detaljni izvedbeni nastavni planovi - Sveučilišni odjel za studije ...

SVEUČILIŠTE U SPLITU 

SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STUDIJE MORA 

DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PLANOVI 

PREDDIPLOMSKI STUDIJ BIOLOGIJA I EKOLOGIJA MORA

Naziv predmeta OPĆA KEMIJA 

Kod predmeta SMB101 

Satnica predmeta 

(P/S/V) 

45/30/30 

ECTS 

8 (5 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje i 3- laboratorijske vježbe, 

(uz obrazloženje) kolokviji) 

Status predmeta 

obavezan X izborni 

(označiti X) 

temeljni X napredni specijalistički 

Studijski program i 

razina studija 

Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij 

Godina/semestar I. godina / I. semestar 

Preduvjeti za upis 

Jezik poduke i 

- 

mogućnost praćenja na 

drugim jezicima 

Hrvatski 

Nositelj predmeta 

Doc. dr. sc. Slobodan Brinić, docent 

- dio nastave izvodi prof. dr. sc. Zoran Grubač, izvanredni profesor 

Voditelj 

vježbi/seminara 

Doc. dr. sc. Slobodan Brinić 

O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o 

pohađaju nastave, obveze studenata...) 

Pohađanjem predmeta Opća kemija studenti će se upoznati sa temeljnim kemijskim zakonitostima i principima. 

Savladat će kemijsku nomenklaturu i upoznati se sa osnovama laboratorijskog rada. Razviti će sposobnost kritičkog 

razmišljanja o eksperimentima provedenim u laboratoriju i uključenosti kemije u svakodnevni život. 

Nastava iz kolegija Opća kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni. 

Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete: 

• prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), 

• prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), 

• odrađene vježbe (100% iznos). 

Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij 

može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu 

odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe. 

Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati 

maksimalno sa dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra. 

Popis obavezne literature 

1. Filipović, S. Lipanović, 1995. Opća i anorganska kemija 1. i 2. dio, Školska 

knjiga, Zagreb. 

2. B. Perić, Kemijsko računanje, HDKI/Kemija u industriji, Zagreb, 2006. 

3. M. Sikirica, 2001. Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb. 

4. Vježbe iz opće i anorganske kemije I. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki 

fakultet u Splitu, Split. 

Popis izborne literature 

R. Chang, Chemistry, McGraw-Hill, Inc., New York, 1991. 

J. W. Hill, R. H. Petrucci, General Chemistry, Prentice-Hall, New Jersey, 2002. 

3. J. C. Kotz, P. Treichel Jr., Chemistry & Chemistry reactivity, Sounders College Publishing, New York, 

1999. 

Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja) 

Predavanje 1. 

Uvod - Prirodne znanosti i kemija. Mjerne jedinice i mjerenje. Klasifikacija materije. Čiste tvari. Rastavljanje tvari na 

čiste tvari. Svojstva čistih tvari. Vrste čistih tvari, atom i kemijski element. 

Ishod učenja: Ponoviti definicije mjernih jedinica, decimalne jedinice. Upoznati podjelu tvari i načine njihovog 

rastavljanja. Usvojiti razlike između pojmova mase i težine. 

Predavanje 2.

Svojstva čistih tvari, fizička i kemijska svojstva. Atom i kemijski element. Kemijski simboli elemenata. Zakoni 

kemijskog spajanja po masi i volumenu. Atomska teorija - od ranih ideja do Johna Daltona. Avogadrova hipoteza. 

Ishod učenja: Znati razlikovati fizička i kemijska svojstva tvari, intenzivna i ekstenzivna svojstva. Znati definirati 

zakone kemijskog spajanja po masi. Upoznavanje s razlozima uvođenja i povijesne definicije atoma i relativne 

atomske mase. Objasniti Gay-Lussacov zakon spojnih volumena pomoću kojeg je Avogadro uveo pojam molekula. 

Predavanje 3. 

Otkriće strukture atoma. Otkriće rendgenskih zraka i radioaktivnosti. Rutherfordov model atoma. 

Rendgenske zrake i struktura kristala. Braggova jednadžba. Izotopi i struktura atomske jezgre. 

Ishod učenja: Ponašanje nabijene čestice u električnom i magnetnom polju. Elektron i način otkrića njegovog naboja i 

mase. Objašnjenje radioaktivnosti. Otkriće atomske jezgre i protona. Objašnjnje strukture atomske jezgre i izotopa. 

Predavanje 4. 

Struktura čistih tvari. Atomska struktura čistih tvari. Tipovi kristalnih sustava i karakteristike kristala. Kubični 

kristalni sustav. Molekulska struktura čistih tvari. Priroda plina. Priroda tekućine. Pojam temperature. Kinetička teorija 

plinova. 

Ishod učenja: Poznavanje kristalnih sustava. Teseralni kristalni sustav. Agregatna stanja tvari i temperatura. 

Predavanje 5. 

Plinski zakoni i jednadžba stanja idealnog plina. Realni plinovi. Relativna atomske i molekulske mase. Metode 

određivanja relativnih atomskih (Dulong-Petitova metoda, difrakcija rendgenskih zraka, spektrograf masa) i 

molekulskih masa (iz gustoće plina, metodom Victora Mayera, Hoffmanova metoda). Periodni sustav elemenata i 

periodni zakon. 

Ishod učenja: Definirati varijable koje opisuju stanje plina. Objasniti Boyle Mariottov zakon i Charles Guy lissacov 

zakon te jednadžbu stanja idealnog plina. razlika između realnih i idealnih plinova. 

Predavanje 6. 

Elektronska struktura atoma - Bohrov model atoma, kvantni brojevi. Kvantna teorija i elektronska struktura atoma. 

Atomske orbitale. 

Ishod učenja: Objasniti spektar elektromagnetskog zračenja. Uzroci apsorpcije i emisije zračenja. Objasniti Planckovu 

jednadžbu energije i zračenja. Objasniti fotoelektrični efekt i Einsteinovu fotoelektričnu jednadžbu. Objasniti Bohrov 

model atoma vodika i rješenje modela. 

Predavanje 7. 

Periodična klasifikacija elemenata i periodni sustav. Periodične promjene fizikalnih osobina. Atomski radijus. Energija 

ionizacije. Elektronski afinitet. Elektronegativnost. 

Ishod učenja: Objasniti današnji periodni sustav elemenata i njihovu elektronsku strukturu. 

Predavanje 8. 

Kemijska veza i struktura molekula - Elektronska teorija valencije, ionski i kovalentni spojevi. Elektronegativnost i 

stupanj oksidacije. Pisanje Lewisovih struktura i pravilo okteta. Formalni naboji. Izuzeci od pravila okteta. VSEPR model i 

geometrija molekule. 

Ishod učenja: Objasniti pojam valencije atoma elemenata. Objasniti uzroke ispajanja atoma elemenata. Objasniti 

uzroke nastajanja ionske veze i svojstava ionskih spojeva. 

Predavanje 9. 

Karakteristike veze. Teorija valentne veze i teorija molekulskih orbitala.. 

Ishod učenja: Objasniti kako nastaje kovalentna veza. Razlika između teorije valentne veze i teorije molekulskih 

orbitala. 

Predavanje 10. 

Međumolekularne sile. Dipolni moment, Van der Waalsove i Londonove sile, vodikova veza. Struktura i osobine tekućina 

i krutina. Fizikalne osobine otopina. Vrste otopina. Izražavanje koncentracije. 

Ishod učenja: Objasniti vrste međumolekulskih sila i zbog čega one nastaju. Objasniti što su to otopine. Navesti vrste 

otopina. Navesti načine izražavanja koncentracija. 


Otopine tekućina u tekućinama. Otopine krutina u tekućinama. Otopine plinova u tekućinama. Utjecaj temperature na 

topljivost. Utjecaj tlaka na topljivost plinova. Koligativne osobine otopina neelektrolita i koligativne osobine otopina 

elektrolita. 

Ishod učenja: Objasniti razloge otapanja ionskih spojeva. Objasniti ovisnost otapanja o toplini i Le Chatellierov

princip. 


Kemijske reakcije - vrste kemijskih reakcija, redoks reakcije, reakcije kompleksa (protolitičke reakcije i reakcije taloženja i 

otapanja), složene reakcije. 

Ishod učenja: Objasniti redoks reakcije. Razumijeti što su oksidacijska, a što redukcijska sredstva. Objasnit kako 

nastaju reakcije otapanja i taloženja. 


Kemijska kinetika, brzina reakcije, mehanizam reakcije, energija aktivacije. Kemijska ravnoteža - Pojam ravnoteže, 

kemijska ravnoteža i konstanta kemijske ravnoteže. Faktori koji utječu na kemijsku ravnotežu. 

Ishod učenja: Objasniti endotermne i egzotermne reakcije. Objasniti što je energija aktivacije i kako na nju djeluju 

katalizatori. Navesti o čemu ovisi brzina kemijske rekcije. 


Ravnoteže u homogenim i heterogenim sustavima. 

Ishod učenja: Objasniti kada u reakcijama nastaje stanje ravnoteže. Navesti i objasniti zakon kemijske ravnoteže. 

Objasniti utjecaj temperature na kemijsku ravnotežu. 


Ravnoteže u otopinama elektrolita - ravnoteže u otopinama kiselina i baza, ravnoteže u otopinama kompleksa, ravnoteže 

između otopine i neotopljenog kristala, redoks ravnoteže 

Ishod učenja: Objasniti ravnotežu u otopinama elektrolita. Ionski produkt vode, pH. 

Seminar 1. Stupanj oksidacije: Definicija, pravila za određivanje stupnja oksidacije atoma, iona, molekula. Primjeri i 

uvježbavanje. 

Ishod učenja: Odrediti stupanj oksidacije atoma, iona i molekule. 

Seminar 2. Nomenklatura anorganske kemije. Nazivi monoatomnih kationa. Nazivi monoatomnih aniona. Nazivi 

poliatomnih kationa. Nazivi poliatomnih aniona. Nazivi liganada. Nazivi kompleksniih iona. Nazivi oksokiselina i 

njihovih soli. 

Ishod učenja: Pravila za imenovanje anorganskih iona i spojeva 

Seminar 3. Uvježbavanje naziva anorganskih spojeva. 

Ishod učenja: Ispravno imenovati ion i spoj. Na osnovu imena napisati formulu. 

Seminar 4. Uravnotežavanje kemijskih jednadžbi. Redoks jednadžbe 

Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. 

Seminar 5. Uvježbavanje pisanja redoks jednadžbi. 

Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu. 

Seminar 6. Stehiometrija: Kvalitativni i kvantitativni odnosi kod kemijskih reakcija. Molna metoda. 

Ishod učenja: Izračunati odnose između reaktanata i produkata. 

Seminar 7. Stehiometrija: Kvantitativni odnosi. Iskorištenje kod kemijskih reakcija i procesa: mjerodavni reaktant, 

reaktant u suvišku, teorijska količina reaktanta, teorijska količina produkta, iskorištenje, gubitci. 

Ishod učenja: Izračunati potrebne količine reaktanata za dobivanje određene količine produkata. Izračunati količinu 

nastalih produkata uz zadane gubitke. 

Seminar 8. Stehiometrija: Volumen i masa u kemijskim reakcijama. 

Ishod učenja: Za reakcije u kojima sudjeluju plinovi i otopine izračunati potrebne količine reaktanata i ili nastale 

produkte. 

Seminar 9. Elektronska konfiguracija atoma i iona 

Ishod učenja: Napisati elektronske konfiguracije izoliranih atoma i iona. Odrediti koji ion ima stabilnu elektronsku 

konfiguraciju. 

Seminar 10. Lewisove strukturne formule 

Ishod učenja: Pravila za pisanje Lewisovih strukturnih formula. Na osnovu pravila crtanje Lewisovih strukturnih 

formula odabranih iona i spojeva. 

Seminar 11. Elektronske strukturne formule 

Ishod učenja: Polazeći od Lewisove strukturne formule napisati elektronsku strukturnu formulu. Pretpostaviti 

hibridizaciju i objasniti veze koje nastaju. 

Seminar 12. Kemijska ravnoteža u homogenim i heterogenim sustavima

Ishod učenja: Napisati izraz za konstantu ravnoteže. Odrediti utjecaj dodatka reaktanta ili produkta na ravnotežu. 

Seminar 13. Kemijska ravnoteža u otopinama elektrolita. 

Ishod učenja: Izračunati pH otopine elektrolita. Ravnoteža u otopinama baza i kiselina. 

Vježba 1. Osnovna pravila laboratorijskog rada, Mjere opreza i zaštite u laboratoriju, Osnovni laboratorijski pribor. 

Pranje, čišćenje i sušenje laboratorijskog posuđa. Osnovne laboratorijske operacije. kemikalije i postupanje s njima. 

Rastavljanje tvari na čiste tvari. Rastavljanje heterogenih smjesa Rastavljanje homogenih smjesa 

Ishod učenja: Poznavanje mjera opreza i rada u laboratoriju. Rad s laboratorijskim posuđem i priborom. Mjerenje 

volumena kapljevina. Vaganje. Određivanje gustoće tvari 

Vježba 2. Rastavljanje tvari na čiste tvari, Rastavljanje heterogenih tvari, Sedimentiranje, dekantiranje, 

centrifugiranje, Filtriranje na obično složeni filter papir, Filtriranje na naborani filter papir, Filtriranje na filtar-papiru u 

Büchnerovom lijevku, Destilacija i frakcijska destilacija, Sublimacija joda. Ekstrakcija joda iz vodene otopine 

Ishod učenja: Poznavanje postupaka za odjeljivanje heterogenih i homogenih tvari. razlikovanje homogenih i 

heterogenih tvari. 

Vježba 3. Fizičke i kemijske promjene, Zakon o održanju težine, Gay-Lussacov zakon spojenih volumena, Vježba s 

modelima jediničnih ćelija, Određivanje relativne atomske mase cinka Zn, Određivanje empirijske formule bakrova 

klorida. 

Ishod učenja: Razlikovanje fizičkih od kemijskih promjena. Dakaz zakona o održanju težine i Guy-Lussacovog 

zakona. Kubični kristalni sustav i računanje broja atoma koji pripadaju pojedinoj jediničnoj ćeliji. Definicija realtivne 

atomske mase i određivanje relativne atomske mase cinka Zn. Definicija i određivanje empirijske fomule. 

Vježba 4. Plinski zakoni: Određivanje molarnog volumena kisika, Boyle-Mariotteov zakon, Charles-Gay Lussacov 

zakon, Ovisnost tlaka o temperaturi kod plinova. 

Ishod učenja: Definiranje i dokaz plinskih zakona. Grafička ilustracija plinskih zakona. 

Vježba 5. Otopine i njihova svojstva. Načini izražavanja koncentracija. Priprema otopine zadane koncentracije. 

Otopine kapljevina u kapljevinama. Otopine plinova u kapljevinama. Ovisnost topljivosti o prirodi (strukturi) tvari. 

Ovisnost topljivosti o temperaturi. Otapanje kapljevina u kapljevinama. Otapanje plinova u kapljevinama. Henryjev 

zakon. Određivanje molarne mase metodom sniženja ledišta. Ilustracija elektrolitske disocijacije. Ilustracija putovanja 

iona prema elektrodama. Električna vodljivost otopina. Redoks-reakcija sumpora i kisika. Redoks reakcija razrijeđene 

dušične kiseline i otopine željezova(II) sulfata. Reakcija raspadanja i nastajanja kompleksa. Reakcija supstitucije 

liganada. Protolitička reakcija (kiselinsko-bazna titracija). 

Ishod učenja: Definiranje otopina i načina izražavanja koncentracija. Priprava otopine zadane koncentracije. 

Poznavanje elektrolita i određivanje jakosti elektrolita. Vrste kemijskih reakcija. Kiselinsko-bazna titracija. 

Vježba 6. Kemijska kinetika, Utjecaj koncentracije reaktanata na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj temperature na 

brzinu kemijske reakcije. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Ravnoteže u otopinama elektrolita. 

Pomicanje kemijske ravnoteže. Određivanje konstante disocijacije kiselina, Ka. Određivanje pH: Približno 

određivanje vrijednosti pH pomoću indikatora, Određivanje vrijednosti pH pomoću Vernierovog pH senzora. 

Elektroliza - Određivanje Faradayeve konstante. Elektromotorna sila galvanskog članka - Daniellov članak. 

Ishod učenja: Poznavanje utjecaja koncentracije reaktanata, temperature, katalizatora na brzinu kemijske reakcije. 

Definicija i određivanje pH. Kisele i bazne otopine. Faradayevi zakoni, Određivanje elektromotorne sile članka. 

Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja) 

Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni 

testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na 

slijedeći način: 

Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita 

Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan 

Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar 

Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar 

Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog – izvrstan 

Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. 

Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno. 

Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji 

od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni

dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način: 

Točno riješeno više od 55% - dovoljan 

Točno riješeno više od 70 % - dobar 

Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar 

Točno riješeno više od 90 % - izvrstan 

Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu 

položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to 

pravo. 

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...) 

Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 

8. Obavijesti studentima se objavljuju i na web stranicama Zavoda. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima 

zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktfsplit.hr/zoak/.Tamo 

su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika. 

Naziv predmeta BIOLOGIJA STANICE 



(P/S/V) 

30/0/45 

ECTS 

(uz obrazloženje) 

5 (3 - predavanja, samostalno učenje i 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) 



(označiti X) 








- 



Hrvatski i engleski 

Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Nada Bezić, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Dr. sc. Elma Vuko, viši asistent 



Evolucija stanice, te organizacijski principi građe stanice. Simbiotska teorija o porijeklu plasta, mitohondrija i postanku 

eucite. Građa biomembrana i načini transporta kroz membranu. Stanična jezgra, DNA molekula, kemijska građa te njena 

organizacija. RNA molekule u stanici i njhove funkcije. Građa i funkcija jezgrice. Tipovi, sastav i građa ribosoma. 

Centralna dogma biologije - sinteza proteina. Endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat. Plastidi - kloroplasti 

submikroskopska građa, fotosinteza. Mitohondriji, submikroskopska građa i metabolizam. Peroksisomi i njhova 

metabolička uloga. Citoskelet i stanična gibanja. Stanični cilus. Kromosomi, građa te gibanje za vrijeme diobe. Tipovi 

mitoza i princip diobe. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza te oplodnja. Diferecijacija i proliferacija stanica. Jacob-Monod 

model regulacije gena. Apoptoza, uzroci starenja i smrt stanice. Tumori, uzroci i vrste. 

Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom biljne i životinjske stanice i funkcijom njenih struktura do 

molekularne razine. 

Nastava je organizirana kroz predavanja i praktične vježbe te konzultacije. Osim udžbenika na hrvatskom jeziku 

studenti imaju web prezentaciju te upute u obliku skripte za pohađanje vježbi. 

Studenti su obavezni u 100% realizaciji prisustvovati predavanjima i vježbama. 


1. G. M. Cooper, Stanica: molekularni pristup, Medicinska naklada, Zagreb, 2004. 


2. B. Alberts, D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts, J. Watson: Molecular Biology of the Cell, Garland Publishing, Inc., 

New York, London, 1994. 

3. M. W. Berns: Stanica, Školska knjiga, Zagreb, 1997.


Predavanje 1. Uvod, evolucija stanice 

Ishodi učenja: Osnovne karakteristike živih organizama. Nastanak i karakteristike prve stanice. Vremenska skala 

evolucije živih organizama, evolucija metabolizma, te eksperimentalni dokazi evolucije. Razvoj biljnog i životinjskog 

svijeta u odnosu na viruse. Usporedba biljne i životinjske stanice i tkiva. 

Predavanje 2. Teorija endosimbioze, građa biomembrana – lipidi 

Ishodi učenja: Evolucija stanice – teorija endosimbioze nastanka eukariota. Eksperimentalne metode u istraživanjima 

u biologiji stanice. Opće karakteristike biomembrana i staničnih stijenki. Lipidni dio membrane, fosfolipidi, kolesterol 

i glikolipidi. 

Predavanje 3. Membrana - proteini i transporti kroz membranu 

Ishodi učenja: Tipovi membranskih proteina. Modeli memrane – odnos lipida i proteina. Međudjelovanje membrana. 

Način povezivanje stanica koje imaju celuloznu staničnu stijenku. Prolaz tvari kroz membranu: pasivni transport, 

olakšana difuzija i aktivni transport. Ionski gradijent i membranski potencijal. Otpuštanje neurotransmitera na sinapsi. 

Tipovi fagocitoze i pinocitoze. Sortiranje tvari u endosomu. 

Predavanje 4. Stanična jezgra, jezgrica, DNA i RNA 

Ishodi učenja: Nukleoplazma te jezgrin kromatin. Jezgrina ovojnica, jezgrina pora i nuklearna lamina. Građa i 

funkcija jezgrice. Uloga jezgre i jezgrice u toku diobe stanice. Građa i semikonzervativna replikacija DNA. Odnos 

broja i veličine genoma nekih značajnijih organizama. 

Kromosomi, kromatin i nukleosom. Položaj i značenje histonskih proteina. Interfazni kromatin i domena kromatinske 

petlje. 

Predavanje 5. Ribosomi. Centralna dogma biologije 

Ishodi učenja: Građa, funkcija i tipovi ribosoma. Struktura i funkcija tRNA molekule. Sinteza proteina, transkripcija i 

translacija (inicijacija, elongacija i terminacija) kod prokariota i eukariota. Pregled translacije, genetički kod i značenje 

polisoma. Vezani geni i proteini te veličina genoma. Uloga i značenje introna i egsona u teorijama evolucije. 

Predavanje 6. Endoplazmatski retikulum 

Ishodi učenja: Struktura i vrste endoplazmatskog retikuluma. Hrapavi endoplazmatski retikulum, sekrecijski put, 

razvrstavanje proteina, kotranslacijski i posttranslacijski prijenos sekrecijskih proteina u ER. Topologija sekrecijskog 

puta i ugradnja proteina u membranu ER-a. Glatki ER i načini sinteze fosfolipida. Značenje flipaze te kolesterola i 

ceramida. Vezikularni transport iz ER-a u Golgijev aparat. Povratak proteina koji djeluju u ER-u. 

Predavanje 7. Golgijev aparat i lizosomi 

Ishodi učenja: Struktura i funkcija Golgijevog aparata. Sinteza sfingomijelina i glikolipida u G. aparatu. Lizosomi – 

fagocitoza i autofagija. Organizacija lizosoma te endocitoza i njihov nastanak. Lizosomske bolesti. 

Predavanje 8. Mitohondrij – građa i funkcija – disanje 

Ishodi učenja: Bioenegetika i metabolizam. Mitohondrij strukturalno, značenje genoma, te njegova metabolička 

aktivnost. Održavanje protonskog gradijenta, transport metabolita kroz unutrašnju membranu mitohondija i uloga 

ATP- sintetaze. Načini transporta proteina u matriks mitohondrija i značenje kardiolipina. 

Predavanje 9. Kloroplasti – građa i funkcija – fotosinteza. Peroksisomi – uloga u metabolizmu 

Ishodi učenja: Struktura kloroplasta i značenje genoma. Usporedba kemiosmotičkog stvaranja ATP-a u mitohondriju i 

kloroplastu. Unos proteina u stromu kloroplasta i dajlnji transport u tilakoidni lumen. Kromoplasti, etioplasti, 

leukoplasti, amiloplasti, te razvoji kloroplasta. Fotosinteza - reakcije na svjetlu – fotoliza vode, lančane i kružne 

reakcije. Reakcije u tami – Calvinov ciklus. Značenje peroksisoma u biljnim i životinjskim stanicama - katalaza. 

Glioksisomi – glioksilatni ciklus. Uloga peroksisoma u respiraciji. Nastanak peroksisoma. 

Predavanje 10. Citoskelet i stanična gibanja 

Ishodi učenja: Formiranje aktinskhi filamenata i njihova organizacija. Način združivanja citoskeleta i stanične 

membrane kod eritrocita. Struktura sarkomere, kontrakcija – združivanje tropomiozina i troponina. Izgradnja i vrste 

proteina intermedijarnih vlakana. Načini pričvršćenja intermedijarnih vlakana. Organizacija i nastanak mikrotubula. 

Centrosom, centriol i organizacija mikrotubula diobenog vretena. Oblikovanje mitotičkog vretena. Organizacija 

mikrotubula u živčanoj stanici. Gibanja mikrotubula u diobi i značenje kinetohore. Cilije, flagelumi i bazalna tijela. 

Predavanje 11. Stanični ciklus, kromosomi 

Ishodi učenja: Faze i regulacija staničnog ciklusa. Faktori rasta i kontrolne točke staničnog ciklusa. Mehanizam 

zastoja u staničnom ciklusu. Uloga proteina p53 u zaustavljanju staničnog ciklusa. Regulacija napredovanja kroz 

stanični ciklus i nadzor u G2 –fazi kontrolne točke. Veza kromatina i kromosoma. Struktura i tipovi kromosoma.

Značenje centromere i telomera. Prokariotski, eukariotski te politeni kromosomi. 

Predavanje 12. Mitoza i tipovi mitoza 

Ishodi učenja: Faze mitoze i mjesta djelovanja MPF-faktora. Razgradnja ciklina tijekom staničnog ciklusa. Djelovanje 

proteolitičkog sustava ciklusa B u toku anafaze. Citokineza animalnih i biljnih stanica. 

Predavanje 13. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza 

Ishodi učenja: Usporedba mitoze i mejoze. Profaza I prve mejotičke diobe. Značenje tetrada, sinaptonemskog 

kompleksa i hijazme. Mejoza oocita kralježnjaka i usporedba s spermatogenezom. Identifikacija citotoksičnog faktora. 

Predavanje 14. Oplodnja, diferecijacija i proliferacija stanica i regulacije gena – model operona 

Ishodi učenja: Oplodnja – mobilizacija Ca 2+ pomoću IP3. Proliferacija stanica kroz embrionalni razvoj životinja 

(morula, blastula, gastrula) i biljaka (vanjski i unutrašnji utjecaj). Formiranje krvnih stanica iz matične stanice. 

Molekularna osnova nasljeđivanja i model operona. 

Predavanje 15. Apoptoza, starenje i smrt stanice. Uzroci i vrste tumora. 

Ishodi učenja: Uzroci i kategorije procesa starenja. Apoptoza – genetska kontrola te regulatori i efektori apoptoze. 

Vrste tumore, nastanak tumora i maligna alteracija. Kemijski i virusni uzroci nastanka tumora. 

Vježba 1. Mikroskop i mikroskopiranje (I dio) 

Ishodi učenja: Upoznavanje dijelova i načina rada svjetlosnog mikroskopa. Povezivanje valne teorije svjetlosti s 

nastankom slike u mikroskopu. Razumijevanje loma svjetlosti kroz okularnu i objektivnu leću te povezivanje s 

orjentacijom slike koju daje mikroskop. Razumijevanje pojmova: vidni kut, stvarna i prividna veličina predmeta, 

ukupno povećanje mikroskopa, numerička apertura, moć razlučivanja mikroskopa. Upoznavanje postupka pravilnog 

mikroskopiranja. Upoznavanje s pravilnim načinom skiciranja i označavanja promatranog objekta u bilježnicu 

Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (II dio) 

Ishodi učenja: Razumijevanje i svladavanje upotrebe imerzijskog objektiva. Razumijevanje loma svjetlosti u 

sredstvima optički različite gustoće izradom preparata i mikroskopiranjem mjehurića zraka i kapljice ulja u vodi. 

Upoznavanje s načinima pripreme preparata za mikroskopiranje. Svladavanje izrade nativnog preparata i histoloških 

prereza upotrebom žileta i mikroskopiranje nativnog preparata. 

Vježba 3. Prokarioti 

Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, karakteristika, metabolizma, načina diobe i raznolikosti arheja i 

eubakterija. Upoznavanje morfologije, bojanja i grupiranja bakterija pregledom mikrobioloških preparata. 

Upoznavanje osobitosti i raznolikosti cijanobakterija mikroskopiranjem nekoliko različitih predstavnika. 

Vježba 4. Eukarioti 

Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, načina diobe i raznolikosti eukariotskih stanica uz usporedbu 

prokariotske i eukariotske stanične organizacije. Upoznavanje plana stanične organizacije jednostaničnih eukariota i 

eukariotskih stanica kao dijelova višestaničnog organizma. Upoznavanje jednostaničnih eukariota i njihovih osobitosti 

mikroskopiranjem papučice, euglene, amebe, jednostaničnih zelenih algi te stanica kvasca. 

Vježba 5. Biljne stanice 

Ishodi učenja: Upoznavanje biljnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Usvajanje znanja o 

sličnosti i različitosti biljne i animalne stanice. Upoznavanje osobitosti stanične organizacije vezane uz funkciju 

mikroskopiranjem biljnih stanica iz pokožice crvenog luka, stanica pluta, stanica mehaničkog tkiva, stanica provodnog 

tkiva. 

Vježba 6. Animalne stanice 

Ishodi učenja: Upoznavanje animalnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Upoznavanje 

osobitosti stanične organizacije vezane uz specifičnu funkciju mikroskopiranjem epitelnih stanica iz sluznice usne 

šupljine, mišićnih, živčanih i spolnih stanica. 

Vježba 7. Stanična jezgra i DNK 

Ishodi učenja: Upoznavanje uloge i organizacije stanične jezgre. Upoznavanje DNK kao nasljednog materijala u u 

stanicama organizama svih živih bića te načina na koji je organizirana i smještena unutar stanice. Razumijevanje 

procesa replikacije i kondenzacije molekula DNK. Upoznavanje s osnovnim biološkim i kemijskim principima tehnika 

za izolaciju DNK koje se koriste u modernim laboratorijima uz postupak izolacije molekule DNK iz biljnog materijala 

metodom „uradi sam“. 

Vježba 8. Stanična stijenka i stanična membrana 

Ishodi učenja: Upoznavanje glavnih građevnih komponenti stanične stijenke različitih vrsta stanica (bakterije, arheje,

alge, gljive, biljke). Razumijevanje funkcije i građe stanične stijenke biljne stanice uz mikroskopiranje stanične 

stijenke i jažičnih kanala nakon bojanja klor-cink-jodom. Upoznavanje građe i propusnosti stanične membrane. 

Upoznavnje s difuzijom različitih otopina u agarnom gelu. Razumijevanje uloge vakuole i turgorskog tlaka. 

Upoznavanje osmoze i indirektnog načina dokazivanja stanične membrane kroz plazmolizu i deplazmolizu u 

stanicama lista vrste Rhoeo discolor te promatranje eritrocita u otopinama različitog toniciteta. 

Vježba 9. Plastidi 

Ishodi učenja: Upoznavanje građe plastida, tipova plastida i pigmenata u plastidima. Upoznavanje smještaja i uloge 

plastida u stanici mikroskopiranjem kloroplasta, kromoplasta i leukoplasta u biljnim stanicama te izoliranih 

kloroplasta nakon izolacije kloroplasta iz špinata diferencijalnim centrifugiranjem. Upoznavanje kromatografskog 

razdvajanja pigmenata i spektofotometrijskog određivanja apsorpcijskog spektra klorofila. 

Vježba 10. Produkti izlučivanja biljnog protoplasta 

Ishodi učenja: Upoznavanje produkata izmjene tvari u biljnoj stanici. Razumijevanje uloge i podjele ergastičnih tvari 

na rezervne, građevne i otpadne. Upoznavanje rezervnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem škrobnih zrnaca iz 

gomolja krumpira. Upoznavanje razlike asimilacijskog i pričuvnog škroba. Upoznavanje amiloze i amilopektina te 

reakcije s Lugolovom otopinom. Upoznavanje otpadnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem kristala kalcij-oksalata 

dihidrata iz peteljke begonije i kristala kalcij-oksalata monohidrata u stanicama lista tradeskancije. 

Vježba 11. Feulgen-nuklealna reakcija na DNA i izrada preparata za istraživanje mitoze 

Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda izradom preparata za istraživanje mitoze u vršcima korjenčića luka 

(Allium cepa). 

Vježba 12. Mitoza 

Ishodi učenja Upoznavanje mitoze kao dijela staničnog ciklusa eukariotskih stanica. Razumijevanje diploidnog i 

haploidnog broja kromosoma. Upoznavanje interfaze i faza mitoze mikroskopiranjem mitoze u vršku korijena crvenog 

luka. Razumijevanje funcije i formiranja diobenog vretena. Razumijevanje citokineze biljnih i animalnih stanica. 

Vježba 13. Endomitoza i politeni kromosomi. C-mitoza. Oblik i građa kromosoma. Kromosomi čovjeka 

Ishodi učenja: Upoznavanje endomitoze kroz izradu i mikroskopiranje preparata politenih kromosoma iz žlijezda 

slinovnica ličinki vinske mušice. Upoznavanje uloge citostatika i C-mitoze. Upoznavanje morfologije kromosoma. 

Upoznavanje kariotipa, kariograma i kromosoma čovjeka. 

Vježba 14. Izrada preparata za proučavanje mejoze. Mejoza 

Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda kroz izradu preparata za istraživanje mejoze u anterama vrste Gasteria 

sp. Razumijevanje mejoze i prepoznavanje faza mejoze na mikroskopskom preparatu. 

Vježba 15. Crossing-over. Gametogeneza. Elektron-mikroskopske snimke različitih staničnih struktura 

Ishodi učenja: Razumijevanje značenja crossing-overa u mejozi. Upoznavanje spermatogeneze i oogeneze. Analiza 

elektron-mikroskopskih snimki različitih stanica i staničnih struktura. 


Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa. Položena oba parcijalna 

testa smatraju se i položenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno 

gradivo. 

Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. 

I SKUPINA PITANJA 

Za prvu mejotičku diobu nije točno da dolazi do: 

a) odvajanja homolognih kromosoma 

b) odvajanja kromatida svakog homologa 

c) sparivanja homologa 

d) spiralizacije kromosoma 

e) nestajanja jezgrine ovojnice 

Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Odaberite 

jednu od pet mogućnosti i zaokružite slovo ispred odgovora kojeg ste odabrali kao točan odgovor. 

Na svako pitanje se mora odgovoriti i to uvijek samo jednim odgovorom, odnosno smije se zaokružiti samo jedno 

slovo ispred odgovora. 

Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. 

II SKUPINA PITANJA 

Uvećanu, realnu i obrnutu sliku objekta daje ________________ mikroskopa.

U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. 

Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. 

III SKUPINA PITANJA 

Opišite aktivni transport na primjeru kalij-natrijeve membranske crpke! 

U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru 

ispod svakog pitanja. 

Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda. 

IV SKUPINA PITANJA 

Koju fazu mitoze prikazuje slijedeća slika: 

_____________________________ 

Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. 

Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod. 

Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova. 

Ocjenjivanje testa: 

36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2) 

42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3) 

48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4) 

54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5) 

Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu. 

Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna 

ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa. Ukoliko student ne 

ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku piše pismeni ispit 

koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Biologija stanice. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom 

bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. 


Naziv predmeta OPĆA ZOOLOGIJA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

5 ECTS (2 za predavanja i laboratorijski rad: 60 sati; 3 za samostalno učenje, rješavanje 

(uz obrazloženje) zadataka u skripti, priprema ispita: 90 sati) 



(označiti X) 








- 



Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku

Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petrić 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petrić 



Opis i cilj kolegija: Tijekom ovog kolegija studenti će se upoznati sa carstvom životinja kroz proučavanje 

taksonomije i raznolikosti svih životinjskih koljena s posebnim naglaskom na njihovu funkcionalnu anatomiju. 

Zadatak kolegija je da studenti ustanove srodne i razlikovne karakteristike svojstvene životinjama, analiziraju 

strukturu i funkciju životinja na staničnoj, tkivnoj i organskoj razini organizacije te usporede opće značajke životnih 

ciklusa i oblika reprodukcije životinja. 

Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali moći: 

- povezati klasifikaciju i filogeniju životinja 

- usporediti glavne morfološke i fiziološke karakteristike svakog koljena životinja 

- prezentirati evolucijski razvoj i funkciju glavnih organskih sustava kod životinja. 

Završetkom ovog kolegija studenti stječu osnove potrebne za razumijevanje i praćenje specijalističkih bioloških i 

drugih predmeta na višim godinama studija. 

Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint 

prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno 

sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da 

prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim 

osobinama životinja te stjeći odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, izrada svježih 

preparata). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju 

predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba 

isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične 

nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni, 

urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu. 

Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u 

nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i 

praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja. Izostanak je 

opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu 

(predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan 

izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. 


1. Matoničkin I, Erben R. 2002. Opća zoologija. Školska knjiga, Zagreb. 

2. Miller SA, Harley JP. 2009. Zoology. McGraw-Hill, New York. 

3. Petrić M. 2012. Interna skripta – predavanja iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split. 

4. Petrić M. 2012. Interna skripta – praktikum iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split. 

5. Petrić M. 2012. Dodatni nastavni materijali - ppt predavanja i praktikuma. 


1. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York. 

2. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, 

New York. 

3. Mader S. 1996. Biology: Laboratory Manual. 5th edition. The McGraw-Hill Companies, Inc. USA. 


Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za izvođenje predavanja/vježbe. 

Predavanje 1. Uvod u zoologiju: evolucijska i ekološka perspektiva (*2) 

Ishodi učenja: Definirati područja zoologije. Povezati evolucijske procese i srodstvene odnose među životinjama. 

Povezati općenite evolucijske veze između različitih životinjskih grupa. Identificirati ekološke principe u zoologiji i 

međusobne odnose između jedinki te između grupa životinja. Razlikovati abiotičke i biotičke faktore. 

Predavanje 2. Stanice, tkiva, organi i organski sustavi životinja (*3) 

Ishodi učenja: Analizirati strukturu eukariotske stanice. Razlikovati životinjska tkiva: epitelno, vezivno, mišićno i 

živčano tkivo. Izdvojii organske sustave životinja. Analizirati difuziju, osmozu i osmoregulaciju. 

Predavanje 3. Klasifikacija, filogenija i tjelesna organizacija životinja (*3) 

Ishodi učenja: Definirati taksonomsku hijerarhiju i klasifikaciju. Usporediti metode koje se koriste u sistematici

životinja. Usporediti tipove simetrije, tkiva, tipove tjelesne šupljine, metamerija, cefalizaciju i razvoj živčanog sustava 

kod različitih grupa životinja. 

Predavanje 4. Pregled glavnih koljena životinja (*3) 

Ishodi učenja: Identificirati glavna koljena i karakteristike Protozoa. Identificirati glavne karakteristike životinja 

jednostave građe tijela - Porifera, Cnidaria, Ctenophora i srodne grupe (Placozoa, Mesozoa). Identificirati glavne 

karakteristike acelomatnih koljena životinja - Platyhelminthes, Gnathostomulida i Gastrotricha; pseudocelomatnih 

koljena životinja - Nematoda i ostalih srodnika (Nematomorpha, Kinorhyncha, Loricifera, Rotifera, Priapulida, 

Acanthocephala, Entoprocta); celomatnih protostoma - Mollusca, Annelida, Arthropoda i ostalih srodnika 

(Ectoprocta, Phoronida, Brachiopoda, Nemertea, Sipuncula, Echiura, Tardigrada, Pogonophora, Onycophora); 

celomatnih deuterostoma - Echinodermata, Chordata i ostalih srodnika (Chaetognatha, Hemichordata). 

Predavanje 5. Zaštita, potpor i pokretanje (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati integumentni, potporni i mišićni sustav beskralješnjaka i kralješnjaka. Razlikovati epiderm 

kod različitih grupa životinja. Usporediti hidroskelet te čvrsti egzoskelet i endoskelet. Identificirati hrskavično i 

koštano tkivo kod različitih životinja. Identificirati dijelove kosti. Usporediti pokretanje 'bez mišića' i mišićima. 

Povezati hidroskelet s pokretanjem. Razlikovati tipove mišića. Analizirati teoriju međusobnog klizanja i kontrolu 

kontrakcije skeletnih mišića. 

Predavanje 6. Komunikacija: živčani i osjetni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati živčani i osjetni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti pet općenitih evolucijskih 

trendova u razvoju živčanog sustava životinja. Identificirati stanice živčanog i osjetnog sustava. Analizirati 

membranski potencijal. Usporediti organizaciju živčanog sustava kod različitih grupa životinja. Povezati dijelove 

živčanog sustava s funkcijom istih. Identificirati različite tipove osjetnih receptora kod beskralješnjaka i kralješnjaka. 

Povezati ponašanje kod životinja s različitim osjetnim receptorima. 

Predavanje 7. Komunikacija: hormonalni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati hormonalni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Identificirati kemijske tvari koje 

sudjeluju u komunikaciji, održavanju homeostaze i tjelesnom odgovoru na različite podražaje. Analizirati mehanizam 

djelovanja hormona. Identificirati hormone beskralješnjaka i kralješnjaka. Raščlaniti faze procesa presvlačenja kod 

rakova. 

Predavanje 8. Optjecanje i izmjena plinova (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati optjecajni sustav i načine izmjene respiratornih plinova kod beskralješnjaka i kralješnjaka. 

Navesti karakteristike celomske tekućine, hemolimfe i krvi beskralješnjaka. Razlikovati krvne stanice kralješnjaka. 

Analizirati filogenetski trend kod razvoja optjecajnog sustava metazoa. Definirati pojam respiratorne površine i 

navesti različite primjere iste kod životinja. 

Predavanje 9. Ishrana i probava (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati metabolizam hranjivih tvari. Navesti različite strategije kojima životinje pribavljaju hranu. 

Definirati suspenzijsko i depozitno hranjenje, herbivornost, predaciju i apsorbciju hranjiva preko tjelesne površine. 

Navesti primjere raznolikosti probavnih struktura kod beskralješnjaka i kralješnjaka. 

Predavanje 10. Regulacija temperature i tjelesnih tekućina (*2) 

Ishodi učenja: Definirati homeostazu. Procijeniti učinak temperature na životinjski organizam. Analizirati regulaciju 

temperature kod beskralješnjaka, riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Analizirati mehanizme osmoregulacije 

i ekskrecije kod životinja. Usporediti ekskretorne strukture kod beskralješnjaka i kralješnjaka. 

Predavanje 11. Razmnožavanje (*3) 

Ishodi učenja: Identificirati i analizirati tipove nespolnog i spolnog razmnožavanja kod životinja. Navesti prednosti i 

mane nespolnog i spolnog razmnožavanja. Analizirati osnovne reproduktivne strategije kod beskralješnjaka i 

kralješnjaka. Usporediti reproduktivne strukture kod različitih grupa životinja. 

Predavanje 12. Embriologija i postembrionalni razvoj (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti različite tipove brazdanja. Analizirati 

proces gastrulacije. Definirati zametne listiće. Analizirati prosec organogeneze. Identificirati tipove postembrionalnog 

razvoja kod različitih životinja. Usporediti r- i k-strategiju kod životinja. 

Predavanje 13. Ponašanje životinja (*2) 

Ishodi učenja: Definirati osnovne principe klasične etologije. Analizirati periodično i refleksno ponašanje. Analizirati 

socijalno ponašanje životinja.

Vježba 1. Promorfologija – plan građe tijela životinje (*2) 

Ishodi učenja: Usporediti asimetrične, bilateralno simetrične i radijalno simetrične životinje. Razlikovati anteriorni i 

posteriorni kraj životinje te dorzalnu i ventralnu stranu tijela. Definirati metamerizaciju, homonomnu i heteronomnu 

metameriju, pseudometameriju i tagmatizaciju. Nacrtati bilateralno i radijalno simetričnu životinju te označiti 

pripadajuće ravnine i osi. Nacrtati riječnog raka i označiti tagme. 

Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (*2) 

Ishodi učenja: Navesti mehaničke i optičke dijelove mikroskopa. Izračunati ukupno povećanje mikroskopa. Pravilno 

rukovati mikroskopom. Razlikovati svježi i trajni preparat. Postaviti trajni preparat (pr. oocite školjkaša Mytilus 

galloprovincialis) i naći sliku na mikroskopu. Nacrtati oocite dagnje i navesti na kojem se povećanju crtalo. 

Vježba 3. Pokrovni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Razlikovati epitelno tkivo kod beskralježnjaka i kralježnjaka promatranjem na histološkim preparatima. 

Ustanoviti razlike epiderma beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati shematski prikaz pelikule papučice. Nacrtati 

shematski prikaz epitelnog tkiva kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kožu virnjaka mikroskopskim 

promatranjem histološkog preparata. Nacrtati kožu žabe mikroskopskim promatranjem histološkog preparata. 

Analizirati kožu glavonožaca, morske mačke. Promotriti kroz mikroskop ljuske ribe koštunjače. 

Vježba 4. Potporni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Razlikovati tri osnovna tipa potpornog sustava (skeleta) kod životinja. Identificirati osnovne regije 

kralješaka riba. Nacrtati ljušturice krednjaka. Nacrtati shematski prikaz ljušture školjkaša. Napraviti svježi preparat 

niti spongina i iglica spužve te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat sklerita žarnjaka te iste nacrtati. Napraviti svježi 

preparat osikula trpova te iste nacrtati. Označiti dijelove kostura ribe koštunjače. 

Vježba 5. Pokretanje - mišićni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati načine pokretanja životinja. Usporediti građu bičeva, trepetljika i mišića. Analizirati građu 

mišićnog tkiva te razlikovati tri tipa mišića na histološkim preparatima. Nacrtati glatke mišićne stanice i 

poprečnoprugasti mišić. Skicirati funkcionalnu građu poprečnoprugastog mišića. Pogledati dodatne primjere: epitelnomišićne 

stanice dječje gliste, mišićni sustv kod riba, električni organi riba 

Vježba 6. Živčani sustav (*3) 

Ishodi učenja: Analizirati građu živčanog tkiva te funkciju neurona i glija stanica. Identificirati dijelove živčane 

stanice. Usporediti tipove živčanog sustava kod životinja. Razlikovati živčani sustav beskralježnjaka i kralježnjaka. 

Nacrtati živčanu stanicu. Secirati lignjuna i nacrtati pleuralni ganglij. Nacrtati shematski prikaz živčanog sustav 

gujavice. Secirati škampa i nacrtati živčani sustav. Secirati morsku mačku i nacrtati mozak. 

Vježba 7. Osjetni ili receptorni sustav (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati funkciju osjetila. Usporediti osjetila, osjetne stanice i tipove receptora. Analizirati građu i 

funkciju bočne pruge riba koštunjača. Ustanoviti razlike između oka glavonožaca i kralježnjaka. Nacrtati statocistu. 

Nacrtati Vater - Paccinievo tjelešce za dodir u koži sisavca. Nacrtati gustoreceptore u papilama jezika sisavca. Nacrtati 

dijelove oka sipe. Nacrtati dijelove sastavljenog (mrežastog) oka kukaca. Secirati lignjuna i izolirati statolite. Secirati 

ribu koštunjaču i izolirati otolite. Promotriti statolite i otolite pod mikroskopom. 

