zemljama, ali se u osnovi vode principom pogona
radijalnog napajanja. Prijenosni omjer distribucijskog
transformatora promjenjiv je u skladu s
postavljenim kriterijem regulacije napona. Na taj se
na~in u stanju maksimalnog optere}enja osigurava napajanje
i najudaljenijih potro{a~a uz prihvatljiv napon.
U stanju minimalnog optere}enja, napon kod svih potro{a~a
nalazi se naposredno ispod najvi{e dozvoljene
vrijednosti. Ukoliko se na kraj radijalnog kraka
priklju~i generator dolazi do promjene tokova snaga i
naponskog profila. Najte`a situacija uglavnom se javlja
kada je snaga optere}enja najmanja, a izlazna snaga lokalnog
generatora te~e unatrag prema pojnoj to~ki distribucijskog
sustava. Aproksimativni izraz za povi{enje
iznosa napona u slabo optere}enoj mre`i zbog
priklju~enja generatora glasi (u per unit vrijednostima)
V ( PR XQ)/ V,
(1)
pri ~emu P i Q ozna~avaju izlaznu djelatnu i jalovu
snagu generatora, R i X djelatni otpor i induktivnu
reaktanciju spojnog elementa te V nazivni napon voda.
U nekim slu~ajevima povi{enje napona mogu}e je
ograni~iti reverziranjem toka jalove snage (Q) bilo
kori{tenjem asinkronog generatora ili poduzbu|enog
sinkronog generatora u kapacitivnom pogonu. Asinkroni
generator naj~e{}i je izbor u vjetroelektranama.
Njegovo kori{tenje mo`e biti u~inkovit na~in
ograni~avanja povi{enja napona u srednjenaponskim
mre`ama koje uglavnom imaju vi{i X/R omjer. Kod kabela
u niskonaponskoj distribucijskoj mre`i dominira
utjecaj djelatne snage (P) i djelatnog otpora (R) tako
da se op}enito uzev{i samo vrlo mali generatori
priklju~uju na niskonaponsku mre`u. To~ka
priklju~enja ve}ih generatora treba biti bilo na NN
sabirnicama SN/NN transformatora ili za ve}e elektrane
izravno u SN ili VN mre`i. U nekim se zemljama
koriste vrlo jednostavna pravila predvi|anja maksimalne
veli~ine izgradnje generatora koji mogu biti
priklju~eni na razli~itim mjestima u distribucijskom
sustavu. Alternativni pristup odre|ivanju mogu}nosti
priklju~enja generatora koristi snagu kratkog spoja.
Zahtijeva se da razina trofaznog kratkog spoja (razina
kvara) u to~ki priklju~enja generatora poprimi minimalni
iznos mno`itelja nazivne dimenzioniranosti generatora.
Za vjetroelektrane mno`itelji mogu iznositi i
do 20–25, ali i nadalje predstavljaju vrlo pojednostavljeno
pravilo. Velike vjetroelektrane uspje{no su
u pogonu distribucijske mre`e i uz ni`e omjere (6)
razine kvara i nazivne dimenzioniranosti i to bez bilo
kakvih pote{ko}a. Ukoliko se studijske analize poduzimaju
u cilju istra`ivanja utjecaja lokalnog generatora
na napon u distribucijskoj mre`i, tada se u osnovi razmatra
bilo napon u ~vori{tu krajnjeg potro{a~a ili napon
na nekoj srednjoj sekciji distribucijske mre`e.
Razmatranje utjecaja generatora na napon srednje
sekcije distribucijske mre`e relativno je jednostavnije
provesti, ali pru`a ne{to restriktivnije rezultate. U nekim
se distribucijskim sustavima koriste transformatori
s regulacijom prijenosnog omjera pod optere}enjem.
Prijenosni omjer se mijenja u svrhu odr`avanja napona
unutar predvi|enih granica. ^esto se povratna veza
formira u kompaundiranom obliku napona i struje optere}enja
izlaznog voda. Kompenzacija pada napona
na izlaznom vodu jedna je od tehnika kompaundacije
koja je zasnovana na pretpostavljenom faktoru snage
tereta. Stoga priklju~enje lokalnog generatora i
posljedi~na promjena faktora snage mo`e dovesti do
nekorektnog pogona ukoliko je generator znatno ve}i
u usporedbi s teretom potro{a~a.
Pove}anje razine kvara u mre`i. U vjetroelektranama se
za proizvodnju elektri~ne energije koriste rotiraju}i
strojevi koji doprinose razini kvara u mre`i. Asinkroni i
sinkroni generatori pove}avaju razinu kvara u distribucijskom
sustavu iako je tijekom kvara njihovo vladanje
me|usobno razli~ito. U urbanim podru~jima gdje se
postoje}a razina kvara pribli`ava nazivnoj dimenzioniranosti
rasklopne opreme, pove}anje razine kvara mo`e
ugroziti priklju~enje novih generatora. Pove}anje nazivne
dimenzioniranosti rasklopne opreme mo`e se pokazati
vrlo skupim rje{enjem, a ponegdje kao u Velikoj
Britaniji o~ekuje se da novi proizvodni objekti snose
nove tro{kove. Doprinos novog generatora razini kvara
smanjuje se uvo|enjem impedancije izme|u generatora
i mre`e. Impedanciju ~ini transformator ili prigu{nica,
ali se njihovim instaliranjem stvara tro{ak zbog
pove}anih gubitaka. Tako|er, pove}avaju se i promjene
napona generatora. Koriste se osigura~i za
ograni~avanje doprinosa generatora razini kvara.
Kvaliteta napajanja. Dva aspekta kvalitete napajanja
smatraju se zna~ajnima pri isporuci elektri~ne energije:
prijelazne promjene napona i harmoni~ka izobli~enost
mre`nog napona. U ovisnosti o odre|enim
okolnostima, vjetroelektrana mo`e smanjiti kvalitetu
napona kod ostalih korisnika distribucijske mre`e.
Vjetroelektrana uzrokuje prijelazne promjene napona
u mre`i tijekom normalnog pogona te ukoliko do|e do
pojave relativno velikih promjena iznosa struje
333

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
prilikom uklapanja i isklapanja. Iznos struje u prijelaznim
stanjima ograni~ava se pa`ljivim projektiranjem
vjetroelektrane. Ukoliko se na slabu mre`u
priklju~uje samo jedan generator, umjesto povi{enja
napona u stacionarnom stanju ograni~avaju}im faktorom
postaju prijelazne promjene napona. Sinkroni
generatori mogu se uklju~iti u pogon uz zanemarivo
reme}enje okolne mre`e ako se sinkronizacija izvodi
korektno. Tiristorski upu{tava~i u antiparalelnom
spoju za meki start proizvodnih jedinica koriste se za
ograni~avanje po~etne struje magnetiziranja asinkronih
generatora na vrijednosti koje su manje ~ak i od
nazivne struje. Me|utim, isklju~enje nazivno optere}enog
generatora iz pogona mo`e dovesti do
zna~ajnih propada napona. Kod vjetroelektrana u izvedbi
sa stalnom brzinom vrtnje javljaju se cikli~ke
promjene izlazne struje generatora koje stvaraju flikere
ako generatori nisu odgovaraju}e regulirani.
Nasuprot tome, uvo|enjem lokalne proizvodnje nekog
drugog oblika podi`e se razina kvara u mre`i. Nakon
{to su generatori priklju~eni na mre`u poreme}aji koje
stvaraju potro{a~i ili udaljeni kvarovi stvaraju manje
promjene napona i na taj na~in pobolj{avaju kvalitetu
napajanja. Jedan od konvencionalnih pristupa pobolj{anju
kvalitete napajanja osjetljivih industrijskih
potro{a~a visoke vrijednosti upravo se sastoji u instaliranju
lokalne proizvodnje. Nekvalitetnim projektiranjem
elektroni~kog su~elja vjetroelektrane prema
mre`i dolazi do injektiranja harmoni~kih struja koje
mogu uzrokovati neprihvatljivu izobli~enost napona u
mre`i. Izravno priklju~eni generatori mogu sniziti harmoni~ku
impedanciju distribucijske mre`e te time
smanjiti harmoni~ki napon na ra~un pove}anja harmoni~ke
struje u elektrani. Na taj se na~in smanjuje
mogu}nost nastanka problema vezanih uz harmoni~ku
rezonanciju. To je posebice zna~ajno ako se popre~ne
kondenzatorske baterije koriste za popravljanje faktora
snage i kompenzaciju jalove snage asinkronog
generatora u vjetroelektrani. Sli~an utjecaj javlja se pri
simetriranju napona u ruralnim srednjenaponskim sustavima
koje se izvodi kori{tenjem asinkronog generatora.
Ti su naponi ~esto nesimetri~ni uslijed
priklju~enja jednofaznih tereta. Asinkroni generator
ima vrlo nisku impedanciju obzirom na nesimetri~ne
napone i nastoji povu}i iz mre`e velike nesimetri~ne
struje. Time se simetriraju naponi u mre`i na ra~un
pove}anih struja u generatoru uz posljedicu pove}anog
zagrijavanja.
Za{tita. Postoji vi{e aspekata za{tite generatora
priklju~enog na distribucijsku mre`u:
• Za{tita opreme od unutarnjih kvarova.
• Za{tita distribucijske mre`e koja je u kvaru od struje
kvara koja dolazi iz generatora.
• Za{tita od gubitka pojne to~ke, odnosno od oto~nog
pogona.
• Utjecaj generatora na postoje}u za{titu u distribucijskom
sustavu.
334
Za{tita generatora od unutarnjih kvarova dobro je
poznata. Struja kvara koja te~e iz distribucijske mre`e
koristi se za otkrivanje kvara. Metodologija koja se
koristi u za{titi bilo kojeg velikog motora prihvatljiva je
i u ovom slu~aju. U ruralnim podru~jima, op}i problem
predstavlja osiguranje dovoljnog iznosa struje kvara iz
mre`e koji je potreban za brzu proradu releja ili osigura~a.
Za{tita distribucijske mre`e koja je u stanju
kvara od struje kvara koja dolazi iz generatora ~esto
predstavlja znatno te`u zada}u. Asinkroni generatori
ne mogu napajati mjesto trofaznog kratkog spoja
odr`ivom strujom kvara. Njihov odr`ivi doprinos nesimetri~nim
kvarovima je ograni~en. Mali sinkroni
generatori zahtijevaju sofisticirane uzbudne sustave s
mogu}no{}u forsiranja stropnim naponom tijekom
kvara ukoliko se od njih o~ekuje napajanje mjesta
kvara odr`ivom strujom kvara koja je znatno ve}a od
struje pri punom optere}enju. Stoga je ponekad neophodno
osloniti se na distribucijsku za{titu pri otklanjanju
kvara na elementima distribucijske mre`e i
izolirati elektranu. U elektrani tada dolazi do prorade
nadnaponske ili podnaponske za{tite, nadfrekvencijske
ili podfrekvencijske za{tite ili za{tite od gubitka
pojne to~ke/oto~nog pogona. Ova tehnika sekvencijalne
prorade nije uobi~ajena, ali je neophodna ako
generatori nisu u mogu}nosti osigurati odgovaraju}u
struju kvara za primjenu neke od konvencionalnih
za{tita. Za{tita od gubitka pojne to~ke ili oto~nog pogona
~esto se primjenjuje u sustavima gdje se koristi
automatsko ponovno uklju~enje elemenata distribucijske
mre`e. Zbog niza tehni~kih i administrativnih
razloga, oto~ni pogon vjetroelektrane u dijelu distribucijskog
sustava odvojenog od glavnog sustava op}enito
se smatra neprihvatljivim. Zato se po otkrivanju uvjeta
oto~nog pogona generatora i okolne mre`e inicira
isklju~enje generatora. Prorada tog releja treba se dogoditi
unutar mrtvog vremena APU-a distribucijskog
elementa ukoliko se `eli izbje}i protufazno ponovno
uklju~enje. Iako se koristi ve}i broj suvremenih tehnika
poput ROCOF frekvencijskih releja (eng. rate of
change of frequency) i pomaka vektora napona, ova je
za{tita podlo`na krivoj proradi. Do krive prorade posebice
dolazi ukoliko su postavne vrijednosti ude{ene
vrlo osjetljivo kako bi se {to ranije otkrili uvjeti oto~nog
pogona. Uzemljenje zvjezdi{ta generatora predstavlja
aspekt koji je povezan s pogonom distribucijskog sustava.
U nekim se zemljama smatra neprihvatljivim voditi
pogon neuzemljenog sustava. Stoga je potrebna
posebna pozornost u slu~ajevima kada je zvjezdi{te
postignuto i uzemljeno. Kona~no, generator mo`e utjecati
na pogon postoje}e distribucijske mre`e
uzrokuju}i tokove struje kvara koji nisu o~ekivani u
vrijeme izvornog projektiranja za{tite. Doprinos generatora
u periodu kvara mo`e podr`ati napon u mre`i
i dovesti do izostanka prorade releja.
Stabilnost. Ukoliko se od obnovljivih izvora o~ekuje
samo proizvodnja kWh tada razmatranja stabilnosti
generatora nisu od velikog zna~enja. Ukoliko se kvar

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
pojavi negdje u distribucijskoj mre`i i uzrokuje propad
napona zbog kojeg do|e do isklju~enja generatora,
tada sve {to je izgubljeno jest samo kratki period proizvodnje.
Generator se ubrzava i biva isklju~en proradom
unutarnje za{tite. Sustav nadzora pogona
generatora nakon toga ~eka ponovno uspostavljanje
normalnih uvjeta u mre`i i automatski ponovno
pokre}e generator. Ako je tromost generatora niska, a
vrijeme prorade za{tite u distribucijskoj mre`i veliko,
osiguranje stabilnog pogona postaje ote`ano za sve
kvarove u mre`i. Nasuprot tome, ako je generator
zna~ajan u pru`anju podr{ke sustavu tada stabilnost
poprima pove}ano zna~enje. Stabilnost napona i kuta
mo`e biti zna~ajan problem u okviru odre|enih okolnosti.
Osobiti problem u nekim zemljama predstavlja
prorada ROCOF releja koji su vrlo osjetljivo ude{eni
za otkrivanje uvjeta oto~nog pogona. U slu~aju velikih
poreme}aja u sustavu (gubitak velikog sredi{njeg generatora)
mogu}a je njihova kriva prorada i isklju~enje
ve}eg broja lokalnih generatora. Time se naravno
frekvencija u sustavu dodatno sni`ava. Ponovno
uspostavljanje stanja nakon ispada u sekciji distribucijske
mre`e s ve}im brojem generatora tako|er
zahtijeva dodatnu pozornost. Naime, nakon ponovnog
uklju~enja elementa mre`e, mogu} je nastanak situacije
u kojoj tereti zahtijevaju napajanje prije nego {to
su generatori ponovno uklju~eni. S tim se problemom
najvi{e suo~avaju operatori sustava proizvodnje i prijenosa,
a u sustavu distribucije do sada nije bio
uobi~ajen. Tijekom prijelazne nestabilnosti dolazi do
klizanja polova kod sinkronih generatora. Kod asinkronih
generatora dolazi do ubrzavanja uz povla~enje
velikog iznosa jalove struje ~ime se nadalje sni`ava napon
u mre`i i kre}e prema nestabilnosti napona.
Granica stabilnosti asinkronog generatora u stacionarnom
stanju tako|er mo`e postati ograni~avaju}i faktor
njegove primjene u vrlo slabim distribucijskim
mre`ama. Naime, vrlo velika impedancija izvora ili niska
razina kvara u mre`i mo`e smanjiti vr{ni moment
asinkronog generatora na tako nisku vrijednost da nije
mogu}e ostvariti nazivni pogon.
Pogon mre`e. Zna~ajna posljedica pogona generatora
unutar distribucijske mre`e jest da su elementi mre`e
sada napajani iz ve}eg broja to~aka. Javlja se potreba
za sigurnosnim izoliranjem i uzemljivanjem prije poduzimanja
bilo kakvih djelatnosti na opremi. Tako|er,
mogu}a je pojava pote{ko}a prilikom pribavljanja
odobrenja za isklju~enje elemenata mre`e u svrhu redovitog
odr`avanja. Time se smanjuje prilagodljivost
pri izvo|enju radova u distribucijskoj mre`i na koju je
priklju~en generator.
Ekonomi~nost. Aspekti tehni~kog utjecaja lokalnih
generatora na distribucijski sustav dobro su poznati, a
prora~uni i tehnike projektiranja kvalitetno
postavljeni. Jedini novi aspekt koji se pri tome javlja
vezan je uz ukupni stupanj penetracije te priklju~enje
velikih vjetroelektrana na vrlo slabu mre`u. Nasuprot,
ekonomski utjecaj generatora na distribucijsku mre`u
tek se odnedavna ozbiljnije razmatra. Generator stvara
promjenu tokova snaga u distribucijskoj mre`i te time
uzrokuje promjenu gubitaka u mre`i. Ukoliko je mali
generator smje{ten u blizini velikog tereta tada }e gubici
u mre`i biti smanjeni obzirom da teret mo`e biti
napajan djelatnom i jalovom snagom iz obli`njeg generatora.
Ukoliko je veliki generator smje{ten daleko
od tereta tada je vjerojatnija pojava pove}anja gubitaka
u distribucijskoj mre`i. Daljnje komplikacije
javljaju se zbog promjene iznosa elektri~ne energije s
pove}anjem optere}enja u mre`i. Op}enito, postoji
povezanost izme|u velikog optere}enja u distribucijskoj
mre`i i kori{tenja skupih proizvodnih izvora.
Stoga bilo koji lokalni generator koji mo`e biti u pogonu
tijekom tog perioda i smanjiti gubitke u distribucijskoj
mre`i zna~ajno utje~e na tro{kove pogona. U
dana{nje doba, distribuirana proizvodnja ne sudjeluje
u regulaciji napona u distribucijskoj mre`i. Na primjer,
u Velikoj Britaniji lokalni generatori uglavnom su u
pogonu uz jedini~ni faktor snage. Time minimiziraju
vlastite elektri~ne gubitke i izbjegavaju naplatu zbog
utro{ka jalove snage neovisno o potrebama distribucijske
mre`e. U Danskoj je postignut napredak u
kori{tenju lokalnih generatora (ve}inom vrijedi za
CHP izvore) pri tri razli~ite vrijednosti faktora snage u
ovisnosti o dobi dana. Tijekom vr{nih optere}enja jalova
se snaga injektira u mre`u dok su u periodu slabog
optere}enja generatori u pogonu s jedini~nim faktorom
snage. Distribuirana proizvodnja mo`e tako|er
biti kori{tena kao nadomjestak za izgra|enost distribucijske
mre`e. Pri tome treba imati na umu da generatori
ne mogu nadomjestiti radijalne pojne vodove, da
oto~ni pogon op}enito nije prihvatljiv, te da pro{irenje
mre`e mo`e biti zahtijevano ukoliko je potrebno prikupiti
snagu iz izoliranih obnovljivih izvora. Ipak, ve}ina
je distribucijskih elemenata ve} udvostru~ena ili
uzam~ena pa distribuirana proizvodnja ponekad mo`e
umanjiti zahtjeve za planiranom izgradnjom. Trenuta~no,
koncept prema kojem distribuirana proizvodnja
mo`e nadomjestiti izgra|enost distribucijske
mre`e ipak nije {iroko prihva}en u distribucijskim sustavima.
6. ZAKLJU^AK
U okviru ovog rada ukazano je na metode i tehnike
pove}anja sigurnosti i stabilnosti pogona distribucijskog
sustava s uklju~enim obnovljivim izvorima. Rezultati
su korisni sa stajali{ta prepoznavanja,
smanjivanja ili uklanjanja prepreka koje mogu
ograni~iti ve}e uklju~ivanje obnovljivih izvora u distribucijski
sustav. Nastavak rada u ovom podru~ju bio
bi zanimljiv i obzirom na smjernice energetskog planiranja
u zemljama Europske unije koje se zasnivaju na
Kyoto protokolu. Smjernice se odnose na smanjenje
emisije {tetnih stakleni~kih plinova te na sigurnost i
diverzifikaciju izvora energije. Posebice se istra`ivanje
335

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
u podru~ju izvora energije usmjerava prema obnovljivim
izvorima za koje se u dugoro~nom periodu
o~ekuje zna~ajno pove}anje udjela. U zemljama Europske
unije, do 2010. godine potrebno je pove}ati udjel
obnovljivih izvora u dobavi ukupne energije sa
sada{njih 6% na 12%. Stoga je u budu}e potrebno uskladiti
osnovne smjerice stru~nog i istra`iva~kog rada s
tim planom kako bi se uklonile prepreke poput visokih
tro{kova koje stoje na putu uvo|enju obnovljivih izvora
te pro{irile mogu}nosti primjene rje{avanjem
posljedica intermitentne naravi mnogih obnovljivih izvora.
Od nedavno je jasno uo~ljiv trend prema decentraliziranoj
proizvodnji i dobavi energije. Pove}anje decentralizirane
proizvodnje energije dovest }e do stanja u
kojem }e ve}i broj malih i srednjih proizvo|a~a biti
priklju~en na elektroenergetske mre`e koje su izvorno
projektirane za monopolisti~ka tr`i{ta. Stoga }e se zasigurno
pojaviti i mnogi novi problemi vezani uz
upravljanje i pogon u sektorima prijenosa i distribucije
elektri~ne energije u mre`ama u kojima je potrebno
u~inkovito razmjestiti obnovljive izvore. Ovaj ~lanak
predstavlja jedan od ranijih radova u Republici Hrvatskoj
na temu priklju~enja obnovljivih izvora na elektroenergetsku
mre`u. U skladu je s op}im EU
smjernicama koje idu za uspostavljanjem unutarnjeg
tr`i{ta elektri~nom energijom, proizvodnjom elektri~ne
energije iz obnovljivih izvora te s ostalim akcijama
i mjerama koje se poduzimaju u liberalizaciji
tr`i{ta energijom.
U nekim zemljama i regijama (Danska, sjeverni dio
Njema~ke, neke regije [panjolske), energija vjetra ve}
dose`e razinu penetracije na kojoj se javljaju ozbiljni
pogonski problemi. Penetracija energije vjetra u
iznosu od 30–40% ve} postoji u Danskoj i sjevernom
dijelu Njema~ke. U Velikoj Britaniji, operatori distribucijske
mre`e o~ekuju znatno umanjene
mogu}nosti prihvata distribuirane proizvodnje u odnosu
na nedavna predvi|anja. Razlozi le`e u nepostojanju
sustava komercijalnih tr`i{nih usluga te u
neraspolo`ivosti ekonomski poticajnih mjera koje bi se
primijenile u rje{avanju mnogih izazova. Regulacija
napona, stabilnost napona, regulacija frekvencije i stabilnost
kuta smo su neki od izazova koje postavlja distribuirana
proizvodnja. U EU zemljama tek sada je
jasno da navedeni problemi koji se javljaju pri
povi{enoj penetraciji obnovljivih izvora mogu postati
preprekom za budu}e kori{tenje energije vjetra od
koje se o~ekuje zna~ajan doprinos u proizvodnji elektri~ne
energije. To }e zasigurno uzrokovati veliki pritisak
pri ispunjavanju zacrtanog EU cilja o 12% energije
iz obnovljivih izvora do 2010. godine.
Regulacija, planiranje, pogon i upravljanje budu}im
distribucijskim sustavima s uklju~enim distribuiranim
izvorima elektri~ne energije, a napose obnovljivima,
predstavljat }e jedan od najve}ih izazova stru~noj i istra`iva~koj
javnosti. Odgovor na pitanje kako uklju~iti
zna~ajan broj obnovljivih izvora u postoje}i sustav do-
336
bave energije imat }e jedno od sredi{njih mjesta.
Uspje{na integracija obnovljivih i distribuiranih izvora
elektri~ne energije u postoje}e mre`e na razli~itim naponskim
razinama klju~ni je aspekt pri ispunjavanju
EU cilja o pove}anju udjela obnovljivih izvora.
U dana{nje je doba u ve}ini EU zemalja o~ito da postoji
jasan nedostatak u slijede}im aspektima:
• Pravila tr`i{ta i pravila mre`nog poslovanja.
• Standardi priklju~enja.
• Kriteriji planiranja i pogona te poslovni postupci operatora
distribucijskih sustava.
• Sredstva vo|enja, mjerni ure|aji te sustavi
upravljanja i za{tite.
Navedeni aspekti uvelike odre|uju stajali{ta koja se
formiraju unutar nacionalnih tr`i{ta elektri~nom energijom
i distribucijskih sustava od kojih se o~ekuje
omogu}avanje integracije obnovljivih izvora kao distribuirane
proizvodnje obzirom na uvjete njihovog
priklju~enja, vo|enje njihovog pogona te njihovo
tr`i{no poslovanje. Razvidno je da na razini zemalja
Europske unije postoji nedostatak harmonizacije pravila
i smjernica koje imaju za cilj dozvoljavanje i promicanje
ve}eg pristupa distribuirane proizvodnje
prijenosnim i distribucijskim mre`ama. U zemljama
Europske unije ve} se radi na udru`ivanju i koordiniranju
napora koji se ula`u u prikupljanje relevantnih
iskustava kako bi se na europskoj razini stvorile preporuke
za slijede}e elemente organizacijske naravi:
• Harmonizacija tr`i{nih pravila i pravila vo|enja pogona
sustava.
• [irenje pozitivnih iskustava integracije distribuirane
proizvodnje.
• Standardizacija su~elja prema mre`i i ostale opreme
u obnovljivim izvorima sa svrhom podr{ke industrijskim
proizvo|a~ima.
Unutar navedenih organizacijskih elemenata potrebno
je usmjeriti stru~nu i istra`iva~ku javnost prema
slijede}im aspektima koji su od zna~enja za rad na {iroj
integraciji distribuirane proizvodnje:
• Regulacija distribucijskih sustava i tr`i{ta elektri~nom
energijom obzirom na integraciju distribuirane
proizvodnje (uklju~uju}i i obnovljive izvore).
– Zakonodavni okvir distribucijskih sustava: prihodi
i tarife.
– Zakonodavni okvir obnovljivih i/ili distribuiranih
izvora: pristup mre`i, uvjeti priklju~enja, naplata
pristupanja i kori{tenja sustava, utjecaj na prihod
distribucije.
– Regulatorni tretman proizvodnje elektri~ne energije
iz obnovljivih izvora u okviru tr`i{ta elektri~nom
energijom: dnevna tr`i{ta, ugovori, tr`i{te
snagom regulacije, pomo}ne usluge, doprinos sigurnosti
sustava ili naplata kapaciteta.
– Dodatna tr`i{na vrijednost stvorena uskladi{tenjem
energije u svrhu pru`anja usluga na tr`i{tu.
Odre|ivanje cijena i povrat investicije.

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
– Kriteriji planiranja i odre|ivanja pouzdanosti pogona
te upravljanje kvalitetom isporu~ene elektri~ne
energije. Mre`na pravila za distribuciju.
– Definiranje funkcija i odgovornosti operatora distribucijskih
sustava obzirom na distribuiranu proizvodnju
i tr`i{ne usluge.
• Integrirano planiranje distribucijskih mre`a s vrlo visokom
razinom penetracije distribuirane proizvodnje
te cjenovni odziv na upravljanje potra`njom.
– Tehnike predvi|anja optere}enja i proizvodnje uz
razmatranje lokalnih razlika u penetraciji obnovljivih
izvora i cjenovnom odzivu na upravljanje
potra`njom.
– Kriteriji planiranja: novi kriteriji uz razmatranje
neizvjesnosti obzirom na lokaciju i veli~inu
izgradnje distribuiranih izvora te odziva potra`nje.
Kori{tenje GIS-a i vi{ekriterijskih tehnika
odlu~ivanja (investicije, tro{kovi pogona,
pouzdanost i utjecaj na okoli{).
• Upravljanje distribucijskim sustavom s visokom razinom
sigurnosti dobave energije i lokalne autonomije
omogu}ene priklju~enjem distribuirane proizvodnje.
– Sigurnost dobave energije unutar elektroenergetskih
sustava s visokom razinom integriranosti distribuirane
proizvodnje.
– Kriteriji pogona koji omogu}avaju upravljanje sustavom
s visokom razinom distribuirane proizvodnje
i upravljanja potra`njom.
– Novi postupci upravljanja mre`om i potra`njom
energije obzirom na ulogu operatora.
– Upravljanje tokovima snage i iznosima napona u
~vori{tima.
– Procjena utjecaja distribuirane proizvodnje na gubitke
u mre`i, odgoda investicija u infrastrukturu
mre`e, pokazatelji pouzdanosti i kvaliteta napona.
• Kvaliteta isporu~ene elektri~ne energije, brojila, sustavi
upravljanja i za{tite u distribucijskim sustavima s
visokom razinom integriranosti distribuirane proizvodnje.
– Zahtjevi na sustave upravljanja/za{tite u to~kama
priklju~enja distribuiranih izvora.
– Harmonizacija standarda priklju~enja na razini
zemalja Europske unije.
– Brojila i standardiziranost.
– Inteligentni sustavi za{tite zasnovani na pristupima
samostalnih agenata.
– Uklju~enje za{tite unutar distribuirane proizvodnje
u svrhu postizanja visokog stupnja lokalne
autonomije i sigurnosti napajanja.
Intenzivan rad unutar prethodnih aspekata doprinijet
}e boljem razumijevanju potencijalnih problema i razvoju
rje{enja sa strane distribuirane proizvodnje u postoje}im
elektroenergetskim sustavima. Tako|er,
daljnja istra`ivanja doprinijet }e izvo|enju budu}ih
projekata u skladu s inovativnim tehni~kim pristupima
u integraciji distribuirane proizvodnje elektri~ne ener-
gije na razli~itim naponskim razinama uz programe
upravljanja potra`njom (unutar tr`i{ta elektri~nom energijom
veliki i srednji potro{a~i imat }e osjetljivi cjenovni
odziv), tehnike upravljanja lokalnim
energetskim potrebama te koordiniranost u stvaranju
odr`ivog energetskog sustava s velikim stupnjem lokalne
autonomije i sigurnosti dobave. Tako|er,
pridonijet }e postizanju inovativnih socio-ekonomskih
pristupa integralnom energetskom planiranju koji idu
za lokalnim smjernicama, pravilima i regulacijama.
U skladu s op}im EU smjernicama, potrebno je i nadalje
istra`ivati temeljne tehni~ke aspekte:
• Razvoj naprednih metoda regulacije frekvencije i
napona u budu}im distribucijskim sustavima s distribuiranom
proizvodnjom uklju~uju}i obnovljive izvore.
Problemi regulacije bit }e vrlo vjerojatno
kratkoro~ne prepreke ve}oj penetraciji obnovljivih
izvora u mre`ama.
• Razvoj naprednih metoda upravljanja vezanih uz
stabilnost napona i kuta u budu}im distribucijskim
sustavima s distribuiranom proizvodnjom. Problemi
stabilnosti vjerojatno su dugoro~ne prepreke ve}oj
penetraciji obnovljivih izvora u mre`ama.
• Pronala`enje inovativnih rje{enja problema kvalitete
isporu~ene elektri~ne energije i pobolj{anje
pouzdanosti distribucijskih sustava kori{tenjem
transformatora s promjenjivim prijenosnim omjerom
pod optere}enjem, multifunkcijskih upravlja~kih
naprava zasnovanih na energetskoj
elektronici i novih upravlja~kih metoda. Rje{enja su
od velikog zna~enja u dugoro~nom osiguranju kvalitete
napajanja.
• Planiranje dugoro~nih investicija u distribucijama uz
neizvjesnosti potra`nje i proizvodnje.
• Uloga operatora distribucijskog sustava i stvaranje
okvira za tr`i{ni pogon i upravljanje sustavom uz
odre|enu prilagodljivost kori{tenjem resursa poput
transformatora s promjenjivim prijenosnim omjerom
pod optere}enjem, multifunkcijskih upravlja~kih
naprava zasnovanih na energetskoj
elektronici, ure|aja za uskladi{tenje energije...
Nastavak ovih istra`ivanja u skladu je sa suvremenim
izazovima. Rezultati istra`ivanja bit }e od velikog
zna~enja u pobolj{anju prihvatljivosti obnovljivih izvora,
pove}anju kompetitivnosti i omogu}avanju prilagodljivosti
u pristupanju razli~itim razinama
distribucijskog sustava.
Ovaj ~lanak daje samo djelomi~an osvrt na klju~ne aspekte
distribuirane proizvodnje kao 'novog rastu}eg
tr`i{ta'. Me|u njima sredi{nje mjesto zauzimaju regulacija
napona i kompenzacija jalove snage, regulacija
frekvencije i stabilnost. U tradicionalnim distribucijskim
sustavima ne javljaju se problemi koji su vezani
uz regulaciju frekvencije i stabilnost. S uklju~ivanjem
distribuirane proizvodnje u distribucijske sustave navedeni
}e se aspekti, koji tradicionalno pripadaju prijenosnim
sustavima, u novim okolnostima pojaviti i u
337

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
distribucijskim sustavima. Me|utim, njihovo pojavljivanje
u distribucijskim sustavima bit }e razli~ito od pojavljivanja
u prijenosnim sustavima u nekoliko bitnih
elemenata:
• U distribucijske sustave bit }e uklju~eni resursi distribuirane
proizvodnje koji imaju zna~ajno razli~ite
stati~ke i dinami~ke karakteristike. Matemati~ko
modeliranje i analiza takvih distribuiranih resursa do
sada je imala vrlo ograni~eni karakter, posebice u
usporedbi sa centraliziranom proizvodnjom
priklju~enom na prijenosne sustave.
• Pogon i upravljanje distribuiranim izvorima razli~iti
su od onih kod centralizirane proizvodnje. Za centraliziranu
proizvodnju u komercijalnom su obliku
ve} razvijene sofisticirane metode upravljanja koje
su i prakti~no primijenjene. Pri~uvna djelatna snaga i
regulacija frekvencije te regulacija napona i kompenzacija
jalove snage samo su neki od tih primjera
primjene.
• Sustav telekomunikacija izme|u operatora prijenosnog
sustava i proizvodnih objekata vrlo je dobro razvijen
i slu`i upravljanju i vo|enju pogona
centaliziranih proizvodnih objekata. Me|utim, u distribucijskim
sustavima postoji relativno ograni~eni
sustav komunikacijskih veza izme|u operatora distribucijskog
sustava i distribuiranih proizvodnih objekata.
• Prethodni elementi ~ine pogon i upravljanje distribucijskim
sustavom zna~ajno razli~itima od onih kod
prijenosnih sustava. Upravljanje i pogon distribucijskih
sustava s ve}im brojem distribuiranih izvora
~init }e znatno slo`eniju zada}u u usporedbi s prijenosnim
sustavima.
Modeliranje, analiza, vo|enje pogona, upravljanje,
planiranje i komercijalne usluge u takvim }e sustavima
i nadalje zahtijevati pozornost kako bi kratkoro~ni i
dugoro~ni interesi dru{tva bili zadovoljeni. U ovom su
radu ukratko predo~ene pote{ko}e koje se mogu javiti
kao prepreke uklju~ivanju obnovljivih izvora u distribucijske
sustave. I nadalje je potrebno pronalaziti
rje{enja za pobolj{anje kvalitete isporu~ene energije,
pove}anje pouzdanosti i uvo|enje prilagodljivosti u
budu}e distribucijske sustave. [tovi{e, potrebno je otvoriti
i nova podru~ja istra`ivanja poput nadzora,
vo|enja pogona, upravljanja i telekomunikacijskih tehnika.
Tako|er, metode odre|ivanja cijena u budu}im
distribucijskim sustavima doprinose njihovom komercijalnom
razvoju u tr`i{nim okvirima. Takve }e aktivnosti
biti od zna~enja i pri ostvarivanju zacrtanih EU
ciljeva koji su vezani uz obnovljive izvore.
Pored tehni~kih aspekata, neophodno je razmotriti
ekonomske i regulatorne aspekte koji su tako|er
zna~ajni za sigurnost i stabilnost budu}ih distribucijskih
sustava. Budu}i distribucijski sustavi bit }e
znatno slo`eniji nego {to se danas smatra. Oni }e biti
znatno te`i za pogon, upravljanje i planiranje u
usporedbi s prijenosnim sustavima i tradicionalnim
338
distribucijskim sustavima. [tovi{e, budu}e distribucijske
sustave s uklju~enim obnovljivim izvorima
potrebno je razviti na temelju ekonomi~nosti i tr`i{nih
principa. Time }e se zasigurno pojaviti i nova podru~ja
istra`ivanja u energetskom sektoru u svim zemljama
koje `ele pratiti smjernice Europske unije. Aspekti
pomo}nih usluga ~init }e novo podru~je koje }e biti od
prakti~nog interesa distribucijskim kompanijama i distribuiranim
generatorima.
LITERATURA
1 T. ACKERMANN, et al.: "Distributed generation: a definition",
Electric Power Systems Research, vol. 57, 2001, pp.
195-204
2 T. ACKERMANN, et al.: "Distributed power generation
in a deregulated market environment – A Working Paper",
Royal Institute of Technology, Stockholm, Sweden,
2003
3 P. CHRISTIANSEN, et al.: "Grid connection and remote
control for the Horns Rev 150 MW offshore wind farm in
Denmark", Proceedings of the 2nd International Workshop
on Transmission Networks for Offshore Wind Farms,
Stockholm, Sweden, March 29-30, 2001
4 CIGRE: "Impact of increasing contribution of dispersed
generation on the power system", WG 37.23, Feb. 1999
5 CIGRE: "Modelling new forms of generation and storage",
WG 38.01, Nov. 2000
6 N. HATZIARGYRIOU, et al.: "Distributed energy
sources: Technical challenges", IEEE paper, No.
0-7803-7322-7, 2002
7 N. JENKINS, et al.: Embedded generation, IEE Power
and Energy Series 31, ISBN 0 85296 774 8, London, UK,
2000
8 J. LOPES, et al.: "Integration of dispersed generation on
distribution networks – Impact studies", IEEE paper, No.
0-7803-7322-7, 2002
DISTRIBUTED GENERATION OF ELECTRIC ENERGY
The paper discusses in a general way the main characteristics
of distributed electric energy generation. First, technical
influence of distributed resources on production, transmission
and distribution systems of electric energy are given.
Some technical solutions and open questions are quoted.
Electric energy generation from small wind power plants is
given as a distributed generation. Calculation methods applied
in distribution network are described, which are used
in the study analysis of resource connection to the distribution
grid.
VERSTREUTE ENERGIEERZEUGUNG
In dieser Arbeit sind Hauptmerkmale distribuirter (=verstreuter)
Stromerzeugung allgemein betrachtet. Vorerst
sind technische Einflüsse der verstreuten Stromerzeugung

N. Dizdarevi} – M. Majstrovi} – S. @utobradi}: Distribuirana proizvodnja elektri~ne energije Energija, god. 52 (2003) 5, 321 – 339
auf die Erzeugungs-, Übertragung- und Verteilungssysteme
beschrieben. Danach sind gewisse Auswirkungen
technischer Lösungen, sowie noch offene Fragen dagestellt.
Die Stromerzeugung kleiner Windkraftwerke ist als verstreute
Erzeugung betrachtet. Beschrieben sind jene
Berechnungsarten der Verteilungsnetze, welche in wissenschaftlicher
Betrachtung des Anschliessens von Stromquellen
an das Verteilungsnetz benutzt werden.
Naslov pisaca:
Dr. sc. Nijaz Dizdarevi}, dipl. ing.
prof. dr. sc. Matislav Majstrovi}, dipl. ing.
dr. sc. Sr|an @utobradi}, dipl. ing.
Energetski institut "Hrvoje Po`ar"
Savska 163, 10000 Zagreb, Hrvatska
Uredni{tvo primilo rukopis:
2003-03-6.
339

VA@NOST DONOŠENJA STANDARDA
ENERGETSKE EFIKASNOSTI RADI POVE]ANJA
NACIONALNIH ENERGETSKIH UŠTEDA
Mr. sc. Vesna K olega,Zagreb
UDK 620.9.351.64
PREGLEDNI ^LANAK
U ~lanku su prikazana svjetska iskustva kao potvrda va`nosti uvo|enja standarda energetske efikasnosti ku}anskih ure|aja i
uredske opreme radi smanjenja energetske potrošnje u stambenom i javnom sektoru zgrada na nacionalnom nivou, s posebnim
osvrtom na va`nost provo|enja me|unarodne i regionalne harmonizacije standarda energetske efikasnosti, energetskih
oznaka i test procedura. Nadalje, opisana su dva osnovna pristupa etabliranju standarda energetske efikasnosti: statisti~ki i
in`enjersko-ekonomski.
Klju~ne rije~i: standardi energetske efikasnosti, test procedure,
me|unarodna harmonizacija, statisti~ki
pristup, in`enjersko-ekonomski
pristup.
1. UVODNA RAZMATRANJA
Standarde energetske efikasnosti ku}anskih ure|aja i
uredske opreme ~ini niz procedura i propisa koji definiraju
radne karakteristike (radni u~inak) proizvedenog
ure|aja s obzirom na energiju koju troši. Ure|aji
koji su energetski neefikasniji od nekog minimuma
propisanog standardom moraju biti povu~eni s tr`išta
do odre|enog datuma.
U ve}ini razvijenih zemalja svijeta standardi energetske
efikasnosti su neizostavni dio nacionalne energetske
politike s ciljem smanjenja energetske potrošnje i
emisije štetnih tvari.
Preliminarna je faza u postupku donošenja standarda energetske
efikasnosti provesti sve potrebne analize koje
}e dati zadovoljavaju}e odgovore na ~etiri klju~na pitanja:
1. Koje su posljedice uvo|enja standarda energetske
efikasnosti na raspolo`ivost i kvalitetu energetskih
ure|aja?
2. Kakav je ekonomski utjecaj (analize troškova i
koristi, eng. cost-benefit analysis) standarda na potroša~e,
proizvo|a~e, nacionalno gospodarstvo i
zaštitu okoliša?
3. Pod kojim je uvjetima i u kolikoj mjeri potrebna intervencija
Vlade na tr`ištu energetskih ure|aja?
4. Kako upravljati procesom donošenja i provedbe
standarda energetske efikasnosti?
Strana iskustva pokazuju da se 3. pitanje pokazalo vrlo
spornim i da je još uvijek bez pravog odgovora. Dok za-
govornici smatraju da se intervencijom Vlade jednostavno
modificiraju pravila na slobodnom tr`ištu u
korist sviju, oponenti tvrde da uplitanje Vlade negira
slobodu i konkurentnost tr`išta.
2. PODJELA STANDARDA ENERGETSKE
EFIKASNOSTI
Prema na~inu donošenja i provedbe standardi energetske
efikasnosti se dijele u dvije osnovne grupe:
1. nametnuti od strane relevantnih dr`avnih institucija
– mandatni standardi (eng. mandatory standards);
2. standardi doneseni konsenzusom izme|u zainteresiranih
strana (udruga potroša~a, proizvo|a~a i
Vladinih institucija) – dobrovoljni standardi (eng.
voluntary standards).
Podjela prema formi standarda je na dva glavna tipa:
1. standarde koji uvjetuju radni u~inak ure|aja (performanse
ure|aja) (engl. performance energy efficiency
standards);
2. standarde koji zahtijevaju odre|eno svojstvo (opciju)
ure|aja (npr. standardom je propisano da perilice rublja
moraju imati opciju hladnog ispiranja) ili uklanjanje
opcije ure|aja (npr. u plinskim sušilicama rublja
ne smiju biti nikakva kontrolna svjetla) (engl. prescriptive
energy efficiency standards).
Zahtijevani radni u~inak energetskog ure|aja mo`e
biti definiran kao:
1. minimalna dozvoljena energetska efikasnost ure|aja;
2. maksimalna dozvoljena energetska potrošnja ure|aja.
341

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
Zahtijevane veli~ine se odre|uju test procedurama u
ispitnim laboratorijima. Test procedure su niz precizno
definiranih protokola koji rangiraju energetske radne
karakteristike proizvedenih ure|aja zabranjuju}i izlaz
na tr`ište ure|ajima koji su energetski neefikasniji od
nekog zadanog minimuma.
3. STRANA ISKUSTVA U DONOŠENJU
I PROVEDBI STANDARDA
ENERGETSKE EFIKASNOSTI
3.1. Povijest donošenja standarda energetske
efikasnosti
Prvi standardi energetske efikasnosti na podru~ju
Europe datiraju iz šezdesetih godina. Najraniji standardi
za ~itav niz elektri~nih ure|aja doneseni su u Poljskoj
1962., ali nikad nisu implementirani u praksu.
Francuska je još 1966. donijela prvi mandatni standard
energetske efikasnosti za hladnjake, koga je slijedio
standard za zamrziva~e donesen 1978. godine. Niti jedan
od njih nije za`ivio u praksi.
Generalni zaklju~ak o prvoj legislativi ovog podru~ja
na europskom tlu je da je bila nezadovoljavaju}a, nedjelotvorna
i nije se implementirala u praksu.
U Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama, prvi standardi
energetske efikasnosti doneseni su u Kaliforniji, 1978.
godine, a u sljede}im godinama standarde donose i ostale
ameri~ke dr`ave. Godine 1987. ameri~ki je Kongres
usuglašene standarde svih dr`ava objedinio u
Nacionalni dokument o energetskoj efikasnosti
ure|aja (Nacional Appliance Energy Conversation
Act, NAECA) kao jedinstveni federalni standard.
342
Harmonizaciju standarda su potaknuli proizvo|a~i energetskih
ure|aja kojima je bilo puno jednostavnije i
isplativije poštovati jedan jedinstveni nego ~etrdesetak
razli~itih standarda.
Prvi doneseni standardi u sklopu NAECA bili su oni za
hladnjake, zamrziva~e, grijalice vode i klimatizacijske
ure|aje 1.
3.2. Globalni pregled
U 90-tim godinama 20. stolje}a, u`urbano se donose
prvi ili modificiraju postoje}i standardi energetske efikasnosti
ku}anskih ure|aja i uredske opreme. U svijetu
su, u ovom trenutku, najrasprostranjeniji mandatni
standardi energetske efikasnosti (sl. 1. i tabl. 1).
Posljednjih su nekoliko godina provedene brojne analize
i procjene globalnog energetskog potencijala koje
pokazuju da su mogu}e uštede uvo|enjem standarda
energetske efikasnosti u ku}anstvima i uslu`nom sektoru
vrlo velike (tabl. 2) 2. U studiji nije analizirana
individualna potrošnja neke zemlje, ve} prognoza ukupne
globalne potrošnje u stambenom i uslu`nom
sektoru, koja uzima u obzir tehnološka dostignu}a,
razne programe poticanja i promocije energetske efikasnosti
i upravljanja potrošnjom, uvo|enje
ozna~avanja i standarda energetske efikasnosti za
gra|evinske materijale i elemente, te cjelokupnu energetsku
opremu unutar zgrade.
Analiza energetskog potencijala stambenog i uslu`nog
sektora pokazuje da 1990. godine 41% ukupne svjetske
potrošnje elektri~ne energije otpada na spomenute
sektore.
Slika 1. Globalni prikaz zastupljenosti standarda energetske efikasnosti za ku}anske ure|aje

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
Tablica 1. Status standarda energetske efikasnosti ku}anskih
ure|aja prema regijama i dr`avama
Dr`ava/regija Mandatni
/dobrovoljni
Australija M H/Z, GV
Brazil D H/Z
Ure|aji* Komentar
na snazi
od 1999.
Kanada M svi
sli~ni SAD-ovim
standardima
Kina M H, PR, SKU potrebna
revizija
Europska unija M H/Z
Indija D
H, SKU,
CKU
Japan D CKU
Koreja M H, CKU
Meksiko M H/Z, SKU
Filipini M CKU
SAD M svi
na snazi
od 1999.
potrebna
revizija
sli~ni SAD-ovim
standardima
* Ure|aji su: hladnjaci (H), zamrziva~i (Z), kombinirani
hladnjaci (H/Z), perilice rublja (PR), perilice posu|a
(PP), sušilice rublja (SR), grijalice vode (GV), štednjaci
(Š), sobni klima ure|aji (SKU), centralizirani klima
ure|aji (CKU)
Tablica 2. Globalna potrošnja u 1990. godini i prognoza energetskih
ušteda u zgradama (stambeni + uslu`ni sektor) (EJ)
(EJ) 1990. 2010. 2020. 2050.
Elektri~na energija 51 69 79 109
Ostali energenti
Ukupna potrošnja
62 83 95 152
bez standarda i
oznaka 112 151 174 261
Ukupna potrošnja
sa standardima i
oznakama 112 128 138 137
PROIZVOÐA^
Ostali
G.D.A.
Candy
Merloni
Liebherr
Groupe Brant
Miele
Whirlpool
Bosch-Siemens
Electrolux
U prognozi za 2050. pretpostavljena su zna~ajna tehnološka
dostignu}a u odnosu na 2020. godinu.
U razdoblju izme|u 1995. – 2010. godine o~ekuje se rapidni
porast potrošnje elektri~ne energije u tranzicijskim
zemljama zbog korištenja sve ve}eg broja energetskih
ure|aja u zgradama, koji }e zahtijevati prosje~ne godišnje
investicije u nove proizvodne i distribucijske kapacitete u
iznosu od cca 97 milijardi USD 3.
Koliko je to zna~ajan iznos, najbolje je vidljivo iz ~injenice
da je 1992. godine na svjetskom tr`ištu, na
ku}anske ure|aje (hladnjake, zamrziva~e, perilice rublja,
perilice posu|a i mikrovalne pe}nice) potrošeno
ukupno 67 milijardi USD. Realno je za o~ekivati da }e
do 2005. godine taj iznos porasti na više od 85 milijardi
USD 4. Procjenjuje se da }e svjetsko tr`ište hladnjaka
i klimatizacijskih ure|aja, koje je 1997. godine iznosilo
40-45 milijardi USD, do 2005. porasti na preko 50 milijardi
USD 5.
Na slici 2. prikazana je ukupna dobit velikih europskih
proizvo|a~a od prodaje bijele tehnike u 1994. godini.
U tablici 3. dana je prognoza udjela ku}anskih ure|aja
(hladnjaci, zamrziva~i, perilice rublja, perilice posu|a,
sušilice rublja, razne vrste štednjaka uklju~uju}i i mikrovalne
pe}nice) po svjetskim regijama 4.
Tablica 3. Prognoza udjela pojedine regije na svjetskom
tr`ištu bijele tehnike (%)
Regija 1992. 2005.
Zapadna Europa
Sjeverna Amerika
Jugoisto~na Azija
Isto~na Europa
Ju`na Amerika
Srednji Istok
Australija i Pacifik
Ostalo
39,9
25,0
20,2
6,8
1,8
1,9
1,6
2,8
0 1 2 3 4 5 6
Prodaja (milijarde eura)
Slika 2. Ukupna dobit velikih europskih proizvo|a~a od prodaje bijele tehnike
38,4
21,1
23,6
7,2
2,6
2,5
1,6
3,0
343