Vježba 8. Dišni sustav (*3) 

Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između izmjene plinova i respiracije. Povezati građu i funkciju respiratorne površine 

kod različitih grupa životinja. Analizirati različite strukture za izmjenu plinova kod beskralježnjaka i kralježnjaka. 

Razlikovati ventilacijska i difuzijska pluća. Secirati dagnju, izolirati škrge i nacrtati iste. Secirati lignjuna, izolirati 

škrge i nacrtati iste. Nacrtati vanjske škrge ličinke vodenjaka. Nacrtati uzdušničke škrge ličinki kukaca. Nacrtati škrge 

mnogočetinaša. Nacrtati uzdušnice kukaca. Secirati dugorepnog i kratkorepnog raka i izolirati škrge. Secirati ribu 

koštunjaču i izolirati škrge. Pogledati dodatne primjere: difuzijska pluća kopnenih puževa, škrge rakova i riba 

hrskavičnjača. 

Vježba 9. Optjecajni sustav (*3) 

Ishodi učenja: Razlikovati tipove tjelesnih tekućina kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Ustanoviti razliku između 

otvorenog i zatvorenog optjecajnog sustava. Analizirati funkciju respiratornih pigmenata i primjere istih kod različitih 

životinja. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava školjkaša. Secirati lignju, izolirati srca i nacrtati ista uz 

pripadajuće glavne žile. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava škampa. Secirati morsku mačku, izolirati srce i 

nacrtati dijelove istog. Izvaditi hemolimfu dagnje i analizirati istu mikroskopom. Pogledati dodatne primjere: 'pluća' i 

srce puža vinogradnjaka, optjecajni sustav gujavice, eritrociti žabe. 

Vježba 10. Probavni sustav (*2)

Ishodi učenja: Razlikovati intracelularnu i ekstracelularnu probavu. Usporediti različite tipove ishrane. Razlikovati 

osnovni princip građe probavila kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Nacrtati hranidbene mjehuriće i usni aparat 

papučice. Nacrtati dijelove probavila virnjaka i gujavice. Secirati škampa, izolirati želudac i nacrtati dijelove istog. 

Secirati morsku mačku, izolirati probavilo i nacrtati dijelove istog. 

Vježba 11. Ekskrecijski sustav (*2) 

Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između amonioteličnih, ureoteličnih i urikotreličnih životinja. Analizirati proces 

osmoregulacije. Usporediti građu ekskrecijskih organa kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kontraktilne 

(stegljive) vakuole papučice. Nacrtati dijelove metanefridija gujavice. Nacrtati ticalne žlijezde škampa. Nacrtati 

Malpigijeve cjevčice paličnjaka. Nacrtati mokraćno - spolni sustav kod žabe. 

Vježba 12. Rasplodni sustav (*3) 

Ishodi učenja: Analizirati ulogu i građu rasplodnog sustava. Razlikovati različite tipove oplodnje. Identificirati faze 

spolnog rasploda. Nacrtati pupanje hidre. Nacrtati značajke spolnog dimorfizma kod dječje gliste. Promotriti značajke 

spolnog dimorfizma kod rakova (dugorepci, kratkorepci). Secirati lignjuna i nacrtati dijelove spolnog sustava. 

Ssecirati morsku mačku i nacrtati dijelove spolnog sustava. Promotriti histološki preparat mužjaka i ženke dagnje, 

lignjuna i ribe koštunjače. 

Vježba 13. Embrionalni i postembrionalni razvoj (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti tipove jaja s obzirom na količinu i 

položaj žumanjka. Nacrtati tipove jaja. Nacrtati faze embrionalnog razvoja ježinca. Promotriti ličinače stadija nekih 

beskralježnjaka. 


Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova), Ispit 

B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). 

Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: 

predavanja 1-7; Ispit B: predavanje 8-13). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje, 

opisivanje i označavanje na slici. Student je dužan ostvariti minimalan rezultat od 61% na svakom ispitu. Ako student 

više puta izlazi na pojedini ispit, kao rezultat se uzima prosjek od svih prethodno ostvarenih rezultata (primjer: prvi 

izlazak na Ispit A: 15 bodova (33,3%); drugi izlazak na Ispit A: 30 bodova (66,7%); rezultat Ispita A: (15+30)/2 = 

22,5 bodova (50%)). 

Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: točno 

ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost. U slučaju da student želi veću ocjenu od one koja mu pripada 

sukladno ostvarenim bodovima, može usmeno odgovarati. 

Vrednovanje i konačna ocjena: 

91% - 100% ocjena 5 (izvrstan); 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar); 71% - 80% ocjena 3 (dobar); 61% - 70% ocjena 2 

(dovoljan); < 61% ocjena 1 (nedovoljan). 

Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave). 

* primjer bodovanja za konačnu ocjenu: 

Ispit A Ispit B Skripta Konačna ocjena 

bodovi 41 46 5 92 - izvrstan 

41 46 0 87 - vrlo dobar 


Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora. 

Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni 

sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na mirela.petric@unist.hr ili na telefon 558-252. 

Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju 

poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit. 

Naziv predmeta MATEMATIKA 


Satnica predmeta (P/S/V) 30/0/45 

ECTS 

6 ECTS (odnosi se na: prisustvovanje na nastavi, samostalno učenje i vježbanje, 


pripremanje kolokvija i završnog ispita) 

Status predmeta (označiti X) obavezan X izborni


Studijski program i razina 


studija 


Preduvjeti za upis Srednjoškolska matematka 

Jezik poduke i mogućnost 

Hrvatski jezik 

praćenja na drugim jezicima 

Nositelj predmeta Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač 

Voditelj vježbi Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač 



Osnovni cilj predmeta je usvajanje znanja i stjecanje vještina iz onih područja matematike (elementarne funkcije, 

diferencijalni i integralni račun) koja su nužna za praćenje nastavnih programa ostalih kolegija predviđenih nastavnim 

planom i za očekivanu primjenu u praksi. Ishodi su: 

- poboljšanje sposobnosti zaključivanja, 

- razumijevanje i primjena jednostavnih matematičkih modela, 

- preciznost u iskazivanju činjenica, 

- zadovoljavajuća razina vještine u računanju. 

Nastava je organizirana u obliku predavanja i auditornih vježbi s upotrebom kalkulatora. 

Student je dužan prisustvovati najmanje 70% predavanja i 70% vježbi. 


1. Bradić, Pečarić i ost., Matematika za tehnološke fakultete, Element, Zagreb. 

2. P. Javor, Uvod u matematičku analizu, Školska knjiga, Zagreb, 1993. 

3. P.P. Demidovič, Zadaci i rješeni primjeri iz više matematike, Zagreb, 1990. 


1. L.D. Hoffmann and G.L. Bradley, Calculus for Business, Economics, and the Social and Life Sciences, The McGraw- 

Hill Companies, 2000. 

2. Hughes-Hallett, Gleason, Loch, Flath et al., Applied Calculus, John Wiley and Sons, Inc., 2003. 

3. I. Slapničar, Matematika 1, skripta FESB-a u Splitu, 2002. (dostupno i kao interaktivna skripta na web-stranici FESBa, 

http://lavica.fesb.hr/mat1/ 


Predavanje 1. Skupovi. (2 sata) 

Vježba 1. Zadaci s osnovnim operacijama na temu skupova. Skup prirodnih brojeva. Aksiom matematičke indukcije. 

Skup cijelih, racionalnih, iracionalnih i realnih brojeva. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim 

se znanje dograđuje. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati skupove i operacije s istima. 

Predavanje 2. Kompleksni brojevi. (2 sata) 

Vježba 2. Zadaci na temu iz Predavanja 2. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje 

dograđuje. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će moći samostalno rješavati zadatke unutar skupova realnih i kompleksnih brojeva. 

Predavanje 3. Elementarne funkcije: Primjeri nekih jednostavnijih funkcija. (2 sata) 

Vježba 3. Zadaci na teme iz Predavanja 3. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje 


Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati neke jednostavnije elementarne funkcije. 

Predavanje 4. Polinomi – Racionalne funkcije. (2 sata) 

Vježba 4. Zadaci na temu iz Predavanja 4. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje 


Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći koristiti polinome te primijenjivati iste. 

Predavanje 5. Algebarske i transcedentne funkcije. (2 sata) 

Vježba 5. Zadaci na teme iz Predavanja 5. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje 


Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći primijenjivati elementarne funkcije. 

Predavanje 6. Nizovi i redovi realnih brojeva. (2 sata)

Vježba 6. Zadaci iz nizova i redova realnih brojeva i njihove primjene. Dograđuje se znanje iz srednje škole. Priprema za 

I. Kolokvij. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će biti u stanju objasniti značenje beskonačnih nizova i redova realnih brojeva. 

Predavanje 7. Limes i neprekidnost funkcije. (2 sata) 

I. Kolokvij. 1 sat 

Vježba 7. Računanje graničnih vrijednosti zadanih funkcija. Dograđuje se znanje iz srednje škole. (2 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati definirati neprekidnost te računati granične vrijednosti funkcija. 

Predavanje 8. Derivacije funkcija: definicija, osnovna svojstva i pravila deriviranja. (2 sata) 

Vježba 8. Vježbanje deriviranja funkcija. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati derivacije te primjenjujući pravila deriviranja 

samostalno rješavati zadatke. 

Predavanje 9. Primjene derivacija: Tangenta i normala, L'Hospitalovo pravilo. (2 sata) 

Vježba 9. Zadaci na teme iz Predavanja 9. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati objasniti značenje diferencijalnog računa i samostalno rješavati probleme primjenjujući 

naučeno. 

Predavanje 10. Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije. (2 sata) 

Vježba 10. Zadaci na teme iz Predavanja 10. Priprema za II. Kolokvij. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati ispitati tok i nacrtati grafove zadanih funkcija. 

Predavanje 11. Neodređeni integrali. Metode integracije. (2 sata) 

II. Kolokvij. (1 sat) 

Vježba 11. Tablica integrala i elementarno integriranje. (2 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati primitivnu funkciju i neodređeni integral te 

samostalno interpretirati metode integriranja. 

Predavanje 12. Određeni i nepravi integrali. (2 sata) 

Vježba 12. Metode integracije. Zadaci na teme iz Predavanja 12. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati upotrijebiti Newton – Leibnizovu formulu u rješavanju određenih integrala te samostalno 

izračunati neprave integrale. 

Predavanje 13. Primjene određenih integrala. (2 sata) 

Vježba 13. Zadaci na temu Predavanja 13. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati primjenjivati određene integrale u izračunavanju površina. 

Predavanje 14. Ekstrem funkcija dviju varijabli. Uvodno o diferencijalnim jednadžbama. (2 sata) 

Vježba 14. Zadaci na teme iz Predavanja 14. Priprema za III. Kolokvij. (3 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će određivati ekstreme zadanih funkcija te prepoznavati diferencijalne jednadžbe. 

Predavanje 15. Diferencijalne jednadžbe kao matematički modeli iz biološke i ekološke prakse. (2 sata) 

III. Kolokvij. (1 sat) 

Vježba 15. Diferencijalna jednadžba populacijske dinamike. (2 sata) 

Ishodi učenja: Studenti će znati primijenjivati diferencijalne jednadžbe. 


Studenti pristupaju pismenom i usmenom polaganju ispita. Pismeni dio ispita sastoji se od tri parcijalna ispita (kolokvija) 

ili završnog pismenog ispita. Nakon položenog pismenog dijela ispita student pristupa usmenom dijelu ispita. Student 

može biti oslobođen usmenog dijela ispita ukoliko se izrazito zalagao za vrijeme nastave te je zadovoljan ocjenom 

ostvarenom na pismenom dijelu ispita. Za vrijeme nastave, studenti pišu tri domaća rada gradivom vezana za tri 

kolokvija. Svaki domaći rad donosi 10 bodova koji se pridodaju bodovima osvojenim na kolokviju. Da bi student položio 

kolokvij mora sakupiti najmanje 50% (s domaćim radom ili bez njega) od maksimalnog broja bodova. Položena sva tri 

kolokvija oslobađaju studenta završnog pismenog ispita. Ocjena pismenog dijela ispita formira se kao srednja vrijednost 

bodova ostvarenih putem kolokvija ili bodova ostvarenih na završnom pismenom ispitu (ukoliko student nije položio 

kolokvije) a prema tablici: 

Postignuti broj bodova Ocjena 

manje od 50% nedovoljan (1) 

50% - 60% dovoljan (2) 

61% - 74% dobar (3) 

75% - 90% vrlo dobar (4) 

više od 90% izvrstan (5)

Ukoliko je student položio jedan ili dva kolokvija (od moguća tri), istog dijela gradiva oslobođen je na završnom 

pismenom ispitu te piše samo onaj dio gradiva koji nije zadovoljio. 


Studenti mogu kontaktirati nastavnika na e-mail adresu tstanivu@pfst.hr. Na web-stranici http://more.unist.hr/ mogu naći 

detaljne informacije o kolegiju, a na http://www.pfst.hr/ dodatne materijale za učenje. 

Naziv predmeta POVIJEST ISTRAŽIVANJA MORA I MORSKOG RIBARSTVA 

Kod predmeta SMR107 


(P/S/V) 

30/15/0 

ECTS 

2 (30 sati predavanja = 1 ECTS bod; 15 sati seminarski radovi i samostalni rad = 1 ECTS 

(uz obrazloženje) bod) 

Status predmeta obavezan izborni X 

(označiti X) 




Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studiji 




- 



Hrvatski i engleski jezik 

Nositelj predmeta Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić 

Voditelj seminara Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić 



Osnovna zadaća je upoznati studente s povijesnim razvojem istraživanja mora i morskog ribarstva, s ciljem da studenti 

razviju vlastite spoznaje o tome koji su mogući trendovi razvoja znanosti o moru, kao i trendovi u iskorištavanju 

bogatstava mora. Kroz kolegij obrađuju se sljedeća poglavlja: 

1.Povijesni razvoj plovidbe i istraživanja mora (oceanologije): 

• Faze razvoja 

• Značajni istraživači i znanstvenici 

• Znanstvene ekspedicije 

• Znanstveno-istraživačke ustanove 

• Značajna otkrića 

• Razvoj metoda istraživanja 

• Razvoj podvodnih istraživanja (uključujući ronjenje) 

2. Povijesni razvoj ribarstva: 

• Razvoj ribolova i ribolovnih alata 

• Razvoj ribarskih brodova 

• Razvoj marikulture 

• Pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi) 

3. Mediteran i Jadran 

4. Suvremeni problemi, organizacije i pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi) 

Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Prisustvovanje nastavi je obavezno. Aktivno sudjelovanje 

studenta u nastavnom programu nastoji se postići interaktivnim predavanjima i video klipovima. Na seminarima 

student izlaže izabranu temu u vidu Power Point prezentacije. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom semestra 

prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad. Tijekom 

semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba kolokvija 

oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. 


1. Jelić Mrčelić, G., 2011/12: Povijest istraživanja mora i ribarstva, interna skripta, Split 

Popis izborne literature

1. Basoli, 1984: Ribarstvo na Jadranu, Znanje, Zagreb 

2. Ercegović, 1949: Život u moru, JAZU, Zagreb 

3. Lorini, 1995. Ribanje i ribarske sprave, D&M, Zagreb 

4. Županović, 1971: Ribarstvo Jadrana, MH, Split 

5. D’Erco, 1973: O ribolovu na istočnom Jadranu, Jadranski Institut JAZU, Zgreb 

6. Šimunković, 2008: Ribolov i prerada ribe u 18. stoljeću, Filozofski fakultet u Splitu-Dante Alighieri, Split 

7. Pomorska enciklopedija 


Predavanje 1. Upoznati studente sa uvjetima za dobivanje potpisa i načinom polaganja ispita i ocjenjivanja, te 

sadržajem kolegija. Uvod u kolegij. 

Ishodi učenja: Student mora objasniti pojam i poznavati podjelu oceanologije, te navesti faze razvoja oceanologije i 

glavna obilježja svake epohe. Student mora razumjeti društvene prilike koje uvjetovale razvoj znanosti o moru. 

Predavanje 2. Klasično doba oceanologije – od prvih civilizacija do antičke Grčke. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati podjelu povijesti, epohe u prapovijesti (kameno doba, brončano doba, željezno 

doba), društvene prilike ovih epoha, razvoj prvih plovila i razloge čovjekova „zbližavanja“ s morem, prve civilizacije 

vezane uz more (Mezopotamija, Egipat, Kina, narodi Polinezije, Fenikija, Kretsko-minojska kultura i Mikenska 

Grčka). Poznavati putovanja koja su poduzimali Feničani (plovidba oko Afrike i ulazak u Indijski ocean) i važnost 

feničke kolonije Kartage. 

Predavanje 3. Klasično doba oceanologije – od antičke Grčke do Srednjeg vijeka. 

Ishodi učenja: Prepoznati utjecaj Feničana i antičke Grčke na današnji Zapadni svijet (kolijevka zapadne civilizacije). 

Objasniti razvoj grčke spoznaje o moru (kako su grci opisivali poznati svijet). Objasniti ulogu Aristotela u razvoju 

znanosti. Poznavati velike znanstvenike Aleksandrijskog doba, pogotovo doprinos Aleksandra Maredonskog, 

Eratostena i Ptolomeja. Poznavati ulogu Etruščana i Rima u razvoju pomorstva i znanosti o moru. 

Predavanje 4. Klasično doba oceanologije – Srednji vijek. 

Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi u Srednjem vijeku i razlog kočenja znanosti – mračno doba 

(podjela Europe na Istočno i Zapadno Rimsko carstvo, pad Zapadnog Rimskog carstva). Poznavati ulogu Vikinga u 

razvoju pomorstva (prva europska kolonija u Americi), te Normana. Objasniti ulogu vjere u istraživanju mora (širenje 

vjere, sukobi i traženje novih putova iz Europe u Indiju). Poznavati razloge uspona talijanskih trgovačkih gradova, 

posebice Venecije. Poznavati ulogu Marca Pola u razvoju istraživanja mora. Razumjeti ulogu Islama u suvremenoj 

znanosti (astrologija, geografija, prva sveučilišta). Objasniti položaj Kine u tadašnjem Svijetu. 

Predavanje 5. Predchallengersko doba oceanologije – Doba velikih otkrića. 

Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi koje su dovele do velikih otkrića – nemogućnost kopnene trgovine 

s Indijom – pojava karavela – uspon Portugala i Španjolske. Poznavati istraživače i putovanja (Princ Henrika od 

Portugala, Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Cristofor Columbo, Ferdinando Magellan, Sir Francis Drake). Objasniti 

razloge zašto Francuska, Engleska, Danska…tragaju za Sjevernoistočnim i Sjevernozapadnim prolazom u Pacifik. 

Objasniti razloge koji su doveli do većeg interesa Europe za Amerike, Afriku, Aziju i Australiju. 

Predavanje 6. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja. 

Ishodi učenja: Poznavati razloge ponovnog procvata prirodnih znanosti, te objasniti pojavu znanstvenika – amatera. 

Objasniti kako je riješen problem određivanja geografske dužine na moru. Poznavati znanstveni doprinos Boyla, 

Humbolta i Marsiglia. Objasniti zašto su Europljani vjerovali u terru Australis Incognitu i kako je opovrgnuto to 

vjerovanje. Poznavati istraživačka putovanja Cooka. 

Predavanje 7. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja. 

Ishodi učenja: Poznavati znanstveni rad Benjamina Franklina. Poznavati i povezati znanstvene doprinose Galilea, 

Newtona i Laplacea. Poznavati znanstvene doprinose Lavoisiera, Gay Lussaca, Marceta. Poznavati rad Darwina, 

objasniti kako je potkrijepio teoriju o evoluciji i prirodnom odabiru. Poznavati doprinos Maurya, oceanologiji. 

Kolokvij 1 

Predavanje 8. Challengersko doba oceanologije – doba prva prava znanstvena ekspedicija. 

Ishodi učenja: Poznavati prilike koje su dovele do ekspedicije Challenceg. Poznavati kako otkriće prasluzi objasnio 

Huxlya i u čemu je pogriješio. Objasniti postojanje azoične teorije. Poznavati znanstveni doprinos Forbesa. Poznavati 

ekspedicije postchallengerskog doba – brodovima Albatross, Meteor, Discovery i Fram. 

Predavanje 9. Postchallengersko doba oceanologije. 

Ishodi učenja: Poznavati uređaje i alate za mjerenje i uzorkovanje ove epohe (dredža, planktonska mreža, Secchi

ploča, Nansenova i Niskinova boca (crpac), Forel-Ulleova ljestvica boja mora). Poznavati vodeće institute (Stazione 

Zoologica Napoli, Woods Hole Institute), organizacije (ICES, CIESM) za istraživanje mora. Poznavati znanstveni 

doprinos znanstvenika: Wegenera, Haeckela, Hensena, Nansena, Eckamana, Jerlova, ZoBell… Objasniti važnost 

nalaza živih Latimerija. 

Predavanje 10. Glomar-challengersko doba oceanologije – prvi dio. 

Ishodi učenja: Objasniti ulogu novih tehnologija u istraživanju mora - primjene računala, satelita, zvučnih 

opservatorija. Poznavati razvoj kartiranja morskog dna – otkriće oceanskih uzvisina uzvisine (the Ocean Ridges). 

Objasniti važnost mineralnih dimanjaka za život na Zemlji (Ballard). Objasniti teoriju širenja morskog dna (Harry 

Hammond Hess) i teoriju o izmjeni ledenih doba na Zemlji i teoriju Mesinske krize saliniteta (navesti dokaze). 

Poznavati etape razvoja istraživačkog bušenja oceanskog dna: 1.The Deep Sea Drilling Project (DSDP) i Glomar 

Challenge; 2. The Ocean Drilling Program (ODP) i Joides Resolution; 3. The Integrated Ocean Drilling Program 

(IODP). 

Predavanje 11. Glomar-challengersko doba oceanologije – drugi dio. 

Ishodi učenja: Poznavati prednosti i nedostatke satelitske oceanografije. Poznavati glavne karakteristike, te opremu 

istraživačkih brodova, podvodnih laboratorija - podvodnih habitata. Poznavati FLIP (Floating Instrument Platform). 

Objasniti razloge postavljanja umjetnih grebena. Poznavati rad popularnih suvremenih oceanografa: Cousteau, 

Ballard. Predvidjeti mogućnosti i daljnje pravce istraživanja mora. Poznavati mogućnosti kolonizacije oceana – 

prednosti i nedostatke. 

Predavanje 12. Razvoj podvodnih istraživanja. 

Ishodi učenja: Poznavati razvoj podmornica - batisfera i batiskaf Trieste (otac i sin Piccard), ronilice bez posade 

(Unmanned Undersea Vehicle UUV): autonomne podmornice bez posade Autonomous Underwater Vehicle (AUV) i 

neautonomne daljinski upravljane podmornice bez posade Remotely Operated (Controlled) Underwater Vehicles 

(ROVs), podmornice za izronjavanje LILOS (Lock-In-Lock-Out Submarines). Poznavati vrste i razvoj različitih vrsta 

ronjenja (SCUBA ronjenje, ronjenje s dobavom s površine, ronjenje u saturaciji), ronilačka zvona i objasniti što je to 

kesonska bolest. Vrednovati doprinos Cousteau-a razvoju ronjenja. 

Predavanje 13. Pregled istraživanja Mediterana i Jadrana. 

Ishodi učenja: Poznavati istraživače (Marsigli) i ekspedicije (Thor) važne za istraživanje Mediterana. Poznavati 

organizacije, istraživače i ekspedicije važne za istraživanje Jadrana: Adria Commition, Pomorska biološka postaja u 

Rovinju, morski akvarij u Zagrebu, IOR, znanstveni doprinos Bučića, prvo hrvatsko znanstveno-istraživačko 

putovanje duž Jadrana – Brusina. Razumjeti važnost ekspedicije Hvar. 

Predavanje 14. Međunarodne organizacije, konvencije, programi i planovi u službi istraživanja, iskorištavanja 

i zaštite mora. 

Ishodi učenja: Mora poznavati vodeće organizacije, programe i projekte koji se bave pitanjima vezanim uz more 

(FAO, IMO, UNESCO, UNEP; WWF, IUCN,. Mora poznavati pravnu osnovu istraživanja, iskorištavanja i zaštite 

mora (Konvencija o pravu mora, Kodeks odgovornog ribarstva). Student mora razumjeti princip održivog razvoja, 

odnosno mjere razumnog korištenje resursa u svrhu njihovog očuvanja. 

Predavanje 15. Pitanja od posebne važnosti. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati suvremene probleme kojima se susreće oceanologija, te znati objasniti razloge 

tih problema i navesti moguća rješenja. Objasniti mehanizam pojava (današnja saznanja): el Nino južna oscilacija, 

globalne klimatske promjene, kisele kiše. 

Kolokvij 2 

Seminar 1. Povijesni razvoj ribarstva 

Seminar 2. Povijesni razvoj pojeedinih vrsta ribolova - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na sleđeve i bakalare, 

te kitolova. 

Seminar 3. Povijesni razvoj ribarskih brodova. 

Seminar 4. Povijesni razvoj ribolovnih alata, posebice ribarskih mreža – stajačice, potegače, povlačne, plivarice… 

Seminar 5. Povijesni razvoj marikulture. 

Seminar 6. Povijesni razvoj spužvarstva. 

Seminar 7. Povijesni razvoj koraljarstva. 

Seminar 8. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora (sušenje, dimljenje, soljenje, fermentiranje, 

mariniranje, konzerviranje, paštete, kavijar, riblje brašno).

Seminar 9. Povijesni razvoj ribarstva - pojedinih vrsta ribolova na Jadranu - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na 

malu plavu ribu (vojge i potegače, te plivarice), te koćarenja. 

Seminar 10. Povijesni razvoj ribarskih brodova na Jadranu. 

Seminar 11. Povijesni razvoj ribolovnih alata na Jadranu. 

Seminar 12. Povijesni razvoj marikulture na Jadranu. 

Seminar 13. Povijesni razvoj spužvarstva. 

Seminar 14. Povijesni razvoj koraljarstva. 

Seminar 15. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora na Jadranu. Život ribara. Trgovina i raspodjela 

ribe. Ribarnice. Zaštitne mjere. 

Ishodi učenja: Student u obliku Power Point prezentacije iznosi svoj seminarski rad s ciljem da prepozna i objasni 

bitne činjenice (analiza i sinteza, te podučavanje). Također ga se potiče na samostalnost u radu (sposobnost 

pronalaženja informacija i razvijanje kritičkog mišljenja) i daje prilika za učenje kako prezentirati vlastiti rad. 

Student mora poznavati razvoj ribolovnih alata, načina njihove uporabe, razvoj plovila koja su se koristili u ribolovu, 

ali i u školjkarstvu, koraljarstvu i spužvarstvu. Također moraju usvojiti znanje o razvijanju marikulture, te prerade i 

očuvanja proizvoda iz mora. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograničenja upotreba pojedinih alata i 

tehnika ribolova, te utjecaj društvene situacije na razvoj pojedinih ribolovnih alata, tehnika ribolova, uzgoja i prerade. 

Mora razumjeti kako su društveno-ekonomske prilike utjecale na razvoj ribarstva. 


Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave (pohađanje nastave, aktivnost na nastavi, izrada 

i prezentacija seminarskog rada, polaganje dva kolokvija) i na završnom ispitu. Pravo na potpis imaju studenti koji su 

tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski 

rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba 

kolokvija oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Polaganje ispita je pismeno i to: završni 

pismeni ispit ili polaganje dva pismena kolokvija. Prag za prolaznost je minimalno riješenih 50% na završnom 

pismenom ispitu, odnosno na svakom od kolokvija. Ocjenjivanje pismenog ispita i kolokvije je relativno: izvrstan (5) 

15% najboljih studenata, vrlo-dobar (4) 35% studenata, dobar (3) 35% studenata, dovoljan (2) 15% studenata. 

Konačnu ocjenu čini 75% ocjene završnog testa (ili srednje ocjene dva kolokvija) i 25% ocjene seminara. 

Primjeri ispitnih pitanja: 

1. U čemu je značaj ekspedicije Challenger? 

2. Posebno je značajnu ulogu imala ekspedicija od 13 ljudi s norveškim arktičkim istraživačima F. 

Nansenom, R. Amudsenom i O. Sverdrupom, koja je poduzeta od 1893 do 1896 drvenim 

ledolomcem ____________. 

3. Pathfinder of the Seas (1806-1873), američki oceanograf i profesionalni mornarički časnik, direktor 

ustanove za izradu pomorskih karata i instrumenata US Navy’s Department of Charts and 

Instruments, za mnoge je otac moderne oceanogafije. Radi se (zaokruži odgovor): 

A. Matthew Fontaine Maury 

B. Edward Forbes 

C. Charles Wyville Thomson 


Sve informacije o kolegiju mogu se dobiti na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu 

(http://more.unist.hr). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: gjelic@pfst.hr. Usmene konzultacije 

nastavnik održava jednom tjedno prema rasporedu. 

Naziv predmeta TEHNIKE PODVODNIH ISTRAŽIVANJA 



(P/S/V) 

45/15/30 

ECTS 


6 (3 za predavanja, 2 za vježbe i praktični rad, 1 za seminare i samostalno učenje) 

Status predmeta obavezan izborni X

(označiti X) temeljni napredni specijalistički X 




Godina/semestar II. (godina) / III. (semestar) 

Preduvjeti za upis - 


mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Alen Soldo, izvanredni profesor 

Voditelj 

Igor Glavičić, predavač 




Savladavanjem ovog predmeta studenti imaju priliku za daljnje usavršavanje u ronjenju, naprednim ronilačkim 

kategorijama i vještinama. Po uspješno završenom ispitu (praktičnom, pismenom i usmenom) studenti stječu zvanje 

ronioca R1* ili R2*, tj. OWD (Open Water Diver) ili AOWD (Advanced Open Water Diver) međunarodno priznate 

ronilačke kvalifikacije. Također, stječu znanje o najnovijim metodama i tehnikama podvodnih istraživanja u biologiji i 

biotehnologiji. 

Nastava se temelji na predavanjima, vježbama i praktičnom radu na bazenu i moru. Održavanje nastave se provodi 

putem predavanja, vježbi te seminara, koja su redovita tjedna. Predavanja su frontalna s korištenjem video priloga ili 

putem power point prezentacije, a nakon predavanja će se voditi rasprava. Vježbe su pokazne i auditorne, održavaju se 

na bazenu i u moru. 


1. Soldo, A. Tehnika podvodnih istraživanja. Skripta. 

2. Drašinac, G., Glavičić, I.: Ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, udžbenik u izradi 

3. Gošević, S. (1990.): Ronjenje u sigurnosti, JUMENA, Zagreb 


1. Richardson, D. (2003.): The encyclopedia of recreational diving, Published by PADI, USA 

2. Examining underwater visual census techniques for the assessment of population structure and biodiversity in 

temperate coastal marine protected areas. (Ed. N. Barrett and C. Buxton). Technical Report Series, No. 11, Tasmanian 

Aquaculture and Fisheries Institute, 2002. 

3. Jackson, J. (2000.): Autonomno ronjenje, New holland publisher ltd, London 


Predavanje 1: Povijest ronjenja 

Ishodi učenja: Znati početke ronjenja kroz povijest, Aristotelovo zvone, peraje Leonarda da Vincija, početke rada na 

usavršavanju ronilačkog zvona od Haleya pa nadalje, usavršavanje autonomnog ronilačkog aparata, Siebeovo odijelo i 

kaciga, rebreather, rad na prvoj podvodnoj kameri. 

Predavanje 2: Podjela ronjenja 

Ishodi učenja: Znati razlikovati osnovne ronilačke kategorije, razlikovati ronjenje na dah od površinskog ronjenja, 

ronjenje s zrakom u odnosu na ronjenje s mješavinama plinova, kisikom, ronjenje u saturaciji, te znati podjelu ronjenja 

obzirom na radne aktivnosti ispod površine. 

Predavanje 3: Fizika ronjenja 

Ishodi učenja: Znati što se dešava s vidom i sluhom pod vodom, promjenama tlak pod vodom i s mjenjanjem dubine, 

osnovne fizikalne zakone, termoregulaciju, biomehaniku kretanja pod vodom. 

Predavanje 4: Fiziologija ronjenja 

Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike zraka za disanje te karakterisitke ostalih udisajnih plinova, utjecaj 

hiperbaričnih uvjeta na tjelesna tkiva i šupljine, specifičnosti funkcioniranja disajnog i kardiovaskularnog sustava u 

hiperbaričnim uvjetima. 

Predavanje 5: Medicina ronjenja 

Ishodi učenja: Znati razlikovati simptome dekompresijska bolesti od barotraume, Znati razlikovati uzroke nastajanja 

ronilačkih bolesti, znati mehanizme djelovanja dekompresijske bolesti i barotraume, znati uzroke nastajanja narkoze 

dušikom, znati razlike simptoma za barotraumatsku plinsku emboliju, medijastinalni emfizem, potkožni emfizem i 

pneumotoraks, znati prvu pomoć za ronilačka oboljenja.

Predavanje 6: Saturacija plinova 

Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike plinova za disanje u uzroke njeihova različita djelovanja na ljudsko tijelo, 

razvoj i primjenu ronilačkih tablica, uzroke toksičnosti i simptome trovanja kisikom, ugljičnim dioksidom, ugljičnim 

monoksidom. 

Predavanje 7: Oprema za ronjenje 

Ishodi učenja: Znati osnovnu opremu za ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, znati razlikovati karakteristike 

opreme, način uporabe, funkcioniranje i principe rada opreme, zaštitu i održavanje. 

Predavanje 8: Prva pomoć i spašavanje 

Ishodi učenja: Znati načine izvlačenja unesrećenog ronioca na površinu, znati pružiti pomoć onesvještenom roniocu na 

površini, znati načine transporta unesrećenog ronioca, metode prve pomoći za različita oboljenja. 

Predavanje 9: Podvodna video i foto oprema 

Ishodi učenja: Znati osnovnu video i foto opremu za podvodna snimanja; tehnike snimanja, korištenje umjetne 

rasvjete, karakterisitke umjetne rasvjete. 

Predavanje 10: Uzimanje i obrada podataka 

Ishodi učenja: Znati osnovne tehnike vizualnog cenzusa, metodu kvadrata, metodu točke, metodu transekta, znati 

software za obradu podataka, primjenu rezultata u procjeni veličine populacija i ostalih bioloških podataka; 

standardizaciju metoda; način vršenja kratkoročnih i dugoročnih istraživanja. 

Predavanje 11: Ostali instrumenti i uređaji 

Ishodi učenja: Znati kaegorije podvodnih vozila za podvodna istraživanja (podmornice, AUV, ROV), podvodne 

uređaje i instrumente; stacionarne kamere; znati načine snimanja djelovanja stacionarnih i pokretnih ribolovnih alata. 

Vježba 1: Fizikalni zakoni ronjenja 

Ishodi učenja: Znati Henryev, Daltonov i Boyle-Marriotov zakon, razlikovati djelovanje dubine, obzirom na utjecaj 

dušika i kisika, znati brzinu ronjenja i načine izranjanja. 

Vježba 2: Fiziologija ronjenja 

Ishodi učenja: Znati utjecaj plinova na tijelo, djelovanje plinova u ovisnosti o dubini i promjenama tlaka, temperaturi 

vode i koeficijentu topljivosti. 

Vježba 3: Medicina ronjenja 

Ishodi učenja: Prepoznati simptome dekompresijske bolesti i barotraume te narkoze dušikom, znati načine ronjenja 

kojima se smanjuje mogućnost oboljenja, znati nedozvoljena ronjenja, znati zakonitosti ronjenja u granicama 

sigurnosne krivulje. 

Vježba 4: Oprema 

Ishodi učenja: Znati pravilno obući ronilačko odijelo i ABC opremu, znati sastaviti autonomni ronilački aparat, načine 

oblačenja i skidanja, znati pravilno ga rastaviti i znati načine održavanja i čiščenja. 

Vježba 5: Ulazak u vodu i disanje pod vodom 

Ishodi učenja: Znati sve načine pravilnog ulaska u vodu s ronilačkim aparatom te korištenje ronilačkog aparata pod 

vodom za disanje, znati se balansirati na površini. 

Vježba 6: Osnovne vježbe ronjenja 

Ishodi učenja: Znati skinuti masku i opet je postaviti pod vodom, znati održavati neutralnu plovnost, znati skinuti 

aparat i ponovno ga obući pod vodom. 

Vježba 7: Kretanje pod vodom 

Ishodi učenja: Znati se kretati pod vodom, načine upotrebljavanja peraja, skidanje olova i slobodan izron. 

Vježba 8: Prva pomoć pod vodom 

Ishodi učenja: Znati davati bratsko disanje, znati naći izgubljeni regulator, bratsko disanje do površine, odvlačenje 

unesrećenog do plovila ili obale. 

Vježba 9: Kretanje u moru 

Ishodi učenja: Znati ponoviti sve naučeno u prirodnom okruženju do 18 m dubine. 

Vježba 10: Tehnike podvodnih istraživanja 

Ishodi učenja: Znati praktično primjeniti metode kvadrata, točke i transekta, te upotrijebiti podvodnu foto i video 

opremu. 


Znanje se provjerava putem pismenih kolokvija, kao i putem provjere praktičnog znanja. Konačno znanje se utvrđuje i

ocjenjuje na ispitu, koji se polaže usmeno. 


Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi u unaprijed određenom terminu, ili putem emaila i telefona. 

Naziv predmeta ODNOSI MEĐU MORSKIM ORGANIZMIMA 



30/0/15 

(P/S/V) 

ECTS 

3 ECTS = 1,5 (predavanja, konzultacije, samostalno učenje) i 1,5 (laboratorijske vježbe, 

(uz obrazloženje) terenski rad, kolokvij) 


(označiti X) 

temeljni napredni X specijalistički 







mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, po potrebi i engleski jezik. 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulović Šifner, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Igor Isajlović, prof. 


pohađaju nastave, obveze studenata…) 

Stečena znanja omogućuju studentima razumijevanje različitih odnosa i interakcija između morskih organizama kao i 

zakonitosti na kojima se temelje ti odnosi unutar morskog ekosustava. Studenti se upoznaju i s različitim zajednicama 

unutar morskog ekosustava, organizmima koji ih naseljavaju te njihovim međusobnim odnosima unutar tih zajednica. 

Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Od studenata se očekuje nazočnost na predavanjima i vježbama te 

aktivno sudjelovanje kroz pitanja, primjedbe i komentare vezane uz izloženu nastavnu materiju. Studenti su obavezni 

poznavati i pripremiti gradivo izloženo na predavanjima i vježbama. 

Nastava iz ovog kolegija održava se u predavaonici, laboratoriju i na terenu. Studenti aktivno proučavaju i uspoređuju 

morfologiju, anatomiju, ekološke značajke i odnose među organizmima na reprezentativnom biološkom materijalu, 

dermoplastičnim i histološkim preparatima te korištenjem drugih nastavnih sredstava i pomagala. Osnovna zadaća 

vježbi je obrada novog gradiva putem praktičkih zadataka te usavršavanje kognitivnih i motoričkih sposobnosti 

studenata. 

Cilj im je omogućiti zoran prikaz reprezentativnih morskih organizama koji obitavaju u različitim zajednicama, te 

upoznati njihove morfološke, anatomske i ekološke značajke. 

Radi što učinkovitijeg održavanja vježbi, student treba imati zaštitnu bijelu kutu te osnovni pribor za sekciju (skalpel, 

škarice, pincete, anatomske igle, malu lupu i drugi pribor po potrebi). 

Od studenta se očekuje redovito pohađanje nastave, što uključuje predavanja i vježbe. Studenti na predavanjima 

moraju biti nazočni na najmanje 70% održane nastave, ali ne smiju izostati u terminima predviđenima za kolokvij. 

Nazočnost studenata na vježbama je obavezna, a tolerira se samo jedan opravdani izostanak. 


1. Castro P, Huber ME (2005) Marine biology, 5th Ed., McGraw Hill Higher Education, NY 

2. Nybakken JW (1993) Marine biology, An ecological approach, 3rd Ed., Harper Collins College Publishers, NY 


1. Peres JM, Gamulin-Brida H (1973) Biološka oceanografija. ŠK Zagreb 

2. Riedl R (1973) Fauna und Flora der Adria, Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin 


Predavanje 1. Uvod 

Ishodi učenja: Upoznati studente sa sadržajem kolegija, planom predavanja, obavezama koje trebaju izvršiti kao 

preduvjet za uspješno savladavanje nastavne građe i dobivanje konačne ocjene iz kolegija. Tijekom uvodnog 

predavanja studentima se objašnjava način polaganja ispita kao i način ocjenjivanja. Studenti stječu uvid u značaj

poznavanja raznovrsnosti i složenosti odnosa među morskim organizmima. 

Predavanje 2. Osnovni ekološki pojmovi 

Ishodi učenja: Opisati osnovne ekološke pojmove važne za razumijevanje sadržaja predmeta. Prepoznati i objasniti 

pojmove intra- i interspecijski odnosi. Razumjeti uvjete i razloge nastanka i održavanja postojećih odnosa među 

morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora. 

Predavanje 3. Tipovi interspecijskih odnosa 

Ishodi učenja: Upoznati osnovne tipove interspecijskih odnosa. Znati navesti primjere za različite tipove 

interspecijskih odnosa među morskim organizmima i opisati njihov utjecaj na svakog od sudionika takvog odnosa. 

Predavanje 4. Ličinački tipovi i njihove strategije 

Ishodi učenja: Definirati različite tipove morskih ličinki i njihova osnovna obilježja. Naučiti razliku između pojedinih 

tipova ličinki i značaj razlika u njihovim životnim strategijama. Znati razliku između –K i –r selekcije, prepoznati 

morske organizme s određenim tipom strategije životnog ciklusa i objasniti kako se to odražava na životne zajednice u 

kojima žive. 

Predavanje 5. Kruženje materije i protok energije u ekosustavu mora 

Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim načelima protoka materije i energije u ekosustavu mora. Naučiti pojmove 

hranidbenih lanaca i hranidbenih mreža. Znati što su trofičke razine i kako se one definiraju. 

Predavanje 6. Prilagodbe morskih organizama na uvjete okoliša 

Ishodi učenja: Opisati značenje različitih oblika tijela morskih organizama za život u različitim uvjetima okoliša. 

Prepoznati povezanost između različitih morfoloških i fizioloških obilježja i načina života i ishrane različitih vrsta 

organizama. 

Predavanje 7. Odnosi među morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora 

Ishodi učenja: Upoznati se s horizontalnom i vertikalnom strukturom oceana i osnovnim svojstvima svake od 

dubinskih stepenica morskog dna (bentala) i otvorenog mora (pelagijala). Shvatiti utjecaj poremećaja i razumjeti 

posljedice koje nastaju uklanjanjem ključnih predatora iz zajednice. Analizirati primjere ekoloških sukcesija i shvatiti 

njihovog značaj u prirodnim ekosustavima. 

Predavanje 8. Obilježja, sastav zajednica i odnosi među organizmima u obalnim zajednicama kamenitih 

podloga 

Ishodi učenja: Objasniti uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na kamenitim 

podlogama. Nabrojati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. 

Upoznati pojavu i uzroke vertikalne zonacije, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u 

svakoj od njih. Analizirati hranidbene mreže ove zone. 

Predavanje 9. Obalne životne zajednice mekih supstrata 

Ishodi učenja: Upoznati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na mekim 

supstratima. Analizrati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu. 

Upoznati vertikalnu zonaciju, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u svakoj od njih. 

Upoznavati hranidbenu mrežu ove zone. 

Predavanje 10. Pridnene životne zajednice mekih supstrata kontinentske podine 

Ishodi učenja: Definirati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u subtidalnoj zoni koja se proteže do 

kontinentskog slaza te osnovna obilježja pridnenih zajednica mekih dna i osnovnu podjelu obzirom na 

prisutnost/odsutnost vegetacije. Opisati odnose među organizmima koji vladaju u ovim zajednicama i navesti primjere 

iz svjetskih mora i Jadrana. Poznavati sastav osnovnih hranidbenih mreža. 

Predavanje 11. Pridnene životne zajednice kamenitog dna kontinentske podine 

Ishodi učenja: Opisati osnovna obilježja pridnenih zajednica kamenitih dna i njihov biološki značaj. Definirati 

limitirajuće faktore i analizirati odnose među organizmima u ovim zajednicama. Upoznati se sa zajednicama kelpa i 

efektima promjena u hranidbenom lancu u tipičnim zajednicama kelpa. 

Predavanje 12. Životne zajednice epipelagijala 

Ishodi učenja: Znati koji su osnovni abiotički i biotički faktori koji utječu na sastav i brojnost pridnenih zajednica 

ovog područja. Opisati podjelu područja i prilagodbe organizama na uvjete koji vladaju. Upoznati se s obilježjima 

epipelagijske hranidbene mreže i obilježjima primarne produkcije epipelagijala u različitim geografskim područjima. 

Predavanje 13. Životne zajednice koraljnih grebena 

Ishodi učenja: Upoznati različite tipove koraljnih grebena, načine i uvjete postanka i opstanka ovih biološki bogatih i 

raznovrsnih životnih zajednica. Znati koji su to najznačajnijim inter- i intraspecijskim odnosi među organizmima koji

nastanjuju ove životne zajednice. Analizirati pojednostavljene hranidbene mreže i opasnosti od poremećaja koji mogu 

izazvati negativne promjene/nestanak koraljnih grebena. 

Predavanje 14: Dubokomorske životne zajednice 

Ishodi učenja: Znati podjelu dubokomorskih područja prema u ovisnosti o količini/odsutnosti svjetla. Upoznati se s 

osnovnim adaptacijama morskih organizama na život u ekstremnim, dubokomorskih uvjetima. Nabrojati tipove 

odnosa koji vladaju među istim i različitim vrstama koje nastanjuju dubokomorska područja s naglaskom na ihtio- i 

teutofaunu Južnojadranske kotline. 

Predavanje 15. Utjecaj čovjeka na ekosustav mora 

Ishodi učenja: Upoznati se s posljedicama antropogenih utjecaja na životne zajednice mora i oceana. Prepoznati 

razlike između ekstinkcije i eksterminacije s primjerima iz morskog svijeta. Steći jasne spoznaje o ugroženosti velikog 

broja vrsta i značaju IUCN liste. 

Vježba 1: Uvod 

Ishodi učenja: Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju, metode i pribor za sekciju morskih organizama. Opisati 

glavne značajke Jadranskog mora kao životne sredine. Cilj vježbe je osposobiti studente za samostalno i sigurno 

izvođenje praktičnog rada u laboratoriju i na terenu te usvajanje znanja o ekološkim osobinama Jadranskog mora. 

Vježba 2: Anatomsko-morfološke prilagodbe morskih organizma u odnosu na njihovu životnu sredinu 

Ishodi učenja: Upoznati se sa simetrijama i oblicima tijela morskih organizama i njihovim prilagodbama na okoliš u 

kojem obitavaju. Analizirati morfologiju reprezentativnih životinjskih organizama glavnih taksonomskih skupina uz 

izvođenje vježbi na biološkom materijalu, dermoplastičnim i mikroskopskim preparatima. 

Vježba 3: Komparativni prikaz i prilagodbe organskih sustava morskih organizama glavnih taksonomskih 

skupina 

Ishodi učenja: Upoznati glavne anatomsko-morfološke značajke različitih morskih organizama te usporedba građe, 

oblika i funkcionalnih osobina njihovih organskih sustava. Izvoditi sekciju oglednih morskih organizama te prikazati 

dermoplastične i mikroskopske preparate. 

Vježba 4: Naselja čvrstih podloga 

Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice koji naseljavaju čvrste podloge supralitorala, mediolitorala i 

gornjeg infralitorala. Opisati interakcije koje se odvijaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. 

Razumjeti anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz 

odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. 

Vježba 5: Naselja pomičnih podloga 

Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na pomičnim podlogama supralitorala, mediolitorala i gornjeg 

infralitorala, opisati interakcije koje vladaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Opisati 

anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave 

na terenu i u laboratoriju. 

Vježba 6: Odnosi među organizmima na područjima ušća rijeka 

Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na ušću rijeka (estuariji). Opisati interakcije koje vladaju među 

njima i objasniti zakonitosti na kojima se temelje te interakcije. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine 

najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju. 

Vježba 7: Organizmi, zajednice i njihovi međusobni odnosi u donjem infralitoralu i cirkalitoralu 

Ishodi učenja: Opisati najznačajnije organizme i zajednice ovog područja te objasniti odnose koji vladaju među njima 

kao i zakonitosti na kojima se ti odnosi temelje. Izvoditi sekciju cijelih životinja, prikazati dermoplastične preparate i 

audio-vizualne zapise s ciljem opisivanja anatomsko-morfoloških osobina proučavanih organizama i ekoloških 

značajki zajednica tog područja. 

Vježba 8: Dubokomorski organizmi 

Ishodi učenja: Upoznati se sa načinom života i obilježjima dubokomorskih organizama i sa odnosima koji vladaju 

među njima. Analizirati morfološke i anatomsko-fiziološke specifičnosti ovih vrsta te prepoznati najznačajnije 

predstavnike jadranske dubokomorske ihtio- i teutofaune uz korištenje dermoplastičnih preparata audio-vizualnih 

zapisa sa recentnih istraživanja dubokomorskih zajednica Jadrana. 


Poznavanje gradiva iz kolegija „Odnosi među morskim organizmima“ ocjenjuje se kroz 2 parcijalna pismena 

kolokvija, kojima je obuhvaćena građa s predavanja te jednim finalnim usmenim kolokvijem iz vježbi kojim je

obuhvaćen cjelokupni sadržaj obrađen na vježbama. 

Parcijalni pismeni kolokviji iz nastavnog gradiva s predavanja rješavaju se davanjem odgovora na ponuđena pitanja 

metodom izbora ili upisivanja riječi/definicija koje nedostaju. Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu 

dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim 

putem. Studenti koji žele popraviti prolaznu ocjenu mogu također, u dogovoru s nastavnikom, pristupiti naknadnoj 

pismenoj ili usmenoj provjeri znanja. 

Kriteriji ocjenjivanja na kolokviju (bodovna skala) nalaze se u tablici: 

% ocjena 

Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete: 

• prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja), 

• prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara), 

• odrađene vježbe (100% iznos). 

Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij 

može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu 

odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe. 

Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati 

maksimalno s dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra. 


1. Filipović, S. Lipanović,. Opća i anorganska kemija I i II. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1995 

2. Vježbe iz opće i anorganske kemije II. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split. 


1. F. Albert Cotton et al., Basic Inorganic Chemistry, New York, John Wiley and Sons, 1995. 


1. Predavanje Vodik položaj u PSE, osobine i dobivanje vodika, spojevi vodika pozitivnog stupnja oksidacije i 

hidridi. Plemeniti plinovi, osobine skupine, dobivanje i upotreba, spojevi ksenona 

Ishod učenja: Poznavanje osobina vodika i plemenitih plinova 

2. Predavanje Uvod u halogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije 

3. Predavanje Fluor, osobine i dobivanje, razlike između fluora i ostalih članova skupine, spojevi flora. Klor 

osobine i dobivanje, spojevi klora 

Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 17 skupine, te spojeva koji grade fluor i klor 

4. Predavanje Brom, Jod, osobine, dobivanje i spojevi 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina broma i joda 

5. Predavanje Uvod u halkogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije 

Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 16 skupine 

6. Predavanje Kisik, osobine i dobivanje, spojevi kisika, vrste oksida, voda 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina kisika, oksida i vode 

7. Predavanje Sumpor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline sumpora,li spojevi sumpora, osobine selenija i telurija, 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina sumpora i njegovih glavnih spojeva 

8. Predavanje Skupina dušika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, 

Ishod učenja: Poznavanje periodičnih osobina elemenata 15. skupine 

9. Predavanje Dušik, osobine i dobivanje, amonijak, dušična kiselina i ostali spojevi dušika, fiksiranje dušika 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina dušika i njegovih najvažnijih spojeva 

10. Predavanje Fosfor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline fosfora, arsen, antimon, bizmut 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina fosfora i njegovih spojeva, spojeva arsena, te antimona i bizmuta 

11. Predavanje Skupina ugljika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, 

Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 14. skupine 

12. Predavanje Ugljik, alotropske modifikacije, osobine i dobivanje ugljika, oksidi ugljika, karbidi, 

hidrogenkarbonati i karbonati 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina ugljika i njegovih spojeva 

13. Predavanje Spojevi silicija, germanija, kositra, i olova, poluvodičke osobine silicija i germanija, metalna 

svojstva kositra i olova 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina silicija, germanija, kositra i olova 

14. Predavanje Skupina bora, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, borani, borna kiselina, 

Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 13. skupine, te njihove najvažnije spojeve, poznavanje 

kemijskih svojstava bora, borne kiseline i borana 

15. Predavanje Dobivanje i osobine aluminija, spojevi aluminija galija, indija, talija 

Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina aluminija, galija, indija i talija

1. Seminar Uravnoteživanje kemijskih reakcija, pisanje i uravnoteživanje redoks reakcija u jednoj crti 

Ishod učenja: Znati uravnotežiti redoks reakcije u jednoj crti 

2. Seminar Reakcije karakteristične za vodik, reakcije kojima se dobiva vodik,redukcijsko djelovanje vodika 

Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja vodika i njegovog redukcijskog djelovanja 

3. Seminar Reakcije karakteristične za halogene elemente, reakcije dobivanja klora, reakcije, disproporcioniranja 

klora u lužnatim otopinama, oksidacijsko djelovanje halogena i njihovih spojeva 

Ishod učenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja klora i njegovih spojeva pozitivnog stupnja oksidacije 

4. Seminar Reakcije karakteristične za halkogene elemente, reakcije dobivanja kisika i ozona, oksidacijsko 

djelovanje kisika, reakcije dobivanja sumpora, reakcije kojima prevodimo elementarni sumpor do sumporne kiseline, 

oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline, dehidracijsko djelovanje sumporne kiseline 

Ishod učenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja kisika, znati ilustrirati kemijskom reakcijom oksidacijsko 

djelovanje kisika, te oksidacijsko i redukcijsko djelovanje peroksida, znati pilustrirati oksidacijsko djelovanje 

sumporne kiseline 

5. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine dušika, reakcije dobivanja dušika, reakcije oksidacije od 

amonijaka do dušične kiseline, oksidacijsko djelovanje dušične kiseline 

reakcije oksidacije od fosfora do fosforaste i fosforne kiseline 

Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja amonijaka i dušikovih oksida, te kemijskom reakcijom 

ilustrirati oksidacijsku moć dušićne kiseline 

6. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine ugljika, dobivanje ugljikovih oksida 

redukcijsko djelovanje CO, Vezivanje CO2 iz zraka, taloženje karbonata, hidroliza kationa 

Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije redukcijskog djelovanja ugljika i ugljikovog(II) oksida, znati 

ravnotežne reakcije uvođenja CO2 u vodu 

7. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine bora, reakcije dobivanja borne kiseline, otapanje boraksa u 

vodi, kiselo bazne osobine aluminijevog hidroksida, redukcijsko djelovanje aluminija 

aluminotermička reakcija, dobivanje kristaličnog bora 

Ishod učenja: Znati kemijske reakcije dobivanja borne kiseline, kemijske reakcije koje ilustriraju amfoternost 

8. Seminar Reakcije karakteristične za metale glavnih skupina, dobivanje metala ovisno o njihovom redoks 

potencijalu, reakcije alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s vodom, soli alkalijskih i zemnoalkalijski metala 

Ishod učenja: Znati karakteristične kemijske reakcije za dobivanje metala 

9. Seminar Reakcije karakteristične za prijelazne metale, dokazivanje peroksida titanil ionom, ravnoteža između 

kromata i dikromata, željezov oksohidroksid 

Ishod učenja:Znati važnije ione koje grade metali i njihova oksido-redukcijska svojstva znati ilustrirati kemijskom 

reakcijom, znati kako otopiti pojedine metale 

10. Seminar More - smjesa anorganskih tvari. Kemijski sastav morske vode, salinitet, pH i specijacija, 

sedimenti, antropogeni CO2, 

Ishod učenja: Poznavati što i kako anorganski spojevi utječu na sastav morske vode 

Vježba 1: VODIK 

Eksperimenti - Nastajanje praskavca, proba na praskavac. Dobivanje vodika djelovanjem lužine na aluminij . 

Dobivanje vodika djelovanjem kiseline na cink. Redukcija metalnog oksida vodikom. Reaktivnost atomarnog vodika 

Vježba 2: 17. SKUPINA (HALOGENI ELEMENTI) 

Eksperimenti Dobivanje klora. Dobivanje broma i joda iz bromida i jodida oksidacijom pomoću klora - Dobivanje 

klora elektrolizom. Dobivanje klorovodika i klorovodične kiseline. Reagens za taloženje halogenida. Otapanje joda u 

različitim otapalima. Spojevi klora. Oksidacija jodid iona dušičnom kiselinom. Dokazivanje joda. Taloženje jodida 

žive 

Vježba 3: 16. SKUPINA (HALKOGENI ELEMENTI 

KISIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva kisika. Dobivanje ozona. Osobine Vode. Dobivanje i svojstva vodikovog 

peroksida. Raspad manganovog(IV) oksida. 

SUMPOR: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje sumpora. Dobivanje sumpora. Dobivanje i raspadanje polisulfida.

Taloženje manganovog(II) sulfida. Redukcijska svojstva sumpora(IV). 

Vježba 4: 15. SKUPINA 

DUŠIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva dušika. Dobivanje amonijaka. Srebreno ogledalo. Dobivanje i svojstva 

dušikova(I) oksida. Otapanje bakra u razrijeđenoj dušičnoj kiselini. Dobivanje i svojstva dušikaste kiseline. Dobivanje 

i svojstva dušične kiseline. 

FOSFOR: Eksperimenti - Dobivanje fosforne kiseline. Dobivanje fosforne kiseline iz kalcijeva fosfata i razrijeđene 

sumporne kiseline. Dobivanje srebrovog(I) hidrogenfosfata i fosfata. 

ARSEN: Eksperimenti - Dobivanje arsena. Sulfidi arsena(III) i arsena(V). 

ANTIMON: Eksperimenti - Svojstva antimonova(III) klorida. Sulfidi antimona(III) i antimona (V). 

BIZMUT: Eksperiment - Svojstva bizmutovog(III) hidroksida. i bizmutovog(III) sulfida. 

Vježba 5: 14., 13., 1. i 2. SKUPINA PSE 

UGLJIK: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje ugljika. Adsorpcijska svojstva aktivnog ugljena. Dobivanje 

ugljikova(II) oksida, CO. Ugljikov(IV) oksid, CO2 i karbonati i hidrogen karbonati. 

SILICIJ: Eksperiment - Dobivanje silana 

KOSITAR: Eksperiment - Kositrov(II) hidroksid 

OLOVO: Eksperiment - Olovni(II) spojevi 

BOR: Eksperiment - Borna kiseline i njene soli 

ALUMINIJ: Eksperimenti - Aluminotermički postupak dobivanja željeza. Otapanje aluminija. Aluminijev(III) 

hidroksid 

2. SKUPINA PSE: Eksperimenti - Boje plamena kationa elemenata 2. Skupine. Hidroksidi elemenata 2. Skupine. 

Karbonati elemenata 2. Skupine. Sulfati elemenata 2. skupine 

1. SKUPINA PSE: Eksperiment - Boje plamena kationa elemenata 1. skupine 

Vježba 6: PRIJELAZNI ELEMENTI (3. do 7. skupina PSE) 

Eksperimenti - Titanov(III) klorid i titanov(III) hidroksid. Vanadijev(V) oksid. Otapanje vanadijevog(V) oksida u 

kiselini. Dobivanje kalijevog kromovog alauna, KCr(SO4)2×12H2O. Zagrijavanje amonijeva dikromata. Kromov(III) 

hidroksid. Kromov(III) hidroksid. Dikromat ion kao oksidans. Dobivanje kromata. Dokazivanje molibdena. 

Volframove bronce. Redukcijsko svojstvo mangana(II). Disproporcioniranje manganata 

Vježba 7: PRIJELAZNI ELEMENTI (8. do 12. skupina) 

Eksperimenti - Otapanje željeza u kiselinama. Željezovoksidhidroksid. Redukcijsko djelovanje Fe 2+ iona. 

Oksidacijsko djelovanje Fe 3+ iona. Berlinsko modrilo - dokazivanje željeza. Kobaltov(III) oksidhidroksid, CoOOH. 

Kompleksi kobalta(II) i Kompleksi kobalta(III). Niklov(II) hidroksid i oksidhidroksid. Kompleksi nikla. Niklov(II) 

sulfid. Otapanje bakra. Bakrov(I) i (II) hidroksid. Kompleksi bakra. Dehidracija bakrova(II) sulfata. AgNO3 kao 

reagens za taloženje elemenata 17. skupine PSE. Kompleksi srebra. Kiselost cinka(II). Kadmijev(II) karbonat i sulfid. 

Kompleksi kadmija. Dobivanje živina (II) oksida i otapanje u kiselini. Dobivanje živina(I) klorida (kalomel). 

Ishod učenja: Znati sigurno i djelotvorno rukovati kemikalijama, znati provesti eksperimente prema protokolu, znati 

teorijsko znanje o dobivanju i kemijskim osobinama elemenata i njihovih spojeva potkrijepiti odgovarajućim 

eksperimentima. 


Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni 

testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na 

slijedeći način: 

Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita 

Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan 

Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar 

Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar 

Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog – izvrstan 

Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva 

polaže pismeno i usmeno. 

Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji 

od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni 

dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način: 

Točno riješeno više od 55% - dovoljan

Točno riješeno više od 70 % - dobar 

Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar 

Točno riješeno više od 90 % - izvrstan 

Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu 

položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to 

pravo. 


Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj 

8. Obavijesti studentima se objavljuju i na webu. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim 

planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktf-split.hr/zoak/ 

Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika. 

Naziv predmeta STATISTIKA 



(P/S/V) 

30/0/15 

4 ECTS = 1,2 (pohađanje predavanja i vježbi ) i 2,8 (samostalno učenje, rješavanje 

ECTS 

domaćeg zadatka statističkim programom, priprema 2 kolokvija i završnog ispita, oko 85 


sati) 

Status predmeta obavezan X izborni 

(označiti X) 





Godina/semestar I. godina / II. semestar 

Kompetencije u primjeni elementarne matematike, diferencijalnog i integralnog računa 

Preduvjeti za upis (npr. kolegij Matematika iz I. semestra studija Biologija i ekologija mora ili ekvivalentni 

kolegij). 


Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku. Mogućnost izvođenja nastave na engleskom 


jeziku. 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Snježana Pivac, redoviti profesor 

Voditelj vježbi Ante Toni Vrdoljak, mag. math. 



Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz matematike u 

svrhu realizacije postavljenih ciljeva usvoji znanje o organiziranom prikupljanju i odabiru odgovarajućih podataka, a 

neposredno potom i znanje o njihovom grupiranju i prezentaciji. Zadaća je omogućiti studentu da usvoji znanje kako 

napraviti adekvatnu analizu informacija ili podataka te donijeti zaključke i interpretirati rezultate provedene analize. 

Predavanja i vježbe studenta pripremaju za samostalno rješavanje problema, postavljanje znanstveno stručnih i 

statističkih hipoteza te zaključivanje o prihvaćanju odgovarajućih postavljenih hipoteza. Naglasak nastave je na učenju 

temeljnih i primjenjivih statističkih veličina. 

Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići 

izvođenjem dijela vježbi u informatičkom laboratoriju i statističkim programima koji omogućavaju pohranjivanje i 

obradu velikih baza podataka. 

Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o provođenju i rezultatima konkretnih analiza odgovarajućih 

studija slučaja. Nastavnik vrednuje sudjelovanje studenta u radu na nastavi (pokazano znanje, razumijevanje, 

sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, itd.). Bodovi se pribrajaju onima dobivenim na kolokvijima i ispitu. 

Nastavnik ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju na nastavi. 


1. I. Pavlić, Statistička teorija i primjena, Tehnička knjiga, Zagreb, 1985. 

2. D. Vukičević, Uvod u statistiku, skripta Sveučilišta u Splitu, u pripremi. 

3. D.S. Moore, The Basic Practice of Statistics, W. H. Freeman and Co., N.Y., 1998.


1. B. Petz, Osnovne statističke metode za nematematičare, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 1997. 

2. S. Pivac, Statistika, nastavni materijali, sveučilište u Splitu, 2012. 


Predavanje 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka. 

Ishodi učenja: Identificirati i definirati statistički skup u praksi. Kategorizirati elemente statističkog skupa prema 

konkretnim statističkim obilježjima. Grupirati elemente definiranog statističkog skupa. Formirati elemente skupa u 

statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim 

oznakama. 

Predavanje 2. Relativni brojevi 

Ishodi učenja: Razlikovati relativne brojeve strukture, koordinacije i indekse. Analizirati strukturu odabranog 

statističkog skupa prema odgovarajućem obilježju. Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi. 

Predavanje 3. Srednje vrijednosti 

Ishodi učenja: Razlikovati potpune i položajne srednje vrijednosti. Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje 

vrijednosti u praksi. 

Predavanje 4. Mjere raspršenosti (disperzije) 

Ishodi učenja: Razlikovati apsolutne i relativne mjere raspršenosti. Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u 

praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih 

pokazatelja raspršenosti. 

Predavanje 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. 

Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati 

odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova. Analizirati oblik 

distribucije numeričkih nizova na temelju pokazatelja asimetrije i zaobljenosti. Ustanoviti raspored srednjih 

vrijednosti numeričkih nizova na temelju odgovarajuće asimetrije. 

Predavanje 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla. 

Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane 

slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable. 

Predavanje 7. Deskriptivna statistika na računalu 

Ishodi učenja: Grupirati elemente definiranog statističkog skupa u bazi podataka na računalu. Formirati elemente 

skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima. 

Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama na računalu. Izračunati srednje vrijednosti, 

mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka na računalu. 

Predavanje 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija. 

Ishodi učenja: Identificirati i definirati primjenu Binomne i Poissonove distribucije u praksi. Izračunati distribuciju 

vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Prezentirati 

vjerojatnosti izračunate na temelju Binomne i Poissonove distribucije. 

Predavanje 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable. 

Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Prezentirati distribuciju 

vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne 

varijable. 

Predavanje 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i 

proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa. 

Ishodi učenja: Identificirati i definirati slučajni uzorak. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju 

uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju 

uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. 

Predavanje 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog 

skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. 

Ishodi učenja: Razlikovati znanstvene i statističke hipoteze. Postaviti znanstvene hipoteze. Postaviti statističke 

hipoteze. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na 

temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata 

postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izračunati interval prihvaćanja nulte 

statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine

signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze 

o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. 

Predavanje 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. 

Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) 

osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na 

temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. 

Predavanje 13. Hi - kvadrat test. 

Ishodi učenja: Ustanoviti primjenu hi-kvadrat testa u praksi. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o 

nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. 

Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju 

kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa. 

Predavanje 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. 

Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Zaključiti o odnosima među 

promatranim pojavama na temelju prikaza dijagrama rasipanja. Izračunati pokazatelj korelacije za odgovarajuće 

numeričke varijable. Zaključiti o smjeru i intenzitetu korelacije između dvije numeričke varijable. 

Predavanje 15. Korelacija ranga 

Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga. Zaključiti o smjeru i intenzitetu 

korelacije ranga između dvije varijable ranga. 

Vježba 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka. 

Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući 

statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama. 

Vježba 2. Relativni brojevi. 

Ishodi učenja: Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Procijeniti strukturu elemenata statističkog skupa 

prema zadanom obilježju. 

Vježba 3. Srednje vrijednosti. 

Ishodi učenja: Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje vrijednosti u praksi. 

Vježba 4. Mjere raspršenosti (disperzije). 

Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata 

numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih pokazatelja raspršenosti. 

Vježba 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost. 

Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati 

odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova. 

Vježba 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla. 

Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Izračunati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slučajne 

varijable. 

Vježba 7. Deskriptivna statistika na računalu. 

Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema 

nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama 

na računalu. Izračunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka 

na računalu. 

Vježba 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija. 

Ishodi učenja: Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po 

Poissonovom zakonu. 

Vježba 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable. 

Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. 

Vježba 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i proporcije 

(relativne frekvencije) osnovnog skupa. 

Ishodi učenja: Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti 

procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti 

procjene. 

Vježba 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog

skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova. 

Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog 

skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene 

hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. 

Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih 

skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene 

hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih 

skupova. 

Vježba 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. 

Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) 

osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na 

temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa. 

Vježba 13. Hi - kvadrat test. 

Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja 

elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene 

hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata 

osnovnog skupa. 

Vježba 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija. 

Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Izračunati pokazatelj 

korelacije za odgovarajuće numeričke varijable. 

Vježba 15. Korelacija ranga. 

Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga. 


Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave 

student može ostvariti 100 bodova. Na temelju dva pisana kolokvija student može ostvariti 200+200=400 bodova. 

Alternativa kolokvijima je pisani ispit na kojem student može ostvariti 400 bodova. Maksimalan broj bodova koje 

student može ostvariti je 500 bodova. Za prolaznu ocjenu potrebno je ostvariti 250 bodova. 

Položen pisani dio ispita je preduvjet za pristupanje usmenom dijelu ispita koji predstavlja mogućnost povećanja 

konačne ocjene. 

Ocjena se utvrđuje po principu: 

450-500 bodova= izvrstan (5) 

375-449 bodova = vrlo dobar (4) 

300-374 bodova = dobar (3) 

250-299 bodova = dovoljan (2) 

0-249 bodova = nedovoljan (1) 


Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora. 

Ispitni rokovi: 24.06.2013. / 08.07.2013. / 10.09.2013. / 24.09.2013. 

Naziv predmeta OPĆA FIZIKA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

5 



(označiti X) 







Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij


mogućnost praćenja na Hrvatski 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mile Dželalija, redoviti profesor 

Voditelj vježbi Antonija Miletić 



- 


1. - 


- 


- 


- 


-

Naziv predmeta GEOLOGIJA S PALEONTOLOGIJOM 



(P/S/V) 

ECTS 



(označiti X) 



30/0/15 






4 ECTS (3 boda – predavanja, laboratorijske vježbe, konzultacije, samostalno učenje; 1 

bod – terenska nastava) 

obavezan x izborni 

temeljni x napredni specijalistički 



Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner 

Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner 



Geologija je znanost koja proučava građu, dinamiku i razvoj zemlje, a paleontologija živa bića geološke prošlosti. 

Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom naše planete, te promjena koje su se na njoj odvijale 

tijekom geološke prošlosti. Nadalje, studenti će se također ukratko upoznati s morfološkim i taksonomskim 

obilježjima ostataka organizama koji su u prošlosti živjeli na Zemlji. Dodatna znanja će steći i o mineralima, 

stijenama, načinu pojavljivanja, te njihovom porijeklu i građi. Terenska nastava studentima će pružiti priliku da 

praktično primjene teoretski stečena znanja. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz 

mineralogije, petrografije, geologije i paleontologije. 

Nastava se izvodi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će 

se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja 

očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz praktične vježbe i terenski rad. Aktivno 

uključivanje studenata u izvođenje nastave, kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti 

studente za samostalno određivanje osnovnih vrsta stijena, strukturnih elemenata litosfere i značajnijih fosilnih 

skupina. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj 

nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na kolokvijima (četiri obvezna kolokvija), odnosno rezultate na završnom 

usmenom ispitu. 


1. Herak, M. (2001) Geologija. V izdanje, Školska knjiga, 433pp., Zagreb. 

2. Šestanović, S. (2001) Osnove geologije i petrografije, 234pp., Split. 


1. Tišljar, J. (1994) Sedimentne stijene. Školska knjiga, 422pp., Zagreb. 

2. Vrkljan, M., Babić, V. I Takšić, J. (1998) Mineralogija. Udžbenik za srednje škole. Školska knjiga, 424pp., Zagreb. 

3. Dostupno na portalu: www.pmf.hr/geol predavanja: Bucković, D. – Historijska geologija 1, Cvetko Tešović, B. – 

Fizička geologija, Moro, A. – Opća geologija, Sremac, J. – Geomorfologija s osnovama geologije 


Predavanje 1. Uvodno predavanje – Zemlja kao nebesko tijelo, građa Zemlje (1 sat) 

Upoznati studente s poviješću geologije kao znanstvene discipline, definicijama, podjelom, te njenom povezanošću s 

drugim prirodnim i tehničkim znanostima. Istaknuti hipoteze o postanku Zemlje i Sunčevog sustava. Objasniti opću 

konstituciju i svojstva Zemlje, definirati različite vrste diskontinuiteta i geotermički stupanj. 

Predavanje 2. Tektonika ploča (1 sat) 

Studente upoznati s poviješću teorije tektonike ploča i objasniti vrste kontakata između ploča. 

Predavanje 3. Kristalografija i Mineralogija (2 sata)

Upoznati studente s osnovnim definicijama vezano za znanstvenu disciplinu mineralogiju. Prikazati kratki povijesni 

pregled i povezanost mineralogije s drugim znanostima. Navesti osnovne elemente kristalografije i strukture kristalnih 

sustava. Objasniti što su minerali, detaljno opisati način njihovog određivanja s naglaskom na fizička svojstva, 

nabrojiti njihove vrste, te definirati podjelu minerala prema postanku. Naglasiti značaj izomorfije i polimorfije u 

mineralogiji. 

Predavanje 4. Skupine minerala (2 sata) 

Detaljno opisati klasifikaciju minerala, a zatim u kategoriji nesilikatnih minerala istaknuti važnost skupine samorodnih 

elemenata, oksida i hidroksida, te karbonata. Nadalje, naglasiti značaj silikatnih minerala, te prikazati njihovu detaljnu 

podijelu (nezosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati, tektosilikati). 

Predavanje 5. Magmatske stijene (2 sata) 

Definirati pojam stijena, objasniti vrste stijena, te nabrojiti znanosti koje se bave njihovim proučavanjem. Objasniti 

način pojavljivanja magmatskih stijena (intruzivne, efuzivne i žične), različite stadije pojavljivanja koji proizilaze iz 

Bowen-ovog niza kristalizacije. Opisati nastajanje vulkana i nabrojiti njihove tipove. Objasniti teksture i strukture 

magmatskih stijena, te njihovu terensku klasifikaciju. Navesti kimberlit kao primjer žične stijene, te nabrojiti lokalitete 

u Hrvatskoj na kojima se nalaze magmatske stijene. 

Predavanje 6. Sedimentne stijene (2 sata) 

Definirati pojmove sediment i sedimentna stijena. Prikazati njihovu rasprostranjenost i istaknuti važnost, te objasniti 

podijelu na klastične, kemijske i biokemijske sedimente. Također definirati veličinu zrna za razlikovanje klastičnih 

sedimenata, te detaljno objasniti tipove sedimentnih stijena (breča, konglomerat, pješčenjak, šejl, prapor, lapor). Od 

kemijskih i biokemijskih sedimentnih stijena posebno istaknuti važnost karbonatnih (vapnenci, dolomiti), evaporitnih 

(gips, anhidrit, halit) i silicijskih (rožnjak) naslaga. 

Predavanje 7. Metamorfne stijene (1 sat) 

Upoznati studente s definicijom i nastanakom metamorfnih stijena. Objasniti faktore koji utječu na metamorfozu, kao i 

vrste metamorfizma. Prikazati klasifikaciju i područja nalaza metamorfnih stijena u Hrvatskoj. 

Predavanje 8. Strukturni (tektonski) elementi litosfere (3 sata) 

Objasniti način uzorkovanja i prikupljanja podataka u geologiji. Definirati primarne oblike pojavljivanja stijena. 

Detaljno opisati sloj, elemente položaja nagnutih slojeva i njihovo određivanje. Naučiti razlikovati pojmove 

topografska i stratigrafska podina, odnosno krovina sloja, kao i konkordanciju i diskordanciju slojeva. Objasniti pojam 

i nastajanje stratigrafske praznine. Definirati sekundarne strukture litosfere (bora, rasjed i navlaka), njihov nastanak, 

elemente od kojih su građeni i različite vrste istih. Naučiti kako odrediti starost tektonskih poremećaja. Naučiti 

koristiti geološku kartu, upoznati podjelu karata obzirom na mjerilo i sadržaj, legende kartirnih jedinica, geološke 

stupove i profile, te oznake geoloških razdoblja. 

Predavanje 9. Dinamika Zemlje – Egzodinamika (3 sata) 

Objasniti aktivnost planeta Zemlje kao izvora, ali i potrošača energije. Nabrojiti i definirati geološke čimbenike kao 

što su: sunčeve zrake, voda, snijeg i led, vjetar, organizmi. Naglasiti značaj površinskih i podzemnih voda, njihovu 

geološku ulogu kao i fizičko-kemijska svojstva. Detaljno objasniti pojmove poput: erozija, transport, sedimentacija, 

krš. 

Predavanje 10. Dinamika Zemlje – Endodinamika (2 sata) 

Objasniti uzroke i posljedice unutrašnje zemljine dinamike (vulkanizam, potresi). Definirati vrste potresnih valova, te 

razlikovati potrese prema postanku i dubini nastajanja. Opisati temeljne razlike između Mercalli-Cancani-Siebergove 

(MCS) i Richterove ljestvice. Nabrojiti najjače potrese kroz noviju povijest, i prikazati kartu vjerojatnosti nastanka 

potresa u Europi. Nabrojiti i objasniti prateće pojave potresa, s naglaskom na likvefakciju. 

Predavanje 11. Određivanje starosti stijena (1 sat) 

Prikazati kratki povijesni pregled određivanja starosti stijena. Naučiti metode određivanja starosti Zemlje, tj. relativnu 

metodu (superpozicija, paleontološka i litološka) i apsolutnu metodu određivanja starosti (radioaktivnost). Istaknuti 

razlike između stratigrafskih klasifikacija: biostratigrafska, litostratigrafska, kronostratigrafska, geokronološka. 

Naglasiti važnost geokronološke podjele na eone, ere i periode. Detaljno prikazati eone Fanerozoika, te ere: paleozoik, 

mezozoik, kenozoik s pripadajućim periodima i značaj tzv. kreda-tercijar (K-T) granice. 

Predavanje 12. Paleontologija (5 sati) 

Definirati pojam paleontologije kao znanstvene discipline i istaknuti njenu povezanost s drugim znanostima. Objasniti 

podjele paleontologije obzirom na veličinu objekta koji se proučava i njegovu biološku pripadnost. Također, objasniti 

pojmove u paleontologiji kao što su: fosil i fosilizacija. Nabrojiti i znati razlikovati načine fosilizacije organizama,

vrste fosila, kao i pojam vrste u paleontologiji. Prikazati taksonomske kategorije s naglaskom na fosilne skupine. 

Predavanje 13. Stratigrafska geologija: Prekambrij, Paleozoik, Mezozoik, Kenozoik (4 sata) 

Ukratko opisati pojavu i geološki razvoj života na Zemlji, s posebnim osvrtom na najznačajnije tektonske aktivnosti. 

Nabrojiti značajnije lokalitete različite geološke starosti u Hrvatskoj, osobito one s nalazima tragova i ostataka 

dinosaurusa (Mz) i neandertalaca (Kz). 

Predavanje 14. Geološki sastav i građa stijena Hrvatske (1 sat) 

Prikazati geološki sastav i građu stijena Hrvatske s posebnim osvrtom na geološke spomenike. Od geoloških 

spomenika prikazati samo pojedine lokalitete (Rupnica, Fantazija, Brijuni,…) 

LABORATORIJSKE VJEŽBE: 

Vježba 1. Kristalografija (1 sat) 

Ponoviti usvojena znanja o simetrijskim elementima kristala, te odrediti ravnine simetrije, osi simetrije i centar 

simetrije na modelima kristala. 

Vježba 2. Minerali (1 sat) 

Znati razlikovati vrste minerala, i razvrstati ih u pojedine grupe prema ranije naučenoj klasifikaciji minerala. Odrediti 

njihova fizička svojstava tj. tvrdoću minerala prema Mohsovoj podjeli. Primjerci različitih minerala koji će se koristiti 

u ovoj vježbi pripadaju privatnoj zbirci nositeljice kolegija. 

Vježba 3. Magmatske, sedimentne i metamorfne stijene (3 sata) 

Znati klasificirati i prepoznati najčešće vrsta stijena, čiji se uzorci nalaze u zbirci na Institutu za oceanografiju i 

ribarstvo (IOR) u Splitu. Studenti će odrediti vrste stijena, njihov mineralni sastav i položaj u klasifikaciji, te 

raspravljati o uvjetima u kojima su te stijene nastale. 

Vježba 4. Tektonika (3 sata) 

Odrediti pružanje, smjer i kut nagiba slojeva stijena, te naučiti izmjeriti navedene parametre uporabom geološkog 

kompasa. Grafički prikazati izmjerene podatke. Praktično provjeriti usvojenost znanja uporabe geološke karte, što 

znaći da studenti trebaju znati pronaći oznake položaja slojeva, kao i sekundarne strukturne elemente litosfere, 

prepoznati topografsku i stratigrafsku podinu i krovinu sloja na profilima geoloških karata. Nadalje, na temelju ranije 

usvojenih nastavnih sadržaja studenti bi trebali znati ralikovati konkordantni i diskordantni slojeve, te stratigrafsku 

prazninu. 

TERENSKA NASTAVA: 

Vježba 1. Paleontologija i terenska nastava u okolici Instituta (IOR) (2 sata) 

Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će 

se provjeriti stečeno znanje o fosilima. Dakle, odrediti će se vrsta fosila i njihov taksonomski položaj, a zatim na 

temelju fosilnih ostataka raspravljati će se o okolišu u kojem su ti organizmi živjeli, odnosno u kojem su sačuvani. 

Vježba 2. Terenska nastava na Marjanu (5 sati) 

Detaljnije upoznavanje s geologijom Marjana. Praktična primjena stečenih znanja vezano za: određivanje položaja 

slojeva stijena i njihovo mjerenje, prepoznavanje strukturnih elemenata litosfere kao što su bore i navlake, te škrape 

kao primjer krškog oblika. Od stijena, studenti će vidjeti vapnenac – karbonatne naslage i fliš, a od fosilnih ostataka 

kenozojske foraminifere. 


Ispit će se polagati pismeno – četiri kolokvija tijekom semestra, odnosno usmeno. 

Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s četiri pismena 

kolokvija. Svaki kolokvij će imati ukupno 20 pitanja (15 pitanja na koje će studenti trebati odgovoriti zaokruživanjem 

ponuđenih odgovora i 5 pitanja na koje će studenti trebati opisno odgovoriti). Za svaki kolokvij maksimalan broj 

bodova je 25 (15 pitanja s 1 bodom i 5 pitanja s 2 boda). Konačna ocjena iz ovog kolegija će biti izračunata na temelju 

ukupnog broja bodova (suma bodova sva 4 kolokvija), prema navedenoj tablici kako slijedi: 

Ostvareni broj bodova Ocjena 

usmenom ispitu, a prema pokazanom znanju mogu biti ocjenjeni višom, ali i nižom ocjenom. 


Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni 

materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Geologija s paleontologijom“ 

studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za studentske 

obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu 

kontaktirati predmetnog nastavnika putem e-maila, telefonom ili osobno tijekom konzultacija. 

Naziv predmeta OPĆA BOTANIKA 



30/0/30 

(P/S/V) 

ECTS 

4 (2 - predavanja, samostalno ucenje i 2 - laboratorijske vježbe) 




(označiti X) 








mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Nada Bezić, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Valerija Dunkić 



Građa biljne stanice i kemizam protoplazme. Ergastične tvorevine, nastanak i uloga. Vakuola, plastidi i stanična stijenka. 

Morfološki organizacijski stupnjevi. Biljna tkiva podjela i karakteristike. Tvorna i trajna tkiva. Anatomija vegetativnih 

organa: lista, stabljike i korjena. Primarni i skundarni rast biljaka te razlike u anatomskoj građi jednosupnica, dvosupnica i 

golosjemenjača. Promijene u unutrašnjoj građi kao posljedica prilagodbe na posebne uvijete života. Morfologija i 

prilagodbe vegetativnih organa: stabljike, lista i korijena. Spolno i nespolno razmnožavanje. Razvojni ciklusi mahovina i 

papratnjače. Nastanak generativnih organa kormofita: cvijet, cvat i vrste cvatova. Oprašivanje i oplodnja. Razvitak 

sjemenke, ploda i vrste plodova. 


1. D. Denffer & H. Ziegler: Botanika (Morfologija i Fiziologija), Školska knjiga, Zagreb, 1982. 

2. B. G. Bowes: Plant Structure, Manson Publishing Ltd, London, 1996. 

3. A. Fahn: Plant Anatomy, Pergamon Press, Oxford-NewYork-Toronto, Sydney, Pariz, Frankfurt, 1990. 


1. K. Magdenfrau i F. Ehrendorfer: Botanika (Sistematika, evolucija i geobotanika), Školska knjiga, Zagreb, 1998. 

2. Z. Pavletić: Opća botanika - morfologija (Interna skripta), PMF Zagreb, 1993. 


Predavanje 1. Uvod. Biljna stanica. Ergastične tvorevine. 

Ishod učenja: Podjela botanike. Oblik, karakteristike i tipovi biljnih stanica. Kemijska i fizička svojstva plazme. 

Tipovi gibanja plazme. Značenje vakuole za biljnu stanicu. Rezervne tvari, eksretorne tvari i vakuolana bojila. 

Predavanje 2. Plastidi. Stanična stijenka. 

Ishod učenja: Kloroplasti - fotosinteza. Fotosintetski aktivni i neaktivni kromatofori. Struktura, nastanak, tipovi i 

hidroliza škroba. Građa i nastanak celulozne stanične stijenke. Drugi dijelovi stijenke - pektin, hemiceluloza i hitin. 

Fina građa stanične stijenke. Promijene na staničnoj stijenci: lignizacija, suberinizacija, kutinizacija i mineralizacija. 

Predavanje 3. Organizacijski oblici talofita. 

Ishod učenja: Morfološki organizacijski tipovi kod biljaka. Karakteristike protofita. Podijela i karakteristike kod 

talofita: agregacijski skupovi, kolonjalni oblici, polienergidne steljka, nitaste alge i alge s pravim tkivima.

Organizacija kormofita. 

Predavanje 4. Tvorana - meristemi. 

Ishod učenja: Karakteristike meristemskih stanica. Karakteristike i položaj primarnih meristema. Osobine zaostalih 

meristema. Značenje sekundarnih meristema. 

Predavanje 5. Osnovno i kožna tkiva. 

Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju osnovno tkivo. Oblici parenhima. Značenje i tipovi intercelulara 

među biljnim tkivima. Karakteristike stanica kožnog tkiva. Epiderma i hipoderma te značenje i tipovi puči. Oblici 

dlačnih stanica na kožnom tkivu. Periderma i rizoderma. 

Predavanje 6. Mehanička i provodna tkiva. 

Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju mehanička tkiva. Vrste kolenhima, slerenhimske stanice i 

sklerenhimska vlakana. Karakteristike stanica koje izgrađuju provodna tkiva. Floemski i ksilemski elementi. 

Predavanje 7. Tipovi žila i spremišna tkiva. 

Ishod učenja: Odnos kilema i floema u provodnim žilama. Tipovi provodnih žila i žilni ovoji. Razvoj provodnih žila. 

Tkiva za lučenje i izlučivanje: hidatode, probavne žlijezde. Formiranje i uloga žljezdanih stanica i tkiva te vrste 

kemijskih tvari koje izlučuju. Mliječne cijevi i spremišna tkiva. 

Predavanje 8. List- anatomski. 

Ishod učenja: Raspored tkiva u bifacijalnoj i unifacijalnoj plojci. Značenje palisadnog i spožvastog parenhima te žila u 

listu. Odnos građe i funkcije lista (listovi svjetla i listovi sjene). 

Predavanje 9. List - morfološki. 

Ishod učenja: Formiranje i vrste listova. Morfološki oblici plojke. Položaj listova na stabljici i u pupu. Metamorfoze 

listova. Odnos tkiva i karakteristike u peteljci i bazi. 

Predavanje 10. Stabljika – anatomski. 

Ishod učenja: Razvoj i formiranje tkiva stabljike. Zone rasta stabljike i odnos tkiva u formiranoj primarnoj građi 

stabla. Tipovi sekundarnog rasta stabljike u debljinu. Tipična sekundarna građa drvenaste stabljike dvusupnica. 

Primarni i sekudarni rast stabljike jednosupnica. Karakteristike stabljike golosjemenjača. 

Predavanje 11. Stabljika – morfološki. Korijen anatomski. 

Ishod učenja: Vrste i položaj pupova na sabljici. Tipovi stabljika prema starosti, razganjenju i rasporedu listova i 

bočnih ogranaka. Orijentacija stabljike prema ravninama, te prema divergeciji i kutu divergencije. Podzemni oblici 

stabljike i životni oblici. Formiranje i građa primarnog korijena. Anatomski princip nastanka sekundarnog korijena. 

Predavanje 12. Korijen morfološki. Generativni razvoj: mahovine i papratnjače. 

Ishod učenja: Morfološke osobine i tipovi korijenja. Oblici razmnožavanja kod biljaka. Gametofit i sporofit mahovina, 

izospornih i heterospornih papratnjača. 

Predavanje 13. Generativni razvoj golo i krito sjemenjače. 

Ishod učenja: Karakteristike gametofita golosjemenjača. Generativni organi kritosjemenjača. Filogeneza nastanka 

cvijeta. 

Predavanje 14. Cvijet i cvjetni dijelovi i tipovi cvatova. 

Ishod učenja: Cvijet – ocvjeće, andrecej i ginecej. Grozdasti i paštitatsi cvatovi. 

Predavanje 15. Vrste plodova. 

Ishod učenja: Tipovi i načini rasprostranjivanja plodova. Pojedinačni, zbirni i skupni plodovi. Podjela i karakteristike 

suhih i sočnih plodova. 

Vježba 1. Ergastične tvorevine, škrob i aleuron 

Ishod učenja: Izrada preparata iz aleuronskog zrnca ricinusa, krumpira, pšenice i kukuruza, te mikroskopsko 

uočavanje sličnosti i razlika u građi. 

Vježba 2. Podjela tkiva, osnovno i mehaničko tkivo 

Ishod učenja: Izrada preparata iz listova vrste Begonia, građa parenhimskih stanica i stanica uglovnog kolenhima 

Vježba 3. Primarno kožno tkivo, amarilidejski i graminejski tip puči, mrtve dlačne stanice 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled listova vrste Clivia nobilis, Begonia, listova trava, listovi vrste 

Verbascuma i Elaeagmus. 

Vježba 4. Sekundarno kožno tkivo, lenticele 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled prereza kroz stabljiku bazge, Sambucus nigra s plutom, 

felogenom i felodermom.

Vježba 5. Provodna tkiva: ksilem i floem 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled uzdužnog prereza traheje i traheida, te pregled prereza stanica 

sitastih cijevi i stanica pratilica. 

Vježba 6. Stabljika jednosupnica i zatvorena kolateralna žila 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike kukuruza i uočavanje dijelova 

epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile. 

Vježba 7. Stabljika dvosupnica i otvorena kolateralna žila 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike dvosupnica i uočavanje dijelova 

epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile s kambijem 

Vježba 8. Prijelaz iz primarne u sekundarnu građu stabljike 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike vučje stope, s uočavanjem 

interfascikularnog i fascikularnog kambija. 

Vježba 10. Sekundarna građa stabljike 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike lipe, s uočavanjem kambijskog 

prstena, sekundarne kore i sekundarnog drva. 

Vježba 11. Građa drva golosjemenjača 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog, uzdužnog i tangecijalnog prereza stabljike bora, s 

uočavanjem traheida, te plazmatskih i traheidalnih trakova srčike. 

Vježba 12. Primarna građa korijena i poliarkna radijalna žila 

Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza kroz korijen irisa, te analiza dijelova 

rizoderme, primarne kore i centalnog cilindra, s periciklom i izmjenično rasspoređenim ksilemima i floemima. 

Vježba 13. Bifacijani i ekvifacijalni list 

Ishod učenja: Mikroskopski pregled poprečnog prereza lista masline s uočavanjem specifičnosti u građi mezofila lista 

i gornje i donje epiderme. Mikroskopski pregled poprečnog prereza iglice bora, s uočavanjem epiderme, hipoderme, 

asimilacijskog parenhima, endoderme i žile. 

Vježba 14. Građa cvijeta, morfologija jednosupnica i dvosupnica 

Ishod učenja: Morfološki prikaz cvijetova i listova više vrsta jednosupnica i dvosupnica. 

Vježba 15. Izosporne i heterosporne paprati 

Ishod učenja: Morfološki i anatomski pregled listova i sporangija paprati Scolopendrium vulgareae i Selaginella. 


Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa koji obuhvaćaju gradivo 

predavanja i praktikuma. Svaki od parcijalnih testova nosi 50% ocjene, s tim da se ne može izići na drugi parcijalni 

test ako se nije položio prvi. 