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
Iz tablice 3 je vidljivo da 1992. godine 85% svjetskog
tr`išta bijele tehnike ~ine tri velike svjetske regije: Zapadna
Europa, Sjeverna Amerika i Jugoisto~na Azija.
U periodu do 2005. godine udjeli spomenutih regija na
svjetskom tr`ištu bijele tehnike }e stagnirati ili blago
padati, dok se porast o~ekuje u Ju`noj Americi, Srednjem
Istoku, Jugoisto~noj Aziji i Isto~noj Europi (tim
redoslijedom).
U tablici 4. prikazana je prognoza porasta prodaje pojedinog
ku}anskog ure|aja izra`ena u USD prema maloprodajnoj
cijeni ure|aja iz 1992. godine 4.
Tablica 4. Prognoza porasta prodaje pojedinog ku}anskog
ure|aja na svjetskom tr`ištu (u milijunima USD)
Ure|aji 1992. 2005. Porast (%)
Hladnjaci 26 738 32 208 20,5
Perilice i
sušilice rublja
18 592 20 623 10,9
Štednjaci 11 154 12 116 8,6
Mikrovalne
pe}nice
Perilice
posu|a
6 817 7 353 7,9
3 826 4 671 22,1
Ukupno 67 127 76 971 14,7
Najve}i porast prodaje o~ekuje se za perilice posu|a (u
1992. godini ih je bilo broj~ano znatno manje nego ostalih
ure|aja) i hladnjake (svi tipovi hladnjaka i zamrziva~a,
kombinirani hladnjaci i dr.).
Globalna analiza provedena 1996. godine za Svjetski
energetski kongres (World Energy Congress, WEC)
pokazala je da izrazito ekološki scenarij u odnosu na
konzervativni (eng. buisiness as usual scenario) smanjuje
potra`nju za energijom za 6-16% u zemljama
~lanicama Organizacije za ekonomsku kooperaciju i
razvitak (OECD), kojoj pripadaju Europska unija,
Australija, Japan, Koreja, Meksiko, Novi Zeland i
SAD. Izrazito ekološki scenarij polazi od pretpostavke
da }e globalni problem stakleni~kog efekta i koncept
odr`ivog razvitka na svjetskoj razini ve} do 2010. godine
osjetno djelovati na porast primjene energetski
efikasnih tehnologija i obnovljivih izvora energije. U
tranzicijskim zemljama smanjenje energetske potra`nje
iznosi izme|u 24 i 44%, pri ~emu je veliki dio
ušteda postignut uspješnom provedbom standarda energetske
efikasnosti 6.
Osim energetskih ušteda, va`nost standarda energetske
efikasnosti je i u njihovu ekološkom u~inku.
Spomenute analize, prognoziraju za 2005. godinu, kao
direktnu posljedicu provedbe standarda energetske
efikasnosti, smanjenje emisije CO 2 za 107 milijuna
tona (što je 2% ukupne emisije CO 2 u SAD), NO X za
286 000 tona i SO 2 za 385 000 tona 7. Ovdje treba
naglasiti da je u 1995. godini, 25–30% globalne emisije
CO 2 bilo iz sektora zgradarstva.
Brojni me|unarodni ugovori o zaštiti okoliša i reduciranju
emisija CO 2 inzistiraju na uvo|enju energetskih
344
oznaka, standarda energetske efikasnosti, te njihovoj
me|unarodnoj i regionalnoj harmonizaciji kao dokazano
djelotvornim mjerama zaštite okoliša.
4. MEÐUNARODNA I REGIONALNA
HARMONIZACIJA STANDARDA ENERGETSKE
EFIKASNOSTI, ENERGETSKIH OZNAKA
I TEST PROCEDURA
^injenica da energetski ure|aji proizvedeni prema
vrijede}im standardima jedne zemlje, nisu kompatibilni
sa standardima drugih zemalja ograni~ava potencijalno
zajedni~ko tr`ište dr`avnim granicama.
Proizvo|a~i energetske opreme, iz potpuno razumljivih
razloga, poduzimaju brojne aktivnosti radi
uskla|ivanja standarda energetske efikasnosti, test
protokola i energetskih oznaka, koje bi rezultiralo liberalizacijom
tr`išta.
Proces harmonizacije standarda energetske efikasnosti,
energetskih oznaka i test procedura na regionalnoj
osnovi, u velikom je zamahu u Europskoj uniji,
Sjevernoj Americi i Australiji/Novom Zelandu.
Me|unarodna harmonizacija je te`e provediva od regionalne
zbog daleko ve}ih klimatskih, kulturoloških i
brojnih drugih razlika izme|u zemalja sudionica.
Neke od glavnih barijera procesu harmonizacije su:
– teško usuglašavanje test procedura;
– klimatske razlike;
– razlike u tehnološkim i radnim karakteristikama energetskih
ure|aja;
– velike varijacije u cijeni energenata;
– kulturološke razlike;
– razlike u snazi i profilu proizvo|a~a u raznim
zemljama.
Definiranje test procedura je vrlo slo`en i skup proces.
Test procedure jako variraju od dr`ave do dr`ave što
rezultira potrebom za opširnim i zna~ajnim modifikacijama
i prilagodbama radi iznala`enja što optimalnijeg
rješenja za sve zemlje uklju~ene u proces
harmonizacije. Nadalje, za ure|aje ~ija je energetska
efikasnost jako ovisna o klimatskim uvjetima
(prvenstveno toplinski i klimatizacijski ure|aji) proces
me|unarodne harmonizacije se dodatno komplicira do
te mjere da u nekim slu~ajevima postaje jednostavno
neprovediv.
Razlike u tehnološkim i radnim karakteristikama
ure|aja u razli~itim zemljama je teško i usporediti i
uskladiti. Izme|u ostalog, i same dimenzije jako variraju,
pa su tako ku}anski ure|aji proizvedeni u SAD
generalno ve}ih dimenzija od onih proizvedenih u Europskoj
uniji.
Velike varijacije u cijeni energenata su gotovo nepremostiva
barijera, jer su zemlje sa socijalnim cijenama
manje zainteresirane za donošenje standarda energetske
efikasnosti, što njihovu eventualnu harmonizaciju
~ini bespredmetnom. Mo`e se zaklju~iti da ekonomska

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
opravdanost uvo|enja standarda energetske efikasnosti
u velikoj mjeri ovisi o cijeni energenata u nekoj
zemlji.
Kulturološke razlike širom svijeta su tolike da je izme|u
nekih zemalja i regija, zbog brojnih razloga, jednostavno
nemogu}e provesti harmonizaciju.
Me|unarodna i regionalna harmonizacija je, u
posljednjih desetak godina, glavna tema brojnih konferencija,
seminara i sastanaka širom svijeta.
Sredinom 1995. godine, u organizaciji Me|unarodne
energetske agencije (International Energy Agency,
IEA) odr`an je jedan od va`nijih sastanaka stru~njaka
na temu harmonizacije test procedura i standarda energetske
efikasnosti.
Okosnicu sastanka ~inila su izlaganja sljede}ih referata:
– Generalni pregled standarda energetske efikasnosti
u svijetu 8;
– Standardi energetske efikasnosti za hladnjake i
zamrziva~e 9;
– Standardi energetske efikasnosti uredske opreme
10.
Nakon izlaganja sudionici su podijeljeni u dvije radne
grupe:
– za ku}anske ure|aje;
– za uredsku opremu.
Osnovni ciljevi sastanka bili su:
– istra`iti i analizirati zate~eno stanje;
– okupiti jezgru stru~njaka za pripremu radnog plana
harmonizacije u budu}em razdoblju;
– identificirati kategorije ure|aja za koje je internacionalna
harmonizacija tehni~ki izvediva i ekonomski
isplativa;
– odrediti ulogu Me|unarodne energetske agencije u
procesu internacionalne harmonizacije.
Glavni zaklju~ci Radne grupe za ku}anske ure|aje bili
su sljede}i:
– nakon detaljne analize ku}anskih ure|aja (hladnjaci,
zamrziva~i, perilice rublja, perilice posu|a,
sušilice rublja, grijalice vode i mikrovalne pe}nice)
kao najbolji kandidati za prvu fazu provedbe harmonizacije
odabrani su hladnjaci/zamrziva~i i mikrovalne
pe}nice;
– iako su mikrovalne pe}nice manja trošila od drugih
ku}anskih ure|aja, bile bi idealan pilot ure|aj jer ve}
imaju internacionalno prihva}en test protokol, a njihove
tehnološke i radne karakteristike su vrlo sli~ne
širom svijeta;
– energetski potencijal harmonizacije hladnjaka i
zamrziva~a je vrlo velik, ali su barijere velika raznolikost
test protokola, brojne razlike u tehnološkim i
radnim karakteristikama i dr.;
– proces harmonizacije izme|u zemalja Europske
unije i Sjeverne Amerike procijenjen je veoma kom-
pliciranim, što }e rezultirati autonomnoš}u tr`išta
(zajedni~ko }e tr`ište i dalje ostati minimalno);
– veliki energetski potencijal se o~ekuje u Jugoisto~noj
Aziji, gdje treba pokrenuti brojne programe
poticanja i promocije energetske efikasnosti;
– sobni klimatizacijski ure|aji su sljede}i na listi potencijalnih
kandidata, jer se unato~ velikoj ovisnosti
o klimatskim karakteristikama internacionalno
koriste ISO standardi, a tehnološke i radne karakteristike
su sli~ne širom svijeta;
– perilice rublja i posu|a, kao i sušilice rublja nisu dobri
kandidati jer energetska potrošnja strogo ovisi o
ponašanju i navikama korisnika, a test protokoli su
bitno druga~iji u raznim dijelovima svijeta;
– prije kona~ne odluke o tome koji ure|aji trebaju u}i
u prvi krug internacionalne harmonizacije, nu`na je
provedba opse`nih analiza energetskog potencijala
za sve ku}anske ure|aje;
– zadatak Me|unarodne energetske agencije je prikupljati
i distribuirati relevantne podatke svim zainteresiranim
stranama.
Uz brojne pozitivne strane harmonizacije, osnovni je
nedostatak da usuglašeni standardi ne}e biti optimalni
za svaku pojedinu zemlju ve} }e se morati prihvatiti i
odre|eni kompromisi. Nadalje, za dogovore o zajedni~kim
standardima, test procedurama i energetskim
oznakama trebat }e jako puno vremena i dobre
volje svih zainteresiranih strana.
5. METODOLOŠKE PODLOGE STANDARDA
ENERGETSKE EFIKASNOSTI
5.1. Pristupi etabliranju standarda
Pod pojmom metodoloških podloga za izradu standarda
energetske efikasnosti podrazumijevaju se dva
osnovna pristupa etabliranju standarda:
– statisti~ki;
– in`enjersko-ekonomski.
Osim navedenih pristupa, poznat je i tzv. hibridni pristup
donošenju standarda energetske efikasnosti, u kojemu
se standardi postavljaju konsenzusom
zainteresiranih strana.
Primjer 1
Ameri~ki standard za hladnjake iz 1998. godinu nije baziran
na statisti~kim analizama, jer je predlo`ena maksimalna
dozvoljena energetska potrošnja 515 litarskog
kombiniranog hladnjaka s automatskim odle|ivanjem
iznosila 500 kWh/god., a u vrijeme provo|enja analiza na
tr`ištu nije bilo modela s tako malom potrošnjom. Iz tog
je razloga Ameri~ki federalni odjel za energiju (US Department
of Energy, DOE) proveo in`enjerskoekonomske
analize koje su predstavljale bazu za diskusiju
u pregovara~koj grupi sastavljenoj od predstavnika
proizvo|a~a, elektroprivrednih i plinskih kompanija, udruga
potroša~a i resornih ministarstava. Na taj je na~in
345

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
standard energetske efikasnosti za hladnjake, ustvari,
etabliran konsenzusom pregovara~ke grupe 11.
Prije kona~nog odabira pristupa (statisti~ki ili
in`enjersko-ekonomski) potrebno je provesti veliki
broj predradnji. U~estala je praksa podijeliti neku
vrstu proizvoda (npr. hladnjake, perilice rublja i dr.) u
nekoliko kategorija (poznate pod nazivom klasa proizvoda)
prema raznim pogodnostima koje pru`aju korisnicima.
Glavni razlog podjele u klase proizvoda je
omogu}iti što pravednije odre|ivanje deklarirane energetske
potrošnje ure|aja.
Primjer 2
Stariji modeli hladnjaka s ru~nim odle|ivanjem troše
manje energije od modernijih modela s automatskim
odle|ivanjem. U slu~aju da hladnjaci nisu podijeljeni
prema klasama, tehnološki naprednijim modelima s
razli~itim dodatnim opcijama koji troše više energije,
bilo bi te`e posti}i vrijednost propisanu standardom.
Na taj bi na~in, standardi energetske efikasnosti bili
svojevrsna ko~nica tehnološkog napretka.
U Europskoj se uniji hladnjaci dijele na nekoliko klasa,
ovisno o sposobnosti postizanja specifi~ne temperature
u zamrziva~u.
Sljede}e klju~no pitanje je da li bazirati standarde na
kapacitetu ili volumenu (zapremnini) ure|aja. Praksa
je u zemljama koje imaju razvijene standarde energetske
efikasnosti za hladnjake i zamrziva~e, da su
postavljeni kao linearna funkcija podešenog volumena
(eng. adjusted volume). Podešeni volumen je izvedena
veli~ina u ovisnosti o volumenu rashladnog dijela,
volumenu zamrziva~a i postignutih temperatura.
Razlog baziranja standarda na podešenom volumenu
je taj što bi u slu~aju da maksimalna dozvoljena energetska
potrošnja nije funkcija podešenog volumena
(ve} je jednaka za sve kapacitete), modeli ve}ih dimenzija
te`e zadovoljavali standarde što bi obeshrabrivalo
proizvo|a~e u njihovoj proizvodnji.
Va`an korak u donošenju standarda za odre|enu klasu
proizvoda je odrediti kako se mijenja energetska potrošnja
u ovisnosti o podešenom volumenu. Jedna od
naj~eš}e korištenih metoda je provo|enjem simulacija
za nekoliko modela razli~itih volumena i što sli~nijih
tehnoloških i radnih karakteristika. Spomenute simulacije
za svaki model ure|aja daju krivulju regresije za
pojedinu razinu energetskih ušteda. Nakon definiranja
`eljene razine energetskih ušteda, odabire se jednostavna
linearna jednad`ba za energetsku potrošnju
kao funkciju podešenog volumena.
Kriteriji podjele ure|aja prema klasama su mnogozna~ni
i ~esto sporni, ali su iznimno va`an ~imbenik u smanjenju
energetske potrošnje, što je u kona~nici i primarni cilj
donošenja standarda energetske efikasnosti.
5.2. Statisti~ki pristup
Jedna od osnovnih razlika izme|u statisti~kog i
in`enjersko-ekonomskog pristupa je u tome što statis-
346
ti~ki pristup zahtijeva manje analiza i zasniva se na,
generalno gledano, lakše dostupnim podacima od
in`enjersko-ekonomskog pristupa. Potrebni podaci se
odnose na karakterizaciju teku}eg tr`išta za promatrani
ure|aj, a cilj je što preciznije odrediti zastupljenost
pojedinog modela nekog ure|aja na tr`ištu prema
klasi energetske efikasnosti. Nakon provedene analize,
odre|uje se potencijalna razina energetske potrošnje
koju }e standard postaviti, iznala`enjem kompromisa
izme|u `eljenih energetskih ušteda i prihvatljivog
broja modela koje zbog prevelike energetske potrošnje
treba eliminirati s tr`išta. Va`na je prednost statisti~kog
pristupa da stvarni troškovi poboljšanja energetskih
karakteristika ure|aja ne trebaju biti eksplicitno
odre|eni, jer je prikupljanje pouzdanih podataka o
troškovima od proizvo|a~a i dobavlja~a energetskih
ure|aja izuzetno te`ak, a u brojnim slu~ajevima i neizvediv
zadatak.
Statisti~ki pristup, kao metodološka podloga
donošenja standarda energetske efikasnosti provodi se
u zemljama Europske unije i Australiji.
Detaljne statisti~ke analize kao podlogu donošenja internacionalnog
standarda energetske efikasnosti za
hladnjake na nivou zemalja Europske unije provela je
Grupa za energetsku efikasnost (Group for Energy Efficiency,
GEA), koju ~ine Danska energetska agencija
(DEA), Nizozemska agencija za energiju i zaštitu okoliša
(NOVEM) i Francuska agencija za zaštitu okoliša i
upravljanje energijom (ADEME).
Sli~ne statisti~ke analize provedene su posljednjih godina
i u Australiji.
Primjer 3
Kao dobar primjer statisti~kog pristupa, opisana je
analiza provedena od strane Grupe za energetsku efikasnost
za kombinirani hladnjak s tri zvjezdice.
Na slici 3. prikazani su podaci o godišnjoj energetskoj
potrošnji kombiniranih hladnjaka s tri zvjezdice za
modele dostupne na europskom tr`ištu u 1992. godini.
Energetska potrošnja svakog modela hladnjaka ucrtana
je u graf kao funkcija podešenog volumena.
Za klasu proizvoda kombinirani hladnjak s tri
zvjezdice prema vrijede}oj test proceduri Europske
unije, EN 153 podešeni volumen (AV) se odre|uje
prema sljede}oj formuli:
AV (litra) = volumen rashladnog dijela + 2,5 •
volumen zamrziva~a
^etiri pravca na slici 3. predstavljaju:
1. prosje~nu energetsku potrošnju za 1992. godinu dobivenu
metodom regresije svih pojedina~nih potrošnji
(referentni pravac);
2. 10% godišnju uštedu energije;
3. 15% godišnju uštedu energije;
4. dugoro~nu uštedu energije kao rezultat implementacije
standarda energetske efikasnosti.

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
Godišnja energetska potrošnja
(kWh/god.)
600
500
400
300
200
100
0
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450
Metoda kojom su dobivena prva tri pravca bazirana je
na statisti~kom pristupu, dok je za ~etvrti pravac
potrebno provesti in`enjersko-ekonomske analize objašnjene
u sljede}em poglavlju.
Prvi je korak statisti~kog pristupa na pravcu regresije
prona}i model koji troši najviše energije i zamijeniti ga
s modelom ve}e energetske efikasnosti, pri ~emu broj
modela (veli~ina uzorka) ostaje nepromijenjen. Sljede}i
je korak prora~un energetskih ušteda novouvedenog
modela, tako da se energetske uštede zbrajaju dok
ne dosegnu neku ciljanu vrijednost (10%, 15% ili dr.).
Pravac minimalne efikasnosti je definiran kao pravac
maksimalnog indeksa efikasnosti, pri ~emu se pod pojmom
indeksa energetske efikasnosti nekog modela
ure|aja podrazumijeva postotak za koji je njegova energetska
potrošnja ispod ili iznad referentnog pravca.
Na~ini na koje se najmanje efikasni modeli zamjenjuju
efikasnijima su brojni, a GEA je u svojoj studiji obuhvatila
~etiri naj~eš}e korištena.
Energetski najneefikasniji model mo`e se zamijeniti:
1. fiktivnom jedinicom sli~nog podešenog volumena i
najbli`eg indeksa energetske efikasnosti;
2. postoje}om jedinicom najbli`eg podešenog volumena
i indeksa energetske efikasnosti;
3. fiktivnom jedinicom s podešenim volumenom i indeksom
energetske efikasnosti koji su prosje~ne
vrijednosti ostalih jedinica unutar istog raspona
volumena;
4. fiktivnom jedinicom sli~nog podešenog volumena i
indeksa energetske efikasnosti koji je prosje~na
vrijednost ostalih jedinica unutar istog raspona
volumena.
Promatrani raspon volumena je proizvoljan, ali ne bi
smio biti prevelik. Ve}ina analiza provedena od strane
GEA-e bazira se na ~etvrtom na~inu zamjene, jer se
smatra da je to na~in na koji sami proizvo|a~i, u velikoj
ve}ini slu~ajeva, provode zamjene vlastitih nedovoljno
energetski efikasnih ure|aja.
Podešeni volumen (litra)
Prosje~na potrošnja
Potencijalna energetska
ušteda 10 %
Potencijalna energetska
ušteda 15 %
Dugoro~ni standard
Slika 3. Godišnja energetska potrošnja za kombinirane hladnjake s tri zvjezdice kao funkcija podešenog volumena
5.3. In`enjersko-ekonomski pristup
Za razliku od statisti~kog pristupa izradi standarda energetske
efikasnosti, za in`enjersko-ekonomski pristup
nu`ni su podaci o stvarnim troškovima poboljšanja
energetske efikasnosti nekog ure|aja. Oni se odre|uju
brojnim ekonomskim analizama od kojih su najva`nije
analize troškova `ivotnog vijeka ure|aja (eng. life cycle
cost analysis) i prora~uni perioda povrata investicija
(engl. payback period analysis). Ovaj pristup mo`e
obuhvatiti utjecaj na nacionalnu ili regionalnu potrošnju
energije, utjecaj na proizvo|a~e, isporu~itelje
elektri~ne energije i plina, te utjecaj na okoliš.
Prednost in`enjersko-ekonomskog pristupa pred statisti~kim
je u tome što on uzima u razmatranje tehnološke
inovacije koje rezultiraju poboljšanjem
energetske efikasnosti ure|aja. Me|utim, vrlo je teško
procijeniti troškove tehnoloških inovacija i njihov utjecaj
na krajnju cijenu ure|aja.
In`enjersko-ekonomski pristup u izradi standarda energetske
efikasnosti koristi Ameri~ki federalni odjel za energiju,
a sve potrebne analize se provode u Nacionalnom
laboratoriju Lawrence Berkeley, Sveu~ilišta u Kaliforniji
(National Laboratory Lawrence Berkeley, LBNL). U Europskoj
uniji, ovaj se pristup koristi kao podloga prijedloga
dugoro~nog standarda za hladnjake.
Koraci u provo|enju in`enjerskih analiza u okviru
in`enjersko-ekonomskog pristupa su sljede}i:
1. odre|ivanje klase proizvoda;
2. definiranje polaznog (referentnog) modela ure|aja;
3. odabir tehnoloških karakteristika ure|aja (konstrukcijske
opcije) za pojedinu klasu;
4. prora~un pove}anja energetske efikasnosti za svaku
konstrukcijsku opciju;
5. prora~un pove}anja energetske efikasnosti za razne
kombinacije konstrukcijskih opcija;
6. procjena troškova (uklju~eno instaliranje i
odr`avanje) za svaku konstrukcijsku opciju;
347

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
7. generiranje krivulja troškova u ovisnosti o postignutoj
energetskoj efikasnosti (troškovi – efikasnost
krivulje, engl. cost – efficiency curves).
Klase proizvoda se razlikuju u ovisnosti o izvoru energije
(elektri~na energija, plin, ulje), te o kapacitetu i
radnim karakteristikama ure|aja baziranima na svojstvima
koja olakšavaju korištenje i utje~u na energetsku
efikasnost.
Karakteristike polaznog modela ure|aja moraju biti
reprezentativni primjer vlastite klase jer predstavljaju
po~etnu to~ku svih analiza mogu}ih opcija za poboljšanje
energetske efikasnosti ure|aja. Za ure|aje za
koje su standardi energetske efikasnosti ve} doneseni,
obi~no se kao polazni model uzima onaj ~ija je energetska
potrošnja jednaka minimalnoj energetskoj efikasnosti
propisanoj standardom. Za ure|aje koji nemaju
standard energetske efikasnosti, referentni model se
mo`e odabrati na gore opisani na~in ili kao model ~ija
je energetska potrošnja jednaka prosje~noj vrijednosti
energetskih potrošnji postoje}ih modela. Odabir energetski
najneefikasnijeg modela za polazni model preporu~ljivo
je iz tog razloga što je time omogu}eno
provo|enje analiza za pokusne standarde na svim mogu}im
razinama energetske efikasnosti, startaju}i s
eliminiranjem energetski najlošijeg modela.
Konstrukcijske opcije predstavljaju promjene u konstrukciji
polaznog modela koje rezultiraju poboljšanjem
energetske efikasnosti, a razmatraju se odvojeno
ili u raznim kombinacijama.
Za svaku konstrukcijsku opciju ili kombinaciju opcija,
odre|ena je energetska potrošnja mjerenjem ili prora~unima
u okviru test procedure. Prora~uni se ve}inom
provode raznim simulacijskim ili jednostavnim tabli~nim
modelima (engl. spread sheet models) koji obuhva}aju
razne parametre energetske potrošnje ure|aja.
U prora~une moraju biti uklju~eni o~ekivani troškovi
proizvodnje, instaliranja i odr`avanja svake konstrukcijske
preinake ure|aja, pri ~emu je uobi~ajeno da
potrebne podatke daju proizvo|a~i ure|aja i dijelova
koji se mijenjaju (npr. kompresora, motora i dr.).
Podaci o troškovima i energetskoj efikasnosti se kombiniraju
i prikazuju u tabli~noj ili grafi~koj formi
(generiranje troškovi – efikasnost krivulja). U slu~ajevima
kad proizvo|a~i ne `ele ili ne mogu dati potrebne
podatke, koriste se maloprodajne cijene (izvedivo
jedino u slu~aju kad su sve razmatrane konstrukcijske
opcije ve} dostupne na tr`ištu što je u praksi izuzetno
rijedak slu~aj). Prikupljanje prosje~nih maloprodajnih
cijena je posao koji se mo`e pokazati vrlo teškim jer su
razlike u cijenama ~esto zna~ajne. Osim toga teško je
na}i dva modela ure|aja koji se razlikuju samo u to~no
odre|enom konstrukcijskom svojstvu (sve ostale
karakteristike moraju biti iste).
A) Analiza troškova `ivotnog vijeka ure|aja
Nakon provo|enja in`enjerskih analiza, uobi~ajeno je
analizirati ekonomski utjecaj potencijalnih poboljšanja
348
energetske efikasnosti na potroša~a provo|enjem
analiza troškova `ivotnog vijeka ure|aja. Troškovi potroša~a
se odre|uju pomo}u višekratnika koji konvertiraju
troškove proizvodnje u maloprodajne cijene, ili
direktno, provo|enjem anketa i analiza tr`išta.
Troškovi `ivotnog vijeka ure|aja (LLC) odre|uju se
prema sljede}oj formuli:
N OCt
LLC PC
t
(1)
1 ( 1 r)
gdje je:
PC – prodajna cijena ure|aja;
N – ukupni `ivotni vijek ure|aja (izra`en u godinama);
OC – godišnji operativni troškovi;
r – diskontna stopa.
Ako su godišnji operativni troškovi konstantni kroz
~itav `ivotni vijek ure|aja formula (1) prelazi u formulu
(2):
LLC PC ( PWF) OC
(2)
gdje je PWF – faktor sadašnje vrijednosti, a ra~una se
na sljede}i na~in:
N 1 1 1
PWF
t 1 – N
(3)
1 ( 1 r) r ( 1 r)
Troškovi `ivotnog vijeka ure|aja uvijek se odre|uju za
godinu u kojoj standard stupa na snagu. Troškovi instalacije
i odr`avanja su, tako|er, uklju~eni u troškove `ivotnog
vijeka, na taj na~in da se troškovi instalacije
direktno dodaju prodajnoj cijeni, a troškovi odr`avanja
se zbrajaju na operativne troškove i diskontiraju zajedno
s troškovima energije.
Za ure|aje koji u svom radu koriste vodu (npr. perilice
rublja i posu|a) treba uzeti u razmatranje i cijenu m3 vode, kao i cijene sredstava za pranje dostupnih na
tr`ištu.
Teško}a koja se javlja pri odre|ivanju troškova `ivotnog
vijeka ure|aja je pravilan odabir diskontne stope, r.
Primjer 4
Zbog brojnih polemika o odabiru diskontne stope, u
analizi Ameri~kog federalnog odjela za energiju kao
podlozi standardu energetske efikasnosti za kombinirane
hladnjake s automatskim odle|ivanjem, iz 1998.
godine, troškovi `ivotnog vijeka su odre|eni za tri
razli~ite diskontne stope (2%, 6% i 15%) (slika 4.).
Za diskontnu stopu od 6%, minimalni troškovi `ivotnog
vijeka ure|aja bit }e postignuti za ukupnu godišnju
energetsku potrošnju od cca 450 kWh/god. Za ni`u
diskontnu stopu (2%), minimalni troškovi se pomi~u
prema ni`im energetskim potrošnjama, dok se za diskontnu
stopu od 15% minimalni troškovi pomi~u prema
višim energetskim potrošnjama. Za ovaj konkretni
primjer je energetska potrošnja ispod 470 kWh/god.
proglašena neprihvatljivom, jer se sve zainteresirane
strane sla`u da bi dodatnih 2,54 cm izolacijskog sloja sa
svih strana hladnjaka radi smanjenja energetske po-

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
Troškovi `ivotnog vijeka
(LCC (S))
trošnje onemogu}ilo uklapanje ure|aja u prostore ve}
postoje}ih kuhinja. Pretpostavka je bila da unutarnja
zapremnina ostane ista uz pove}anje izolacijskog sloja.
Za postizanje maksimalne energetske uštede, potrebno
je izabrati standard koji propisuje maksimalnu dozvoljenu
potrošnju iznad minimalnih troškova `ivotnog
vijeka sve dok postoji smanjenje troškova `ivotnog
vijeka u odnosu na polazni model ure|aja.
B) Analize perioda povrata investicija
Period povrata investicija (eng. payback period, PAY)
je razdoblje u kojem }e se kroz smanjene operativne
troškove kao posljedicu pove}anja energetske efikasnosti
vratiti dodatne investicije ulo`ene u pove}anje
energetske efikasnosti (PC).
Period povrata investicija odre|uje se iz sljede}e jednakosti:
PAY
1700
1500
1300
1100
900
700
0
750 700 650 600 550 500 450 400
PC
gdje su:
1
OCt 0
(4)
PC – dodatne investicije ulo`ene u pove}anje
energetske efikasnosti;
OC – operativni troškovi.
Op}enito se mo`e re}i da se period povrata investicija
odre|uje interpoliranjem izme|u one dvije godine u
kojima je gornji izraz promijenio predznak.
Ako se operativni troškovi mogu uzeti konstantnima
izraz (4) prelazi u jednostavnu formulu:
PC
PAY – (5)
OC
U tom se slu~aju period povrata investicija mo`e definirati
kao omjer porasta prodajne cijene i troškova in-
LCC, 2 %
LCC, 6 %
LCC, 15 %
PAY
Energetska potrošnja (kWh/god.)
Slika 4. Rezultati analize perioda povrata investicija i troškova `ivotnog vijeka kombiniranog hladnjaka s automatskim
odle|ivanjem za tri razli~ite diskontne stope
stalacije (od polaznog slu~aja do uvo|enja standarda) i
smanjenja godišnjih operativnih troškova (uklju~uju}i
odr`avanje).
Ako je period povrata investicija (PAY) ve}i od `ivotnog
vijeka ure|aja zna~i da pove}ana prodajna cijena
nije pokrivena smanjenim operativnim troškovima.
Generalno se period povrata investicija mo`e odrediti
na dva osnovna na~ina:
1. iz in`enjerskih analiza gdje se ra~una kumulativni
period povrata investicija za svaki model ure|aja u
odnosu na polazni model;
2. klasifikacijom raznih modela (razli~itih konstrukcijskih
opcija) u odnosu na polazni slu~aj bez standarda.
Drugi na~in daje nešto du`i period povrata investicija
od prvog, jer su radi što boljeg odabira minimalne energetske
efikasnosti koja }e biti propisana standardom
potencijalne razine standarda razmatrani samo
oni modeli ure|aja koji bi zbog prevelike energetske
potrošnje bili eliminirani postavljanjem predlo`ene
razine standarda.
Pretpostavlja se da }e potroša~ ~iji je prvi odabir modela
ure|aja eliminiran standardom, kupiti onaj model
koji je najviše u skladu s predlo`enim standardom.
5.4. Nacionalne energetske uštede
Karakteristi~no je za Vladine institucije da prije
donošenja standarda energetske efikasnosti `ele biti
upoznate s potencijalnim energetskim uštedama
predlo`enih standarda na nacionalnoj ili regionalnoj
razini. O~ekivana nacionalna energetska ušteda se
odre|uje korištenjem raznih modela za planiranje potrošnje
(mogu se koristiti i jednostavni tabli~ni modeli
5
4
3
2
1
Period povrata investicija (godina)
349

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
koji procjenjuju godišnju energetsku potrošnju za
razli~ite scenarije). Procijenjene energetske uštede se,
obi~no, dalje konvertiraju u smanjenje emisije CO2 i
drugih produkata izgaranja. Nadalje, provode se
procjene smanjenja vršnog optere}enja, reduciranja
uvoza energenata i izbjegavanja gradnje novih elektrana.
U SAD se za sektor ku}anstva koristi Model za energetsku
potrošnju u ku}anstvima, (Residential Energy
Model, LBL-REM), a za javni sektor je u uporabi
Model za potrošnju krajnjeg korisnika u javnim zgradama
(Commercial Energy End-Use Model,
COMMEND). Oba modela su razvijena u Nacionalnom
laboratoriju Lawrence Berkeley, Sveu~ilišta u Kaliforniji.
LBL-REM model je program za prognoziranje potrošnje
krajnjeg korisnika u stambenom sektoru koji se
kontinuirano razvija od 1979. godine. Ovaj model, izme|u
ostalog, simulira koje bi ure|aje dostupne na
tr`ištu odabrala pojedina ku}anstva, ponašanje korisnika
i sukladno tome, energetsku potrošnju.
Ulazni podaci obuhva}aju:
– tehni~ke karakteristike ure|aja i zgrada;
– ekonomske karakteristike (cijena energije, prihodi
ku}anstva, maloprodajna cijena ure|aja, troškovi instalacije
i odr`avanja, modeli odabira goriva i tehnologije
i dr.);
– demografske karakteristike (broj postoje}ih i novih
ku}anstava prema tipu i ure|ajima koje posjeduju).
Model simulira pet tipova aktivnosti:
– odabir tehnologija i/ili goriva prilikom kupnje
ure|aja;
– odabir toplinske izolacije prilikom izgradnje ili rekonstrukcije
stambenih zgrada i obiteljskih ku}a;
– odabir energetske efikasnosti ure|aja;
– ponašanje i navike korisnika ure|aja;
– ekonomski parametri zgrade i ure|aja.
Ukupna godišnja energetska potrošnja prema tipu energenta
i ku}anstva, na nacionalnoj, regionalnoj i drugim
razinama odre|uje se u ovisnosti o 5 glavnih
parametara:
– ukupnom broju ku}anstava;
– udjelu ku}anstava koji posjeduju promatrani ure|aj
u ukupnom broju ku}anstava;
– energetskoj potrošnji ure|aja;
– ponašanju i navikama korisnika;
– utjecaju toplinske izolacije stambene jedinice.
Posljednja dva parametra se primarno odnose na grijanje
i hla|enje prostora.
Izlazni podaci obuhva}aju nacionalnu energetsku potrošnju
prema krajnjem korisniku, tipu ku}anstva
(jedna obitelj, više obitelji i dr.), tipu energenta i prema
godini (1980. – 2030.).
Ekonomski izlazni podaci obuhva}aju godišnje izdatke
za kupovinu ure|aja i troškove za energiju.
350
Razlike izme|u polaznog slu~aja (bez standarda) i
nakon donošenja standarda pokazuju stvarni utjecaj
standarda na nacionalne energetske uštede, pri ~emu
polazni slu~aj treba obuhvatiti utjecaj svih vladinih i
nevladinih programa za poboljšanje energetske efikasnosti
(DSM mjere, labeliranje, marketing i dr.) na prodaju
energetski efikasnih ure|aja.
6. ZAKLJU^AK
Mjere pove}anja energetske efikasnosti ku}anskih
ure|aja i uredske opreme obuhva}aju:
– standarde energetske efikasnosti;
– ozna~avanje (labeliranje, od eng. labeling);
– upravljanje potrošnjom (eng. Demand Side Management
– DSM).
U ve}ini zemalja na snazi su standardi doneseni od
strane relevantnih dr`avnih institucija (mandatni standardi),
ali je i sve više zemalja u kojima se standardi
postavljaju konsenzusom zainteresiranih strana, a na
poticaj proizvo|a~a (Japan, Švicarska, Švedska i dr.)
(sl. 1).
Generalni je zaklju~ak da etabliranje i provedba standarda
energetske efikasnosti u velikoj mjeri ovisi o
snazi, razvijenosti i profilu doma}ih proizvo|a~a energetske
opreme.
Iskustva u zemljama koje imaju standarde energetske
efikasnosti pokazuju da njihovo donošenje i provedba
imaju veliki ekonomski utjecaj, i to direktan na proizvo|a~e
ure|aja i široku populaciju korisnika, a indirektan
na proizvo|a~e energije. Standardi energetske
efikasnosti obvezuju proizvo|a~e na usavršavanje energetskih
ure|aja, što rezultira smanjenjem potrošnje
energije, reduciranjem emisija štetnih tvari, poboljšanjem
radnih karakteristika ure|aja, a u kona~nici
smanjuje potrebu za izgradnjom novih energetskih kapaciteta.
Jedan od bitnih preduvjeta organizacije hrvatskog energetskog
sektora u skladu sa Zakonom o energiji je
definiranje standarda energetske efikasnosti ku}anskih
i uredskih ure|aja po uzoru na ISO i IEC standarde,
uskla|ene s relevantnom regulativom Europske
unije. Stavak 1., ~lanka 13. Zakona o energiji obvezuje
proizvo|a~e i uvoznike energetske opreme da u tehni~koj
specifikaciji proizvoda navedu potrebnu energiju
za standardne uvjete rada. Nadalje, u stavku 2.,
definirana je obveza ozna~avanja opreme energetskim
oznakama ~iji oblik i sadr`aj, ovisno o vrsti proizvoda,
energetskim zahtjevima i dr. propisuje Ministarstvo
gospodarstva.
Definiranjem standarda energetske efikasnosti
opreme postavljaju se jasni zahtjevi pred proizvo|a~a,
ali i uvoznike i prodava~e opreme, koji svjesni relativno
niskog `ivotnog standarda prosje~nog potroša~a, pretvaraju
Hrvatsku u veliko tr`ište neefikasne energetske
opreme. Nadalje, donošenje standarda energetske efi-

V. Kolega: Va`nost dono{enja standarda energetske efikasnosti . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 341 – 351
kasnosti osigurava konkretnu financijsku pomo} Svjetske
banke, Europske banke za obnovu i razvitak,
Europske investicijske banke, Me|unarodne banke za
obnovu i razvitak, Me|unarodnog udru`enja za razvoj,
Me|unarodne financijske korporacije, Organizacije za
razvoj i ekonomsku suradnju i Programa za okoliš
Ujedinjenih naroda.
Iz brojnih se pokazatelja mo`e zaklju~iti da je preuzimanje
smjernica Europskog parlamenta o standardima
energetske efikasnosti, energetskom
ozna~avanju i dr. jedan od va`nijih koraka radi br`eg
uklju~ivanja Hrvatske u jedinstveno europsko tr`ište
energetske opreme.
LITERATURA
1 National Appliance Energy Conservation Act, Public
Low 100-12, March 17, 1987.
2 Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC
Technical Paper on Technologies, Policies and Measures
for Mitigating Climate Change, IPCC, Geneva, 1996.
3 Resource Dynamics Corporation, Vienna, VA, USA, Financing
worldwide electric power: can capital markets do
the job? Final Report, April 1996.
4 The World Market for White Goods, Euromonitor, London,
UK, 1998
5 Timothy Somheil, An atmosphere of growth, Appliance,
November, 1996.
6 M. D. LEVINE, L. PRICE, N. MARTIN, "Energy and
energy efficiency in buildings: a global analysis", Proc.
1996 ACEEE Summer Study on Energy Efficiency in
Buildings Proceedings, Vol. 9, Energy and Environmental
Policy
7 S. WEIL, N. MARTIN, M. D. LEVINE, "The role of
building energy efficiency in managing atmospheric carbon
dioxide", Proc. 1996 ACEEE Summer Study on Energy
Efficiency in Buildings Proceedings, Vol. 9, Energy
and Environmental Policy
8 I. TURIEL, J. KOLLAR, J. McMAHON, "Overview of
International Energy Efficiency Standards for Appliances",
Rep. to IEA, IEA, Paris, France, April, 1995.
9 B. LEBOT, P. WAIDE, "Refrigerators and freezers: market
characteristics, energy use and standards harmonization",
Rep. to IEA, Paris, France, April, 1995.
10 J. McMAHON, J. KOLLAR, M. PIETTE, "Office
equipment: market characteristics, energy use and standards
harmonization", Rep. to IEA, Paris, France,
April, 1995.
11 I. TURIEL, S. HAKIM, "Consensus efficiency standards
for refrigerators nd freezers – providing engineering
– economic analyses to aid the process", Proc.
ACEEE Conference, Pacific Grove, CA, August, 1996.
IMPORTANCE OF ENERGY EFFICIENCY STANDARDS
TO INCREASE NATIONAL ENERGY SAVINGS
In the paper experiences are shown as a verification of importance
of appliances' and office equipment's energy efficiency
standardisation in order to decrease energy
consumption in apartments and public buildings on the national
level. There is a special review of the importance of international
and regional harmonisation of energy efficiency
standards, energy labeling and test procedures. Furthermore,
two basic approaches to energy efficiency standardisation
are described: the statistical and the
engineering-economic.
DIE BEDEUTUNG DER NORMIERUNG
ENERGETISCHER WIRKSAMKEIT ZWECKS
GRÖSSERER ENERGETISCHER EINSPARUNGEN AUF
DER STAATSEBENE
Im Artikel sind Erfahrungen anderer, als Beweis der Bedeutung
der Einführung von Normen energetischer Wirksamkeit
der Haushaltsgeräte und der Büro-Ausstattung, zwecks
Einschränkung des Energieverbrauchs in Wohn- und Bürogebäuden
auf der Staatsebene, dargestellt. Gegeben ist ein
besonderer Rückblick auf die Wichtigkeit der Durchführung
gegenseitlicher Anpassung der Normen energetischer
Wirksamkeit, energetischer Symbole und Prüfferfahren auf
internationaler und regionaler Ebene. Beschrieben sind
weiters zwei Grundsätze der Einführung der Normen energetischer
Wirksamkeit: Der statistische und der technischwirtschaftliche.
Naslov pisca:
Mr. sc. Vesna Kolega, dipl. ing.
Energetski institut “Hrvoje Po`ar”
Savska 163
10000 Zagreb, Hrvatska
Uredništvo primilo rukopis:
2003 – 04 – 24.
351

PRORA^UN POKAZATELJA POUZDANOSTI TEHNI^KIH
SUSTAVA UPOTREBOM MARKOVLJEVA PROCESA
Emil Vilenica,Zagreb
UDK 621.31:519
STRU^NI ^LANAK
Uporaba metoda Markovljeva procesa koristi se za prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava. Pokazatelji
pouzdanosti tehni~kih sustava su vjerojatnosti stanja u kojima se sustav mo`e nalaziti, srednja vremena boravka sustava u tim
stanjima i u~estalost nastupanja tih stanja. U ~lanku su objašnjene temeljne metode i postupci prora~una pokazatelja
pouzdanosti tehni~kih sustava uporabom Markovljeva procesa.
Klju~ne rije~i: Markovljev proces, vjerojatnost stanja sustava,
srednje vrijeme boravka u stanju sustava,
u~estalost nastupanja stanja sustava.
1. UVOD
Prilikom razmatranja tehni~kih sustava ~esto se javlja
potreba za prora~unom pokazatelja njihove pouzdanosti.
Iako ih postoji poprili~an broj, jedna od u~estalijih metoda
koja se upotrebljava za prora~un pokazatelja
pouzdanosti je primjena Markovljeva procesa. Cilj
ovoga ~lanka je opisati Markovljev proces, te objasniti
temeljne metode i postupke prora~una pokazatelja
pouzdanosti tehni~kih sustava njegovom uporabom.
^lanak se sastoji od tri poglavlja poredana tako da
predstavljaju faze uporabe Markovljeva procesa, od
uvodnih postavki do izra~unavanja pokazatelja
pouzdanosti.
2. DIJAGRAM PROSTORA STANJA SUSTAVA
Kvarovi u tehni~kim sustavima su slu~ajni, odnosno
stohasti~ki doga|aji koji se mogu opisati Markovljevim
procesima. Slikovni prikaz Markovljeva procesa, odnosno
stohasti~kih doga|aja koji se odvijaju u sustavu
predstavljen je dijagramom prostora stanja sustava.
Dijagram prostora stanja sustava sastoji se od stanja
sustava i prijelaza me|u njima.
Prva faza crtanja dijagrama prostora stanja sustava je
odre|ivanje svih stanja sustava, odnosno svih stanja u
kojima se sustav mo`e nalaziti. Pritom stanje sustava
predstavlja situaciju u kojoj se sustav mo`e na}i s obzirom
na status raspolo`ivosti svojih komponenata. Jednostavnije
re~eno, svako od stanja sustava predstavlja
odre|enu situaciju u kojoj sustav mo`emo zate}i s obzirom
na pokvarenost i ispravnost njegovih komponenata.
Na primjer, za sustav koji se sastoji od samo jedne
komponente, stanja u kojima se takav sustav mo`e nalaziti
su stanje kvara kada je komponenta pokvarena i
stanje ispravnog rada kada je komponenta ispravna,
kako je prikazano na slici 1. Na slici je stanje kvara
ozna~eno kao stanje 1, a stanje ispravnog rada kao
stanje 0. Vidimo da svako stanje sustava sadr`ava skup
informacija o radnoj sposobnosti sustava da ispunjava
svoje zadatke. Stanja sustava predstavljaju skup elementarnih
doga|aja koji su me|usobno isklju~ivi, što
zna~i da se sustav ne mo`e istodobno nalaziti u dva ili
više stanja. U prikazanom slu~aju sustava od jedne
komponente, to zna~i da sustav ne mo`e istodobno biti
ispravan i pokvaren, što je i logi~no.
Drugi je korak u crtanju dijagrama prostora stanja
crtanje prijelaza izme|u pojedinih stanja. Logi~no je
da sustav tijekom svog `ivotnog vijeka ne}e uvijek boraviti
u jednom te istom stanju, nego }e pod utjecajem
slu~ajnih doga|aja kvara i popravka mijenjati svoja
stanja, odnosno prelaziti iz jednih stanja u druga.
Prema tome, sustav se u nekom stanju zadr`ava onoliko
dugo dok ga slu~ajan doga|aj kvara ili popravka ne
prevede u drugo stanje, odnosno dok mu slu~ajan
doga|aj ne promijeni osobine na taj na~in da prije|e u
drugo stanje. Zbog toga se mo`e kazati da prijelazi izme|u
stanja predstavljaju putove, odnosno na~ine na
koje sustav mo`e prelaziti iz pojedinih stanja u neka
druga. Druga~ije re~eno, prijelazi izme|u stanja
povezuju pojedina stanja ukazuju}i time u koja stanja
sustav mo`e prije}i iz nekog stanja, odnosno iz kojih
stanja sustav mo`e dospjeti u neko stanje. U prikazanom
primjeru sustava od jedne komponente zna se
da se ona mo`e pokvariti, odnosno prije}i iz stanja ispravnog
rada 0 u stanje kvara 1. Taj je prijelaz prikazan
strelicom iz stanja 0 u stanje 1 kako je prikazano na slici
1. Ukoliko se komponenta mo`e popravljati, tada
353

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
nakon popravka pokvarene komponente sustav prelazi
iz stanja 1 u stanje 0, a taj je prijelaz na slici 1 prikazan
strelicom iz stanja 1 u stanje 0.
Iz `ivota je poznato da se razli~ite komponente
razli~ito brzo kvare, odnosno da se neke komponente
kvare br`e od drugih. Zbog toga nam je za cjelovit opis
prijelaza potrebna veli~ina koja }e biti mjera brzine
kvara doti~ne komponente. Kao prikladna veli~ina
koja opisuje brzinu kvara neke komponente uzeta je
u~estalost kvara. Ona predstavlja relativan broj
kvarova, s obzirom na broj ispravnih komponenata, po
vremenskom intervalu, pa po svojoj definiciji i nije
ništa drugo nego brzina kvara. Kao mjera koja karakterizira
brzinu kvara doti~ne komponente, na slici 1 je
iznad strelice prijelaza iz stanja 0 u stanje 1 upisana
vrijednost. Sli~no razmatranje mo`e se provesti i za
brzinu popravka doti~ne komponente, odnosno u~estalost
popravka. Ta veli~ina tako|er predstavlja relativan
broj popravaka, s obzirom na broj pokvarenih
komponenata, po intervalu vremena. Na slici 1 ona je
upisana kraj strelice prijelaza iz stanja 1 u stanje 0 kao
veli~ina brzine popravka doti~ne komponente. U~estalost
kvara komponente i u~estalost popravka komponente
nazivaju se zajedni~kim imenom u~estalosti
prijelaza izme|u pojedinih stanja sustava ili jednostavno
u~estalosti prijelaza.
Prema tome, kako bi se postigla bolja preglednost
problema i jednostavan ispis sustava jednad`bi
Markovljevog procesa po`eljno je prvo nacrtati
odgovaraju}i dijagram prostora stanja sustava i unijeti
pripadaju}e u~estalosti prijelaza. U takav dijagram trebaju
biti uklju~ena sva odgovaraju}a stanja u kojima se
sustav mo`e nalaziti, odnosno boraviti i svi mogu}i
prijelazi izme|u pojedinih stanja. Broj stanja i prijelaza
ovisi o konkretnom sustavu, odnosno problemu koji se
razmatra.
Iz svega navedenog slijedi da je izrada dijagrama prostora
stanja sustava najva`nija faza rješavanja problema
jer predstavlja slikovni prikaz problema, odnosno
prevodi in`enjersko znanje o radu sustava u matemati~ki
model na koji se zatim primjenjuju matemati~ke
metode rješavanja Markovljevih procesa.
Prilikom izrade dijagrama prostora stanja sustava
potrebno je vršiti in`enjerske prosudbe, a za to je nu`no
potpuno i iscrpno razumijevanje fizikalnog ponašanja i
logi~kih operacija sustava, jer ne postoje nikakvi matemati~ki
modeli, pravila ili sheme koje bi to nadomjestile
ili eliminirale. U ovom su ~lanku predstavljene metode,
odnosno matemati~ki alati koji primijenjeni na dijagram
354
Stanje 0
Komponenta
ispravna
Stanje 1
Komponenta
pokvarena
Slika 1. Dijagram prostora stanja sustava od jedne
popravljive komponente
prostora stanja sustava omogu}uju prora~un osnovnih
stohasti~kih veli~ina sustava.
Treba naglasiti da se skup svih stanja u kojima sustav ispravno
radi naziva stanje ispravnog rada sustava, a skup
svih stanja u kojima je sustav pokvaren naziva se stanje
kvara sustava. Stanje ispravnog rada sustava i stanje
kvara sustava zajedni~kim se imenom nazivaju op}a
stanja sustava. Za razliku od njih pojedina~na stanja sustava
su ona koja tvore dijagram prostora stanja i u
daljnjem se tekstu nazivaju jednostavno stanja sustava.
Prema tome, mo`e se re}i da op}e stanje sustava
predstavlja skup takvih pojedina~nih stanja koja izazivaju
jednake posljedice na sposobnost rada sustava.
Ve} ranije je spomenuto da svako od stanja sustava
predstavlja odre|enu situaciju u kojoj se sustav mo`e
zate}i. S obzirom da su stanja sustava, odnosno situacije
u kojima se sustav mo`e na}i stohasti~ki doga|aji,
oni imaju odre|enu vjerojatnost. Stanja sustava su i
me|usobno isklju~ivi doga|aji, pa je zbog toga vjerojatnost
op}eg stanja sustava jednaka zbroju vjerojatnosti
pojedina~nih stanja koja ga sa~injavaju. Prema
tome, vjerojatnost ispravnog rada sustava dobiva se
zbrajanjem vjerojatnosti svih pojedina~nih stanja sustava
u kojima sustav ispravno radi. Na istom se principu
dobiva vjerojatnost kvara sustava.
Jasno je da, ovisno o mre`noj strukturi sustava, postoji
zna~ajna razlika kako u izgledu dijagrama prostora
stanja sustava, tako i u tome koja stanja predstavljaju
ispravan rad, odnosno kvar sustava. Pod mre`nom
strukturom sustava podrazumijeva se na~in spoja komponenata
koje sa~injavaju sustav.
Broj stanja u dijagramu prostora stanja sustava raste s
porastom broja komponenata sustava i porastom broja
stanja u kojima pojedina komponenta sustava mo`e
boraviti. Za sustav od n paralelno spojenih komponenata
od kojih svaka mo`e poprimiti jedno od 2 mogu}a
stanja, stanje ispravnog rada i stanje kvara komponente,
dobiva se dijagram prostora stanja sustava u kojem
broj stanja iznosi 2 n .
O~ito je da veliki broj komponenata u sustavu,
uzrokuje golem broj stanja u dijagramu prostora stanja
sustava. Zbog toga je s dijagramom prostora stanja
takvog sustava vrlo teško upravljati.
Dva su rješenja kojima se slu`imo u takvim slu~ajevima.
Prvo se svodi na smanjenje broja stanja. Ovaj
pristup se zasniva na upotrebi in`enjerskih prosudbi temeljenih
na iskustvu, kako bi se smanjio broj mogu}ih
stanja sustava zanemarivanjem onih stanja koja imaju
vrlo malu vjerojatnost doga|anja. Drugo rješenje svodi
se na cijepanje sustava na dijelove, odnosno podsustave,
koji se zatim analiziraju kao zasebne cjeline, odnosno
sustavi. Nakon izra~unavanja pokazatelja
pouzdanosti podsustava crta se dijagram prostora
stanja cijelog sustava u kojem se svaki podsustav predstavlja
kao jedna komponenta. Pritom treba naglasiti
da oba navedena principa spadaju u aproksimativne
metode rješavanja.

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
3. VJEROJATNOSTI STANJA SUSTAVA
3.1. Op}i pojmovi
U prethodnom odjeljku objašnjen je dijagram prostora
stanja sustava koji predstavlja slikovni prikaz stohasti~kog
procesa koji se odvija u sustavu. Pri tome je
spomenuto da svako stanje iz dijagrama prostora
stanja ima pripadaju}u vjerojatnost nastupanja, odnosno
doga|anja. Drugim rije~ima, za svako stanje sustava
postoji odre|ena vjerojatnost da se sustav zatekne
u njemu. Jedan od temeljnih pokazatelja pouzdanosti
sustava upravo su vjerojatnosti nastupanja pojedinih
stanja sustava. Zbog toga }e se u ovom poglavlju prikazati
metode izra~unavanja vjerojatnosti stanja sustava.
S obzirom da }e se stohasti~ki proces unutar sustava,
odnosno stohasti~ko ponašanje sustava opisivati
Markovljevim procesom, prije svega je potrebno objasniti
temeljne osobine Markovljeva procesa. Pritom
je potrebno naglasiti da }e se opisati samo najnu`niji
pojmovi i osobine Markovljevog procesa koji su
prijeko potrebni za razumijevanje i uporabu istog.
Markovljev proces pripada stohasti~kim procesima
koji se mogu opisati dvjema slu~ajnim veli~inama. To
su, kako se i ranije moglo naslutiti, stanje sustava i
vrijeme promatranja sustava. Svaka od spomenutih
slu~ajnih veli~ina mo`e biti diskretna ili kontinuirana.
U slu~aju Markovljeva procesa radi se o stohasti~kom
procesu kod kojeg su stanja sustava diskretna, a
vrijeme promatranja kontinuirano.
Op}enito za stohasti~ke procese vrijedi da vjerojatnost
boravka sustava u danom trenutku u nekom od svojih
stanja ovisi o povijesti procesa, odnosno o ponašanju
sustava od po~etka procesa pa do promatranog trenutka.
Jedna od najbitnijih osobina Markovljevog procesa,
koja ga izdvaja od ostalih stohasti~kih procesa, jest ta
da vjerojatnost boravka sustava X u nekom stanju j u
trenutku t+t ovisi samo o stanju i u kojem je sustav
boravio u trenutku t, a ne ovisi o tome u kojim je stanjima
sustav boravio prije trenutka t.
Zbog te osobine Markovljevih procesa od goleme
va`nosti postaje prijelazna vjerojatnost pij. To je vjerojatnost
da }e sustav X koji je u trenutku t boravio u
stanju i, u trenutku t+t boraviti u stanju j, odnosno
mo`e se pisati
PXt ( ( t) j/ Xt ( ) i) pij (1)
U daljnjem }e se radu s Markovljevim procesima smatrati
da se sve komponente sustava nalaze unutar korisnog
`ivotnog perioda, odnosno unutar faze normalnog
rada. U tom dijelu `ivotnog vijeka komponente u~estalosti
kvara i popravka komponenata su konstantni, odnosno
vjerojatnosti kvara i popravka komponente
predstavljene su eksponencijalnom razdiobom. To
zna~i da je funkcija gusto}e razdiobe vjerojatnosti
kvara komponente
(2)
ft e t –
()
a funkcija razdiobe vjerojatnosti kvara komponente
Qt e t
() – –
1 (3)
Ako je komponenta s eksponencijalnom razdiobom
kvara ispravno radila do trenutka t, mo`e se pokazati
da vjerojatnost da }e se komponenta pokvariti u
idu}em intervalu t iznosi
( t) t
t
Q( t) – e – – t –
!
( )
2 3
–
1 1 1
... (4)
2 3!
Slu~ajni doga|aj popravka komponente tako|er je opisan
eksponencijalnom razdiobom, pa se odgovaraju}e
funkcije popravka komponente dobivaju tako da se u
jednad`bama 2, 3 i 4 u~estalost kvara zamijeni s u~estaloš}u
popravka .
Prema tome, odabirom dovoljno malenog intervala t,
viši ~lanovi reda u jednad`bi 4 mogu se zanemariti, pa
veli~ina t predstavlja vjerojatnost kvara komponente
unutar intervala (t, t+t) uz uvjet da je do trenutka
t komponenta radila ispravno.
Ako sa ij ozna~imo u~estalost prijelaza iz stanja i u
stanje j, prijelazna vjerojatnost pij mo`e se pisati kao
PXt ( ( t) j/ Xt ( ) i) ij t pij ( t)
(5)
Vidi se da za sustave ~ije komponente imaju konstantne
u~estalosti kvara i popravka, uz odabir dovoljno
malenog intervala t dobivamo prijelaznu
vjerojatnost koja ne ovisi o trenutku promatranja t
nego samo o duljini vremenskog intervala t.
Markovljevi procesi kod kojih prijelazne vjerojatnosti
ne ovise trenutku promatranja t, nego samo o duljini
vremenskog intervala t izme|u dvaju trenutaka, nazivaju
se homogeni Markovljevi procesi. Ta se homogenost
Markovljeva procesa postigla uz pretpostavku
konstantnih u~estalosti kvara i popravka komponenata
i odabir dovoljno malenog intervala t. Stoga to treba
imati na umu, s obzirom da }e se u daljnjim razmatranjima
za opis stohasti~kih procesa u sustavima koristiti
upravo homogeni Markovljevi procesi.
Postoji još jedna bitna pretpostavka koja }e se
upotrebljavati pri izvodu, odnosno raspisivanju jednad`bi
Markovljeva procesa. Ona je ve} ranije spominjana,
a i u skladu je s prethodnim pretpostavkama. Ta
pretpostavka podrazumijeva da je vremenski interval
t uzet dovoljno malen, odnosno toliko malen da je za
vrijeme njegova trajanja vjerojatnost doga|anja dvaju
ili više prijelaza jednaka nuli.
Takva se pretpostavka mo`e i matemati~ki opravdati s
obzirom da se za prijelaznu vjerojatnost doga|anja
dvaju prijelaza unutar intervala t dobiva umno`ak
tt=2 (t) 2 . Taj umno`ak predstavlja infinitezimalnu
veli~inu drugog reda koja se mo`e zanemariti.
Ta pretpostavka ne zna~i da se ne mo`e zbiti doga|aj
koji za posljedicu ima isklju~enje dvaju ili više komponenata
sustava. Drugim rije~ima, zanemarivanje
doga|anja dvaju doga|aja unutar intervala t, nema
nikakve veze s kvarom više komponenata uslijed jednog
doga|aja, odnosno zajedni~kog uzroka.
355

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
3.2. Izra~unavanje vremenski ovisnih vjerojatnosti
stanja sustava
Za sustav od jedne popravljive komponente dijagram
prostora stanja prikazan je na slici 1. Neka za
spomenuti sustav vrijede sljede}e oznake:
P0(t) – vjerojatnost da je u trenutku t komponenta ispravna
P1(t) – vjerojatnost da je u trenutku t komponenta
pokvarena
t – interval vremena dovoljno malen da se unutar njega
ne mogu dogoditi dva ili više prijelaza.
Postoje dva mogu}a na~ina da se komponenta u trenutku
t+t zatekne u ispravnom stanju. Prvi na~in
pretpostavlja da je u trenutku t komponenta bila ispravna
i da se tijekom intervala t nije pokvarila. Drugi
pak na~in pretpostavlja da je u trenutku t komponenta
bila pokvarena i da je završetak njenog popravka nastao
unutar intervala t. Dva spomenuta na~ina zatjecanja
sustava u ispravnom stanju u trenutku t+t
predstavljaju dva me|usobno isklju~iva doga|aja.
Zbog toga se vjerojatnost zatjecanja sustava u ispravnom
stanju u trenutku t+t dobiva zbrajanjem vjerojatnosti
doga|anja dvaju spomenutih na~ina, odnosno
Vjerojatnost boravka komponente u ispravnom stanju
u trenutku t+t =
Vjerojatnost da je komponenta bila ispravna u trenutku
t i nije se pokvarila unutar intervala t + Vjerojatnost
da je komponenta bila pokvarena u trenutku t i
da je završetak popravka nastao unutar intervala t
S obzirom na prikazani dijagram prostora stanja
sustava na slici 1 i uvo|enjem pojmova opisanih u prethodnom
odjeljku, gore navedena jednad`ba mo`e se
prikazati u sljede}em matemati~kom obliku
P0( t t) P0( t)( 1 – t) P1( t)( t)
(6a)
Na istom principu mo`e se napisati jednad`ba za vjerojatnost
boravka komponente u pokvarenom stanju u
trenutku t+t
P1( t t) P1( t)( 1 – t) P0( t)( t)
(6b)
Ako jednad`be 6 razmatranog sustava od jedne popravljive
komponente prika`emo u matri~noj formi
dobiva se
1 – t t
P0 t t P1 t t P0() t P1() t
(7)
t 1 – t
Korištenjem simbola matri~ni se izraz mo`e zapisati
još kra}e, odnosno
P(t+t)=P(t) Pij(t) (8)
Pri tome P(t+t) ozna~ava vektor vremenski ovisnih
vjerojatnosti stanja u trenutku t+t, aP(t) ozna~ava
vektor vremenski ovisnih vjerojatnosti stanja u trenutku
t. Elementi matrice Pij(t) predstavljaju vjerojatnosti
prijelaza sustava iz stanja i u stanje j unutar
intervala t. Zbog toga se matrica Pij(t) naziva stohasti~ka
matrica prijelaznih vjerojatnosti. Dijagonalni ele-
356
menti matrice tako|er se nazivaju prijelaznim vjerojatnostima
iako predstavljaju vjerojatnost ostanka sustava
u stanju i unutar intervala t. Za stohasti~ku
matricu prijelaznih vjerojatnosti je karakteristi~no da
joj je suma svih elemenata bilo kojeg retka jednaka jedan.
Drugim rije~ima, suma svih vjerojatnosti prijelaza
iz nekog stanja sustava, uklju~uju}i i vjerojatnost
ostanka sustava u tom stanju, jednaka je jedan zbog
toga što sustav unutar intervala t mora ili napustiti promatrano
stanje ili ostati u njemu.
Ako se sa ij ozna~i u~estalost prijelaza iz stanja i u
stanje j, tada se za stohasti~ku matricu prijelaznih
vjerojatnosti sustava od n stanja op}enito mo`e pisati
da je
Pij
( Ät)
1-
n
1j
j= 2
i1
n1
Ät
Ät
Ät
1
n- 1
(9)
Dijeljenjem jednad`be 6a sa t i sre|ivanjem izraza dobiva
se
P0( t t)– P0( t)
– P0( t) P1( t)
(10)
t
Neka se uzme da je interval t infinitezimalno mali, odnosno
neka se pusti da interval t0. Tada grani~na
vrijednost, odnosno limes lijeve strane jednad`be postaje
prva derivacija vjerojatnosti stanja 0 u trenutku t.
P0( t t)– P0( t)
dP0( t)
'
lim P0() t (11)
t 0 t dt
Uzevši to u obzir sada se mo`e jednad`ba 6a napisati u
sljede}em obliku
'
P0() t – P0() t P1() t
(12a)
Po istom principu za jednad`bu 6b dobiva se sljede}i
izraz
'
P1() t – P0() t P1() t
(12b)
Osim stohasti~ke matrice prijelaznih vjerojatnosti, javlja
se još jedna matrica bitna za Markovljeve procese.
Ta se matrica dobiva ispisivanjem diferencijalnih jednad`bi
Markovljeva procesa u matri~nom obliku.
Ako diferencijalne jednad`be 12 razmatranog sustava
od jedne popravljive komponente prika`emo u matri~noj
formi dobiva se
' ' '
P0() t P1() t P0() t P1() t
–
(13)
–
Korištenjem simbola matri~ni se izraz mo`e zapisati
još kra}e, odnosno
P'(t)=P(t) ij (14)
Pri tome P'(t) ozna~ava vektor prve derivacije vremenski
ovisnih vjerojatnosti stanja u trenutku t, a P(t)
ozna~ava vektor vremenski ovisnih vjerojatnosti stanja
1i
n
ni
Ät
ij
j= 1
j i
Ät
Ät
1-
1n
in
Ät
Ät
nj
j= 1
Ät

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
u trenutku t. Izvandijagonalni elementi matrice ij
predstavljaju u~estalosti prijelaza sustava iz stanja i u
stanje j. Zbog toga se matrica ij naziva matrica u~estalosti
prijelaza. Dijagonalni element matrice ij unekom
retku predstavlja negativnu sumu svih u~estalosti
prijelaza u tom retku.
Za matricu u~estalosti prijelaza je karakteristi~no da
joj je suma svih elemenata bilo kojeg retka jednaka
nuli.
Ako se sa ij ozna~i u~estalost prijelaza iz stanja i u
stanje j, tada se za matricu u~estalosti prijelaza sustava
od n stanja op}enito mo`e pisati da je
Ëij
-
n
1j
j= 2
i1
n1
-
(15)
Jednad`be 12 su linearne diferencijalne jednad`be s
konstantnim koeficijentima. Postoje brojni na~ini pomo}u
kojih se takve jednad`be mogu riješiti, ali jedna
od najlakših i naj~eš}e korištenih metoda je Laplaceova
transformacija.
U svakom slu~aju za vremenski ovisne vjerojatnosti
stanja sustava dobivaju se sljede}i izrazi
–( + )t
e
0 0 1 0 1
P( t) P( 0) P( 0) P( 0)– P(
0)
(16a)
–( + )t
e
P( t) P( 0) P( 0) P( 0)– P(
0)
(16b)
1 0 1 1 0
Pri tom P 0(0) i P 1(0) ozna~avaju po~etne vjerojatnosti
stanja, odnosno vjerojatnosti stanja u trenutku t=0.
3.3. Izra~unavanje stacionarnih vjerojatnosti
stanja sustava
n
1i
ij
j= 1
j i
ni
n- 1
nj
j= 1
U prethodnom odjeljku izra~unate su vremenski
ovisne vjerojatnosti stanja sustava. Mo`e se primijetiti
da su vremenski ovisne vjerojatnosti stanja sa~injene
od konstantnog (vremenski neovisnog) ~lana i vremenski
ovisnog ~lana. Vremenski ovisni ~lan je eksponencijalna
funkcija vremena i njegova vrijednost opada s
porastom vremena. Drugim rije~ima, vremenski ovisni
~lan iš~ezava kada vrijeme t te`i u beskona~nost. Zbog
toga vjerojatnost stanja s porastom vremena t te`i konstantnoj
vrijednosti. Grani~na vrijednost, odnosno
limes vjerojatnosti stanja kada vrijeme te`i u
beskona~nost, naziva se stacionarna vjerojatnost
stanja. Ili druga~ije re~eno, stacionarna vjerojatnost
stanja je vjerojatnost stanja u trenutku t=. Op}enito
vrijedi da vrijednosti stacionarnih vjerojatnosti stanja
-
1n
in
sustava ne ovise o po~etnim uvjetima procesa, odnosno
o vjerojatnostima stanja sustava u po~etnom trenutku.
Velika ve}ina procesa, kao što su procesi u elektroenergetskim
sustavima, odvijaju se „dovoljno dugo”
tako da vremenski ovisna vjerojatnost stanja za „relativno
kratko vrijeme” dose`e takvu vrijednost da
razlika izme|u nje i vrijednosti stacionarne vjerojatnosti
stanja postaje prakti~no zanemariva. Prema
tome, ako se izuzme kratak po~etni period trajanja
prijelaznih pojava, tada se mo`e u gotovo cijelom vremenskom
podru~ju promatranja sustava vremenski
ovisna vjerojatnost stanja gotovo potpuno to~no aproksimirati
vrijednoš}u stacionarne vjerojatnosti
stanja. Op}enito je duljina trajanja po~etnog perioda
prijelaznih pojava kra}a za ve}e vrijednosti intenziteta
prijelaza.
Za ergodi~ne sustave s kona~nim u~estalostima prijelaza
stacionarne vjerojatnosti svih stanja su razli~ite od
nule.
Sustav je ergodi~an ukoliko postoje takvi prijelazi izme|u
pojedinih stanja sustava koji omogu}avaju da
sustav iz svakog svog stanja mo`e do}i u svako od
preostalih stanja sustava, bilo direktnim prijelazom,
bilo indirektno, odnosno prijelazima preko drugih
stanja. Ergodi~nost sustava se mo`e definirati i kao
karakteristika sustava da unutar njegova dijagrama
prostora stanja ne postoji stanje ili skup stanja koji se
ne mogu napustiti nakon što sustav u njih dospije.
Takvo stanje sustava, koje se ne mo`e napustiti naziva
se apsorpcijsko stanje. Mo`e se re}i i obratno, da
nakon ulaska u apsorpcijsko stanje sustav u njemu
ostaje boraviti cijelo vrijeme.
Postoji više metoda izra~unavanja stacionarnih vjerojatnosti
stanja. Jedna je od njih ta da se prvo izra~unaju
vremenski ovisne vjerojatnosti stanja, a zatim se tra`i
grani~na vrijednost, odnosno limes tih vjerojatnosti
kada vrijeme t te`i u beskona~nost.
Druga, još jednostavnija metoda izra~unavanja stacionarnih
vjerojatnosti stanja zasniva se na uporabi
matrice u~estalosti prijelaza, odnosno jednad`be 14.
Za izra~unavanje stacionarnih vjerojatnosti stanja sustava
na ovaj na~in nije potrebno prethodno izra~unavanje
vremenski ovisnih vjerojatnosti stanja. Ako se
pusti da vrijeme t te`i u beskona~nost tada vremenski
ovisne vjerojatnosti stanja asimptotski te`e konstantnim
vrijednostima, odnosno stacionarnim vjerojatnostima
stanja. Zbog toga prve derivacije vremenski
ovisnih vjerojatnosti stanja te`e nuli. Primjenom tog
zaklju~ka na jednad`bu 14 dobiva se sljede}i izraz
0 = P ij (17)
Stacionarne vjerojatnosti stanja sustava mogu se dobiti
i sljede}im razmatranjem. S obzirom da stacionarne
vjerojatnosti stanja sustava imaju konstantne vrijednosti,
one ne ovise o promjeni vremena t. To zna~i da
vektor stacionarnih vjerojatnosti stanja ostaje nepromijenjen
kada se mno`i sa stohasti~kom matricom
prijelaznih vjerojatnosti. Ako se s P ozna~i vektor sta-
357

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
cionarnih vjerojatnosti stanja sustava, tada se jednad`ba
8 mo`e napisati kao
P = P Pij(t) (18)
Raspisivanjem jednad`bi 18 u eksplicitnom obliku, i
njihovim sre|ivanjem dobivaju se jednad`be 17, pa se
prema tome spomenuto razmatranje opet svodi na prethodnu
metodu.
Prema tome, korištenjem matrice u~estalosti prijelaza
direktno se dobiva sustav jednad`bi za izra~unavanje
stacionarnih vjerojatnosti stanja. Sustav jednad`bi 17
predstavlja sustav od n linearnih jednad`bi s n
nepoznanica. Me|utim, svih n jednad`bi nije me|usobno
linearno nevisno, nego je samo n-1 jednad`ba
linearno nevisna. Drugim rije~ima, nedostaje jedna
jednad`ba da bi se izra~unale stacionarne vjerojatnosti
stanja.
S obzirom da se sustav u svakom trenutku mora nalaziti
u jednom od svojih stanja slijedi da u svakom trenutku,
pa i u trenutku t=, zbroj vjerojatnosti svih
stanja sustava mora biti jednak jedan. To zna~i da za
sustav od n stanja, za bilo koji odabrani trenutak t,
vrijedi da je
n
i 1
P () t 1
i
(19)
Ako se za trenutak promatranja uzme t=, vjerojatnosti
stanja su stacionarne, pa slijedi da zbroj stacionarnih
vjerojatnosti svih stanja mora biti jednak
jedinici. Prema tome, op}enito se za sustav od n stanja
mo`e pisati da je
n
Pi i 1
1
(20)
Ta je jednad`ba linearno neovisna sa svim ostalim jednad`bama.
Zbog toga treba bilo koju jednad`bu sustava
17 zamijeniti s jednad`bom koja izra`ava da je
zbroj stacionarnih vjerojatnosti svih stanja jednak jedan.
Drugim rije~ima, bilo koji stupac matrice prijelaznih
intenziteta treba zamijeniti s jedini~nim
stupcem, odnosno stupcem u kojemu svi elementi
imaju vrijednost jedan, a nulu njemu odgovaraju}eg
stupca u vektoru s lijeve strane treba tako|er zamijeniti
s jedinicom. Ubacivanjem spomenute jednad`be
umjesto bilo koje od n linearnih jednad`bi iz sustava
17, dobiva se sustav od n linearno neovisnih jednad`bi s
n nepoznanica, ~ije se rješavanje mo`e provesti jednom
od mnogobrojnih matemati~kih metoda.
Bez obzira na metodu rješavanja, za stacionarne vjerojatnosti
stanja sustava od jedne popravljive komponente
dobiva se
P P ( ) lim P ( t)
(21a)
0 0 0
t
P P ( ) lim P ( t)
(21b)
1 1 1
t
Spomenuto je da }e se pri opisu Markovljeva procesa
razmatrati sustavi ~ije komponente imaju konstantne
u~estalosti prijelaza. Drugim rije~ima, za sve kompo-
358
nente sustava vrijede eksponencijalne razdiobe kvara i
popravka. Mo`e se pokazati da je za komponentu s eksponencijalnom
razdiobom kvara o~ekivano, odnosno
srednje vrijeme do kvara komponente inverzna vrijednost
u~estalosti kvara.
– t
ET ( ) tf( t) dt t e dt 1 /
t
0
(22)
Isto tako vrijedi da komponenta s eksponencijalnom
razdiobom popravka ima o~ekivano, odnosno srednje
vrijeme do popravka jednako inverznoj vrijednosti
u~estalosti popravka. Ako s MTTF i m ozna~imo
srednje vrijeme do kvara, a sa MTTR i r srednje vrijeme
do popravka komponente, za komponente sustava
slijedi da je
MTTF = m =1/ (23a)
MTTR = r =1/ (23b)
Supstitucijom jednad`bi 23 u jednad`be 21 za stacionarne
vjerojatnosti stanja sustava od jedne popravljive
komponente dobiva se da je
m
P0
(24a)
m r
r
P1
(24b)
m r
Vidi se, a to vrijedi i op}enito da stacionarna vjerojatnost
stanja predstavlja omjer srednjeg vremena boravka
u doti~nom stanju i zbroja srednjeg vremena
boravka u doti~nom stanju i srednjeg vremena boravka
izvan njega.
U slu~aju sustava od jedne popravljive komponente,
srednje vrijeme do kvara komponente predstavlja i
srednje vrijeme boravka sustava u ispravnom stanju, a
srednje vrijeme do popravka komponente ujedno je i
srednje vrijeme boravka sustava u stanju kvara. Zbog
toga su stacionarne vjerojatnosti stanja sustava od
jedne popravljive komponente izra`ene pomo}u
srednjih vremena do kvara i popravka komponente.
Me|utim, op}enito ne vrijedi da je srednje vrijeme boravka
sustava u nekom od svojih stanja jednako srednjem
vremenu do kvara ili do popravka komponente.
Ra~unanje srednjih vremena boravka u stanjima sustava
detaljnije }e biti opisano u kasnijim odjeljcima.
Op}enito se mo`e re}i da je pouzdanost komponente
(ili sustava) matemati~ka vjerojatnost da }e komponenta
(ili sustav) zadovoljavaju}e, odnosno ispravno
raditi tijekom predvi|enog vremenskog razdoblja uz
definirane radne uvijete. Jednostavnije re~eno,
pouzdanost komponente (ili sustava) je vjerojatnost ispravnog
rada komponente (ili sustava) tijekom vremena
t uz uvjet da je komponenta (ili sustav) u
trenutku t=0 zapo~ela rad u ispravnom stanju.
Za razliku od pouzdanosti, raspolo`ivost komponente
(ili sustava) predstavlja vjerojatnost ispravnog rada
komponente (ili sustava) u trenutku t, odnosno to je
vremenski ovisna vjerojatnost stanja ispravnog rada
komponente (ili sustava). Op}enito se mo`e kazati da

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
raspolo`ivost predstavlja matemati~ku vjerojatnost da
}e komponenata (ili sustav) zadovoljavaju}e, odnosno
ispravno raditi u trenutku promatranja t.
Grani~na vrijednost raspolo`ivosti kada vrijeme t te`i u
beskona~nost naziva se stacionarna ili grani~na raspolo`ivost.
Dakle, o~ita je razlika izme|u pojmova pouzdanosti i
raspolo`ivosti. Raspolo`ivost predstavlja vjerojatnost
ispravnog rada u promatranom trenutku t, dok
pouzdanost predstavlja vjerojatnost ispravnog rada
tijekom vremenskog intervala t.
Sli~na se pojmovna veza mo`e povu}i izme|u
nepouzdanosti i neraspolo`ivosti.
3.4. Numeri~ka metoda izra~unavanja vremenski
ovisnih vjerojatnosti stanja
Ova metoda slu`i za izra~unavanje vremenski ovisnih
vjerojatnosti stanja, a temelji se na primjeni jednad`be
8. Princip izrade stohasti~ke matrice prijelaznih vjerojatnosti
prikazan je izrazom 9.
Pri tom se za veli~inu intervala vremena t treba izabrati
takva vrijednost da je vjerojatnost doga|anja
dvaju ili više prijelaza izme|u stanja sustava tijekom
vremenskog intervala t zanemariva. Naravno da izbor
vrijednosti t zahtijeva temeljito poznavanje sustava
koji se analizira, odnosno poznavanje u~estalosti prijelaza
u njemu. Zbog toga je i logi~no da nema nekih
op}ih pravila pri izboru vrijednosti t, a koja su primjenjiva
na sve sustave.
Nakon što se u stohasti~ku matricu prijelaznih vjerojatnosti
uvrste numeri~ke vrijednosti intervala vremena
t i u~estalosti prijelaza, vremenski ovisne vjerojatnosti
stanja u trenutku t dobiju se mno`enjem vektora
vjerojatnosti stanja u trenutku t=0 sa stohasti~kom
matricom prijelaznih vjerojatnosti dignutom na n-tu
potenciju, gdje n predstavlja višekratnik intervala vremena
t u promatranom vremenu t, odnosno n=t/t.
Dakle, vremenski ovisne vjerojatnosti stanja sustava u
trenutku t dobivaju se upotrebom jednad`be
n 1
P( t t) P( t) Pij ( t) P( 0)
Pij
( t)
(25)
gdje je n=t/t.
S obzirom da za prora~un vremenski ovisnih vjerojatnosti
matricu prijelaznih vjerojatnosti treba samu sa
sobom pomno`iti n puta, slijedi da broj matemati~kih
operacija postaje to ve}i što je izabrana vrijednost
intervala t manja u odnosu na period t u kojem se promatra
sustav. Me|utim, za manju vrijednost intervala
t to~nost dobivenih rezultata je ve}a.
Ako se za odre|eni razmatrani sustav pojavi nesigurnost
pri izboru vrijednosti t, preporu~a se napraviti
prvu procjenu t i izra~unati vremenski ovisne vjerojatnosti
stanja za tu odabranu vrijednost t. Zatim se
uzima manja vrijednost t i vrši se novi prora~un vremenski
ovisnih vjerojatnosti stanja sustava. Nakon
toga obavlja se usporedba vremenski ovisnih vjerojatnosti
stanja dobivenih prvom i drugom procjenom.
Ukoliko su odstupanja izme|u dobivenih rezultata
unutar zadovoljavaju}e tolerancije, vrijednost intervala
t je pravilno izabrana i proces se prekida, a rezultati
dobiveni drugom procjenom, odnosno onom sa
smanjenom vrijednoš}u intervala t uzimaju se kao
kona~ni rezultati.
Ako su odstupanja izme|u prve i druge procjene vrijednosti
intervala t ve}a od zadovoljavaju}e tolerancije
obavlja se tre}a procjena intervala t i to na taj na~in da
se za vrijednost t izabere još manja vrijednost od prethodne
druge procjene. Zatim se uspore|uju rezultati
dobiveni drugom i tre}om procjenom intervala t. Postupak
je iterativan i nastavlja se smanjivanjem vrijednosti
t sve dok odstupanja rezultata dobivenih za
dvije susjedne procjene intervala ne budu unutar zadovoljavaju}e
tolerancije. S obzirom da su rezultati
to~niji što je izabrani interval t manji, uvijek se nakon
završetka iteracije kao kona~ni rezultati uzimaju oni
dobiveni s najmanjom vrijednoš}u intervala t.
Svaka idu}a procjena intervala t mora biti zna~ajno
smanjena u odnosu na prethodnu kako bi se osjetila
eventualna odstupanja vremenski ovisnih vjerojatnosti
zbog prevelike vrijednosti t. Naravno da je za o~ekivati
ako se vrijednost t bezna~ajno smanji da }e i odstupanja
izme|u rezultata biti malena. Isto tako bitno
je napomenuti da izbor veli~ine odstupanja, odnosno
zadovoljavaju}e tolerancije, nakon koje se prekida iterativni
postupak ovisi o `eljenoj preciznosti koja se
namjerava posti}i.
S obzirom da velik broj matemati~kih operacija za
današnja ra~unala ne predstavlja osobit problem, ova
je metoda postala izrazito brza i mnogo jednostavnija
nego metoda rješavanja diferencijalnih jednad`bi
Laplaceovom transformacijom, posebice za slo`enije
sustave. Prema tome, korištenjem ove metode i digitalnog
ra~unala, uz razuman izbor vrijednosti intervala
t, dobivaju se rezultati sa savršeno prihvatljivom preciznoš}u
za sve prakti~ne primjene.
3.5. Prora~un pouzdanosti sustava s popravljivim
komponentama
Kao što je ve} re~eno, pouzdanost sustava predstavlja
vjerojatnost boravka sustava u stanjima ispravnog rada
sustava tijekom cijelog vremenskog intervala t. Drugim
rije~ima, pouzdanost sustava je vjerojatnost da sustav
ne}e u}i u niti jedno stanje kvara sustava tijekom vremenskog
intervala t. Za razliku od pouzdanosti sustava,
zbroj vremenski ovisnih vjerojatnosti stanja
ispravnog rada sustava predstavlja vjerojatnost ispravnog
rada sustava u trenutku t. Zbog toga se vremenski
ovisne vjerojatnosti stanja sustava ne mogu iskoristiti
za prora~un pouzdanosti sustava.
Da bi se izra~unala pouzdanost sustava postoje}i sustav
je potrebno modificirati na taj na~in da se stohas-
359

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
ti~ki proces u sustavu prekine, odnosno zaustavi u
trenutku ulaska sustava u bilo koje njegovo stanje
kvara. To se posti`e tako da se iz sustava odstrane svi
prijelazi koji vode iz stanja kvara sustava, odnosno da
se u~estalosti tih prijelaza izjedna~e s nulom. Na taj je
na~in postignuto da su stanja kvara sustava postala apsorpcijska
stanja sustava. Prema tome, nakon što sustav
u|e u bilo koje stanje kvara sustava, ne mo`e više
iza}i iz njega i stohasti~ki proces u sustavu se zaustavlja.
Zbroj vremenski ovisnih vjerojatnosti stanja ispravnog
rada tako modificiranog sustava predstavlja
pouzdanost sustava.
Vremenski ovisne vjerojatnosti stanja tako modificiranog
sustava ra~unaju se korištenjem jednad`be 14, s
tim da se matrica u~estalosti prijelaza mora modificirati
u skladu s gore navedenim. To zna~i da se u matrici
u~estalosti prijelaza redak svakog stanja kvara sustava
mora zamijeniti nul-retkom, odnosno retkom ~iji su svi
elementi nule.
Vrlo je teško izvesti op}e jednad`be pouzdanosti za
slo`enije sustave koji sadr`e popravljive komponente.
Tada se pouzdanosti mogu dobiti rješavanjem diferencijalnih
jednad`bi s numeri~kim vrijednostima ili korištenjem
metode mno`enja matrice prijelaznih
vjerojatnosti kako je opisano u prethodnom odjeljku.
Prilikom korištenja metode mno`enja matrice prijelaznih
vjerojatnosti zbog gore navedenih razloga matricu
prijelaznih vjerojatnosti treba modificirati
odbacivanjem u~estalosti prijelaza iz stanja kvara sustava
~ime se posti`e da stanja kvara sustava postaju apsorpcijska
stanja sustava. Drugim rije~ima, u matrici
prijelaznih vjerojatnosti redak svakog stanja kvara sustava
mora se zamijeniti odgovaraju}im retkom jedini~ne
matrice, ~iji je dijagonalni element iznosi jedan, a
svi ostali elementi jednaki su nuli. Nakon toga, uz odabir
odgovaraju}eg vremenskog intervala t, vremenski
ovisne vjerojatnosti ispravnih stanja sustava
ra~unaju se po principu prikazanom u prethodnom odjeljku.
Zbroj tako dobivenih vremenski ovisnih vjerojatnosti
stanja predstavlja pouzdanost sustava.
Metode opisane u ovom odjeljku ne moraju se ograni~iti
samo na prora~un pouzdanosti sustava. Umjesto
stanja ispravnog rada sustava mo`e se izabrati bilo koji
skup stanja sustava. Tada se primjenom opisane metode
dobiva vjerojatnost boravka sustava unutar izabranog
skupa stanja tijekom cijelog vremena t.
Jednostavnije re~eno, dobiva se vjerojatnost da sustav
nije napustio izabrani skup stanja tijekom vremena t.
4. SREDNJA VREMENA BORAVKA I
U^ESTALOSTI NASTUPANJA STANJA SUSTAVA
4.1. Uvod
Poznavanje vjerojatnosti stanja sustava nije dovoljno
da bi se u potpunosti shvatilo, odnosno prikazalo
ponašanje sustava. Za sustav od jedne popravljive
komponente koji ima u~estalost kvara 2 i u~estalost
360
popravka 2, dobivamo jednake stacionarne
vjerojatnosti stanja kao i kod sustava sa slike 1. Me|utim,
sustav s dva puta ve}im u~estalostima prijelaza se
dva puta ~eš}e (br`e) kvari, ali i dva puta ~eš}e (br`e)
popravlja, što ima golem utjecaj na poimanje na~ina
rada i ekonomi~nost sustava.
Prema tome, za potpuno razumijevanje ponašanja sustava
potrebno je prora~unati dodatne pokazatelje
pouzdanosti sustava. Dodatni su pokazatelji
pouzdanosti sustava u~estalosti nastupanja pojedinih
stanja sustava i srednja vremena boravka u stanjima
sustava.
4.2. Srednja vremena boravka u stanjima sustava
Srednje vrijeme do kvara sustava (MTTF) predstavlja
srednje, odnosno o~ekivano vrijeme boravka sustava u
stanjima ispravnog rada prije nego što prije|e u neko
od stanja kvara sustava. S obzirom da je pouzdanost
vjerojatnost da }e sustav tijekom cijelog intervala vremena
t boraviti u stanjima ispravnog rada, srednje
vrijeme do kvara sustava (MTTF) je dakle o~ekivana
vrijednost upravo tog vremenskog intervala t.
Prema tome, jedan od na~ina izra~unavanja srednjeg
vremena do kvara je ra~unanje o~ekivane vrijednosti
funkcije pouzdanosti sustava. Ako se s R(t) ozna~i
funkcija pouzdanosti sustava tada se srednje vrijeme
do kvara sustava mo`e dobiti integriranjem, odnosno
MTTF R() t dt
0
(26)
Za upotrebu jednad`be 26 potrebno je poznavati op}i
izraz za pouzdanost sustava R(t). Op}i izraz za
pouzdanost sustava dobiva se rješavanjem diferencijalnih
jednad`bi kako je opisano u prethodnom poglavlju.
Me|utim, dobivanje op}ih izraza vremenski ovisnih
vjerojatnosti stanja putem rješavanja diferencijalnih
jednad`bi vrlo je teško za slo`enije sustave.
Zbog toga se za izra~unavanje srednjeg vremena do
kvara ~eš}e upotrebljava druga metoda koja se temelji
na modificiranju matrice u~estalosti prijelaza. Matricu
u~estalosti prijelaza treba modificirati na taj na~in da
se iz nje odstrane svi redci i stupci koji pripadaju stanjima
kvara sustava. Ako se s ' ij ozna~i tako modificirana
matrica u~estalosti prijelaza tada se temeljna
matrica M dobiva kao
M – 1
'
ij
– 1
(27)
Element m ij matrice M predstavlja srednje vrijeme
provedeno u stanju j, uz uvjet da je proces zapo~eo u
stanju i, prije nego što je dospio u stanje kvara. Ako je
sustav u trenutku t=0 zapo~eo s radom u stanju i,
srednje vrijeme boravka sustava u ispravnim stanjima,
odnosno srednje vrijeme do kvara sustava dobiva se
zbrojem svih elemenata i-tog retka.
Me|utim, opisana metoda ne mora se ograni~iti samo
na prora~un srednjeg vremena do kvara sustava.

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
Umjesto stanja ispravnog rada sustava mo`e se izabrati
bilo koji skup stanja sustava. Tada se primjenom opisane
metode dobiva srednje, odnosno o~ekivano
vrijeme boravka sustava unutar izabranog skupa
stanja. Jednostavnije re~eno, dobiva se srednje vrijeme
unutar kojeg sustav ne}e napustiti izabrani skup stanja.
Po istom principu, srednje vrijeme boravka u nekom
stanju sustava dobiva se tako da sva ostala stanja sustava
smatramo apsorpcijskim stanjima. Ako se tra`i
srednje vrijeme boravka u i-tom stanju sustava tada
nakon reduciranja matrice ij u njoj ostaje samo dijagonalni
element i-tog retka. Zbog toga slijedi da je
srednje vrijeme boravka sustava u i-tom stanju sustava
m m
i ii
n
1
j 1
j i
ij
(28)
Drugim rije~ima, srednje vrijeme boravka sustava u nekom
stanju jednako je inverznoj vrijednosti zbroja svih
u~estalosti prijelaza napuštanja toga stanja.
4.3. U~estalost nastupanja stanja sustava
Zbroj srednjeg vremena boravka unutar nekog skupa
stanja i srednjeg vremena boravka izvan tog skupa
stanja predstavlja period, odnosno ciklus tog skupa
stanja. Prema tome, period pojavljivanja nekog skupa
stanja predstavlja srednje vrijeme izme|u dva
uzastopna ulaska u razmatrani skup stanja, odnosno
srednje vrijeme izme|u dva uzastopna napuštanja razmatranog
skupa stanja.
Iz jednad`bi 24 za sustav od jedne popravljive komponente
vidljivo je da stacionarne vjerojatnosti stanja
predstavljaju omjer srednjeg vremena boravka u tom
stanju i perioda tog stanja. Op}enito vrijedi da je stacionarna
vjerojatnost boravka sustava u nekom skupu
stanja jednaka omjeru srednjeg vremena boravka sustava
u tom skupu stanja i perioda tog skupa stanja. Ako
se s P(S) ozna~i stacionarna vjerojatnost skupa stanja S,
s m(S) srednje vrijeme boravka sustava u skupu stanja S
isT(S) period skupa stanja S, mo`e se pisati da je
PS mS ( )
( )
(29)
T( S)
Vidljivo je da se sva razmatranja u ovom odjeljku ve`u
uz stacionarne vjerojatnosti stanja, odnosno uz stacionarno
podru~je Markovljeva procesa. U slu~aju
neergodi~nih sustava, odnosno sustava s apsorpcijskim
stanjima, znamo da su stacionarne vjerojatnosti neapsorpcijskih
stanja jednake nuli, pa navedena razmatranja
nemaju zna~ajnije primjene. Zbog toga }e se i u
daljnjem tekstu podrazumijevati da se radi o ergodi~nim
sustavima u stacionarnom podru~ju
Markovljeva procesa.
S obzirom da period skupa stanja predstavlja srednje
vrijeme izme|u dva uzastopna ulaska u taj skup stanja,
odnosno srednje vrijeme izme|u dva uzastopna
napuštanja tog skupa stanja, mo`e se definirati u~esta-
lost (frekvencija) nastupanja tog skupa stanja kao recipro~na
vrijednost spomenutog perioda. Ako se s T(S)
ozna~i period skupa stanja S, asf(S) u~estalost nastupanja
skupa stanja S, tada vrijedi da je
T(S)= 1/f(S) (30)
Treba napomenuti da samo kod ergodi~nih sustava u
stacionarnom podru~ju Markovljeva procesa vrijedi da
je u~estalost ulaska u bilo koji skup stanja sustava jednaka
u~estalosti izlaska iz tog skupa stanja. Zbog toga
se u daljnjem tekstu ne}e praviti razlika me|u tim u~estalostima
nego }e ih se zajedni~kim imenom nazivati –
u~estalost nastupanja skupa stanja sustava.
Supstitucijom jednad`be 30 u jednad`bu 29 dobiva se
jednad`ba koja povezuje stacionarnu vjerojatnost,
srednje vrijeme boravka, period i u~estalost nastupanja,
odnosno
PS mS ( )
( ) mS ( ) fS ( ) (31)
T( S) Me|utim, u~estalost nastupanja pojedinog stanja sustava
mo`e se izra~unati i na drugi na~in, kao umno`ak
stacionarne vjerojatnosti stanja sustava i zbroja svih
u~estalosti prijelaza napuštanja tog stanja. Prema
tome, za u~estalost nastupanja i-tog stanja sustava
mo`e se pisati da je
n
f P P
i
j 1
i ij i
j 1
ij
j i
j i
n
(32)
Jednad`ba 32 predstavlja u~estalost napuštanja i-tog
stanja sustava. Ako se jednad`be 17 za izra~unavanje
stacionarnih vjerojatnosti stanja raspišu u eksplicitnom
obliku pokazuje se da vrijedi
n
j 1
j i
P P f
j ji i
j 1
ij i
j i
n
(33)
Drugim rije~ima, u stacionarnom podru~ju
Markovljeva procesa ergodi~nih sustava vrijedi da je
u~estalost napuštanja i-tog stanja sustava jednaka
zbroju u~estalosti ulaska iz svih ostalih stanja sustava u
i-to stanje.
Op}enito, ako sa S ozna~imo skup stanja sustava, tada
se za u~estalost nastupanja promatranog skupa stanja
sustava mo`e pisati da je
fS ( ) P P
(34)
i S
i ij
j S
j S
j ji
i S
Supstitucijom jednad`be 32 u jednad`bu 31 dobiva se
srednje vrijeme boravka u i-tom stanju sustava, odnosno
m P 1
i
n
(35)
f
i
j 1
j i
ij
Dobiveni je izraz jednak jednad`bi 28 do koje se došlo
primjenom modificirane matrice u~estalosti prijelaza
361

E. Vilenica: Prora~un pokazatelja pouzdanosti tehni~kih sustava . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 353 – 362
kako je opisano u odjeljku 4.2. Uvrštavanjem jednad`be
34 u jednad`bu 31 dobiva se srednje vrijeme
boravka sustava unutar skupa stanja S, odnosno
PS ( ) 1
mS ( )
(36)
( )
fS ij
i S
j S
Prema tome, srednje vrijeme boravka sustava u skupu
stanja S, jednako je recipro~noj vrijednosti zbroja u~estalosti
prijelaza napuštanja skupa stanja.
5. ZAKLJU^AK
Markovljeve metode prora~unavanja imaju zna~ajnu
ulogu u prora~unu pouzdanosti sustava. U slu~aju kontinuiranih
procesa vremenski ovisne vjerojatnosti
stanja sustava opisane su skupom diferencijalnih jednad`bi
što predstavlja zna~ajnu poteško}u kod primjene
na slo`ene sustave. Korištenjem stohasti~ke
matrice prijelaznih vjerojatnosti i digitalnog ra~unala
mo`e se zna~ajno olakšati ra~unanje ne samo stacionarnih
nego i vremenski ovisnih vjerojatnosti. Uvo|enjem
pojmova u~estalosti i srednjeg vremena boravka
opisanih dodatno se oboga}uje prora~un i prikaz pokazatelja
pouzdanosti sustava. Time je omogu}eno, sa
stajališta pouzdanosti, potpunije shva}anje samog sustava,
odnosno bolja ocjena njegovih osobina.
Markovljev proces se zasniva na konstantnim u~estalostima
prijelaza i zbog toga je primjenjiv samo na sustave
koji sadr`avaju isklju~ivo komponente s
eksponencijalnim razdiobama kvara i popravka.
Prema tome, opisane metode ne mogu se koristiti za
prora~un vremenski ovisnih vjerojatnosti, ukoliko za
komponente sustava ne vrijede eksponencijalne
razdiobe kvara i popravka.
LITERATURA
1 @. PAUŠE: "Vjerojatnost: informacija, stohasti~ki
procesi", Školska knjiga, Zagreb, 1988.
2 R. BILLINTON, R. ALLAN: "Reliability Evaluation of
Engineering Systems", Pitman Publishing Inc., 1983
3 N. SARAPA: "Teorija vjerojatnosti", Školska knjiga, Zagreb,
1987.
362
4 V. VRANI]: "Vjerojatnost i statistika", Tehni~ka knjiga,
Zagreb, 1971.
5 C. SINGH, R. BILLINTON: "System Reliability Modelling
and Evaluation", Hutchinson & Co. Ltd, 1977
6 S. NIKOLOVSKI: "Osnove analize pouzdanosti elektroenergetskog
sustava", Sveu~ilište J. J. Strossmayera, Elektrotehni~ki
fakultet, Osijek, 1995.
RELIABILITY PARAMETER CALCULATION OF
TECHNICAL SYSTEMS USING MARKOVLJEV’S
PROCESS
Markovljev’s process method is suitable for calculation of
technical systems' reliability parameters. Reliability parameters
of technical systems are probability states in which the
systems can be found, mean time of their duration and their
frequency. In the paper basic methods and procedures of
calculating reliability parameters of technical systems using
Markovljev’s process are evaluated.
DIE BERECHNUNG VON VERHÄLTNISSZAHLEN DER
ZUVERLÄSSIGKEIT TECHNISCHER SYSTEME DURCH
ANWENDUNG DES MARKOV-SCHEN PROZESSES
Die Methoden des Markov-schen Prozesses werden für die
Berechnung von Verhältnisszahlen der Zuverlässigkeit
technischer Systeme verwendet. Die Verhältnisszahlen der
Zuverlässigkeit technischer Systeme sind Wahrscheinlichkeiten
der Zustände welche ein System einnehmen
kann, mittlere Dauer des Verweilens der Systeme in diesen
Zuständen und die Häufigkeit des Vorkomens dieser
Zustände. Im Artikel werden Grundmethoden und
Berechningsverfahren von Verhältnisszahlen der Zuverlässigkeit
technischer Systeme mittels Methoden des Markovschen
Prozesses erläutert.
Naslov pisca:
Emil Vilenica, dipl. ing.
EKONERG – Institut za energetiku
i zaštitu okoliša,
Koranska 5, 10000 Zagreb
Hrvatska
Uredništvo primilo rukopis:
2003 – 05 – 22.