Položena oba parcijalna testa smatraju se položenim pismenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni 

ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Nakon položenog pismenog ispita preko kolokvija ili testa, pristupa se 

usmenom ispitu. Zbroj ocjena oba dijela ispita je završna ocjena. 

Kolokviji i testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. 


1. Plutni kambij spada u 

a) primarne meristeme 

b) zaostale meristeme 

c) meristemoide 

d) sekundarne meristeme 

Iza svakog od navedenih pitanja slijede četiri ponuđena odgovora od kojih je uvijek samo jednim odgovor točan, 

treba zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. 

Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. 


1. Fotosintetske reakcije na svjetlu odvijaju se ______________________________, i tim procesom nastaje, 

__________ i ______________ . 

U svakom navedenom pitanju na prazne crte treba upisati pojam koji nedostaje. 

Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 2 boda. 

III SKUPINA PITANJA

Opišite građu ekvifacijalnog lista ispod endoderme ! 





1. Slika prikazuje aleuronsko zrno ricinusa. 

A. Imenujte na slici strukturu označenu brojem 2. 

B. Od kojih organskih spojeva su građena aleuronska zrnca?___________________ 

C. U kojim stanicama biljnih struktura nalazimo aleuronska zrna?_____________ 

Treba odgovoriti na pitanja A, B, C, ali mogu biti ponuđeni C, D i E pitanja, pa za točan odgovor na pitanja iz IV 

skupine ostvaruje se 3 ili 6 bodova, ovisno o broju postavljenih pod pitanja 








Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Nakon 

položenog pismenog dijela student pristupa usmenom dijelu ispita. 


Naziv predmeta FIZIOLOGIJA BILJA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

4 ECTS 

(uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokvij) 



(označiti X) 








- 



Hrvatski (moguće praćenje na engleskom jeziku) 

Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Živana Ninčević Gladan 

Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Natalia Bojanić 



Osnovna je zadaća ovog kolegija omogućiti studentima usvajanje znanja o životnim procesima biljke od klijanja 

sjemenki, vegetativnog razvitka, cvjetanja i stvaranja plodova do starenja i ugibanja. Cilj kolegija je razumijevanje 

osnovnih bioloških procesa koji omogućavaju funkcioniranje biljnih organizama kako na kopnu tako i u morskoj

sredini, uključujući dinamički proces rasta, metabolizma i reprodukcije.Razumijevanje fizioloških procesa na staničnoj 

razini kao i na razini čitave biljke koji omogućavaju biljnim organizmima prilagodbu, rast i preživljavanje u različitim 

uvjetima okoliša.Usvojeno znanje omogućit ce im procjenu utjecaja promjene faktora okoliša kao i zagađenja na biljne 

zajednice određenog područja. 

Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na 

predavanjima i vježbama. 


1. Taiz, L. and Zeiger, E., 1998. Plant physiology. 2. izdanje, Sinauer Associates, Inc., Publishers, Sunderland 

Massachusetts 

2. Pevalek-Kozlina, B., 2003. Fiziologija bilja Profil International, Zagreb 


1. Lobban, C.S.and Harrison P.J., 1997.Seaweed ecology and physiology. Cambrige,University Press, 366 pp. 

2. Denffer, D. & H. Ziegler. 1988. Botanika: Morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb. 595 pp. 

3. Campbell, N.A., 1996 Biology. 4. izdanje Benjamin/Cummings Publ. Co., Menlo Park 


Predavanje 1. Uvod u fiziologiju bilja i metabolizam 

Ishodi učenja: Definirati podjelu živog svijeta i ponoviti pregled biljnog carstva. Ponoviti građu i funkciju biljne 

stanice. Usvojiti znanje o osnovnim fizikalnim i kemijskim procesima kojima se obavlja pretvorba energije u živim 

organizmima. Upoznati se sa strukturom i funkcijom enzima. 

Predavanje 2. Voda i biljna stanica 

Ishodi učenja: Objasniti strukturu i svojstva vode kao i njenu ulogu u funkcioniranju biljke 

Definirati procese koji omogućavaju protok vode kroz biljku uključujući primanje vode u biljku, provođenje i 

napuštanje biljke. Objasniti vodni potencijal. Definirati i objasniti pogonske sile odgovorne za primanje, prijenos vode 

kroz biljku te gubitak vode transpiracijom. 

Predavanje 3. Mineralne tvari i njihova pretvorba u organske spojeve 

Ishodi učenja: Definirati mineralne tvari neophodne za rast i razvoj bilja i objasniti njihov značaj. Objasniti važnost 

strukture korijena, svojstava tla i simbioze (mikoriza) u mineralnoj prehrani biljaka. Objasniti pretvorbu mineralnih 

tvari u organske spojeve (asimilacija mineralnih tvari): asimilacija dušika, fosfora, sumpora, kationa i kisika. 

Predavanje 4. Prijenos otopljenih tvari 

Ishodi učenja: Definirati pasivan i aktivan prijenos tvari. Objasniti prijenos tvari kroz plazmatske membrane i 

definirati primarni i sekundarni aktivni prijenos.Objasniti prijenos tvari između stanica. Definirati prijenos otopljene 

tvari s obzirom na udaljenost. 

Predavanje 5. Fotosinteza 

Ishodi učenja: Objasniti ulogu svjetla u fotosintezi. Ponoviti opće pojmove vezane uz svjetlost odnosno 

elektromagnetski spektar. Dati kratki pregled istraživanja i otkrića koji su prethodili današnjem poimanju fotosinteze. 

Objasniti strukturu, svojstva i ulogu fotosintetskih pigmenata. Objasniti podjelu pigmenata na antena pigmente i 

reakcijski centar. Objasniti strukturu fotosintetskog aparata i svjetlosne reakcije fotosinteze uključujući ciklički i 

neciklički tok elektrona. Objasniti kemiosmotski mehanizam nastanka ATP. 

Predavanje 6. Fotosinteza: Calvinov ciklus (C3), fotorespiracija, mehanizmi koncentriranja ugljikova dioksida 

Ishodi učenja:. Razumjeti i savladati biokemijske reakcije pretvorbe ugljikova dioksida u ugljikohidrate. Objasniti 

fotorespiraciju i njen utjecaj na učinkovitost fotosinteze. Objasniti mehanizme koncentriranja CO2 i razliku između C3, 

C4 i CAM biljaka. 

Predavanje 7. Utjecaj ekoloških čimbenika na učinkovitost fotosinteze i prijenos asimilata u biljci 

Ishodi učenja: Na osnovu usvojenih znanja razumjeti i objasniti odgovor fotosinteze na promjene ekoloških čimbenika 

kap što su svjetlo, koncentracija CO2, temperatura i količina vode. Objasniti smjer i mehanizam prijenosa proizvoda 

fotosinteze (asimilata) kroz biljku. Usporediti građu provodnog tkiva (floema) golo- i kritosjemenjača. 

Predavanje 8. Disanje i metabolizam lipida 

Ishodi učenja: Navesti osnovne karakteristike aerobnog i anaerobnog disanja. Objasniti mehanizam nastanka ATP u 

procesu disanja. Opisati utjecaj ekoloških čimbenika (temperatura, koncentracija kisika i opskrbljenost vodom) na 

intenzitet disanja. Opisati način sinteze i razgradnje lipida. Objasniti povezanost glikolize i Krebsovog ciklusa s 

drugim putovima izmjene tvari. 

Predavanje 9. Regulacija u staničnoj izmjeni tvari; Rast i razvoj

Ishodi učenja:Navesti i objasniti unutrašnje čimbenike koji reguliraju izmjenu tvari u stanici. Objasniti regulaciju 

aktivnosti gena i enzima. Objasniti važnost regulacije genske aktivnosti u procesu diferencijacije. Definirati procese 

rasta, morfogeneze i diferencijacije. Definirati i opisati zone u kojima se odvija rast. Razlikovati vršni i difuzni rast na 

staničnoj razini. Objasniti važnost staničnog ciklusa i kontrole ravnine diobe u procesu morfogeneze i 

diferencijacije.Opisati proces starenja i smrti kod biljaka 

Predavanje 10. Biljni hormoni 

Ishodi učenja: Objasniti ulogu biljnih hormona u koordinaciji metabolizma rasta i morfogeneze. Razlikovati kemijsku 

strukturu i fiziološki učinak biljnih hormona koji su svrstani u pet skupina: auksini, giberelini, citokinini, etilen i 

apscizinska kiselina.Objasniti mehanizam djelovanja različitih skupina hormona. 

Predavanje 11. Djelovanje temperature i svjetlosti na rast i razvoj biljaka 

Ishodi učenja: Razumijevanje važnosti dormancije u preživljavanju nepovoljnih uvjeta najčešće izazvanih 

nepovoljnim temperaturama i svjetlosnim uvjetima. Razlikovati prisilnu dormanciju od spontane. Navesti čimbenike 

koji izazivaju dormanciju pupova, korijena i sjemenk. Objasniti utjecaj hormona na dormanciju. Definirati 

fotomorfogenezu i objasniti ulogu fitokroma u odgovoru biljke na promjene u intenzitetu i trajanju perioda svjetlosti 

kao i na potpuni izostanak svjetlosti. Objasniti ulogu fitokroma u regulaciji dnevnih ritmova biljke. Opisati 

mehanizam djelovanja fitokroma. 

Predavanje 12. Kontrola cvjetanja 

Ishodi učenja:Opisati promjene koje se događaju pri prijelazu biljke iz faze vegetativnog rasta u reproduktivnu fazu. 

Razlikovati vanjske i unutrašnje čimbenike koji potiču cvjetanje. Opisati endogene ritmove i osjetljivost biljaka na 

duljinu dana. Objasniti utjecaj hormona na proces cvjetanja. 

Predavanje 13. Površinska zaštita, sekundarni biljni metaboliti i fiziologija stresa 

Ishodi učenja: Opisati građu i ulogu kutikule. Objasniti ulogu sekundarnih spojeva i definirati njihovu podjelu s 

obzirom na kemijski sastav i način biosinteze. Objasniti odgovor biljke na stres uvjetovan nedostatkom vode, visokim 

i niskim temperaturama, visokom koncentracijom soli u tlu, nedostatkom kisika, UV zračenjem, onečišćenjem zraka i 

napadom patogenih i herbivornih organizama. Objasniti ulogu ekspresije gena u procesu adaptacije na stresne uvjete. 

Predavanje 14. Fiziologija gibanja 

Ishodi učenja: Objasniti slobodna lokomotorna gibanja kakva pokazuju dijelovi viših biljaka (spore, gamete) kao i 

neke niže biljke (alge). Opisati gibanja pojedinih organa biljaka kao i podražaje koji ih izazivaju. Razlikovati 

tropizme od nastijskih gibanja. Opisati autonomna, higroskopska i kohezijska gibanja, te turgorom uvjetovana gibanja. 

Predavanje 15. Ekofiziologija morskih cvjetnica 

Ishodi učenja: Navesti čimbenike okoliša koji djeluju na rast i razvoj morskih cvjetnica. Ponoviti dosada stečena 

znanja o vodnom potencijalu, fotosintezi, primanju hranjivih soli i respiraciji i objasniti kako se ti procesi odvijaju u 

morskom ekosustavu. Navesti tipove zagađenja koji se javljaju u morskom ekosustavu i opisati njihov utjecaj na 

morske cvjetnice i niže biljke (alge). 

Vježba 1. Dokazivanje askorbinske kiseline u biljnom staničju 

Ishodi učenja: upoznati kemijsku strukturu askorbinske kiseline, te njeno značenje u biljnom i životinjskom svijetu 

(važnost u oksido-reduktivnim procesima staničnog disanja, stvaranju kolagena, povećanju otpornosti organizma 

prema infekcijama, avitaminoza i skorbut, biljni i životinjski izvori vitamina C). Ispitati redukcijska svojstva 

askorbinske kiseline iz tablete vitamina C. Napraviti preparat biljnog tkiva i dokazati prisutnost askorbinske kiseline u 

stanicama korištenjem Giroudovog reagensa. Dokazati askorbinsku kiselinu u staničnom soku odabranog biljnog 

materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije. 

Vježba 2. Dokazivanje fosfatnih iona u biljnom staničju 

Ishodi učenja: objasniti kako biljka dobiva fosfor, te načine dokazivanja fosfatnih iona, definirati važnost fosfatnog 

pufernog intracelularnog sustava, naučiti najvažnije fosforne spojeve i objasniti njihovu ulogu u životnim procesima 

(osobito nukleinske kiseline, fitinska kiselina, lecitin, fosfolipidi, ATP), upoznati se s posljedicama koje za biljku 

uzrokuje nedostatak fosfora. Pripremiti reagens za dokazivanje fosfatnih iona. Napraviti preparat s kristalima 

amonijevog molibdatofosfata dobivenog kemijskom reakcijom. Napraviti preparat s odgovarajućim biljnim 

materijalom i pronaći u stanicama kristale fosfata. Nacrtati kristale dobivene kemijskom reakcijom i one u stanicama 

biljnog materijala. 

Vježba 3. Dokazivanje amonijevih iona u biljnom staničju 

Ishodi učenja: upoznati studente s oblicima dušika koja biljka može apsorbirati i ugraditi u organske spojeve, naučiti

kako dokazati amonijeve ione dobivene kemijskom reakcijom i u biljnom materijalu, istaknuti važnost amonijevih 

iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, objasniti važnost dušik fiksirajućih bakterija, te bakterija u tlu za 

ciklus dušika u prirodi. Pripremiti otopinu s amonijevim ionima, te dokazati nastajanje plinovitog amonijaka crvenim 

lakmus papirom. Dokazivanje plinovitog amonijaka s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijevih iona u otopini 

s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijaka u odabranom biljnom materijalu korištenjem komorice za 

mikrosublimaciju. Crtežom prikazati rezultate izvedenih pokusa. 

Vježba 4. Reakcije na bjelančevine 

Ishodi učenja: definirati reakcije koje se koriste u dokazivanju aminokiselina i bjelančevina, te objasniti princip 

njihova djelovanja, ponoviti strukturu aminokiselina i način nastajanja peptidnih veza, definirati strukturne razine 

bjelančevina, upoznati se s ulogom koju bjelančevine imaju u životu organizama primjerice hemoglobin, objasniti 

pojam konjugiranih proteina. Pripremiti biljni materijal za izvođenje reakcija na bjelančevine. Izvesti ksantoproteinsku 

reakciju za dokazivanje aromatskih aminokiselina u bjelančevinama. Izvesti Millonovu reakciju za dokazivanje 

aminokiseline tirozin. Izvesti biuretsku reakciju za dokazivanje peptidnih veza. Nacrtati rezultate izvedenih reakcija 

Vježba 5. Dokazivanje iona željeza u biljnom staničju 

Ishodi učenja: upoznati se s reakcijama kojima se dokazuju ioni dvovalentnog i trovalentnog željeza, objasniti ulogu 

željeza u životu biljaka, te važnost željeza kao sastavnog dijela porfirinskih spojeva, nehemskih spojeva i prostetičkih 

skupina enzima, istaknuti njegovu važnost u biosintezi klorofila, objasniti pojmove kloroza i porfirija. Dokazivanje 

željezo(II) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje 

željezo(II) iona otopinom kalij fericijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij fericijanida. Napraviti 

mikroskopske preparate biljnog materijala na kojima se vide preteče žila s labavo vezanim željezom. Crtežom 

prikazati rezultate izvedenih kemijskih reakcija i izgled prokambijske mreže u sjemenkama odabranog materijala. 

Vježba 6. Dokazivanje nitrata u biljkama 

Ishodi učenja: ponoviti oblike dušika koje biljka može apsorbirati, te potom ugraditi u organske spojeve, objasniti na 

koji se način dušik iz nitratnih iona ugrađuje u organske spojeve, naučiti kako dokazati nitratne ione u otopini i u 

biljnom materijalu, istaknuti važnost nitratnih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, prisjetiti se ciklusa 

dušika u prirodi, definirati biljke koje sadrže velike količine nitrata, objasniti važnost serotonina. Izvesti reakciju za 

dokazivanje nitrata u otopini (kemijska reakcija - proba). Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz sluzi biljnog 

materijala. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz ekstrakta usitnjenih listova odabranog biljnog materijala. Nacrtati 

sve izvedene reakcije. 

Vježba 7. Djelovanje enzima saharaze (invertaze) 

Ishodi učenja: usvajanje znanja o strukturi šećera (monosaharidi, disaharidi, polisaharidi), općenito o enzimima (naziv 

enzima, građa enzima, kemijske reakcije koje kataliziraju, Michaelis-Meneten kinetika), upoznavanje s reakcijama 

koje se koriste za dokazivanje redukcijskih šećera i ketoza primjenom Benedictove i Seliwanovljeve reakcije, te 

objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema enzima saharaze iz otopine kvasca. Izvođenje Benedictove reakcije na 

odgovarajućim otopinama. Izvođenje Seliwanovljeve reakcije na odgovarajućim otopinama. Prikazati rezultate 

crtežom. 

Vježba 8. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Thrommeru 

Ishodi učenja: razlikovati šećere obzirom na broj ugljikovih atoma od kojih su izgrađeni, funkcionalnu skupinu i 

empirijsku formulu, upoznavanje s još jednom reakcijom za dokazivanje redukcijskih šećera (Fehlingova reakcija), 

ponavljanje svih do sada naučenih reakcija za dokazivanje šećera i objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema 

Fehlingovog reagensa. Izvođenje Fehlingove probe na otopini glukoze i saharoze. Dokazivanje redukcijskog šećera 

(glukoza) amonijakaličnom otopinom srebro nitrata uz nastajanje srebrnog zrcala. Dokazivanje šećera u biljnom 

materijalu primjenom Fehlingove reakcije. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom. 

Vježba 9. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Mollischu 

Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, upoznavanje s karakterističnim reakcijama koje šećeri 

daju s fenolima uz prisutnost jakih mineralnih kiselina, upoznavanje s kemizmom reakcije, te kemijskim svojstvima 

nastalog produkta furfurala. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom α-naftola i koncentrirane 

sulfatne kiseline. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom timola i koncentrirane sulfatne kiseline. 

Dokazivanje šećera u biljnom materijalu otopinom fenola i jake mineralne kiseline. Rezultate eksperimenata prikazati 

crtežom. 

Vježba 10. Određivanje osmotske vrijednosti staničnog soka metodom granične plazmolize 

Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o građi biljne stanice, te fizikalnim procesima difuzije i osmoze,

objašnjavanje pojmova plazmoliza i deplazmoliza, razlikovanje i osnovne značajke pojedinih oblika plazmolize 

(konkavna, konveksna, kapasta i tonoplasna) i uvjeta u kojima nastaju. Priprema otopina saharoze različitih 

koncentracija. Izrada uzdužnih prereza odabranog biljnog materijala. Brojenje plazmoliziranih stanica. Izrada 

tabelarnog i grafičkog prikaza dobivenih rezultata. Određivanje koncentracije plazmolitika kod koje je plazmolizirano 

50% stanica. Računanje osmotskog potencijala i osmotskog tlaka stanica odabranog biljnog materijala. 

Vježba 11. Ovisnost aktivnosti enzima katalaze o koncentraciji vodikovih iona 

Ishodi učenja: upoznavanje s kemijskom građom i načinom djelovanja enzima katalaze, njenom ulogom u organizmu, 

te važnošću u prehrambenoj, kozmetičkoj industriji i mikrobiologiji, definiranje pojma terminalne oksidaze, općenito 

o utjecaju pH vrijednosti na aktivnost enzima. Priprema enzima katalaze iz otopine kvasca. Priprava otopina pufera 

potrebnih za eksperiment. Sastavljanje aparature za mjerenje aktivnosti enzima katalaze. Izrada tabelarnog i grafičkog 

prikaza dobivenih rezultata. 

Vježba 12. Djelovanje enzima dijastaze 

Ishodi učenja: ponavljanje usvojenih znanja o fotosintezi (reakcije na svjetlu i Calvinov ciklus), sinteza saharoze u 

citoplazmi i škroba u kloroplastu kao kompeticijske reakcije, razlike u strukturi amiloze i amilopektina, definiranje 

enzima koji sudjeluju u razgradnji škroba i princip njihova djelovanja (α amilaza, β amilaza, maltaza, R enzim i 

fosforilaza škroba), praćenje aktivnosti enzima dijastaze jodnom probom, razlike u građi polisaharida škroba, 

glikogena i celuloze, hitin kao strukturni polisaharid. Priređivanje ekstrakta enzima dijastaze iz proklijalih sjemenki 

pšenice. Dokazivanje škroba u otopini Lugolovom otopinom (kontrola). Razgradnja škroba nakon dodatka ekstrakta 

enzima dijastaze. Ispitati izgled škrobnih zrnaca u proklijalih sjemenki pšenice. Prikazati sve dobivene rezultate 

crtežom. 

Vježba 13. Dokazivanje inulina u biljkama 

Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, općenito o kemijskoj strukturi inulina, upoznavanje s 

načinom rada polarizacijskog mikroskopa, važnost konzumiranja inulina za bolesnike oboljele od šećerne bolesti.. 

Priređivanje otopine inulina i taloženje sferokristala alkoholom. Izrada mikroskopskih preparata sferokristala inulina 

dobivenih kemijskom reakcijom. Promatranje sferokristala inulina u stanicama biljnog materijala. Sferokristale inulina 

dobivene kemijskom reakcijom prikazati crtežom. 

Vježba 14. Dokazivanje vinske kiseline u biljkama 

Ishodi učenja: usvajanje znanja o vinskoj kiselini (kemijska i strukturna formula, oblici u kojima se javlja obzirom na 

optičku aktivnost), njena prisutnost u biljkama i značenje za biljku. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog 

tartarata dobivenih kemijskom reakcijom. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih iz 

soka odabranog biljnog materijala. Crtežom prikazati razlike u izgledu kristala kalcijevog tartarata dobivenih 

kemijskom reakcijom i kristala iz biljnog materijala. 

Vježbe 15.-18. Transpiracija u biljaka 

Ishod učenja: objasniti anatomsku građu lista, upoznati se s fizikalnim principima izlučivanja vode iz biljke u 

atmosferu, razlike u izlučivanju vode iz biljke procesom transpiracije i gutacije, upoznati se s oblicima transpiracije u 

biljaka, razumjeti ulogu puči kao multisenzornih hidrauličkih zalistaka, objasniti građu različitih tipova puči i načine 

gibanja, važnost i nastajanje transpiracijske struje u biljaka. 

Vježba 15. Dokazivanje kutikularne i stomatalne transpiracije pomoću kobaltnog papira 

Ishodi učenja: definirati pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, ponoviti anatomsku građu lista. Pripremiti 

kobaltni papir i zalijepiti ga na listove intaktne biljke. Nacrtati promjene boje kobaltnog papira nakon određenog 

vremena. 

Vježba 16. Određivanje intenziteta transpiracije vaganjem 

Ishodi učenja: objasniti transpiraciju u biljaka i njenu važnost za biljku, upoznati se s metodama mjerenja transpiracije 

u biljaka, objasniti kretanje vode u biljci i transpiracijski sisak. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije. Izvagati 

aparaturu prije i nakon određenog vremena. Izračunati masu vodene pare izgubljene transpiracijom u određenim 

uvjetima okoliša. Eksperiment prikazati crtežom. 

Vježba 17. Pot(et)ometar 

Ishodi učenja: objasniti gibanje vode u biljci (primanje, provođenje i izlučivanje vode), objasniti princip rada različitih 

izvedbi pot(et)ometra i moguće pogreške tijekom njihovog korištenja, ponoviti važnost transpiracije za biljke. 

Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije pot(et)ometrom s okomitom graduiranom kapilarom. Izračunati volumen 

vode izgubljene transpiracijom u promatranim uvjetima okoliša tijekom određenog vremena. Eksperiment prikazati 

crtežom.

Vježba 18. Darwinov porometar 

Ishodi učenja: ponoviti važnost transpiracije u biljaka, gibanje vode u biljci, te pojmove kutikularna i stomatalna 

transpiracija, objasniti princip rada Darwinovog porometra. Pripremiti aparaturu (Darwinov porometar). Aparaturu 

prikazati crtežom. 

Vježba 19. Enzimatska razgradnja glikozida amigdalina i prulaurazina 

Ishodi učenja: ponoviti važnost enzima za metaboličke procese u organizmu, te važnost membranskih sustava za 

njihovu lokalizaciju u stanicama, znati objasniti kemijsku razgradnju glikozida amigdalina, te objasniti dokazivanje 

cijanovodika iz cijanogenih glikozida otopinom natrij pikrata, upoznati se s kemijskom građom glikozida i njihovim 

značenjem u obrani biljaka, nadalje upoznati se s različitim skupinama glikozida obzirom na kemijsku strukturu 

aglikona. Pripremiti eksperiment za dokazivanje cijanogenih glikozida u odabranom biljnom materijalu. Rezultate 

eksperimenta prikazati crtežom. 

Vježba 20. Određivanje brzine rasta korijena u postojećim uvjetima 

Ishodi učenja: upoznati se s građom korijena i načinima njegova rasta (meristemski i produženi rast), objasniti način 

baždarenja okularne skale mikrometra i postupak mjerenja objekta okularnim mikrometrom. Pripremiti komoricu s 

biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno. Izračunati apsolutnu brzinu 

rasta korijena u postojećim uvjetima. 

Vježba 21. Lokalizacija zone produženog rasta korijena metodom markiranja 

Ishodi učenja: ponoviti građu korijena (meristemska zona s korijenovom kapom, zona produženog rasta i zona 

diferencijacije) i načine njegova rasta. Pripremiti bočicu s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate 

eksperimenta prikazati tabelarno i na slici označiti zonu produženog rasta. 

Vježba 22. Izlučivanje kiselina iz korijena 

Ishodi učenja: ponoviti građu korijena i načine njegova rasta, objasniti izlučivanje kiselina iz korijena tijekom njegova 

rasta, definirati promjene boje indikatora bromtimol modrila i kongo crvenila kod različitih pH vrijednosti sredine. 

Pripremiti dvije komorice s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Promjenu boje reagensa nakon završetka 

oba eksperimenta prikazati crtežom. 

Vježba 23. Alkoholno vrenje 

Ishod učenja: razumjeti važnost oksidacijskih procesa za život organizama, znati objasniti strukturne i energetske 

promjene organskih spojeva tijekom fermentacijskog metabolizma i stanične respiracije (glikoliza, ciklus limunske 

kiseline, elektron transportni lanac, oksidativna fosforilacija), objasniti razlike između alkoholnog i mliječnokiselinskog 

vrenja, definirati razlike u vrijednosti dišnog kvocijenta ovisno o supstratu. Pripremiti aparaturu i vodenu 

kupelj za izvođenje vježbe. Izvesti četiri eksperimenta za dokazivanje nastalog ugljik(IV)oksida: pokus sa zapaljenom 

šibicom, razrijeđenom otopinom KOH, vapnenom vodom i otopinom bromtimol modrila kao indikatorom. 

Eksperiment dokazivanja etilnog alkohola Liebenovom reakcijom. Opisati, objasniti i nacrtati rezultate izvedenih 

eksperimenata. 

Vježba 24. Gibanja u biljaka 

Ishod učenja: definirati različite tipove gibanja u biljaka, te čimbenike koji ih uzrokuju, razlikovati pojmove 

reakcijsko, prezentacijsko i latentno vrijeme, opisati i znati objasniti različite vrste gibanja u biljaka: slobodna 

lokomotorna gibanja (taksije i gibanja u stanicama), gibanja živih organa (tropizmi, nastije, autonomna gibanja, 

turgorom uvjetovana gibanja, higroskopska gibanja, kohezijska gibanja). Unaprijed pripremiti biljni materijal za 

promatranje termonastijskih i fotonastijskih gibanja. Promatranje seizmonastijskih gibanja na odabranom biljnom 

materijalu. Pripremiti mikroskopski preparat za praćenje fototaksijskih gibanja kloroplasta u stanicama odabranog 

biljnog materijala. 


Usvojenost nastavnih sadržaja provjerava se preko tri pismena kolokvija tijekom semestra i završnim usmenim 

ispitom na kraju semestra. Ukoliko student zadovolji na sva tri pismena kolokvija nije obavezan izaći na usmeni ispit. 

Usvojenost nastavnih sadržaja na laboratorijskom vježbama iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom 

semestra s dva pismena kolokvija. 

• Prvi kolokvij: ukupno 55 pitanja i maksimalan broj bodova 86 (26 pitanja s 1 bodom i 30 pitanja s 2 boda). 

• Drugi kolokvij: ukupno 49 pitanja i maksimalan broj bodova 72 (27 pitanja s 1 bodom, 21 pitanje s 2 boda i 1 

pitanje s 3 boda). 

Ostvareni postotak 

bodova [%] 

Ocjena 

Broj bodova 

na Kolokviju I 

Broj bodova na 

Kolokviju II

5. http://inkscapetutorials.wordpress.com/suggest-a-tutorial/tutorial-list/ 

6. http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/pogl_08.htm 


Predavanje 1. Uvod u informacijske sustave. 

Informatika i informacijsko društvo. Povijesni razvoj informatike. Informatika i suvremeni svijet. Pojam podatka i 

informacije. Vrijednosti informacija. Tehnički problemi kod prijenosa informacija i njihovo otklanjanje. Sustavi za 

obradu podataka i informacija. Tiskane i elektronske knjige. 

Predavanje 2. Osnove računala. 

Računalna terminologija, brojevni sustavi i prikaz alfanumeričkih znakova na računalima. Vrste elektroničkih 

računalnih sustava. Razvoj računala. Digitalna računala. Velika, srednja i mala računala. Osobna računala: stolna, 

prijenosna, dlanovnici. 

Predavanje 3. Strojna i programska oprema računala. 

Strojna računalna oprema i njene sastavnice. Programska računalna oprema, Operacijski sustavi. Windows, Mac OS, 

Unix, Linux, Android. Komunikacijska programska oprema. Primijenjena programska oprema. Programi za 

uređivanje teksta. Programi za računanje s tablicama. 

Predavanje 4. Programiranje na računalu 

Programiranje na računalu i programski alati. Postupci kod programiranja. Programski jezici i prevoditelji. Generacije 

programskih jezika. Postupci kod programiranja. JAVA programski jezik. 

Predavanje 5. Računalne mreže. 

Povezivanje računala. Podjela mreža. Lokalne i razgranate mreže. Žične i bežične mreže. Virtualna privatna mreža. 

Internet. Servisi na Internetu: ssh, ftp, e-mail, www. CARNet. Protokoli. HTML, XML, GML. Mrežne stranice. 

Mrežni portali. Društvene mreže. Sustavi za upravljanjem sadržaja na mrežnim stranicama (CMS). Sigurnost i zaštita 

računalnih mreža. 

Predavanje 6. Numeričko modeliranje pomoću računala. 

Formati. Rasterski i vektorski formati. Osnovne grafičke sastavnice. Problematika sažimanja i kvalitete grafičkih 

zapisa. Pokretna i nepokretna grafika. Rekonstrukcija stvarnih objekata i njihov prikaz na računalu. Digitalno 

modeliranje. 

Predavanje 7. Sustavi za rukovanje podacima i informacijama. 

Sustavi za pohranu podataka. Mjereni i referalni podatci. Skladišta podataka i informacija. Hijerarhijska, relacijska, 

objektna i georelacijska skladišta. Lokalna i mrežna skladišta podataka. Geoprostorni podatci i njihove sastavnice. 

Geografski informacijski sustavi (GIS). Standardni, mrežni i mobilni GIS. Projekcije Zemlje u dvodimenzionalnom 

prostoru i korišteni datumi. Google Earth i Google Map. 

Predavanje 8. Skladišta podataka morskog okoliša 

Skladišta podataka i informacijski servisi u morskom okolišu. Referalno skladište podataka i njegov značaj. Skladišta 

podataka i informacija o morskom okolišu Jadranskoga mora (MEDAS, POKAZATELJI, PLAŽE, NATURA'2000). 

Vježba 1. Osnove računala (strojna i programska oprema) 

Praktični rad na računalima. BIOS (Basic Input Output System). Operativni sustav, osnove, vrste. Prilagodba postavki 

na stolnom računalu. Rad s primijenjenim programima na umreženim stolnim računalima. 

Vježba 2. Internet – mreža, servisi, sigurnost, preglednici i pretraživanje 

Praktične vježbe spajanja, prilagođavanja za rad u mreži. Osnove rada, adresiranja i prijenosa podataka. Rad s 

preglednici Interneta, pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. Mrežne stranice (HTML) i ostali sadržaji 

na mreži. Osnove vatrozida i bežične mreže. Primjeri, primjena u praksi. Podešavanja vatrozida. Spajanja na bežične 

mreže. Primjeri enkripcije i steganografije kod prijenosa podataka. 

Vježba 3. Komunikacija preko računalne mreže 

Praktičan rad s različitim vrstama komunikacija. Elektronička pošta. Programi za udaljen pristup računalu. Programi 

za slanje velikih datoteka. Osnove sigurnosti rada na računalu – sigurnosne kopije, politika zaporki i korisničkih 

računa, pravila ponašanja na mreži. 

Vježba 4. Mrežne stranice 

Praktičan rad na izradi mrežnih stranica. Vrste i osnovna podjela (statične i dinamičke). Portali. Tražilice. Prilagodbe 

sadržaja uređaju (mobilne mrežne stranice). Sustavi za upravljanje sadržajem na mrežnim stranicama. Rad u 

društvenim mrežama.

Vježba 5. Rukovanje grafičkim prikazima u rasterskim i vektorskim formatima 

Razlike između rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza. Formati pohrane rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza. 

Osnovna načela sažimanja grafičkih prikaza. Primjer veličine datoteke kod sažimanja iste slike korištenjem različitih 

metoda kompresije. Programi za rukovanje slikama (rasterski format). Osnovne obrade slika. 

Vježba 6. Skladišta podataka 

Primjeri skladišta podataka u istraživanju mora (MEDAS). Osnove rada s podatcima u georelacijskim skladištima. 

Osnovne sastavnice geoprostornih podataka, točka, linija poligon. Praktična primjena GIS alata u analizi i sintezi 

prostornih podataka. Praktične vježbe na ubacivanju podataka, pretraživanju i prikazu podataka u skladištima 

podataka vezanih za morsku okoliš: POKAZATELJI, PLAŽE i NATURA'2000. 

Vježba 7. Izrada složenog dokumenta 

Kreiranje složenog dokumenta pomoću uređivača teksta. Ubacivanje grafikona i slika. Organizacija dokumenata 

(sekcije). Izrada automatskog kazala dokumenta. Kreiranje složenog dokumenta kombinacijom pronađenih sadržaja na 

Internetu. Izrada grafikona i obrada slika za potrebu dokumenta. Formatiranje dokumenta. Učitavanje raznih formata 

podataka i izrada grafičkih izlaza pomoću programa za obradu tablica. 


Rad studenata će se vrjednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu kako slijedi: 

1. redovito pohađanje i aktivnost na nastavi (4 boda) 

2. polaganjem dvaju kolokvija (do 30 bodova), kako slijedi: 

a) na prvom kolokviju studenti iz jednostavnog teksta s djelomično popunjenom tablicom izrađuju složeni tekst 

na jednom od uređivača teksta uključujući jednadžbe, slike i grafičke sastavnice dobijene popunjavanjem 

tablice s programom za tablični proračun, prema dobijenim naputcima i predlošku dostavljenom u jpg 

formatu. Kolokvij se ocjenjuje od 0 do 15 bodova ovisno o tome koliko izrađeni tekst odgovara predlošku. 

b) na drugom kolokviju studenti preko mrežnog sučelja odgovaraju na 15 postavljenih pitanja iz prijeđenog 

gradiva. Svako pitanje se ocjenjuje s 0, 0.5 ili 1 bod pa student može na kolokviju sakupiti najviše 15 bodova. 

3. Seminarski rad iz pojedine teme vezane za kolegij (nije obvezatan), a koji čine oblikovani tekst po unaprijed 

dobijnim okvirnim uputama u jednom od uređivača teksta te PPT prikaz uz kojeg student izlaže seminarski 

rad pred auditorijem. Kod seminarskog rada ocjenjuje se sadržaj (do 6 bodova), izgled pisanog teksta (do 4 

boda), izgled PPT prezentacije (do 4 boda) i kvaliteta usmenog izlaganja (do 3 boda) tako da student iz 

seminarskog rada može sakupiti najviše 17 bodova. 

4. Završni ispit se sastoji od: 

a) pismenog dijela na kojem studenti odgovaraju na 7 unaprijed postavljenih pitanja iz predmetnog gradiva koji 

se ocjenjuju od 0 do 7 bodova, 

b) usmenog dijela koji obuhvaća provjeru poznavanja praktičnog rada na umreženom računalu na unaprijed 7 

pripremljenih pitanja predavača koji se ocjenjuju od 0 do 1 bod tako da student može prikupiti najviše 7 

bodova. 

Napomene: 

-Seminarski rad ocijenjen s ne manje od 14 bodova može zamijeniti jedan kolokvij ili usmeni dio ispita ako je to za 

studenta povoljno. 

-Student koji sakupi 33 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada (ako ga je 

izradio) oslobođen je polaganja pismenog dijela završnog ispita. 

-Student koji sakupi 45 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada oslobođen je 

polaganja završnog ispita. 

Zaključni broj bodova izračunava se kao aritmetički srednjak iz dvaju kolokvija i završnog dijela ispita (ako je student 

oslobođen polaganja pismenog ispita dodaje mu se 7 bodova) kojem se prije računanja srednjaka pridodaju bodovi 

ostvareni iz redovitog pohađanja nastave i aktivnosti na nastavi. 

Zaključni bodovi se pretvaraju u zaključnu ocjenu prema slijedećoj tablici: 

Zaključni broj bodova Zaključna ocjena 

14.5-16 5 

12.5-14 4 

10.5-12 3

8.5-10 2 

0 -8.0 1 


Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na mrežnom poslužitelju: 

Http://jadran.izor.hr/~dadic/ekologija 

Elektronska adresa nastavnika za upite i konzultacije: dadic@izor.hr 

Naziv predmeta EKOLOGIJA 



(P/S/V) 

60/30/0 

ECTS 


8 ECTS 

60 sati predavanja + 30 sati seminara = 3 ECTS 

Domaće zadaće, seminarski radovi, kolokviji, samostalno učenje = 5 ECTS 



(označiti X) 





Godina/semestar II. godina / III. i IV. semestar 


Sposobnost primjene elementarnih znanja iz fizike, kemije, biologije, matematike i 

statistike 




Hrvatski 

Moguća prilagodba na engleski jezik 

Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor 

Voditelj seminara Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor 



Osnovna zadaća predmeta je razumijevanje odnosa između organizama i njihovog okoliša koje je neophodno je za

tumačenje svih životnih procesa na Zemlji, evoluciju života kao i njegovu raznolikost u prostoru i vremenu. Studenti 

stječu teoretska znanja iz fundamentalnih ekoloških principa koja su nužan preduvjet za pravilno gospodarenje živim 

bogastvima na Zemlji. 

Problematika predmeta iznosi se kroz 6 velikih cjelina: 

Uvod: Što je ekologija? Život i fizički okoliš. Ekologija jedinke: Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša. 

Odgovori organizama na utjecaje fizičkog okoliša. Biološki faktori u okolišu. Ekologija ekosistema: Koncept 

ekosistema. Trofičke razine u ekosistemu. Proizvodnja i protok energije kroz ekosisteme. Kruženje tvari kroz 

ekosisteme. Regeneracija hranjiva u ekosistemu. Ekologija populacija: Struktura populacija. Dinamika populacija. 

Strategije u produženju vrste. Interakcije između populacija: Kompeticija. Odnos resursa i konzumenta. Predacija, 

herbivornost i parazitizam. Mutualizam. Koevolucija. Ekologija zajednica: Koncept zajednice. Struktura zajednice. 

Razvitak zajednica. Biološka raznolikost. 

Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. 

Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje; 

grupno rješavanje problema, pokazne i auditorne vježbe. 

Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u 

seminarskom dijelu nastave, obvezni su u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju 

predviđenih kolokvija. 


1. Šolić, M: Osnove ekologije, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije, skripta, pitanja za 

samoprovjeru znanja, primjere testova, te primjeri zadataka s rješenjima. 


1. Ricklefs, R.E. and Miller, G.L. 1999. Ecology. (4. Ed.) W.H. Freeman and Company. 896 pp. 

2. Begon, M., Townsend, C.R. and Harper, J.L. 2005. Ecology: From Individuals to Ecosystems. (4. Ed.), Wiley- 

Blackwell. 752 pp. 

3. Krebs, C.J. 2009. Ecology: The Experimental Analysis of Distribution and Abundance. 2000. (6. Ed.). Benjamin 

Cummings. 655 pp. 


Predavanje 1. Definicija ekologije, ekološka hijerarhija, podjela ekologije 

Definicija ekologije, područje bavljenja ekologije kao znanosti, upoznavanje s ekološkom hijerarhijom, kriteriji prema 

kojima se ekologija može podijeliti u subdiscipline 

Predavanje 2. Život i fizički okoliš, ekološki faktori 

Objašnjavanje odnosa između živog i neživog svijeta – sličnosti i razlike, definiranje pojma ekoloških faktora, kriteriji 

za podjelu ekoloških faktora, pojam ekološke valencije 

Predavanje 3. Život na kopnu, život u moru 

Koje su ključne razlike između vodenih i kopnenih staništa, koji ekološki faktori dominantno definiraju ekološke 

uvjete na kopnu, a koji u moru. 

Predavanje 4. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 1 

Što obuhvaća ekologija jedinke ili fiziološka ekologija kao ekološka subdisciplina, definicija pojma prilagodbe ili 

adaptacije, morfološke konvergencije, analogije/homologije, paralelna evolucija 

Predavanje 5. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 2 

Pregled različitih prilagodbi organizama na uvjete u okolišu vezani za tri najvažnije skupine ekoloških faktora: voda, 

temperatura i energija 

Predavanje 6. Odgovor organizama na promjene u okolišu 

Pojam homeostazije, regulacijski, aklimatizacijski i razvojni odgovori organizama na promjene uvjeta u okolišu, 

prilagođivači i regulatori, ekstremni odgovori na nepovoljne uvjete (migracija, skladištenje, fiziološko mirovanje), 

znakovi za prepoznavanje promjena uvjeta u okolišu 

Predavanje 7. Biološki faktori u okolišu 

Kriteriji za ketegorizaciju bioloških faktora u okolišu, prilagodbe predatora i plijena (kriptičnost, upozoravajuća 

obojenost, mimikrija), parazita i domaćina, parazitoida i domaćina, patogena i domaćina, paraziti gnijezda, industrijski 

melanizam 

Predavanje 8. Koncept ekosustava, trofičke razine u ekosustavu 

Povijesni pregled razvitka koncepta ekosustava, Eltonova piramida brojeva, Lotkin termodinamički pogled na 

ekosustav, Lindemanova piramida energetskih transforamacija, Odumova energetika ekosustava, trofičke razine i

temeljni procesi u ekosustavu, kriteriji za definiranje trofičkog statusa organizama 

Predavanje 9. Proizvodnja i protok energije kroz ekosustav 

Primarna i sekudarna produktivnost ekosustava (autotrofna i heterotrofna proizvodnja), fotosinteza i kemosinteza, 

faktori o kojima ovisi fotosinteza i primarna proizvodnja (usporedba kopno-more), efikasnost fotosinteze, efikasnost 

transpiracije, usporedba primarne proizvodnje u različitim ekosustavima na Zemlji (razlika kopno-more), dinamika 

protoka energije kroz ekosustav, pojam ekološke efikasnosti, duljina hranidbenih lanaca, herbivorni i detrivorni lanci 

prehrane, brzina prijenosa energije kroz ekosustav (vrijeme zadržavanja, usporedba kono-more) 

Predavanje 10. Kruženje tvari kroz ekosustav 

Asimilacijski i disimilacijski procesi (fotosinteza i respiracija), kruženje vode u ekosustavu, oksidacijsko-redukcijski 

potencijal ekosustava, ciklusi ugljika, dušika, fosfora i sumpora u ekosutavu. 