PRIMJENA URE\AJA ZA ZAŠTITU OD PRENAPONA
U ELEKTRI^NIM INSTALACIJAMA
Mr. sc. Ivan Matekovi},Zagreb
UDK 621.316.91
PREGLEDNI ^LANAK
Elektri~na oprema i ure|aji su s obzirom na udarne napone svrstani u ~etiri prenaponske kategorije. Za svaku od tih prenaponskih
kategorija je dan podnosivi udarni napon (kao tjemeni iznos oblika 1,2/50 s) koji oprema, odnosno ure|aj mora
izdr`ati. Procijeni li se da je rizik od prenapona ve}i od troškova ugradnje ure|aja za zaštitu od prenapona u elektri~nu instalaciju
pristupa se projektiranju zaštite. Zaštitu od prenapona treba projektirati uva`avaju}i neke datosti kao što su korišteni sustav
elektri~ne razdjelbe, karakteristike ure|aja za zaštitu od prenapona, zahtjevi za nesmanjenom djelotvornoš}u ure|aja za
zaštitu od kratkog spoja i preoptere}enja te zaštitnih strujnih sklopki i zahtjevi elektrodistributivnog poduze}a. Pravilno projektirana
i izvedena zaštita od prenapona pove}ava raspolo`ivost elektri~ne instalacije.
Klju~ne rije~i: prenapon, zaštita od prenapona, prenaponska
kategorija, ure|aj za zaštitu od prenapona,
udarna odvodna struja, napon
prorade, zaštitni nivo.
1. UVOD
Prenapon se naj~eš}e definira kao “kratkotrajno
nastupaju}i napon izme|u dva vodi~a ili vodi~a i zemlje
koji prekora~uje najviši dozvoljeni iznos pogonskog
napona”. Negativni utjecaji prenapona o~ituju se u naprezanju
izolacije elektri~ne opreme i ure|aja priklju~enih
na elektri~nu instalaciju, zbog ~ega dolazi ili
do proboja izolacije ili do preskoka u zraku ili do
kliznog proboja preko površine izolacije. Iako je samo
razaranje ure|aja odnosno opreme dojmljivo,
neusporedivo ve}e štete nastaju zbog dugotrajnih prekida
u proizvodnji ili u poslovanju. Nema više izmjene
podataka u poduze}u jer nema adresa kupaca, nema
pripreme proizvodnih procesa, nema naru~ivanja materijala,
nema vo|enja i nadziranja proizvodnje, nema
CAD-crte`a, nema isporuka, nema pla}anja, nema informacija.
Štete se mjere u milijardama bilo koje
nov~ane jedinice.
Kako je pokazano u 1 procijenjeni rizik od prenapona
u elektri~nim instalacijama je puno ve}i od troškova
ugradnje zaštite od prenapona. Tako je, naprimjer,
procijenjeni rizik od prenapona za poslovne prostore
jednog srednje velikog prodavatelja automobila 224
318 EUR-a/god., dok su troškovi ugradnje zaštite od
prenapona procijenjeni na 13 000 EUR-a. Tako|er je
dan primjer jedne srednje velike obiteljske ku}e za
koju je procijenjen rizik od prenapona iznosa 11 199
EUR-a/god., dok su procijenjeni troškovi ugradnje
zaštite od prenapona 1 400 EUR-a. Prema tome, nije
sporno da li treba u elektri~nu instalaciju ugraditi
ure|aje za zaštitu od prenapona, ve} je pitanje koje i
kakve ure|aje ugraditi.
2. ELEKTRI^NA OPREMA I UREÐAJI
S OBZIROM NA PRENAPONSKE KATEGORIJE
Elektri~nu instalaciju je potrebno promatrati kao cjelovit
sustav koji treba zaštititi od prenapona. Da bi se
odredio stupanj raspolo`ivosti elektri~ne opreme i
ure|aja s obzirom na otpornost na udarne napone oni
se projektiraju, izra|uju i ispituju prema prenaponskim
kategorijama. Postoje ~etiri prenaponske kategorije;
za svaki projektirani napon elektri~ne opreme i
ure|aja definira se za odre|enu prenaponsku
kategoriju podnosivi udarni napon (oblika 1,2/50 s)
koji ta oprema odnosno uredaj mora izdr`ati. U tablici
1 prema 2 dan je pregled prenaponskih kategorija za
slu~aj niskonaponskih postrojenja u koje spadaju i
elektri~ne instalacije.
Tablica 1. Otpornost elektri~ne izolacije elektri~nih pogonskih
sredstava na podnosivi udarni napon oblika 1,2/50 µs
Projektirani pogonski
napon prema zemlji (V)
Prenaponska kategorija
I. II. III. IV.
Podnosivi udarni napon (V)
230/400 i 277/480 1500 2500 4000 6000
400/690 2500 4000 6000 8000
1000
Vrijednosti odre|uje projektant
elektri~ne instalacije
363

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
Za slu~aj elektri~ne instalacije 230/400 V vrijedi:
– Elektri~na oprema prenaponske kategorije IV je
predvi|ena za primjenu na ili u blizini to~ke
priklju~ka elektri~ne instalacije (prije glavnog razdjelnika).
Primjeri takve opreme su elektri~no brojilo,
glavni osigura~, rastavna sklopka, stezaljke, …
– Elektri~na oprema prenaponske kategorije III je
predvi|ena za ugradnju tako da ~ini sastavni dio
stalno polo`ene elektri~ne instalacije. Primjeri takve
opreme su razdjelnik, automatski prekida~, kabel i
instalacijski vod, instalacijska kutija, sklopka,
uti~nica, odnosno elektri~ni ure|aji koji su fiksno
priklju~eni na elektri~nu instalaciju.
– Elektri~ni ure|aji prenaponske kategorije II su
predvi|eni za priklju~ak na elektri~nu instalaciju
preko uti~nica (ku}anski ure|aji, prenosivi alati i
sli~na pogonska sredstva).
– Elektri~ni ure|aji prenaponske kategorije I imaju
relativno malu otpornost na udarne napone. Da bi se
zaštitili od prenapona u njih ili neposredno ispred
njih se ugra|uju posebno izvedeni ure|aji za zaštitu
od prenapona.
Pravilnim izborom prenaponske kategorije elektri~nog
ure|aja ili opreme posti`e se koordinacija izolacije cjelokupnog
postrojenja elektri~ne instalacije i to je osnova
zaštite od prenapona.
3. UREÐAJI ZA ZAŠTITU OD PRENAPONA
U ELEKTRI^NIM INSTALACIJAMA
Da bi se od prenapona dodatno zaštitila elektri~na instalacija,
oprema ugra|ena u nju kao i elektri~ni
ure|aji priklju~eni na nju, u elektri~nu instalaciju se
ugra|uju ure|aji za zaštitu od prenapona (u daljnjem
tekstu UZP). S obzirom na mjesto postavljanja u elektri~noj
instalaciji UZP se dijele na tipove uz koje se
ve`u Ispitne klase 3 . Mogu}e ih je povezati s prenaponskim
kategorijama kako slijedi:
– UZP-Tip 1 Ispitne klase I je odre|en za zaštitu elektri~ne
instalacije i ugra|ene opreme u podru~ju prenaponske
kategorije IV. To zna~i da je predvi|en za
odvod struje munje kod direktnog udara munje. Sukladno
tim zahtjevima mora biti njegov zaštitni nivo i
njegova maksimalna udarna odvodna struja.
Ugra|uje se na mjestu uvoda elektri~ne instalacije u
zgradu izme|u ku}nog priklju~ka i elektri~nog brojila.
– UZP-Tip 2 Ispitne klase II je odre|en za zaštitu
elektri~ne instalacije i ugra|ene opreme u podru~ju
prenaponske kategorije III. U tom podru~ju se pojavljuje
prenapon koji je ušao u elektri~nu instalaciju
usprkos ugra|enog UZP-Tip 1 (kao njegov zaostali
napon), prenapon nastao induktivnom, konduktivnom
ili kapacitivnom vezom zbog bliskog udara
munje te prenapon nastao u elektri~noj instalaciji
zbog sklopnih procesa ugra|ene opreme odnosno
elektri~nih ure|aja. Prenaponskoj kategoriji III mo-
364
raju biti prilago|eni zaštitni nivo i udarna odvodna
struja UZP-a. UZP se ugra|uje u razdjelnike
zgrade.
– UZP-Tip 3 Ispitne klase III je odre|en za zaštitu
elektri~ne instalacije, ugra|ene opreme i elektri~nih
ure|aja u podru~ju prenaponske kategorije II; sukladno
tome moraju biti prilago|eni zaštitni nivo i
udarna odvodna struja. Ugra|uje se u fiksno
postavljene uti~nice ili u prenosive uti~nice.
Vrijede}a podjela UZP-a prema 3 na Tipove 1, 2, 3
odgovara prijašnjoj podjeli Odvodnika prenapona
prema 7 na Klase zahtjeva B, C, D tako da pribli`no
vrijedi:
– UZP-Tip 1 Ispitna klasa I odgovara Odvodniku prenapona
Klase zahtjeva B,
– UZP-Tip 2 Ispitna klasa II odgovara Odvodniku
prenapona Klase zahtjeva C,
– UZP-Tip 3 Ispitna klasa III odgovara Odvodniku
prenapona Klase zahtjeva D.
S obzirom na prenaponske kategorije u elektri~nu instalaciju
ugra|ene opreme, odnosno priklju~enih elektri~nih
ure|aja, najbolje je zaštitu od prenapona u
elektri~nim instalacijama provesti stupnjevano
ugra|uju}i UZP-e sva tri tipa. Kod toga trebaju biti sva
tri UZP-a istog projektiranog napona Uc, mogu se
razlikovati u sposobnosti odvo|enja udarne struje, a
moraju se razlikovati u zaštitnom nivou. Uvijek kada se
primjenjuje više UZP-a za zaštitu opreme ili ure|aja
potrebno je preispitati da li su zaštitni nivo UZP-a i
mjesto ugradnje UZP-a prikladni šti}enom ure|aju.
Cilj je ograni~iti prodiranje prenapona pomo}u UZP-a
na iznos manji od otpornosti šti}enog ure|aja na prenapon.
Izvedba UZP-a se mo`e zasnivati na razli~itim komponentama
ili kombinacijama komponenata (iskrište,
plinski odvodnik prenapona, varistor, tunel–dioda, tiristor,
…). U podru~ju elektri~nih instalacija se
naj~eš}e koriste izvedbe UZP-a s komponentama koje
ograni~avaju napon (varistori) ili s komponentama
koje sklapaju napon (zra~na iskrišta, plinski odvodnici
prenapona) ili s kombinacijom obje vrste komponenata
u razli~itim spojevima. Dodatno su prema potrebi
u UZP ugra|eni osigura~i, temperaturni ograni~iva~i,
zavojnice, kondenzatori i sli~ne komponente ~iji osnovni
zadatak nije ograni~enje prenapona ve} imaju
posebne uloge u smislu dojave i signalizacije ponašanja
UZP-a.
Najjednostavnija izvedba iskrišta je u obliku dvije elektrode
na odre|enom razmaku sa zrakom izme|u njih
kao izolatorom. Nakon prorade iskrišta pad napona na
njemu je odre|en naponom gorenja elektri~nog luka
koji iznosi od 10 do 30 V. Visina slijedne struje je
ovisna o impedanciji elektri~ne mre`e te je kod
niskoomskih elektri~nih mre`a potrebno ugraditi predosigura~e
kako bi se osiguralo njezino sigurno prekidanje.
Da bi se poboljšale karakteristike iskrišta
(naro~ito iznos udarne odvodne struje i gašenje elek-

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
tri~nog luka) rade se posebne konstrukcije iskrišta kojima
se to omogu}ava. U podru~ju elektri~nih
instalacija izvedbe UZP-a s iskrištima se koriste kod
UZP-Tip 1.
Plinski odvodnik prenapona se sastoji od elektroda
smještenih u kerami~kom ili staklenom ku}ištu na
odre|enom razmaku. Izme|u elektroda se nalazi
plemeniti plin (argon ili neon). Isti je problem s gašenjem
slijedne struje kao i kod iskrišta. To se rješava
posebnim spojevima plinskih odvodnika prenapona i
varistora, a takve izvedbe se koriste kod UZP-Tipa 3.
Varistor je poluvodi~ki naponski ovisan otpornik koji
omogu}uje relativno veliku udarnu odvodnu struju s
malim zaostalim naponima. Koristi se kod UZP-Tip 2 i
u spoju s plinskim odvodnikom prenapona kod UZP-
Tip 3.
3.1. Elektri~ne karakteristike UZP-a bitne za
korištenje u elektri~nim instalacijama
3.1.1. Projektirani napon UZP-a
Projektirani napon UZP-a prema 4 (odnosno najviši
trajni napon Uc UZP-a prema 3) je najviša efektivna
vrijednost izmjeni~nog napona koji mo`e biti trajno
priklju~en na UZP a da se njegova pogonska svojstva
ne promijene. Kod ovog napona mora UZP podnijeti
sva optere}enja koja mogu nastupiti a da ne do|e do
njegova ošte}enja. Projektirani napon UZP-a ne smije
biti manji od efektivne vrijednosti najvišeg o~ekivanog
pogonskog napona elektri~ne instalacije. Za razli~ite
sustave elektri~nog razdjela projektirani napon UZP-a
se odre|uje razli~ito 4:
– kod TN sustava elektri~nog razdjela zbog kruto
uzemljenog zvjezdišta transformatora mo`e do}i do
ograni~enog privremenog pove}anja napona.
Potrebno je uzeti da je Uc ( 1,1* 230 ) V.
– kod TT sustava elektri~nog razdjela je zvjezdište
transformatora, tako|er, kruto uzemljeno te mo`e
do}i samo do ograni~enog pove}anja napona tako da
bi na toj osnovi bilo dovoljno uzeti da je Uc ( 1,1 *
230 ) V. No, kod tog sustava mo`e do}i u jednom
posebnom slu~aju do greške kratkog spoja izme|u
vodi~a i neutralnog vodi~a 5 koja dovodi do
pove}anja napona izme|u vodi~a i neutralnog vodi~a
odnosno vodi~a i zemlje na iznos 1,45*230 V. Taj
pove}ani napon mo`e trajati do 5 sekundi. To zna~i
da u elektri~nu instalaciju ugra|eni UZP-i ne smiju
proraditi kod tog iznosa napona.
– kod IT sustava elektri~nog razdjela su zahtjevi s obzirom
na izoliranost zvjezdišta transformatora
mnogostruko ve}i. Uzimaju}i u obzir mogu}e greške
u mre`i sa stanovišta naprezanja UZP-a najnepovoljniji
je jednopolni zemljospoj. Napon izme|u vodi~a
koji nije u kvaru i zemlje mo`e se pove}ati na iznos
jednak linijskom naponu mre`e. I u tom slu~aju ne
smije do}i do prorade UZP-a te stoga mora vrijediti
Uc (1,1 * 400) V.
3.1.2. Udarna odvodna struja
Udarna odvodna struja predstavlja tjemeni iznos udarne
struje koju UZP nakon prorade mo`e sigurno odvesti u
zemlju. Vezano uz taj pojam postoji nekoliko veli~ina kojima
se definiraju neki specifi~ni zahtjevi na UZP.
– Nazivna udarna odvodna struja In predstavlja
tjemeni iznos udarne struje oblika 8/20 s koju UZP-
Tip 2 i UZP-Tip 3 mora odvesti u zemlju odre|eni
broj puta bez ošte}enja.
Kod UZP–Tip 3 nazivna udarna odvodna struja
mora biti ve}a od 1,25 kA bez obzira na sustav elektri~nog
razdjela u kojoj se UZP misli koristiti 4.
Kod UZP-Tip 2 se nazivna udarna odvodna struja
odre|uje prema korištenom sustavu elektri~nog
razdjela 4. Kod UZP-Tip 2 predvi|enog za
ugradnju u TN- odn. IT- sustave nazivna udarna odvodna
struja po vodi~u mora biti ve}a od 20 kA/m
gdje je m broj vodi~a (kod TN-sustava je m=5,a
kod IT-sustava je m = 4). Kod UZP-Tip 2 predvi|enog
za ugradnju u TT-sustav nazivna udarna odvodna
struja izme|u faznog i neutralnog vodi~a
mora biti ve}a od 20 kA/m (m = 4) odnosno ve}a od
20 kA izme|u neutralnog vodi~a i vodi~a zaštitnog
uzemljenja.
– Udarna struja munje Iimp je udarna struja oblika
10/350 s koju mora UZP-Tip 1 više puta odvesti u
zemlju. Prema 4 ta se struja odre|uje s obzirom na
korišteni sustav elektri~nog razdjela. Kod UZP-Tip
1 predvi|enog za ugradnju u TN- odn. IT-sustave
udarna struja munje po vodi~u mora biti ve}a od 100
kA/m gdje je m broj vodi~a (kod TN-sustava je m =
5, a kod IT-sustava je m=4).KodUZP-Tip 1
predvi|enog za ugradnju u TT-sustav elektri~nog
razdjela udarna struja munje izme|u faznog i neutralnog
vodi~a mora biti ve}a od 100 kA/m (m = 4)
odnosno ve}a od 100 kA izme|u neutralnog vodi~a i
vodi~a zaštitnog uzemljenja.
3.1.3. Prorada UZP-a
Prorada UZP-a je definirana ili dostizanjem trenutne
vrijednosti omske komponente struje kroz UZP iznosa
5 mA ili naponskim probojem i narastanjem struje kroz
UZP na iznos od 5 mA.
– Napon prorade je definiran kao napon dostignut
neposredno prije prorade UZP-a na koji je narinut
udarni napon oblika 1,2/50 s.
– Vrijeme prorade je definirano kao vrijeme proteklo
od trenutka pojave prenapona do trenutka prorade
UZP-a. Ono je ovisno o komponentama ugra|enim
u UZP, ali i o brzini narastanja prenapona, odnosno
struje.
– Zaostali napon U res je definiran kao napon na stezaljkama
UZP-a kad kroz njega protje~e nazivna
udarna odvodna struja.
– Zaštitni nivo U p je najve}a trenutna vrijednost napona
na stezaljkama UZP-a za vrijeme postojanja
365

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
prenapona. Zaštitni nivo karakterizira sposobnost
UZP-a da ograni~i prenapon na odre|eni iznos.
Kod UZP-Tip 1 i UZP-Tip 2 zaštitni nivo je odre|en
kao ve}a vrijednost izme|u iznosa napona prorade
UZP-a i iznosa zaostalog napona UZP-a.
Kod UZP-Tip 3 zaštitni nivo je najve}a vrijednost napona
odre|ena pomo}u tzv. hibridnog generatora koji
proizvodi udarni napon oblika 1,2/50 s i udarnu struju
(nakon prorade UZP-a ) oblika 8/20 s.
3.2. Ostale karakteristike UZP-a bitne za korištenje
u elektri~nim instalacijama
3.2.1. Ponašanje UZP-a kod ošte}enja
Ponašanje UZP-a kod njegovog otkazivanja mora biti
takvo da ne do|e do ugroze rada elektri~ne instalacije.
Najbolji UZP je takav koji pod normalnim pogonskim
uvjetima ne utje~e na pogonske karakteristike sustava
u koji je ugra|en. Pod nenormalnim uvjetima (pojava
prenapona) takav UZP reagira na prenapon tako da se
njegova impedancija smanji, da UZP odvede udarnu
struju u zemlju, a iznos prenapona se smanji na zaštitni
nivo UZP-a. Nakon povrata normalnih pogonskih
uvjeta impedancija takvog UZP-a se pove}a na
po~etnu vrijednost, a UZP i dalje nema utjecaja na pogonsko
stanje. Kao i svaki ure|aj tako i UZP mo`e otkazati
ili mo`e biti razoren zbog optere}enja udarnom
strujom ve}om od njegove maksimalne mogu}e udarne
odvodne struje. Ponašanje ošte}enog UZP-a mo`e biti
sli~no ponašanju u stanju praznog hoda ili ponašanju u
stanju kratkog spoja.
U slu~aju takvog ošte}enja UZP-a da se ponaša kao da je
ostao u praznom hodu, elektri~na instalacija više nije
zašti}ena od prenapona. Je li UZP ošte}en ili nije, prepoznavanje
je u tom slu~aju dosta teško, jer UZP ne utje~e
na elektri~nu instalaciju. Za razliku od njega UZP
koji je ošte}en tako da se ponaša kao u stanju kratkog
spoja ima jaki utjecaj na elektri~nu instalaciju. Stvarno,
impedancija nije iznosa jednakog nuli, ve} ona ima
nekakvu ali vrlo malu vrijednost. Promatrani UZP mo`e
imati još dovoljnu impedanciju koja mo`e ograni~iti
struju na takav iznos da ure|aj za zaštitu od preoptere}enja
ili kratkog spoja (osigura~ ili automatski prekida~)
ne proradi ili mo`e dovesti do prorade tog ure|aja
nakon vremena duljeg od onog koje je propisano. U tim
slu~ajevima dolazi do stvaranja tolike toplinske energije u
UZP-u da ona mo`e dovesti do pojave po`ara. Da se to
onemogu}i UZP mora imati u sebi ugra|en prikladni
ure|aj za odvajanje od mre`e, a ako ga nema tada ga je
potrebno predvidjeti i ugraditi u elektri~nu instalaciju.
UZP u koji je ugra|en varistor treba obvezno imati u sebi
ugra|en ure|aj za termi~ko odvajanje od elektri~ne
mre`e te ure|aj koji pokazuje neispravnost UZP-a.
Ure|aj za termi~ko odvajanje od mre`e reagira naj~eš}e
na toplinu razvijenu u preoptere}enom varistoru te kod
neke odre|ene temperature odvoji UZP od mre`e tako
da ne mo`e do}i do zapaljenja.
366
3.2.2. Koordinacija izme|u više UZP-a
Ako su dva ili više UZP-a ugra|ena u elektri~nu instalaciju
izme|u njih dolazi do me|udjelovanja. Ako nisu
ispravno izabrani (me|usobno koordirani) postoji
opasnost da se jedan od njih preoptereti. Osnovni zahtjev
koordinacije se mo`e sa`eti u sljede}em: dva
UZP-a koja su priklju~ena na elektri~nu mre`u su energetski
koordinirana ako je za svaki promatrani
iznos udarne struje i za svaki promatrani oblik udarne
struje energetski dio koji se odvodi kroz UZP koji prvi
proradi manji ili jednak maksimalnoj energetskoj sposobnosti
odvo|enja tog UZP-a. Uskla|ivanje izme|u
UZP-a Tipa 1, Tipa 2 i Tipa 3 treba provesti tako da
prije dostizanja grani~ne odvodne sposobnosti UZP-
Tip 3 odvo|enje energije prenapona preuzme UZP-
Tip 2, a prije dostizanja grani~ne odvodne sposobnosti
UZP-Tip 2 odvo|enje preuzima UZP-Tip 1.
S vremenom su se iskristalizirala dva osnovna principa
za provedbu koordinacije izme|u više UZP-a:
– koordinacija bez dodatnih komponenata za povezivanje
UZP-a kod kojeg se kao komponente za
povezivanje koriste vodovi elektri~ne instalacije,
– koordinacija primjenom dodatnih komponenata za
povezivanje UZP-a u vidu zavojnice (uglavnom kod
elektroenergetskih instalacija).
Provjera koordinacije izme|u dva UZP-a prikazana je
na primjeru iskrišta (UZP-Tip 1) i varistora (UZP-Tip
2), a shema njihove me|usobne veze je dana u slici 1.
Slika 1. Shema spoja dva UZP-a za provjeru koordinacije
Potrebno je napomenuti da se vrijeme prorade iskrišta
mjeri u mikrosekundama, dok se vrijeme prorade varistora
mjeri u nanosekundama. U ovom slu~aju koordinacija
}e biti postignuta ako do|e do prorade iskrišta
prije nego što je došlo do preoptere}enja varistora.
Prije prorade iskrišta napon na priklju~cima iskrišta je:
U1 =Ures2(i) + L*( di/dt ) (1)
gdje je :
– Ures2(i) zaostali napon na varistoru kod
protjecanja struje i,
– L*(di/dt ) pad napona na komponenti za
povezivanje dva UZP-a.

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
^im napon na iskrištu U1 prekora~i dinami~ki proradni
napon iskrišta Udin koordinacija je osigurana jer su od
tog trenutka oba UZP-a optere}ena:
Ures2(i) + L*( di/dt ) Udin (2)
Ovo se doga|a ili ne doga|a ovisno o karakteristikama
varistora, dinami~kom proradnom naponu iskrišta, brzini
porasta udarne struje, tjemenoj vrijednosti udarne struje
te o impedanciji komponente za povezivanje.
Da bi se napravio izra~un potrebnog induktiviteta L
komponente za povezivanje iskrišta i varistora uzet }e
se da je:
– Varistor izra|en kao UZP–Tip 2 izvedbe V
20-C/1-385 prema 6 sa sljede}im podacima:
– zaštitni nivo je manji ili jednak 1,5 kV kod udarne
struje 5 kA, 8/20 s,
– vrijeme prorade je manje od 25 ns,
– nazivna udarna odvodna struja je 20 kA, 8/20 s,
– maksimalna udarna odvodna struja je 40 kA, 8/20 s.
– Iskrište izra|eno kao UZP-Tip 1 izvedbe MC 50-B
VDE prema 6 sa sljede}im podacima:
– zaštitni nivo (koji je jednak dinami~kom naponu
prorade) je manji ili jednak 2 kV kod udarne odvodne
struje 50 kA, 10/350 s,
– vrijeme prorade je manje od 100 ns,
– udarna struja munje je 50 kA, 10/350 s.
– Brzina narastanja udarne struje tjemene vrijednosti
5 kA oblika 8/20 s je pribli`no 0,5 kA/s.
Uz ove pretpostavke dobiva se da }e do}i do sigurne
prorade iskrišta (t.j. ne}e do}i do toga da ukupna struja
te~e samo kroz varistor što se prema 5 naziva »blindspot«)
ako je induktivitet komponente za povezivanje
ve}i od 1H. Kod ovog primjera mo`e se osigurati koordinacija
djelovanja oba UZP-a i varistor }e biti dobro
dimenzioniran s obzirom na mogu}nost disipacije
snage. Tra`eni induktivitet se mo`e dobiti ili koncentriranom
impedancijom (izvedenom kao zavojnica) ili
s dovoljno dugim instalacijskim vodom (za ovaj slu~aj
se mo`e uzeti da je induktivitet voda 1 H/m).
U 5 je dano op}e pravilo da }e koordinacija kod
UZP-Tip 1 izvedenog kao iskrište i UZP-Tip 2 izvedenog
kao varistor biti postignuta ako vrijedi:
Udin Ures( In ) + L*0,1 (3)
Kod toga treba uzeti Udin i Ures(In ) u kV da bi se induktivitet
L dobio u H.
3.2.3. Koordinacija izme|u UZP-a i ostalih zaštitnih
ure|aja u elektri~noj instalaciji
Na UZP se postavljaju specifi~ni zahtjevi s obzirom na
uskla|ivanje izme|u UZP-a i ure|aja za konvencionalnu
zaštitu ugra|enu u elektri~nu instalaciju (osigura~i,
automatski prekida~i, zaštitna strujna sklopka
itd.). Razli~iti zaštitni ure|aji imaju svoje specifi~ne
funkcije u elektri~noj instalaciji, te funkcije su va`ne i
potrebno ih je i nakon ugradnje UZP-a zadr`ati. Uskla|ivanje
izme|u UZP-a i ostalih ure|aja za zaštitu u
elektri~nim instalacijama razmatrat }e se u sljede}oj
to~ki, jer djelovanje pojedinih ure|aja ovisi o korištenom
sustavu elektri~nog razdjela.
4. UGRADNJA UZP-a U ELEKTRI^NE
INSTALACIJE
Kod opremanja elektri~ne instalacije UZP-ima
potrebno je voditi ra~una o korištenom sustavu elektri~nog
razdjela, jer je to jedan od odlu~uju}ih parametara
ispravne zaštite od prenapona. Opremanje
elektri~nih instalacija ure|ajima za zaštitu od prenapona
u razli~itim sustavima elektri~nih razdjela prikazano
je u slikama od 2 do 5 prema 4.
Kako se UZP-Tip 1 ugra|uje u dio elektri~ne instalacije
izme|u priklju~ka na zgradu i elektri~nog brojila
koje je pod nadzorom i odgovornoš}u elektrodistributivnog
poduze}a to je potrebno uzeti u obzir da mo`e
postojati sukob interesa. S jedne strane elektrodistributivno
poduze}e ima sasvim legitiman interes da se
u to podru~je koje je pod njegovim nadzorom ugradi
što manje elektri~ne opreme kako bi imalo što manje
radova na odr`avanju iste. S druge strane interes je korisnika
elektri~ne instalacije da se iz niskonaponske
mre`e u instalaciju ne prošire prenaponi iznosa takvih
da mogu oštetiti opremu, ure|aje i pogonska sredstva.
Zato elektrodistributivna poduze}a moraju uva`iti
zahtjev korisnika, ali istodobno postavljaju posebne
zahtjeve kod projektiranja i ugradnje UZP-Tip 1.
Ispravna ugradnja UZP-a pretpostavlja, zatim, ispravnu
izvedbu izjedna~enja potencijala zbog udara munje. Pod
pojmom »izjedna~enje potencijala zbog udara munje«
podrazumijeva se povezivanje gromobranske instalacije
zgrade s metalnim dijelovima ostalih instalacija (plinske-,
vodovodne-, instalacije grijanja, …) i uzemljenih dijelova
elektri~ne instalacije. Osnovna razlika izme|u »glavnog
izjedna~enja potencijala« (koje se izvodi zbog potrebe za
smanjenjem opasnog napona dodira u slu~aju greške) i
»izjedna~enja potencijala zbog udara munje« se sastoji u
tome što se ovo drugo izjedna~enje potencijala izvodi
zbog potrebe za kontroliranjem proboja, odnosno preskoka
zbog pojave prenapona nastalog djelovanjem
struje munje. Ispravnom primjenom izjedna~enja potencijala
zbog djelovanja munje osiguravaju se, kod pojave
prenapona, kontrolirani preskoci u UZP Tip 1.
U okviru tog izjedna~enja potencijala izvodi se povezivanje
s munjovodom gromobranske instalacije:
– faznih vodi~a elektri~ne instalacije preko UZP Tip1,
– metalnih dijelova instalacija zgrade i njihovo
me|usobno povezivanje,
– vodi~a zaštitnog uzemljenja kod primjene zaštitnih
mjera od opasnog napona dodira u TN- , TT- i ITsustavima
elektri~nog razdjela,
– neutralnog vodi~a u TT- i IT- sustavima elektri~nog
razdjela isklju~ivo preko UZP Tip 1.
Gore navedena me|usobna povezivanja izvode se
preko stezaljke za izjedna~enje potencijala.
367

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
4.1. TN-C-S sustav elektri~nog razdjela
TN-C-S sustav elektri~nog razdjela je karakteriziran
time da je napajanje u jednoj to~ki direktno spojeno sa
zemljom, a ku}išta opreme spojena su s ovom to~kom
pomo}u neutralnog vodi~a sa zaštitnom funkcijom
(PEN-vodi~a). Neutralna i zaštitna funkcija su objedinjene
u jednom vodi~u samo u jednom dijelu sustava,
dok su u ostalom dijelu odvojene.
Ugradnja UZP-a u TN-C-S sustav prikazana je u slici 2.
UZP-i se na elektri~nu instalaciju spajaju paralelno, a
izjedna~enje potencijala zbog udara munje se koristi kao
sredstvo za odvo|enje energije prenapona u zemlju.
Elektrodistributivno poduze}e postavlja zahtjeve kojima
se osigurava nesmetan rad elektri~ne instalacije.
Prvi zahtjev je ispravan odabir predosigura~a UZP-a.
Taj zahtjev slijedi zbog na~ina rada UZP-Tip1, koji
ograni~ava iznos prenapona na taj na~in da kod njegovog
nailaska kratkotrajno izjedna~i napone izme|u
svih aktivnih vodi~a i zemlje. Time se, ustvari,
368
Slika 2. Ugradnja UZP-a u TN-S-C sustav elektri~nog razdjela
uspostavlja kratki spoj sa zemljom. Ve}ina UZP-Tip 1
izvedena je s iskrištima, a kod njih postoji mogu}nost
da slijedna struja ( koja je jednaka iznosu struje tropolnog
kratkog spoja i koja ovisi o parametrima mre`e)
ne}e biti prekinuta. Proizvo|a~i UZP-Tip 1 daju za
svoje proizvode iznose slijednih struja koje oni sigurno
prekidaju 6 i to mo`e biti orijentir kod odabira UZP
Tip 1. Ako je o~ekivana struja tropolnog kratkog spoja
ve}a od te vrijednosti tada se obvezno mora izme|u
faznog vodi~a i ulazne stezaljke UZP-a ugraditi predosigura~.
Kod njegovog izbora potrebno je paziti na veli~inu
njegove nazivne struje. Izabere li se predosigura~
premale nazivne struje tada postoji mogu}nost da on
prerano proradi, a time }e funkcija UZP-a biti slabo
iskorištena. Izabere li se, naprotiv, predosigura~ prevelike
nazivne struje tada mo`e do}i do preoptere}enja
UZP-a i njegovog razaranja. Sljede}e na što treba paziti
je selektivnost predosigura~a s obzirom na osigura~
glavnog napajanja. Ne smije se dozvoliti da prije proradi
osigura~ glavnog napajanja od predosigura~a
TRST transformatorska stanica PE vodi~ zaštitnog uzemljenja
KP ku}ni priklju~ak PEN N vodi~ sa zaštitnom funkcijom
RAZD razdjelnik IZP stezaljka izjedna~enja potencijala zbog udara munje
MUNJ munjovod
Wh elektri~no brojilo F1 glavni osigura~i
Tip 1 UZP-Tip 1 F2 predosigura~i UZP-a
Tip 2 UZP-Tip 2 F3 osigura~i strujnih krugova
Tip 3 UZP-Tip 3 KP komponenta za povezivanje
L1,L2,L3 fazni vodi~i R B pogonsko uzemljenje
N neutralni vodi~ R uzemljenje munjovoda

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
TRST transformatorska stanica PE vodi~ zaštitnog uzemljenja
KP ku}ni priklju~ak IZP stezaljka izjedna~enja potencijala zbog udara munje
MUNJ munjovod
RAZD razdjelnik F1 glavni osigura~i
Wh elektri~no brojilo F2 predosigura~i UZP-a
Tip 1 UZP-Tip 1 F3 osigura~i strujnih krugova
Tip 2 UZP-Tip 2 KP komponenta za povezivanje
Tip 3 UZP-Tip 3 RB pogonsko uzemljenje
L1,L2,L3 fazni vodi~i R uzemljenje
N neutralni vodi~
Slika 3. Ugradnja UZP-a u TN-S sustav elektri~nog razdjela
UZP-a, jer bi se time cjelokupna elektri~na instalacija
odspojila s mre`e.
Drugi zahtjev koji se postavlja od strane elektrodistributivnog
poduze}a je da duljina vodova izme|u
UZP-Tip 1 i faznih vodi~a te izme|u UZP-Tip 1 i
stezaljke za izjedna~enje potencijala zbog udara munje
nije ve}a od 0,5 metara 4. Ako se to ne uzme u obzir
mo`e do}i do induciranja visokog napona u tim vodovima
(iznosa do nekoliko kV) i njegovog prijenosa u
elektri~nu instalaciju.
U podru~ju razdjelnika se, tako|er, UZP-Tip 2
paralelno priklju~uje na fazne vodi~e preko što je mogu}e
kra}ih vodova. Izlazne stezaljke UZP-a se direktno
spajaju na vodi~ zaštitnog uzemljenja (PE). Za
predosigura~e, ako su potrebni, vrijedi sve ono što je
re~eno kod ugradnje UZP-Tip 1. U faznim vodi~ima i
neutralnom vodi~u izme|u mjesta ugradnje UZP-Tip 1
i mjesta ugradnje UZP-Tip 2 potrebno je osigurati
komponentu za povezivanje (ili pomo}u odre|ene duljine
vodova ili pomo}u koncentrirane impedancije).
Ugradnjom UZP-Tip 3 posti`e se tre}i, najosjetljiviji,
dio zaštite od prenapona. Kako su u tom podru~ju
naj~eš}i i s obzirom na prenapon najosjetljiviji elektri~ni
ure|aji izvedeni jednofazno to se i UZP-Tip 3
naj~eš}e izvodi tako da se ograni~avaju prenaponi izme|u
faznog i zaštitnog vodi~a, odnosno izme|u neutralnog
vodi~a i zaštitnog vodi~a. U svim slu~ajevima
potrebno je paziti na to da se izme|u elektri~ki aktivnog
vodi~a ( ovdje su to fazni L i neutralni N vodi~i ) i
zaštitnog vodi~a (PE) ugradi iskrište. Time se osigurava
to da ne}e do}i do nedozvoljenog povezivanja izme|u
neutralnog i zaštitnog vodi~a. Izme|u UZP Tip 2
i UZP Tip 3 potrebno je osigurati komponentu za
povezivanje zbog istih razloga kao što je prije
spomenuto.
4.2. TN-S sustav elektri~nog razdjela
TN-S sustav elektri~nog razdjela ima napajanje u jednoj
to~ki direktno spojeno sa zemljom, a ku}išta
opreme spojena su s ovom to~kom pomo}u zaštitnih
369

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
vodi~a. Neutralni i zaštitni vodi~ su razdvojeni kroz
cijeli sustav. U slici 3 prikazana je ugradnja UZP-a u taj
sustav elektri~nog razdjela. U njemu se na glavni priklju~ak
zgrade dovode odvojeno neutralni i zaštitni vodi~.
U odnosu na ugradnju UZP-a Tip 1 i Tip 2 kod
sustava elektri~nog razdjela TN-C-S ovdje je potrebno
još predvidjeti ugradnju UZP-a izme|u neutralnog vodi~a
i zaštitnog vodi~a ( ali bez predosigura~a ) da bi se
odvela energija prenapona koji se mo`e širiti neutralnim
vodi~em. Za predosigura~e UZP-a priklju~enih na
fazne vodi~e te za duljinu vodova vrijedi sve ono što je
re~eno kod ugradnje UZP-a u sustav TN-C-S. UZP-
Tip 3 je izveden na isti na~in kao i kod TN-C-S sustava.
@eli li se koristiti zaštitna strujna sklopka za zaštitu od
opasnog napona dodira tada treba obratiti posebnu
pozornost na nekoliko detalja. Zaštitna strujna
sklopka normalne izvedbe se projektira i ispituje tako
da mora podnijeti ispitivanje udarnom strujom tjemene
vrijednosti 250 A oblika 8/20 ìs. Visoke udarne
struje ve}e od te vrijednosti mogu dovesti do za-
TRST transformatorska stanica PE vodi~ zaštitnog uzemljenja
KP ku}ni priklju~ak N neutralni vodi~
RAZD razdjelnik KP komponenta za povezivanje
Wh elektri~no brojilo SGUZ stezaljka glavnog uzemljenja
Tip 1 UZP-Tip 1 F1 glavni osigura~i
Tip 2 UZP-Tip 2 F2 predosigura~i UZP-a
Tip 3 UZP-Tip 3 F3 osigura~i strujnih krugova
ISK Tip 1 iskrište Tip 1 R B pogonsko uzemljenje
ISK Tip 2 iskrište Tip 2 R A uzemljenje el. instalacije
L1,L2,L3 fazni vodi~i
370
Slika 4. Ugradnja UZP-a u TT sustav elektri~nog razdjela
varivanja kontakata sklopke ~ime ona prestaje
obavljati svoju funkciju zaštite. Zato se te sklopke
ugra|uju u razdjelnik iza UZP-Tip 2 koji energetski
jaku udarnu struju odvede u zemlju. Dio energetski
jakog prenapona mo`e, ipak, prije}i iza UZP-Tip 2 te
je dobro da se ugradi zaštitna strujna sklopka posebno
otporna na udarne struje; npr. kao u 8 zaštitna strujna
sklopka koja izdr`i tjemenu vrijednost udarne struje
3 kA oblika 8/20 µs. @eli li se iza zaštitne strujne
sklopke ugraditi UZP-Tip 3 mo`e se o~ekivati
nepotrebna (la`na) prorada zaštitne strujne sklopke,
jer kratkotrajna udarna struja prenapona odvedena
preko UZP-a prema zemlji mo`e biti prepoznata kod
sklopke kao struja greške. U tom slu~aju potrebno je
ponovno uklopiti sklopku što je, ipak, bolje od mogu}eg
uništenja elektri~nog ure|aja zbog prenapona.
Neki proizvo|a~i 8 zaštitnih strujnih sklopki imaju u
svojem prodajnom programu posebne izvedbe sklopki
s vremenskom odgodom prorade. Dok je kod normalne
izvedbe sklopke prosje~no vrijeme prorade 25

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
ms (kod struje greške jednake nazivnoj) kod posebne
izvedbe sklopke je vrijeme prorade 130 ms. Time se dobiva
mogu}nost da prenaponski udar koji je prijelaznog
karaktera ne stigne biti prepoznat u zaštitnoj
strujnoj sklopki kao struja greške.
4.3. TT sustav elektri~nog razdjela
TT sustav elektri~nog razdjela karakteriziran je time
da ima napajanje u jednoj to~ki direktno spojeno sa
zemljom, a ku}išta opreme su spojena sa zemljom
preko posebnog uzemljenja. Ugradnja UZP-a u taj
sustav prikazana je na slici 4.
UZP-i nisu kao kod TN-C-S ili kao kod TN-S sustava
elektri~nog razdjela ugra|eni izme|u faznih vodi~a i
zemlje, ve} izme|u faznih vodi~a i neutralnog vodi~a.
Zašto? U rasporedu u kojem je UZP priklju~en izme|u
faznog vodi~a i zaštitnog vodi~a postoji mogu}nost da
na kraju trajnosti UZP nije sposoban prekinuti slijednu
struju te bi se u tom slu~aju uspostavio kratki spoj izme|u
faznog vodi~a i zaštitnog vodi~a. Tada bi tekla
struja greške preko otpora uzemljenja RA u sustavu
elektri~nog razdjela natrag prema uzemljenom
Slika 5. Ugradnja UZP-a u IT sustav elektri~nog razdjela
zvjezdištu transformatora preko R B. Zbog relativno velikog
otpora petlje ne bi došlo pravodobno do prorade
osigura~a. To bi moglo dovesti do povišenja potencijala
zaštitnog vodi~a te time do pojave opasnih napona dodira.
Ugradi li se UZP izme|u neutralnog vodi~a i
zaštitnog vodi~a tada se petlja zatvara preko neutralnog
vodi~a, otpor petlje je u tom slu~aju pod nadzorom te se
struja greške mo`e trenuta~no prekinuti. Kako izme|u
neutralnog vodi~a i zaštitnog vodi~a ne postoji opasnost
pojave slijedne struje to se taj UZP mo`e izvesti u obliku
iskrišta. Takav spoj UZP-a Tip 1 i iskrišta Tip 1 naziva se
»3+1« spoj. Isto takav spoj se izvede i u razdjelniku kod
ugradnje UZP-Tip 2. Za zaštitu osjetljivih elektri~nih
ure|aja koriste se isti UZP-Tip 3.Zadu`inu vodova i
dimenzioniranje nazivne struje osigura~a vrijedi sve ono
što je ve} prije re~eno.
Postoji li na objektu izvedena zaštita od udara munje tada
se na stezaljku glavnog uzemljenja spoji i munjovod.
4.4. IT sustav elektri~nog razdjela
IT sustav elektri~nog razdjela nema napajanje spojeno
sa zemljom (ili je ono spojeno preko velike impedan-
TRST transformatorska stanica PE vodi~ zaštitnog uzemljenja
KP ku}ni priklju~ak KP komponenta za povezivanje
RAZD razdjelnik R A uzemljenje el. instalacije
Wh elektri~no brojilo IZP stezaljka izjedna~enja potencijala zbog udara munje
MUNJ munjovod
Tip 1 UZP-Tip 1 F1 glavni osigura~i
Tip 2 UZP-Tip 2 F2 predosigura~i UZP-a
Tip 3 UZP-Tip 3 F3 osigura~i strujnih krugova
L1,L2,L3 fazni vodi~i
371

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
cije), a ku}išta opreme su uzemljena. Ugradnja UZP-a
u taj sustav prikazana je u slici 5. UZP-Tip 1 se priklju~i
izme|u faznih vodi~a i sustava za izjedna~enje potencijala.
Za duljinu vodova i nazivne struje osigura~a
vrijedi sve ono što je re~eno prije. Sli~no se ugra|uju i
UZP-Tip 2 . Za osjetljive elektri~ne ure|aje mogu se
koristiti isti UZP-Tip 3 kao i prije.
5. ZAKLJU^AK
Izbor odgovaraju}e zaštite od prenapona u elektri~nim
instalacijama treba provesti prema odgovaraju}im
na~elima uva`avaju}i:
– da je mjesto ugradnje UZP-Tip 1 u elektri~nu instalaciju
1 pod nadzorom elektrodistributivnog poduze}a
te se ugradnja mo`e izvesti samo uz
suglasnost tog poduze}a,
– da je iz zahtjeva na sigurnost od opasnog napona
dodira potrebno naro~ito pa`ljivo izvesti
izjedna~enje potencijala te to povezati sa zaštitom
od direktnog udara munje i u skladu s tim izvesti
ugradnju UZP-a,
– da je ugradnju UZP-a potrebno provesti prema korištenom
sustavu elektri~nog razdjela u odre|enoj
elektri~noj instalaciji,
– da projektirani napon UZP-a mora biti uskla|en s
najve}im dopuštenim pogonskim naponom mre`e,
– da sposobnost odvo|enja energije udarne struje
UZP-a mora biti uskla|ena s iznosom vjerojatnih energija
udarnih napona na mjestu postavljanja
UZP-a u elektri~noj instalaciji,
– da zaštitni nivo UZP-a mora biti uskla|en s otpornoš}u
na udarna optere}enja elektri~nih ure|aja i
elektri~ne opreme ugra|ene u instalaciju,
– da treba promotriti posljedice na elektri~ne ure|aje i
elektri~nu opremu rijetkih slu~aja optere}enja s prenaponima
ve}im od onih koji nisu predvi|eni
ugra|enom zaštitom od prenapona,
– da treba osigurati da ni kod normalnih ni kod nenormalnih
pogonskih uvjeta elektri~ne instalacije
nema nepo`eljnih popratnih pojava zbog ugradnje
UZP-a,
– da treba uskladiti ponašanje UZP-a kod udarnih
struja s potrebnim ponašanjem ure|aja za zaštitu
od preoptere}enja i kratkog spoja (osigura~a,
automatskih prekida~a) i zaštitnih strujnih
sklopki,
– da treba uskladiti me|usobno ponašanje ugra|enih
UZP-a u elektri~nu instalaciju (tzv. koordinacija
UZP-a).
Tek na taj na~in projektirana i izvedena elektri~na instalacija
bit }e svrshishodno zašti}ena od prenapona, a
ugra|eni ure|aji za zaštitu od prenapona pove}at }e
raspolo`ivost elektri~nih ure|aja i ugra|ene elektri~ne
opreme.
372
LITERATURA
1 Mr. I. MATEKOVI], dipl. ing.: "Procjena rizika od prenapona
u elektri~nim instalacijama", Energija br. /2003.
2 DIN VDE 0100-443/2002-01: Errichten von Niederspannungsanlagen
Teil 4: Schutzmaßnahmen – Kapitel
44 : Schutz bei Überspannungen – Hauptabschnitt 443:
Schutz bei Überspannungen infolge atmosphärischer
Einflüsse oder von Schaltvorgängen
3 DIN EN 61643-11/2002-12: Überspannungsschutzgeräte
für Niederspannung Teil 11: Überspannungsschutzgeräte
für den Einsatz in Niederspannungsanlagen
– Anforderungen und Prüfungen
4 DINV VDE V 0100-534/1999-04: Elektrische Anlagen
von Gebäuden Teil 534: Aushwahl und Errichtung von
Betriebsmitteln Überspannungs-Schutzeinrichtungen
5 E Beiblatt1 zu DIN VDE 0100-534/07.1999: Elektrische
Anlagen von Gebäuden, Allgemeine Grundinformationen
zu Überspannungen und Schutz bei Überspannungen
in Niederspannungs-Starkstromanlagen mit
Wechselspannungen
6 Katalog firme OBO Betermann: Überspannungsschutz-
Systeme, Menden 2002.
7 E DIN VDE 0675 Teil 6/1989-11, A1/1996-03,
A2/1996-10: Überspannungsableiter zur Verwendung in
Wechselstrom-netzen mit Nennspannungen zwischen
100 V und 1000 V
8 Katalog firme Schupa: Hauptkatalog 2000., Schalksmühle
APPLICATION OF OVERVOLTAGE PROTECTION
EQUIPMENT IN ELECTRICAL INSTALLATIONS
Electrical equipment and appliances are divided into four
groups considering impulse voltage. For all of these overvoltage
categories a tolerable impulse voltage is given (as
front shape value of 1,2/50µs), which the equipment or appliance
has to overcome. If overvoltage risk is estimated to
be greater than the costs of building the equipment into
electrical installations, then protection design is done. Overvoltage
design has to take into account some facts such as
used system of electrical distribution, protection equipment
characteristics, needs for not decreasing efficiency of short
voltage and overload protection, as well as of current circuit
breaker and demands of electric distribution company.
Good design and realization of overvoltage protection increases
the availability of electrical installations.
ANWENDUNG DER
ÜBERSPANNUNGSSCHUTZGERÄTE IN
ELEKTRISCHEN ANLAGEN
Bezüglich der Stoßspannungen sind elektrische Ausrüstung
und Einrichtungen in vier Bewertungsstufen eingeordnet.
Jede dieser Bewertungsstufen ist durch jene
Stehspannung (als Scheitelspannung der Form 1,2/50 ìs)
bestimmt, welcher die Einrichtung standhalten muss. Man
schreitet zum Entwerfen eines Uberspannungsschutzes zu,
sollte beurteilt werden, daß das Überspannungsrisiko
größer ist als Einbaukosten einer entsprechenden Schutzeinrichtung.
Den Überspannungsschutz einer Stromversorgung
soll man entwerfen unter Beachtung einiger

I. Matekovi}: Primjena ure|aja za za{titu od prenapona . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 363 – 373
Gegebenheiten z.B. des Stromverteilungssystems, der Eigenschaften
der Überspannungsschutzeinrichtung, der
Verlangen nach dem unbeanträchtigten Kurzschluß- und
Überlastungsschutz, sowie nach den Stromschutzschaltern,
als auch den Verlangen der Stromversorgungsunternehmen.
Sachgemäß entworfener und durchgeführter
Überspannungsschutz vergrössert die Verfügbarkeit einer
Elektroinstalation.
Naslov pisca:
Mr. sc. Ivan Matekovi}, dipl. ing.
Elektrokontakt d.d.
Radni~ka cesta b.b.
10000 Zagreb, Hrvatska
Uredništvo primilo rukopis:
2003 – 04 – 05.
373

374

PRIKAZ STANJA NORMIZACIJE I REGULATIVE VEZANE UZ
KOMUNICIRANJE ELEKTROENERGETSKIM VODOVIMA, PLC
II. dio: Regulativa PLC-a
Mr. sc. Suzana Javornik Von~ina,Zagreb
UDK 621.395:658.516
PREGLEDNI ^LANAK
^lanak daje pregled pokušaja reguliranja uporabe PLC-a i ostalih širokopojasnih kabelskih transmisijskih mre`a, uklju~uju}i
prikaz principa me|unarodnog reguliranja uporabe radijskih frekvencija, europskog okvira reguliranja elektromagnetske
kompatibilnosti i uporabe radijskih frekvencija, te hrvatskih okvira unutar kojih }e trebati dorada vezana uz reguliranje
uporabe širokopojasnog PLC-a i ostalih širokopojasnih kabelskih transmisijskih mre`a.
Klju~ne rije~i: normizacija, regulativa, PLC, PLT, elektromagnetska
kompatibilnost, xDSL.
Uvod
U prvom dijelu serije o stanju normizacije i regulative
vezane uz PLC 1 opisano je normizacijsko podru~je
razvoja PLC-a. Dok je uskopojasni PLC zadovoljavaju}e
normiziran, s danas interesantnijim širokopojasnim
PLC-om situacija nije takva.
Tijekom zadnjih godina razvoj digitalnih telekomunikacijskih
mre`a stvorio je tr`ište svjetskih razmjera
i pokrenuo nadmetanje davatelja mre`nih usluga.
Potrebe za brzinom podatkovnog komuniciranja
rastu. Danas postoji jak interes da se osigura širokopojasnu
komunikacijsku infrastrukturu na što br`i i
jeftiniji na~in. Izme|u ostalog, ispituju se mogu}nosti
komuniciranja putem najrasprostranjenije bakrene
mre`e, elektroenergetske mre`e. Za razliku od dugogodišnje
prakse dodavanja signala frekvencije reda
veli~ine kHz na elektroenergetske vodove koji prenose
struju frekvencijom 50 Hz, danas se razmatra
prenošenje širokopojasnih digitalnih signala. Dodatno
korištenje ve} postoje}e infrastrukture, kakva
je npr. elektroenergetska mre`a, za ostvarenje `eljene
širokopojasne komunikacije je politi~ki i ekonomski
veoma privla~no. Ne zahtijeva polaganje novih kabela,
omogu}uje br`i put do nu|enja usluge, a elektroprivredama
osigurava dodatni prihod za
infrastrukturu ~iju cijenu ve} pla}a elektroenergetska
djelatnost. Na`alost, s razvojem širokopojasnog
PLC-a povezane su i zna~ajne teško}e. Postoje}a
elektroenergetska mre`a nije osmišljena za širokopojasnu
komunikaciju, što s jedne strane predstavlja
zna~ajan izazov pri razvoju tehnologije širokopojasnog
PLC-a, a s druge strane unosi problem zra~enja
instalacije širokopojasnog PLC-a.
U rješavanju prvog problema uklju~en je niz proizvo|a~a
koji razvijaju vlastita rješenja za širokopojasni
PLC, te niz normizacijskih organizacija ~iji je rad opisan
u 1. Na normizaciji širokopojasnog PLC-a
anga`irane su organizacija: ETSI, CENELEC, CISPR,
PLCforum i HomePLUG. Najzna~ajniji doprinos
o~ekuju se od ETSI-a i CENELEC-a ~iji je rad zapo~et
2000. godine, ali se, ukupno gledano, nije odvijao
prema planu te još nisu postignuti zadovoljavaju}i rezultati.
U podru~je regulative spada rješavanje drugog problema,
problema zra~enja instalacije širokopojasnog PLC-a.
Kada se HF signali prenose elektri~nim vodi~em, stvara
se elektromagnetsko polje koje mo`e ometati radijske
slu`be i druge komunikacijske sustave u svom okru`enju.
Zra~enje se mo`e ograni~iti na dva na~ina:
• oklapanjem vodi~a i
• simetri~noš}u vodi~a.
U praksi, zbog loše izvedenog oklapanja, loše prilagodbe
impedancija ili nesimetri~nosti ipak dolazi do
zra~enja. Me|u danas razmatranim na~inima za ostvarenje
širokopojasne komunikacije uporabom postoje}e
kabelske infrastrukture (xDSL, CableTV, PLC),
u pogledu zra~enja PLC je najlošiji slu~aj:
• elektroenergetski vodovi nisu oklopljeni,
• elektroenergetski vodovi nisu simetri~ni vodovi i
• optere}enje elektroenergetskog voda neprestano se
mijenja zavisno o krajnjim ure|ajima priklju~enim
na elektroenergetsku mre`u.
Zra~enje sustava širokopojasnog PLC-a predstavlja
najve}u prijetnju normalnom funkcioniranju radijskih
slu`bi koje rade na frekvencijama do 30 MHz. Suštin-
375

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
ski, svrha reguliranja elektromagnetske kompatibilnosti
je osigurati nesmetan rad telekomunikacijske i
radijske opreme i drugih elektri~nih naprava u skladu s
njihovom namjenom. Elektromagnetska kompatibilnost
ili snošljivost, EMC, je mogu}nost naprave,
ure|aja ili sustava da djeluje zadovoljavaju}e u svom
elektromagnetskom okru`enju, bez unošenja nesnošljivih
elektromagnetskih smetnji na bilo što u tom
okru`enju. Regulativa EMC-a temelji se na normama
za EMC.
Pitanje elektromagnetske kompatibilnosti instalacije
širokopojasnog PLC-a pokazalo se vrlo opse`nim zadatkom,
koji uz to i nadilazi pitanje samog PLC-a.
Op}enito, dosadašnji rad na normizaciji EMC-a nije
sveobuhvatan zbog neprestanog razvoja novih elektroni~kih
sustava i poboljšanja performansi postoje}ih
sustava. Dva su osnovna podru~ja zbog kojih dolazi do
novih problema vezanih uz EMC. Prvo podru~je je
smjer razvoja tehnologija, posebice pove}anje brzine
takta koje povla~i pove}anje brzine podatkovne sabirnice
i stvaranje smetnji na sve višim frekvencijama.
Situaciju ote`ava što je istodobno prisutan trend smanjivanja
napona napajanja ure|aja ~ime oni postaju osjetljiviji
na vanjske smetnje. Drugo podru~je razvoja
koje donosi probleme vezane uz EMC je razvoj informacijskih
sustava temeljenih na digitalnim prijenosnim
sustavima. Komunikacijski sustavi su sve slo`eniji:
digitalni su, radijski sustavi se osim za odašiljanje i celularne
sustave koriste i za lokalno umre`avanje i
osobne mre`e, a razvijaju se i razli~iti širokopojasni kabelski
sustavi, me|u kojima je i PLC.
Problemi vezani uz EMC do kojih dolazi pri implementaciji
PLC-a srodni su problemima do kojih dolazi
i kod implementacije ostalih širokopojasnih kabelskih
komunikacijskih sustava, npr. xDSL-a ili kabelske televizije,
~iji se rad temelji na prijenosu radijskih frekvencija
`i~anim medijem. Dosadašnje norme za EMC
usredoto~ene su na EMC ure|aje, a ne uzimaju u obzir
na~in povezivanja ure|aja i performanse kabela kojima
su ure|aji povezani, što zna~ajno utje~e na cjelokupnu
zra~enu emisiju u danom okru`enju. Vezano uz
EMC, kod PLC-a je problem dvojak: potrebno je
ograni~iti razinu vo|enih smetnji u mre`i prisutnih na
ulazima ure|aja, kao i ograni~iti smetnje koje zra~i instalacija
širokopojasnog PLC-a.
Europska komisija je polovinom 2002. godine izdala
Mandat 313 2 i inicirala izradu harmoniziranih normi
za emisiju i otpornost kabelskih telekomunikacijskih
mre`a op}enito. Kao prvi korak rada po tom mandatu,
zajedni~ka radna grupa ETSI-a i CENELEC-a
zapo~ela je rad na izradi op}enite norme za emisiju kabelskih
telekomunikacijskih mre`a i op}enite norme za
otpornost na smetnje. U rujnu 2002. godine osnovana
je grupa za specijalisti~ki zadatak broj 222 (STF 222,
Specialist Task Force 222) za podršku rada na ETSIjevom
projektu PLT 3 . S obzirom na preuzet mandat,
kao i rad Grupe za specijalisti~ki zadatak broj 222, za
376
o~ekivati je da }e u 2003. godini rezultati rada na normizaciji
PLC-a biti daleko zna~ajniji od dosadašnjih.
Predmet ovog ~lanka je prikaz regulative vezane uz
PLC.
Kao što je ve} re~eno, uporaba postoje}ih elektroenergetskih
kabela za prijenos podataka mo`e rezultirati
ne`eljenim zra~enjem, budu}i da elektroenergetski vodovi
nisu ni oklopljeni ni simetri~ni. Ne`eljeno elektromagnetsko
zra~enje vodova korištenih za PLC
mo`e uzrokovati smetnje drugim komunikacijskim
sustavima koji rade na istim frekvencijama. Problem je
posebice izra`en kod širokopojasnog PLC-a koji radi
uz uporabu frekvencija koje koriste razli~ite radijske
slu`be. Postoje}a regulativa ne definira dozvoljenu
emisiju kabelskih sustava u frekvencijskom podru~ju
od 1,6 MHz do 30 MHz koje je optimalno za rad širokopojasnog
PLC-a, niti predvi|a dodjelu frekvencijskih
pojaseva kabelskim sustavima. Kako ove
frekvencije upotrebljavaju zna~ajni korisnici spektra,
od vojske i kontrole leta, preko slu`ba sigurnosti, do radijskog
raza`iljanja (engl.: broadcasting) i radijskih
amatera, preduvjet za rad PLC-a je poštivanje regulative
koja osigurava rad tih radijskih slu`bi. Me|utim,
zbog specifi~nosti PLC-a postoje}a regulativa nije
primjenjiva, te je u tijeku njena dorada.
Osim ovih pitanja regulative vezanih uz samu tehniku
rada, regulativa PLC-a obuhva}a i poslovnu, tj. elektroprivrednu
regulativu (pitanja na~ina i uvjeta spajanja
na transformatorsku stanicu, korištenja prava
prolaza, vlasništva nad korištenom infrastrukturom,
procjene vrijednosti korištene infrastrukture, dodjeljivanja
troškova i obveza i sl.) kao i zakonodavnu regulativu
(pitanja vezana uz usluge koje se namjeravaju
nuditi PLC-om). Me|utim, ~lanak se bavi samo regulativom
vezanom uz tehniku rada PLC-a.
U nastavku je u 1. poglavlju dan prikaz principa me|unarodnog
reguliranja uporabe radijskih frekvencija.
U 2. poglavlju dan je prikaz europske regulative koja se
odnosi na PLC. U 3. poglavlju prikazan je njema~ki i
europski pristup reguliranju PLC-a i sli~nih širokopojasnih
kabelskih sustava. U 4. poglavlju dan je prikaz
regulatornih okvira u Republici Hrvatskoj, unutar kojih
}e trebati uklopiti regulativu vezanu uz PLC i sli~ne
širokopojasne kabelske sustave. U 5. poglavlju objašnjene
su sve kratice upotrijebljene u ~lanku. Slijede
zaklju~ak, te literatura navedena redoslijedom spominjanja
u ~lanku.
1. MEÐUNARODNO REGULIRANJE UPORABE
RADIJSKIH FREKVENCIJA
Kako je radiofrekvencijski spektar ograni~eni resurs,
njegova uporaba treba biti racionalna, u~inkovita i
ekonomi~na. Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom
obuhva}a razli~ite administrativne i tehni~ke postupke
~iji je cilj da radijske postaje razli~itih radijskih
slu`bi rade bez uzrokovanja ili primanja štetnih elektromagnetskih
smetnji.

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
Me|unarodna telekomunikacijska udruga, ITU, bavi
se odre|ivanjem me|unarodne namjene i uvjeta
uporabe radijskog spektra, te tako daje me|unarodnu
osnovu svake regulative vezane uz radijske frekvencije.
Dio ITU-a koji regulira radijske komunikacije je
ITU-R. Osnovni dokument ITU-R-a koji ure|uje
me|unarodnu uporabu radijskih frekvencija su Radijska
pravila 4, svojevrstan me|unarodni ugovor o
radiokomunikacijama. Radijska pravila definiraju osnovne
uvjete me|unarodnog ure|enja radijskih
frekvencija, od kojih su neki definirani op}enito (npr.
me|unarodna tablica namjene frekvencija), a neki detaljnije
(npr. postupci obvezne koordinacije, obavješ}ivanja
i bilje`enja dodijeljenih frekvencija). Preostali
uvjeti (npr. postupci izdavanja dozvola, raspolo`ivost
frekvencijskog podru~ja za odre|ene primjene,…) definiraju
se na nacionalnim razinama. Osim uvjeta
uporabe radijskog spektra, Radijska pravila definiraju i
prava i obveze koji proizlaze iz te uporabe.
Kako su Radijska pravila aneks ITU-ove Konvencije, to
su sve zemlje ~lanice ITU-a, tj. potpisnice Konvencije,
obvezne primjenjivati odredbe Radijskih pravila. Vlade
zemalja ~lanica ITU-a du`ne su organizirati nacionalnu
upravu (vladino ministarstvo ili slu`ba odgovorna za
provedbu obveza preuzetih Ustavom, Konvencijom i Radijskim
pravilima ITU-a) koja treba provoditi odredbe
ITU-a u svojim zemljama, kao i donositi odgovaraju}e
nacionalno zakonodavstvo. Kao što je navedeno u
prvom dijelu ove serije 1 , Republika Hrvatska ~lanica
je ITU-a od 3.6.1992. godine. Uprava za provo|enje
odredbi ITU-a u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo
pomorstva, prometa i veza. Osim tog ministarstva,
Hrvatsku u ITU-u zastupaju i Hrvatski zavod za telekomunikacije,
te Vije}e za telekomunikacije.
Dvije osnovne koncepcije na kojima se temelje
me|unarodna Radijska pravila su:
• koncepcija dodjeljivanja blokova frekvencija
odre|enoj radijskoj slu`bi.
• koncepcija obveznih ili neobveznih regulatornih postupaka
koordiniranja, obavješ}ivanja i bilje`enja.
Primjenom koncepcije dodjeljivanja blokova frekvencija
odre|enoj radijskoj slu`bi naj~eš}e se osigurava zajedni~ka
namjena frekvencija za uzajamno
kompatibilne radijske slu`be koje rade uz sli~ne
tehni~ke karakteristike u odre|enom dijelu spektra.
Time se nacionalnim upravama, proizvo|a~ima
opreme i korisnicima osigurava stabilno okru`enje za
planiranje. U skladu s koncepcijom dodjeljivanja blokova
frekvencija Radijska pravila u poglavlju S5 sadr`e
me|unarodnu Tablicu namjene frekvencijskih podru~ja
(engl.: Table of Frequency Allocation) koja frekvencijski
raspon od 9 kHz do 400 GHz dijeli na u`a podru~ja
namijenjena za uporabu u 37 radijskih slu`bi.
Razlikuju se dvije vrste namjene frekvencijskih podru~ja:
• isklju~iva namjena, kad je frekvencijsko podru~je
namijenjeno pojedina~noj radijskoj komunikaciji, i
• zajedni~ka namjena, kad je frekvencijsko podru~je
namijenjeno dvjema ili ve}em broju radijskih slu`bi.
U svim dokumentima ITU-a pojmovi namjena, raspodjela
i dodjela u svezi s upravljanjem frekvencijskim
spektrom imaju sljede}a zna~enja:
• Namjena frekvencijskog pojasa (engl.: allocation)
je unos frekvencijskog podru~ja u Tablicu namjene
frekvencijskih podru~ja radi uporabe u jednoj ili
više zemaljskih ili svemirskih radijskih slu`bi ili u
radioastronomiji uz to~no utvr|ene uvjete;
• Raspodjela radijske frekvencije ili radiokanala
(engl.: allotment) je unos ozna~enog frekvencijskog
kanala u uskla|eni plan, koji je usvojila
mjerodavna konferencija, za uporabu kod jedne
ili više nacionalnih uprava u zemaljskoj ili svemirskoj
radijskoj slu`bi, u jednoj ili više zemalja ili
zemljopisnih podru~ja uz to~no utvr|ene uvjete;
• Dodjela radijske frekvencije ili radiokanala (engl.:
assignment) je izdavanje dozvole odre|enoj radijskoj
postaji za uporabu radijske frekvencije ili
radiokanala uz to~no utvr|ene uvjete.
Prema tome, frekvencije su namijenjene radijskim
slu`bama (engl.: allocation), dodjeljuju se radijskim
postajama (engl.: assignment), a raspodjeljuju se
zemljopisnim podru~jima ili dr`avama (engl.: allotment).
Zbog mogu}nosti uporabe frekvencijskog podru~ja u
više radijskih slu`bi, razlikuju se primarne (unos velikim
tiskanim slovima) i sekundarne (unos malim tiskanim
slovima) radijske slu`be.
Primarna radijska slu`ba je ona ~ije radijske postaje
mogu zahtijevati zaštitu od smetnji radijskih postaja
sekundarnih radijskih slu`bi, ~ak i kad su sekundarnoj
slu`bi frekvencije ve} dodijeljene. Zaštitu od smetnji
radijskih postaja iste ili neke druge primarne radijske
slu`be mo`e zahtijevati samo radijska postaja kojoj su
frekvencije ranije dodijeljene.
Sekundarna radijska slu`ba je ona ~ije radijske postaje
ne smiju prouzrokovati smetnje primarnoj radijskoj
slu`bi niti mogu zahtijevati zaštitu od smetnji primarne
radijske slu`be nezavisno o tome kada je primarnoj radijskoj
slu`bi dodijeljeno frekvencijsko podru~je.
Jedina zaštita koju sekundarna radijska slu`ba mo`e
zahtijevati je zaštita od smetnji koje prouzrokuju radijske
postaje iste ili druge sekundarne radijske slu`be
kojoj su frekvencije kasnije dodijeljene.
Namjena frekvencijskih podru~ja mo`e biti svjetska ili
regionalna. Radi odre|ivanja namjene frekvencijskih
podru~ja svijet je podijeljen u tri regije: Regija 1 (Europa,
Afrika, sjeverni dio Azije ), Regija 2 (Amerika) i
Regija 3 (Australija, ju`ni dio Azije, Japan).
Uz svaku namjenu mogu}e je vezivanje s numeriranim
napomenama o uporabi navedenim na dnu tablice
(fusnote) koje detaljnije specificiraju na~in odre|i-
377

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
vanja namjene ili uporabe frekvencija. Napomene se
mogu odnositi na cijelo frekvencijsko podru~je ili samo
na pojedinu radijsku slu`bu.
Napomene o uporabi mogu sadr`avati:
• namjenu frekvencijskog podru~ja za uporabu u dijelovima
radijske slu`be,
• utvr|ivanje na~ina radijske primjene za neku radijsku
slu`bu uklju~ivo obavijesti tehni~ke i
uporabne prirode,
• dopune utvr|ivanju civilne ili vojne uporabe,
• utvr|ivanje uporabe frekvencija unutar i uzdu`
vodi~a,
• utvr|ivanje drugih primjena elektromagnetskih valova
i sl.
Nakon odre|ivanja namjene pojedinih frekvencijskih
podru~ja, mogu}e je izvršiti raspodjelu frekvencija ili
frekvencijskih kanala, tj. dodijeliti pojedine frekvencije
ili frekvencijske kanale iz frekvencijskog podru~ja
odre|enim radijskim slu`bama. Kona~no, pojedinoj
radijskoj postaji izdaje se dozvolu za uporabu
odre|ene frekvencije ili frekvencijskog kanala.
Planiranje frekvencijskih podru~ja putem planova raspodjele
frekvencija i dodjele frekvencija predstavlja
klju~ni mehanizam o~uvanja jednakog prava pristupa
ograni~enim radijskim resursima svim zemljama ~lanicama
ITU-a.
Za regulativu PLC-a od suštinskog je zna~enja ~lanak
S15.12 Radijskih pravila koji propisuje sljede}e:
"uprave trebaju poduzeti sve prikladne i nu`ne korake
kako bi osigurale da rad elektri~nih ure|aja ili
instalacija bilo koje vrste, uklju~ivo energetske i
telekomunikacijske distribucijske mre`e, ne
uzrokuje štetne smetnje radiokomunikacijskim
slu`bama, posebice slu`bama radijske navigacije i
slu`bama sigurnosti koje se obavljaju u skladu s
odredbama Radijskih pravila". (engl.: "Administrations
shall take all practicable and necessary steps to
ensure that the operation of electrical apparatus or installations
of any kind, including power and telecommunication
distribution networks ... does not cause
harmful interference to a radiocommunication service
and, in particular, to the radionavigation or any other
safety service operating with the provisions of these
Regulations")
Na ovaj se ~lanak redovito pozivaju predstavnici radijskih
slu`bi kad lobiraju protiv PLC-a, npr. engleski
BBC 5 i Me|unarodna udruga radioamatera,
IARU, 6.
Radijska pravila revidiraju se odlukom ~lanica ITU-a
na Svjetskim konferencijama o radijskim komunikacijama,
WRC, koje se odra`avaju svake druge ili tre}e
godine (posljednja je odr`ana 2000. godine u Istanbulu,
WRC-00, a sljede}a }e se odr`ati 2003. godine).
Svjetska konferencija o radijskim komunikacijama
mo`e:
378
• revidirati Radijska pravila i pripadne planove namjene
frekvencijskih podru~ja i raspodjele frekvencija,
• pokrenuti razmatranje bilo kojeg radiokomunikacijskog
pitanja svjetskog razmjera,
• dati direktive tijelima ITU-R-a i revidirati njihove
aktivnosti, te
• odrediti sadr`aj budu}ih konferencija o radijskim
komunikacijama.
Europske pripreme za WRC, koje rezultiraju zajedni~kim
europskim prijedlozima, koordinira Europska
konferencija pošta i telekomunikacija, CEPT.
U sklopu ITU-R-a djeluju studijske grupe, me|u kojima
je i studijska grupa 1 (SG 1) koja se bavi upravljanjem
spektrom. Unutar nje djeluju radne grupe za
tehniku (WP 1A), metodologiju (WP 1B) i pra}enje
spektra (WP 1C).
2. EUROPSKA REGULATIVA VEZANA UZ PLC
Europska zajednica zapo~ela je 1985. godine strategiju
tehni~kog uskla|ivanja na podru~ju Zajednice nazvanu
"politika novog pristupa". Strategija uklju~uje
uporabu tehni~kih pravila i normi kao metode za uklanjanje
barijera trgovanju unutar Zajednice. Barijere
trgovanju ve}inom se odnose na sigurnost ljudi i proizvoda
koje upotrebljavaju.
Suštinski zahtjevi koje proizvodi trebaju zadovoljiti
kako bi njihova uporaba bila sigurna definiraju se u
vidu direktiva obvezuju}ih za sve zemlje ~lanice Europske
zajednice glede rezultata koje treba posti}i. Direktive
u pravilu donosi Europski parlament na prijedlog
Europske komisije. Zemlje ~lanice ostvaruju ciljeve
definirane direktivama donose}i odgovaraju}e nacionalno
zakonodavstvo. Time je zakonodavstvo ograni~eno
na utvr|ivanje suštinskih sigurnosnih zahtjeva
koje trebaju zadovoljavati proizvodi u Europskoj uniji.
Dok direktive definiraju suštinske zahtjeve u kvalitativnom
smislu, normizacijskim tijelima ostavljen je posao
njihova kvantitativnog odre|ivanja odgovaraju}im
harmoniziranim normama. Europska komisija daje
mandat za izradu harmoniziranih normi europskim
normizacijskim organizacijama, a to su CEN,
CENELEC i ETSI. Mandat je referentni dokument za
normizacijsku aktivnost kojim javni autoritet tra`i europsku
normizacijsku organizaciju da izradi tehni~ku
specifikaciju. ^lanice Europske zajednice obvezne su
implementirati europske norme kao nacionalne norme
i odbaciti sve nacionalne norme koje su u suprotnosti s
europskim normama. Uskla|enost sa suštinskim zahtjevima
direktiva mo`e se posti}i poštivanjem
odgovaraju}ih harmoniziranih normi. Time je normama
pridana ve}a va`nost, te postaju temeljni faktor
osiguravanja jedinstvenog europskog tr`išta. Proizvo|a~ima
je olakšan pristup tr`ištu, jer ukoliko proizvode
u skladu s harmoniziranim normama, zajam~ena
im je uskla|enost s direktivama, a samim time i pristup

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
europskom tr`ištu. Ukoliko proizvo|a~ proizvede proizvod
u skladu s harmoniziranim normama, zemlje
~lanice EU-a du`ne su smatrati da taj proizvod zadovoljava
zahtjeve zakona. Uporaba harmoniziranih
normi nije obvezuju}a; proizvo|a~i mogu demonstrirati
uskla|enost sa zahtjevima direktive i alternativnim
metodama. Me|utim, obveza je proizvo|a~a koji namjerava
prodavati na europskom tr`ištu prepoznati koje
se sve direktive odnose na njegov proizvod, te iskazati
uskla|enost proizvoda s tim direktivama ozna~avanjem
proizvoda oznakom CE. Slobodno kolanje proizvoda
unutar Europske zajednice zajam~eno je ukoliko
proizvod udovoljava zahtjevima odgovaraju}ih direktiva,
na što ukazuje oznaka CE na proizvodu.
Pri razvoju PLC-a potrebno je voditi ra~una o uskla|enosti
ure|aja sa zahtjevima Direktive o EMC-u 7, te
Direktive o radijskim ure|ajima i telekomunikacijskim
krajnjim ure|ajima, R&TTE, 8 koju je na prijedlog
Europske komisije donio Europski parlament. Obje
ove direktive pripadaju smjernicama "novog pristupa".
Donošenjem direktiva Europska komisija i Europski
parlament utvr|uje regulatorne okvire za Europsku
uniju.
S druge strane, tradicionalna regulatorna organizacija
za podru~je telekomunikacija i radiokomunikacija za
Europu je CEPT.
U nastavku je dan pregled direktiva Europske komisije
i Europskog parlamenta koje su od va`nosti za PLC, te
pregled rada CEPT-a vezan uz donošenje regulative za
PLC.
2.1. Direktiva o EMC-u
Direktiva o EMC-u 7 zahtijeva da elektri~ni proizvodi
ne proizvode elektromagnetske smetnje, kao i da zbog
elektromagnetskih smetnji ne dolazi do umanjivanja
njihovih nazivnih zna~ajki. Prvenstveni cilj direktive je
osigurati slobodno kolanje elektri~nih ure|aja unutar
Europske zajednice i osigurati prihvatljivo elektromagnetsko
okru`enje na europskom ekonomskom
podru~ju (EU, Lihtenštajn, Island i Norveška). Direktiva
se, izme|u ostalog, odnosi na telekomunikacijske
krajnje ure|aje, na ure|aje informati~ke tehnologije i
na sustave (više sprava zajedno koje ~ine cjelinu za ispunjavanje
odre|ene funkcije namijenjenu stavljanju
na tr`ište kao jedna funkcijska jedinica), a ne odnosi se
na instalacije (više sprava ili sustava zdru`enih zajedno
na odre|enom prostoru radi ispunjavanja odre|ene
funkcije, koje, me|utim, nisu namijenjene stavljanju
na tr`ište kao jedinstvene cjeline). Premda se Direktiva
o EMC-u ne odnosi na instalaciju, sprave i sustavi
koji ~ine instalaciju podlije`u njenim odredbama.
Amandmane za Direktivu o EMC-u sadr`e tri direktive:
direktiva 91/63/EEC, direktiva 92/31/EEC, te direktiva
93/68/EEC.
Europska komisija je CENELEC-u dodijelila mandat
za izradu harmoniziranih normi o EMC-u za telekomunikacijske
krajnje ure|aje, a ETSI-u mandat za
izradu harmoniziranih normi o EMC-u za
telekomunikacijske mre`ne ure|aje, te za radijske
ure|aje i sustave. Prema tome, u EU-u su ograni~enja
vezana uz elektromagnetsku kompatibilnost definirana
normama. Na temelju preuzetih mandata,
organizacije ETSI i CENELEC izradile su niz harmoniziranih
normi vezanih uz EMC, koje ~esto pokrivaju
samo odre|eni vid EMC-a, npr. samo otpornost
na smetnje, samo emisiju na niskim frekvencijama i
sli~no. Zbog toga je za udovoljavanje suštinskim zahtjevima
Direktive o EMC-u ~esto potrebna uskla|enost
s nizom normi.
1998. godine je Direktiva o EMC-u uklju~ena u fazu III
programa pojednostavljivanja zakonodavstva za
jedinstveno europsko tr`ište, te je 1999. godine formirana
radna grupa za isto 9. Rezultat rada ove radne
grupe je nekoliko nacrta budu}e direktive koji još
uvijek imaju status radnih dokumenata. Jedna od
va`nijih promjena je definiranje re`ima za fiksne instalacije,
što uklju~uje definiranje zasebnih odrednica i
suštinskih zahtjeva za fiksne instalacije koje mogu
uzrokovati elektromagnetske smetnje ili mogu biti
podlo`ne elektromagnetskim smetnjama.
Zadnjih godina razvijaju se tehnologije uporabe kabelskih
mre`a za širokopojasne komunikacije, te se
postavlja pitanje EMC-a takvih fiksnih instalacija. Europska
komisija je zbog razmatranja tog problema tijekom
2000. godine i 2001. godine organizirala niz
radnih sastanaka. Najzna~ajniji je odr`an 5. o`ujka
2001. godine u Bruxellesu i na tom su sastanku sudjelovali
predstavnici nekoliko nacionalnih regulatora,
predstavnici NATO-a, BBC-a, Deutsche Telekoma,
policije, te radijskih amatera. Istaknuto je da PLC nije
radijska usluga te ne povla~i pitanje reguliranja
uporabe spektra, kao i da je u Europskoj zajednici pitanje
definiranja ograni~enja vezanih uz EMC povjereno
normizacijskim tijelima. Ukoliko normizacijski
mehanizmi ne djeluju, Europska komisija mo`e dodijeliti
poseban mandat kako bi pokušala riješiti problem.
Nakon sagledavanja problema, Europska komisija je u
listopadu 2001. godine CENELEC-u i ETSI-u proslijedila
Mandat 313 za izradu i usvajanje harmoniziranih
normi koje }e definirati zahtjeve za EMC telekomunikacijskih
mre`a (emisija i otpornost na smetnje) ostvarenih
energetskim kabelima, koaksijalnim kabelima
i telefonskim paricama 2. Zajedni~ka radna grupa
CENELEC-a i ETSI-a osnovana u sije~nju 2000. godine
za rad na ETSI-jevom projektu o PLC-u ve} se
bavila ovom problematikom, te je imenovana kao zajedni~ka
radna grupa za EMC vodljivih prijenosnih
mre`a (JWG on EMC of Conducted Transmission
Networks) i odre|ena za izradu jedinstvene europske
harmonizirane norme o EMC-u kabelskih mre`a u
skladu sa zahtjevima iz Mandata 313. Kako se ova harmonizirana
norma treba odnositi samo na mre`e (i to
na mre`e svih informati~kih i komunikacijskih tehnologija),
a ne i na proizvode, ta norma ne}e biti os-
379

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
nova za stavljanje oznake CE na proizvode koji se
spajaju na mre`e. Norma treba definirati ograni~enja
emisije i na~ine ispitivanja za utvr|ivanje zadovoljavanja
suštinskih zahtjeva iz Direktive o EMC-u. Mandat tra`i
uva`avanje postoje}ih tehni~kih specifikacija, uklju~ivo
i me|unarodne specifikacije, gdje god bude mogu}e,
kao i uva`avanje postoje}ih harmoniziranih normi za
proizvode ukoliko }e se ti proizvodi spajati na mre`u, te
naglašava potrebu zaštite frekvencija koje koriste slu`be
sigurnosti i slu`be `urnosti. Rezultat rada treba biti
sveobuhvatan, tehnološki neutralan skup normi koji
osigurava koherentno rješenje. Krajem 2001. godine zagovornici
PLC-a su se zalagali za prihva}anje ameri~kog
ograni~enja emisije 10, koje ima 10 dB do 20 dB više
granice, predstavnici bivših telekomunikacijskih monopolista
za prihva}anje njema~kog ograni~enja ili 10 dB
viših vrijednosti, dok su se predstavnici radijskih slu`bi
zalagali za ograni~enja barem 20 dB ni`a od njema~kih.
Nacrt norme o EMC-u kabelskih mre`a o~ekivao se u
jesen 2002. Me|utim, zajedni~ka radna grupa nije uspjela
do}i do konsenzusa me|u razli~itim gledištima
vezanim uz ograni~enje emisije, pa tako predmetna
harmonizirana norma za mre`e nije napravljena do
planiranog roka. Me|u predstavnicima radioamatera
smatra se da je Europska komisija vrlo sklona PLC-u
kao perspektivnom na~inu ostvarivanja tr`išnog nadmetanja,
dok su joj radijske slu`be za kratkovalno
razašiljanje (engl.: broadcasting)i radioamateri koji
koriste kratkovalni dio frekvencijskog spektra manje
zna~ajni 11, te da se zala`e za prihva}anje viših ograni~enja
kakva su prihvatljivija prestavnicima PLCindustrije.
U prilog tome, na sastanku Europske
komisije u sije~nju 2003. vezano uz PLC istaknuto je da
nacionalne uprave nisu primile slu`bene prigovore na
rad širokopojasnog PLC-a, premda je u tijeku ~itav niz
probnih instalacija u ve}ini europskih zemalja 11.
Nakon izrade nacrta harmonizirane europske norme za
EMC telekomunikacijskih mre`a, namjerava se obraditi
mogu}e posebne vidove emisije za neke vrste obuhva}enih
mre`a (npr. ve} postoji norma za mre`e kabelske
televizije), te pitanje otpornosti na smetnje 2.
Svrha normi koje }e se definirati po Mandatu 313 je
prvenstveno uporaba u slu~aju prigovora (engl.: enforcement
standards). U roku od šest mjeseci od prihva}anja
europskih normi za ograni~avanje emisije
telekomunikacijskih mre`a napravljenih pod mandatom
313, zemlje ~lanice EU-a trebat }e odbaciti i ukinuti
sve nacionalne norme koje }e biti u suprotnost i s
tim normama 2.
2.2. Direktiva o radijskim ure|ajima i krajnjim
telekomunikacijskim ure|ajima
Direktiva o radijskim ure|ajima i krajnjim telekomunikacijskim
ure|ajima, R&TTE 8, definira uvjete za
stavljanje radijskih i krajnjih telekomunikacijskih
ure|aja na europsko tr`ište, kao i za njihovo slobodno
kolanje i instaliranje unutar EU. Stupila je na snagu u
380
travnju 2000. godine i zamijenila dotadašnji sustav
osiguravanja kakvo}e ispitivanjem tre}e strane ili
oslanjanjem na proizvo|a~ev sustav osiguravanja
kakvo}e. Prije ove direktive se za svaku zemlju u kojoj
se odre|eni radijski ure|aj namjeravao upotrebljavati
prethodno moralo ishoditi tipsko odobrenje. Ovom su
direktivom uklonjeni svi postoje}i nacionalni postupci
odobravanja radijske opreme, definirani su op}eniti
zahtjevi za sve ure|aje i posebni zahtjevi zavisni o prirodi
ure|aja, te navedeni svi bitni zahtjevi u pogledu
zdravlja i sigurnosti iz Direktive o niskom naponu koji
se odnose na radijske ure|aje i krajnje telekomunikacijske
ure|aje, kao i zahtjevi u svezi sa zaštitom iz Direktive
o EMC-u.
Uskla|enost s ovom direktivom mogu}e je posti}i
pridr`avanjem odredbi iz pripadnih harmoniziranih
normi, koje definiraju tehni~ka svojstva potrebna za
postizanje suštinskih zahtjeva iz direktive. Europska
komisija zadu`ila je Europski institut za telekomunikacijske
norme, ETSI, da izradi harmonizirane norme za
ovu direktivu.
Uporaba radijskih ure|aja i krajnjih telekomunikacijskih
ure|aja podlo`na je licenciranju ili nekom
drugom na~inu ograni~avanja jedino kad je u pitanju
uporaba frekvencija, rizik interferencije ili zdravlje
gra|ana.
Direktiva proizvo|a~ima pojednostavljuje pristup
tr`ištu, ve}i naglasak stavlja na nadzor tr`išta i odgovornost
proizvo|a~a, te ima zna~ajan utjecaj na zemlje
~lanice EU-a, kao i na sadašnji i budu}i na~in ure|ivanja
radijske regulative unutar CEPT-a. Preduvjet da
sve prednosti Direktive do|u do izra`aja je harmonizacija
uporabe frekvencijskog spektra, te uspostava primjerenog
nadzora tr`išta.
2.3. Doprinos CEPT-a u donošenju regulative vezane
uz PLC
Europska konferencija Uprava pošta i telekomunikacija,
CEPT, utemeljena je 1959. godine kao organizacija
tradicionalnih monopolisti~kih poduze}a za poštu i telekomunikacije.
1988. godine su aktivnosti na normizaciji
telekomunikacija preseljene u ETSI. Danas je CEPT
organizacija s regulatornom funkcijom u kojoj djeluju
administracijske organizacije iz 44 zemlje. Hrvatsku u
CEPT-u zastupa Zavod za telekomunikacije.
Pitanjima vezanim uz reguliranje radiokomunikacija i
telekomunikacija bavi se CEPT-ov odbor ECC, nastao
u rujnu 2001. godine spajanjem prijašnjih odbora ERC
i ETC.
Unutar ECC-a djeluje radna grupa za in`enjering
frekvencijskog spektra, SE, koja donosi tehni~ke upute
vezane uz u~inkovitu uporabu radijskog spektra i definira
kriterije uporabe istog frekvencijskog pojasa za
potrebe razli~itih radiokomunikacijskih sustava.
CEPT-ova uloga u pogledu PLT-a je dvojaka: na
me|unarodnoj sceni uskla|uje stajalište glede PLC-a s

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
ITU-om, a na europskoj u tom smislu sura|uje s
ETSI-em i CENELEC-om.
CEPT razmatra problematiku PLT-a od 1999. godine,
kad je britanska uprava radnoj grupi SE prezentirala
rad vezan uz probnu instalaciju PLC-a u podru~ju
Manchestera u kojem upozorava na mogu}e ometanje
radijskih slu`bi 12. U svibnju iste godine CEPT je nacionalnim
upravama razaslao upitnik o PLT-u kojim se
tra`i i prijedlog na~ina regulacije PLC-a, te prijedlog
aktivnosti CEPT-a glede PLT-a. Dobiveno je 9 odgovora
(Ma|arska, Velika Britanija, Švicarska, Norveška,...)
s razli~itim stajalištima: donositi
harmonizirane norme prema EMC smjernici, definirati
posebna ograni~enja na nacionalnoj ili CEPT razini
ili primijeniti neki tre}i na~in 13. Zajedni~ki stav
administratora bio je da u okviru CEPT-a treba izraditi
studiju o uskla|enosti PLT-a i radijskih slu`bi, te definirati
zajedni~ko, CEPT-ovo, gledište na PLT.
Uo~eno je da i ostali kabelski komunikacijski sustavi,
kao što su xDSL i kabelska televizija, mogu ometati radijske
slu`be.
Krajem 1999. godine CEPT se opredijelio 14 za
postavljanje op}enitog ograni~enja za cijeli razmatrani
frekvencijski pojas, a protiv tzv. koncepcije "dimnjaka"
koja zagovara zna~ajno višu granicu dozvoljenog
zra~enja u nekoliko uskih frekvencijskih pojaseva,
kakvu je, izme|u ostalih, zagovarala tvrtka Siemens.
Kako bi se mogle odrediti granice zra~enja za PLT i
sli~ne kabelske komunikacijske sustave dostatne za
zaštitu radijskih slu`bi koje koriste HF pojas, potrebno
je poznavati potrebe tih slu`bi. S obzirom da je zada}a
CEPT-a informirati normizacijska tijela o potrebnom
na~inu zaštite radijskih slu`bi, po~etkom 2000. godine
CEPT-ova radna grupa za upravljanje frekvencijama,
WG FM (Frequency Management), zadu`ena je za
izradu izvješ}a o uporabi HF frekvencijskog pojasa u
zemljama CEPT-a 14.
Izvješ}e 15 je napravljeno prema odgovorima dobivenim
na temelju upitnika razaslanog nacionalnim
upravama i zainteresiranim stranama (i prihva}en
nešto prije svibnja 2001. godine). Radijske slu`be koje
rade na tim frekvencijama danas uglavnom
upotrebljavaju analognu tehnologiju i njihova je
uporaba u laganom opadanju. O~ekuje se uvo|enje
digitalne tehnologije i zna~ajan porast uporabe. Istaknuto
je da dio slu`bi koje upotrebljavaju razmatrani
frekvencijski pojas sadr`i elemente zaštite sigurnosti
ljudskih `ivota, a dio upotrebljava policija, zbog ~ega je
obvezna njihova zaštita od interferencije s drugim
slu`bama ili tehnologijama koje rade na istim frekvencijama.
Zaklju~eno je da s obzirom na opseg uporabe
ovih frekvencijskih pojaseva, nema mogu}nosti za dodjelu
odre|enih frekvencija neradijskim prijenosnim
komunikacijskim sustavima, kakav je PLC.
Uz to, radna grupa FM isti~e da prema regulativi na
snazi nema mogu}nosti za dodjelu frekvencijskog
spektra PLT-u budu}i da se PLT aplikacije ne mogu
smatrati radijskim slu`bama. Me|utim, napominju
kako postoji mogu}nost promjene regulative na sljede}em
WRC-u kako bi se riješio problem reguliranja
PLT-a i kabelskih komunikacijskih sustava op}enito
13.
Sli~no stajalište je zauzela i Europska komisija koja
smatra da PLT nije radijska komunikacija te ne spada
pod odredbe Direktive o R&TTE, ve} pod odredbe
Direktive o EMC-u 15. Dio CEPT-ovih ~lanica (npr.
britanska) nije podr`ao takvo gledište na PLT.
Zbog va`nosti problematike PLT-a, predlo`eno je i
prihva}eno osnivanje projektne grupe za PLT i kabelske
komunikacijske sustave op}enito, te je u velja~i
2000. godine osnovana projektna grupa SE35 pod nazivom
"Power Line Telecommunications (PLT) and
cable transmission in general" 15. Za aktivno sudjelovanje
u radu grupe SE35 prijavile su se uprave 10
zemalja, me|u kojima i Hrvatska.
Zadaci radne grupe SE35 su:
• prikupiti podatke o stajalištu korisnika spektra s
jedne strane, te zagovornika PLT-a i kabelskih
komunikacijskih sustava op}enito s druge,
• prepoznati frekvencijski pojas prikladan za sadašnji
i budu}i rad PLT-a,
• prepoznati slu`be na koje bi mogao utjecati rad
PLT-a i kabelskih komunikacijskih sustava
op}enito, te procijeniti stupanj zaštite potreban za
te slu`be,
• istra`iti na~ine mjerenja zra~enja uzrokovanog radom
PLT sustava i kabelskih komunikacijskih sustava
op}enito,
• procijeniti koje su grani~ne vrijednosti zra~enja
PLT sustava i kabelskih komunikacijskih sustava
op}enito dostatne za prihvatljivu razinu zaštite
primarnih radijskih slu`bi,
• predlo`iti harmonizirani europski pristup vezano
uz PLT sustave i kabelske komunikacijske sustave
op}enito,
• izraditi izvješ}e koje }e obuhvatiti razli~ite vidove
problematike PLT-a i biti osnova za utemeljene
rasprave na europskoj razini,
• usko sura|ivati s odgovaraju}im normizacijskim
tijelima nadle`nim za EMC, te s ITU-R radnim
grupama WP 1A (ograni~enja) i WP 1C (mjerenja).
U prolje}e 2000. godine grupa SE 35 zapo~ela je izradu
izvješ}a o PLT-u i kabelskim komunikacijskim sustavima,
op}enito vezano uz interferenciju s radijskim
slu`bama (engl.: PLT, cable transmission in general, and
their effect on radiocommunication services) 16. Rezultati
rada CEPT-a tijekom 2000. uklju~uju elaboriranje
postupaka mjerenja zra~enja temeljenih na
britanskom i njema~kom prijedlogu, izradu teoretskih
prora~una za zdru`eno djelovanje velikih PLT ili kabelskih
komunikacijskih instalacija, prikupljanje i ana-
381

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
lizu rezultata opse`ne studije provedene u Švicarskoj
koja je uklju~ivala i mjerenja i prora~une vezano uz
ponašanje elektri~nih linija na udaljenom kraju, te razmatranja
vrijednosti za parametar K (omjer unesene
snage i rezultiraju}eg polja na odre|enoj udaljenosti)
temeljena na mjerenjima provedenim na velikom
broju PLT instalacija.
Po~etkom 2001. godine CEPT se opredijelio za izradu
preporuke o ograni~avanju zra~enja kabelskih prijenosnih
mre`a (engl.: Recommendation on radiation
limits for cable transmission networks), kao na~ina reguliranja
dozvoljenog zra~enja kabelskih komunikacijskih
sustava (a ne odluke, jer bi donošenje odluke
moglo izazvati kontradikcije s europskim direktivama)
17. U preporuci }e se pozvati ETSI i CENELEC da
predlo`ena ograni~enja preuzmu u odgovaraju}im
normama za EMC, te ovu preporuku treba shvatiti kao
op}eniti vodi~ nacionalnim upravama pri razvoju
normi unutar ETSI-a i/ili CENELEC-a. Preporuka bi
trebala definirati op}enito ograni~enje za cijeli
frekvencijski pojas, bilo konstantno, bilo ovisno o
frekvenciji, s tim da se nacionalnim upravama dozvoli
stanoviti stupanj prilago|avanja nacionalnoj situaciji.
Istaknuta je va`nost definiranja razumnih ograni~enja
koja }e omogu}iti rad PLC-a i drugih kabelskih širokopojasnih
mre`a, ali i odgovaraju}e zaštititi korisnike
frekvencijskog spektra, kao i definiranja na~ina mjerenja,
gdje se ve}ina nacionalnih uprava priklanja
njema~kom prijedlogu. Preporuku }e trebati proslijediti
radnoj grupi SE, a nastavno zajedni~koj radnoj
grupi ETSI-a i CENELEC-a.
Krajem 2001. godine zaklju~eno je da za neke slu`be
(radi se o ograni~enom broju slu`bi sigurnosti i zaštite
ljudskih `ivota) treba osigurati ve}u zaštitu, što je mo-
E (dBµV/m)
382
45
40
35
30
25
20
15
10
5
gu}e s obzirom da ure|aji za kabelske komunikacijske
sustave mogu smanjiti zra~enje u odre|enim frekvencijskim
pojasevima, ali da nije prikladno zbog takvih
slu`bi postaviti stro`e zahtjeve na cjelokupni razmatrani
spektar 18. Ograni~enja zra~ena definirana su u
Dodatku 1 preporuke, s tim da je dano nekoliko opcija
ograni~enja.
Njema~ka, Norveška, Velika Britanija i Finska i dalje
inzistiraju na va`nosti donošenja jedinstvene preporuke
za sve mre`e, s tim da naglašavaju posebnu hitnost
donošenja regulative za PLT i DSL, kao i
poteško}e u definiranju regulative za kabelsku televiziju
19. S obzirom na to i vrlo neuskla|enu regulativnu
situaciju na europskoj razini za frekvencije iznad
30 MHz, odlu~eno je da se radi hitnosti u prvoj verziji
CEPT-ove preporuke definiraju ograni~enja za
frekvencije ispod 30 MHz i to bez obuhva}anja ograni~enja
za kabelsku televiziju. Uz takav opseg, ve}ina
uprava podr`ava njema~ki prijedlog ograni~enja
zra~enja, ali zaklju~eno je da je potrebno daljnje razmatranje
problematike 19.
Po~etkom 2002. godine radna grupa SE35 predala je
SE-u nacrt preporuke ograni~en na frekvencije do 30
MHz 20. Nakon razmatranja predlo`enih opcija za
ograni~enje emisije danih u dodatku 1 preporuke (vidi
sliku 1), SE nije mogao donijeti odluku koju opciju izabrati,
te je zatra`io SE35 da nastavi rad, a ETSI
ERM i JWG ETSI/CENELEC obavijestio o tijeku
rada na izradi preporuke, te razmatranim gornjim i
donjim vrijednostima ograni~enja dozvoljenog
zra~enja 20. Sredinom 2002. godine, grupa SE35 je
razmatrala zadnji nacrt preporuke koji sadr`i njema~ki
i norveški (zala`e se za 20 dB ni`e ograni~enje emisije
od njema~kog prijedloga) prijedlog ograni~enja
0
1 10
frekvencija (MHz)
100
NB 30
norveški prijedlog
prijedlog BBC-a
Slika 1. Prijedlozi ograni~enja emisije u frekvensijskom podru~ju od 1 MHz do 30 MHz prema Dodatku 1 Nacrta
CEPT-ove preporuke o ograni~avanju zra~enja kabelskih prijenosnih mre`a s po~etka 2002. godine