Predavanje 11. Regeneracija hranjiva u ekosustavu 

Regeneracija hranjiva u kopnenim ekosustavima (trošenje stijena i nastanak tla, detritus i humus, razgradnja biljnih 

ostataka, detrivori u tlu), regeneracija hranjiva u vodenim ekosustavima, temperaturna stratifikacija vodenog stupca i 

vertikalno kruženje hranjiva u vodenim ekosustavima, herbivorna i mikrobna hranidbena mreža, regeneracija hranjiva 

u tekučicama, estuariji i slane močvare kao regeneratori hranjiva 

Predavanje 12. Prostorna struktura populacija 

Elementi prostorne strukture populacija (distribucija, disperzija gustoća), tipovi disperzije jedinki u populaciji (grupna, 

ravnomjerna, slučajna), metode procjene gustoće populacija, efektivna veličina populacije, unitarni i modularni 

organizmi, teritorijalnost i rasprostranjnje utječu na prostornu strukturu populacija 

Predavanje 13. Dobna struktura populacija 

Faze u životnom ciklusu jedinke (predreproduktivna, reproduktivna i postreproduktivna), tipovi uzrasnih piramida, 

stope fekunditeta i mortaliteta, tablica života (tipovi tablica života, varijable u tablici života), tipovi krivulja 

preživljavanja, 

Predavanje 14. Dinamika populacija 1 

Definicija pojma dinamika populacija, rast populacije i tipovi populacijskih modela, neograničeni i ograničeni 

/regulirani) rast populacije, pregled modela rasta populacije, definicija vremeski odjeljenog (skokovitog) i vremeski 

kontinuiranog eksponencijalnog rasta, matematički modeli eksponencijalnog rasta populacija, eksponencijalni rast 

dobno-strukturirane populacije, izračunavanje stope rasta i tablice života (neto stopa reprodukcije i generacijsko 

vrijeme), ovisnost stope rasta o uvjetima u okolišu, odnos veličine organizma i stope rasta 

Predavanje 15. Dinamika populacija 2 

Ograničeni (regulirani) rast populacije, logistički model rasta populacije, pojam nosivog kapaciteta okoliša i 

maksimalno održivog prinosa, logistička (sigmoidna) krivulja rasta, usporedba eksponencijalnog i logističkog rasta 

Predavanje 16. Fluktuacije populacija 

Što su fluktuacije u veličini populacije i što ih uzrokuje?, odnos između stope rasta i veličine i perioda fluktuiranja 

veličine populacije, karakteristično vrijeme povratka, analiza ključnog faktora, k-faktor analiza, cikličko ponašanje 

populacija, ovisnost načina dostizanja ravnotežne veličine populacije o stopi rasta (jednolično dostizanje, prigušeni 

ciklusi, stabilno osciliranje, kaotično ponašanje) 

Predavanje 17. Metapopulacija 

Definicija metapopulacije, dinamika metapopulacija, matematički model metapopulacije, efekt spašavanja, korelirani 

nestanak 

Predavanje 18. Strategije u produženju vrste 

Životni ciklus i reprodukcija (semelparitija i iteroparitija), kompromis između broja potomaka i njihove veličine, 

kompromis između ulaganja u reprodukciju i biomasu (preživljavanje), r-selekcija i K-selekcija, cijena reprodukcije i 

osjetljivost potomaka na veličinu, kompetitivne/ruderalne/na stres tolerantne vrste, 

periodička/oportunistička/ravnotežna strategija 

Predavanje 19. Kompeticija 

Definicija kompeticije, Princip kompeticijskog isključenja, kompeticija i ekološka niša, diferencijacija ekoloških niša, 

razmicanje značajki, Lotka-Volterrin matematički model kompeticije (izokline nultog rasta, mogući rezultati 

kompeticije, uvjeti za koegzistenciju), Tilmanov model kompeticije, kompeticija u prirodnim uvjetima, mehanizmi 

kompeticije 

Predavanje 20. Odnos resursa i konzumenta 

Definicija pojmova konzument i resurs, obnovljivi i neobnovljivi resursi, pojam oraničavajućeg resursa, kritična razina

esursa, interakcije između resursa, Monodov model populacijskog rasta u ovisnosti o količini resursa 

Predavanje 21. Interakcije iskorištavanja 

Definicija eksploatatora (predatori, paraziti, patogeni, parazitoidi, herbivori), utjecaj eksploatatota na strukturu i 

dinamiku populacija žrtava (plijen i domaćini), kompeticija i herbivornost, povezane cikličke oscilacije između plijena 

i predatora ili domaćina i parazita 

Predavanje 22. Matematički model predacije 

Lotka-Volterrin matematički model predacije, Volterrino pravilo, pojam funkcionalnog odgovora, tipovi 

funkcionalnog odgovora, Hollingova „disk jednadžba“, pojam pribježišta (Huffakerov eksperiment), Nicholson-Bailey 

model parazitoid-domaćin, model infekcije, teorija optimalne prehrane 

Predavanje 23. Mutualizam i koevolucija 

Definicija mutualizma, mutualizam i simbioza – razlike, tipovi mutualizma (trofički, obrambeni, rasprostranjivački), 

definicija koevolucije, tipovi koevolucije, antagonistički odnosi i koevolucija, mutualističke interakcije i koevolucija 

Predavanje 24. Koncept zajednice; sastav zajednice 

Pristupi u definiranju zajednice, koncept otvorene i zatvorene zajednice, pojam ekotona, gradijent analiza, kvalitativni 

i kvantitativni sastav zajednice, funkcionalne skupine vrsta i trofičke vrste, karakteristične i dominantne vrste, 

matematički modeli raspodjele abundancija vrsta u zajednici, indeksi raznolikosti, indeksi ujednačenosti i rangabundancija 

krivulje, matematički opis broja vrsta i veličine istraživanog područja, metoda razrjeđenja 

Predavanje 25. Hranidbena struktura zajednica 

Pojam hranidbenog lanca i hranidbene mreže, struktura hranidbene mreže (bazalne vrste, intermedijarne vrste i vršni 

predatori), tipovi hranidbenih mreža 

Predavanje 26. Stabilnost zajednica 

Direktne i indirektne interakcije u hranidbenim mrežama, temeljne ili ključne vrste, top-dpwn i bottom-up kontrola, 

pojam trofičkih kaskada, definicija i tipovi stabilnosti zajednica, veza između stabilnosti i broja vrsta, broja trofičkih 

veza i prosječne snage interakcija, povijesni pregled ideja o vezi između složenosti (biološke raznolikosti) i stabilnosti 

zajednica, važnost raznolikosti zajednica za njihovu stabilnost („hipoteza zakovice“, hipoteza osiguranja – zaliha 

vrsta“, „efekt slabih interakcija“) 

Predavanje 27. Prostorna struktura zajednice i periodizam u životu zajednica 

Fragmentacija staništa i pojam „rubnog efekta“, startifikacija kao oblik prostorne strukture zajednica, periodizam u 

životu zajednice (pojam feneologije i aspekata), sezonski, dnevno-noćni i lunarni periodizam u životu zajednice, 

razlozi za periodičnost 

Predavanje 28. Razvitak zajednica 

Pojam i definicaja sukcesija, terminologija sukcesija (pionirske, intermedijarne i klimaks zajednice), karakteristike 

vrsta iz ranih i kasnih stadija sukcesije, pregled različitih tipova sukcesija, sukcesije kao rezultat fizičkih i bioloških 

poremećaja, izvori kolonizacije poremećenih staništa, mehanizmi sukcesije (olakšavanje, inhibicija, tolerancija), tipovi 

klimaksa (prolazni i ciklički klimaksi), promjene u zajednicama tijekom sukcesije (omjer proizvodnja/biomasa, 

bogatstvo vrsta – sukcesijski gradijent), 

Predavanje 29. Biološka raznolikost: gradijenti raznolikosti 

Definicija biološke raznolikosti, razine mjerenja biološke raznolikosti (genetička, taksonomska, viši sustavi 

organizacije), raznolikost značajki, genetička raznolikost, taksonomska raznolikost (bogatstvo vrsta), funkcionalna 

raznolikost, raznolikost viših sistava organizacije (zajednice, ekosustavi, krajobrazi), pregled gradijenata bogatstva 

vrsta (geografska širina, nadmorska visina, dubina, vremeski gradijenti bogatstva vrsta), veza između bogatstva vrsta i 

nekih faktora u okolišu (produktivnost i bogatstvo resursa, heterogenost okoliša, dugoročna stabilnost okoliša), 

„paradoks planktona“ i „paradoks obogaćivanja“, regionalna i lokalna raznolikost, alfa, beta i gama raznolikost, pojam 

„ekološkog oslobađanja“ 

Predavanje 30. Biološka raznolikost: mehanizmi regulacije biološke raznolikosti 

Regionalno/povijesni i lokalno/deterministički pogled na biološku raznolikost, „vremenska hipoteza“, ravnotežne i 

neravnotežne teorije, ravnotežna teorija otočne biogeografije, pojam „relaksacije“ („opuštanja“), pojam „disharmoije“, 

biološka raznolikost i ekološka niša (diferencijacija niša i razmicanje značajki), „ekomorfološka analiza“, kompeticija 

i negativni odnos distribucija vrsta, neravnotežni modeli regulacije biološke raznolikosti („koegzistencija posredovana 

izrabljivačem“, „hipoteza pritiska štetočina“, modeli zatvorenih sustava („teorija vremenske heterogenosti okoliša“), 

modeli otvorenih sustava („koncept dinamike malih površina“, „hipoteza umjerenog poremećaja“, „hipoteza lutrije“), 

utjecaj biološke raznolikosti na funkcije ekosustava.

Tijekom nastavne godine održava se 10-ak seminara od kojih su neki stalni, dok se drugi mijenjaju i ovise o željama 

studenata ili nekim aktualnim zbivanjima u području ekologije i zaštite okolša 

Stalni seminari: 

Seminar 1. Proizvodnja u moru (primarna, herbivorna, detrivorna) 

Naglasiti razlike između kopna i mora u pogledu proizvodnje različitih trofičkih kategorija, njihove biomase i 

međusobnih omjera 

Seminar 2. Procjena veličine populacije i tipova disperzije populacije 

Praktična znanja u korištenju metoda za procjenu veličine populacije, te matematički način određivanja tipova 

disperzije jedinki u populaciji. 

Seminar 3. Modeli rasta populacije 

Kroz praktične primjere pokazati razliku između eksponencijalnog i logističkog modela rasta. Koje praktične 

probleme možemo rješavati ovim modelima 

Seminar 4. Dobna struktura populacije 

Kroz praktične primjere prikazati konstruiranje tablice života, te izračanavanje nekih parametara iz tablice života kao 

što su krivulja smrtnosti, očekivano trajanje života (životni vijek), stopa rasta populacije, generacijsko vrijeme 

populacije. 

Seminar 5. Pokazatelji biološke raznolikosti 

Praktični primjeri izračunavanja indeksa raznolikosti i indeksa ujedačenosti, te konstrukcija rang-abundancija krivulja 

Seminar 6. Debata raznolikost-stabilnost 

Detaljniji uvid u recentne znanstvene rezultate vezane za debatu u kakvoj je vezi biološka raznoliokost sa stabilnošću i 

funkcioniranjem ekosustava. 


Do konačne ocjene dolazi se skupljanjem bodova tijekom cijele godine. Maksimalni broj bodova koji se može sakupiti 

je 60. 

Bodovi se skupljaju kroz pismene testove na sljedeći način: 

Test iz poglavlja UVOD 10 bodova 

Test iz poglavlja EKOLOGIJA JEDINKE 10 bodova 

Test iz poglavlja EKOLOGIJA EKOSISTEMA 10 bodova 

Test iz poglavlja EKOLOGIJA POPULACIJA 10 bodova 

Test iz poglavlja INTERAKCIJE IZMEĐU POPULACIJA 10 bodova 

Test iz poglavlja EKOLOGIJA ZAJEDNICA 10 bodova 

UKUPNO 60 bodova 

Broj sakupljenih bodova pretvara se u jednu od ocjena prema sljedećem 

obrascu: 

> 53 boda - izvrstan (5) 

46 – 53 boda - vrlo dobar (4) 

37 – 45 bodova - dobar (3) 

30 – 36 bodova - dovoljan (2) 

< 30 bodova - student nije zadovoljio 

Student tijekom godine ima pravo ponoviti dva testa po svom odabiru, jedan iz zimskog semestra (prva tri poglavlja), 

te jedan iz ljetnog semestra (preostala 3 poglavlja). Ovi će se testovi organizirati na kraju svakog od semestara u istom 

terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se 

brišu. 

Studenti koji ukupno sakupe manje od 30 bodova moraju ponovo izaći na ispit iz cijelog gradiva (onoliko puta koliko 

to pravilnik o studiranju dozvoljava) na kojem za prolaz moraju ostvariti više od 50% mogućih bodova i u indeks im 

se upisuje ocjena dovoljan (2). Ukoliko je student ostvario preko 80% od mogućih bodova u indeks mu se upisuje 

ocjena dobar (3). 


Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima 

konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta KEMIJSKA OCEANOGRAFIJA 



30/0/30 

(P/S/V) 

ECTS 

4 ECTS 

(uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji) 



(označiti X) 





Godina/semestar II. godina / III. semestar 

Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće i anorganske kemije, biologije i fizike 


mogućnost praćenja na Hrvatski jezik; engleski jezik 


Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Slavica Matijević 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Slavica Matijević 



Cilj nastave je upoznavanje studenata s osnovama kemijske oceanografije koja proučava kemijski sastav morske vode 

te fizičke, biološke i geološke procese kao i globalne cikluse koje utječu na njega. 

Kroz predavanja će se studenti upoznati sa povijesnim razvojem kemijske oceanografije kao znanosti, podsjetiti 

osnovnih pojmova iz kemijske ravnoteže radi lakšeg razumijevanja važnih procesa u morskom sustavu. U istu svrhu 

će se tijekom nastave upoznati s osnovama oceanske cirkulacije, svojstvima morske vode te hidrološkim ciklusom 

općenito. Cilj je nastave da studenti steknu osnovna saznanja o salinitetu, makrokonstituentima i mikrokonstituentima 

i elementima u tragovima u morskoj vodi, a osobito je važno shvaćanje karbonatnog sustava, alkaliniteta i kontrole pH 

vrijednosti morske vode. Sintezom prethodnih saznanja iz različitih područja kemije, fizike i biologije studenti će 

tijekom predavanja steći i nova saznanja o biogeokemijskim ciklusima ugljika, dušika, fosfora i silicija kao i o 

otopljenim plinovima u morskoj vodi. 

Tijekom vježbi (praktikuma) studenti će se upoznati s analitičkom opremom koja se koristi u Laboratorijima za 

kemijsku oceanografiju i sedimentologiju (IOR-a u Splitu) i istraživačkog broda "BIOS DVA". Cilj vježbi je da 

studenti steknu određene vještine iz uzorkovanja morske vode, sedimenata i organizama; određivanja slanosti, pH 

vrijednosti, sadržaja otopljenog kisika. Uz teoretsku osnovu studenti će upoznati osnove analitičkog određivanja 

sadržaja hranjivih soli u morskoj vodi, pripremu uzoraka sedimenata i morskih organizama te određivanje masenih 

udjela kovina u tragovima. Upoznat će se i sa metodama određivanja sadržaja organskih zagađivala u morskoj vodi, 

sedimentima i organizmima. 

Nastava će se odvijati putem direktnih predavanja, individualnog i grupnog rada na laboratorijskim vježbama i 

terenskim radom na istraživačkom brodu. 

Provjera stečenih znanja se organizira kroz dva kolokvija tijekom semestra (predavanja i vježbe) i usmeni dio 

završnog ispita koji se provodi ovisno o rezultatima kolokvija, a konzultacije sa predavačem po dogovoru. 


1. F. J. Millero and M.L. Sohn: CHEMICAL OCEANOGRAPHY, 2nd ed. (Marine Science) CRC Press (1992). 

2. S. M. Liebes, INTRODUCTION TO MARINE BIOGEOCHEMISTRY, 2nd ed. Elsevier (2009) 

3. The Open University Course Team; ed. J. Wright and A. Cooling: SEAWATER: ITS COMPOSITION, 

PROPERTIES AND BEHAVIOUR, 2nd ed. (2007) 

4. The Open University Course Team; MARINE BIOGEOCHEMICAL CYCLES, 2nd ed. (2005) 


1. CHEMICAL OCEANOGRAPHY: James W. Murray and Anitra Ingalls 

www.ocean.washington.edu/courses/oc400/lecture_notes.html 

2. Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992. Skoog, West, 

Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992. 

3. Robert H. Stewart: INTRODUCTION TO PHYSICAL OCEANOGRAPHY; Department of Oceanography, Texas 

A & M University,Copyright 2008 September.

4. T. R. Crompton: ANALYSIS OF SEAWATER: A GUIDE FOR THE ANALYTICAL AND ENVIRONMENTAL 

CHEMISTRY. Springer, 2006 

5. The Open University Course Team; OCEAN CHEMISTRY DEEP SEA SEDIMENTS (2004) 


Predavanje 1. Uvod u kemijsku oceanografiju 

Ishodi učenja: Definirati mjesto kemijske oceanografije unutar oceanografije kao znanosti o kemiji oceana zasnovanu 

na raspodjeli i dinamici elemenata, izotopa, atoma i molekula koja povezuje temelje fizikalne kemije, termodinamike i 

kinetike sa biološkim, geološkim i fizikalnim procesima. Objasniti prednosti kemijske perspektive objašnjenja procesa 

u oceanima kojima se kemijska oceanografija bavi. Objasniti interdisciplinarnost kemijske oceanografije. Definirati 

osnovni fokus istraživanja kemijske oceanografije (ciklus ugljika). Pojasniti razliku i važnost deskriptivne i 

kvantitativne kemijske oceanografije. Opisati povijesni razvoj istraživanja u kemijskoj oceanografiji u svijetu kao i 

oceanografska istraživanja na području Jadrana. 

Predavanje 2. Kemijska ravnoteža-osnovni pojmovi 

Ishodi učenja: Objasniti važnost kemijske u kemijskoj oceanografiji. Na nekoliko tipova problema iz kemijske 

oceanografije objasniti/rekapitulirati prethodna saznanja izračuna iz kemijske ravnoteže: (a) topljivost (primjer: 

topljivost opala i kvarca u morskoj sredini), (b) oksido-redukcijsko stanje elemenata (primjer: različit stupanj 

toksičnosti različitih oksidacijskih stanja arsena u morskom sedimentu), (c) kompleksacija (specijacija željeza i rast 

fitoplanktona), (d) karbonatni sustav (distribucija CaCO3 u sedimentima). Definirati / obnoviti nekoliko osnovnih 

pojmova iz kemijske ravnoteže: ravnotežna konstanta, slobodne energije, izračuni konstanti iz slobodnih energija. 

Objasniti razliku između ravnotežnih koncentracija i ustanovljenih koncentracija i kako ih koristiti u smislu 

određivanja smjera r-je. 

Predavanje 3. Oceanska cirkulacija 

Ishodi učenja: Pojasniti osnove strujanja u oceanima radi boljeg razumijevanja raspodjele fizikalno-kemijskih 

parametara koje proučava kemijska oceanografija. Definirati površinsku i dubokomorsku cirkulaciju i njihove 

pokretače (vjetar i protoci donosa (topline ili slatke vode) između oceana i atmosfere koji utječu na gustoću morske 

vode). Navesti sile i tlakove koji utječu na površinska strujanja (Coriolisova sila, prisutnost obale, horizontalni 

gradijent tlaka). Navesti važnost dubokomorske cirkulacije i stvaranje vodenih masa. Definirati utjecaj globalnog 

oceanskog strujanja na transport topline i regulaciju klime na Zemlji. Navesti uloge oceana u klimatskim 

fluktuacijama ledenih doba. Navesti značajke strujanja u Jadranu. Navesti načine mjerenja strujanja (površinskih i 

dubokomorskih). 

Predavanje 4. Svojstva vode i morske vode 

Ishodi učenja: Pojasniti porijeklo oceana i atmosfere kao i dokaze o njihovoj evoluciji. Definirati/sintetizirati 

prethodna saznanja o svojstvima vode; (struktura molekule vode, hidratacija, fizikalno kemijska svojstva, anomalije 

vode, struktura leda). Objasniti stvaranje morskog leda. Usporediti svojstva čiste vode i morske vode. Objasniti 

hidrološki ciklus na Zemlji (spremnike vode i procese ključne za njeno kruženje). Navesti utjecaj antropogenog 

čimbenika na ciklus vode na Zemlji. Navesti odnose evaporacije i precipitacije na kopnu i u oceanima. 

Predavanje 5. Salinitet 

Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj određivanja soli u morskoj vodi. Definirati pojam saliniteta. Objasniti 

raspodjelu saliniteta u površinskim vodama svjetskog oceana. Definirati odnos saliniteta, temperature i gustoće u 

morskoj vodi. Definirati gustoću morske vode (ovisno o temperaturi, salinitetu i tlaku), anomaliju gustoće i 

potencijalnu anomaliju gustoće. Objasniti vertikalnu raspodjelu temperature i gustoće i saliniteta u oceanu (raslojenost 

vodenog stupca oceana u odnosu na temperaturu, salinitet i gustoću). Navesti karakteristike vertikalne raspodjele 

temperature i gustoće i saliniteta u Jadranu. Objasniti načine određivanja saliniteta u uzorcima morske vode. 

Predavanje 6. Sastav morske vode (makrokonstituenti i mikrokonstituenti) 

Ishodi učenja: Definirati sastav morske vode; (a) krutine, (b) plinovi, (c) koloidi, (d) otopljene tvari (anorganske i 

organske). U skupini otopljenih anorganskih tvari definirati glavne sastojke (makrokonstituente) u morskoj vodi. 

Objasniti pojam konzervativnosti glavnih sastojaka. Definirati specifične uvjete pod kojima su glavni sastojci morske 

vode nekonzervativni; estuariji i kopnena mora; anoksični bazeni, smrzavanje, taloženje i otapanje minerala karbonata, 

podmorski vulkanizmi, zaslanjivanje kroz pridnene procjepe, evaporacija u izoliranim bazenima, izmjena iona između 

mora i atmosfere, intersticijska voda. Navesti metode određivanje glavnih sastojaka morske vode. Definirati sporedne 

sastojke (mikrokonstituente). Objasniti uzroke nekonzervativnosti sporednih sastojaka. Definirati elemente u 

tragovima. Navesti čimbenike koji utječu na raspodjelu elemenata u tragovima u moru. Definirati vrijeme zadržavanja.

Usvojiti izračun vremena zadržavanja određenih sastojaka morske vode. 

Predavanje 7. Sastav morske vode (usporedba morske vode sa ostalim prirodnim vodama; partikularna tvar) 

Ishodi učenja: Objasniti razliku sastava morske vode u odnosu na ostale prirodne vode (kišnica i riječna voda). 

Objasniti zašto morska voda nije koncentrirana verzija prosječnog sastava svih rijeka. Usporediti riječne unose i 

vrijeme zadržavanja nekih otopljenih sastojaka u m. vodi. Definirati pojam cikličkih soli (soli natrija i klora) i 

porijeklo klorida u morskoj vodi. Objasniti razlike u količini pojedinih elemenata u morskoj vodi i njihovog sastava u 

Zemljinoj kori (ako je elementa više u morskoj vodi, onda ima i druge izvore osim trošenja stijena; vulkanizmi, 

taloženje u dubokomorskim sedimentima). Definirati partikularnu tvar ili seston (živi organizmi i nežive čestice). 

Definirati granicu između partikularne i otopljene tvari. Definirati približnu podjelu partikularne tvari po veličini. 

Objasniti brzinu taloženja čestica u m. vodi (Stokes-ov zakon). Definirati osnovne izvore partikularne tvari u 

oceanima (rijeke, eolska prašina, biogena partikularna tvar). 

Predavanje 8. Biološka i nebiološka kontrola mikrokonstituenata i elemenata u tragovima 

Ishodi učenja: U okviru mikrokonstituenata definirati nutrijente (hranjive soli) u morskoj vodi (nitrati, amonijeve soli; 

nitriti, fosfati i silikati) i njihovu ulogu u procesu fotosinteze i remineralizacije. Objasniti vertikalnu raspodjelu 

nutrijenata u vodenom stupcu oceana (nutriklina). Obzirom na ulogu u biološkim procesima definirati klasifikaciju 

elemenata u morskoj vodi: (biolimitirajući; biointermedijerni i bio-inertni) i karakteristike njihovih vertikalnih profila 

u oceanu. Navesti nebiološke mehanizme uklanjanja metala u tragovima (koji predstavljaju većinu minornih i 

elemenata u tragovima u m. vodi); međusobno privlačenje iona; oksidacijsko redukcijska ravnoteža; koprecipitacija. 

Navesti primjere biološke kontrole minornih i elemenata u tragovima. Objasniti mehanizme obogaćivanja elementima 

u tragovima; (a) probavljanje partikularne suspendirane tvari sa glinama ili organskim česticama koje su ”uklonile” 

elemente u tragovima iz morske vode (“filter feeders”), (b) probavljanje elemenata koji su već koncentrirani u hrani 

npr. u planktonu (Hg i DDT); bioakumulacija, biokoncentracija, biomagnifikacija, (c) kompleksiranje metala sa 

organskim molekulama. 

Predavanje 9. Karbonatni sustav u morskoj vodi, alkalinitet, kontrola pH vrijednosti morske vode 

Ishodi učenja: Objasniti ciklus ugljik (IV) oksida (CO2) u morskoj sredini. Definirati / rekapitulirati dosadašnja 

saznanja o pojmovima aktiviteta, ionizacije vode, pH vrijednosti i puferskog sustava. Definirati pojam alkaliniteta i 

karbonatnog alkaliniteta. Objasniti kemijske ravnoteže u sustavu morska voda - CO2. Objasniti regulaciju pH morske 

vode kao posljedicu ravnoteže reakcije disocijacije bikarbonatnih iona. Objasniti kontrolu alkaliniteta u oceanu; 

vertikalnu i horizontalnu raspodjelu alkaliniteta i CO2 u oceanima. Objasniti otapanje i preciptaciju CaCO3 u vodenom 

stupcu (lizoklina, CCD). 

Predavanje 10. Biogeokemijski ciklus ugljika 

Ishodi učenja: Navesti spremnike ugljika na Zemlji i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Objasniti 

fotosintezu i respiraciju u kontekstu trošenja/oslobađanja ugljika. Definirati pojmove „fizička i biološka pumpa“ u 

oceanima. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus ugljika (globalno zatopljenje, staklenički plinovi). Pojasniti 

pojam „zakiseljavanja“ oceana i njegov utjecaj na primarnu proizvodnju organske tvari. Definirati primarnu 

proizvodnju na globalnoj razini i njenu prostornu varijabilnost. Definirati prosječni sastav biološke partikularne tvari 

(Redfieldov C N P omjer). Objasniti reakcije fotosinteze u oceanima. Navesti slijed reakcija oksidacije organske tvari 

u morskoj sredini. 

Predavanje 11. Biogeokemijski ciklusi općenito 

Ishodi učenja: Definirati ekosustav općenito i njegove osnovne abiotičke i biotičke komponente. Objasniti protok 

kemijskih elemenata i energije kroz ekosustave (primjeri hranidbenih lanaca). Definirati biogeokemijske cikluse kao 

kruženje tvari/elemenata na Zemlji koje se odvija između pojedinih sfera. Na određenim primjerima navesti spremnike 

pojedinih elemenata i kruženje unutar i između njih. Definirati pojam limitirajućih tvari. 

Predavanje 12. Biogeokemijski ciklus kisika 

Ishodi učenja: Navesti spremnike kisika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih 

spremnika. Opisati utjecaj procesa primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu u 

svjetskim oceanima. Objasniti pojavu zona minimuma kisika u svjetskim oceanima kao i utjecaj globalnog oceanskog 

strujanja na raspodjelu kisika. Opisati utjecaj primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu 

raspodjelu kisika u Jadranu. Navesti utjecaj reakcija oksidacije organske tvari na raspodjelu kisika u sedimentu. 

Predavanje 13. Biogeokemijski ciklus dušika 

Ishodi učenja: Navesti spremnike dušika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih 

spremnika. Navesti primjere kruženja dušika u kopnenim i morskim ekosustavima. Definirati procese u globalnom

ciklusu dušika: fiksacija dušika, asimilacija amonijaka, nitrifikacija, nitratna redukcija, amonifikacija i denitrifikacija. 

Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus dušika. Definirati pojam eutrofikacije. Navesti osnovne kemijske 

oblike i transformacije N u morskoj sredini i glavne reakcije u ciklusu dušika u morskoj sredini. Objasniti povezanost 

ciklusa dušika u moru sa ciklusima ugljika, fosfora i kisika. Objasniti karakteristike vertikalne raspodjele različitih 

oblika dušika u oceanima i Jadranu. Navesti spremnike kisika na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti 

protoke između pojedinih spremnika. 

Predavanje 14. Biogeokemijski ciklus fosfora 

Ishodi učenja: Navesti spremnike fosfora na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između 

pojedinih spremnika. Pojasniti karakteristike globalnog ciklusa fosfora. Objasniti donose fosfora u oceane (vjetar, 

riječni donosi). Definirati oblike fosfora u morskoj vodi (otopljeni, adsorbirani i partikularni oblici). Objasniti ciklus 

fosfora u oceanima. Objasniti transformacije oblika partikularnog fosfora u vodenom stupcu i sedimentu kao i utjecaj 

redoks potencijala na protok fosfora i/iz sedimenta. Objasniti vertikalnu raspodjelu fosfora u svjetskim oceanima i u 

Jadranu. Objasniti promjene u N:P omjerima u oceanima (limitiranost fosforom, odnosno dušikom). 

Predavanje 15. Biogeokemijski ciklus fosfora 

Ishodi učenja: Navesti spremnike silicija na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između 

pojedinih spremnika. Uočiti razlike ciklusa silicija u odnosu na cikluse ostalih elemenata. Objasniti ciklus silicija u 

oceanu. Navesti oblike silicija u oceanima: otopljeni, partikularni i biogeni silicij. Objasniti stvaranje biogenog silicija 

u kontekstu ugradnje u ljušturice dijatomeja. Navesti karakteristike dijatomeja i osobitosti njihove dominacije u 

fitoplanktonskoj zajednici svjetskih oceana. Objasniti vertikalnu raspodjelu silicija u vodenom stupcu oceana i u 

Jadranu. Navesti značaj protoka silicija iz sedimenta u vodeni stupac. 

Vježba 1. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju. 

Ishodi učenja: Navesti analitičku opremu koja se koristi u laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju 

Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu: pehametar: (određivanje pH vrijednosti u tekućim uzorcima, mjerenje 

redoks-potencijala), salinometar: (određivanje saliniteta u tekućim uzorcima), Auto Analyzer 3: (fotoelektrični 

kolorimetar za određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode ili sedimenta), spektrofotometar: 

(određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode i sedimenta), AAS: atomski apsorpcioni 

spektrofotometar (spektrometar atomne apsorpcije) za određivanje koncentracije teških kovina u uzorcima morske 

vode, sedimenta ili organizama, plinski kromatograf (GC): određivanje kloriranih pesticida i polikloriranih bifenila, 

CHNS-O analyzer: određivanje ugljika, vodika, dušika, sumpora i kisika u tekućim i krutim uzorcima, digitalne birete, 

destilator, deionizator, tresilica, analitičke vage,... 

Vježba 2. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju na istraživačkom 

brodu "BIOS DVA". 

Ishodi učenja: Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje morske vode; Nansenov crpac, Niskinov crpac, Van 

Dorsenov crpac (za određivanje koncentracije hranjivih soli, određivanje sadržaja kisika, pH vrijednosti, saliniteta). 

Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje sedimenta; gravity corer (gravitacijski uzorkivač sedimenta), grabila, 

box-koreri (određivanje koncentracije teških kovina, određivanje koncentracije hranjivih soli, mjerenje redokspotencijala 

("in situ"), granulometrijski sastav sedimenta, sadržaj organske tvari, ugljika, dušika i fosfora). 

Vježba 3. Rekapitulacija dosadašnjih saznanja iz opće i anorganske kemije. 

Ishodi učenja: Rješavanje zadataka iz određenih poglavlja opće kemije u svrhu lakšeg usvajanja kemijskih procesa i 

analitičkog određivanja određenih komponenata u kemijskoj oceanografiji (uvodna poglavlja; količina tvari, kemijski 

ekvivalenti, otopine). 

Vježba 4. Određivanje saliniteta u uzorcima morske vode. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti definicije saliniteta i načine određivanja objasniti pripremu i karakteristike 

standarne morske vode. Navesti načine određivanja saliniteta (Mohr - Knudsenova metoda, refraktometrijsko 

određivanje, određivanje salinometrom). Upoznati se sa dijelovima i načinom rada induktivnog tipa salinometra. U 

laboratoriju usvojiti samostalno određivanje saliniteta u uzorcima morske vode na salinometru. 

Vježba 5. Određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti termine topljivosti plinova u ovisnosti o temperaturi, tlaku i salinitetu. 

Objasniti nekonzervativnost otopljenog kisika u morskoj sredini. Objasniti pojam očigledne potrošnje kisika (AOU). 

Navesti koncentracije kisika granične za hipoksične i anoksične uvjete. Objasniti temelje metode kemijskog 

određivanja kisika otopljenog u morskoj vodi (klasična Winklerova metoda). Navesti faze određivanja kisika

(fiksacija, otapanje taloga, titracija sa Na2S2O3). Objasniti način izračunavanja koncentracije kisika u uzorku. U 

laboratoriju usvojiti samostalno određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode. 

Vježba 6. Određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti osnove plinske kromatografije kao analitičke tehnike koja se primjenjuje za 

određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Objasniti postupak 

uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu. Objasniti pojam liofilizacije. Navesti faze 

analitičkog određivanja pesticida i polikloriranih bifenila u pripremljenim uzorcima. Objasniti način izračunavanja 

rezultata. 

Vježba 7. Određivanje koncentracije teških metala u uzorcima organizama i sedimenata. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove navesti osnovne dijelove i princip rada atomskog apsorpcionog spektro(foto)metra 

AAS-a. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu teških metala. Navesti 

faze mjerenja pojedinog metala u pripremljenim uzorcima na instrumentu. Objasniti način izračunavanja rezultata. 

Vježba 8. Određivanje pH vrijednosti morske vode. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti kontrolu pH vrijednosti u morskoj vodi. Navesti načine određivanja pH 

vrijednosti; obojeni indikatori; pehametar. Navesti dijelove i princip rada pehametra sa staklenom elektrodom. U 

laboratoriju usvojiti samostalno određivanje pH vrijednosti u uzorcima različitih otopina i u uzorcima morske vode. 

Vježba 9. Određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode. 

Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti ulogu hranjivih soli (NO3 - , NO2 - , NH4 + , HPO4 2- , SiO4 4- ) u procesu primarne 

proizvodnje organske tvari u moru. Navesti raspone koncentracija hranjivih soli u vodenom stupcu srednjeg Jadrana. 

Navesti osnove spektrofotometrije i kolorimetrije. Objasniti matematičku osnovu apsorpcijske spektroskopije 

(Lambert-Beerov zakon). Objasniti koncept baždarne krivulje (koje se koriste za kalibraciju linearnosti analitičkog 

instrumenta ili za određivanje koncentracije nepoznatog uzorka). Navesti dijelove fotoelektričnog kolorimetra (Auto 

Analyzer). U laboratoriju usvojiti samostalno pripremanje standardnih otopina različitih koncentracija za određivanje 

koncentracije nutrijenata u uzorcima morske vode na spektrofotometru. Objasniti način izračunavanja rezultata. 

Način polaganja ispita 

Pohađanje nastave i vježbi je obavezno. Rad studenata će se vrednovati tijekom semestra kroz dva pismena ispita (iz 

predavanja) i dva pismena ispita (iz vježbi) gdje će se provjeriti ključne specifične kompetencije navedene za svaku 

cjelinu. Na osnovu uspjeha iz pismenih ispita bit će formirana završna ocjena cijelog kolegija. Usmeni se dio ispita 

obavlja ukoliko student: (a) ne položi kolokvije u predviđenom roku; (b) pokaže značajno lošije rezultate na završnim 

kolokvijima iz predavanja od rezultata kolokvija iz vježbi i/ili (c) ukoliko student pretendira na ocjenu višu od 

predložene. 


Informacije o kolegiju će biti na oglasnoj ploči Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i na mrežnim stranicama 

Odjela za studije mora, http://more.unist.hr/Nastava/Obavijestizastudente/ 

Kontakt s profesorom je moguće ostvariti u matičnoj ustanovi (Laboratorij za kemijsku oceanografiju i ribarstvo na 

Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu) ili na e-mail adresu: dosen@izor.hr. 

Naziv predmeta ORGANSKA KEMIJA 



(P/S/V) 

30/15/45 

ECTS 


6 (3 - predavanja, samostalno učenje; 1 - seminari; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) 



(označiti X) 






Preduvjeti za upis Odslušan predmet Opća i anorganska kemija 



Hrvatski, Engleski, Njemački


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor 

Voditelj 

Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović 




Studenti se upoznaju sa suvremenim tokovima razvoja organske kemije, tehnikama i metodama eksperimentalnog 

rada, analizom strukture i svojstava, reakcija i priprave ugljikovih spojeva, te primjenom načela organske kemije u 

biologiji mora i ekologiji. Stečeno znanje omogućava pohađanje predmeta Biokemija na 3. godini studija. 

Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi. 

Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s 

više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita. 


1. Stanley H. Pine: Organska kemija, Školska knjiga Zagreb 1994. 

2. Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Organska kemija (recenzirani nastavni materijal) 


1. Andrew Streitwieser, Clayton H. Heathcock, Edward M. Kosower: Introduction to Organic Chemistry, Prentice 

Hall, Inc. 1992. 


Predavanje 1. Uvod. Struktura i svojstva organskih spojeva. Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne 

strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama 

Predavanje 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija. 

Energija aktivacije i brzina kemijske reakcije. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. 

Predavanje 3. Alkani: Nomenklature, fizikalna svojstva, oksidacija, halogeniranje, konformacija i konformeri. 

Predavanje 4. Alkilhalogenidi: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture 

alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije. 

Predavanje 5. Stereokemija i stereoizomeri: enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj, optička aktivnost, apsolutna 

konfiguracija, relativna konfiguracija. 

Predavanje 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, kiselo-bazna svojstva, 

eliminacija vode, supstitucija. 

Predavanje 7. Alkeni: nomenklatura, geometrijski izomeri, elektrofilna adicija. Alkini. reakcije elektrofilne adicije. 

Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. 

Predavanje 8. Konjugirani i nekonjugirani dieni: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija, apsorpcija vidljive svjetlosti. 

Predavanje 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO2, i s vodom. 

Predavanje 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, nukleofilna adicija, reakcije s 

alkoholom, s vodom, s amonijakom i derivatima amonijaka. Aldolna kondenzacija. 

Predavanje 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, 

fizikalna svostva, priprava i hidroliza. 

Predavanje 12. Ciklički ugljikovodici. Ciklopropa, ciklobutan, ciklopentan, cikloheksan, stabilnost. Benzen, derivati 

benzena, aromatičnost. Fizikalna svojstva benzena, stabilnost, elektrofilna aromatska supstitucija. 

Predavanje 13. Elektrofilna aromatska supstitucija monosupstituiranog benzena. 

Predavanje 14. Ugljikohidrati,: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze, 

oksidacija. 

Predavanje 15. Amini, aminokiseline i proteini. Kiselo-bazna svojstva. Titracijska krivulja aminokiselina, pI. 

Transaminacija, dekarboksilacija. 

Seminar 1. Veze u organskoj kemiji, raspored elektrona, Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne 

strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama 

Seminar 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija, oblik molekula. 

Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva. 

Seminar 3. Alkani: IUPAC i trivijalna imena, reakcije oksidacije i halogeniranja, konformacija i konformeri. 

Seminar 4. Reakcije alkilhalogenida: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture 

alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije.

Seminar 5. Stereokemija i stereoizomeri: optička aktivnost, određivanje apsolutne konfiguracije, Fisherove 

projekcijske formule, enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj. 

Seminar 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, priprava, reakcije. 

Seminar 7. Alkeni i Alkini: nomenklatura, geometrijski izomeri, reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode. 

Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo. 

Seminar 8. Konjugirani spojevi: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija. 

Seminar 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO2, i s vodom. 

Seminar 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, priprava, reakcije nukleofilne adicije s alkoholom, vodom, i aminima. 

Aldolna kondenzacija. 

Seminar 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost, 

fizikalna svostva, priprava i hidroliza. 

Seminar 12. Stabilnost cikličkih ugljikovodika. Aromatičnost,.Benzen i njegovi derivati, reakcije benzena, 

elektrofilna aromatska supstitucija. 

Seminar 13. Utjecaj supstituenata na elektrofilnu aromatsku supstituciju. 

Seminar 14. Ugljikohidrati: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze, 

oksidacija. 

Seminar 15. Titracijska krivulja aminokiselina,izračunavanje pI aminokiselina oligopeptida i proteina. 

Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. 

Vježba 1. Priprema otopina koje se koriste u slijedećim vježbama. 

Vježba 2. Funkcionalne skupine, dokazivanje funkcionalnih skupina u uzorku 

Vježba 3. Ekstrakcija, principi razdvajanja smjese organskih spojeva ekstrakcijom, razdvajanje bazične, neutralne i 

kisele komponente iz smjese. 

Vježba 4. Kromatografija, analiza smjese tankoslojnom kromatografijom, razdvajanje smjese organskih boja 

kromatografijom na koloni 

Vježba 5. a) Brzina kemijske reakcije, određivanje konstante brzine kemijske reakcije za reakciju prvog reda. b) 

Sinteza tercijalnog butil klorida, primjer nukleofilne supstitucije prvog reda. 

Vježba 6. Cis-trans izomerija, upoznavanje s geometrijskim izomerima, prevođenje cis izomera u trans. 

Vježba 7. Bromiranje, primjer reakcije adicije Br2 na fumarnu kiselinu 

Vježba 8. Eliminacija, primjer eliminacijske reakcije između jake baze i dibromjantarne kiseline. 


Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata student piše kviz od najviše šest pitanja iz gradiva 

prethodne nastavne cjeline. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu 

ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može 

polagati dva djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava. Na svakom 

dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način bodovanja: 

50-60% dovoljan 

61-70% dobar 

71-80% vrlo dobar 

91-100% izvrstan 

Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u zimskom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom 

roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili 

cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. 

Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od 

zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. 

Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz 

praktičnih vježbi (M3). 

0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena 

Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)

Naziv predmeta BIOLOGIJA MORSKIH BESKRALJEŽNJAKA 



60/0/60 

(P/S/V) 

ECTS 

8 ECTS (4 za predavanja i laboratorijski rad: 120 sati; 4 za samostalno učenje, 

(uz obrazloženje) ispunjavanje i rješavanje zadataka u skripti, priprema ispita: 120 sati) 



(označiti X) 





Godina/semestar II. godina / III. i IV. semestar 

Preduvjeti za upis Odslušani predmeti Biologija stanice i Opća zoologija 


mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku 


Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Mirela Petrić 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Mirela Petrić 


pohađanju nastave, obveze studenata...) 

Opis i cilj kolegija: Beskralježnjaci čine većinu životinja na Zemlji (~95% svih životinjskih vrsta) te ispoljavaju 

široki raspon oblika i prilagodba na uvjete u kojima žive. Riječ je o životinjama koje su na Zemlji prisutne milijune 

godine, gdje naseljavaju svaki poznati habitat. U ovom kolegiju proučavaju se morski beskralježnjaci. Cilj kolegija je 

upoznati studente s klasifikacijom, anatomijom, fiziologijom, embriološkim razvojem i ekologijom pojedinih koljena 

morskih beskralježnjaka. Osim upoznavanja biologije beskralježnjaka i njihove uloge u morskom ekosistemu, osobita 

pažnja će se posvetiti razumijevanju cjelokupne evolucije životinjskog carstva. 

Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali jasno: 

- usporediti filogeniju pojedinih koljena beskralježnjaka 

- povezati anatomiju i fiziologiju beskralježnjaka 

- analizirati raznolikost reproduktivnih metoda kod beskralježnjaka 

- analizirati prilagodbe beskralježnjaka na okoliš u kojem žive. 

Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint 

prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno 

sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Predavanja su organizirana na osnovu filogenetskih odnosa 

proučavanih životinja. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da prate i nadopunjuju predavanja. 

Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama beskralježnjaka te stjeći 

odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, vještine opažanja, taksonomska 

identifikacija). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju 

predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba 

isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične 

nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni, 

urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu. 

Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u 

nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i 

praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja (po semestru). 

Izostanak je opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje 

na nastavu (predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan 

neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda. 


1. Brusca RC, Brusca GJ. 2003. Invertebrates. Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts. 

2. Matoničkin I, Habdija I, Primc-Habdija B. 1998. Beskralješnjaci. Biologija nižih i viših avertebrata. Školska knjiga, 

Zagreb. 

3. Petrić M. 2012. Interna skripta – predavanja iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split. 

4. Petrić M. 2012. Interna skripta – praktikum iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split.

5. Petrić M. 2012. Dodatni nastavni materijal - ppt predavanja i praktikuma. 


1. Andrić M. Hrvatsko podmorje. 1999. Car Herc, Zagreb. 

2. Beck DE, Braithwaite LF. 1968. Invertebrate zoology - laboratory workbook. Burgess Publishing Company, 

Minneapolis. 

3. Habdija I, Primc-Habdija B, Radanović I, Vidaković J, Kučinić M, Špoljar M, Matoničkin R, Miliša M. 2004. 

Protista-protozoa i metazoa-invertebrata: funkcionalna građa i praktikum. Meridijani, Samobor. 

4. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, 

New York. 

5. Zavodnik D, Šimunović A. 1997. Beskralješnjaci morskog dna Jadrana. IP Svjetlost, Sarajevo. 


Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za pojedino predavanje/vježbu. 

Predavanje 1. Uvod u biologiju beskralježnjaka i njihovo porijeklo (*3) 

Ishodi učenja: Analizirati porijeklo beskralježnjaka. Povezati općenite evolucijske veze između različitih grupa 

beskralješnjaka. Analizirati mikroevoluciju i makroevoluciju. Identificirati staništa koje beskralježnjaci naseljavaju. 

Navesti i definirati abiotičke i biotičke faktore. Ustanoviti veze između životinja i njihovog abiotičkog okoliša. 

Predavanje 2. Uvod u klasifikaciju, sistematiku i filogeniju (*3) 

Ishodi učenja: Definirati komparativnu biologiju. Identificirati osnove biološke klasifikacije. Usporediti monofiletsku, 

parafiletsku i polifiletsku grupu. Analizirati homologiju, komparativnu anatomiju, konvergentnu evoluciju i 

homoplaziju. Analizirati taksonomsku hijerarhiju. Navesti metode koje se koriste u sistematici životinja. Tumačiti 

kladogram. Analizirati kriterije koje se koriste za klasifikaciju životinja: tipovi simetrije, tkiva, tipovi tjelesne šupljine, 

metamerija, cefalizacija i razvoj živčanog sustava. Definirati pojmove: karakter (ancestralni, izvedeni), klada, 

kladistika, nomenklatura, simplesiomorfe, sinapomorfe. 

Predavanje 3. Protisti (*3) 

Ishodi učenja: Identificirati koljena unutar carstva Protista. Analizirati načine pokretanja praživotinja. Usporediti 

građu stanice, ekskreciju i izmjenu plinova kod praživotinja. Analizirati načine hranjenja te aktivnost i osjetljivost 

praživotinja na podržaje iz okoline. Navesti oblike razmnožavanja kod praživotinja. 

Predavanje 4. Koljeno Porifera (*3) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno Porifera na osnovi skeleta. Identificirati jedinstvene organizacijske odlike spužvi. 

Usporediti građu tijela spužvi (tri tipa tjelesne građe). Navesti tipove stanica koje grade tijelo spužvi. Analizirati 

pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu i razmnožavanje spužvi. 

Predavanje 5. Koljena: Placozoa, Monoblastozoa, Rhombozoa i Orthonectida (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati građevni plan Mesozoa. Filogenija mesozoa. 

Predavanje 6. Koljeno Cnidaria (*6) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno žarnjaka. Usporedba građe tijela kroz razrede žarnjaka. Definirati metagenezu kod 

žarnjaka. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje 

žarnjaka. 

Predavanje 7. Koljeno Ctenophora (*2) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno rebraša. Analizirati građu tijela. Usporediti razlike i sličnosti između žarnjaka i 

rebraša. Analizirati funkciju apikalnog organa, fenomen kleptoknida i bioluminiscenciju rebraša. Analizirati pokrov, 

potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje rebraša. 

Predavanje 8. Koljeno Platyhelminthes (*4) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno plošnjaka. Analizirati građu tijela. Usporediti životni ciklus jednorodnog i 

dvorodnog metilja. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje 

plošnjaka. 

Predavanje 9. Koljeno Nemertea (*2) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno vrpčara. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, 

ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje vrpčara. 

Predavanje 10. Skupina Aschelminthes (*4) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine oblenjaka. Analizirati građu tijela predstavnika pojedinog koljena. 