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
emisije. Unato~ dugoj raspravi, uskla|ivanje stajališta
glede ograni~enja emisije nije uspjelo, te je od ECC-a
zatra`eno posredovanje glede daljnjeg postupka 21.
Zaklju~eno je da bez obzira na to kakvu }e odluku
ECC donijeti, SE35 više ne}e raspravljati o ograni~enju
emisije 22. Nakon razmatranja nacrta harmonizirane
norme koji je izradila zajedni~ka radna
grupa ETSI-a i CENELEC-a po Mandatu 313, odlu~eno
je da CEPT izlo`i svoje vi|enje problematike
kroz nacionalne odbore CENELEC-a i ETSI-a 21.
Tako|er, sredinom 2002. godine grupa SE35 zatra`ila
je radnu grupu za pra}enje spektra unutar CEPT-ove
grupe FM, FM PT 22, da prati kampanje mjerenja
praga smetnji za frekvencije ni`e od 30 MHz, zapo~ete
radi provjere vrijednosti sadr`anih u preporuci ITU-R
Rec. P. 372-7 iz 70-tih godina prošlog stolje}a 22 . FM
22 je u studenom 2002. godine organizirala jednodnevno
mjerenje, o kojem se izvješ}e o~ekuje sredinom
2003. godine 23. U velja~i 2003. godine unutar
CEPT WG SE prihva}eno je izvješ}e o PLT-u i kabelskim
komunikacijskim sustavima op}enito vezano uz
interferenciju s radijskim slu`bama, te je poslano na
daljni postupak 23.
Vezano uz aktivnosti u CISPR glede PLC-a, grupa
SE35 isti~e potrebu uskla|ivanja ograni~enja zra~enja
za mre`e kao cjeline (u podru~ju rada JWG
ETSI/CENELEC) s ograni~enjem zra~enja za ure|aje
(u podru~ju rada CISPR-a).
3. NACIONALNA REGULATIVA VEZANA UZ PLC
Od europskih zemalja na podru~ju reguliranja
uporabe radijskih frekvencija u telekomunikacijskim
kabelskim sustavima kakav je PLC najaktivnije su Njema~ka
i Velika Britanija. Te su zemlje odlu~ile nacionalnim
zakonodavstvom definirati ograni~enja
zra~ene emisije širokopojasnih telekomunikacijskih
kabelskih sustava radi njihovog što ranijeg uvo|enja.
U Njema~koj su propisi o ograni~enji emisije telekomunikacijskih
ure|aja i mre`a doneseni u o`ujku 2001., a
ve} u srpnju iste godine je tvrtka RWE Powerline komercijalno
ponudila PLC usluge. Infrastrukturu su
izgradili opremom proizvo|a~a Ascom Powerline. U
me|uvremenu su se obje tvrtke povukle iz PLC-a.
3.1. Njema~ka regulativa vezana uz PLC
U Njema~koj je Parlament 30. o`ujka 2001. godine odobrio
tri propisa kojima se regulira uporaba frekvencija:
• FreqBZPV – Frequenzbereichszuweisungsplanverordnung,
Propis o planu namjene frekvencijskih
podru~ja,
• FreqNPAV – Frequenznutzungsplanaufstellungsverordnung,
Propis o planu raspodjele frekvencija, te
• FreqZutV – Frequenzzuteilungsverordnung,
Propis o dodjeli frekvencija.
Uvid u tekst ovih propisa mogu} je na Internet-stranici
njema~kog Ministarstva za privredu i ekonomiju
(njem.: Bundesministerium für Wirtschaft und Technologie),
www.bmwi.de, preko stranice njema~kog
nezavisnog regulatornog tijela za telekomunikacije i
poštu (RegTP), http://www.regtp.de/tech_reg_tele/
start/fs_06.html.
Ovi propisi daju korisnicima frekvencija i nadle`nim
upravama nu`nu pravnu sigurnost pri planiranju rada.
Propis o planu namjene frekvencijskih podru~ja regulira
namjenu frekvencijskih podru~ja za uporabu u pojedina~nim
radijskim slu`bama kao i za uporabu u
drugim primjenama elektromagnetskih valova unutar
Savezne Republike Njema~ke. Detaljnije je opisan u
to~ki 3.1.1. Propis regulira uporabu frekvencija unutar
i uzdu` vodi~a ~ime pru`a sigurnu osnovu za razvoj inovativnih
širokopojasnih pristupnih telekomunikacijskih
tehnologija, kakva je PLC, što je detaljnije
opisano u to~ki 3.1.2.
Plan namjene frekvencijskih podru~ja detaljnije se
razra|uje Planom raspodjele frekvencija, dok se konkretna
uporaba frekvencija, kao i uvjeti uporabe, utvr|uje
dodjelom frekvencija prema Propisu o dodjeli
frekvencija.
Ova tri nova propisa omogu}uju da se na me|unarodno
i nacionalno dodijeljenim frekvencijama
mogu ponuditi ne samo radijski programi, ve} i medijske
i telekomunikacijske usluge, ~ime je njema~ko
zakonodavstvo u~inilo zna~ajan korak prema informacijskom
društvu.
Zadatak je regulatornih tijela na osnovi zakonski utvr|enih
postupaka omogu}iti uporabu frekvencija u
skladu s ovim trima propisima.
3.1.1. Propis o planu namjene frekvencijskih podru~ja
Na temelju ITU-ovog me|unarodnog Plana namjene
frekvencijskih podru~ja napravljen je propis o njema~kom
nacionalnom Planu namjene frekvencijskih
podru~ja, kojim se me|unarodne pretpostavke
uporabe frekvencijskih podru~ja prilago|avaju stanju
na njema~koj nacionalnoj sceni. Plan namjene
frekvencijskih podru~ja ne postavlja samo parametre i
detalje uporabe frekvencija u slobodnom prostoru, ve}
regulira i uporabu frekvencija unutar i uzdu` vodi~a.
Privitak Propisu je Plan namjene frekvencijskih
podru~ja. Plan obuhva}a frekvencijski spektar od 9
kHz do 275 GHz i namjenu frekvencijskih podru~ja za
uporabu u 37 radijskih slu`bi.
Plan je napravljen u obliku tablice s ~etiri stupca: prvi
sadr`i numeraciju unosa, drugi pojedina~no frekvencijsko
podru~je, tre}i radijsku slu`bu kojoj je frekvencijsko
podru~je namijenjeno, a ~etvrti oznaku odnosi li
se namjena frekvencijskog podru~ja na civilnu (ziv) ili
vojnu (mil) uporabu, ili oboje (ziv, mil). Tabli~ni oblik
preuzet je iz me|unarodnog Plana raspodjele frekvencijskih
podru~ja.
383

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
Drugi i tre}i stupac mo`e se dopuniti pozivanjem na
napomene o uporabi navedene na kraju tablice. Napomene
o uporabi mogu se odnositi na cijelo frekvencijsko
podru~je ili samo na pojedinu radijsku slu`bu
koja upotrebljava frekvencijsko podru~je.
Napomene o uporabi spadaju u dvije kategorije: prvu i
drugu. Prva kategorija napomena o uporabi (D56 do
D560) temelji se na odgovaraju}im napomenama iz
me|unarodnog Plana namjene frekvencijskih
podru~ja (S5.56 do S5.560). Budu}i da sve me|unarodne
napomene nisu relevantne za nacionalnu razinu,
neke nisu preslikane te su pripadni Dxx brojevi
ostali neupotrijebljeni. Druga kategorija napomena (1
do 30) je ~isto nacionalnog podrijetla; u ovu kategoriju
izme|u ostalih spada i napomena o uporabi frekvencija
unutar i uzdu` vodi~a, NB 30, koja je detaljnije objašnjena
u poglavlju 3.1.2.
Propis o planu namjene frekvencijskih podru~ja sadr`i
i definicije pojmova upotrijebljenih u planu, koje su
tako|er preuzete iz me|unarodnog plana uz izvjesnu
prilagodbu nacionalnim uvjetima.
Za slu`bu radija, kao i slu`bu radija putem satelita izabrana
je otvorena definicija, jer je uzeta u obzir predstoje}a
digitalizacija prijenosa za ove obje slu`be.
Me|unarodne definicije tih slu`bi ostavljene su pod
slovom "a", dok se pod slovom "b" definiraju kao radijske
slu`be ~ija uporaba radijskih frekvencija ima ista
tehni~ka obilje`ja kao i uporaba definirana pod slovom
"a", kojoj se daje prioritet. Na taj na~in otvorena je mogu}nost
uporabe stalnih frekvencija i za druge elektroni~ke
ponude s tim da je ostavljen prioritet
potrebama za frekvencijama vezanim uz radijske programe.
Prema tome, na frekvencijama upotrijebljenim
za slu`bu radija sad je mogu}a ponuda interaktivnih
višemedijskih primjena, kao i pokretnog i nepokretnog
pristupa Internetu.
3.1.2. Njema~ka napomena o uporabi broj 30, NB 30
(Nutzungsbestimmung 30)
Njema~ki Zakon o telekomunikacijama 24 odre|uje
da Plan namjene frekvencijskih podru~ja treba
sadr`avati i odrednice o uporabi frekvencija unutar i
uzdu` vodi~a, ukoliko je to potrebno radi osiguravanja
u~inkovite i neometaju}e uporabe frekvencija. Za pripadna
frekvencijska podru~ja treba zadovoljiti prostorne,
vremenske i ostale odrednice ~ije je
pridr`avanje preduvjet nesmetanosti uporabe frekvencija
unutar i uzdu` vodi~a.
Nesmetanost uporabe zna~i da u pojedina~nom
slu~aju uz pridr`avanje propisanih odrednica nije
potrebna nikakva druga regulativa. Ukoliko ipak
do|e do elektromagnetskih smetnji, potrebno je postupiti
prema odredbama zakona o elektromagnetskoj
uskla|enosti ure|aja.
Potreba reguliranja uporabe frekvencija unutar i uzdu`
kabela proizlazi iz nepostojanja ili ograni~enosti zaštitnog
djelovanja kabela koje rezultira ne`eljenim
384
zra~enjem dijela energije prenošene sustavom, te nastavno
ometanjem radijskih sustava koji rade na istoj
frekvenciji. Danas je regulacija uporabe frekvencija
unutar i uzdu` vodi~a posebice potrebna, jer su u razvoju
postupci primjene neoklopljenih kabela za telekomunikacijski
prijenos širokopojasnih digitalnih
podatkovnih tokova, kakve koriste PLC i xDSL tehnike.
Napomena o uporabi NB 30 odnosi se na frekvencijski
spektar od 9 kHz do 3100 MHz.
Nesmetana uporaba frekvencija od 9 kHz do 3100
MHz unutar i uzdu` kabela dozvoljena je ukoliko su
zadovoljena sljede}a dva uvjeta:
• upotrebljavaju se frekvencije iz frekvencijskih podru~ja
koja ne upotrebljava nijedna slu`ba sigurnosti
(slu`ba sigurnosti je svaka radijska slu`ba namijenjena
stalnoj ili povremenoj zaštiti ljudi i imovine),
• na mjestu uporabe, kao i uzdu` duljine kabela na
udaljenosti do 3 metra od telekomunikacijskih
ure|aja ili mre`e, vršna snaga smetaju}e emisije zbog
uporabe frekvencija unutar i uzdu` vodi~a ne smije
prije}i definirane vrijednosti (vidi tablicu 1); s tim da
se mjerenje jakosti smetaju}eg polja obavlja u skladu
s njema~kim propisom o mjerenju 25 napravljenim
prema va`e}im EMC-normama.
Tablica 1. Ograni~enja emisije telekomunikacijskih ure|aja
i telekomunikacijskih mre`a prema njema~koj napomeni
NB 30
Frekvencija
u MHz
Grani~na vrijednost jakosti polja
smetnje na udaljenosti 3 metra
udBV/m
0,009 do 1 40-20*log(f MHz)
iznad 1 pa do 30 40-8,8*log(f MHz)
iznad 30 pa do 1000 27
iznad 1000 pa do 3000 40
Ograni~enje emisije definirano je frekvencijski zavisno
radi prilago|avanja karakteristikama smetnji prisutnih
u okru`enju.
Odrednice o grani~nim vrijednostima snage smetaju}eg
zra~enja spre~avaju nedopušteno visoku razinu
smetnji za velik broj radijskih primjena, ali ne i za primjene
kojima je zbog njihove posebne svrhe i posebnih
uvjeta uporabe potrebna posebna zaštita (sve radijske
slu`be sigurnosti, kao i odre|ene primjene u pomorskoj
pokretnoj slu`bi i pomorskoj radionavigacijskoj
slu`bi). Zbog toga su frekvencijska podru~ja kojima se
upotrebljavaju takve slu`be izuzeta iz odredbe o nesmetanoj
uporabi (npr. frekvencijsko podru~je za
uporabu u zrakoplovnoj radionavigacijskoj slu`bi: 74,8
MHz - 75,2 MHz, ili frekvencijsko podru~je za uporabu
u zrakoplovnoj radijskoj slu`bi: 117,975 MHz - 137
MHz).
Odluku za koje }e sve radijske slu`be vrijediti posebne
zaštitne odredbe u smislu prvog uvjeta za nesmetanu

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
uporabu frekvencija unutar i uzdu` vodi~a donosi
regulacijsko tijelo za telekomunikacije i poštu uz sudjelovanje
zainteresiranih predstavnika radijskih slu`bi u
okviru Plana raspodjele frekvencija ili dodjele frekvencija.
Grani~ne vrijednosti jakosti polja smetnji iz tablice 1
su, barem za frekvencijsko podru~je ispod 30 MHz,
privremene. Odabrane su tako da se zbog uporabe
frekvencija u kabelskim sustavima uz normalne uvjete
rada onemogu}i neprimjereno ometanje radijskih
primjena, a da se istodobno novim telekomunikacijskim
kabelskim tehnologijama u samom po~etku
omogu}i razvoj. Promatranjem prakti~nih rezultata
uporabe frekvencija unutar i uzdu` kabela i postupaka
mjerenja, odredit }e se mogu li se ograni~enja promijeniti
(ukoliko nema ometanja, mo`e se mo`da dozvoliti
viša razina smetnji zbog uporabe frekvencija
unutar i uzdu` kabela), odnosno moraju li se promijeniti
(ukoliko }e unato~ poštivanja ograni~enja do}i
do neprihvatljivog ometanja radijskih slu`bi, potrebno
je pooštriti ograni~enja).
Frekvencijsko podru~je iznad 3 GHz nije obuhva}eno
definicijom nesmetane uporabe, jer nije bilo mogu}e
odrediti grani~ne vrijednosti polja smetnji za te
frekvencije, budu}i se još ne upotrebljavaju u kabelskim
sustavima.
Pridr`avanje uvjeta iz ove napomene trebalo bi onemogu}iti
ometanje radijske slu`be zbog uporabe
frekvencija unutar i uzdu` vodi~a.
U interesu novih tehnologija koje upotrebljavaju
frekvencije ispod 30 MHz od sušinskog je zna~enja da
im regulatorni okvir što je mogu}e ranije pru`i pravnu i
plansku sigurnost. Zbog toga su ograni~enja za primjene
na frekvencijama ispod 30 MHz stupila na snagu
1. srpnja 2001. godine, dok za frekvencije iznad 30
MHz stupaju na snagu 1. srpnja 2003. godine.
Sustavi koji upotrebljavaju frekvencije iznad 30 MHz i
~iji ure|aji ne zadovoljavaju ograni~enja iz napomene
dana u tablici 1, morat }e iste poboljšati ili zamijeniti
najkasnije do 1. srpnja 2003. U prijelaznom razdoblju
do tada smetnje izazvane takvim ure|ajima izbjegavat
}e se privremenom promjenom frekvencije rada slu`be
sigurnosti za ~iji rad postoji rizik ometanja.
U napomeni o uporabi broj 30 posebno je naglašeno da
nesmetanost uporabe frekvencija u kabelskim sustavima
uz zadovoljavanje navedena dva uvjeta ne podrazumijeva
nikakvu zaštitu od smetnji zbog emisije
radijskih odašilja~a. S ekstremne to~ke gledišta, korisnik
kabelskih sustava na~elno ima mogu}nost zaštititi
se od ne`eljeno visokih zra~enja radijskih
odašilja~a; isto treba uzeti u obzir prilikom razvoja kabelskih
sustava. Ukoliko ipak do|e do elektromagnetske
nekompatibinosti, potrebno je postupiti prema
odredbama zakona o elektromagnetskoj kompatibilnosti
ure|aja.
Ukoliko nisu zadovoljena dva navedena uvjeta za nesmetanost
uporabe, regulacijsko tijelo za telekomu-
nikacije i poštu mo`e za svaki pojedini slu~aj postaviti
prostorne, vremenske i ostale odrednice ~ijim je ispunjavanjem
dozvoljena uporaba frekvencija unutar i
uzdu` vodi~a. Pri tom treba voditi ra~una o na~elu proporcionalnosti
i saslušati strane zainteresirane bilo za
plan raspodjele frekvencija bilo za dodjelu frekvencija.
Posebice treba uzeti u obzir u kolikoj je mjeri mogu}e
ugro`avanje sigurnosti ukoliko postoji mogu}nost
ometanja radijske slu`be sigurnosti.
Prema tome, izostanak dozvole za nesmetanu uporabu
frekvencija prema navedena dva uvjeta ni u kom
slu~aju ne zna~i da je kabelska primjena sama po sebi
isklju~ena. Bolje re~eno, za svaki pojedina~ni slu~aj
koji ne zadovoljava uvjete za nesmetanu uporabu,
regulacijsko tijelo mora ispitati pod kojim uvjetima je
uporaba frekvencija unutar i uzdu` kabela mogu}a, a
da se istodobno mo`e jam~iti neometaju}a radijska
uporaba u istom frekvencijskom podru~ju.
3.2. Britanska regulativa vezana uz PLC
Regulator za telekomunikacije u Velikoj Britaniji je
Oftel (adresa na Internetu: www.oftel.gov.uk), a agencija
odgovorna za odre|ivanje namjene i nadgledanje
radijskog spektra u civilnoj uporabi je Radiocommunications
Agency, RA (adresa Agencije na Internetu:
www.radio.gov.uk).
Nakon što je u Manchesteru na sjeverozapadu Velike
Britanije tvrtka Nor.Web izvodila prve probne instalacije
širokopojasnog PLC-a, agencija RA je u okviru
projekta AY 3062 od tvrtke The Smith Group Limited
naru~ila izvješ}e o svojstvima zra~enja širokopojasnih
prijenosnih tehnologija PLC i xDSL i riziku ometanja
drugih radijskih slu`bi zbog zra~enja tih prijenosnih
sustava. U okviru izvješ}a trebalo je preporu~iti
granicu dozvoljene snage polja smetnji. Tvrtka The
Smith Group Limited je u studenom 1998. godine
završila predmetno izvješ}e 26 u kojem zaklju~uje da
PLC sustavi izazivaju zna~ajnu razinu smetnji radijskim
slu`bama, te preporu~aju strogu granicu dozvoljenog
zra~enja od 5 dBìV mjereno na udaljenosti od
10 metara za širinu pojasa 10 kHz iz frekvencijskog
podru~ja od 0,5 MHz do 30 MHz. U podru~jima gdje
ima HF zemaljskih postaja, preporu~uju 10 dB ni`u
granicu, a za frekvencije na kojima se upotrebljava radijska
slu`ba sigurnosti preporu~uju zabranu uporabe
PLC sustava.
Na izvješ}e tvrtke Smith reagirala je u listopadu 1999.
godine me|unarodna udruga IPCF (danas Powerline
World) 27, smatraju}i da izvješ}e ima zna~ajnih nedostataka
zbog ~ega ne pru`a ispravnu sliku. Dva podru~ja
koja prema IPCF-u nisu zadovoljavaju}e
obra|ena su:
• modeliranje stupova uli~ne svjetiljke ne odgovara
stvarnoj situaciji, i
• obrada prostiranja ionosferom, koju ne smatraju zadovoljavaju}om.
385

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
U reakciji na ograni~enja predlo`ena izvješ}em tvrtke
Smith, IPCF se poziva na usporedbu s ograni~enjima
za sli~na okru`enja:
• US FCC Part 15 10 za ADSL sustave definira
granicu 30 ìV/m na udaljenosti od 30 metara, što je
ekvivalentno 48,6 dBìV/m na udaljenosti od 10 metara;
• u Njema~koj se predla`e ograni~enje definirano
krivuljom koja se prote`e od 30 dBìV/m na 1 MHz do
20 dBìV/m na 10 MHz;
• ograni~enje za smetnje kabelske televizije u Velikoj
Britaniji je 20 dBìV/m na udaljenosti od 10 metara.
Nešto prije toga, kao odgovor na zahtjeve korisnika za
podatkovnim uslugama, radi ubrzavanja uvo|enja naprednih
širokopojasnih tehnologija u Velikoj Britaniji
izra|en je i u srpnju 1999. godine dan na konzultaciju
dokument "Access to Bandwidth". U tom se dokumentu
predla`u razli~ite opcije uvo|enja širokopojasnih
tehnologija, od kojih niti jedna ne uklju~uje
primjenu PLC-a. U rujnu 1999. godine odgovor 27 na
taj dokument dala je i organizacija IPCF (danas Powerline
World). U svom odgovoru IPCF isti~e
upotrebljivost PLC-a za širokopojasne pristupne
mre`e i naglašava njegovu osnovnu prednost: posvudašnja
prisutnost elektroenergetske mre`e zna~i
povezanost s potroša~ima, tj. riješen problem zadnje
milje bez potrebe izgradnje nove infrastrukture.
Specifikaciju ograni~enja i mjerenja zra~enja za kabelske
sustave u Velikoj Britaniji definiraju norme serije
MPT 1500. Krajem 1999. godine i po~etkom 2000. intenzivno
je razmatran nacrt norme MPT 1570 koja definira
ograni~enja zra~enja i pripadne mjerne postupke
za telekomunikacijske sustave realizirane putem materijalnih
supstanci (opti~ki kabeli, bakreni kabeli, …).
U domeni te norme su izme|u ostalih i PLC sustavi.
Nacrt norme iz velja~e 2000. godine razmatrao je sustave
koji rade u frekvencijskom pojasu od 9 kHz do 300
MHz. U studenom 2000. godine ministrica za mala poduze}a
i elektroni~ko trgovanje (engl.: e-commerce),
Patricia Hewitt, najavila je usvajanje norme MPT 1570
prema nacrtu norme iz velja~e (www.radio.gov.uk/topics/interference/consult/asl-adsl/letter.htm).
Taj je
nacrt norme sadr`avao ~etiri dijela za ~etiri frekven-
386
cijska podru~ja: A (9 kHz do 150 kHz), B (150 kHz do
1,6 MHz), C (1,6 MHz do 30 MHz) i D (30 MHz do 300
MHz). Za dio D još je razmatrana metoda mjerenja i
ograni~enja. Ograni~enje snage magnetskog polja
izra`eno snagom ekvivalentnog elektri~nog polja definirano
je za podru~ja A, B i C formulama navedenim
u tablici 2.
Me|utim, u kolovozu 2001. godine donesena je norma
28 koja definira ograni~enja zra~enja i pripadne
mjerne postupke za telekomunikacijske sustave realizirane
putem materijalnih supstanci (opti~ki kabeli,
bakreni kabeli, …) koji rade u frekvencijskom pojasu
od 9 kHz do 1,6 MHz. Ove se frekvencije uglavnom
upotrebljavaju za radijsko emitiranje, obranu, civilnu
avijaciju, standardno vrijeme, a upotrebljavaju ga i radioamateri.
Mjerenje se obavlja kru`nom antenom
(engl.: loop antenna) promjera 0,6 m, udaljenom 1 m
od kabela s detektorom vršne vrijednosti (engl.: peak
detector). Razmatranje ograni~enja za HF podru~je je
u tijeku i postoje poteško}e u usvajanju kompromisnog
rješenja radijskih i kabelskih regulatora.
S obzirom da je njema~ko ograni~enje definirano za
udaljenost od 3 m, te da se mo`e pretpostaviti opadanje
polja obrnuto proporcionalno s udaljenoš}u, za
usporedbu njema~kog i britanskog ograni~enja
potrebna je korekcija od 20 log 10(3), što iznosi otprilike
9,54 dB.
Normom MPT 1570 Velika Britanija namjerava se
osigurati zadovoljavaju}u razinu zaštite postoje}im i
budu}im korisnicima radijskog spektra, a istodobno
omogu}iti razvoj novih tehnologija bez prekomjernih
ograni~enja.
Uporabu radijskog spektra u Velikoj Britaniji ure|uje
Zakon o be`i~noj telegrafiji (engl.: Wireless Telegraphy
Act) iz 1949. godine. Kako telekomunikacijski kabelski
sustavi koji mogu zra~iti energiju na radijskim frekvencijama
nisu be`i~ni telegrafski sustavi, ne mo`e ih se licencirati
prema tom Zakonu. Me|utim, Zakon u
~lanku 10. sadr`i odredbu o nadzoru smetnji zbog rada
telekomunikacijskih kabelskih sustava, ~ime je
ostavljena mogu}nost donošenja odgovaraju}eg pravilnika
(engl.: regulation). Zbog toga je britanska vlada
na temelju ~lanka 10. Zakona o be`i~noj telegrafiji
donijela pravilnik 24 kojim se implementira normu
Tablica 2. Grani~ne vrijednosti polja smetnji prema nacrtu norme MPT 1570* iz velja~e 2000. godine
Frekvencija
u MHz
Grani~na vrijednost jakosti magnetskog polja
smetnje na udaljenosti 1 metar u dBmA/m
Grani~na vrijednost jakosti ekvivalentnog elektri~nog
polja smetnje na udaljenosti 1 metar u
dBV/m
0,009 do 0,150 42-20*log(f kHz) 93,5-20*log(f kHz)
0,150 do 1,6 -1,5-20*log(f MHz) 50-20*log(f MHz)
1,6 do 30 -31,5-7,7*log(f MHz) 20,5-7,7*log(f MHz)
30 do 300 razmatra se razmatra se
* – MPT 1570 Radiation Limits and Measurement Standard
Electromagnetic radiation from telecommunications systems operating over material substances in the frequency range 9 kHz to 300 MHz
February 2000
www.radio.gov.uk/publication/ra_info/ra107.htm

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
MPT 1570 za nadzor smetnji radijskim sustavima zbog
rada telekomunikacijskih kabelskih sustava.
Ukoliko }e biti potrebno prisilno provo|enje
ograni~enja smetnji, ~lanak 11. Zakona o be`i~noj telegrafiji
iz 1949. godine predvi|a sljede}e:
• ukoliko se ometa radijska slu`ba sigurnosti, odnosno
ukoliko sigurnost bilo koje osobe, plovnog objekta,
letjelice ili vozila ovisi o predmetnoj uporabi radijskih
frekvencija, izdaje se nalog za trenutni
prestanak rada sustava koji uzrokuje neprihvatljive
smetnje;
• ukoliko dolazi do neprihvatljivih smetnji radijskoj
slu`bi, a na strani prijamnika su poduzete sve razumne
mjere za smanjivanje smetnji, odre|uje se
razdoblje od najmanje 28 dana tijekom kojeg se ometaju}i
sustav ne upotrebljava ili se upotrebljava pod
odre|enim uvjetima.
Do|e li do smetnji, nastavak rada je mogu} ukoliko se
smetnje svedu ispod razine definirane normom MPT
1570. U suprotnom, oprema koja je uzrokovala smetnje
ve}e od onih dozvoljenih treba prekinuti s radom.
U pravilniku je naglašeno pitanje uskla|enosti pravilnika
s direktivama o EMC-u 7 i R&TTE-u 8.
Direktive se odnose na ure|aje i sustave iz podru~ja
koja pokrivaju pojedine direktive i to u trenutku njihovog
stavljanja u uporabu. Kabeli ne podlije`u odredbama
direktiva. S druge strane, pravilnik se
primjenjuje u slu~aju smetnji proizišlih od kabelskih
sustava tijekom prenošenja telekomunikacijskih signala.
Ure|aji koji se pritom spajaju na te kabelske sustave
podlije`u odredbama Direktive o EMC-u 7 ili
Direktive o R&TTE-u 8 u smislu njihovog stavljanja
na tr`ište ili u uporabu, te prema tome sami po sebi ne
podlije`u ograni~enjima zra~enja propisanim pravilnikom.
4. HRVATSKA REGULATIVA
Zastupni~ki dom Hrvatskoga dr`avnog Sabora je 1999.
godine donio Zakon o telekomunikacijama 31 kojim
se ure|uju telekomunikacije, radio, televizija i kabelska
televizija, kao i odnosi izme|u davatelja i korisnika
telekomunikacijskih usluga, te izgradnja, odr`avanje i
uporaba telekomunikacijskih objekata i opreme i radijskih
postaja. Ovo je drugi Zakon o telekomunikacijama
u Republici Hrvatskoj, a u tijeku je izrada tre}eg.
Zakonom o telekomunikacijama osnovano je nacionalno
regulativno tijelo za telekomunikacije, Vije}e za
telekomunikacije, te servis nacionalnih regulatora,
Hrvatski zavod za telekomunikacije.
Prema ~lanku 6. stavku 1. Zakona o telekomunikacijama,
objekti, tehni~ka oprema i instalacije telekomunikacija
i radijskih komunikacija i terminalna oprema
namijenjeni za uporabu u Republici Hrvatskoj moraju
se projektirati, proizvoditi, graditi, odr`avati i
upotrebljavati prema hrvatskim normama, tehni~kim
uvjetima i uvjetima uporabe, preuzetim normama Europskog
instituta za telekomunikacijske norme
(ETSI), te pravilnicima, odlukama i preporukama
Me|unarodne telekomunikacijske udruge (ITU) i Europske
konferencije poštanskih i telekomunikacijskih
uprava (CEPT). Prema ~lanku 6. stavku 3. ta se tehni~ka
oprema i instalacije mo`e uvesti, prodavati,
iznajmljivati, upotrebljavati, ili ugraditi ili priklju~iti na
telekomunikacijske kapacitete, ako je njihova kakvo}a
dokazana potvrdom (certifikatom) Zavoda za telekomunikacije
ili izjavom o uskla|enosti proizvo|a~a
opreme, koja se prijavljuje Zavodu i ako je ozna~ena
propisanom oznakom.
Tehni~ke uvjete i uvjete uporabe, te pravilnik o na~inu
i postupku provedbe mjerenja i ispitivanja radi izdavanja
potvrde o kakvo}i (certifikata) i ozna~avanju
opreme i instalacija, te radi izdavanja potvrde (certifikata)
ili izjave o uskla|enosti i radi ozna~avanja elektri~ne
i druge opreme o elektromagnetskoj
kompatibilnosti (EMC) donosi ministar mjerodavnog
ministarstva za telekomunikacije, a to je Ministarstvo
pomorstva, prometa i veza.
Hrvatski ~lanovi ETSI-a su nacionalna uprava, Ministarstvo
pomorstva, prometa i veza, te mre`ni operator
VIP-NET GSM d.o.o. Uprava za provo|enje
odredbi ITU-a u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo
pomorstva, prometa i veza. Izme|u ostalog, ovo ministarstvo
daje prijedloge za utvr|ivanje ograni~enja u
uporabi radijskih frekvencija. Osim Ministarstva pomorstva,
prometa i veza, Republiku Hrvatsku u ITU-u
zastupaju i Hrvatski zavod za telekomunikacije, te
Vije}e za telekomunikacije. Hrvatsku u CEPT-u zastupa
Hrvatski zavod za telekomunikacije. Hrvatski zavod
za telekomunikacije, izme|u ostalog, uskla|uje
uporabu radijskih frekvencija na doma}oj i me|unarodnoj
razini, te pronalazi uzroke smetnji u radijskim
komunikacijama i poduzima mjere za njihovo
uklanjanje.
4.1. Dodjela i uporaba radijskih frekvencija
u Hrvatskoj
Ministar pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske
donio je Pravilnik o namjeni radiofrekvencijskog
spektra i dodjeli radijskih frekvencija 32.
Prema ~lanku 54. stavku 1. Zakona o telekomunikacijama
31, dodjela i uporaba radijske frekvencije uskla|uje
se na me|unarodnoj razini, a temelji se na
Pravilniku o namjeni radiofrekvencijskog spektra i
dodjeli radijskih frekvencija, kojim se utvr|uju na~ela
za namjenu radiofrekvencijskog spektra i dodjelu radijskih
frekvencija, kao ograni~enog prirodnog dobra,
u skladu s me|unarodnim propisima o radijskim
komunikacijama i me|unarodnim sporazumima koji
obvezuju Republiku Hrvatsku. Za potrebe uskla|ivanja
uporabe radijskih frekvencija na doma}oj i
me|unarodnoj razini, radi obavljanja nadzora, kontrole
i mjerenja u radiofrekvencijskom spektru te radi
387

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
poduzimanja propisanih mjera za zaštitu od smetnji,
Zavod ustrojava sustav kontrolno-mjernih središta i
kontrolno-mjernih postaja s potrebnom mjernom,
ra~unalnom i komunikacijskom opremom te terenskim
mjernim vozilima.
Na~ela za namjenu radio-frekvencijskog spektra
odre|ena su Planom namjene radiofrekvencijskog
spektra koji je sastavni dio Pravilnika o namjeni radiofrekvencijskog
spektra i dodjeli radijskih frekvencija
32. Plan namjene radiofrekvencijskog spektra temelji
se na me|unarodnoj Tablici namjene frekvencijskih
podru~ja i na me|unarodnim promjenama te tablice.
Od napomena iz me|unarodnih Radijskih pravila,
Hrvatska je preuzela njih 179. Tako|er, definirano
je 29 hrvatskih napomena, me|u kojima je i napomena
broj 28:
"U frekvencijskim podru~jima 20 - 526 kHz HEP
ima ure|aje koji omogu}uju govornu komunikaciju,
mjerenja i upravljanja na daljinu prijenosnom
frekvencijom nositelja po visokonaponskm vodovima.
Ne upotrebljavati ovakav prijenos u frekvencijskim
podru~jima namijenjenim zrakoplovnoj
radio-navigaciji".
Ovaj Plan namjene radio-frekvencijskog spektra treba
osigurati optimalne sigurnosne, gospodarske i kulturne
uvjete u Hrvatskoj.
4.2. Mjere za zaštitu od smetnji
Prema ~lanku 67. stavku 1. Zakona o telekomunikacijama
31, telekomunikacijski objekti, instalacije i
oprema moraju se postaviti, upotrebljavati i odr`avati
388
na na~in da njihov rad ne prouzro~i smetnje u radu i
uporabi telekomunikacija, iznad razine dopuštene
hrvatskim normama, tehni~kim uvjetima i uvjetima
uporabe, preuzetim normama Europskog instituta za
telekomunikacijske norme (ETSI), te pravilnicima, odlukama
i preporukama Me|unarodne telekomunikacijske
udruge (ITU) i Europske konferencije
poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT)
Prema ~lanku 69. stavku 1. Zakona o telekomunikacijama
31, elektri~na i druga tehni~ka oprema ne smije
stvarati elektromagnetske smetnje u funkcioniranju
telekomunikacija ili radijske postaje ni u prijamu radijskih
i televizijskih emisija.
Na temelju odredbi Zakona o telekomunikacijama, ravnatelj
Hrvatskog zavoda za telekomunikacije donio je
2000. godine Pravilnik o elektromagnetskoj kompatibilnosti
33. Tim se Pravilnikom propisuju uvjeti i upu}uje
se na norme i zahtjeve koje mora ispunjavati elektri~na i
druga tehni~ka oprema, koja se proizvodi, uvozi i stavlja
u promet u Republici Hrvatskoj, tako da ta oprema nesmetano
funkcionira, a pri tome ne proizvodi elektromagnetske
smetnje iznad dopuštene razine, što
omogu}uje da telekomunikacijska i radijska oprema i
drugi ure|aji rade u skladu s njihovom namjenom.
Pravilnik je uskla|en s europskom direktivom 7 o pribli`avanju
zakonskih propisa koji se ti~u elektromagnetske
kompatibilnosti u dr`avama ~lanicama EU. Za
proizvode koji su napravljeni u skladu s normama s
popisa sadr`anog u Pravilniku smatra se da ispunjavaju
zahtjeve Pravilnika. U tablici 3 dan je popis normi iz
podru~ja EMC-a navedenih u Pravilniku koje su od
va`nosti za PLC.
Tablica 3. Norme o elektromagnetskoj kompatibilnosti iz Dodatka IV Pravilnika o elektromagnetskoj kompatibilnosti 33
koje su od zna~aja za PLC
R. br. Oznaka Hrvatske norme Predmet
1.1 HRN EN 50065-1:1997
Signalizacija na niskonaponskim elektri~nim instalacijama u podru~ju frekvencija
3 kHz do 148,5 kHz - 1. dio: Op}i zahtjevi, frekvencijska podru~ja i elektromagnetske
smetnje
1.2 HRN EN 50065-1/A1:1997 Dodatak A1
1.3 HRN EN 50065-1/A2:1997 Dodatak A2
1.4 HRN EN 50065-1/A3:1997 Dodatak A3
1.5 HRN EN 50081-1:1997
EMC - Izvorna norma za emisiju - 1. dio: Stambena i poslovna podru~ja i podru~ja
lake industrije
1.6 HRN EN 50081-2:1997 EMC - Izvorna norma za emisiju - 2. dio: Industrijsko okru`enje
1.7 HRN EN 50082-1:1997
EMC - Izvorna norma za otpornost - 1. dio: Stambena i poslovna podru~ja i podru~ja
lake industrije
1.8 HRN EN 50082-2:1997 EMC - Izvorna norma za otpornost - 2. dio: Industrijsko okru`enje
2. Norme za odre|ene proizvode
2.31 HRN EN 55022:1997
Granice i metode mjerenja zna~ajki radijskih smetnji opreme informacijske tehnologije
2.32 HRN EN 55022/A1:1997 Dodatak A1 uz EN 55022
2.33 HRN CISPR 24:1997
Oprema informacijske tehnologije - Zna~ajke otpornosti - Granice i metode
mjerenja
2.49 EMC zahtjevi za opremu telekomunikacijske mre`e

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
Pravilnik se primjenjuje na sve elektri~ne proizvode
koji mogu prouzro~iti elektromagnetske smetnje i/ili
na koje takve smetnje mogu utjecati umanjuju}i njihove
nazivne djelatne zna~ajke (izuzetak su elektri~ne
mre`e za prozvodnju, prijenos i distribuciju elektri~ne
energije).
Proizvo|a~, njegov ovlaš}eni zastupnik, uvoznik ili
neka druga fizi~ka ili pravna osoba koja preuzima
odgovornost dobavljanja i stavljanja u promet elektri~nog
proizvoda na tr`ište u Republici Hrvatskoj
(jednom rije~ju: dobavlja~) smije staviti u promet elektri~ne
proizvode pod sljede}im uvjetima:
• da su ti proizvodi sukladni sa zahtjevima iz Pravilnika,
• da sukladnost sa zahtjevima o EMC-u dobavlja~
potvr|uje svjedod`bom "Izjava o sukladnosti" koja
slu`i za nadzor uporabne vrijednosti tog proizvoda
na tr`ištu, i
• da su proizvod, njegovo pakiranje i propisani prate}i
dokumenti ozna~eni propisanom oznakom CE.
Za proizvode za koje se proizvo|a~ koristio normama
samo djelomi~no ili nikako, ili za takve proizvode ne
postoje norme, proizvo|a~ je du`an pribaviti tehni~ku
dokumentaciju, opis proizvoda, postupak udovoljavanja
zahtjevima elektromagnetske kompatibilnosti,
izvješ}e o ispitivanju ili certifikat kojim se potvr|uje ispunjenje
zahtjeva iz Pravilnika.
5. SKRA]ENICE
Skra}enica
BBC
CCIR
CEN
CENELEC
CEPT
CERP
Zna~enje na
engleskom
British Broadcasting
Corporation
Comité Consultatif
International des Radiocommunications
Comité Européen de
Normalisation; European
Committee for
Standardization
European Committee
for Electrotechnical
Standardization,
Comité Européen de
Normalisation Electrotechnique
Conference Européenne
des Postes
et des Télécommunications;
European
Conference of Postal
and Telecommunications
Administrations
Conféderation Europénne
des Relations
Publiques,
Confederation of
European Public Relations
Professionals
Zna~enje na
hrvatskom
Britanska tvrtka koja
se bavi radiotelevizijskim
razašiljanjem
Me|unarodni savjetodavni
odbor za radijske
komunikacije
Europski odbor za
normizaciju
Europski odbor za
normizaciju elektrotehnike
Europska konferencija
Uprava pošta i
telekomunikacija
Europski odbor za
regulaciju pošte
Skra}enica
CIGRE
CISPR
DSL
EBU
EC
EMC
Zna~enje na
engleskom
Conference internationale
des grands reseaux
elektriques a
haute tension
Comité International
Spécial des PerturbationsRadioéléctrique.
International
Special Committee
on Radio Interference
Digital Subscriber
Line
European Broadcasting
Union
European Commission
Electromagnetic
Compatibility
Zna~enje na
hrvatskom
Me|unarodna konferencija
za velike
elektri~ne sustave
Me|unarodni odbor
za radijske smetnje
tehnologija, digitalna
korisni~ka linija
Europska udruga radiotelevizijskogemitiranja
Europska komisija
elektromagnetska
kompatibilnost ili
snošljivost
EN European Standard europska norma
ECC
ERC
ETC
Electronic Communications
Committee
European RadiocommunicationsCommittee
European TelecommunicationsCommittee
Odbor za elektroni~kekomunikacije
Europski radiokomunikacijski
odbor (unutar
CEPT-a)
Europski telekomunikacijski
odbor (unutar
CEPT-a)
EU European Union Europska unija
ETSI
European TelecommunicationsStandards
Institute
HF High Frequency
IARU International Amateur
Radio Union
IFRB
IPCF
ITU
International Frequency
Registration
Board
International Powerline
Communications
Forum
International TelecommunicationUnion
JWG Joint Working Group
MIFR
NB 30
PLC
Master International
Frequency Register
Nutzungsbestimmung
30
PowerLine Communications
Europski institut za
telekomunikacijske
norme
dio frekvencijskog
spektra od 3 MHz do
30 MHz
Me|unarodna udruga
radioamatera
Me|unarodna uprava
za upis frekvencija
Me|unarodni forum
za PLC
Me|unarodna telekomunikacijskaudruga
zajedni~ka radna
grupa
Glavni me|unarodni
frekvencijski upisnik
napomena o uporabi
broj 30
komuniciranje elektroenergetskimvodovima
389

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
Skra}enica
PLT
PTF
RegTP
R&TTE
Directive
WRC
6. ZAKLJU^AK
Zna~enje na
engleskom
Powerline telecommunications
Powerline Telecommunications
Forum
Zna~enje na
hrvatskom
telekomunikacije
putem elektroenergetskih
vodova
Forum za PLT
Regulierungsbehörde njema~ko regulatorno
für Telekommunika- tijelo za telekomution
und Post nikacije i poštu
Radio Equipment and Direktiva o radijskim
Telecommunications ure|ajima i krajnjim
Terminal Equipment telekomunikacijskim
Directive
ure|ajima
World Radiocommunications
Conference
Svjetska konferencija
o radijskim komunikacijama
Razvoj digitalnih telekomunikacijskih mre`a i potrebe
tr`išta za širokopojasnim komunikacijskim sustavima
rezultirali su pokušajima ostvarivanja širokopojasne
komunikacije putem postoje}ih infrastruktura: elektroenergetske
mre`e, telefonskih parica i koaksijalnih
kabela kabelske televizije. Budu}i da ova infrastruktura
nije osmišljena za takvu vrstu komunikacije, takvo
njeno korištenje predstavlja izazov, kako u smislu samog
razvoja tehnologije, tako i o problemu regulative
zbog neminovih elektromagnetskih smetnji koje
ovakvo korištenje izaziva. Od svih kabelskih sustava
korištenih za širokopojasnu komunikaciju, najve}e
zra~enje u HF podru~ju frekvencija uzrokuje PLC. Uz
to, kako signali PLC-a putuju svim elektroenergetskim
vodovima spojenim na transformatorsku stanicu u kojoj
je središnji PLC-ure|aj, zra~enje PLC-a je geografski
vrlo rašireno i utje~e na cjelokupno podru~je tog
dijela elektroenergetske mre`e, kako na korisnike usluga
omogu}enih PLC-om, tako i na ostale kupce elektri~ne
energije spojene na istu EE mre`u. Dodatno,
kako iste frekvencije koristi ~itav niz radijskih slu`bi,
od vojske i kontrole leta, preko slu`ba sigurnosti, do radiotelevizijskog
odašiljanja i radijskih amatera, pitanje
regulative se pokazalo vrlo slo`enim zadatkom.
U po~etku se razmatralo dodjeljivanje frekvencijskih
podru~ja za širokopojasne kabelske sustave, pa i PLC.
Me|utim, kako se ne radi o radijskim slu`bama, jer se
komunikacija ostvaruje korištenjem kabelskih mre`a,
a ne be`i~nim putem, nema uporišta za dodjeljivanje
frekvencija sustavima kakav je PLC.
Uporaba radijskih frekvencija regulirana je ITU-Rovim
Radijskim pravilima, koja imaju status ugovora
izme|u dr`ava ~lanica ITU-a. Davatelji radijskih usluga
obvezuju se da ne uzrokuju smetnje jedni drugima.
Radijska pravila se ne ograni~avaju samo na
reguliranje smetnji uzrokovanih radijskim slu`bama,
ve} se ~lankom 15.12 od nacionalnih uprava zahtijeva i
da "rad elektri~nih naprava i instalacija bilo koje vrste,
390
uklju~ivo energetske i telekomunikacijske mre`e, ... ne
uzrokuje smetnje radiokomunikacijskim slu`bama".
Mogu} na~in definiranja regulative za korištenje
PLC-a je donošenje napomena o uporabi unutar
Tablica namjene frekvencijskih podru~ja. Za ovakav
pristup se opredijelila Njema~ka.
S druge strane, elektromagnetske smetnje telekomunikacijskih
krajnjih ure|aja i ure|aja informati~ke tehnologije
na europskoj razini regulira Direktiva o
elektromagnetskoj kompatibilnosti, a na svjetskoj razini
IEC, posebice njegov odbor CISPR. Ograni~enja
vezana uz elektromagnetsku kompatibilnost definirana
su normama o elektromagnetskoj kompatibilnosti.
Me|utim, dosadašnje norme za elektromagnetsku kompatibilnost
usredoto~ene su na ure|aje, a ne uzimaju u
obzir na~in povezivanja ure|aja i performanse kabela
kojima su ure|aji povezani, koji zna~ajno utje~u na cjelokupno
zra~enje u danom okru`enju, tj. na elektromagnetsku
kompatibilnost cjelokupne mre`e. Mogu} na~in
definiranja regulative za korištenje PLC-a je donošenje
normi o elektromagnetskoj kompatibilnosti telekomunikacijskih
mre`a.
U situaciji nepostojanja odgovaraju}ih me|unarodnih
ili europskih normi s jedne strane, te razvoja novih tehnologija
sa zna~ajnim zra~enjem u frekvencijskom
podru~ju predvi|enom za radijske slu`be, došlo je do
nacionalnih rješavanja situacije. Njema~ka i Velika
Britanija usvojile su nacionalnu regulativu glede dozvoljenog
zra~enja telekomunikacijskih mre`a vezano
uz svoje nacionalno zakonodavstvo izvan granica
EMC-regulative za ure|aje.
Na globalnom tr`ištu kakvo imamo danas, nacionalna
rješavanja ovako va`nih pitanja treba izbjegavati. Uz
to, komunikacija u HF-frekvencijskom pojasu se ne
mo`e smatrati nacionalnim pitanjem, jer su svojstva
prostiranja u tom pojasu takva da zra~enje u jednoj
zemlji mo`e rezultirati pove}anjem razine smetnje u
drugoj zemlji. Europska komisija prepoznala je smjer
rješavanja pitanja zra~enja širokopojasnih kabelskih
mre`a na nacionalnoj razini kao pogrješku u reguliranju
EMC-a, te je izdala Mandat 313 za izradu i usvajanje
harmoniziranih normi koje }e definirati zahtjeve
za EMC telekomunikacijskih mre`a (emisija i otpornost
na smetnje) ostvarenih energetskim kabelima,
koaksijalnim kabelima i telefonskim paricama.
Donošenje europskih harmoniziranih normi prema
Mandatu 313 mo`e se smatrati korakom prema zajedni~kom
europskom stajalištu u smislu zra~enja kabelskih
sustava korištenih za širokopojasne komunikacije,
jer }e rezultirati odbacivanjem nacionalnih zahtjeva.
Uz to, mandat zahtijeva uskla|enost novih harmoniziranih
normi za mre`e s postoje}im harmoniziranim
normama, kako bi se izbjegla situacija da se proizvodima
koji udovoljavaju harmoniziranim normama za
proizvode ne mogu ostvariti mre`e koje zadovoljavaju
zahtjeve harmoniziranih normi za mre`e. Mandat su
preuzele europske normizacijske organizacije ETSI i
CENELEC.

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
Osim njih, u rješavanju problema ne`eljenog zra~enja
PLT sustava na europskoj razini aktivna je i Europska
konferencija Uprava pošta i telekomunikacija, CEPT,
~ija je radna grupa SE35 izradila ERC preporuku i izvješ}e
na temu reguliranja ne`eljenog zra~enja PLT
sustava i kabelskih komunikacijskih sustava op}enito.
LITERATURA
1 S. JAVORNIK VON^INA: "Prikaz stanja normizacije i
regulative vezane uz komuniciranje elektroenergetskim
vodovima, PLC - I dio: regulativa vezana uz PLC",
Energija 4/2000.
2 Mandate 313 EN: "Standardisation Mandate addressed
to CEN, CENELEC and ETSI concerning Electromagnetic
Compatibility (EMC) - Telecommunications Networks",
European Commission, Brussels, 7 August
2001, www.etsi.org/public-interest/mandate/M313.pdf
3 ETSI PLT: "Terms od Reference for Specialist Task
Force 222 V1.5 (MB), EP PLT to undertake a
European-wide measurement and analysis review to ensure
correct representation of the situation in member
states with respect to PLT standards and to ensure coexistence
between PLT systems from different vendors",
September 2002, portal.etsi.org/stfs/ToR/ToR222v15:
PLT.doc
4 Radio regulations, ITU, Geneva, 1998
5 J. H. STOTT: "Do EMC Limits Protect Broadcasting as
Intended?", BBC Research & Development White Paper
WHP 055055, Record of the 15th International Zurich
Symposium on Electromagnetic Compatibility,
February 18-20 2003
6 H. J. BRANDT, DARC Standards Group: "PLC and
xDSL Situation in Germany (with a look over the border)",
November 30, 2001, amended June 24, 2002
7 "Council Directive 89/336/EEC of 3 May 1999 on the approximation
of the laws of the Member States relating
to electromagnetic compatibility", Official Journal L
139, 23/05/1989
8 "Directive 1999/5/EC of the European Parliament and
of the Council of 9 March 1999 on radio equipment and
telecommunications terminal equipment and the mutual
recognition of their conformity", Official Journal L
091, 07/04/1999 p. 0010 - 0028
9 The review of the EMC Directive (The EMC SLIM process)
europa.eu.int/comm/ enterprise/electr_equipment/emc/slim/review.htm
10 Part 15 of theTitle 47 of the Code of Federal Regulations
- Radio Frequency Devices, Federal Communications
Commission (FCC), Office of Engineering and
Technology (OET), March 13, 2003
11 G. BERTELS, International Amateur Radio Union -
Region 1: "Power Line Technology: HF bands under
fire", EUROCOM Newsletter, 02.02.2003
12 B: DESPRES: "CEPT ERC SE35 activities on compatibility
between radio services and PLT (Power Line Telecommunications)",
Dubrovnik, 6-7 March 2001
13 Summary Report from the 24th WG SE meeting, Luxemburg,
20-24 September 1999
14 Summary Report from the Working Group Spectrum
Engineering meeting, Naples, 14-18 February 2000
15 ERC Report 107 "Current and Future Use of Frequencies
in the LF, MF and HF Bands", Interlaken, February 2001
16 Summary Report from the Working Group Spectrum
Engineering meeting, Vilnius, 12-16 June 2000
17 Summary Report from the Working Group Spectrum
Engineering meeting, Wengen, 5-9 February 2001
18 Summary Report from the Working Group Spectrum
Engineering meeting, Regensburg, 28 May - 1 June 2001
19 Summary Report from the 30 th Working Group Spectrum
Engineering meeting, Bunratty, 1-5 October 2001
20 Summary Report from the 31 st meeting of WG SE,
Beaune, 2-8 February 2002
21 Summary Report from the 32 nd meeting of WG SE,
Baden, 10-14 June 2002
22 IARU Reg 1 EMC WG: "Status on EMC requirements
for PLC equipment and networks", Friedrichshafen,
June 2002
23 Summary Report from the WG Spectrum Engineering
meeting, Molde, 3-7 February 2003
24 Telekommunikationsgesetz BGBl. I 1996, S. 1120, 25.
Juli 1996
25 RegTP 322 MV 05: "Messung von Stoerfeldern an Anlagen
und Leitungen der Telekommunikation im Frequenzbereich
9 kHz bis 3 GHz"
26 The Smith Group Limited HA134D009-1.1: "Final report
on a study to investigate PLT radiation" 20 November
1998
27 International Powerline Communications Forum: "Observations
of the IPCF on the Smith Report", October, 1999
27 "Access to bandwidth: Response of the International
Powerline Communications Forum", September 1999,
www.oftel.gov.uk/ispo/a2bresp2.htm
28 MPT 1570: "Radiation Limits and Measurement Specification",
August 2001
29 The Wireless Telegraphy Act, 1949(Control of Interference
from Material Substances Forming Part of Telecommunication
Systems) Regulations 2001
30 The Wireless Telegraphy (Control of Interference from
Material Substances Forming Part of Telecommunication
Systems) Regulations 2001
31 Zakon o telekomunikacijama, "Narodne novine", br.
76/99, br. 128/99, br. 68/01 i 109/01
32 Pravilnik o namjeni radio-frekvencijskog spektra i dodjeli
radijskih frekvencija, "Narodne novine", br. 14/95 i
br. 20/01
33 Pravilnik o elektromagnetskoj kompatibilnosti (EMC),
"Narodne novine", br. 34/00 i br. 128/99
STATE REVIEW OF NORMISATION AND REGULATION
CONNECTED TO ELECTRIC ENERGY LINE
COMMUNICATION, PLC
PART II: PLC REGULATION
The paper gives a review of PLC usage regulation attempts
and other wide range cable transmission networks including
a review of international regulating principle of radio frequencies,
European framework of regulating
electromagnetic compatibility and radio frequencies usage,
as well as the Croatian framework for the elaboration of
regulation connected to widerange PLC usage and other
widerange cable transmission networks.
391

S. Javornik Von~ina: Prikaz stanja normizacije i regulative . . . Energija, god. 52 (2003) 5, 375 – 392
DARSTELLUNG DES ZUSTANDES IM NORMUNGS-
UND VERORDNUDSWESEN IM BEREICH DES
NACHRICHTENAUSTAUSCHES ÜBER STROMLEITUN-
GEN ALS FERNMELDETRÄGER, PLC
2. TEIL: DAS VERORDNUNGWESEN
Der Artikel gibt eine Übersicht der Bestrebungen einer Verordnung
der PLC und anderer breitbandiger Kabel-
Übertragungsnetze. Mit eingeschlossen ist die Darstellung
der Grundsätze allweltlicher Festlegung der Verwendung
von Rundfunkfrequenzen, die Darstellung der Festlegung
elektromagnetischer Kompatibilität und der Verwendung
von Runfunkfrequenzen im europäischen und im kroatischen
Rahmen. Innerhalb dieser Rahmen wird eine Nachbearbeitung
bezüglich der Festlegung der Nutzung des
breitbandigen PLC-s, sowie anderer breitbändiger
Kabel-Übertragungsnetze notwendig sein.
392
Naslov pisca:
Mr. sc. Suzana Javornik Von~ina, dipl. ing.
Hrvatska elektroprivreda
Sektor za poslovnu informatiku
Ulica grada Vukovara 37
10000 Zagreb, Hrvatska
Uredništvo primilo rukopis:
2003 – 04 – 25.