Definirati euteliju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i 

razmnožavanje unutar skupine. 

Predavanje 11. Koljeno Mollusca (*6)

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno mekušaca. Analizirati građu tijela, ljušture i radule kod mekušaca. Definirati 

torziju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje i 

razmnožavanje mekušaca. 

Predavanje 12. Koljeno Annelida (*4) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno kolutićavaca. Definirati metamerizaciju i analizirati razvoj celoma. Povezati 

hidroskelet i pokretanje kolutićavaca. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na 

podražaje, ekskreciju i razmnožavanje kolutićavaca. 

Predavanje 13. Koljena Sipuncula i Echiura (*2) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljena (razredi). Analizirati sustav kompenzacije. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu 

plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje predstavnika ovih koljena. 

Predavanje 14. Koljeno Arthropoda (*4) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno člankonožaca. Povezati proces arthropodizacije s uspjehom člankonožaca. 

Usporediti tjelesne privjeske rakova. Identificirati dijelove kutikule rakova. Analizirati presvlačenje kod rakova. 

Analizirati potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, osmoregulaciju, organizaciju živčanog 

sustava i razmnožavanje rakova. 

Predavanje 15. Skupina Lophophorata (*2) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine. Navesti glavne karakteristike pojedinih koljena. Analizirati građu 

tijela glavnih predstavnika skupine. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, 

ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika skupine. 

Predavanje 16. Koljeno Echinodermata (*6) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljeno bodljikaša. Usporediti vodožilni sustav predstavnika različitih razreda bodljikaša. 

Ustanoviti razliku između regularnih i iregularnih ježinaca. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, 

izmjenu plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika koljena. 

Predavanje 17. Ostali deuterostomi: Chaetognatha, Hemichordata i Chordata (*4) 

Ishodi učenja: Klasificirati koljena. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu 

plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika pojedinog koljena. 

Vježba 1. Protisti (*4) 

Ishodi učenja: Navesti organele i njihovu funkciju kod različitih predstavnika Protista. Definirati osnovne pojmove: 

autotrofija, heterotrofija, miksotrofija, pinocitoza, fagocitoza, taksije, sizigij. Napraviti svježi preparat bičaša Euglena 

sp., nakon promatranja na mikroskopu shematski nacrtati građu i dijelove vrste Euglena viridis. Nacrtati trepetljikaše 

Paramecium sp. i Vorticella campanula te označiti dijelove stanice. Nacrtati amebu Amoeba proteus i zrakaša te 

označiti dijeloce stanice. Pogledati dodatno značajke koljena Dinoflagellata: 'red tide'; HABs. 

Vježba 2. Koljeno Porifera (*4) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih spužvi Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parazoa, 

askon, sikon, leukon. Nacrtati shematski prikaz askonoidne, sikonoidne i leukonoidne spužve i napisati tijek strujanja 

vode kroz tijelo. Nacrtati tipove stanica spužve, presjek kroz tijelo spužve i građu hoanocite. Izolirati niti spongina 

(Spongia sp.) i spikula (Geodia sp.). 

Vježba 3. Koljeno Cnidaria (*6) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih žarnjaka Jadrana (rod, vrsta). Usporediti tri osnovna tipa čvrstih 

skeletnih struktura. Analizirati životni ciklus vrste Aurelia aurita. Definirati osnovne pojmove: diploblastičan, polip, 

meduza, metageneza, knidocit, gastrovaskularna šupljina, planula. Nacrtati funkcionalnu građu polipa i meduze. 

Nacrtati presjek kroz stijenku tijela žarnjaka i građu žarnice. Nacrtati vanjski izgled te uzdužni i poprečni presjek 

(shema) kroz tijelo vrste Eudendrium sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis i pod mikroskopom pronaći i 

izolirati hidroida Eugymnanthea inquilina na plaštu dagnje. Pod mikroskopom proučiti strukturu tkiva E. inquilina 

(histološki preparat). Nacrtati vanjski izgled i uzdužni presjek kroz tijelo moruzgve Actinia equina. Nacrtati građu 

tijela tipične skifomeduze. Nacrtati presjek kroz tijelo vrste Aurelia aurita. Izolirati i nacrtati sklerite predstavnika 

oktokoralja. 

Vježba 4. Koljeno Ctenophora (*3) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rebraša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: 

koloblasti, ktene, apikalni osjetni organ, cidipid. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu cidipidnog rebraša. Nacrtati 

funkcionalne dijelove koloblasta. Nacrtati apikalni osjetni organ. Analizirati slučaj ekološke katastrofe (Mnemiopsis

leidyi). 

Vježba 5. Koljeno Platyhelminthes (*6) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih plošnjaka Jadrana, uključujući parazitske vrste (rod, vrsta). 

Definirati osnovne pojmove: triploblastičan, acelomati, cefalizacija, protonefridij, ocele, aurikule, acetabulum, 

tegument, opistohaptor, proglotid, strobila. Nacrtati vanjski izgled virnjaka. Nacrtati poprečni presjek kroz tijelo 

virnjaka (histološki preparat). Secirati dagnju i izolirati virnjaka Urastoma cyprinae sa škrga. Nacrtati unutrašnju 

građu malog metilja (histološki preparat). Nacrtati unutrašnju građa jednorodnog metilja Gyrodactylus sp.. Secirati 

lubina Dicentrarchus labrax i sa škrga izolirati metilja Diplectanum aequans. Secirati komarču Sparus aurata i sa 

škrga izolirati metilje Lamellodiscus elegans i Sparicotyle chrysophrii (promotriti detalje opistohaptora pod 

svjetlosnim mikroskopom). Nacrtati vanjski izgled i građu spolnog sustava trakavice. Secirati lignjuna Illex coindetii i 

u visceralnim organima pronaći plerocerkoidne ličinke trakavice Phyllobothrium sp. 

Vježba 6. Koljeno Nemertea (*2) 

Ishodi učenja: Definirati osnovne pojmove: proboscis, rinhocel, stilet. Nacrtati unutrašnju građu vrpčara. Nacrtati 

presjek kroz tijelo vrpčara. 

Vježba 7. Skupina Aschelminthes (*4) 

Ishodi učenja: Identificirati određene predstavnike koljena Rotifera (akvakultura) i koljena Nemata (paraziti morskih 

riba/utjecaj na čovjeka pr. Anisakis sp.). Definirati osnovne pojmove: pseudocel, korona, cingulum, trohus, mastaks, 

trofi, renete, amfidi, fasmidi. Nacrtati poprečan presjek kroz trup kolnjaka. Nacrtati građu tijela kolnjaka Brachionus 

sp.. Nacrtati poprečan presjek kroz tijelo oblića. Secirati ribu domaćina vrste Anisakis spp. i promotriti parazita pod 

mikroskopom. Nacrtati unutrašnju građu tijela ženke i mužjaka oblića. Upoznati se s ostalim predsatvnicima ove 

skupine (filmovi): Gastrotricha, Kinorhyncha, Nematomorpha, Priapula, Acanthocephala, Entoprocta, 

Gnathostomulida, Loricifera, Cycliophora. 

Vježba 8. Koljeno Mollusca (*8) 

Ishodi učenja: Identificirati neke karakteristične predstavnike mekušaca Jadrana (rod, vrsta). Pravilno postaviti 

mekušca: anteriorna, posteriorna, lijeva i desna strana tijela, kao i orijentacija vanjskog skeleta. Analizirati tijek 

strujanja vode kroz tijelo mekušaca. Analizirati životni ciklus vrste Ostrea edulis. Definirati osnovne pojmove: celom, 

plašt, radula, metanefridiji, trohofora, paralarva, veliger, konhiolin, bisus, torzija, ktenidij, hektokotilus. Nacrtati 

vanjsku građu ljušture školjkaša. Nacrtati unutrašnji izgled ljušture školjkaša Callista chione. Nacrtati unutrašnju 

građu školjkaša Mercenaria sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis, pronaći i izolirati sve organske sustave, a 

škrge promotriti pod svjetlosnim mikroskopom (rad trepetljika). Nacrtati vanjsku građu kućice puža. Nacrtati 

unutrašnju građu puža. Secirati volka Hexaplex trunculus i izolirati organske sustave. Secirati i nacrtati vanjsku i 

unutrašnju građu lignje Loligo vulgaris (ili lignjuna Illex coindetii). Izolirati statolite lignje/lignjuna i promatrati zone 

prirasta pod mikroskopom. Promotriti reproduktivni sustav dagnje i lignjuna: histološki preparati gonada tijekom 

jednogodišnjeg ciklusa uzorkovanja. 

Vježba 9. Koljeno Annelida (*3) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih kolutićavaca Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: 

parapodij, klitelum, tiflozolis, nefromiksij. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu tijela kolutićavca. Nacrtati unutrašnji 

građu tijela kolutićavca. Nacrtati vanjsku građu tijela pijavice. Nacrtati presjek kroz tijelo mnogočetinaša Nereis sp. 

(histološki preparat). 

Vježba 10. Koljeno Arthropoda (*6) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rakova Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: 

tagmatizacija, presvlačenje, toraks, abdomen, cefalotoraks. Raščlaniti tjelesne privjeske dekapodnog raka (pr. 

Nephrops norvegicus - škamp). Promotriti pod mikroskopom vrstu Artemia salina (svježi preparat). Promotriti pod 

mikroskopom ostrakodnog i kopepodnog raka i raka vitičara. Nacrtati vanjsku građu tijela škampa (ventrala/dorzalna 

strana). Nacrtati unutrašnju građu tijela škampa. Secirati škampa i izolirati probavni, dišni, živčani i reproduktivni 

sustav i tjelesne privjeske. Secirati raka kratkorepca i analizariti građu živčanog sustava. Promotriti vanjsku građu 

stomatopodnog (Squilla mantis), isopodnog (Asellus aquaticus, Ceratothoa sp.), amfipodnog (Gammarus fossarum), 

eufauzidnog raka (Euphasia sp.). 

Vježba 11. Skupina Lophophorata (*2) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih vrsta Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: prosom, 

metasom, mezosom, lofofor, epistom. Nacrtati vanjsku građu tijela potkovnjaka i ramenonošca. Nacrtati unutrašnju 

građu zooida mahovnjaka.

Vježba 12. Koljeno Echinodermata (*8) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih bodljikaša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: 

deuterostomija, vodožilni sustav, madreporit, autotomija, papule, paksile, peristom, periprokt, trivij, bivij, kotur, 

burza. Nacrtati vanjsku građu tijela zvjezdače. Secirati zvjezdaču i promotriti organske sustave. Nacrtati građu 

vodožilnog sustava zvjezdače. Nacrtati vanjsku građu tijela ježinca. Secirati ježinca i promotriti organske sustave. 

Nacrtati unutrašnju građu tijela ježinca. Secirati trpa i promotriti organske sustave. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu 

tijela trpa. Nacrtati vanjsku građu tijela zmijače i stapčara. 

Vježba 13: Potkoljeno Urochordata (*2) 

Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih mješčićnica Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: 

notochord, endostil. Nacrtati vanjsku građu tijela mješčićnice. Secirati mješčićnicu i promotriti organske sustave. 

Nacrtati unutrašnju građu tijela mješčićnice. 

Vježba 14: Determinacija žarnjaka i glavonožaca korištenjem dihotomskih ključeva (*2) 

Ishodi učenja: Analizirati princip dihotomskih ključeva za determinaciju vrsta. Determinirati vrste korištenjem 

determinacijskih ključeva. 


Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova), Ispit 

B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova). 

Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A: 

predavanja 1 – 10; Ispit B: predavanje 11 – 17). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, 

nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici. Student je dužan ostvariti minimalan rezultat od 61% na svakom 

ispitu. Ako student više puta izlazi na pojedini ispit, kao rezultat se uzima prosjek od svih prethodno ostvarenih 

rezultata (primjer: prvi izlazak na Ispit A: 15 bodova (33,3%); drugi izlazak na Ispit A: 30 bodova (66,7%); rezultat 

Ispita A: (15+30)/2 = 22,5 bodova (50%)). 

Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: točno 

ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost. U slučaju da student želi veću ocjenu od one koja mu pripada 

sukladno ostvarenim bodovima, može usmeno odgovarati. 

Vrednovanje i konačna ocjena: 

91% - 100% ocjena 5 (izvrstan) 

81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar) 

71% - 80% ocjena 3 (dobar) 

61% - 70% ocjena 2 (dovoljan) 

< 61% ocjena 1 (nedovoljan). 

Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave). 

* primjer bodovanja za konačnu ocjenu: 

Ispit A Ispit B Skripta Konačna ocjena 

bodovi 41 46 5 92 - izvrstan 

41 46 0 87 - vrlo dobar 


Kontaktiranje s nastavnikom: Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama 

Sveučilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena 

konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na mirela.petric@unist.hr i 

telefona na 558-252. Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, 

kontaktirati me ako imaju poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit. 

Naziv predmeta GENETIKA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

4 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije = 2 ECTS i 30 sati 

(uz obrazloženje) auditornih i laboratorijskih vježbi uz učenje = 2 ECTS) 

Status predmeta obavezan X izborni

(označiti X) temeljni X napredni specijalistički 


Biologija i ekologija mora, preddiplomski studij 



Preduvjeti za upis Odslušan kolegij Biologija stanice. 


Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje 


na engleskom jeziku. 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl.ing., asistent 



Cilj predmeta: Upoznati studente sa strukturom i organizacijom genetičkog materijala, mehanizmima prijenosa i 

regulacije genetičke informacije te bolestima koje su posljedica neispravnosti spomenutih procesa. Studentima će biti 

izložena najvažnija dostignuća primijenjene genetike. Tijekom izvođenja vježbi studenti će kroz rješavanje 

numeričkih i problemskih zadataka unaprijediti svoje razumijevanje usvojenih koncepata te se kroz praktične 

eksperimente upoznati s osnovnim metodama rada u molekularno-biološkom laboratoriju. Dobivena znanja nužna su 

za daljnje razumijevanje biokemije, biotehnologije, bioinformatike i srodnih područja. 

Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna 

pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. 

Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata gdje se tematski srodne vježbe izvode zajedno te 

jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 12 su auditorno-laboratorijskog tipa te se sastoje od vođenog i 

samostalnog rješavanja zadataka, kritičkog razmišljanja kao i izvođenja kraćih praktičnih eksperimenata prema 

uputama voditelja. Vježbe 13 i 14 studenti praktično izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za 

molekularnu biologiju. Studenti su na vježbe dužni ponijeti skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator te 

laboratorijsku kutu prema potrebi. 

Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i 

praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. 

Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. 

S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i 3 izostanaka s predavanja. 

Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna 

prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). 

U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno 

opravdanje predstojniku studija. 


1. Puizina, J. 2012: Genetika - web nastavni materijali. 

2. Turnpenny PD i Ellard S, 2011: Emeryjeve osnove medicinske genetike, Medicinska naklada Zagreb. 

3. Papeš, D., Pavlica, M., Bessendorfer, V.: Praktikum iz genetike. Interna skripta. Prirodoslovno-matematički 

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, 1995. 

4. Trumbić, Ž. 2010. Praktikum iz genetike – web nastavni dodatni materijali. 


1. Tamarin, R.H: Principles of Genetics. Šesto izdanje. WCB, McGraw-Hill, 1999. 

2. Lewis, R: 2005: Human genetics: Concepts and applications, šesto izdanje, The McGraw-Hill Companies 

3. Lewin, B., Genes VIII. Osmo izdanje. Pearson Prentice Hall, Pearson Education, 2004. 

4. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000. 


Predavanje 1. Gregor Mendel i začetak suvremene genetike. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati definiciju genetike, područje istraživanja i grane genetike, pojam gena i nasljeđivanja. Znati 

eksperimentalni rad Gregora Mendela, te njegove zakone nasljeđivanja. 

Predavanje 2. Mendelovi zakoni u humanoj i medicinskoj genetici. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati molekularnu i staničnu osnovu 1. i 2. Mendelovog zakona nasljeđivanja. Znati definiciju alela i 

primjere dominantno-recesivnog nasljeđivanja kod ljudi. Znati se koristiti bazom podataka OMIM (Online mendelian 

Inheritance in Man) http://www.ncbi.nlm.nih.gov/omim/

Predavanje 3. Interakcije među alelima. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati interakcije među alelima jednog gena (nepotpuna dominacija, kodominacija, letalni aleli), te 

interakcije među alelima različitih gena (epistaza, pleiotropija, komplementarni geni, duplicirani geni). 

Predavanje 4. Multipli aleli. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati molekularnu osnovu i mehanizam nasljeđivanja ABO, Rh i MN sustava krvnih grupa u ljudi. 

Razumjeti važnost krvnih grupa u medicini, transfuziologiji, trudnoći. 

Predavanje 5. Mehanizmi determinacije spola i spolno vezani geni (Genetika spola). (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati različite mehanizme determinacije spola: na temelju spolnih kromosoma, genske ravnoteže, 

stupnja ploidnosti i utjecaja okoliša. Znati kromosomsku i molekularnu osnovu determinacije spola u ljudi. Znati 

Lyon-in zakon o kompenzaciji doze. Znati mehanizam i primjere nasljeđivanja spolno (X) vezanih svojstava u ljudi. 

Predavanje 6. Vezani geni. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati potpunu i djelomičnu vezanost autosomalnih gena. Znati izračunati učestalost rekombinacije 

prema rezultatima test križanja. Znati principe kromosomskog kartiranja temeljem rezultata trihibridnog test križanja. 

Razumjeti značenje interferencije i koincidencije. 

Predavanje 7. Citogenetika i promjene broja kromosoma. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati princip rada temeljnih citogenetskih metoda (Giemsa G oprugavanje, fluorescentna hibridizacija 

in situ, komparativna genomska hibridizacija) i njihovu primjenu u medicini, biologiji i drugim područjima. Znati 

mehanizam nastanka i posljedice najčešćih kromosomskih poremećaja u ljudi (npr. Turnerov, Klinefelterov, Downov, 

Edwardsov i Patau-ov sindrom). Znati važnost poliploidije za evoluciju nekih životinja i velikog broja biljaka te 

njezin značaj u poljoprivredi. 

Predavanje 8. Promjene strukture kromosoma. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati mehanizam nastanka i posljedice promjena strukture kromosoma (delecija, duplikacije, inverzija, 

translokacija). Znati povezanost translokacije i raka, nasljednog Down-ovog sindroma, evolucije ljudskog genoma 

Znati mehanizam nastanka i posljedice fragilnog X kromosoma i drugih poremećaja uzrokovanih amplifikacijama 

trinukleotidnih sljedova. 

Predavanje 9. Organizacija eukariotskog genoma. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati različite genetičke elemente eukariotskog genoma: jedinstvene funkcionalne sljedove, 

ponavljajuće sljedove, od kojih posebnu pozornost posvetiti VNTR sljedovima (mikro- i minisatelitima) i pokretnim 

genetičkim elementima transpozonima i retrotranspozonima, te međugenske sljedove. Znati paradoks C vrijednosti. 

Predavanje 10. Projekt humanog genoma. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati tehničku izvedbu i glavne rezultate projekta humanog genoma. Razumjeti važnost postignutih 

rezultata u medicini, biologiji, farmakologiji, populacijskoj genetici, evoluciji i drugim područjima. Razumjeti 

važnost privatnosti genetičke informacije i etičke dileme vezane uz to. 

Predavanje 11. Epigenetika i regulacija genske aktivnosti. (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti povezanost strukture kromatina i transkripcije. Znati temeljne molekularne mehanizme 

epigenetike: metilacija DNA, kovalentne modifikacije histona (histonski kod), RNA interferencija. Znati praktične 

aspekte epigenetike u ljudi: Barrovo tjelešce, razlike među jednojajčanim blizancima, genomski utisak, bolesti vezane 

uz genomski utisak (Prader-Williev i Angelmanov sindrom). 

Predavanje 12. Poligenska svojstva i vankromosomska genetička informacija. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati nasljeđivanje poligenskih svojstava, znati izračunavanje nasljednosti svojstva i neke primjere 

poligenskih svojstava (visina, otisak prsta, boja kože, boja očiju, inteligencija, poremećaji tjelesne težine, kardiovaskularno 

zdravlje). Znati karakteristike mitohondrijske i kloroplastne DNA i principe njihovog nasljeđivanja. 

Predavanje 13. Tehnologija matičnih stanica. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati definiciju i vrste matičnih stanica. Razumjeti i raspraviti terapeutsko i reprodukcijsko kloniranje. 

Poznavati moguće primjene terapeutskog kloniranja u medicini i biologiji. 

Predavanje 14: Genska terapija. (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti principe i načine izvođenja genske terapije. Analizirati slučajeve liječenja genskom 

terapijom. Osvijestiti neke etičke dileme. 

Predavanje 15. Imunogenetika i genetika raka. (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti imunološki sustav i genetičku određenost proizvodnje protutijela i receptora T stanica. Znati 

princip proizvodnje monoklonalnih protutijela i neke njihove primjene. Znati osnovne spoznaje o mogućim 

mehanizmima nastanaka raka. Znati značaj tumorskih virusa, onkogena i tumor supresor gena u nastanku raka. Znati

osnove molekularnog pristupa liječenju raka. 

Vježba 1. Stanična osnova nasljeđivanja. (1 sat) 

Ishodi učenja: Istaknuti glavne karakteristike mitoze i mejoze. Nacrtati i prepoznati različite stadije staničnih dioba i 

riješiti zadatke iz iste problematike. 

Vježba 2. Životni ciklusi – Gametogeneza. (1 sat) 

Ishodi učenja: Analizirati primjere haplontskog, haplo-diplontskog (kritosjemenjače) i diplontskog (čovjek) životnog 

ciklusa te procese nastanka spolnih stanica. Kroz zadatke analizirati kromosomski sadržaj pojedinih stanica. 

Vježba 3. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon segregacije. (2 sata) 

Ishodi učenja: Primijeniti znanje usvojeno na predavanjima na predviđanje ishoda monohibridnog križanja, računanje 

pridruženih vjerojatnosti i analizu rodoslovlja putem zadataka. Testirati sposobnost kušanja PTC-a. 

Vježba 4. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon nezavisne segregacije. χ 2 test. (2 sata) 

Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike praćenja nasljeđivanja dvaju svojstava i analizirati fenotipske omjere 

test križanja. Provjeriti podudarnost eksperimentalno dobivenih fenotipskih omjera u zadacima sa očekivanim 

omjerima prema zakonima nasljeđivanja putem χ 2 testa. 

Vježba 5. Multipli aleli. (2 sata) 

Ishodi učenja: Analizirati nasljeđivanje u sustavima multiplih alela putem zadataka: boja krzna u kunića, autosterilnost 

kod biljaka, ABO sustav krvnih grupa kod čovjeka. Odrediti krvnu grupu uz pomoć seta za određivanje krvnih grupa 

(antitijela) i nacrtati rezultate. 

Vježba 6. Mehanizmi određivanja spola. (2 sata) 

Ishodi učenja: Proučiti različite sisteme određivanja spola putem zadataka. Znati što je to Barrovo tijelo i na koji način 

nastaje. Izraditi preparat i mikroskopirati stanice bukalne sluznice te vizualizirati i nacrtati Barrovo tijelo. 

Vježba 7. Spolno vezano nasljeđivanje. (2 sata) 

Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike spolno vezanog nasljeđivanja. 

Vježba 8. Vezani geni. (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti grupe vezanih gena, potpunu i djelomičnu vezanost, cis i trans položaj alela na homolognim 

kromosomima, računanje učestalosti rekombinacije i kromosomsko kartiranje. Riješiti zadatke iz svih navedenih 

područja. 

Vježba 9. Vinska mušica Drosophila melanogaster. (2 sata) 

Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim značajkama životnog ciklusa vinske mušice. Promatrati mušice pod lupom, 

uočiti spolni dimorfizam i razlike između divljeg tipa i predstavljenih mutanti. Nacrtati rezultate promatranja. Vježbati 

kromosomsko kartiranje na zadacima. 

Vježba 10. Humani kariotip. (2 sata) 

Ishodi učenja: Analizirati kariotip čovjeka i podjelu na grupe prema morfologiji. Usporediti različite metode izrade 

kariotipa i bojenja (G pruge, C pruge) ovisno o načinu na koji se vizualiziraju heterokromatin i eukromatin. 

Samostalno izraditi humani kariotip pronalaženjem parova homolognih kromosoma tehnikom kolaža. 

Vježba 11. Kemijska osnova nasljeđivanja. (2 sata) 

Ishodi učenja: Objasniti genetički kod i upoznati se sa principa transkripcije i translacije putem video prezentacije. 

Pronaći rješenja za postavljene probleme iz vezane tematike. 

Vježba 12. Populacijska genetika. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati Hardy-Weinbergov zakon i primijeniti ga na računanje frekvencija alela i genotipova. Izvesti 

simulaciju utjecaja prirodne selekcije na frekvencije alela kroz više generacija koristeći plave i žute „ribice“. 

Vježba 13. Identifikacija počinitelja zločina analizom DNA uzoraka. (4 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti kratko ponavljajuće sljedove (STR) u genomu koji se koriste u forenzici. Izvesti vježbu 

identifikacije počinitelja zločina koristeći komercijalno dostupan kit za genotipizaciju (BioRad) sa svim 

komponentama (DNA uzorci, PCR master mix, odgovarajući marker). Zabilježiti rezultate gel-elektroforeze. 

Vježba 14. Identifikacija GM hrane. (4 sata) 

Ishodi učenja: Objasniti način proizvodnje genetski modificirane hrane i ulogu GM specifičnih sekvenci koje se 

detektiraju PCR testom. Prema uputama komercijalno dostupnog kita za identifikaciju (BioRad), izolirati DNA iz 

biljnog materijala koji se testira i postaviti PCR reakcije uključujući i pozitivnu i negativnu kontrolu. Rezultate 

vizualizirati gel-elektroforezom, analizirati i zabilježiti. 

Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)

70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim 

vježbama. 

Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 






Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, 

nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje 

omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom 

semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih 

odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih 

zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti 

minimalno 55% ispita. 

Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od rješavanja problema 

sličnim onima predstavljenima na nastavi te zadataka na zaokruživanje, i nadopunjavanje. Postotak uspješno riješenih 

zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu (max = 30). U slučaju da je student više puta izašao 

na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Redovan rad tijekom semestra se 

vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija za vrijeme izvođenja praktične nastave. 

Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita što vrijedi i za parcijalne kolokvije. 

Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi. 

Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi će dobiti 1% na ispitu kao i za prezentaciju novog 

zadatka iz obrađene tematike na nastavi. Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. 


Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i 

telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i 

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni 

web materijal. 

Naziv predmeta OSNOVE METEOROLOGIJE 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

4 ECTS 



(označiti X) 





Preduvjeti za upis Odslušani predmeti Opća fizika i Matematika 




Jezik poduke: Hrvatski jezik 

Mogućnost praćenja: Engleski jezik 

Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Branka Grbec, redoviti profesor 

Voditelj vježbi Dr. sc. Frano Matić 





Tijekom predavanja i vježbi stječu se osnovna znanja iz područja fizike atmosfere te iz područja meteoroloških 

motrenja, mjerenja i obrade podataka. Studenti stječu osnovne teorijske pretpostavke za razumijevanje fizikalnih

procesa u atmosferi. Nastava se provodi kroz predavanja i vježbe upotrebom prezentacijskih alata, korištenjem LCD 

projektora. Vježbe će se izvoditi u krugu meteorološke postaje Instituta za oceanografiju i ribarstvo, na 

oceanografskom brodu Bios Dva ili u kompjuterski opremljenoj učionici/laboratoriju. Dio vježbi će se obavljati i kroz 

posjećivanje web stranica s on-line podacima s automatskih meteoroloških postaja/plutača. 


1. Ahrens D. 2001. Essentials of Meteorology. Brooks/Cole CA. 

2. Online Weather Studies Textbook and Study Guide. American Meteorological Society, 45 Beacon Street, Boston, 

MA 02108. Printed in the United States of America. 

3. Penzar, B. i sur. 1996. Meteorologija za korisnike. Školska knjiga Zagreb i Hrvatsko meteorološko društvo. 

4. Gelo, B. 1994. Opća i prometna meteorologija. 

5. Gelo, B. 2000. Opća i prometna meteorologija II. 

6. Vučetić, M, Vučetić, V. 2002. Vrijeme na Jadranu. Fabra Press. 


1. Pandžić, K. 2002. Analiza meteoroloških polja i sustava. Zagreb. HINUS 

2. Penzar, B., Penzar, I. i Orlić, M. 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna kuća « Dr. Feletar» 

3. Andrews, D. G. 2000. An Introduction to Atmospheric Physics. University Press, Cambridge 


Predavanje 1 (90 min) – Uvodno predavanje 

Ishodi učenja: Upoznati povijesni razvoj meteorologije te njene različite grane. Naučiti što su informacije u 

meteorologiji, njihovu važnost i izvore. Upoznati se s oceanografskim i meteorološkim postajama i sa radom Svjetske 

meteorološke službe. Potrebna predznanja iz fizike: Mjerne jedinice u fizici, SI sustav. 

Predavanje 2 (90 min) – Postanak, sastav i struktura atmosfere 

Ishodi učenja: Upoznati osnovne astronomske pojmove poput položaja Zemlje u svemiru te postanku Zemlje i njene 

atmosfere. Naučiti kemijski sastav i različite vertikalne podjele atmosfere. Razumjeti pojam međunarodne standardne 

atmosfere. Potrebna predznanja iz fizike: gravitacija i sila teža; Keplerovi zakoni. 

Predavanje 3 i 4 (180 min) – Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje 

Ishodi učenja: Naučiti što je Sunčevo zračenje te shvatiti fizikalan razlog njegovog nastanka i širenja. Razumjeti 

djelovanje Sunčevog zračenja na Zemlji i njenu atmosferu. Naučiti što je dugovalno zračenje Zemljine površine i 

atmosfere te razumjeti fizikalne procese odgovorne za njegovo nastajanje. Razumjeti pojam toplinskog obračuna 

atmosfere te ga povezati s pojmovima: efekt staklenika i plinovi staklenika. Shvatiti fizikalno kemijske procese 

odgovorne za nastanak efekta staklenika te ulogu CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Razumjeti fizikalne razloge 

globalnog zatopljenja, klimatskih promjena te klimatskih režima. Shvatiti procese u graničnom sloju između atmosfere 

i mora te između atmosfere i kopna. Upoznati načine mjerenja i izračuna dugovalnog i kratkovalnog zračenja. 

Potrebna predznanja iz fizike: elektromagnetski val, Planckov zakon zračenaj crnog tijela, Wienov zakon, Stefan- 

Boltzmannov zakon, UV zračenje, apsorpcijski i emisijski spektri atoma. 

Predavanje 5 i 6 (180 min) – Toplinske pretvorbe u atmosferi i temperatura zraka 

Ishodi učenja: Razumjeti razliku između pojma topline i temperature. Shvatiti fizikalne procese odgovorne za grijanje 

i hlađenje Zemljine površine. Upoznati se s načinom djelovanja elektormagnetskog zračenja na procese grijanja i 

hlađenja atmosfere te upoznati način djelovanja procesa kondukcije i konvekcije na procese grijanja i hlađenja. 

Naučiti što je latentna toplina te razumjeti važnost latentne topline u ukupnom obračunu energije atmosfere. Usvojiti 

pojam „sensibilna toplina“ te razumjeti važnost latentne topline u ukupnoj bilanci energije atmosfere. Upoznati 

pojmam „Bowenov omjer“. Shvatiti povijesni razvoj različitih temperaturnih ljestvica te razumjeti njihovu 

matematičko-fizikalnu podlogu. Naučiti fizikalne procese odgovorne za promjenu temperature zraka s visinom te 

razumjeti zašto nastaje vrijeme u meteorološkom smislu. Potrebna predznanja iz fizike: osnovni zakoni 

termodinamike. 

Predavanje 7 (90 min) – Atmosferski tlak 

Ishodi učenja: Usvojiti pojam tlaka zraka i parcijalnog tlaka zraka. Razumjeti pojam hidrostatske jednadžbe. Naučiti 

fizikalne razloge promjene tlaka zraka s visinom te načinom svođenja tlaka zraka na razinu mora. Razumjeti pojmove 

i fizikalne procese odgovorne za horizontalnu i vertikalnu promjenu tlaka zraka. Usvojiti pojmove: visoki i niski tlak 

zraka te razumjeti atmosferske procese vezane za njih. Potrebna predznanja iz fizike: Newtonovi zakoni gibanja. 

Potrebna znanja iz matematike: derivacija, gradijent.

Predavanje 8 i 9 (180 min) – Vlaga, zasićenje i stabilnost atmosfere 

Ishodi učenja: Razumjeti fizikalne procese odgovorne za postojanje i promjenu agregatnih stanja vlage u zraku. 

Naučiti pojmove relativne i apsolutne vlažnosti. Razumjeti pojmom hidrološkog ciklusa. Shvatiti što je i zašto nastaje 

zasićenje zraka vodenom parom. Usvojiti pojmove i razumjeti fizikalne procese povezane s vertikalnom stabilnošću 

atmosfere. Naučiti što je adijabatički proces, a potom razumjeti razliku adijabatičkog procesa suhog od mokrog zraka. 

Razumjeti atmosferske procese suhog i mokrog zraka. Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi. 

Predavanje 10 (90 min) – Vlaga, oblaci i oborina 

Ishodi učenja: Naučiti koji su meteorološki i termodinamički procesi odgovorni za nastanak oblaka. Povezati 

atmosferske procese suhog i mokrog zraka s nastajanjem oblaka. Upoznati meteorološku podjelu oblaka po rodu i 

visini te posebne vrste oblaka kao što su npr. magla i kumulonimbus. Naučiti razlikovati oborine po vrsti i tipu. 

Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi. 

Predavanje 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi 

Ishodi učenja: Pojavu vjetra usvojiti kao meteorološki parametar, razumjeti smjer i brzinu vjetra te njegov vektorski 

zapis. Upoznati sile uzročnice gibanja u atmosferi: gradijentska sila tlaka zraka, centripetalna sila, corioliosova sila, 

sila trenja i sila gravitacija. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz 

matematike: vektorska algebra. 

Predavanje 13 (90 min) – Atmosferska cirkulacija 

Ishodi učenja: Razumjeti pojam atmosferske cirkulacije, naučiti njene tipove i fizikalne osnove. Upoznati se s pojmom 

prostorno - vremenske skale te ga povezati s različitim meteorološkim procesima. Razumjeti kako su sile uzročnice 

gibanja povezane s planetarnim cirkulacijskim ćelijama, sustavom vjetrova te intertropskom zonom konvergencije. 

Razumjeti i usvojiti principe sekundarnog strujanja izvan tropskih područja. Usvojiti pojmove vezane za obalnu 

cirkulaciju. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska 

algebra. 

Predavanje 14 (90 min) – Vremenski sustavi umjerenih širina 

Ishodi učenja: Upoznati se s pojmovima permanentnih područja tlaka zraka važnih za vrijeme i klimu Jadrana. Naučiti 

razlikovati baričke sustave: ciklone i anticiklone, grebene i doline. Razumjeti kako ciklone umjerenih širina i 

Genovska ciklona sudjeluju u vremenu nad Jadranom. Upoznati se s opasnim meteorološkim pojavama na Jadranu. 

Predavanje 15. (90 min) – Prognoza vremena i odabrana poglavlja 

Ishodi učenja: Upoznati metode sinoptičke meteorologije, sinoptičke karte i rezultate sinoptičkih numeričkih modela. 

Uočiti baričke sustave, zračne mase i tipove vjetra i vremena na sinoptičkim kartama. Razumjeti utjecaj atmosfere na 

oceanografske osobine i eko sustav Jadranskog mora. Usvojiti pojmove vremena i klime te ih naučiti razlikovati. 

Naučiti što su klimatske promjene, a što klimatski skokovi. Razumjeti djelovanje klime i klimatskih promjena na 

ekosustav Jadrana. 

Vježba 1 (90 min) – Meteorološke postaje i mjerenje 

Ishodi učenja: Razumjeti način na koji se prikupljaju meteorološki podaci kroz posjet meteorološkoj postaji u sustavu 

mjerenja i osmatranja Državnog hidrometeorološkog zavoda. 

Vježba 2 (90 min) – Meteorološki instrumenti 

Ishodi učenja: Upoznati osnovne meteorološke instrumente, način rada i mjerenja. Naučiti način razmjene 

meteoroloških informacija te način vođenja meteorološkog dnevnika. Naučiti kako se prikazuju meteorološki podaci, 

izrađuju vremenske i sinoptičke karte te upoznati različita vizualna i grafička pomagala u meteorologiji. 

Vježbe 3 i 4 (180 min) – Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje 

Ishodi učenja: Povezati elektromagnetsko zračenje s Sunčevim i Zemljinim zračenjem te pomoću zakona zračenja 

crnog tijela izračunati i nacrtati karakteristične krivulje dolaznog i odlaznog zračenja. Analizirati apsorpcijske i 

emisijske spektre atmosfere te ih povezati s plinovima staklenika. 

Vježba 5 (180 min) – Temperatura zraka 

Ishodi učenja: Shvatiti matematičko-fizikalnu podlogu temperaturnih ljestvica. Naučiti transformacije jedne ljestvice u 

drugu te samostalno izraditi vlastitu ljestvicu. 

Vježbe 6 i 7 (180 min) – Tlak zraka 

Ishodi učenja: Naučiti izračunavati promjenu tlaka s visinom, svoditi tlak na razinu mora. Shvatiti što su 

geopotencionalne plohe. Naučiti izračunavati teoretski i praktični gradijent tlaka zraka. 

Vježbe 8 i 9 (180 min) – Vlaga zraka

Ishodi učenja: Naučiti izračunavati i primjenjivati različite formule koje opisuju vlagu u zraku te je povezuju s ostalim 

meteorološkim parametrima. 

Vježbe 9 i 10 (180 min) – Stabilnost atmosfere i nastajanje oblaka 

Ishod učenja: Primjenom suho/mokro adijabatičkih procesa naučiti rješavati različite primjere nastanka oblaka. 

Vježbe 10 i 11 (180 min) – Oblaci 

Ishodi učenja: Naučiti koristiti atlas oblaka, razlikovati oblake po rodu i visini. Razumjeti kako se osmatraju oblaci te 

kako se mjeri naoblaka. Naučiti što nam oblaci govore. 

Vježbe 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi 

Ishodi učenja: Korištenjem meteoroloških karata naučiti izračunati smjer i brzinu vjetra te prepoznati njegov naziv. 

Naučiti izračunavati coriolisovu i gradijentsku silu tlaka zraka. 

Vježbe 13 i 14 (180 min) – Atmosferska cirkulacija na Zemlji i Jadranu 

Ishodi učenja: Na sinoptičkim kartama naučiti prepoznati planetarnu cirkulaciju, cirkulacijske ćelije te intertropsku 

zonu konvergencije. Naučiti prepoznavati karakteristične vjetrove i tipove vremena na Jadranu i oko njega. 

Vježba 15 (90 min) – Prognoza vremena 

Ishodi učenja: Razumjeti tumačiti prognozu vremena. Upoznati načine izrade prognoze vremena. 


Provjera znanja iz kolegija Osnove meteorologije obavlja se pismeno putem dva kolokvija te na završnom ispitu. 

Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala od najmanje 0 do najviše 100) nalazi se u tablici: 

broj bodova Ocjena 

aktivnostima te posljedicama koje širenje vrsta može imati za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Kolegij 

započinje općenitim primjerima i terminologijom iz biološke invazije, a kasnije se fokusira na aktualne primjere iz 

Sredozemnog i Jadranskog mora. 

Nastava se odvija u obliku predavanja uz powerpoint prezentaciju te kratku terensku nastavu kako bi se studenti 

upoznali s nekim od stranih vrsta prisutnim na području Splita. U nastavi sudjeluju gostujući predavaći: Prof. dr. sc. 

Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" i Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo 

Split) – "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca". 

Za spremanje ispita studentima se preporučaju izvori poput preglednih radova, knjiga i internet stranica do 

specijalističkih znanstvenih publikacija o pojedinim temama. Ispit je pismeni. 


1. Global Invasive Species Database www.issg.org 

2. Ciesm Atlas Of Exotic Species www.ciesm.org 

3. Caulerpa www.izor.hr/kaulerpa 

4. Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe www.europe-aliens.org 

5. Zakon o zaštiti prirode NN 70/2005 

6. Andrew N. Cohen. Invasions in the sea, Park Science 22(2), 2004. 


1. The Ecology of Invasions by Animals and Plants. Charles S. Elton 

2. Aquatic Invasions in the Black, Caspian, and Mediterranean Seas (NATO Science Series: IV: Earth and 

Environmental Sciences) 

3. Natural Enemies: An Introduction to Biological Control. Ann E. Hajek 

4. Encyclopedia of Biological Invasions (Encyclopedias of the Natural World). Daniel Simberloff and Marcel 

Rejmanek 


Predavanje 1. Povijest biološke invazije. 

Obrađuje se nekoliko povijesnih i recentnih svjetskih primjera invazivnih organizama i posljedica koje je njihovo 

širenje imalo za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Među njima su primjeri: Teredo navalis – zaljev San 

Francisco; Mnemiopsis leidyi – Crno more; Eriocheir sinensis – europske rijeke. 

Predavanje 2. Zašto se bavimo biološkom invazijom 

Kroz nekoliko jasnih primjera demonstrira se razlog zašto se bavimo biološkom invazijom odnosno procesom koji 

može rezultirati drastičnim promjenama biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti, značajnim ekonomskim 

posljedicama i ugroziti ljudsko zdravlje. 

Predavanje 3 i 4. Terminologija 

Obrađuje se osnovna terminologija koja se koristi u kolegiju biološka invazija, a koje je potrebno znati zbog daljnjeg 

praćenja kolegija. Svaki se termin pojašnjava primjerom. Osnovni obrađeni termini su: biološka invazija, autohtona i 

alohtona vrsta, invazivna vrsta, udomaćena vrsta, naturalizirana vrsta, endem, biogeografske regije. 

Predavanje 5. Proces biološke invazije 

Obrađuje se proces biološke invazije uzrokovane ljudskim djelovanjem. Proces uključuje različite faze od preuzimanja 

organizma do njegovog ispuštanja i širenja u novom arealu koje može rezultirati povremenom, naturaliziranom ili 

invazivnom vrstom. Dodatno se obrađuju slučajevi kriptogenih vrsta i pravilo broja 10. 

Predavanje 6. Mehanizmi širenja vrsta 

Obrađuju se načini širenja areala vrsta od onih u vremenski geološkim razmjerima do onih izazvanim ljudskim 

aktivnostima kao što su promet, ribarstvo, akvaristika, probijanje kanala i dr. Naglasak je na morski ekosustav. 

Predavanje 7. Sprječavanje biološke invazije 

Kroz primjere se prikazuje što možemo napraviti da bi spriječili proces biološke invazije ili kontrolirali invazivnu 

vrstu. Kontrola invazivnih organizama u morskom ekosustavu je iznimno zahtjevna što se pokazuje i primjerom da se 

do danas u svijetu uspješno suzbilo samo tri invazivne vrste. Dodatno se obrađuje pojam biološke kontrole. 

Predavanje 8. Primjer biološke invazije 

Kroz dokumentarni film "Mrav koji je pokorio Ameriku", utvrđuje se znanje stečeno u predavanjima 2 – 5. 

Predavanje 9. Gostujući predavač Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo Split) – "Pojava, širenje i kontrola 

tigrastog komarca". 

Predavanje 10. Biološka invazija u Jadranskom moru 

Obrađuju se sljedeći problemi: - Način unosa stranih vrsta; - Broj stranih vrsta; - Baze podataka o stranim vrstama;

- Projekti / institucije koji se bave stranim vrstama. 

Predavanje 11-14. Alohtoni bentoski organizmi u Jadranskom moru 

Obrađuju se sljedeći primjeri koji pokrivaju povremene, kriptične, naturalizirane i invazivne vrste: Callinectes 

sapidus, Teredo navalis, Melibe fimbriata, Bursatella leachi, Siphonaria pectinata, Ficopomatus enigmaticus, 

Crassostrea gigas, Rapana venosa, Asparagopsis armata, Asparagopsis taxiformis, Womersleyella setacea, 

Acrothamnion preissii, Colpomenia peregrina, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. cylindracea. 

Predavanje 15. Gostujući predavač Prof. dr. sc. Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" 


Ispit se polaže pismeno. Pitanja su s ponuđenim odgovorima. Odnos bodovi/ocjena: 

odličan >90%; vrlodobar 80 – 90%; dobar 70-80%; dovoljan 60-70%; nedovoljan


obavezan izborni X 

(označiti X) 






Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz biologije morskih organizama 


mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik. 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor 



Predmet upoznaje studenta s okolnostima odnosa nametnik-domaćin, vrstama takvih zajednica i pojavi nametničkih 

bolesti u intenzivnom uzgoju vodenih organizama. Naglasak je na nametnicima koji se s vodenih organizama mogu 

prenijeti na čovjeka. Cilj predmeta je osposobljavanje studenta za prepoznavanje nametničkih sustava u uzgojnoj 

sredini koji su potencijalno štetni po domaćina, odnosno mjera kojima se nametnici u akvakulturi mogu držati pod 

kontrolom. Student će moći prepoznati osnovne grupe nametnika koje se javljaju u intenzivnom uzgoju riba i 

školjkaša, metode sprječavanja i mogućnosti liječenja. Moći će prepoznati zoonotične nametnike, te upoznati metode 

sprječavanja infekcije čovjeka kao potrošača proizvoda mora. 

Nastava je organizirana u vidu predavanja, odnosno vježbi gdje student prepoznaje pojedine skupine nametnika prema 

njihovim osnovnim morfološkim osobinama. Obveza studenta je donošenje bilježnice i olovki u boji za crtanje 

preparata i njihovo označavanje. 


1. Fish pathology. Heinz-Hermann Reichenbach-Klinke, 1964. 

2. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. Woo, 1995. 

3. Protozoan parasites of fishes. Lom & Dykova, 1992. 

4. Parasitofauna of Monte Negro fish. Radujković & Raibaut, 1989. 

5. Evolutionary biology of host-parasite relationships: theory meets reality. Poulin, Morand, Skorping, 2000. 


1. A monograph on the isopods of North America. Richardson, 1905. 

2. Keys to the trematoda, volume 1. Gibson, Jones, Bray, 2001. 


Predavanje 1. Priroda nametnika: ekonomska, medicinska i ekološka značajnost. Definicija parazitizma. Nazivi u 

parazitologiji. 

Ishodi učenja: razlikovanje parazitizma od ostalih životnih zajednica (simbioze, komenzalizma, foreze, mutualizma, 

predatorstva); razumijevanje uloge nametnika u čovjekovoj svakodnevnici, odnosno u čitavom ekosustavu. 