VIJESTI IZ ELEKTROPRIVREDE I OKRU@ENJA
IZ ZAKONSKE REGULATIVE
U prethodna tri mjeseca Hrvatski sabor donio je niz zakona
koji ve}inom zna~e gospodarske prilagodbe i uskla|ivanje
zakonodavstva Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske
unije (Nacionalni program Republike Hrvatske za
pridru`ivanje Europskoj uniji – 2003. godina, NN 30/2003.).
Ovdje se daje pregled donesenih zakona koji su interesantni
uglavnom za tehni~ku struku. To su:
• Pravilnik o podacima koje su energetski subjekti du`ni dostaviti
Vije}u za regulaciju energetskih djelatnosti
• Zakon o slu`benoj statistici (NN 103/2003.)
• Program statisti~kih istra`ivanja RH za 2003. godinu (NN
105/2003.)
• Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku u~inkovitost
(NN 107/2003.)
• Zakon o zaštiti tr`išnog natjecanja (NN 122/2003.)
• Metodologija za statisti~ku primjenu Nacionalne klasifikacije
djelatnosti – NKD 2002 (NN 123/2003.)
Nastavno se ukratko daje prikaz pojedinog zakona.
SBK
PRAVILNIK O PODACIMA KOJE SU
ENERGETSKI SUBJEKTI DU@NI DOSTAVITI
VIJE]U ZA REGULACIJU ENERGETSKIH
DJELATNOSTI
Pravilnik je objavljen u Narodnim novinama broj 97 od11.
lipnja 2003. godine. Kao što mu i samo ime ka`e, njime se
odre|uje obveza energetskih subjekata da dostavljaju Vije}u
za regulaciju energetskih djelatnosti podatke koji su utvr|eni
u ovom Pravilniku. Tako|er su utvr|eni i rokovi za dostavljanje
podataka u procesu redovitog prikupljanja te u
slu~aju kada je to potrebno hitno na~initi.
U ~lancima 8. do 28. utvr|eni su podaci, izvješ}a i drugi dokumenti
koji su nu`ni za poslovanje Vije}a za regulaciju.
Prema ~lanku 8. energetski subjekti su du`ni dostaviti Vije}u
za regulaciju sljede}e:
• bilance
• ra~un prihoda i rashoda
• bilješke u svezi s rezultatima poslovanja u prethodnom
razdoblju
• financijske planove (plan prihoda i plan rashoda)
• ostale plansko-analiti~ke materijale u svezi s poslovanjem.
Prema ~lanku 9. energetski subjekt je du`an dostaviti Vije}u
za regulaciju od revizora ovjereni završni ra~un, koji slu`i kao
osnovica za utvr|ivanje iznosa za financiranje Vije}a za regulaciju.
Vije}e za regulaciju vodi Registar dozvola, te je prema
~lanku 10. svaki energetski subjekt dok ima koncesiju du`an
pismeno dostavljati sve promjene podataka koji se upisuju u
Registar (naziv, sjedište, adresa, mati~ni broj).
^lanci 11. i 12. odnose se na energetske subjekte koji su
nositelji obveze javne usluge te se utvr|uje obveza dostavljanja
podataka vezanih uz tarife.
Prema ~lanku 13. energetski subjekti du`ni su dostavljati
Vije}u za regulaciju pregledni prikaz realizacije Trogodišnjg
plana izgradnje, odr`avanja i korištenja energetskih objektata,
dok je Operator sustava u suradnji s energetskim subjektom
za prijenos elektri~ne energije du`an dostaviti
pregledni prikaz realizacije Plana razvoja i izgradnje prijenosne
mre`e za razdoblje od tri godine. Distribucija tako|er
dostavlja Vije}u za regulaciju pregledni prikaz realizacije
Plana razvoja i izgradnje distribucijske mre`e.
U ~lanku 14. utvr|ene su obveze za Opskrbu elektri~nom energijom
i Operatora tr`išta. Opskrba treba dostavljati detaljan
pregled povlaštenih kupaca koji kod njega kupuju
energiju te ugovore s povlaštenim kupcima, prijenosom i distribucijom.
Operator tr`išta treba dostavljati podatke o povlaštenim
kupcima te ugovore s povlaštenim kupcima,
prijenosom i distribucijom..
^lankom 15. utvr|ene su obveze dobavlja~a prirodnog plina.
^lanci 16., 17. i 18. odnose se na proizvo|a~e elektri~ne energije
i operatore sustava, koji dostavljaju podatke o
budu}im potrebama za elektri~nom energijom i izgradnjom
mre`e.
^lanci 19. do 26. odnose se na energetske subjekte koji se
bave transportom nafte, dobavom i distribucijom plina.
Tako|er su propisne i kaznene odredbe u slu~ajevima kada
energetski subjekt ne ispunjava obveze iz ovog Pravilnika.
Tuma~enje ovog Pravilnika daje Vije}e za regulaciju energetskih
djelatnosti.
SBK
ZAKON O SLU@BENOJ STATISTICI
Novi zakon o slu`benoj statistici objavljen je u Narodnim novinama
br. 103, od 26. lipnja 2003. godine. Danom stupanja
na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Zakon o dr`avnoj
statistici (Narodne novine, br. 52/94.).
Ovim se Zakonom ure|uju temeljna na~ela slu`bene statistike,
organizacija, polo`aj, poslovi i koordinacija sustava
slu`bene statistike, Strategija razvitka slu`bene statistike Republike
Hrvatske, Program statisti~kih aktivnosti Republike
Hrvatske, prikupljanje, obrada i ~uvanje statisti~kog gradiva,
statisti~ki registri, diseminacija i korištenje statisti~kih podataka,
povjerljivost i zaštita statisti~kih podataka, me|unarodna
statisti~ka suradnja i ostala pitanja od va`nosti za
slu`benu statistiku.
U op}im odredbama ovog zakona, u ~lancima 2. i 3. utvr|eno
je na što se odnosi ovaj zakon kao i što je svrha slu`bene statistike.
U ~lanku 4. utvr|eno je zna~enje izraza koji se koriste u
slu`benoj statistici kao što su: aktivnosti i nositelji slu`bene
statistike, strategija razvitka, program i godišnji plan
provedbe statisti~kih aktivnosti, što je to statisti~ko istra`ivanje
i prikupljanje podataka, što su izvještajne i statisti~ke
jedinice te identifikator, što je rezultat slu`bene
statistike, slu`beni statisti~ki podatak, što se podrazumijeva
pod desiminacijom, tko je korisnik podataka, što su to statisti~ki
registri, statisti~ko gradivo i administrativni izvori podataka.
393

U drugom poglavlju, u ~lancima 5. i 6. utvr|ena su temeljna
na~ela slu`bene statistike ( relevantnost, nepristranost,
pouzdanost, transparentnost, pravodobnost, stru~na neovisnost,
racionalnost, dosljednost, javnost, statisti~ka povjerljivost,
korištenje individualnih podataka te javna
odgovornost).
U ~lancima 7. do 23. , poglavlje tre}e, definirana je organizacija,
polo`aj, poslovi i koordinacija sustava slu`bene statistike.
Prema ~lanku 7. poslove slu`bene statistike obavljaju
sljede}i nositelji slu`bene statistike:
1. Dr`avni zavod za statistiku kao središnje tijelo,
2. uredi dr`avne uprave u `upanijama i upravno tijelo Grada
Zagreba nadle`ni za poslove slu`bene statistike,
3. Hrvatska narodna banka,
4. druga ovlaštena tijela slu`bene statistike odre|ena Programom
(u daljnjem tekstu: ovlaštena tijela).
U ~lanku 8. utvr|eno je da je Dr`avni zavod za statistiku
dr`avna upravna organizacija koja samostalno obavlja svoje
poslove sukladno zakonu te da je on glavni nositelj, diseminator
i koordinator sustava slu`bene statistike Republike
Hrvatske.
U ~lancima 9. do 12. utvr|uju se nadle`nosti Dr`avnog zavoda
za statistiku, prava ravnatelja te na~in osiguranja financiranja
rada. U ~lancima 13. do 15. utvr|ene su obveze i
nadle`nost Ureda dr`avne uprave u `upanijama i upravnog
tijela Grada Zagreba, poslovi koje obavlja Hrvatska narodna
banka te ovlaštena tijela slu`bene statistike odre|ena Programom.
Prema ~lanku 16. i 23. osniva se Statisti~ki savjet Republike
Hrvatske kao savjetodavno i stru~no tijelo za strategijska pitanja
slu`bene statistike s ciljem osiguranja utjecaja korisnika,
znanosti i šire javnosti na Program te utvr|uju
njegovi zadaci, broj ~lanova, na~in predlaganja i biranja ~lanova
i predsjednika, mandat Savjeta te na~in financiranja
njegovog rada.
Strategija razvitka slu`bene statistike Republike Hrvatske i
program statisti~kih aktivnosti Republike Hrvatske utvr|eni
su u ~lancima 24. do 35.
Prema ~lanku 29. Program sadr`i:
• pregled razvojnih ciljeva slu`bene statistike prema Strategiji
razvitka slu`bene statistike Republike Hrvatske,
• pregled glavnih rezultata slu`bene statistike koje treba
proizvesti i diseminirati u svakom podru~ju, uskla|enih s
me|unarodnim obvezama i standardima,
• naziv odgovornih nositelja slu`bene statistike,
• razinu diseminacije rezultata,
• pregled najva`nijih infrastrukturnih i razvojnih aktivnosti,
kao što su popisi i istra`ivanja s velikim opsegom, koje }e se
provesti ili }e biti zapo~ete u razdoblju na koje se odnosi
Program.
Programom se odre|uje i pregled ukupno potrebnih resursa
iz dr`avnog prora~una Republike Hrvatske.
^lanak 30. i 31. utvr|uju donošenje Godišnjeg provedbenog
plana za svaku godinu radi izvršavanja Programa te rokove
izrade. Donosi ga Sabor.
Prema ~lanku 32. Godišnjim provedbenim planom odre|uju se:
1. za statisti~ka istra`ivanja:
a) nositelj slu`bene statistike
b) naziv statisti~kog istra`ivanja
c) periodi~nost istra`ivanja
394
d) izvještajne jedinice
e) na~ini prikupljanja podataka
f) rokovi prikupljanja podataka
g) obvezatnost davanja podataka
h) veza s rezultatima ili aktivnostima u Programu
i) rokovi i razina objave rezultata
j) relevantni me|unarodni standardi
2. za druge na~ine prikupljanja podataka:
a) nositelj slu`bene statistike
b) posjednik administrativnih izvora podataka ili podataka
dobivenih metodom promatranja i pra}enja
c) naziv skupa ili niza administrativnih izvora podataka ili
podataka prikupljenih metodom promatranja i pra}enja
d) statisti~ke jedinice i njihovo razgrani~enje (za koje korišteni
izvori sadr`e podatke)
e) periodi~nost i rokovi za prijenos podataka
f) format (papir, elektroni~ka potpora, on-line pristup)
g) popis identifikatora ukoliko su uklju~eni u prijenos
h) klasifikacije/definicije kojih se treba pridr`avati posjednik
kada su podaci pripravljeni za prijenos do nositelja
slu`bene statistike
i) pozivanje na rezultate navedene u Programu
j) obvezatnost davanja podataka
k) veza s rezultatima ili aktivnostima u Programu
l) rokovi i razina objave rezultata
m) relevantni me|unarodni standardi
3. za razvoj i infrastrukturne aktivnosti, popise
i druga opse`nija statisti~ka istra`ivanja:
a) nositelj slu`bene statistike
b) naziv aktivnosti
c) ciljevi koje treba ostvariti tijekom godine.
Godišnjim provedbenim planom odre|uje se i pregled ukupno
potrebnih resursa iz Dr`avnog prora~una Republike
Hrvatske.
U ~lancima 36. do 45. utvr|en je sadr`aj i na~in prikupljanja
podataka te obveze davanja podataka kao i odgovornost za
to~nost podataka i pravovremeno dostavljanje. U ~lancima
46. do 50. utvr|ena je obrada i ~uvanje statisti~kog gradiva.
^lanci 51. do 53. utvr|uje statisti~ke registre i zabranu davanja
podataka korisnicima u obliku i na na~in koji omogu}uje
prepoznavanje jedinice na koju se podaci odnose.
Desiminacija i korištenje statisti~kih podataka utvr|eni su u
~lancima 54. do 58. Podaci prikupljeni u skladu s Programom
i Godišnjim provedbenim planom smiju se koristiti isklju~ivo
u statisti~ke svrhe.
U ~lancima 59. do 66. utvr|ena je povjerljivost i zaštita statisti~kih
podataka.Zaštita statisti~kih podataka prikupljenih u
skladu s Programom i Godišnjim provedbenim planom
obuhva}a postupke tehni~ke i organizacijske prirode, kao i
druge odgovaraju}e logi~notehni~ke postupke kojima se
osiguravaju prostorije i informati~ka oprema, diseminacija
statisti~kih podataka te naknadno utvr|ivanje na~ina, vremena
i svrhe obrade.
Me|unarodna statisti~ka suradnja utvr|ena je u ~lancima 67.
i 68. Prema tome u izvršavanju me|unarodnih obveza
nositelji slu`bene statistike moraju ostvariti usporedivost s
ostalim europskim zemljama, poštivati i primjenjivati me|unarodne
standarde te aktivno sudjelovati u razvoju slu`bene
statistike na me|unarodnoj razini.

Prema ~lanku 68. Dr`avni zavod za statistiku organizira
razmjenu rezultata i metodoloških osnova slu`bene statistike
s drugim zemljama i me|unarodnim organizacijama, osim
ako u pojedinim slu~ajevima za to ne ovlasti drugog nositelja
slu`bene statistike, odnosno ako posebim zakonom nije druga~ije
odre|eno. Statisti~ki ured i statisti~ka slu`ba me|unarodne
organizacije koja tra`i statisti~ke podatke mora dati
pisanu izjavu u kojoj potvr|uje da }e se na takve statisti~ke
podatke primijeniti odredbe o statisti~koj povjerljivosti i da
}e se koristiti isklju~ivo u statisti~ke svrhe.
U ~lancima 69. do 71. utvr|uju se kaznene odredbe za
nepoštivanje ovog zakona.
SBK
PROGRAM STATISTI^KIH ISTRA@IVANJA RH
ZA 2003. GODINU
U lipnju ove godine Hrvatski sabor donio je Program statisti~kih
istra`ivanja RH za 2003. godinu, koji je objavljen u
Narodnim novinama broj 105 od 1. srpnja 2003. godine. Program
sadr`i:
1. Demografiju i socijalne statistike
1.1. Statistika stanovništva
1.2. Statistika tr`išta rada
1.3. Statistika obrazovanja, sporta, kulture i znanosti
1.4. Statistika `ivotnog standarda
1.5. Statistika zdravstva
1.6. Ostale socijalne statistike
2. Poslovne statistike
2.1. Ekonomske statistike poslovnih subjekata
2.2. Statistika industrije i energije
2.3. Statistika gra|evinarstva
2.4. Statistika distributivne trgovine, ugostiteljstva
i turizma
2.5. Statistika transporta i komunikacija
3. Statistiku poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i zaštite
okoliša
3.1. Statistika poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
3.2. Statistika zaštite okoliša
4. Makroekonomske statistike
4.1. Godišnji ekonomski ra~uni
4.2. Tromjese~ni i regionalni ra~uni
4.3. Statistika cijena
4.4. Statistika javnih financija
4.5. Monetarne statistike i statistike bilance pla}anja;
robna razmjena s inozemstvom
5. Statisti~ke infrastrukture
5.1. Klasifikacije i registri
5.2.Informati~ka infrastruktura.
Nastavno je dan sa`eti pregled onih dijelova programa koji se
odnose na poslovne subjekte, odnosno trgova~ko društvo
HEP d.d. te druga trgova~ka društva HEP Grupe s
ograni~enom odgovornoš}u (HEP-Proizvodnja d.o.o.,
HEP-Prijenos d.o.o., HEP-Distribucija d.o.o., HEP-
Toplinarstvo d.o.o., HEP-Plin d.o.o. i druga).
Statistika tr`išta rada
Dr`avni zavod za statistiku kao nositelj istra`ivanja prikuplja
podatke putem izvješ}a na obrascima:
• RAD–1:Mjese~no istra`ivanje o zaposlenima i pla}i
• RAD – 1G: Godišnje istra`ivanje o zaposlenima i pla}i.
Svrha prikupljanja podataka izme|u ostalog je da se dobiju
osnovni pokazatelji za analizu hrvatskog gospodarstva na
dugi i kratki rok, broj zaposlenih, realni indeksi bruto i neto
pla}a kao i informacije o tr`ištu rada, te kvantitativni indikatori
va`ni u procesu tranzicije.
Ova istra`ivanja djelomi~no su uskla|ena s relevantnim
smjernicama i regulativama Europske unije (NACE Rev 1).
Statistika obrazovanja, sporta, kulture i znanosti
Istra`ivanje provodi Nacionalna i sveu~ilišna knji`nica
putem izvješ}a na obrascima nastavno prikazanim i dostavlja
ih Dr`avnom zavodu za statistiku:
• NKL-1: Godišnje izvješ}e o knjigama i brošurama
• NKL-2: Godišnje izvješ}e o novinama
• NKL-3: Godišnje izvješ}e o ~asopisima.
Pra}enje kulturnog aspekta izdava~ke djelatnosti za potrebe
Ministarstva kulture i drugih korisnika; publikacije i studije
UNESCO-a.
Ova istra`ivanja potpuno su uskla|ena s relevantnim
me|unarodnim standardima (Universal decimal classification
konzorcija u Haagu – Federation for Information and
Documentation /FID/; Revised Recommendation concernig
tje International Standarisation of Statistics on the Production
and Distribution of Books, Newspapers and Periodicals
(/General Conference UNESCO, 1985).
• NSDK: Trogodišnje izvješ}e o obrazovanju odraslih i ostalo
obrazovanje.
Svrha prikupljanja ovih podataka je pra}enje rada i aktivnosti
za potrebe Ministarstva sukladno s relevantnim nacionalnim
standardima (Zakon o pu~kim otvorenim u~ilištima
(NN 54/97, 5/98/; Zakon o ustanovama /NN76/93, 29/97).
Što se ti~e relevantnih me|unarodnih standarda iz ovog
podru~ja u tijeku je prou~avanje metodologije i utvr|ivanje
potrebnih uskla|ivanja s tim standardima (International
Standard Classification of Education – ISCED 97 UOE Data
Collection: Definition, Explantions and Instructions OECD,
Paris 2002, 2002 Data Collection on Education Systems
OECD, Paris 2002).
Ekonomske statistike poslovnih subjekata
Nositelj istra`ivanja je Dr`avni zavod za statistiku, koji prikuplja
podatke putem izvješ}a na obrascima:
• INV–P:Godišnje izvješ}e o investicijama u dugotrajnu
imovinu pravnih osoba
• Probni statisti~ki obrazac: Godišnje istra`ivanje o dugotrajnoj
imovini u teku}im cijenama.
Svrha prikupljanja ovih podataka je promatranje ekonomskog
razvoja te utvr|ivanje vrijednosti dugotrajne imovine u
teku}im cijenama.
Ova istra`ivanja djelomi~no su uskla|ena s relevantnim
me|unarodnim standardima (NACE Rev 1, Uredbom Europske
unije o strukturnoj poslovnoj statistici br. 21286/93 te
Europskim sustavom nacionalnih ra~una ESA).
Nositelj sljede}eg istra`ivanja je Financijska agencija koja
prikuplja podatke na obrascima kako slijedi:
• SPL: Statisti~ka izvješ}a o isplatama pla}a
395

• TMP: Izvješ}e o isplatama naknada materijalnih prava
radnika.
Svrha prikupljanja podataka je pra}enje razine pla}a i naknada
materijalnih prava zaposlenika i ostvarivanje politike
pla}a.
Istra`ivanje je djelomi~no uskla|eno s relevantnim me|unarodnim
standardom NACE Rev 1, Pregled strukture zarada,
Regulativa Vije}a EU broj 27744/95, Statistika o razini
i strukturi cijene radne snage, Regulativa EU broj 23/97,
Javna statistika o razini strukture cijene radne snage.
Statistika industrije i energije
Nositelj prikupljanja i obrada podataka iz statistike industrije
i energije je Dr`avni zavod za statistiku. Podaci se prikupljaju
putem izvješ}a na obrascima:
• IND-1A: Mjese~no izvješ}e industrije o proizvodnji i zaposlenima
• IND-1K: Tromjese~no izvješ}e o reprodukcijskim materijalima
• IND-21/PRODCOM: PRODCOM istra`ivanje o industrijskoj
proizvodnji
• IND-21/PSi: Poslovno-strukturno istra`ivanje industrije.
Svrha prikupljanja podataka putem izvješ}a na obrascima
IND-1A je za izradu dinami~kih pokazatelja (indeksa) o industrijskoj
proizvodnji, zalihama, zaposlenicima i proizvodnosti
rada, podrška teku}oj ekonomskoj politici, kao i
ispunjavanje obveza RH iz me|unarodne izmjene podataka s
Eurostat-om (SDDS standardi). Ovo istra`ivanje potpuno je
uskla|eno s relevantnim me|unarodnim standardima
(NACE Rev 1, CPA 1996, Short term statistics Council
Regulation /EC/ No. 1165/98 te Methodology of shortterm
statistics /STS/ EUROSTAT 1998).
Tromjese~no izvješ}e industrije o reprodukcijskim materijalima
(IND-1K) slu`i za izradu kratkoro~nih pokazatelja inputa
u industrijsku proizvodnju (sirovina i repromaterijala)
te pokazatelje finalne potrošnje energije za ukupnu industriju
i do razine odjeljaka industrijskih djelatnosti prema Nacionalnoj
klasifikaciji djelatnosti (NKD). Istra`ivanje je
djelomi~no uskla|eno s relevantnim standardima Europske
unije (NACE Rev 1, CPA 1996, RAW material and recivery
of raw materiala, cat. No. CA-57-89-451-31, Series C Eurostat,
Energy statistics methodology 2000; Eurostat 4).
Kroz PRODCOM istra`ivanje o industrijskoj proizvodnji
(IND-21/PRODCOM) osiguravaju se temeljni pokazatelji o
koli~inama i vrijednostima industrijske proizvodnje po pojedina~nim
proizvodima PRODCOM nomenklature uskla|ene
s EU nomenklaturom proizvoda i roba u vanjsko
trgovinskom prometu, a radi utvr|ivanja konkurentnosti
proizvoda RH sa svjetskim i Europskim tr`ištima te ispunjavanja
obveza RH iz me|unarodne razmjene podataka s
Eurostatom.
Ovo istra`ivanje potpuno je uskla|eno s relevantnim me|unarodnim
standardima (NACE Rev 1, CPA 1996, Community
survey of industrial production /PRODCOM)/, Council
Regulation No. 3924/91 PRODCOM List 2002, Eurostat D3,
Luxembourg 2002).
Poslovno-strukturno istra`ivanje industrije (IND-2PSi) slu`i
za osiguranje temeljnih strateških pokazatelja o strukturi industrijske
proizvodje po na~elu ~istih djelatnosti na razini
skupina djelatnosti NKD, radi podrške makroekonomskim
analizama, te nacionalne i regionalne politike za sektor industrije
RH, te ispunjavanja obveza RH iz me|unarodne
razmjene podataka s Eurostat-om.
396
Statistika gra|evinarstva
Nositelj istra`ivanja Dr`avni je zavod za statistiku koji prikuplja
podatke putem izvješ}a na obrascima:
• GRAÐ-21/M: Mjese~no izvješ}e gra|evinarstva
• GRAÐ-21/3M: Tromjese~no izvješ}e gra|evinarstva
• GRAÐ-11: Godišnje izvješ}e o gra|evinskim radovima
• GRAÐ-12: Godišnje izvješ}e o gra|evinskim radovima –
kontrolnik.
Svrha ovih istra`ivanja je dobivanje kratkoro~nih pokazatelja
kretanja u gra|evinarstvu te pokazatelja za kompilaciju nacionalnih
ra~una kao i pra}enje vrsta gra|evina i radova.
Uskla|enost ovih istra`ivanja s relevantnim me|unarodnim
standardima je djelomi~na (NACE Rev 1 /EC/OJ L 76/93/
Classification of Types of Construction – CC, final version/97
EU Council Regulation concerning short term statistics
7831/98, Methodology of short-term industrial statistics
/ISBN 92-828-2879-4, Eurostat 1998),
Recommendations for the 2000 Censuses of population and
Housting in the ECE Region Statistical standards and studies
No. 49, UN/Eurostat, 1998).
Statistika distributivne trgovine, ugostiteljstva i turizma
Dr`avni zavod za statistiku prikuplja podatke putem izvješ}a
na obrascima:
• UG-11: Tromjese~no izvješ}e ugostiteljstva za pravne
osobe – poduze}a/trgova~ka društva.
Svrha prikupljanja podataka je izme|u ostalog i utvr|ivanje
kratkoro~nih pokazatelja ekonomskog razvoja zemlje, a
slu`it }e i kao element za kreiranje politike razvoja turizma u
zemlji.
Istra`ivanje je djelomi~no uskla|eno s relevantnim me|unarodnim
standardom (Recommendation on Tourism Statistics
/UN-WTO, New York, 1994/; Applying the Eurostat
Methodological Guidelines in Basic Tourism and Travel Statistics,
A Practical Manual, Eurostat, 1996; Council Regulation
/EC/ concerning Short-Term Statistica, 1165/98,
Eurostat NACE ev 1).
Statistika transporta i komunikacija
Ovo istra`ivanje obhva}a prikupljanje podataka koji se dostavljaju
Dr`avnom zavodu za statistiku na obrascima:
• PA/M-11: Tromjese~no izvješ}e cestovnom prijevozu putnika
• PA/T-11: Statisti~ko istra`ivanje o cestovnom prijevozu
robe (tjedno izvješ}e)
• MV/M-11: Registrirana cestovna motorna i priklju~na
vozila
• P-TK/T-11: Tromjese~no izvješ}e o telekomunikacijskim
uslugama
• PA/G-11: Godišnje izvješ}e o cestovnom prijevozu putnika
• MV/G-11: Registrirana cestovna motorna i priklju~na
vozila (godišnje izvješ}e)
• TK/G-11: Godišnje izvješ}e o telekomunikacijskim
sredstvima, mre`i i prihodima
• P-TK/G-18: Godišnje izvješ}e o telekomunikacijskoj
opremi i uslugama.
S me|unarodnim standardima djelomi~no su uskla|ena izvješ}a
PA/T-11 te P-TK/T-11 (Glossary for Transport Statistics,
Eurostat; Statistical returns in respect of goods by roud,
Eurostat; Draft Methodological manual for telecommunications
statistics).

Statistika zaštite okoliša
Nositelj istra`ivanja je Dr`avni zavod za statistiku koji prikuplja
podatke putem izvještaja na obrascima:
• VOD-1: Godišnje izvješ}e o korištenju i zaštiti voda od
zaga|ivanja u opskrbi elektri~nom energijom, plinom i vodom
• ZRAK-1: Godišnje izvješ}e bilance one~iš}uju}ih tvari u
zrak
• -: Godišnje izvješ}e o katastru individualnih izvora emisija
u okoliš
• OTP-SKO: Spaljivanje, kompostiranje i odlaganje otpada
– godišnje izvješ}e
• OTP-1: Trogodišnje izvješ}e o proizvodnji i uporabi otpada
Ova istra`ivanja potpuno su uskla|ena s me|unarodnim
standardima osim Godišnjeg izvješ}a o katastru individualnih
izvora emisija u okoliš (ECE Standard Classification of
Water Statistics in the ECE Region /ECE/Water/43; Long
Range Transboudary Air Pollution Convention /LRTAP/,
Geneve, 1979; Council Regulation on Waste Management
Statistics, Eurostat; The European Waste Catalogue
/EWC/).
Statistika cijena
Podaci o cijenama proizvo|a~a industrijskih proizvoda prikupljaju
se na obrascima i dostavljaju Dr`avnom zavodu za
statistiku:
• C-41: Cijena proizvo|a~a industrijskih proizvoda.
Svrha prikupljanja podataka je vo|enje makroekonomske
politike bruto doma}eg proizvoda, za uspore|ivanje cijena
materijalnih troškova, za deflacioniranje vrijednosti zaliha i
materijalne imovine (trajna dobra).
Istra`ivanje je djelomi~no uskla|eno s me|unarodnim standardima
(CPA 1996, PRODCOM Survey/List; Propisi EU o
kratkoro~nim pokazateljima).
Klasifikacije i registri
Podaci se dobiju iz informacija prikupljenih u procesu registracije
Poslovnog subjekta. Svi poslovni subjekti moraju se
registrirati u Dr`avnom zavodu za statistiku. Svi poslovni
subjekti obvezni su prijaviti Registru svaku svoju promjenu
podataka u pisanom obliku.
SBK
ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA
I ENERGETSKU U^INKOVITOST
U lipnju 2003. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o fondu
za zaštitu okoliša i energetsku u~inkovitost, koji je objavljen
u Narodnim novinama broj 107 od 4. srpnja 2003. godine.
Zakonom su utvr|eni:
• ustrojstvo i djelatnost fonda
• tijela fonda i upravljanje fondom
• ostvarivanje prihoda fonda
• imovina i financijsko poslovanje fonda
• obra~un i naplata naknada i posebne naknade
• javnost rada fonda
• upravni i inspekcijski nadzor
• kaznene i završne odredbe.
Fond je osnovan radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja
programa, projekata i sli~nih aktivnosti u podru~ju:
• o~uvanja, odr`ivog korištenja, zaštite i unaprje|ivanja okoliša
te
• energetske u~inkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.
U ~lancima 4. do 7. utvr|eni su ustrojstvo i djelatnost Fonda.
Prema ~lanku 7. prioritena djelatnost Fonda jest:
• obavljanje poslova u svezi s pribavljanjem, upravljanjem i
korištenjem sredstava
• posredovanje u svezi s financiranjem zaštite okoliša i energetske
u~inkovitosti iz inozemnih i doma}ih izvora sredstava
• vo|eje baze podataka
• suradnja s doma}im i inozemnim institucijama u svezi s financiranjem.
Fond ima javne ovlasti u obavljanju poslova iz svoje djelatnosti.
U ~lancima 8. do 11. utvr|ena su tijela i upravljanje Fondom.
Fond ima Upravni odbor, direktora i zamjenika, nadzorna,
stru~na i savjetodavna tijela.
Ostvarivanje prihoda fonda utvr|eno je u ~lancima 12. do 20.
Tu su utvr|eni izvori sredstava, odre|ivanje naknada,
posebne naknade te obveznici pla}anja, o~evidnik obveznika
pla}anja i korištenje sredstava Fonda.
Prema ~lanku 12. financijska sredstva osiguravaju se izme|u
ostalog od:
• naknada one~iš}iva~a okoliša (CO2,SO2,NO2) • nakade korisnika okoliša (naknada za gra|evine ili
gra|evne cjeline za koje je propisana obveza provo|enja
postupka procjene utjecaja na okoliš)
• naknada za optere}ivanje okoliša otpadom (naknada za
komunalni otpad i neopasni tehnološki otpad, naknada za
opasni otpad)
• posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon
(vlasnici svih motorni vozila).
Što ~ini imovinu Fonda i na~in financijskog poslovanja
utvr|eni su u ~lancima 21. do 25. Obra~un i naplata naknada
utvr|eni su u ~lancima 26. do 28. Prema ~lanku 29. rad Fonda
je javan, što zna~i da je Fond du`an javnosti i sredstvima javnog
priop}avanja davati informacije o obavljanju poslova
svoje djelatnosti te omogu}iti uvid u svoju dokumentaciju,
osim ako nije slu`bena tajna. U ~lanku 30. utvr|en je na~in
obvaljanja upravnog i inspekcijskog nadzora.
Za nepoštivanje ovog zakona utvr|ene su kaznene odredbe u
~lancima 31. do 39.
Prema prijelaznim i završnim odredbama, ~lanak 44., ovaj
Zakon stupa na snagu 1. sije~nja 2004. godine.
SBK
ZAKON O ZAŠTITI TR@IŠNOG NATJECANJA
Ovim zakonom utvr|uju se pravila i sustav mjera za zaštitu
tr`išnog natjecanja kao i ovlasti i zadaci te ustrojstvo tijela za
zaštitu tr`išnog natjecanja. Zakon o zaštiti tr`išnog natjecanja
objavljen je u Narodnim novinama broj 122. od 30.
srpnja 2003. godine. Prestaje vrijediti Zakon koji je objavljen
u Narodnim novinama broj 48/95, 52/97 i 89/98.
Zakonom su utvr|eni:
• dozvoljeni sporazumi izme|u poduzetnika
• vladaju}i polo`aj i ograni~avaju}a djelovanja
397

• koncentracije
• stru~na mišljenja agencije
• agencija za za`titu tr`išnog natjecanja
• postupak donošenja odluka pred agencijom
• kaznene i završne odredbe.
U op}im odredbama, u ~lancima 1. do 8., utvr|en je predmet
i primjena ovog Zakona, poduzetnici pod kontrolom drugog
poduzetnika, pravni odnosi i poduzetnici na koje se Zakon
primjenjuje, mjerodavno tr`ište te tijelo ovlašteno za
provedbu Zakona. Prema ~lanku 8. stru~ne poslove u svezi sa
zaštitom tr`išnog nadmetanja obavlja Agencija za zaštitu
tr`išnog nadmetanja.
U ~lancima 9. do 14., u dijelu o sporazumima utvr|eno je koji
su sporazumi zabranjeni, skupna i pojedina~na izuze}a, sporazumi
male vrijednosti, poništavanje, ukidanje i izmjena
rješenja. Prema ~lanku 9. zabranjeni su takvi sporazumi kojima
se:
• utvr|uju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi
trgovinski uvjeti
• ograni~ava ili nadzire proizvodnja, tr`išta, tehnološki razvoj
i ulaganje
• dijele tr`išta ili izvori nabave
• primjenjuju nejednaki uvjeti za istovrsne poslove
• uvjetuje sklapanje ugovora prihva}anjem od drugih ugovornih
starnaka dodatnih obveza.
Uvjeti, odnosno vrste sporazuma kada su dozvoljena skupna
i pojedina~na izuze}a utvr|eni su u ~lancima 11. i 12.
Što su sporazumi male vrijednosti utvr|eno je u ~lanku 13.
Smatra se da je male vrijednosti onaj sporazum u kojem je zajedni~ki
tr`išni udio sudionika sporazuma i poduzetnika pod
njihovom kontrolom neznatan, pod uvjetom da ne sadr`i
odredbe koje unato~ neznatnom tr`išnom udjelu dovode do
sprje~avanja, ogarni~avanja ili narušavanja tr`išnog natjecanja.
U ~lanku 14. utvr|eni su uvjeti kada dolazi do poništavanja,
ukidanja i izmjena rješenja o izuze}u koja izdaje Agencija.
Vladaju}i polo`aj i ograni~avaju}a djelovanja utvr|eni su u
~lancima 15. do 17. Poduzetnik ima vladaju}i polo`aj na
tr`ištu, ako nema konkurencije. Taj se polo`aj mo`e i zlouporabiti,
što se zabranjuje ovim Zakonom. Agencija za
zaštitu tr`išnog natjecanja sprje~ava zlouporabe donošenjem
potrebnih mjera kojima osigurava tr`išno natjecanje.
U ~lancima 18. do 28. utvr|en je pojam koncentracije i što
treba poduzimati da ne do|e do ne`eljenih koncentracija.
Prema ~lanku 19. koncentracija poduzetnika nastaje pripajanjem
ili spajanjem poduzetnika, stjecajem kontrole ili prevladaju}eg
utjecaja jednog ili više poduzetnika nad drugim
poduzetnicima. To se posti`e stjecajem ve}ine dionica ili udjela,
stjecajem ve}ine prava glasa.
Prema ~lanku 22. namjeravanu koncentraciju sudionici su
koncentracije obvezni prijaviti Agenciji za zaštitu tr`išnog
natjecanja na ocjenu, koja izdaje rješenje.
Agencija }e provesti postupak ispitivanja prijave koncentracije
i dati ocjenu na temelju kriterija propisanih u ~lanku 25.
da li je koncentracija dopuštena ili ne i o tome izdati rješenje.
U ~lanku 28. utvr|ene su mjere nakon provedbe nedopuštene
koncentracije.
Ustrojstvo Agencije za zaštitu tr`išnog natjecanja (pravna
osoba, sjedište, Vije}e, uvjeti za imenovanje, na~in
donošenja odluka, djelokrug Vije}a, stru~na slu`ba Agencije,
glasnik, sukob interesa zaposlenika) utvr|eno je u ~lancima
29. do 38.
398
Postupak donošenja odluka pred Agencijom utvr|ena je u
~lancima 31. do 59.
U ~lancima 60. do 65. u kaznenim odredbama utvr|ena je obveza
pokretanja prekršajnog postupka protiv poduzetnika
kod suda kao i zastara.
Ovaj Zakon se primjenjuje od 1. listopada 2003. godine.
SBK
METODOLOGIJA ZA STATISTI^KU PRIMJENU
NACIONALNE KLASIFIKACIJE DJELATNOSTI
Na temelju ~lanka 43. Zakona o slu`benoj statistici
(»Narodne novine«, br. 103/03.) Dr`avni zavod za statistiku
odre|uje Metodologiju za statisti~ku primjenu nacionalne
klasifikacije djelatnosti – NKD 2002. Metodologija je objavljena
u Narodnim novinama broj 123. od 31. srpnja 2003.
godine.
Stupanjem na snagu ove Metodologije za statisti~ku primjenu
Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2002.
prestaju vrijediti Metodološke osnove za Nacionalnu klasifikaciju
djelatnosti – NKD, objavljene u Narodnim novinama
broj 12. od 5. velja~e 1997. godine.
Nastavno je ukratko komentiran sadr`aj Metodologije.
S obzirom na to da je NKD preuzeta klasifikacija NACE-a
Rev. 1 EU-a, a preuzeta je zbog osiguravanja usporedivosti
statisti~kih standarda RH s EU-om (preko toga i s UN-om),
stupanjem na snagu revidirane verzije NACE-a Rev. 1.1
imalo je neposredan utjecaj i na odluku Dr`avnog zavoda za
statistiku (DZS) da ve} 2002. po~ne s pripremom izrade
prijedloga revidirane verzije NKD-a. Osim toga, potpisivanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivanju (SSP) izme|u
Republike Hrvatske (RH) i Europske unije (EU) i donesenim
Mjerama Vlade RH u okviru Plana provedbe SSP-a za
razdoblje od 2001. do kraja 2006. uskla|ivanje slu`bene statistike
RH sa statistikom EU-a postaje obveza DZS-a.
Ovom metodologijom utvr|eni su:
• pojam i klasifikacija djelatnosti
• pregled razvoja klasifikacije djelatnosti u RH
• struktura i sustav ozna~avanja NKD-a 2002
• pravila korištena u oblikovanju NKD-a 2020
• oblik vlasništva, tr`išne i netr`išne djelatnosti
• djelatnosti opisane proizvodima
• definicije djelatnosti
• statisti~ke jedinice za promatranje i analizu proizvodnog
sustava – pojam statisti~kih jedinica
• pravila za razvrstavanje statisti~kih jedinica prema
NKD-u 2002.
Klasifikacija djelatnosti jedan je od osnovnih statisti~kih
normativa koji se koristi pri evidentiranju, prikupljanju,
obradi, analizi, diseminaciji i prikazivanju podataka va`nih
za stanje odre|enog gospodarstva te za analizu i usmjeravanje
društvenog i gospodarskog razvoja i njegovih strukturnih
promjena. Prema klasifikaciji djelatnosti razvrstavaju
se poslovni subjekti (pravne i fizi~ke osobe) po djelatnostima
koje obavljaju u skladu s propisima.
Pod djelatnoš}u se podrazumijeva kombinacija resursa kao
što su oprema, rad, tehnika proizvodnje, informativne mre`e
ili proizvodi ~iji je rezultat odre|ena roba ili usluge. Djelatnost
je odre|ena inputom proizvoda (dobara ili usluga), proizvodnim
procesom i outputom proizvoda.

Nastavno se daje kronološki prikaz razvoja klasifikacije djelatnosti
u RH:
• Prva Privremena klasifikacija djelatnosti u Republici
Hrvatskoj prihva}ena je 1947. i koristila se do 1962. godine.
• Od 1962. godine kao sastavni dio Pravilnika o razvrstavanju
korisnika društvene imovine prema njihovim djelatnostima
upotrebljava se Nomenklatura za razvrstavanje
gospodarskih i drugih organizacija te dr`avnih organa
prema djelatnostima. Koristila se i bila je na snazi uz
odre|ene manje promjene i dopune do 1976. godine.
• Jedinstvena klasifikacija djelatnosti – JKD stupila je na
snagu i primjenjivala se od 1. sije~nja 1977. do 31. prosinca
1995. godine, a za statisti~ke i analiti~ke potrebe primjenjivala
se do 31. prosinca 1996. godine.
• Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD stupila je na
snagu i primjenjuje se od 1. sije~nja 1995. do 31. prosinca
2002. godine, a za statisti~ke i analiti~ke potrebe primjenjivat
}e se do 31. prosinca 2003. godine.
• Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD 2002. obvezatno
}e se primjenjivati od 1. sije~nja 2004. godine u
svim statisti~kim istra`ivanjima i poslovnim registrima, a
predvi|en je i krajnji rok do 31. prosinca 2006. godine.
• Sljede}a revizija i stupanje na snagu revidiranog NKD-a
2007. planirano je 1. sije~nja 2007. godine, u skladu s rokovnikom
stupanja na snagu revidiranih svjetskih i europ-
Oznake i nazivi podru~ja NKD-a 2002.
potpodru~ja
skih statisti~kih klasifikacija djelatnosti, koje ve} pripremaju
me|unarodna statisti~ka tijela pod radnim nazivom
»Operacija 2007.«.
Nacionalna klasifikacija djelatnosti – NKD 2002. ima 17 podru~ja,
31 potpodru~je, 62 odjeljka, 224 skupine, 514 razreda
i 585 podrazreda.
Šifarski sustav NKD-a 2002. obuhva}a:
• prvu razinu – podru~je (section), ozna~enu jednoslovnom
abecednom šifrom (A – Q)
• me|urazinu – potpodru~je (subsection), ozna~enu dvoslovnom
abecednom šifrom (CA – DN)
• drugu razinu – odjeljak (division), ozna~enu dvoznamenkastom
broj~anom šifrom (01 – 99)
• tre}u razinu – skupinu (group), ozna~enu troznamenkastom
broj~anom šifrom (01.1 – 99.0)
• ~etvrtu razinu – razred (class), ozna~enu ~etveroznamenkastom
broj~anom šifrom (01.11 – 99.00)
• petu razinu – podrazred (subclass), ozna~enu peteroznamenkastom
broj~anom šifrom (01.11.1 – 99.00.0).
U donjoj tablici prikazan je broj naslova unutar svake od
hijerarhijskih razina NKD-a 2002. po pojedina~nim podru~jima
NKD 2002., sve do najni`e nacionalne razine podrazreda
(585), ozna~enih s peteroznamenkastom broj~anom
oznakom.
Broj hijerarhijskih razina NKD-a 2002.
odjeljci skupine razredi podrazredi
UKUPNO (A – Q) 31 62 224 514 585
A Poljoprivreda, lov i šumarstvo 1 2 6 14 19
B Ribarstvo 1 1 1 2 4
C Rudarstvo i va|enje 2 5 13 16 16
D Prera|iva~ka industrija 14 23 103 242 255
E
Opskrba elektri~nom energijom, plinom i
vodom
1 2 4 7 7
F Gra|evinarstvo 1 1 5 17 19
G
Trgovina na veliko i na malo; popravak
motornih vozila i motocikla te predmeta
za osobnu uporabu i ku}anstvo
1 3 19 79 98
H Hoteli i restorani 1 1 5 8 11
I Prijevoz, skladištenje i veze 1 5 14 21 31
J Financijsko posredovanje 1 3 5 12 13
K
L
Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i
poslovne usluge
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno
osiguranje
1 5 23 39 44
1 1 3 10 15
M Obrazovanje 1 1 4 6 7
N Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 1 1 3 7 8
O
Ostale društvene, socijalne i osobne
uslu`ne djelatnosti
1 4 12 30 34
P Djelatnosti ku}anstava 1 3 3 3 3
Q Izvanteritorijalne organizacije i tijela 1 1 1 1 1
399

S obzirom na to da je NKD 2002. izveden iz NACE-a Rev.
1.1, s njim je i potpuno sukladan do uklju~uju}i razine
razreda (514), a sa ISIC-om Rev. 3.1 (isto kao i NACE) do
uklju~uju}i razine odjeljka.
Što se ti~e koncepta i definicije NKD-a 2002., sustav klasifikacije
djelatnosti ovisi o primjeni propisanih opisa djelatnosti
i statisti~kih jedinica koje se razvrstavaju u tu djelatnost.
Svi koncepti i definicije koji se koriste u ovom poglavlju preuzeti
su iz koncepta i definicija NACE-a Rev. 1.1 jer je NKD
2002. preuzeo strukturu i opise izvornika NACE-a Rev. 1.1 u
cjelini, pa tako i izvorne koncepte i definicije, dok je samo za
nacionalno uvedenu kategoriju podrazreda korišten nacionalni
koncept.
Glavni kriteriji korišteni u odre|ivanju odjeljaka i skupina
(dvoznamenkaste i troznamenkaste kategorije) NKD-a 2002.
odnose se na osobine djelatnosti proizvodnih jedinica koje su
strateški va`ne u odre|ivanju stupnja sli~nosti u strukturi jedinica
i stanovite veze u gospodarstvu. Glavni aspekti djelatnosti
su: osobine proizvedenih roba i usluga, namjene
proizvoda i usluga i inputi, proces, tehnologija proizvodnje.
Kriteriji u svezi s na~inom na koji su djelatnosti povezane
unutar i raspore|ene izme|u poduze}a zauzimaju središnje
mjesto u definiciji razreda (~etveroznamenkaste kategorije).
Njihova je namjena da u ve}ini slu~ajeva osiguraju primjenu
razreda NKD-a 2002. pri razvrstavanju jedinica prema vrsti
djelatnosti (JVD) ili poduze}a i da jedinice koje pripadaju
pojedinom razredu budu što je više mogu}e sli~ne prema
vrstama djelatnosti koje obavljaju.
Razredi NKD-a 2002. definirani su tako da što je više mogu}e
budu zadovoljena sljede}a dva uvjeta: da proizvodnja
odre|enih kategorija roba ili usluga koje obilje`avaju dani
razred odgovara outputu jedinica razvrstanih u taj razred i da
razred obuhva}a jedinice koje proizvode ve}inu kategorija
roba ili usluga koje ga obilje`avaju.
Podrazredi NKD-a 2002. raš~lanjeni su tako da što je više
mogu}e budu zadovoljena sljede}a tri uvjeta: da je proizvodnja
odre|enih kategorija roba ili usluga koje obilje`avaju
dani podrazred nacionalno homogena i ekonomski va`na; da
je proizvodnja odre|enih kategorija roba ili usluga koje
obilje`avaju dani podrazred nacionalno specifi~na, a u suprotnom
ne bi bila vidljiva (ili je predvi|en brz razvoj); da se
osigura nacionalna usporedivost podataka o proizvodnji
odre|enih kategorija roba ili usluga koje obilje`avaju dani
podrazred s povijesnim podacima o proizvodnji odre|enih
kategorija roba ili usluga (prikupljenih na temelju »središnje«
klasifikacije).
NKD 2002. ne razlikuje oblik vlasništva, vrstu pravne organizacije
ili na~in poslovanja jer ti kriteriji nisu povezani s karakteristikama
same djelatnosti.
Nadalje u strukturi NKD-a 2002. razlika izme|u tr`išnih i
netr`išnih djelatnosti nije uzeta u obzir.
U svakodnevnoj statisti~koj praksi treba koristiti Klasifikacijom
proizvoda po djelatnostima – KPD 2002., koja odre|uje
karakteristi~ne proizvode pojedina~nih djelatnosti. Klasifikacija
proizvoda po djelatnostima – KPD 2002. uskla|ena
je sa Statisti~kom klasifikacijom proizvoda po djelatnostima
u Europskoj ekonomskoj zajednici – CPA 2002 (Statistical
Classification of Product by Activity in the European Economic
Community, 2002 version), koja je u primjeni u zemljama
~lanicama Europske unije od 1. sije~nja 2003.
Djelatnost (activity) je kombinacija resursa kao što su
oprema, rad, tehnike proizvodnje, informacijske mre`e ili
kombinacija proizvoda kojoj je rezultat stvaranje specifi~nih
400
roba ili usluga. Djelatnost odre|uju input proizvoda (roba ili
usluga), proizvodni proces i output proizvoda.
U praksi ve}ina proizvodnih jedinica obavlja nekoliko razli~itih
djelatnosti, stoga je potrebno odrediti glavnu, sporednu i
pomo}nu djelatnost.
Glavna djelatnost (principal activity) odre|uje se metodom top
down (vidi primjer uz poglavlje V.) kao djelatnost koja najviše
pridonosi cjelokupnoj dodanoj vrijednosti jedinice promatranja.
Pri tako odre|enoj glavnoj djelatnosti nije nu`no da
ima udjel 50% i ve}i u ukupnoj dodanoj vrijednosti te jedinice.
Sporedna djelatnost (secondary activity) je svaka druga djelatnost
neke jedinice kojom se proizvode robe ili usluge.
Glavne i sporedne djelatnosti obi~no se obavljaju uz potporu
brojnih pomo}nih djelatnosti (ancillary activities) kao što su
ra~unovodstvo, prijevoz, skladištenje, nabava, promid`ba
prodaje, popravak i odr`avanje itd. Stoga su pomo}ne djelatnosti
one koje postoje isklju~ivo da bi pru`ale potporu glavnim
proizvodnim djelatnostima neke jednice osiguravaju}i
netrajnu (non-durable) robu ili usluge za potrebe te jedinice.
Što se ti~e statisti~kih jedinica za promatranje i analizu proizvodnog
sustava¸iz ~etvrtog dijela, ovom metodologijom
utvr|uje se popis statisti~kih jedinica zajedno s kriterijima za
uporabu, definicijama jedinica i objašnjenjima, koje je
potrebno ugraditi u statisti~ki sustav zajedno s njihovom
primjenom u statisti~kim istra`ivanjima i statisti~kim registrima.
Statisti~ke jedinice definiraju se na temelju triju kriterija ~ija
va`nost ovisi o vrsti jedinice na koju se odnose.
• pravni, ra~unovodstveni i ustrojstveni kriterij
• zemljopisni kriterij
• kriterij djelatnosti.
Definirane su i vrste statisti~kih jedinica:
• Poduze}e (Enterprise)
• Institucijska jedinica (Institutional unit)
• Skupina poduze}a (Enterprise group)
• Jedinica prema vrsti djelatnosti – JVD (Kind-of-activity
unit – KAU)
• Jedinica homogene proizvodnje – JHP (Unit of homogeneous
production – UHP)
• Lokalna jedinica (Local unit)
• Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti – lokalni JVD
(Local kind-of-activity unit – local KAU)
• Lokalna jedinica homogene proizvodnje – lokalni JHP
(Local unit of homogenous production – local UHP)
• Upravna i neprofitna tijela (Government and non-profit
bodies)
• Pomo}ne djelatnosti (Ancillary activities).
U petom dijelu dana su pravila za razvrstavanje statisti~kih
jedinica prema NKD-u 2002. Detaljno su opisana temeljna
pravila razvrstavanja i popra}ena primjerom.
Dodana vrijednost je temeljni koncept kojim se odre|uje
razvrstavanje jedinice prema ekonomskim djelatnostima.
Budu}i da postoji razlika izme|u outputa (proizvodnje) i intermedijarne
potrošnje, dodana vrijednost je dodatna mjera
udjela svake ekonomske jedinice u bruto doma}em proizvodu
(BDP). Va`an koncept vrednovanja je bruto dodana
vrijednost po bazi~nim cijenama. Bruto dodana vrijednost po
bazi~nim cijenama definira se kao razlika izme|u outputa
(proizvodnje) vrednovanog po bazi~nim cijenama i intermedijarne
potrošnje vrednovane po kupovnim cijenama. Stoga
se dodana vrijednost po bazi~nim cijenama sastoji od ostalih

poreza na proizvodnju, neto dobiti, naknade zaposlenicima,
potrošnje fiksnog kapitala i izravnavaju}e stavke poslovnog
viška (profita).
Jedinice se razvrstavaju prema svojoj glavnoj djelatnosti.
Glavna je djelatnost ona u kojoj je ostvaren najve}i udjel u
dodanoj vrijednosti jedinice po bazi~nim cijenama.
U mnogo slo`enijem slu~aju kada jedinica obavlja više od
dvije djelatnosti koje pripadaju više od dvjema razli~itim
pozicijama u NKD-u 2002., a nijedna od njih nema udjel ve}i
od 50% dodane vrijednosti, razvrstavanje jedinice po djelatnosti
mora se odrediti uporabom metode top down.
Metoda top down slijedi hijerarhijsko pravilo prema kojem
razvrstavanje jedinice na ni`oj razini klasifikacije mora biti u
skladu s razvrstavanjem jedinice na višim razinama. Da bi taj
uvjet bio zadovoljen, proces po~inje identifikacijom va`nih
pozicija na višoj razini i napreduje prema ni`im razinama klasifikacije
na sljede}i na~in:
1. Odredi se podru~je NKD-a 2002. koje ima relativno
najve}i udjel u dodanoj vrijednosti.
2. Unutar tog podru~ja odredi se odjeljak NKD-a 2002. koji
ima relativno najve}i udjel u dodanoj vrijednosti unutar
tog podru~ja.
3. Unutar tog odjeljka odredi se skupina NKD-a 2002. koja
ima relativno najve}i udjel u dodanoj vrijednosti unutar
tog odjeljka.
4. Unutar te skupine odredi se razred NKD-a 2002. koji ima relativno
najve}i udjel u dodanoj vrijednosti unutar te skupine.
5. Unutar tog razreda odredi se podrazred NKD-a 2002.
koji ima relativno najve}i udjel u dodanoj vrijednosti tog
razreda. Taj podrazred odre|uje glavnu djelatnost.
Postoje odre|eni gospodarski procesi i pojave koje treba
jasno definirati ukoliko sa statisti~kim jedinicama `elimo
postupati na jedinstven na~in te su zato utvr|ena i posebna
pravila koja se odnose na odre|ena podru~ja NKD-a 2002.
Posebna pravila s aspekta ustrojstva i specifi~nih procesa u
gospodarstvu odnose se na:
• vertikalnu integraciju
• horizontalnu integraciju
• djelatnosti koje se obavljaju uz naplatu ili po ugovoru
• konvertere
• instaliranje i monta`u na licu mjesta
• popravak i odr`avanje.
Jedinice mogu mijenjati svoju glavnu djelatnost bilo odjednom
bilo postupno tijekom odre|enoga vremenskog razdoblja.
Glavna djelatnost mo`e se promijeniti unutar godine od jednoga
statisti~kog razdoblja do sljede}ega zbog sezonskih ~imbenika
ili zbog odluke poslovodstva da promijeni proizvodnju.
Nadalje u šestom dijelu, u Pojmovniku, detaljnije se opisuju
pojmovi koji se koriste u ovom slu~aju i ne vrijede izvan Metodologije.
Naime, Pojmovnik predstavlja samo jedan
dopunski alat korisnicima za ispravnu interpretaciju NKD-a
2002. Pojmovnikom su obuhva}eni pojmovi:
• Dodana vrijednost (Value added)
• Finalni proizvod (Finished product)
• Industrijski proces (Industrial process)
• Kapitalna dobra (Capital goods)
• Nusproizvodi (By-products)
• Obrada (Treatment)
• Poluproizvod (Semi-finished product)
• Proizvod (Product)
• Proizvodnja (Production)
• Prera|iva~ka industrija (Manufacturing industry)
• Pretvorba (Transformation)
• Roba (Commodity)
• Strojevi: industrijski (Machinery: industrial)
• Strojevi: za osobnu uporabu ili ku}anstvo (Machinery: domestic
or household).
U sedmom dijelu u završnim odredbama utvr|eno je da stupanjem
na snagu ove Metodologije za statisti~ku primjenu
Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2002. prestaju
vrijediti Metodološke osnove za Nacionalnu klasifikaciju djelatnosti
– NKD, objavljene u »Narodnim novinama« br.
12/97. od 5. velja~e 1997.
SBK
NOVE GRANSKE NORME HEP-a
HEP Distribucija d.o.o. utvrdila je I. Izmjene i dopune granske
norme Tehni~ki uvjeti i upute za izgradnju niskonaponske
mre`e sa samonosivim kabelskim snopom od 10.
kolovoza 1993. godine koje su bile objavljene u Biltenu
HEP-a broj 31. Objavljivanjem I. imjena i dopuna prestaje
vrijediti navedena norma iz 1993. godine. I. izmjene i dopune
predstavljaju novu normu koja je objavljena u Biltenu
HEP-a broj 118. od 9. lipnja 2003. godine.
Svrha donošenja ove granske norme je da se na jedinstveni
na~in izvode niskonaponske mre`e sa samonosivim kabelskim
snopom te korištenje tipskih presjeka kabelskog snopa i
ostale pripadne opreme.
Ovom granskom normom utvr|uju se uvjeti i tehni~ke preporuke
za izgradnju izolirane nadzemne niskinaponske elektri~ne
mre`e i to:
• u gradskim i prigradskim podru~jima
• u selima
• odvojnih vodova s kabelske i nadzemne mre`e
• odvojnih vodova za napajanje udaljenih objekata
• rekonstrukciju i poja~anja postoje}ih mjesnih mre`a.
U drugom dijelu definirane su tehni~ke zna~ajke samonosivog
kabelskog snopa, odnosno podloge za projektiranje:
• ozna~avanje i obilje`avanje `ila
• konstrukcija snopa
• izbor tipskog samonosivog kabelskog snopa.
Upute za izgradnju niskonaponske mre`e sa samonosivim
kabelskim snopom iz tre}eg dijela obuhva}aju:
• sigurnosne udaljenosti i visine
• izvedbu niskonaponske mre`e sa samonosivim kabelskim
snopom na stupovima
• monta`u samonosivog kabelskog snopa po fasadi zgrade sa
zatezanjem nosivog neutralnog vodi~a
• monta`u samonosivog kabelskog snopa po fasadi zgrade
kada se zate`e kompletan snop
• nadzemne ku}ne priklju~ke
• spajanje samonosivog kabelskog snopa i izrada izolacije
• zaštita niskonaponske mre`e i ku}nih priklju~aka.
Uvjeti osiguranja kvalitete iz ~etvrtog dijela kontroliraju se kroz:
• ispitivanje samonosivog kabelskog snopa (tipsko i na uzorku)
• ispitivanje ovjesnog i spojnog materijala
• ispitivanje nakon izvedene monta`e.
U petom dijelu grafi~ki i tabelarno iskazani su podaci o
vla~noj sili i provjesu ovisno o temperaturi, uz maksimalno
radno i iznimno naprezanje za razne slu~ajeve.
Tako|er su crte`om prikazana zavješenja i ovješenja za razne
izvedbe zavješenja, ovješenja i spajanja samonosivog kabelskog
snopa.
SBK
401

IZ STRANE STRU^NE LITERATURE
GRADNJA HIDROELEKTRANE THREE GORGES
(TRI KLISURE) IDE PO PLANU
HE Three Gorges najve}a je hidroelektrana u svjetskim
razmjerima (Vidjeti: Energija, god. 47/1998/1). Ukupno instalirana
snaga, kad bude dovršena, iznosit }e 18.200 MW (26
jedinica snage 700 MW svaka), a proizvodit }e godišnje oko
85 milijuna kWh. Investicijski troškovi procjenjuju se na oko
24 milijarde ameri~kih dolara. Brana, visine 175 metara,
tvorit }e akumulaciju dugu 600 kilometara (sve do grada
Chongqinga), kapaciteta oko 15 milijardi m 3 vode u prvoj
fazi. Iz slike 1. vidljivo je koliku površinu zauzima akumulacija
(crveno) u odnosu na površinu cijele Kine. Raseljeno je
oko 700.000 ljudi, dok }e u kona~noj fazi to iznositi prema
nekim procjenama ~ak 1, 9 milijuna ljudi.
Gradnja je po~ela 1993. godine i odvija se u fazama. Planirano
je da prva faza bude dovršena 2003. godine, a kompletna
elektrana do 2010. godine. Dosada su se radovi
odvijali po planu. Naime, punjenje akumulacije u prvoj fazi
do visine 135 metara po~elo je 1. lipnja ove godine, zapravo
pet dana prije planiranog roka. Promet na rijeci Yangtze bio
je zatvoren od travnja ove godine do polovice lipnja, kada je
ponovno otvoren.
Prolaz broda kroz brodske prevodnice bio je uz fanfare koje
su reklamirale projekt Three Gorges kao najve}i hidroenergetski
projekt na svijetu. Nacionalna televizija pratila je
spuštanje broda s vrha brane (135 metara), kroz prevodnice
do baze brane (62 metra), kao i podizanje broda do akumulacije.
Taj prolaz kroz brodske prevodnice trajao je 2 sata i 30
minuta. Brodske prevodnice mogu provesti brodove do 3.000
tona, koji }e sada ploviti rijekom Yangtze od brane u gradu
402
Slika 1 – Situacija brane Three Gorges (Tri klisure)
Yichang kroz akumulaciju Three Gorges do glavnog grada
Chongqing, 600 kilometara uzvodno.
Voda u akumulaciji dovoljno je duboka da putni~ka i teretna
vozila mogu ploviti rijekom Yangtze. Isto tako u akumulaciji
je dovoljna koli~ina vode za po~etak rada dviju jedinica po
700 MW u kolovozu, te još dviju jedinica u listopadu ove godine.
Mišljenja o potrebi izgradnje ovako velike elektrane nisu
jedinstvena. Bilo je prijedloga da se izgradi niz manjih elektrana
na rijeci Yangtze, ali prevladao je stav rukovodstva
zemlje koje je smatralo da je sada vrijeme da se izgradi
ovakav energetski gigant. Oni isti~u prednosti: proizvodnja
toliko potrebne elektri~ne energije, zaštita od poplava, mogu}nost
plovidbe 600 km uzvodno od brane, itd.
Ekolozi su upozoravali i upozoravaju da je s ekološkog aspekta
prava katastrofa gradnja ovako velikog objekta. Da ova
mišljenja nisu daleko od istine, pokazuju i problemi koji su se
pojavili. Brana je zaustavila u akumulaciji oko 4 milijuna tona
sme}a i industrijskog otpada (sme}e iz bolnica, toksi~ni materijali
i otrovi iz tvornica i sl.). Tako je voda Yangtzea toliko
zatrovana da se ne smije piti (ni ljudi ni `ivotinje), a nije ni za
korištenje u poljoprivredi.
Za vrijeme punjenja akumulacije pojavilo se niz manjih
potresa. Najja~i je bio jakosti 2,1 stupanja Richterove skale.
Oni nisu nanijeli štete brani ili akumulaciji. Ugloavnom seizmi~ka
aktivnost je bila koncentrirana na podru~ju 80-tak
kilomenata uzvodno od brane.No, to se smatra o~ekivanim i
normalnim prilikom punjenja akumulacije. Brana je projektirana
za potres ja~ine 7 stupnjeva Richterove skale, pa nema
bojazni da }e ovi potresi uzrokovati ošte}enja. Ekologe brine
i jaka erozija tla uz obale rijeke. Neki od eksperata geologa

smatraju da ve}a opasnost prijeti od odrona i rušenja obale
uzrokovanih poplaljivanjem nego od seizmi~ke aktivnosti
uzrokovane punjenjem akumulacije.
Zadnji zna~ajniji odron u tom podru~ju dogodio se 1985. godine.
On je uzrokovao val visine 36 metara koji je odnio desetak
`ivota, oštetio stotinjak plovnih objekata i uzrokovao
zastoj plovidbe rijekom Yangtze u trajanju od dva dana.
Power Engineering International, July 2003.
http://www.threegorgesprobe.org, 2003-07-10;
www.china-embassy.org; www.irn.org/
SBK
PRVI SUPRAVODLJIVI KABEL
U PRIJENOSNOJ MRE@I
Ameri~ki vladin sektor za energiju DOE ugovorio je s francuskim
proizvo|a~em kabela NEXANT izradu projekta kabela
i kriogenskog izolatorskog sustava. Projekt je vrijedan
30 milijuna ameri~kih dolara. Kabel }e se sastojati od visokotemperaturnih
supravodi~a HTS (High Temperature Superconductor)
i kriogenskog omota~a koji }e osigurati toplinsku
izolaciju potrebnu za odr`avanje jezgre kabela na radnoj
temperaturi od oko –200 C.
Kabel, du`ine od 600 metara, bit }e ugra|en u prijenosnoj
mre`i na Long Islandu. Supravodljivi sustav prijenosnog kapaciteta
600 MW, napona 138 kV kao integralni dio prijenosne
mre`e opskrbljivat }e elektri~nom energijom oko
300.000 doma}instava. Planirano je da se stavi u pogon do
kraja 2005. godine.
International Power generation, May 2003.
SBK
ELEKTROPRIVREDA NJEMA^KE GOTOVO
UDVOSTRU^ILA PRODUKTIVNOST
Produktivnost njema~ke elektroprivrede gotovo je udvostru~ena
u posljednjih 10 godina. Po jednom radniku isporu~eno
je 2002. godine 3,7 gigavatsati, a 1992. godine oko 2
gigavatsata. Broj radnika, u istom razdoblju smanjen je za 37
posto.
Takvo visoko pove}anje produktivnosti rezultat je posvemašnjeg
smanjenja troškova u tr`išnoj utakmici, racionalizacije
poslovanja, kooperacije i fuzioniranja u elektroprivredi.
(U tom je razdoblju došlo do dvije velike fuzije: 2000. godine
nastao je koncern E.ON, fuzijom velikih elektroprivrednih
poduze}a Bayernwerk i Preussen-Elektra i iste godine koncern
RWE, nastao fuzijom dotadašnjeg RWE i poduze}a
VEW.) Tome valja pridodati otpuštanja radnika i
anga`mane izvo|a~a radova izvan elektroprivrede, primjerice
za elektroni~ku obradu podataka ili odr`avanje elektrana
i mre`nih postrojenja.
www.strom.de/7. 7. 2003.
MK
18 POSTO VIŠE "EKO-STRUJE" U NJEMA^KOJ
U 2002. godini je u Njema~koj proizvedeno 45 TWh elektri~ne
energije iz obnovljivih izvora, to je u odnosu na 2001.
godinu – kada je proizvedeno 38 TWh iz takvih izvora – veliko
pove}anje (18 posto). Obnovljivi izvori ostvarili su udjel
od okruglo 8 posto u ukupnoj proizvodnji elektri~ne energije,
2001. godine: 6,5 posto.
Najve}i udjel imaju vodne snage, više od polovine svih obnovljivih
izvora. Slijedi vjetar s udjelom ve}im od jedne
tre}ine i pove}anjem u odnosu na 2001. godinu od 50%!
Nakon toga dolazi biomasa s jedno 5-postotnim udjelom i
sme}e s nešto manjim udjelom od toga. Sunce ima udjel od
nešto više od 2 promila u ukupnoj proizvodnji elektri~ne energije
iz obnovljivih izvora.
Proizvodnja elektri~ne energije iz obnovljivih izvora u
Njema~koj (TWh)
Obnovljivi izvor 2001. 2002.
Vodne snage 23,5 23,9
Vjetar 10,5 16,8
Biomasa 2,0 2,3
Sme}e 1,9 1,9
Sunce 0,1 0,1
Ukupno 38,0 45,0
www.strom.de/17. 2. 2003.
DR@AVA VISOKO OPTERE]UJE CIJENU
ELEKTRI^NE ENERGIJE
MK
Iz godine u godinu, sve je ve}e «dr`avno» optere}enje cijene
elektri~ne energije u Njema~koj, na osnovi rastu}eg poreza
na elektri~nu energiju, te optere}enja te cijene radi poticanja
korištenja obnovljivih izvora i zaštite proizvodnje u spojenom
procesu. Zajedno s porezom na dodanu vrijednost te naknade
za koncesije, godine 2003. ukupno optere}enje cijene
elektri~ne energije dose}i }e razinu od preko 15 milijardi
eura (što predstavlja gotovo 3/4 bruto doma}eg proizvoda
Hrvatske – opaska M.K.).
Ukupni dodaci na cijenu elektri~ne energije u Njema~koj
(milijarde eura)
Godina 2000
Industrija
2001 2002 2003
Porez na elektri~nu energiju 0,55 0,66 0,78 2,69
Poticanje obnovljivih izvora 0,41 0,55 0,76 0,90
Zaštita spojenog procesa 0,28 0,46 0,01 0,01
Naknada za koncesiju 0,05 0,03 0,04 0,05
Doma}instva
Porez na elektri~nu energiju 1,37 1,64 1,93 2,23
Poticanje obnovljivih izvora 0,20 0,28 0,38 0,45
Zaštita spojenog procesa 0,14 0,23 0,28 0,34
Naknada za koncesiju 2,00 2,00 2,00 2,10
Porez na dodanu vrijednost 2,30 2,40 2,50 2,60
Ukupno: industrija+doma}instva+ostala potrošnja
Porez na elektri~nu energiju 3,40 4,06 4,80 7,44
Poticanje obnovljivih izvora 0,86 1,18 1,65 1,94
Zaštita spojenog procesa 0,61 0,99 0,67 0,69
Naknada za koncesiju 2,10 2,04 2,07 2,19
www.strom.de/07. 04. 2003.
MK
403

UCTE 2001. GODINE
Objavljeno je statisti~ko izvješ}e UCTE za 2001.godinu.
UCTE-interkonekcija osnovana je prije više od 50 godina
(1951) i danas obuhva}a podru~je s oko 400 milijuna stanovnika.
U tablici, iznosimo klju~ne podatke iz toga izvješ}a.
Neke opaske uz to izvješ}e. Ne radi se svuda o 100%-tnom
opsegu ukupnih podataka za pojedinu zemlju. Taj postotak
varira od 91-100%. Zbroj maksimalne snage elektrana ne
odgovara uvijek ukupnoj snazi, to je stoga jer je ponegdje bilo
nepoznato o kakvoj se pojedina~noj elektrani radi (te je ušla
u zbroj, ali nepoznate vrste). U ostalim obnovljivim izvorima
(obnovljivi izvori osim HE) prikazani su samo oni koji su kao
takvi prikazani u UCTE. Podaci za Bosnu i Hercegovinu nisu
sadr`ani u tablici, a u okviru Jugoslavije izneseni su podaci i
za Makedoniju.
Izlazi da je ukupna maksimalna neto snaga elektrana u tih
prikazanih 18 zemalja nešto preko 500 gigavata, u kojima je
proizvedeno oko 2200 TWh elektri~ne energije. Prosje~no
vrijeme korištenja maksimalne snage elektrana, za cijelu
UCTE, je: za hidroelektrane oko 2800 sati/godišnje, za konvencionalne
termoelektrane oko 4100 sati/godišnje, a za nuklearne
elektrane 6900 sati/godišnje. Zbroj vršnih optere}enja
pojedinih dr`ava za oko 7300 megavata ve}i je od vršnog optere}enja
UCTE, toliko je snage elektrana manje anga`irano
u odnosu na (zamišljene) situacije da interkonekcija ne postoji
te da svaki dr`avni sustav radi odvojeno od drugih.
Najve}i izvoznik je Francuska (proizvodnja 512 TWh, potrošnja
437 TWh) a najve}i uvoznik je Italija (proizvodnja 267 TWh, a
potrošnja 305 TWh). Francuska je ujedno i apsolutno najve}i
proizvo|a~ elektri~ne energije, kada se promatra kroz "UCTEnao~ale".
Ina~e je Njema~ka neznatno ve}i proizvo|a~, jer je
404
opseg UCTE-podacima za Njema~ku nešto ni`i (93%) nego li za
Francusku (97%). Za zapamtiti je da njema~ka i francuska proizvodnja
zajedno ~ine ½ ukupne proizvodnje u UCTEinterkonekciji.
Za Hrvatsku znakovito je to da je pokrivenost potro{nje
proizvodnjom na vlastitom podru~ju oko 78%, manja od
Italije (87%), najve}eg apsolutnog uvoznika.
Dr`ava
Maksimalna neto snaga elektrana (MW)
HE NE TE Ost.obn. Ukupno
Neto proizvodnja elektrana (TWh)
HE NE TE Ukupno
Potroš.
(TWh)
Vrš.opt.
(MW)
Maks/
Vrš.opt.
HE/
Uk.pro.
Belgija 1403 5738 8248 199 15651 1,6 44,0 30,4 76,0 83,6 12281 1,27 0,02
Njema~ka 8500 20700 68000 3500 100700 23,4 161,2 316,9 501,5 495,4 74300 1,36 0,05
Španjolska 17955 7816 25046 3894 54711 43,9 60,7 101,7 206,3 205,7 35186 1,55 0,21
Francuska 24300 63200 23700 111200 74,9 401,3 35,6 511,8 437,0 74952 1,48 0,15
Gr~ka 3060 0 6297 155 9512 2,7 0,0 41,8 44,5 46,1 7735 1,23 0,06
Italija 20346 0 54440 1117 75903 54,2 0,0 212,3 266,5 305,4 51277 1,48 0,20
Slovenija 778 670 1241 2689 3,3 5,1 4,2 12,6 10,8 1789 1,50 0,26
Hrvatska 2076 0 1631 3707 6,6 0,0 4,7 11,3 14,4 2713 1,37 0,58
Jugoslavija 3893 0 6753 10646 13,2 0,0 28,5 41,7 44,9 8297 1,28 0,32
Luksemburg 1128 0 460 20 1608 0,9 0,0 0,6 1,5 5,9 857 1,88 0,60
Nizozemska 37 449 17342 876 19404 0,0 3,7 86,1 89,8 107,1 13755 1,41 0,00
Austrija 11160 0 5620 80 16860 40,5 0,0 14,2 54,7 52,8 7918 2,13 0,74
Portugal 4408 0 5065 203 9676 14,3 0,0 26,0 40,3 40,0 7020 1,38 0,35
Švicarska 13285 3200 295 288 17310 42,2 25,3 2,6 70,1 57,9 9396 1,84 0,60
^eška 1945 1637 9588 1 13171 2,5 13,8 52,5 68,8 58,7 9235 1,43 0,04
Ma|arska 46 1772 5608 7824 0,2 13,4 19,8 33,4 36,6 5796 1,35 0,01
Poljska 2185 0 31189 13 33387 4,1 0,0 140,5 144,6 135,2 21996 1,52 0,03
Slova~ka 2427 2640 2294 8057 4,9 15,7 9,1 29,7 25,8 4264 1,89 0,16
Ukupno 118932 107822 272817 10346 512016 333,4 744,2 1127,5 2205,1 2163,3 341447 1,50 0,15
Prosje~an omjer maksimalne snage elektrana i vršnog optere}enja
je 1,50; dakle za 50% je ve}a instalacija elektrana
od vršnog optere}enja. No, taj omjer varira od dr`ave do
dr`ave, na~elno je ve}i u dr`avama s ve}im udjelom hidroenergije
(primjerice Austrija, ~ak 2,13, ili Švicarska, 1,84). Tu
Hrvatska slabije stoji, njezin je omjer 1,37 – s tim da je NE
Krško ura~unata cijelom snagom u Sloveniji – što je i prihvatljivo,
radi se o omjeru instalacije elektrana na vlastitom
podru~ju i vršnog optere}enja na tom istom podru~ju.
Prema udjelu proizvodnje u hidroelektranama u odnosu na
ukupnu proizvodnju (Hrvatska 58%), nalazimo se na
~etvrtom mjestu, iza Austrije (74%), Švicarske (60%) i Luksemburga
(60%). Prosje~an udjel za ~itavu UCTEinterkonekciju
iznosio je 2001. godine mnogo manjih 15%.
UCTE-Memo 2001.
MK
NORDEL, 2001. GODINE
Raspola`emo statisti~kim izvješ}em NORDEL za
2001.godinu. NORDEL-interkonekcija obuhva}a Dansku,
Finsku, Norvešku i Švedsku u sinhronom pogonu, te Island.
To je podru~je s oko 24,3 milijuna stanovnika. Iznosimo
klju~ne podatke iz toga izvješ}a.

Dr`ava
Maksimalna neto snaga elektrana (MW)
HE NE TE Ost.obn. Ukupno
Neto proizvodnja elektrana (GWh)
HE NE TE Ost.obn. Ukupno
Potroš.
(GWh)
Vrš.opt
(MW)
Maks/
Vrš.opt
HE/
Uk.pro.
Danska 11 0 9983 2486 12480 27 0 31672 4310 36009 35432 6229 2,00 0,00
Finska 2948 2640 11200 39 16827 13287 21879 36408 71 71645 81604 13310 1,26 0,19
Island 1105 0 120 202 1427 6574 0 3 1451 8028 8028 1130 1,26 0,82
Norveška 27571 0 305 17 27893 120981 0 862 29 121872 125464 23054 1,21 0,99
Švedska 16239 9436 5753 293 31721 78454 69210 9661 478 157803 150512 26800 1,18 0,50
Ukupno 47874 12076 27361 3037 90348 219323 91089 78606 6339 395357 401040 64607 1,40 0,55
Ukupna je maksimalna neto snaga elektrana u tih 5 zemalja
nešto preko 90 gigavata, u kojima je proizvedeno gotovo 400
TWh elektri~ne energije, u 2001.godini. Prosje~no vrijeme
korištenja maksimalne snage elektrana, za cijelu interkonekciju
NORDEL, bilo je: za elektrane na ostale obnovljive izvore
(osim HE) oko 2090 sati/godišnje, za konvencionalne
termoelektrane oko 2870 sati/godišnje, za hidroelektrane
oko 4580 sati/godišnje, a za nuklearne elektrane oko 7540
sati/godišnje. Zbroj vršnih optere}enja pojedinih dr`ava za
oko 5900 megavata ve}i je od vršnog optere}enja NORDEL,
toliko je snage elektrana manje anga`irano u odnosu na
(zamišljenu) situaciju da interkonekcija ne postoji te da svaki
dr`avni sustav radi odvojeno od drugih.
Najve}i izvoznik je Švedska (proizvodnja 158 TWh, potrošnja
151 TWh) a najve}i uvoznik je Finska (proizvodnja 72 TWh,
a potrošnja 82 TWh). Švedska je ujedno i apsolutno najve}i
proizvo|a~ elektri~ne energije u interkonekciji NORDEL.
Za zapamtiti je da NORDEL-proizvodnja ~ini nešto manje
od 1/5 proizvodnje u UCTE-interkonekciji, a opskrbljuje oko
16 puta manje stanovnika; prosje~na potrošnja po stanovniku
je više nego trostruko ve}a u interkonekciji NORDEL od one
u interkonekciji UCTE!
Prosje~an omjer maksimalne snage elektrana i vršnog optere}enja
je 1,40; dakle za 40% je ve}a instalacija elektrana
od vršnog optere}enja i najve}i je u Danskoj gdje je instalacija
elektrana za 100% ve}a od vršnog optere}enja. Udjel hidroenergije
najve}i je u Norveškoj (99%), a prosje~ni za
cijelu interkonkciju znatno je viši od onoga interkonekcije
UCTE te iznosi 55%.
www.nordel.org/11. 08. 2003.
MK
405

406

Energija
Godi{te 52 (2003) Br. 5
^asopis Hrvatske elektroprivrede
Uredni{tvo i uprava
Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
Godi{nja pretplata 480,00 kn
Energija 1447 UDK 621.316.91
PREGLEDNI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 363 – 373
PRIMJENA UREÐAJA ZA ZAŠTITU OD PRENAPONA U ELEKTRI^NIM
INSTALACIJAMA
Mr. sc. Ivan Matekovi}, dipl. ing.
Elektrokontakt d.d., Radni~ka cesta b.b., 10000 Zagreb, Hrvatska
Elektri~na oprema i ure|aji su s obzirom na udarne napone svrstani u ~etiri prenaponske
kategorije. Za svaku od tih prenaponskih kategorija dan je podnosivi udarni napon (kao
tjemeni iznos oblika 1,2/50s) koji oprema odnosno ure|aj mora izdr`ati. Procijeni li se da je
rizik od prenapona ve}i od troškova ugradnje ure|aja za zaštitu od prenapona u elektri~nu
instalaciju pristupa se projektiranju zaštite. Zaštitu od prenapona treba projektirati
uva`avaju}i neke datosti kao što su korišteni sustav elektri~ne razdjelbe, karakteristike ure|aja
za zaštitu od prenapona, zahtjevi za nesmanjenom djelotvornoš}u ure|aja za zaštitu od kratkog
spoja i preoptere}enja te zaštitnih strujnih sklopki i zahtjevi elektrodistributivnog poduze}a.
Pravilno projektirana i izvedena zaštita od prenapona pove}ava raspolo`ivost elektri~ne
instalacije.
(Lit. 8, sl. 5 – original na hrvatskom jeziku)
Autor
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/363 –373/2003.
Energija 1448 UDK 621.395:658.516
PREGLEDNI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 375 – 392
PRIKAZ STANJA NORMIZACIJE I REGULATIVE VEZANE UZ
KOMUNICIRANJE ELEKTROENERGETSKIM VODOVIMA, PLC
II. DIO: REGULATIVA PLC-a
Mr. sc. Suzana Javornik Von~ina, dipl. ing.
HEP d.d. – Sektor za poslovnu informatiku, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, Hrvatska
^lanak daje pregled pokušaja reguliranja uporabe PLC-a i ostalih širokopojasnih kabelskih
transmisijskih mre`a, uklju~uju}i prikaz principa me|unarodnog reguliranja uporabe radijskih
frekvencija, europskog okvira reguliranja elektromagnetske kompatibilnosti i uporabe
radijskih frekvencija, te hrvatskih okvira unutar kojih }e trebati dorada vezana uz reguliranje
uporabe širokopojasnog PLC-a i ostalih širokopojasnih kabelskih transmisijskih mre`a.
(Lit. 33, sl. 1 – original na hrvatskom jeziku)
Autor
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/375 – 392/2003.
Energija 1449 UDK 621.31:519
STRU^NI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 353 – 362
PRORA^UN POKAZATELJA POUZDANOSTI TEHNI^KIH SUSTAVA
UPOTREBOM MARKOVLJEVA PROCESA
Emil Vilenica, dipl. ing.
EKONERG d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, Hrvatska
Upotreba metoda Markovljeva procesa koristi se za prora~un pokazatelja pouzdanosti
tehni~kih sustava. Pokazatelji pouzdanosti tehni~kih sustava su vjerojatnosti stanja u kojima se
sustav mo`e nalaziti, srednja vremena boravka sustava u tim stanjima i u~estalost nastupanja tih
stanja. U ~lanku su objašnjene temeljne metode i postupci prora~una pokazatelja pouzdanosti
tehni~kih sustava upotrebom Markovljeva procesa.
(Lit. 6, sl. 1 – original na hrvatskom jeziku)
Autor
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/353 – 362/2003.
1

2
Energija 1449 UDK 621.31:519
1. Prora~un pokazatelja pouzdanosti
tehni~kih sustava upotrebom Markovljeva
procesa
I. Vilenica, E.
II. EKONERG d.o.o., Ulica grada Vukovara
37, 10000 Zagreb, Hrvatska
Markovljev proces
Vjerojatnost stanja sustava
Srednje vrijeme boravka u stanju sustava
U~estalost nastupanja stanja sustava
Energija 1448 UDK 621.395:658.516
1. Prikaz stanja normizacije i regulative
Normizacija
vezane uz komuniciranje
elektroenergetskim vodovima, PLC
II dio: Regulativa PLC-a
Regulativa
PLC
I. Javornik Von~ina, S. PLT
II. HEP d.d. – Sektor za poslovnu
Elektromagnetska kompatibilnost
informatiku, Ulica grada Vukovara 37,
10000 Zagreb, Hrvatska
xDSL
Energija 1447 UDK 621.316.91
1. Primjena ure|aja za zaštitu od prenapona Prenapon
u elektri~nim instalacijama
Zaštita od prenapona
I. Matekovi}, I. Prenaponska kategorija
II. Elektrokontakt d.d., Radni~ka cesta b.b., Ure|aj za zaštitu od prenapona
10000 Zagreb, Hrvatska
Udarna odvodna struja
Napon prorade
Zaštitni nivo

Energija
Godi{te 52 (2003) Br. 5
^asopis Hrvatske elektroprivrede
Uredni{tvo i uprava
Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
Godi{nja pretplata 480,00 kn
Energija 1450 UDK 621.315.2:621.395.386
STRU^NI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 313 – 319
DESET PODMORSKIH TRASA – STO KILOMETARA PODMORSKOG
KABELA 35 kV – DESET GODINA POGONSKE EKSPLOATACIJE
PODMORSKOG DIJELA PROGRAMA “JADRANSKI OTOCI 35 kV”;
ISKUSTVA I PRIJEDLOZI
Ivo Santica, dipl. ing.
HEP Distribucija d.o.o. – DP Elektrodalmacija, Polji~ka b.b., 21000 Split, Hrvatska
Skoro deset godina eksploatacije objekata HEP-ovog programa “Jadranski otoci 35 kV”
obvezuje na karatak stru~ni osvrt. Ovim ~lankom pokušat }e se sistematizirati iskustva
najspecifi~nijeg dijela programa; a to su podmorski kabeli. U ovaj dio ulo`eno je pribli`no sto
milijuna kuna. Sto kilometara podmorskog kabela polo`eno je na deset razli~itih dionica od
otoka Lošinja do otoka Mljeta. U samo godinu dana napravljeni su pripremno istra`iva~ki
radovi, isho|ene lokacijske i gra|evinske dozvole, projektirane trase, odabran proizvo|a~ i
polo`eni kabeli. Timski vo|ena, grupa HEP-ovih specijaliziranih stru~njaka, obavila je ovaj
zadatak u zadanom roku.
Koliko vješto i uspješno pokušat }e se odgovoriti s ove vremenske distance.
(Lit. 2, sl. 5 – original na hrvatskom jeziku)
Autor
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/313 – 319/2003.
Energija 1451 UDK 620.9.351.64
PREGLEDNI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 341 – 351
VA@NOST DONOŠENJA STANDARDA ENERGETSKE EFIKASNOSTI
RADI POVE]ANJA NACIONALNIH ENERGETSKIH UŠTEDA
Mr. sc. Vesna Kolega, dipl. ing.
EI Hrvoje Po`ar, Savska 163, 10000 Zagreb, Hrvatska
U ~lanku su prikazana iskustva kao potvrda va`nosti uvo|enja standarda energetske efikasnosti
ku}anskih ure|aja i uredske opreme radi smanjenja energetske potrošnje u stambenom i
javnom sektoru zgrada na nacionalnom nivou, s posebnim osvrtom na va`nost provo|enja
me|unarodne i regionalne harmonizacije standarda energetske efikasnosti, energetskih
oznaka i test procedura. Nadalje, opisana su dva osnovna pristupa etabliranju standarda
energetske efikasnosti: statisti~ki i in`injersko-ekonomski.
(Lit. 11, sl. 4 – original na hrvatskom jeziku)
Autor
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/341 – 351/2003.
Energija 1452 UDK 621.316.1.003
PREGLEDNI ^LANAK
Energija 52/2003/5, 321 – 339
DISTRIBUIRANA PROIZVODNJA ELEKTRI^NE ENERGIJE
Dr. sc. Nijaz Dizdarevi}, dipl. ing. – dr. sc. Matislav Majstrovi}, dipl. ing. – dr. sc.
Sr|an @utobradi}, dipl. ing.
EI Hrvoje Po`ar, Savska 163, 10000 Zagreb, Hrvatska
U ovom su radu na op}eniti na~in razmotrena glavna obilje`ja distribuirane proizvodnje
elektri~ne energije. Najprije su opisani tehni~ki utjecaji distribuiranih izvora na sustave
proizvodnje, prijenosa i distribucije elektri~ne energije. Zatim su predo~ena neka rješenja
tehni~kih utjecaja te otvorena pitanja. Proizvodnja elektri~ne energije iz malih vjetroelektrana
smještena je u kontekst distribuirane proizvodnje. Opisane su vrste prora~una u distribucijskoj
mre`i koje se koriste u studijskoj analizi priklju~enja izvora na distribucijsku mre`u.
(Lit. 8, sl. 1 – original na hrvatskom jeziku)
Autori
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/321 – 339/2003.
3

4
Energija 1452 UDK 621.316.1.003
1. Distribuirana proizvodnja elektri~ne
energije
I. Dizdarevi}, N. – Majstrovi}, M. –
@utobradi}, S.
II. EI Hrvoje Po`ar, Savska 163,
10000 Zagreb, Hrvatska
Energija 1451 UDK 620.9.351.64
1. Va`nost donošenja standarda energetske
efikasnosti radi pove}anja nacionalnih
energetskih ušteda
I. Kolega, V.
II. EI Hrvoje Po`ar, Savska 163,
10000 Zagreb, Hrvatska
Energija 1450 UDK 621.315.2:621.395.386
1. Deset podmorskih trasa – sto kilometara
podmorskog kabela 35 kV – deset godina
pogonske eksploatacije podmorskog dijela
programa “Jadranski otoci 35 kV”;
Iskustva i prijedlozi
I. Santica, I.
II. HEP Distribucija d.o.o. – DP
Elektrodalmacija, Polji~ka b.b.,
21000 Split, Hrvatska
Distribuirana proizvodnja
Disperzirani izvori
Vjetroelektrane
Distribucijska mre`a
Standardi energetske efikasnosti
Test procedure
Me|unarodna harmonizacija
Statisti~ki pristup
In`enjersko-ekonomski pristup
Podmorski kabel
Priobalna zaštita
Znak zabrane sidrenja

Energija
Volume 52 (2003) N o 5
Review of electricity of Croatia
Editorial and advertisements offices:
Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
Subscription rate for 6 numbers p.a. USD 95
ENERGIJA 1447 UDK 621.316.91
SUBJECT REVIEW
ENERGIJA 52/2003/5, 363 – 373
APPLICATION OF OVERVOLTAGE PROTECTION EQUIPMENT IN
ELECTRICAL INSTALLATIONS
Ivan Matekovi}, M. Sc.
Elektrokontakt d.d., Radni~ka cesta b.b., 10000 Zagreb, Croatia
Electrical equipment and appliances are divided into four groups considering impulse voltage.
For all of these overvoltage categories a tolerable impulse voltage is given (as front shape value
of 1,2/50µs), which the equipment or appliance has to overcome. If overvoltage risk is estimated
to be greater than the costs of building the equipment into electrical installations, then
protection design is done. Overvoltage design has to take into account some facts such as used
system of electrical distribution, protection equipment characteristics, needs for not decreasing
efficiency of short voltage and overload protection, as well as of current circuit breaker and
demands of electric distribution company. Good design and realization of overvoltage
protection increases the availability of electrical installations.
(No. of References: 8, Fig.: 5 – original in Croatian)
Author
ISSN 0013-448
ENJAAC 52/5/363 – 373 /2003.
ENERGIJA 1448 UDK 621.395:658.516
SUBJECT REVIEW
ENERGIJA 52/2003/5, 375 – 392
STATE REVIEW OF NORMISATION AND REGULATION CONNECTED
TO ELECTRIC ENERGY LINE COMMUNICATION, PLC
PART II: PLC REGULATION
Suzana Javornik Von~ina, M. Sc.
HEP d.d. – Sektor za poslovnu informatiku, Ulica grada Vukovara 37,10000 Zagreb, Croatia
The paper gives a review of PLC usage regulation attempts and other wide range cable
transmission networks including a review of international regulating principle of radio
frequencies, European framework of regulating electromagnetic compatibility and radio
frequencies usage, as well as the Croatian framework for the elaboration of regulation
connected to widerange PLC usage and other widerange cable transmission networks.
(No. of References: 33, Fig.: 1 – original in Croatian)
Author
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/375 – 392/2003.
ENERGIJA 1449 UDK 621.31.519
PROFESSIONAL PAPER
ENERGIJA 52/2003/5, 353 – 362
RELIABILITY PARAMETER CALCULATION OF TECHNICAL SYSTEMS
USING MARKOVLJEV’S PROCESS
Emil Vilenica, B. Sc.
EKONERG d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, Croatia
Markovljev’s process method is suitable for calculation of technical systems' reliability
parameters. Reliability parameters of technical systems are probability states in which the
systems can be found, mean time of their duration and their frequency. In the paper basic
methods and procedures of calculating reliability parameters of technical systems using
Markovljev’s process are evaluated.
(No. of References: 6, Fig.: 1 – original in Croatian)
Author
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/353 – 362/2003.
5

6
ENERGIJA 1449 UDK 621.31.519
1. Reliability Parameter Calculation of
Technical Systems Using Markovljev’s
Process
I. Vilenica, E.
II. EKONERG d.o.o., Ulica grada Vukovara 37,
10000 Zagreb, Croatia
Markovljev’s Process
Probability of System State
Mean Time of State Duration
Frequency of System State
Commencement
ENERGIJA 1448 UDK 621.395:658.516
1. State Review of Normisation and
Normisation
Regulation Connected to Electric Energy
Line Communication, PLC – II Part: PLC
Regulation
Regulation
PLC
I. Javornik Von~ina, S. PLT
II. HEP d.d. – Sektor za poslovnu
Electromagnetic Compatibility
informatiku, Ulica grada Vukovara 37,
10000 Zagreb, Croatia
xDSL
ENERGIJA 1447 UDK 621.316.91
1. Application of Overvoltage Protection
Overvoltage
Equipment in Electrical Installations
Overvoltage Protection
I. Matekovi}, I. Overvoltage Category
II. Elektrokontakt d.d., Radni~ka cesta b.b. Overvoltage Protection Equipment
10000 Zagreb, Croatia
Impulse Discharge Current
Operational Voltage
Protection Level

Energija
Volume 52 (2003) N o 5
Review of electricity of Croatia
Editorial and advertisements offices:
Zagreb, Ulica grada Vukovara 37
Subscription rate for 6 numbers p.a. USD 95
ENERGIJA 1450 UDK 621.315.2:621.395.386
PROFESSIONAL PAPER
ENERGIJA 52/2003/5, 313 – 319
TEN UNDERSEA LINES – HUNDRED KILOMETERS OF 35kV
UNDERSEA CABLE - TEN YEARS OF EXPLOITATION OF THE
PROGRAMME'S “ADRIATIC ISLANDS 35kV” UNDERSEA PART
EXPERIENCES AND SUGGESTIONS
Ivo Santica, B. Sc.
HEP Distribucija d.o.o. – DP Elektrodalmacija, Polji~ka b.b., 21 000 Split, Croatia
After almost ten years of exploitation of HEP’s programme “Adriatic Islands 35kV” there rose
a need for a short professional review. This paper is an attempt to present the most specific part
of the programme, i.e. undersea cables. About a hundred million Kuna were invested into this
part. A hundred kilometers of undersea cable are situated on ten different points from the
island of Lošinj to the island of Mljet. In only a year preparatory research work was done,
location and construction permits obtained, routes projected, producer selected and cabels
laid. A team of HEP’s experts completed this project within a given time frame. Following this
time period, we will be able to answer how well and successfully.
(No. of References: 2, Fig.: 5 – original in Croatian)
Author
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/313 – 319/2003.
ENERGIJA 1451 UDK 620.9.351.64
SUBJECT REVIEW
ENERGIJA 52/2003/5, 341 – 351
IMPORTANCE OF ENERGY EFFICIENCY STANDARDS TO INCREASE
NATIONAL ENERGY SAVINGS
Vesna Kolega, M. Sc.
EI Hrvoje Po`ar, Savska 163, 10000 Zagreb, Croatia
In the paper experiences are shown as a verification of importance of appliances' and office
equipment's energy efficiency standardisation in order to decrease energy consumption in
apartments and public buildings on the national level. There is a special review of the
importance of international and regional harmonisation of energy efficiency standards, energy
labeling and test procedures. Furthermore, two basic approaches to energy efficiency
standardisation are described: the statistical and the engineering-economic.
(No. of References: 11, Fig.: 4 – original in Croatian)
Author
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/341 – 351/2003.
ENERGIJA 1452 UDK 621.316.1.003
SUBJECT REVIEW
ENERGIJA 52/2003/5, 321 – 339
DISTRIBUTED PRODUCTION OF ELECTRIC ENERGY
Nijaz Dizdarevi}, D. Sc. – Matislav Majstrovi}, D. Sc. – Sr|an @utobradi}, D. Sc.
EI Hrvoje Po`ar, Savska 163, 10000 Zagreb, Croatia
The paper discusses in a general way the main characteristics of distributed electric energy
production. First, technical influence of distributed resources on production, transmission and
distribution systems of electric energy are given. Some technical solutions and open questions
are quoted. Electric energy production from small wind plants is given as a distributed
production. Calculation methods applied in distribution network are described, which are used
in the study analysis of resource connection to the distribution grid.
(No. of References: 8, Fig.: 1 – original in Croatian)
Authors
ISSN 0013-7448
ENJAAC 52/5/321 – 339/2003.
7

8
ENERGIJA 1452 UDK 621.316.1.003
1. Distributed Production of Electric Energy Distributed Production
I. Dizdarevi}, N. – Majstrovi}, M. –
Dispersed Resources
II.
@utobradi}, S.
EI Hrvoje Po`ar, Savska 163,
10000 Zagreb, Croatia
Wind Power Plants
Distribution Network
ENERGIJA 1451 UDK 620.9.351.64
1. Importance of Energy Efficiency
Standards to Increase National Energy
Savings
I. Kolega, V.
II. EI Hrvoje Po`ar, Savska 163,
10000 Zagreb, Croatia
ENERGIJA 1450 UDK 621.315.2:621.395.386
1. Ten Undersea Lines – Hundred
Kilometers of 35kV Undersea Cable –
Ten Years of Exploitation of the
Programme's “Adriatic Islands 35kV”
Undersea Part; Experiences And
Suggestions
I. Santica, I.
II. HEP Distribucija d.o.o. – DP
Elektrodalmacija, Polji~ka b.b.,
21000 Split, Croatia
Energy Efficiency Standards
Test Procedures
International Harmonisation
Statistical Approach
Engineering-Economic Approach
Undersea Cable
Costal Protection
Anchoring Prohibition Sign