Predavanje 2. Priroda nametnika (nastavak): vrste životnih ciklusa nematnika. Vrste domaćina nametnika. Adaptacije 

nametnika na nametnički naćin života. Parazitizam kao izvor bioraznolikosti i vodeća sila evolucije. 

Ishodi učenja: razlikovanje načina prijenosa i života nametnika; razumijevanje prilagodbi pojedinih nametničkih grupa 

s obzirom na osobine domaćina; razumijevanje evolucijskog pritiska na nametnike uslijed njihovog opstanka. 

Predavanja 3 i 4. Protista I: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz 

grupe Sarcomastigophora: Flagellata (Amyloodinium ocelatuma), Kinetoplastida (Trypanosoma, Cryptobia, 

Trypanoplasma), Opalinata, Sarcodina (Paramoeba). 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Sarcomatigophora. 

Predavanja 5 i 6. Protista II: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz 

grupe Apicomplexa: Coccidia (Eimeria, Goussia, Aggregata, Cryptosporidium). Toxoplazmoza morskih organizama i 

čovjeka. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Apicomplexa. 

Predavanja 7 i 8. Protista III: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz 

grupe Microsporidia. Microsporidioze riba i rakova. Encephalitozoon u čovjeka. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Microsporidia. 

Predavanja 9 i 10. Protista IV: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz

grupe Ciliata. Balantidium, Trichodina, Trichodinella, sesilni cilijati morskih organizama. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Ciliata. 

Predavanja 11 i 12. Myxozoa: morfologija, vrste u akvakulturi (Sphaerospora, Polysporoplasma, Enteromyxum, 

Myxobolus, Ceratomyxa) i klinička slika bolesti, preventiva i liječenje. Myxozoe koje uzrokuju postmortalne 

promjene u filetima ribe. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Myxozoa. 

Predavanja 13 i 14. Plošnjaci: osobine, životni ciklus, vrste adaptacija, niše parazitiranja i uloga trofičkog lanca u 

prijenosu. Turbellaria u beskralježnjaka. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe virnjaka. 

Predavanja 15 i 16. Jednorodni metilji: morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Polypisthocotylea 

(Sparicotyle). Monopisthocotylea (Diplectanum, Furnestinia i Lamellodiscus u bijele ribe, Hexostoma i Tristomella u 

tune, Benedenia u gofa). Bolesti u kavezne ribe, patohistologija promjena. 

Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe jednorodnih metilja. 

Predavanje 17. Aspidogastrea: živi fosili. Dvorodni metilji (I): morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste 

adaptacija. Struktura spolnog sustava, niše parazitiranja. Manipulacija ponašanja domaćina. Vrste cerkarija. 

Ishodi učenja: razlikovanje trbuhožljebaca i dvorodnih metilja; razumijevanje životnog ciklusa dvorodnih metilja i 

raznolikosti njihovih adaptacija. 

Predavanje 18. Dvorodni metilji (II): Didymozoa u tune. Zoonotični digenea: Opisthorchis, Clonorchis, Metorchis, 

Schistosoma. “Plivačev svrab” u ljudi. 

Ishodi učenja: razlikovanje pojedinih vrsta Digenea u riba i čovjeka. 

Predavanja 19 i 20. Cestoda (I): Cestodaria i Eucestoda. Osobitosti životnog ciklusa, morfologije, ekologije i niša 

parazitiranja trakavica vodenih organizama. 

Ishodi učenja: razumijevanje biologije i ekologije prijenosa trakavica kroz trofički lanac. 

Predavanja 21 i 22. Cestoda (II): najčešće trakavice morske ribe. Morske trakavice u ljudi (Diphyllobothrium, 

Diplogonoporus, Trypanorhyncha). 

Ishodi učenja: razumijevanje prijenosa trakavica s morskih organizama na čovjeka; metode preventive i liječenja. 

Predavanja 23 i 24. Acantocephala: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija kukičnjaka. Infekcije 

čovjeka. 

Ishodi učenja: razlikovanje kukičnjaka od ostalih plošnjaka. 

Predavanja 25 i 26. Nematoda: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija oblića. Infekcije čovjeka 

(Anisakis, Trichinella). 

Ishodi učenja: razlikovanje oblića od ostalih makroparazita. 

Predavanja 27 i 28. Crustacea: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija račića. Copepoda, Isopoda 

(Cymothoida, Epicaridia, Gnathiida), Branchiura. 

Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje pojedinih grupa nametničkih račića. 

Predavanja 29 i 30. Fosilni nametnici i manje skupine nametnika: Porifera, Cnidaria, Hirudinea. Nametničke školjke, 

puževi, ptice i ribe. 

Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje manje učestalih nametničkih zajednica. 

Vježbe 1 i 2. Parazitološka pretraga: metode uzorkovanja, pohrana i transport uzoraka. Metode u parazitologiji: od 

strugotina tkiva do molekularne identifikacije. 

Ishodi učenja: izvesti parazitološku pretragu i izolirati nametnika iz tkiva (bez identifikacije), pohraniti nametnika za 

histološku, mikroskopsku i molekularnu analizu. 

Vježbe 3 i 4. Protista: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Protista. 

Vježbe 5 i 6. Myxozoa: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Myxozoa. Razudbom ribe, izolirati i 

identificirati Myxozoa. 

Vježbe 7 i 8. Jednorodni metilji i virnjaci: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture jednorodnih metilja i virnjaka. Razudbom ribe i 

školjke, izolirati i identificirati jednorodne metilje, odnosno virnjake. 

Vježbe 9 i 10. Dvorodni metilji: morfološke osobine.

Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture dvorodnih metilja. 

Vježbe 11 i 12. Trakavice: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, nacrtati i označiti strukture trakavica. 

Vježbe 13 i 14. Oblići: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, odnosno razudbe plave ribe nacrtati i označiti strukture 

Anisakis. 

Vježba 15. Nametnički račići: morfološke osobine. 

Ishodi učenja: iz trajnih preparata pod lupom nacrtati i označiti strukture isopodnog račića. 


Nakon savladavanja osnova parazitologije, naglasak kolegija biti će na terenskom uzorkovanju i vlastitoj pripremi 

parazitoloških preparata s obzirom na interese ili afinitete studenta (nametnici uzgojene ribe, školjaka, hobotnica ili 

divlje ribe). Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s prezentacijom vlastite parazitološke zbirke. 

Preduvjet pristupu ispita je položeni kolokviji prepoznavanja preparata najčešćih nametnika i pismeni kolokvij općeg 

djela parazitologije. 


Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi preko e-maila mladineo@izor.hr. 

Naziv predmeta TOKSIČNOST ŠKOLJKAŠA 


Satnica predmeta (P/S/V) 15/0/0 

ECTS 


2 ECTS (0,5 – predavanja, 1,5 – samostalno učenje i konzultacije) 

Status predmeta (označiti obavezan izborni X 

X) 

temeljni napredni specijalistički X 

Studijski program i razina 

studija 




Jezik poduke i mogućnost 

praćenja na drugim 

jezicima 


Mogućnost praćenja na engleskom jeziku 


Prof. dr. sc. Ivona Marasović, redoviti profesor 

- dio nastave održava doc. dr. sc. Ivana Ujević 

Voditelj vježbi/seminara - 



Kratki opis: Svrha ovog kolegija je upoznati studente s cjelovitom problematikom toksičnosti školjkaša, prirodnom 

pojavom čija povećana učestalost neposredno ugrožava zdravlje potrošača, dok posredno ugrožava veoma važne 

gospodarske grane marikulturu i turizam. 

U prvom dijelu predavanja (7 sati) studenti će proširiti stečeno znanje o ekologiji fitoplanktona, odnosno upoznati će 

se s biologijom i ekologijom toksičnih vrsta fitoplanktona, kao i s tipovima toksičnosti koje pojedine vrste ili grupe 

uzrokuju. 

U drugom dijelu predavanja (8 sati) studenti će se upoznati s osnovama toksikologije, školjkarstvom u Hrvatskoj, 

najčešćim biotoksinima u morskom ekosustavu, mehanizmima pojavljivanja, ugradnje i akumulacije biotoksina u 

školjkaše, simptomima trovanja pojedinim skupinama biotoksina, procjenom rizika, biološkim i instrumentalnim 

metodama određivanja u školjkašima, pojavama toksičnosti u Hrvatskoj, europskim i hrvatskim zakonodavstvom 

vezanim za biotoksine. 

Osnovna zadaća: upoznati studente s problematikom toksičnosti u kontroliranom uzgoju školjkaša i prirodnom 

okolišu kao i prepoznavanje simptoma trovanja nakon konzumacije toksičnih školjkaša. 

Cilj: postići da stečena znanja osiguraju kompetitivnost u cilju samostalnog stjecanja novih znanja o problemima 

pojavljivanja i akumulacije biotoksina i drugih zagađivala u školjkašima. 

Predavanja se održavaju tijekom jednog semestra, jedan ili dva sata tjedno, prema zahtjevima pojedinog predavanja.

Studenti su obvezni samostalnim radom pronaći zakonske dokumente o biotoksinima u školjkašima, koji su dostupni 

na web-u te se uključiti u raspravu o propisanim regulativama. Nadalje, studenti su obvezni samostalnim radom 

savladati osnove izračuna procjene rizika za pojedini toksin. 


1. Hallegraef, G.M. (1993) A review of harmful algal blooms and their apparent global increase. Phycologia, 32: 79- 

99. 

2. Falconer, J.R. 1993. Algal Toxins in Seafood and Drinking Water. University press, Cambridge, pp. 224. 

3. UNESCO (2003) Manual of Harmful Marine Microalgae. Eds. G.M. Hallegraef, D.M. Anderson and A.D. 

Cembella. Unesco Publ., Paris. pp. 793. 

4. Luis M. Botana (2008) Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection, Taylor & 

Francis Group, Second Edition. 


1. Hallegraef, G.M. (1991) Aquaculturist’s guide to harmful Australian microalgae. CSIRO Australia, pp. 58. 

2. Zijad Duraković i suradnici (2000) Klinička toksikologija, Grafos, Zagreb. 

3. Marasović, I., Ninčević, Ž., Orhanović, S. & Pavela-Vrančić, M. (1998) A survey of shellfish toxicity in the central 

Adriatic Sea. Journal of Marine Biology Association U.K, 78: 745-754. 

4. Skoog D.A., West D.M i Holler F.J. (1999) Osnove Analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, prvo izdanje. 

5. Pavela-Vrančič, M. & I. Marasović (2004). Paralytic Shellfish Poisoning (PSP) in the Central Adriatic Sea. 

Croatica Chemica Acta, 77 (4): 627-631. 

6. Marasović, I., Ž. Ninčević-Gladan, S. Skejić. B. Grbec, M. Bužančić & I. Ujević (2007) Temporal distribution of 

Dinophysis spp. in relation to diarrhetic shellfish poisoning shellfish toxicity. Int. J. Environment and Health, 1 

(3) :493-506. 

7. Ninčević-Gladan, Ž., I. Ujević, A. Millandri, I. Marasović, A. Ceredi, S. Pigozzi, J.Arapov, S. Skejić, S. 

Orhanović & I. Isajlović (2010) Is Yessotoxin the Main DSP Toxin in Croatian Waters? Mar. Drugs, 8 (3): 460- 

470. 

8. Ujević, I., Ž. Ninčević-Gladan, R. Roje, S. Skejić, J. Arapov, I. Marasović (2010) Domoic acid – a new toxin in 

the Croatian Adriatic shellfish toxin profile Molecules, 15 : 6835-6849. 


Predavanje 1. Općenito o fitoplanktonu. Pregled fitoplanktonskih grupa. Uzroci toksičnosti školjkaša. (45 min) 

Prof.dr.sc. Ivona Marasović 

Ishodi učenja: Razumijeti ulogu fitoplanktona u morskom ekosustavu. Poznavati fitoplanktonske grupe i njihove 

odnose u različitim trofičkim uvjetima. Razumijeti uzroke toksičnosti školjkaša i moguće puteve prijenosa kroz 

prehrambeni lanac. 

Predavanje 2. Vrste toksičnosti školjkaša. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović 

Ishodi učenja: Poznavati različite vrste toksičnosti školjkaša. PSP tip toksičnosti. NSP tip toksičnosti. DSP tip 

toksičnosti. ASP tip toksičnosti. Ciguatera tip toksičnosti (ribe). Cijanobakterijski tip toksičnosti. Poznavati 

fitoplanktonske grupe i vrste – uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste – uzročnici PSP toksičnosti. 

Fitoplanktonske vrste – uzročnici NSP toksičnosti. 

Predavanje 3. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović 

Ishodi učenja: Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste – uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste – 

uzročnici DSP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste – uzročnici ASP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste – uzročnici 

ciguatera toksičnosti. Cijanobakterijske vrste – uzročnici toksičnosti. 

Predavanje 4. Prostorna i vremenska raspodjela toksičnosti. Hipoteze o uzrocima proizvodnje toksičnih metabolita. 

Zakonske odredbe vezane uz toksičnost. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović 

Ishodi učenja: Poznavati globalnu prostornu raspodjelu toksičnosti. Poznavati područja podložna pojedinim tipovima 

toksičnosti. Razumijeti sezonalitet javljanja toksičnost. Poznavati argumente koji podržavaju pojedine pretpostavke o 

uzrocima toksičnosti. Poznavati zakonske odredbe koje reguliraju problem toksičnosti školjkaša. 

Predavanje 5. Osnove toksikologije. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Kratki pregled osnovnih pristupa u toksikologiji. Definirati otrov, objasniti toksikološke i farmakološke 

učinke otrova Interakcija otrova s kemijskim i morfološkim strukturama organizma. Razumijevanje reverzibilnih i 

ireverzibilnih kemijskih interakcija otrova s molekulama u organizmu. Razlikovati sinergističke, aditivne, 

potencirajuće interakcije pojačavanja učinka Objasniti procese interakcija otrova s tvarima koje se unose u organizam, 

toksokinetike.

Predavanje 6. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika DSP toksina. (90 min) doc. dr.sc. 

Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Objasniti podjelu prirodnih toksina u moru prema načinu djelovanja na čovjeka. Utjecaj toksina na 

školjkaše. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja DSP toksina. Upoznati derivate DSP 

toksina, toksikologija azaspiracida (AZA) i jesotoksina (YTX). Prepoznavanje simptoma trovanja DSP toksinima. 

Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati 

postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu biološkom metodom. Objasniti proces ekstrakcije 

tekuće-tekuće (primjer aceton-voda, diklormetan voda). Usvajanje osnovnih principa rada tehnike masene 

spektrometrije vezane na tekućinski kromatograf. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za DSP toksine. 

Evidentirani slučajevi DSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za DSP toksine. 

Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za DSP toksine u školjkašim s posebnim 

osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene količine. 

Predavanje 7. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika ASP toksina. (90 min) doc. dr.sc. 

Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja ASP toksina, Upoznati derivate ASP 

toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja ASP toksinima. Instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima 

fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu na 

tekućinskom kromatografu, homogenizacija, ekstrakcija i pročišćavanje na krutoj fazi. Usvajanje osnovnih principa 

rada kromatografske tehnike, utjecaj sastava i temperature mobilne faze na vrijeme zadržavanja, UV detektor, 

kalibracijski pravac. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za ASP toksine. Evidentirani slučajevi ASP 

toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom 

i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za ASP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno 

dopuštene količine. 

Predavanje 8. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika PSP toksina. (45 min) doc. dr.sc. 

Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja PSP toksina. Objasniti podjelu PSP 

toksina prema kemijskoj strukturi i relativnu toksičnost. Prepoznavanje blagih, umjereno teških i teških simptoma 

trovanja PSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom 

tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za biološku metodu određivanja PSP 

toksina. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za PSP toksine. Evidentirani slučajevi PSP toksina u svijetu i 

u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom 

zakonskim dokumentima vezano za PSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene 

količine. 

Predavanje 9. NSP toksini i tetrodotoksin, prednosti i nedostaci bioloških i instrumentalnih metoda određivanja 

toksina. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Objasniti toksično djelovanje, razinu toksičnosti i raspodjelu tetrodoksina. Evidentirani slučajevi 

trovanja tetradotoksinom u svijetu. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja NSP toksina. 

Prepoznavanje simptoma trovanja NSP toksinima. Raspodjela NSP toksina. Navesti nedostatke i prednosti bioloških 

metoda određivanja toksina. Navesti nedostatke i prednosti kemijskih instrumentalnih metoda određivanja toksina. 

Upoznati europsku i zakonsku regulativu obzirom na službene metode odfređivanja koje se primjenjuju pri kontroli 

zdravstvene ispravnosti školjkaša. 

Predavanje 10. Monitoring uzgajališta i područja izlovljavanja školjkaša, europsko i htrvatsko zakonodavstvo. (45 

min) doc. dr.sc. Ivana Ujević 

Ishodi učenja: Objasniti razlog redovitog obavljanja monitoringa školjkaša. Navesti opseg Plana praćenja kakvoće 

mora i školjkaša, što obuhvaća analiza morske vode i školjkaša. Opisati način odabira točaka uzorkovanja morske 

vode i školjkaša. Razumjeti princip slijedivosti (pri službenim kontrolama) od uzorkovanja do rezultata analiza. 

Upoznati studente s rezultatima monitoringa tijekom prethodnih godina. 


Provjera znanja iz kolegija Toksičnost školjkaša obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio-Ekologija toksičnog 

fitoplanktona i toksične cvatnje II dio-Fikotoksini i metode ispitivanja. Ispit se polaže putem testa nakon završetka 

predavanja. Test se sastoji od 26 pitanja, koja bodovanjem točnih odgovora daju maksimalno 36 bodova. Na 

ponuđena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili upisivanja točne riječi ili izraza u

definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici: 

% riješenosti testa Ocjena 

1. Ercegović, A. 1952. Jadranske cistozire. Fauna i flora Jadrana, Split, 212 pp. 

2. Ercegović, A. 1949. Život u moru. JAZU, 412 pp. 

3. Dawes, C.J. 1981. Marine botany. John Wiley & Sons, New York, 628 pp. 


Predavanje 1. Uvodno predavanje u kojem će se studenti upoznati s: rasporedom živih organizama u moru; podjelom 

pojedinih područja u moru s detaljnijim prikazom bentoskog područja; osnovama taksonomske klasifikacije živog 

svijeta, te osnovama sistematike i nomenklature živih organizama; osnovama istraživanja sastava i rasprostranjenosti 

bentoske flore i vegetacije; metodikama istraživanja fitobentosa; osnovama oblikovanja herbarija morskih algi i 

cvjetnica; osnovnim ciljevima istraživanja fitobentosa; kratkom poviješću istraživanja fitobentosa; sastavom 

fitobentosa u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu. 

Predavanje 2. U ovom predavanju obraditi će se sistematski odjeljak Cyanobacteria ili Cyanophyta (modrozelene 

alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama građe stanice modrozelenih alga; značajkama 

pigmenata modrozrlrnih alga i njihovoj ulozi u stvaranju visokoenergetskih spojeva; pričuvnim tvarima kod 

modrozelenih alga; tipovima talusa kod modrozelenih alga; vrstama stanica kod modrozelenih alga i njihove značajke; 

razmnožavanju modozelenih alga; brojnosti i rasprostranjenosti modrozelenih alga; uporabi nekih modrozelenih alga; 

sistematici modrozelenih alga. 

Predavanje 3. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će 

se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti crvenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju 

i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa crvenih alga; pigmentima i kloroplastima kod crvenih alga; rezervnim 

tvarima kod crvenih alga; građi stanične stjenke kod crvenih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja; načinu i 

tipovima razmnožavanja crvenih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, 

razmnožavanje) sistematskog razreda Bangiophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova 

Porphyridiales, Rodochaetales, Erythropeltidales i Bangiales; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Porphyra tenera 

(red Bangiales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa crvenih 

alga iz sistematskog razreda Bangiophyceae. 


se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, 

razmnožavanje) sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Audouinella 

(Acrochaetium) investiens (red Acrochaetiales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog 

razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja 

vrste Acrosymphyton purpuriferum (red Gigartinales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod 

diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; osnovnim 

značajkama algi iz sistematskih redova Acrochaetiales, Palmariales, Nemaliales, Batrachospermales, Corallinales i 

Gelidiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. 


se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Gracilariales, Gigartinales, 

Rhodymeniales, Bonnemaisoniales i Ceramiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; 

nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova crvenih alga. 

Predavanje 6. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe 

alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti smeđih u svjetskim morima, 

Sredozemlju i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa smeđih alga; pigmentima i kloroplastima kod smeđih alga; 

rezervnim tvarima kod smeđih alga; građi stanične stjenke kod smeđih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja; 

načinu i tipovima razmnožavanja smeđih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, razmnožavanje) alga iz redova 

Ectocarpales, Sphacelariales i Dictyotales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; 

detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ectocarpus silikulosus (red Ectocarpales) kao primjer izomorfne izmjene 

generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih alga. 

Predavanje 7. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe 

alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Scytosiphonales, 

Cutleriales, Dictyosiphonales, Chordariales, Desmarestiales, Sporochnales, Laminariales i Fucales, te prikazati 

najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Cutleria multifida (red 

Cutleriales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih 

alga; nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova smeđih alga.

U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna 

pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti zelenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu; 

osnovnim značajkama građe talusa zelenih alga; pigmentima i kloroplastima kod zelenih alga; rezervnim tvarima kod 

crvenih alga; građi stanične stjenke kod zelenih alga; načinu i tipovima razmnožavanja zelenih alga; osnovnim 

značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Chlohrophyceae, 

te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Volvocales, Chlorococcales, Chaetophorales i 

Oedogoniales; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog 

razreda Ulvophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskog reda Codiolales. 

Predavanje 9. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će 

se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama višestaničnih algi iz sistematskih redova Codiolales i Ulvales 

(sistematski razred Ulvophyceae), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom 

prikazu razmnožavnja vrste Ulothrix zonata (red Codiolales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod 

diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga, te razmnožavnja vrste Ulva latuca (red Ulvales) kao primjer 

izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga; osnovnim značajkama 

(građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Cladophorophycae i 

sistematskog reda Cladophorales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutog reda. 

Predavanje 10. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će 

se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, 

razmnožavanje) sistematskih razreda Bryopsidophyceae (sistematski redovi Bryopsidales i Halimedales) i 

Dasycladophyceae (sistematski red Dasycladales), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova. 

Predavanje 11. Prvi kolokvij (1.test). 

Predavanje 12. U ovom predavanju obraditi će se biljke iz sistematskog odjeljka Spermatophyta (Magnoliophyta; 

sjemenjače) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: morfologiji, biologiji i ekologiji morskih cvjetnica koje 

obitavaju u Jadranskom moru Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera marina i Zostera (Zosterella) noltii; 

detaljnom prikazu razmnožavanju vrste Posidonia oceanica; glavnim uzrocima uništavanja livada morskih cvjetnica. 

Predavanje 13. U ovom predavanju obraditi će se utjecaj abiotskih ekoloških čimbenika na sastav i rasprostranjenost 

bentoskih alga i morskih cvjetnica, prvenstveno u Jadranu, ali i u nekim drugim morima i oceanima. Ekološki 

čimbenici koji će se detaljno obraditi su: svjetlo; temperatura; slanost (salinitet); gibanje mora; fizikalna svojstva 

podloge; hranjive soli. 

Predavanje 14. U ovom predavanju prikazati će se u najkraćim crtama dubinski sastav i rasprostranjenost bentoske 

(pridnene) flore i vegetacije u Sredozemlju i nekim svjetskim morima, dok će se glavnina predavanja temeljiti na 

Ercegovičevoj dubinskoj raspodjeli bentoskih alga i morskih cvjetnica u Jadranu. Uz bitne ekološke čimbenike dati će 

se i vodeće svojte bentoskih alga i morskih cvjetnica koje sudjeluju u građi bentoske vegetacije na sljedećim 

bionomskim stepenicama: suralitoral; eulitoral (mediolitoral); gornji infralitoral; srednji infralitoral; donji infralitoral; 

elitoral. 

Predavanje 15. Drugi kolokvij (2. Test). 

Vježba 1. (90 min) 

Na prvoj vježbi studenti se upoznaju s načinom rada, uzorkovanja i obrade materijala u laboratoriju također i s 

neophodnim priborom za vježbe iz Botanike mora. 

Odjeljak: Cyanophyta (Modrozelene alge). Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati 

kolonijalnih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Gloeocapsa,. nitastih oblika bez heterocisti i 

drugih specijaliziranih stanica roda Spirulina i Lyngbya te s nitastm oblicima sa heterocistama i drugim 

specijaliziranim stanicama roda Rivularia. 

Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih 

crteža i crteža mikroskopskih preparata pri različitim povećanjima studenti će moći prepoznavati i imenovati 

organizme i dijelove stanice Cyanophyta, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. 


Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Bangiophyeae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski 

preparati vrsta Bangia atropurpurea i Porphyra leucosticta. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih 

algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom

anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi. 


Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i 

mikroskopski preparati vrsta Fosliella sp.; Liagora sp., Nemalion helminthoides, Lithophyllum sp., Corallina 

elongata, Titanoderma trochanter. 



algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom 



Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali uz 

mikroskopske preparate vrsta Halymenia floresia, Hypnea musciformis, Peyssonnelia squamaria, Gelidium crinale i 

Gracilaria gracilis 






Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i 

mikroskopski preparati vrsta Fauchea repens, Ceramium ciliatum, Antithamnion sp., Womersleyella setacea, 

Asparagopsis armata/taxiformis. 






Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski 

preparati vrsta Halopteris scoparia, Dictyota dichotoma, Dictyopteris polypodioides, Taonia atomaria, Padina 

pavonica. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih 


anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi. 



preparati vrsta Colpomenia sinuosa, Scytosiphon lomentaria i Asperococcus bulosus. 







preparati vrsta Ectocarpus sp. 






Proces herbarizacije i izrade herbarija. 

Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe studenti će moći samostalno izraditi 

vlastiti herbarij. 

Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski

preparati vrsta Cystoseira amentacea var. Spicata, Cystoseira crinitophylla, Cystoseira compressa, Cystoseira 

corniculata ssp. Laxior, Sargassum vulgare, Fucus virsoides. 






Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski 

preparati vrsta Ulva rigida,Ulva intestinalis, Codium fragile, Codium fragile. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih 


anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. 


Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski 

preparati vrsta Caulerpa prolifera, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. Cylindracea, Flabellia petiolata, 

Halimeda tuna i Valonia utricularis. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih 


anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi. 


Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i 

mikroskopski preparati vrsta Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice 

morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom 

habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. 


Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i 

mikroskopski preparati vrsta : Zostera marina, Zostera noltii i Halophila stipulacea. 


crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice 

morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom 

habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica. 


Izrada herbarija i prepoznavanje herbariziranog materijala, završni test. 


Ispiti se provode putem pismenih kolokvija (testova) tijekom trajanja predavanja i tijekom ispitnih rokova. Razlika u 

ispitima postoji samo u obimu gradiva koje studenti kolokvijem polažu. Tijekom trajanja predavanja prvi kolokvij (1. 

test) obuhvaća prvih 7 predavanja (Uvod, Cyanobacteria, Rhodophyta 1, 2, i 3, Heterokontophyta 1 i 2), a drugi 

kolokvij (2. test) preostalih 6 predavanja (Chlorophyta 1, 2 i 3, Spermatophyta, Ekološki čimbenici, Vegetacija), dok u 

ispitnim rokovima testovi obuhvaćaju cjelokupno gradivo. 

Ispitni testovi sastoje se od složenih pitanja u kojem svako potpitanje nosi određen dio boda. Za pozitivnu ocjenu 

potrebito je riješiti više od 50% točnih odgovora. 

Prolaz na 1. kolokviju omogućuje izlazak na 2. kolokvij, dok neuspješnost na 1. kolokviju usmjeruje studenta na 

polaganje testa iz cijelog gradiva. 

Primjer pitanja: 

Koja je od ovih tvrdnji točna za alge iz odjeljka Cyanophyta (Cyanobacteria) (1): 

a) to su samo višestanični organizmi 

b) imaju visoko diferencirani talus kod kojeg razlikujemo rizoid, filoid i kauloid 

c) to su jednostanični, kolonijalni i višestanični organizmi

d) ponekad stvaraju organizaciju koja je slična parenhimu 

e) osnovna boja je klorofil a 

f) osnovna boja je fukoksantin 

Uz navedenu tvrdnju zaokružite je li ona točna (T) ili nije (N). (2) 

a) Najznačajnija pričuvna tvar kod cijanobakterija je cijanoficejski škrob T N 

b) Fotosintetski pigmenti su smješteni u tilakoidima T N 

c) Klorofil a i karotenoidi su topljivi u lipidima T N 

d) Neke modrozelene alge za asimilaciju CO2 kao donatore elektrona koriste H2S 

T N 

ili H2 

Uz svako pitanje u zagradi je broj bodova koje student može osvojiti točnim rješenjem. U obzir se uzimaju samo točni 

odgovori. 


Studenti mogu kontaktirati s nastavnikom u bilo koje vrijeme koje njima odgovara a kako bi došli do odgovora na 

pitanje koje ih tišti a koje je u vezi s kolegijem „Botanika mora“. 

Naziv predmeta FIZIČKA OCEANOGRAFIJA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

5 ECTS 

(uz obrazloženje) 3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (vježbe, kolokviji) 



(označiti X) 





Godina/semestar II. godina / IV. semestar 



Odslušani kolegiji Matematika, Statistika i Opća fizika iz prve godine 



Hrvatski, moguća predavanja na engleskom 

Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Gordana Beg Paklar 

Voditelj vježbi Jadranka Šepić, dipl. ing. 



Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju s načinima mjerenja i obrade parametara koji opisuju fizikalno stanje mora, te 

stječu osnove za razumijevanje fizikalnih svojstava i gibanja u moru. Usvojeno znanje omogućit će studentima da 

spoznaju relevantnosti takvih znanja za rješavanje nekih važnih problema današnjice (poplave, polucija, klimatske 

promjene). 

Predavanja iz područja deskriptivne i dinamičke oceanografije provode se korištenjem Power Point prezentacija i 

obuhvaćaju slijedeće teme: (1) predmet istraživanja i metodologija u fizičkoj oceanografiji; (2) mjerni istrumenti, "in 

situ" i daljinska istraživanja; (3) salinitet, temperatura, tlak, gustoća, vodene mase, uz prikaz djelujućih čimbenika: 

razmjena topline i vlage na granici atmosfera/more, miješanje, advekcija/konvekcija; (4) cirkulacija u morima i 

oceanima: geostrofičke struje, vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje; (5) vjetrovni valovi, 

tsunami, seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi; (6) plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna 

dinamika), olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na gibanje u priobalnom području), sezonske osilacije. 

Na vježbama studentima se demonstrira rad instrumenata za mjerenje parametara fizičke oceanografije (temperature, 

saliniteta, tlaka, gustoće, optičkih svojstava, morskih struja, kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine 

mora), a upoznaju se i s uobičajenim grafičkim prikazima oceanografskih podataka i elementarnim obradama 

fizikalnih parametara. Korištenjem računala i jednostavnih programskih paketa studenti obrađuju i analiziraju 

podatake prikupljene tijekom terenske nastave. 

U okviru vježbi studenti su obavezni samostalno održati kratku prezentaciju o odabranoj temi iz fizičke oceanografije. 

Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predviđenim pravilima Centra i u dogovoru s

nastavnikom. 


1. Buljan, M., Zore-Armanda, M. (1971): Osnovi oceanografije i pomorske meteorologije, Institut za oceanografiju i 

ribarstvo, Posebna izdanja, Split, 424 pp. 

2. Pickard, G.L, Emery, W.J. (1990): Descriptive Physical Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 320 pp. 

3. Pond, S., Pickard, G.L. (1983): Introductory Dynamic Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 1983, 329 pp. 

4. Open University Course Team: Seawater-Its Composition, Properties and Behaviour. Pergamon Press, Oxford, 

1991, 165 pp. 

5. Open University Course Team: Waves, Tides and Shallow - Water Processes. Pergamon Press, Oxford, 1991. 187 

pp. 

6. Open University Course Team: Ocean circulation. Pergamon Press, Oxford, 1991. 286 pp. 


1. R.H. Stewart: Introduction to physical oceanography. (http://oceanworld.tamu.edu) 

2. Mala internet škola oceanografije. (http://skola.gfz.hr) 


Predavanje 1. Predmet istraživanja i metodologija. (2 sata) 

Ishodi učenja: Poznavanje područja istraživanja fizičke oceanografije i osnovne metodologije znanstvenog rada u 

fizičkoj oceanografiji. Opis povezanosti fizičke oceanografije i drugih znanstvenih disciplina, te upoznavanje s 

mogućnostima praktične primjene znanja iz fizičke oceanografije. 

Predavanje 2. Mjerenje saliniteta i temperature mora. (2 sata) 

Ishodi učenja: Poznavanje kemijskog sastava morske vode i fizikalno-kemijskih karakteristika vode. Definiranje 

pojma saliniteta i poznavanje kemijskih (titracija sa srebrenim nitratom) i fizikalnih (konduktivnih i induktivnih) 

metoda određivanja saliniteta. Poznavanje metoda uzorkovanja u fizičkoj oceanografiji. Definiranje temperature mora 

i poznavanje važnosti temperature mora za fizičku oceanografiju, ali i za druge grane oceanografije. Poznavanje 

klasičnih (površinski termometar, obrtni termometar, batitermograf) i suvremenih (otporni termometri, XBT, 

termistori, termistorski lanci, CTD sonde, sateliti) metoda mjerenja temperature mora. 

Predavanje 3. Određivanje tlaka, gustoće, karakteristika vodenih masa i optičkih svojstava. (3 sata) 

Definiranje tlaka u moru i poznavanje metoda i instrumenata za mjerenje tlaka. Poznavanje definicije gustoće morske 

vode i njezine važnosti za procese u moru. Definiranje potencijalne gustoće. Poznavanje veličina koje se u 

oceanografiji koriste za opisivanje polja gustoće. Poznavanje različitih aproksimacija jednadžbi stanja. Definiranje 

vodenih masa i primjena metode T-S dijagrama za određivanje karakteristika i rasprostranjenosti vodenih masa. 

Definiranje direktnih i indirektnih problema pomoću T-S dijagrama. Definiranje optičkih svojstava mora i poznavanje 

metoda mjerenja i određivanja tih svojstava. Razumijevanje procesa važnih za ponašanje svjetlosti u moru. 

Poznavanje uzroka slabljenja (ekstinkcije) svjetla i pojma eufotičke zone. 

Predavanje 4. Mjerenje struja u moru (indirektno, po Lagrangeu, po Euleru). (2 sata) 

Ishodi učenja: Definiranje morskih struja. Poznavanje indirektnih metoda mjerenja morskih struja (metoda jezgre, 

klasična metoda dinamčkog računa, elektromagnetska metoda – geomagnetski elektrokinetograf). Poznavanje 

direktnih metoda mjerenja morskih struja – metoda po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B, 

površinski i dubinski plovci) i metoda po Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni, ADCP). 

Predavanje 5. Mjerenje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija morske razine (valomjer, mareograf). (2 

sata) 

Ishodi učenja: Definiranje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine mora. Opis vjetrovnih valova 

(kratkoperiodične oscilacije) i parametara koji se koriste za opis valnog polja. Poznavanje direktnih i satelitskih 

metoda mjerenja površinskih vjetrovnih valova. Poznavanje direktnih (mehanički, radarski i akustični mareograf), 

indirektnih (tlačni mareograf) i satelitskih (satelitski visinomjer) metoda mjerenja dugoperiodičnih oscilacija razine 

mora. 

Predavanje 6. Raspodjela saliniteta i temperature u svjetskim morima i oceanima. (4 sata) 

Ishodi učenja: Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu saliniteta u oceanima i okrajnjim morima. 

Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe saliniteta u oceanima. Vremenske promjene saliniteta. Definiranje 

bazena koncentracije i dilucije. Poznavanje glavnih karakteristika razdiobe saliniteta u okrajnjim morima (primjeri za 

Sredozemlje i Jadran) i estuarijima. Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu temperature oceana i 

okrajnjih mora. Opis izmjene topline na granici mora i atmosfere. Opis procesa važnih za transport topline u moru.

Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u oceanima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe 

temperature u okrajnjim morina (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Opis vremenskih promjena temperature. 

Predavanje 7. Raspodjela tlaka, gustoće i vodenih masa u svjetskim morima i oceanima. (2 sata) 

Ishodi učenja: Poznavanje vertikalne razdiobe tlaka u moru. Opis prostornih i vremenskih promjena gustoće u 

oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje glavnih vodenih masa u oceanima i okrajnjim morima i razumijevanje 

mehanizama nastajanja vodenih masa (primjeri – Atlantski ocean, Sredozemlje i Jadran). 

Predavanje 8. Kinematika strujanja (geostrofija, hidrostatika), opća cirkulacija svjetskih oceana i mora. (2 

sata) 

Ishodi učenja: Definiranje primarnih i sekundarnih sila u moru. 

Poznavanje osnovnih fizikalnih zakona koji određuju fizikalna stanja i gibanja u moru i njihove matematičke 

formulacije (jednadžbe gibanja, jednadžba kontinuiteta, jednadžba stanja, jednadžbe izmjene topline i soli u moru). 

Poznavanje jednostavnih analitičkih modela za opis osnovnih svojstava gibanja u oceanima i morima: geostrofički i 

hidrostatički model. Opis opće cirkulacija svjetskih oceana i mora (primjeri za Sredozemlje i Jadran). 

Predavanje 9. Vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje. (2 sata) 

Ishodi učenja: Poznavanje osnovnih značajki gibanja uzrokovanih vjetrom na temelju jednostavnih analitičkih modela: 

struja potiska, struja nagiba i relativnih struja. Razumijevanje procesa upwellinga i downwellinga. Razumijevanje 

cirkulacije uzrokovane vjetrom u površinskom sloju oceana i u Jadranu. Poznavanje osnovnih značajki cirkulacije 

uzrokovane protocima topline i vlage (termohalina cirkulacija). Razumijevanje dubinske cirkulacije u oceanima i 

zimske cirkulacije u Jadranu i Crnom moru. 

Predavanje 10. Valovi u dubokoj i plitkoj vodi (vjetrovni valovi, tsunami). (2 sata) 

Ishodi učenja: Opis i podjele valova u moru. Ponavljanje osnovnih parametara koji služe za opis valova. 

Poznavanje podjele slobodnih oscilacija u moru. Definiranje i opis kratkoperiodičnih valova u moru (T < 1 dan). 

Razumijevanje modela valova u dubokoj vodi (primjer – valovi mrtvog mora) i valova u plitkoj vodi (primjer – 

tsunami valovi). 

Predavanje 11. Valovi prve i druge klase (seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi). (2 sata) 

Ishodi učenja: Definiranje i opis dugoperiodičnih valova (T ≥ 1 dan). Poznavanje osnovnih svojstava inercijalnih 

oscilacija, težinskih (jezerski i zaljevski seš) i Rossbyjevih planetarnih valova. 

Predavanje 12. Plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna dinamika). (2 sata) 

Ishodi učenja: Opis osnovnih svojstava morskih mijena i upoznavanje s korištenom terminologijom. Upoznavanje s 

empirijskom i teorijskom analizom pojave morskih mijena. Opis sile uzročnice i elementarne dinamike pojave. 

Predavanje 13. Olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na kolebanje morske razine) (2 sata) 

Ishodi učenja: Shvaćanje djelovanja tlaka zraka i vjetra na more i tumačenje pojave olujnih uspora. Upoznavanje s 

empirijskom i teorijskom analizom pojave. 

Predavanje 14. Sezonske oscilacije. (1 sat) 

Ishodi učenja: Razumijevanje termohalinih procesa i njihovih utjecaja na sezonske oscilacije. 

Vježba 1. Metode određivanja slanosti mora. (1 sat) 

Ishod učenja: Opis kemijske metode određivanja slanosti (titracija sa srebrenim nitratom). Upoznavanje s 

instrumentima za određivanje slanosti: Wheatsonov most, induktivni salinometar, CTD sonda. Demonstriranje rada 

salinometra. Poznavanje metoda uzorkovanja morske vode: Nansenov i Niskinov crpac. Rješavanje zadataka: 

Dittmarovo pravilo. 

Vježba 2. Mjerenje temperature mora. (2 sata) 

Ishod učenja: Upoznavanje s instrumentima za mjerenje temperature mora: mjerenja površinske temperature 

(površinski termometar, sateliti), mjerenja temperature po dubini (obrtni termometar, batitermograf, XBT, CTD sonda, 

termistori). Demonstriranje razlike diskontinuiranih i kontinuiranih mjerenja. Razumijevanje prednosti i ograničenja 

pojedinih metoda. Rješavanje zadataka: korekcija temperature izmjerene obrtnim termometrom. Opis i analiza 

dostupnih satelitskih mjerenja temperature mora. Korisne web adrese: http://poet.jpl.nasa.gov/ (satelitska mjerenja 

oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja Jadran). 

Vježba 3. Određivanje tlaka i gustoće mora. (1 sat) 

Ishod učenja: Opis metoda za mjerenje tlaka u moru. Poznavanje metoda mjerenja gustoće: direktna mjerenja 

(areometar), indirektna mjerenja. Upoznavanje s izvedenim varijablama: specifična težina, specifični volumen, 

anomalija specifičnog volumena, ... Rješavanje zadataka: određivanje gustoće morske vode pomoću različitih

aproksimacija jednadžbe stanja (linearna, nelinearna, UNESCO jednadžba). 

Vježba 4. Metode određivanja optičkih svojstava. (1 sat) 

Ishodi učenja: Opis instrumenata za određivanje optičkih svojstava: Forrelova skala, Sechi ploča, radiometar, 

turbidimetar. 

Vježba 5. Metode mjerenja i obrade morskih struja. (2 sata) 

Ishodi učenja: Opis indirektnih metoda mjerenja morskih struja: metoda jezgre, klasična metoda dinamičkog računa, 

elektromagnetska metoda. Opis i demostriranje rada instrumenata za direktno mjerenje morskih struja po Lagrangeu 

(zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B, površinski i dubinski plovci) i Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni, 

ADCP). Rješavanje zadataka: metoda jezgre - određivanje kvalitativne raspodjela struja iz T-S dijagrama. Rješavanje 

zadataka: određivanje brzine struje na temelju podataka o poziciji driftera. 

Vježba 6. Metode mjerenja i obrade mareografskih podataka. (1 sat) 

Ishodi učenja: Poznavanje instrumenata za mjerenje dugoperiodičnih oscilacija razine mora: (mareografi, sateliti). 

Razumijevanje rada različitih tipova mareografa (mehanički, tlačni, akustični, radarski). Rješavanje zadataka: 

određivanje i održavanje konstante mareografa. Rješavanje zadataka: određivanje razine mora kod tlačnog mareografa 

(korekcija zbog atmosferskog tlaka). Rješavanje zadataka: određivanje vremena nastupa i visine visokih i niskih voda 

iz mareograma; određivanje perioda i amplitude. 

Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ (satelitski mjerena razina mora). 

Vježba 7. Mjerenje površinskih valova. (1 sat) 

Ishodi učenja: Opis instrumenata za mjerenje karakteristika površinskih valova (valomjeri, sateliti). Rješavanje 

zadataka: određivanje perioda, amplitude, valne visine i valne duljine valova. Crtanje valova zadanih perioda i 

amplituda. 

Vježba 8. Korištenje satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji. (2 sata) 

Ishod učenja: Poznavanje mogućnosti primjene satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji: mjerenje površinske 

temperature, razine mora i visine valova. Razumijevanje El Nino i La Nina situacija na temelju satelitskih mjerenja 

temperature i razine mora dostupnih putem weba. Mogućnost lociranja upwellinga i proučavanje drugih zanimljivih 

situacija. Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ http://poet.jpl.nasa.gov/ 

(satelitska mjerenja - oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja - Jadran). 

Vježba 9. Posjet oceanografskom muzeju Hrvatskog Hidrografskog Instituta. (2 sata) 

Ishod posjeta: Upoznavanje s raznim instrumentima za mjerenja fizikalnih svojstava morske vode. Upoznavanje s 

metodama izrade nautičkih karata. 

Vježba 10. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (temperatura i salinitet). (3 sata) 

Ishod učenja: Prepoznavanje tipičnih raspodjela saliniteta iz vertikalnih profila, lociranje halokline.Crtanje 

idealiziranih vertikalnih profila saliniteta. Računalno crtanje vertikalnih profila saliniteta iz podataka (Excel). 

Prepoznavanje tipičnih raspodjela temperature iz vertikalnih profila, lociranje termokline. Crtanje idealiziranih 

vertikalnih profila temperature. Računalno crtanje vertikalnih profila temperature iz podataka (Excel). Mogućnost 

kombiniranja prikaza vertikalnog profila temperature i saliniteta na istom grafu (Excel). Analiziranje horizontalnih 

raspodjela saliniteta i temperature primjenom subjektivne i objektivne metode. Crtanje horizontalnih razdioba 

temperature i saliniteta, prepoznavanje područja s većim (manjim) zagrijavanjem, isparavanjem, dotokom slatkih voda 

(Excel, SciLab ili Octave), prepoznavanje sezonskih promjena. 

Vježba 11. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (gustoća). (1 sat) 

Ishodi učenja: Razumijevanje veze između gustoće morske vode i stabilnosti vodenog stupca: prepoznavanje 

stabilnog, neutralnog i nestabilnog stanja iz podataka i vertikalnih profila gustoće. Prepoznavanje homogenog i 

stratificiranog mora, lociranje piknokline. Računalno određivanje gustoće iz podataka o temperaturi i salinitetu i 

crtanje vertikalnih profila gustoće (Excel). 

Vježba 12. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (vremenski nizovi). (2 sata) 

Ishodi učenja: Crtanje vremenskih nizova temperature i saliniteta s jedne i više postaja (Excel). Prepoznavanje 

godišnjeg hoda u vremenskim nizovima. Crtanje vremenskih nizova razine mora (Excel) i prepoznavanje različitih 

tipova oscilacija (dugoperiodične, kratkoperiodične). Crtanje vektorskih vremenskih nizova morskih struja (ručno 

crtanje, SciLab, Octave). 

Vježba 13. Obrada i analiza podataka prikupljenih tijekom krstarenja. (2 sata) 

Ishod učenja: Obrada podataka prikupljenih tijekom krstarenja istraživačkim brodom. Crtanje i analiziranje vertikalnih 

profila saliniteta, temperature i gustoće, te analiza stabilnosti vodenog stupca. Zaključivanje o stanju morske vode

tijekom krstarenja. 

Vježba 14. Analiza zapisa automatskih senzora. (2 sata) 

Ishodi učenja: Analiziranje zapisa automatskih senzora s oceanografskih plutača i obalne meteorološko-oceanografske 

postaje. Analiza zapisa automatskih senzora za razinu mora i brzinu struja. Mogućnost određivanja minimuma i 

maksimuma iz podataka.Određivanje srednjaka i standardne devijacije. Usvajanje jednostavne metode filtriranja: 

klizni srednjak. Crtanje zapisa automatskih senzora (Excel). 

Vježba 15. Određivanje karakteristika vodenih masa na temelju T-S dijagrama. (2 sata) 

Ishodi učenja: Upoznavanje s T-S dijagramom. Rješavanje direktnog problema: crtanje T-S dijagrama (za dvije i za tri 

vodene mase u moru). Rješavanje indirektnog problema: primjena Stokmanovih pravila za određivanje broja izvornih 

vodenih masa, njihovih dubina miješanja i postotnih udjela iz T-S dijagrama (za dvije i tri vodene mase u moru). 

Upoznavanje sa složenijim T-S dijagramima (do pet vodenih masa). Crtanje idealiziranih T-S dijagrama za razne 

situacije u moru (homogeno more, stratificirano more). Računalno crtanje T-S dijagrama iz podataka (Excel). 

Vježba 16. Klasična metoda dinamičkog računa – proračun geostrofičkih struja. (2 sata) 

Ishodi učenja: Upoznavanje s klasičnom metodom dinamičkog računa. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih 

struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) u morskoj vodi konstantne gustoće i u 

morskoj vodi varijabilne gustoće. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske 

površine (postojanja gradijenta tlaka) i Coriolisove sile u morskoj vodi konstantne gustoće i u morskoj vodi varijabilne 

gustoće (geostrofičke struje). Određivanje brzine i smjera geostrofičkih struja iz podataka temperature i saliniteta 

(Excel). 

Vježba 17. Samostalno izlaganje o odabranoj temi iz fizičke oceanografije. (3 sata) 

Ishodi učenja: Usvajanje vještina za samostalnu prezentaciju odabrane teme. 


Provjera znanja iz kolegija Fizička oceanografija obavlja se pismeno putem dva kolokvija tijekom semestra te na 

usmenom ispitu po završetku kolegija. Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju 

pristupiti naknadnoj provjeri znanja koja se provodi pismenim putem. Nakon položena oba kolokvija studenti 

pristupaju usmenom ispitu na kojem se provjerava znanje iz zadnje dvije cjeline, i dijela gradiva obuhvaćenog 

kolokvijima, ukoliko nisu zadovoljni ocjenom na kolokviju. 

Konačna ocjena dobije se na temelju ocjena s oba kolokvija, usmenog dijela ispita, te na temelju prezentacije odabrane 

teme iz fizičke oceanografije i redovitosti prisustvovanja predavanjima i vježbama. Kolokviji tijekom nastave nose 

svaki po 30 % ukupne ocjene, uspjeh na završnom ispitu je 25 % ocjene, samostalna prezentacija odabrane 

oceanografske teme 10 % ocjene, a redovitost prisustvovanja nastavi čini 5 % ukupne ocjene. 


Sve informacije o kolegiju (početak nastave, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj ploči Instituta za 

oceanografiju i ribarstvo, kao i na stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente). 

Zadaci za vježbanje i Power Point prezentacije nalaze se na web adresi: http://jadran.izor.hr/~sepic/studenti_bem/ 

Naziv predmeta SEDIMENTI I SEDIMENTACIJA U MORU 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

5 ECTS = 3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (auditorne i praktične 

(uz obrazloženje) vježbe, terenski rad, kolokviji) 



(označiti X) 






Preduvjeti za upis Temeljna znanja iz fizike, kemije i geologije 

Jezik poduke i Predavanja na hrvatskome (moguća prilagodba na engleski jezik)



Nositelj predmeta Doc.dr.sc. Danijela Bogner 

Voditelj vježbi Doc.dr.sc. Danijela Bogner 



Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s vrstama morskog dna, te porijeklom i sastavom morskih 

sedimenata. Nadalje, studenti će se također upoznati sa značajem fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u moru, kao i 

nastankom i rasporedom sedimenata. Dodatna će znanja također steći o važnosti riječnih donosa, geološkim procesima 

koji se odvijaju na ušćima i obalama, te pojmovima i procesima povezanim s morskom razinom. Nadalje, studenti će 

se također upoznati s procesima sedimentacije u Jadranu i Mediteranu, i različitim čimbenicima koji na njih utječu. 

Tijekom praktičnih vježbi studenti će se upoznati s metodama uzorkovanja sedimenata i metodama određivanja 

veličine zrna sedimenata. Detaljno će se upoznati s metodom određivanja granulometrijskog sastava sedimenta 

kombiniranjem metoda prosijavanja i areometriranja po Casagrandeu, te prikazivanjem dobivenih rezultata 

granulometrijskim krivuljama. Iz dobivenih krivulja studenti će potom samostalno odrediti različite granulometrijske 

parametre kao i tipove sedimenata na osnovu veličine zrna. Nadalje, studenti će također naučiti razlikovati 

plitkomorsku (šelfnu) i dubokomorsku sedimentaciju. 

Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz sedimentologije, te upoznaju procese koji utječu na 

taloženje čestica u moru. Nastava će se izvoditi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i 

razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u 

nastavnom procesu usvajanja znanja očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz 

praktične vježbe i terenski rad. Aktivno sudjelovanje studenata u izvođenje nastave, organizirano kroz laboratorijske 

vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno određivanje granulometrijskog sastava 

sedimenata istaloženih na morskom dnu, morfometrijskih karakteristika zrna, te razlikovanje naslaga sedimenata 

istaloženih u plitkomorskom i dubokomorskom području. 

Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi. 

Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na pismenim kolokvijima (tri obvezna kolokvija), rezultate odrađenih vježbi, te 

pokazano znanje na završnom usmenom ispitu. 


1. Juračić, M.: Geologija mora (http://geol.gfz.hr/Juracic/predavanja/index.html) 

2. Selbold E. & Berger W.H.: The Sea Floor. An introduction to Marine geology. Springer Verlag, Berlin, 1996. 

3. Tišljar, J.: Sedimentne stijene. Školska knjiga, Zagreb, 1994. 


Open University Course Team, Butterworth-Heinemann, Oxford, 1997: 

• The Ocean Basins: Their Structure and Evolution 

• Seawater: Its Composition, Properties and Behaviour 

• Waves, Tides and Shallow Water Processes 

• Ocean Chemistry and Deep Sea Sediments 


Predavanje 1. Uvodno – Stijene i sedimenti (1 sat) 

Ponoviti usvojenost znanja o vrstama stijena i njihovoj građi. 

Predavanje 2. Postanak sedimenata i sedimentne stijene (1 sat) 

Upoznati studente s osnovnim definicijama vezanim za znanstvenu disciplinu sedimentologija, te značajem procesa 

sedimentacije u moru. 

Predavanje 3. Povijest istraživanja morskog dna i morfogeneza (2 sata) 

Prikazati povijesni pregled istraživanja mora i morskog dna u svjetskim morima, te u Jadranskom moru. Prisjetiti se 

ranije naučenih sadržaja povezanih s tektonikom ploča. Objasniti starost i glavne značajke oceanskih bazena. 

Predavanje 4. Uzorkovanje sedimenta (2 sata) 

Prikazati kratki povijesni pregled načina uzorkovanja morskih sedimenata. Upoznati se s metodama uzorkovanja 

sedimenta (uporaba korera ili jezgrila, grabila, dređe i uzorkovanje sedimenta ronjenjem) i prikupljanja geoloških 

podataka o morskom dnu korištenjem indirektnih metoda (geofizičke metode). Opisati temeljne razlike između 

uzorkovanja sedimenata na kopnu i morskom dnu. 

Predavanje 5. Sedimenti morskog dna i sistematika sedimenata (6 sati)

Upoznati studente s porijeklom istaloženih morskih sedimenata, njihovim sastavom, te različitim tipovima sedimenta. 

Naglasiti važnost fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u nastanku sedimenata u moru. Litogeni odnosno klastični 

sedimenti. Kemijski odnosno evaporitni sedimenti. Biokemijski odnosno sedimenti građeni od ostataka organizama, s 

naglaskom na karbonatne i silicijske sedimente. Posebno istaknuti povezanost između načina hranjenja organizama i 

podloge na kojoj ti organizmi žive (interakcija sediment – organizam), kao i značaj nutrijenata, saliniteta, temperature 

i kisika na raspored sedimenata. Objasniti nastanak sedimenata, definirati uvjete potrebne za njihov nastanak, kao i 

promjene u taloženju sedimenata tijekom vremena. 

Predavanje 6. Teksture i strukture sedimenata (3 sata) 

Definirati unutarnju i vanjsku slojevitost sedimenata, te njihove detaljnije podjele. Naglasiti značaj valnih riplova. 

Objasniti oblike sedimenata nastale kemijskom dijagenezom i biogenim djelovanjem, te pojam strukture, veličine i 

morfometrijske značajke zrna. Naučiti postupke određivanja veličine zrna sedimenta, te pojedine sedimentacijske 

analize. 

Predavanje 7. Elementi fizičke oceanografije relevantni za nastanak i raspored sedimenata u moru (valovi, 

struje, morske mijene) (2 sata) 

Objasniti utjecaj morske vode na raspored i tip sedimenata na morskom dnu. Definirati razlike između plitkomorskih i 

dubokomorskih područja. Naučiti razlikovati eroziju i taloženje upotrebom Hjulstromovog dijagrama. Nadalje, 

objasniti utjecaj struja na taloženje sedimenta, s naglaskom na konturne i mutne struje. Prikazati utjecaj valova na 

sediment, s naglaskom na valnu bazu, i morskih mijena na taloženje sedimenta. 

Predavanje 8. Obale, morska razina i njihove promjene (2 sata) 

Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti značaj obale i morske razine, te navesti 

uzroke promjene morske razine. Upoznati osnovne karakteristike obala, te tipove obala i riječnih ušća. Nabrojiti 

različite indikatore obalnog područja. 

Predavanje 9. Paleoklimatologija, klima i sedimenti (3 sata) 

Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti utjecaj klime na oceane. Opisati 

promjene klime kao i razine mora tijekom posljednjeg glacijala i holocena. Istaknuti načine određivanja starosti 

upotrebom ugljikove (C 14 ) i kisikove metode, te naglasiti njihovu važnost za paleoklimatske rekonstrukcije. Ukazati na 

ostale važne indikatore klime. Objasniti estuarijski i antiestuarijski sustav cirkulacije voda i njihov utjecaj i posljedice 

na sediment morskog dna. 

Predavanje 10. Okoliši taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata (2 sata) 

Definirati i objasniti okoliše taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata, s posebnim osvrtom na morska područja. 

Opisati osnovna obilježja aridne i evaporitne klastične obale, te klastičnih plitkomorskih (šelf) i dubokomorskih 

okoliša. Objasniti uvijete okoliša u kojima nastaju karbonatne platforme i grebenski kompleksi. 

Predavanje 11. Dubokomorska sedimentacija (2 sata) 

Definirati područja u kojima se odvija dubokomorska sedimentacija. Opisati tipove sedimenata (prvenstveno 

eupelagičke i hemipelagičke naslage) kao i područja u kojima se talože. Naglasiti značaj kalcitne kompenzacijske 

dubine na raspored sedimenata. Objasniti mehanizme, brzinu i starost sedimentacije. Detaljnije upoznati studente s 

mineralnim sastavom glina koji ukazuje na porijeklo istaloženog sedimenta. Istaknuti značaj Mn-konkrecija i čertova, 

te utjecaj tzv. „mutnih struja“ na taloženje u dubokomorskim područjima. 

Predavanje 12. Sredozemlje – postanak i osobitosti područja (1 sat) 

Prikazati povijesni pregled nastanka Mediteranskog bazena, s naglaskom na tzv. „krizu saliniteta“. Opisati promjene u 

istaloženom sedimentu tijekom vremena. 

Predavanje 13. Jadran – postanak i osobitosti područja (2 sata) 

Objasniti nastanak Jadranskog bazena, te prikazati vremenski slijed taloženja naslaga u moru. Upoznati studente s 

podjelom navedenog bazena obzirom na morfologiju. Prikazati karte raspodjele sedimenata jadranskog dna. 

Razlikovati sedimente istaložene duž istočne i zapadne obale, te u dubljim dijelovima Jadranskog mora. Objasniti 

postojanje mineralnih provincija. Nabrojiti različite vrste sedimenata i njihove osobitosti, te objasniti promjene u 

sedimentaciji na odabranim područjima duž naše obale. 

Predavanje 14. More kao izvor sirovina (1 sat) 

Navesti sirovine koje su se dobivale iz mora tijekom prošlost, ali i one koje se iskorištavaju danas i planiraju se 

eksploatirati u budućnosti. Značaj prava mora za iskorištavanje sirovina. 

Laboratorijske vježbe i terenska nastava:

Vježba 1. Geofizičke metode uzorkovanja sedimenta (1 sat) 

Praktično provjeriti razumijevanje razlika analognih zapisa dobivenih uporabom geofizičkih metoda. Dakle, studenti 

bi trebali znati prepoznati razlike između SSS i SBP zapisa. 

Vježba 2. Granulometrijski sastav sedimenta (15 sati) 

Objasniti razlike između različitih metoda sušenja uzoraka sedimenta i prikazati postupak liofilizacije. Upoznati 

studente s metodama određivanja veličine zrna sedimenta. U laboratoriju demonstrirati primjenu granulometrijske 

analiza prema Casagrandeu za određivanje veličine zrna. Nakon obrade dobivenih rezultata studenti će moći 

samostalno nacrtati i objasniti granulometrijske krivulje. Također će znati odrediti udjele čestica veličine šljunka, 

pijeska, silta (prah) i gline, te granulometrijske parametre. 

Vježba 3. Morfometrijske karakteristike zrna (2 sata) 

Praktično provjeriti usvojenost znanja o morfometrijskim karakteristikama zrna (oblik, spljoštenost, zaobljenost, 

sferičnost). 

Vježba 4. Udio organske tvari i karbonata u sedimentu (1 sat) 

Upoznati neke od načina određivanja organske tvari i karbonata. Praktično određivanje udjela organske tvari i 

karbonata u sedimentu. 

Vježba 5. Litogeni, kemogeni i biogeni sedimenti (5 sati) 

Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će 

se provjeriti stečeno znanje o vrstama sedimentnih stijena, te raspravljati o uvjetima okoliša u kojima su te stijene 

nastale. 

Terenska nastava: 

Vježba 1. Uzorkovanje sedimenta (1 sat) 

Demonstrirati uzorkovanje sedimenta jezgrilom i grabilom, te pripremu i pohranjivanje sedimenta do daljnje obrade. 

Vježba se izvodi tijekom krstaranja s istraživačkim brodom „BIOS DVA“. 

Vježba 2. Plitkovodne i dubokovodne sedimentne stijene (5 sati) 

Detaljnije upoznavanje sa sedimentnim stijenama istaloženim u plitkomorskim i dubokomorskim okolišima tijekom 

geološke prošlosti, a koje danas nalazimo na Marjanu. Praktična primjena stečenih znanja vezano za razlikovanje 

okolišnih uvijeta taloženja. U priobalnom području studenti će također vidjeti valne brazde, a od stijena trebaju znati 

razlikovati vapnenac, fliš i rožnjak. 


Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s tri pismena 

kolokvija, te na kraju predavanja po uspješnosti na vježbama i znanju pokazanom na usmenom ispitu. 


Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni 

materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Sedimenti i sedimentacija u 

moru“ studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za 

studentske obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije 

mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem elektroničke pošte, telefonom ili osobno tijekom konzultacija. 

Naziv predmeta EKOLOGIJA PONAŠANJA ŽIVOTINJA 



(P/S/V) 

15/15/0 

ECTS 

3 ECTS 

(uz obrazloženje) 30 sati nastave = 1 ECTS; Samostalno učenje, seminarski rad = 2 ECTS 



(označiti X) 

temeljni napredni specijalistički X 





Preduvjeti za upis Poznavanje temeljnih pojmova iz biologije i ekologije 




Hrvatski 

Moguća prilagodba na engleski jezik

Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor 

Voditelj seminara Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor 



Prilagodbe organizama na uvjete u okolišu ogledaju se kroz njihove morfološke i fiziološke značajke kao i kroz 

njihovo ponašanje. Ekologija ponašanja proučava odnose između ponašanja životinja, ekologije i evolucije i pokušava 

dati odgovore na dva ključna pitanja: Kako se životinje ponašaju u danim ekološkim prilikama?, i Zašto se takvo 

ponašanje razvilo? Cilj nastavnog predmeta je upoznavanje studenata s temeljnim obrascima ponašanja životinja, kao i 

najvažnijim teorijama koje objašnjavaju vezu između ponašanja i uvjeta u okolišu. 

Problematika predmeta iznosi se kroz sljedeće cjeline: Prirodni odabir, ekologija i ponašanje. Ekonomske odluke: 

cost-benefit analiza, teorem marginalne vrijednosti. Predator i plijen: “evolucijska trka u naoružanju”. Takmičenje za 

resurse: “idealna slobodna raspodjela”, “despotska raspodjela”, “rat iscrpljivanjem”. Život u grupi: efekt razrjeđenja, 

informacijski centri. Sukobljavanje i procjena: “teorija igre”. Konflikti između spolova i spolna selekcija. Roditeljska 

briga i tipovi parenja. Alternativne strategije u podizanju potomstva. Sebičnost i altruizam: kin selekcija, reciprocitet, 

“zatvorenička dilema”, mutualizam, manipulacija. Kooperacija i pomaganje. Altruizam kod socijalnih kukaca. 

Evolucija i ekologija signala. 

Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili kao nastava u blokovima. Kombinirani oblici provođenja: 

frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje; pokazne i auditorne vježbe. 


seminarskom dijelu nastave. 


1. Šolić, M: Ekologija ponašanja životinja, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije i skripta 


1. John R. Krebs and Nicholas B. Davies (eds.). 1993. Behavioural Ecology: An Evolutionary Approach. Blackwell, 

London. 

2. John Alcock. Animal Behavior: An Evolutionary Approach. 1997. Sinauer Associates. 

3. John R. Krebs and Nicholas B. Davies. 1993. An Introduction to Behavioural Ecology. Blackwell, London. 

4. Richard Dawkins. 1997. Sebični gen. Izvori. Zagreb 

5. Richard Dawkins. 1982, 1999. The extended phenotype. Oxford University Press. 


Predavanje 1. Prirodna selekcija, ekologija i ponašanje 

Definicija ekologije ponašanja, funkcionalni i uzročni odgovori, prirodni odabir i ponašanje, geni i ponašanje, sebične 

jedinke ili korist za grupu, 

Predavanje 2. Ekonomske odluke 

Teorija ooptimalnog hranjenja, teorem marginalne vrijednosti, optimalna veličina plijena, uzorkovanje i informacije, 

rizik od izgladnjivanja, kompromis između prehrane i opasnosti, hranidbene prisile 

Predavanje 3. Evolucijska trka u naoružanju 

Odnos predatora i plijena, kriptičnost, upozoravajuća obojenost, kompromis između upadljivosti i kriptičnosti, paraziti 

gnijezda 

Predavanje 4. Natjecanje za resurse 

Kompeticija kroz iskorištavanje resursa („Idealna slobodna raspodjela“), kompeticija kroz obranu resursa („Despotska 

raspodjela“), ekonomija obrane resursa, teorija optimalne veličine teritorija, podjela obrane resursa 

Predavanje 5. Život u grupi 

Izbjegavanje predatora, lakše dolaženje do hrane, povećani oprez, „efekt razrjeđenja“, grupna obrana, grupno hvatanje 

plijena, grupe kao informacijski centri, hranjenje obnovljivom hranom, optimalna veličina grupe, 

Predavanje 6. Teorija igre 

Sukobljavanje i procjena, „igra čekanja“ ili „rat iscrpljivanjem“, teorija igre – primjer jastrebova i golubova 

Predavanje 7. Evolucijski stabilna strategija 

Definicija evolucijski stabilne strategije (primjeri), čiste i mješane strategije, o čemu ovisi evolucijski stabilna 

strategija, primjeri sukoba kod životinja, postepena procjena, asimetrični rat iscrpljivanjem 

Predavanje 8. Spolni konflikti i spolna selekcija 

Mužjaci i ženke – razlike u reproduktivnom naporu, tipovi parenja, o tipu parenja ovisi reproduktivni i roditeljski

napor, zašto je u prirodi omjer spolova 1:1?, manipulacije s omjerom spolova, konflikt između roditelja i potomaka, 

spolna selekcija, strastveni mužjavi i izbirljive ženke, genetičke i negenetičke koristi, „udvaračko hranjenje“, spolni 

suicid, teorije koje objašnjavaju ukrašavanje (pretežno kod mužjaka) 

Predavanje 9. Roditeljska briga i tipovi parenja 

Tip parenja ovisan je o tipu staništa i načinu prehrane, postizanje maksimalnog reproduktivnog uspjeha kod mužjaka i 

ženki, usporedba između sisavaca, ptica i riba, Model roditeljskog ulaganja, lekovi i horovi, monogamija i „ekstra“ 

parenje, poliginija, spolni konflikt i poliginija, rasprostranjenje organizama (usporedbe između sisavaca i ptica) 

Predavanje 10. Alternativne strategije u podizanju potomstva 

Hipoteze za razvitak alternativnih strategija unutar vrsta, promjenjiv okoliš, učiniti najbolje u lošoj situaciji, 

alternativne strategije u evolucijskoj ravnoteži, problemi u procjeni cijene i koristi alternativnih strategija, promjena 

spola kao alternativna strategija, fenomen patuljastih mužjaka 

Predavanje 11. Sebičnost i altruizam 

Definicija altruizma, srodnička (kin) selekcija, pojam koeficijenta srodnosti, srodnici-potomci i srodnici-nepotomci, 

direktni i indirektni fitnes, „Hamiltonovo pravilo“, Primjeri (upozoravajuće glasanje, pomaganje kod srodnika, 

ovisnost srodnosti i altruističkog ponašanja), 

Predavanje 12. Reciprocitet („Zatvorenikova dilema“) 

Model „Zatvorenikove dileme“, primjer igre (suradnja ili izdaja), mogućnost za razvitak altruizma, strategija „milo za 

drago“, primjeri reciprociteta u prirodi 

Predavanje 13. Kooperacija i pomaganje 

Pomaganje kod srodnika, genetičke predispozicije za pomaganje, ekološke prisile za pomaganje, primjeri pomaganja u 

prirodi, pomaganje kod ne-srodnika, konflikti unutar grupa, podjela posla i specijalizirani pomagači 

Predavanje 14. Altruizam kod socijalnih kukaca 

Definicija socijalnih kukaca, kako se razvila eusocijalnost, sterilne kaste, haplodiploidija i altruizam, teorije o 

prepoznavanju srodnika 

Predavanje 15. Evolucija i ekologija signala 

Odnos aktora i reaktora, tipovi komuniciranja, ovisnost tipova komunikacije o ekološkim prilikama, obilježavanje 

teritorija, primjeri komunikacije u prirodi (mravi, pčele, ptice, primati), kako su se signali razvili, ritualiziranje signala, 

manipulacija signalima („blefiranje“), vaijabilnost signala i informacija 

SEMINARI 

Tijekom semestra svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim 

studentima. 


Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada i njegova prezentacija. 



konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja. 

Naziv predmeta PRIMIJENJENA HISTOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA 



(P/S/V) 

15/0/15 

ECTS 

3 (predavanja, terenski rad, konzultacije, samostalno učenje) 



(označiti X) 




Preduvjeti za upis Poznavanje biologije stanice. 

Jezik poduke i hrvatski, engleski 



Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij




Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl. ing., asistent 



Primijenjena histologija ima zadatak otkrivanje mehanizama utjecaja različitih okolišnih čimbenika na stanice 

organizama i njihove posljedice po preživljavanje jedinke u njenom ekosustavu. Kolegij ima za cilj pripremiti studenta 

za prepoznavanje fiziološkog izgleda tkiva i odstupanja od istih. 

Predavanja imaju za cilj odgovoriti na pitanja: Što proučava histologija? Što su stanica, tkivo i organi i kako se 

povezuju u cjelinu nazvanu organizmom? Osnovne vrste tkiva. Kratka ontogeneza organskih sustava. Specifičnosti 

pojedinih organskih sustava. Razlike u tkivima među različitim morskim organizmima (modeli riba, školjkaša, 

glavonožaca). Djelovanje okolišnih čimbenika (kemijski, biološki, mehanički) na promjene u tkivima. Ontogeneza 

bolesti. Bojani preparati, imunohistokemija, imunofluorescencija. Vježbe: Razudba i uzimanje tkiva za histologiju. 

Priprema fiksativa. Dehidracija, parafinske kupke i bojanje. Uklop uzoraka u parafinske blokove i rezanje na 

mikrotomu. Bojanje preparata. Diferencijalna bojanja. Prepoznavanje tkiva. 


1. Veterinarska histologija. Kozarić, 2002. 

2. Theory and practice of histotechnology. Sheehan & Hrapchak, 1980. 

3. Histologija domaćih životinja. Hrastnik,1990. 


1. An atlas of histology and cytology of marine bivalve molluscs. IFREMER, 2003. 


Predavanje 1 i 2. 

Uvod u histologiju: povijesni pregled istraživanja strukture tkiva. Citologija (mikro i ultrastruktura staničnih 

elemenata): stanična membrana; jezgra i jezgrica; citoplazma; endoplazmatski retikulum; ribosomi; golgijev aparat; 

lizosomi; mitohondriji; mikrotubuli; mikrofilamenti; centrioli; trepetljike; inkluzije. 

Ishod učenja: produbljeno znanje strukture stanice i raspoznavanje pojedinih elemenata. 


Epitelno tkivo: izgled stanice i vrste epitelnog tkiva. Podrijetlo i funkcije. Pokrovni epitel: jednoslojni (pločasti, 

kubični, prizmatični, pseudovišeslojni prizmatični), mnogoslojni (orožnjali, neorožnjali) i prijelazni epitel. Žljezdani 

epitel (izgled, vrste i funkcije žlijezda). 

Ishod učenja: razlikovanje vrsta pokrovnog epitela. 


Vezivno tkivo (I): elementi veziva, funkcije, razvoj. Vlaknati elementi veziva (sastav, izgled, funkcija): kolagena 

vlakna, elastična vlakna, retikulinska vlakna. Amorfna međustanična tvar: sastav, izgled, funkcija. 

Ishod učenja: razumijevanje sastava vezivnog tkiva. 


Vezivno tkivo (II): mezenhimalne stanice, retikularne stanice, fibroblasti/ citi, makrofagi, mastociti, plazma stanice, 

pigmentne stanice. Vrste vezivnog tkiva (sastav, izgled, funkcija): rahlo, gusto, elastično, retikularno. 

Ishod učenja: razumijevanje staničnih elemenata vezivnog tkiva. 


Vezivno tkivo (III): hrskavice (hijalina, elastična, fibrozna, stanična). Koštano tkivo: osteoblasti/ citi/ klasti, koštani 

matriks. 

Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje koštanog i hrskavičnog veziva. 


Mišićno tkivo: miociti (izgled, funkcija, vrste), miofilamenti. Pokretanje miocita. 

Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje tipova mišićnog tkiva. 


Živčano tkivo: neuroni, aksoni i neuroglija (izgled, sastav, funkcija). Neurotransmiteri. Krv: stanični krvni elementi 

(izgled, sastav, funkcija). 

Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje živčanog tkiva i krvnih elemenata. 

Predavanje 15.

Spolne žlijezde: spolne stanice mužjaka i ženki, građa spolnih žlijezda (vrste tkiva), stadiji sazrijevanja spolnih 

žlijezda riba i školjkaša. 

Ishod učenja: prepoznavanje spolnih žlijezda mužjaka i ženki, i stadija razvoja istih. 

Vježba 1, 2 i 3. Uzorkovanje tkiva za histološku pretragu. 

Ishodi učenja: Razumjeti postupke pripreme histoloških preparata: uzimanje uzoraka, fiksaciju prikladnim fiksativima, 

dehidraciju, bistrenje, prožimanje i uklop u parafinski vosak. Objasniti postupak bojanja preparata i izbor različitih 

kemikalija koje se koriste u tu svrhu. Obići histološki laboratorij i upoznati se s instrumentima koji se koriste u 

pripremi histoloških preparata. Promatrati postupak rezanja parafinskih blokova na mikrotomu i postavljanje rezova na 

mikroskopska stakalca u histološkom laboratoriju. Promatrati postupak bojanja i pripreme trajnih histoloških 

preparata. 

Vježba 4, 5 i 6. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (I) u različitim organima: pokrovni epitel. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste pokrovnog epitela i identificirati specifične stanične elemente. 

Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednoslojni pločasti epitel (endotel krvnih 

žila, serozne ovojnice trbušnih organa); jednoslojni kubični epitel (sabirni kanalići bubrega); jednoslojni prizmatični 

epitel (probavni sustav); mnogoslojni neorožnjali epitel (koža riba). 

Vježba 7. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (II): žljezdani epitel. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste žljezdanog epitela i identificirati specifične stanične elemente. 

Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednostanične žlijezde (vrčaste žlijezde 

probavila riba); višestanične žlijezde (hepatopankreas riba). 

Vježba 8 i 9. Mikroskopiranje i crtanje vezivnog tkiva u različitim organima. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste vezivnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. 

Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: rahlo vezivo (lamina propria probavila); 

gusto neformirano vezivo (dermis kože); retikularno vezivo (slezena), masno tkivo (adipociti u jetri); hrskavično tkivo 

(škržni lukovi). 

Vježba 10 i 11. Mikroskopiranje i crtanje mišićnog tkiva u različitim organima. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste mišićnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. 

Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: skeletni poprečno-prugasti mišić riba; 

glatki mišić (probavilo, krvne žile), srčani mišić. 

Vježba 12 i 13. Mikroskopiranje i crtanje živčanog tkiva u različitim organima. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu živčanog tkiva i identificirati specifične stanične elemente. 

Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: središnji živčani sustav riba (mozak, mali 

mozak, leđna moždina); periferni živčani sustav riba (mrežnica ribljeg oka). 

Vježba 14. Mikroskopiranje krvi riba i školjkaša – poseban oblik vezivnog tkiva. 

Ishodi učenja: Znati objasniti sastav krvi i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti 

pojedine elemente histološkog preparata: krvni razmaz. 

Vježba 15. Mikroskopiranje spolnih žlijezda. 

Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu muških i ženskih gonada, njihove stadija razvoja i identificirati 

specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: testis i ovarij 

riba, spolne žlijezde hermafrodita (školjkaša). 


Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s izrađenom histološkom mapom. Preduvjet pristupu ispita je 

položen kolokvij prepoznavanja histoloških preparata tkiva. 


mladineo@izor.hr, ztrumbic@unist.hr 

Naziv predmeta BIOMINERALIZACIJA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 3



(označiti X) 









mogućnost praćenja na - 


Nositelj predmeta Dr. sc. Davorin Medaković, znanstveni suradnik 

Voditelj vježbi Dr. sc. Davorin Medaković, znanstveni suradnik 



- 


- 


- 


- 


- 


- 

Naziv predmeta KRALJEŽNJACI MORA 



(P/S/V) 

60/0/30 

ECTS 


8 (6 ECTS – predavanja i samostalno učenje, 2 ECTS –laboratorijske vježbe i kolokvij) 



(označiti X) 

temeljni napredni x specijalistički 




Godina/semestar III. godina / V. i VI. semestar 



Opća zoologija, Ekologija, Fizička oceanografija 



Hrvatski, engleski 

Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Ivan Jardas, professor emeritus 

Voditelj vježbi Igor Isajlović, prof. 



Zadaci nastave su upoznavanje studenata s biologijom (morfologija, anatomija, ekologija, etologija, rasprostranjenost, 

povijesni razvitak, sistematika i dr.), privrednim značajem i zaštitom morskih kralježnjaka, s posebnim naglaskom na 

ribe kao najvećem dijelu kralješnjaka uopće (oko 25.000 vrsta, odnosno oko 51% broja svih kralježnjaka), poglavito u 

moru, i faunu morskih kralježnjaka mediteransko-atlanske zoogeografske regije. 

Nastava se izvodi u V. i VI. semestru (III. godina studija), sa sedmičnim brojem sati 2 + 2, semestralno 30 + 30. 

Nadopuna nastavi je praktični rad (vježbe) tijekom kojih se nadopunjava, dodatno utvrđuje i objašnjava gradivo iz

pojedinih aspekata biologije (morfologija i anatomija, odnosno promorfologija) na odabranim predstavnicima 

pojedinih grupa morskih kralježnjaka. Pohađanje nastave je obavezno. Student stjeće pravo potpisa u koliko je bio 

prisutan na barem 75% nastave. Vježbe su obavezne, student može izostati sa jednih vježbi uz opravdanje. 


1. Carwardine M., 1995. Whales, Dolphins and Porpoises. A. Dorling Kindersley Book, London; 

2. Đulić, B. 1973. Zoologija kralješnjaka, I. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb; 

3. Enticott, J., Tipling, D., 1997. Photographic handbook of the seabirds of the world. New Holland (Publ.) Ltd, 

London etc; 

4. Jardas, I. 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga d.d., Zagreb; 

5. Jefferson, T.A., Leatherwood, S., Weber, M.A., 1993. Marine Mammals of the World. UNEP, FAO UN, Rome; 

6. Onofri, I. 1997. Specijalna zoologija II. Fak. Prirodosl.-matem. Znan. i odgoj. podr. Sveuč. Split. Split; 

7. Šmalhausen, I.M. 1965. Historijski razvitak kičmenjaka. Zavod za izd. udžb., Beograd. 

8. PowerPoint presentacija predavanja kolegija „Kralježnjaci mora“ 


1. Leatherwood, S., Reeves, R.R, 1983. The Sierra Club Handbook of Whales and Dolphins. Sierra Club Books, San 

Francisco; 

2. Stanković, S., 1950. Uporedna anatomija kičmenjaka. Naučna knjiga, Beograd; 

3. Young J.Z., 1981. The Life of Vertebrates. Clarendon Press, Oxford. 


Predavanje 1: Svitkovci (Chordata) 

Ishodi učenja: Upoznavanje s ekosustavom mora: podjela na pelagijsko i bentosko područje i njihovo dubinsko 

raščlanjenje prema Hedgpethu i Peresu. Pojasniti taksonomski položaj svitkovaca u prirodnom sustavu. Pojasniti 

pojmove i svojstva prvousta (Protostomia) i drugousta (Deuterostomia). Koljeno svitkovaca: osnovne zajedničke 

osobine. Upoznavanje s taksonomijom živućih skupina svitkovaca – bezlubanjci (Acrania: plaštenjaci/Tunicata/, 

svitkoglavci /Cephalochordata/), lubanjci (Craniata ili Vertebrata). Podrijetlo svitkovaca. 

Predavanje 2: Polusvitkovci (Hemichordata) i svitkovci (Chordata) – taksonomija i biologija skupina 

Ishodi učenja: Upoznavanje s koljenom polusvitkovaca (Hemichordata): opis žiroglavca (razred Enteropneusta), građa 

tijela žiroglavca, krvotok žiroglavca, živčani sustav žiroglavca, razmnožavanja i razvoj žiroglavca. Srodstveni odnos 

Hemichordata i Chordata. Potkoljeno Plaštenjaci (Tunicata, Urochordata): opća svojstva, razred mješčićnice 

(Ascidiacea): oblik tijela, stijenka tijela, predvorna (atrijska šipljina) celom, ždrijelo i probavilo, krvožilni sustav, 

živčani sustav i osjetila, moktračno-spolni sustav i razmnožavanje, embrionalni razvoj, građa i metamorfoza ličinke. 

Predavanje 3: Razred Dvootvorke (Thaliacea) i razred Repnjaci (Appendicullaria, Larvacea) 

Ishodi učenja: Dvootvorke: taksonomija, građa tijela, stijenka tijela, crijevo, krvožilni sustav, živčani sustav, 

razmnožavanje: razmnožavanje salpi (Salpida) i bačvica (Doliolida). Repnjaci: opis tijela, crijevo, krvožilni sustav, 

živčani sustav i osjetila, spolni sustav, svitak, kućivca. Navesti svojstva po kojima su plaštenjaci slični ili različiti od 

ostalih današnjih svitkovaca. 

Predavanje 4: Razred Svitkoglavci (Cephalochordata) 

Ishod učenja: Objasniti tjelesnu organizaciju kopljače (Branchiostoma lanceolatum): vanjski izgled kopljače, koža, 

muskulatura, skelet, živčani sustav i osjetni organi, probavni sustav, celom, krvožilni sustav, ekskretorni sustav, spolni 

sustav. Prikazati osnove embrionalnog razvoja kopljače kao model embrionalnog razvoja svih svitkovaca. Razumjeti 

odnose između nižih svitkovaca i kralježnjaka. 

Predavanje 5: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) 

Ishodi učenja: Upoznavanje s općim morfološkim obilježjima kralježnjaka: regija glave, regija trupa, regija repa, 

neparni i parni ekstremiteti, koža, muskulatura, skelet. 

Predavanje 6: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Upoznavanje s živčanim sustavom i osjetnim organima, probavni sustav, krvožilni sustav, celom, 

ekskretorni sustav, spolni sustav. Potkoljeno Kralježnjaci (Vertebrata, također Craniata): taksonomija i pregled 

povijesnog razvoja. 

Predavanje 7: Nadrazred Ribe (Pisces) 

Ishodi učenja: Upoznavanje s pojmom, sadržajem i razvojem ihtiologije. Navesti osnovna zajednička svojstva glavnih 

skupina riba: besčeljuste (Agnatha, Cyclostomata), hrskavične ribe (Chondrishthiae): prečnouste (Elasmobtanchii) i 

cjeloglavke (Holocephala), koštunjave ribe (Osteichthyes): resoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii). 

Prikazati biološku nraznolikost riba. Prikazati biološku raznolikost jadranske ihtiofaune.

Predavanje 8: Morfologija, građa i funkcija organskih sustava riba 

Ishodi učenja: Upoznati vanjski oblik tijela (12 tipova); tjelesne regije: glava trup, rep; tjelesni otvori; peraje (podjela, 

građa, modifikacije i obilježavanje). Objasniti morfometrijske i merističke karakteristike, formula peraja. Prikazati 

građu i funkciju organskih sustava riba: koža (građa, uloga, produkti kože): oblici građa i formiranje ljusaka, ljuske i 

starost riba, žlijezde u koži riba, obojenost, bioluminiscencija. Skelet riba: skelet hrskavičnih riba – kralješnica, 

lubanja. 

Predavanje 9: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Prikazati građu skeleta peraja hrskavičnih riba. Upoznati građu skeleta koštunjavih riba: kralješnica, 

lubanja, peraje. Prikazati mišićni sustav riba: vrste i građa mišića. 


Ishodi učenja: Prikazati probavni sustav riba: anatomska podjela probavnog sustava, probavne žlijezde, razlika u građi 

probavnog sustava između hrskavičnih i koštunjavih riba. Plivaći mjehur: podrijetlo i odnos prema probavilu, 

prisutnost, veličina, uloga. 


Ishodi učenja: Prikazati dišni sustav riba: građa škrga hrskavičnih i koštunjavih riba. Upoznavanje s krvožilnim 

sustavom riba: građa srca, krvne žile, krv i krvne stanice: tipovi krvnih stanica i njihova uloga, volumen krvi, biološko 

–ekološke osobine krvi, krvotvorni (hematopoetski) organi. 


Ishodi učenja: Upoznati limfni sustav i imunologiju riba. Prikazati živčani sustav riba: podjela živčanog sustava, građa 

(živčana stanica), embrionalni razvoj centralnog živčanog sustava, mozak (dijelovi i funkcija pojedinih dijelova), 

moždinski živci, leđna moždina i leđnomoždinski živci, autonomni živčani sustav. 


Ishodi učenja: Prikazati osjetne organe riba: receptori i njihova podjela. Objasniti primanje i prenošenje podražaja. 

Upoznati osjetilo vida (oko) riba: specifičnosti, adaptivne modifikacije, anatomska građa, funkcija pojedinih 

anatomskih dijelova oka. Detaljniji osvrt na mrežnicu (retinu), njenu građu i funkciju. Prikazati anatomsku građu i 

funkciju osjetila za sluh i ravnotežu (unutrašnje uho, opneni labirint), građa slušnih kamenčića (otoliti) i njihova 

praktična primjena (starost riba). Upoznati osjetilo mirisa riba. 


Ishodi učenja: Upoznavanje osjetila mirisa (nastavak): feromoni, olfaktorni prag, uloga mirisa u životu riba. Prikazati 

anatomsku građu osjetila za okus. Opisati bočnu prugu riba (linea lateralis): smještaj, oblik, građa receptora 

(neuromasti), uloga. Objasniti smještaj, građu i funkciju Lorencinijevih ampula. Spomenuti Savijeve ampule i 

infundibularni organ. 


Ishodi učenja: Upoznati mokraćno-spolni sustav riba: anatomska povezanost mokraćnog i spolnog sustava, oblici 

bubrega kod riba (pronephros, mesonephros) i njihova građa, objasniti strukture glomerul (vanjski i unutrašnji), 

bovmanova čahurica, nefron, opistonephros hrskavičnih riba, regionalna i funkcionalna podjela bubrega koštunjavih 

riba. Pojasniti osmoregulaciju kod hrskavičnih i koštunjavih riba. 


Ishodi učenja: Opisati plodila (gonade) kod riba: razlike u građi plodila između hrskavičnih i koštunjavih riba, navesti 

i objasniti strukture volfova i milerova cijev, lupinska žlijezda, uterus. 

Predavanje 17: Endokrini sustav riba – nastavak 9. 

Ishodi učenja: Dati definiciju i objasniti razliku između egzokrinih i endokrinih žlijezda (sustava). Dati pregled vrsta i 

smještaja, embrionalno podrijetlo, sekreciju i fiziološko djelovanje hormona endokrinih žlijezda. Upoznati detaljnije 

građu i funkciju hipofize. 

Predavanje 18: Osnovni parametri biologije i ekologije riba. 

Ishodi učenja: Objasniti određenost i diferencijaciju spola: gonohoristi, hermatofroditi (istovremeni i neistovremeni 

hermafroditizam), objasniti oblike neistovremenog hermafroditizma: proterandrija i protoginija, pregled vrsta riba 

hermatofrodita Jadranskoh mora. Upoznati načine razmnožavanja riba: biseksualni, hermafroditski, partenogeneza 

(ginogeneza). Prikazati građu jajne stanice riba i oplodnju. 

Predavanje 19: Osnovni parametri biologije i ekologije riba – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Upoznati učestalost i oblike živorodnosti (viviparija) kod riba: oblici aplacentarne viviparije, 

placentarna viviparija. Prikazati reproduktivni ciklus riba i objasniti pojedine faze. Objasniti migracije riba: važnost

poznavanja migracija, počeci markiranja riba, izučavanje migracija riba u Jadranskom moru, klasifikacija migracija: 

potamodromne ili limnodromne migracije, oceanodromne i dijadromne migracije. Objasniti dijadromne migracije: 

katadromne, anadromne i amfidromne migracije. Uzroci migracija. 

Predavanje 20: Mogući pravci prelaska kralježnjaka iz vode na kopno 

Ishodi učenja: Upoznati ribe razreda resoperki u širem smislu (Sarcopterygii): rasprostranjenost, taksonomija, građa i 

funkcija organskih sustava resoperki; podrazred resoperki u užem smislu (Coelacanthimorpha), podrazred (infraclass) 

dvodihalice (Dipnoi), disanje dvodihalica, prilagodbe krvožilnog sustava disanju izvan vode. Prikazati glavne pravce u 

promjeni tjelesne organizacije zbog prelaska iz vode na kopno: prelazak od škržnog na plućno disanje, formiranje 

petoprsne noge kopnenih kralježnjaka, osjetni organi. 

Predavanje 21: Razred Vodozemci (Amphibia) – prvi kopneni kralježnjaci i razred Gmazovi (Reptilia) 

Ishodi učenja: Upoznati samo osnovne značajke razreda vodozemaca i njihovu taksonomiju (jer nemaju predstavnika 

u moru). Razred gmazova: značajke tjelesne građe gmazova – koža i rožnate tvorevine kože, kožne žlijezde, kostur. 

Predavanje 22: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Upoznati živčani sustav, organ sluha, krvožilni sustav, temperaturu tijela i termoregulaciju, urogenitalni 

sustav, razmnožavanje i embrionalni razvoj (prvi amnioti). Objasniti taksonomiju gmazova i svojstva taksonomskih 

grupa: red kornjača (Chelonia, Testudines) s posebnim osvrtom na morskovodice: građa tijela, taksonomija. 


Ishodi učenja: Upoznati vrste kornjača morskovodica: Dermochelis coriacea (por. Dermochelidae), Chelonia mydas, 

Caretta caretta, Eretmochelys imbricata, Lepidochelys olivacea, L. kempii, Natator depressus (por. Cheloniidae). 

Navesti opće podatke o mediteranskim vrstama kornjača. Iskorištavanje, ugroženost i zaštita kornjača morskovodica. 


Ishodi učenja: Upoznati osobitosti reda ljuskaša (Squamata) i njihovu taksonomiju: podred guštera (Lacertilia, Sauria): 

osnovna svojstva i vrsta morska iguana (legvan) Amblyrhynchus cristatus, podred zmija (Ophidia, Serpentes): osnovna 

svojsta, taksonomija i zmije pomorčice. 

Predavanje 25: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 4. i razred Ptice (Aves) 

Ishpdi učenja: Upoznati značajke i taksonomiju reda krokodila (Crocodilia), morski krokodil Crocodilus porosus. 

Razred Ptice (Aves): vanjski oblik tijela, koža, perje, koštani sustav. 

Predavanje 26: Razred Ptice (Aves) – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Upoznati mišićni sustav, probavni sustav, endoktini sustav, dišni sustav, krvožilni sustav , živčani 

sustav i osjetila. 

Predavanje 27: Razred Ptice (Aves) – nastavak 2. 

Ishodi učenja: Upoznati mokračno-spolni sustav, migracije, bioraznolikost i taksonomiju ptica. Morske ptice: 

definicija, redovi Sphenisciformes (pigvinke), Procellariformes (cjevonoske), Pelecaniformes (veslonoške), 

Charadriiformes (šljukarice), njihova taksonomija i svojstva taksona. Dati pregled dosad zabilježenih morskih ptica u 

Hrvatskoj. 

Predavanje 28: Razred Sisavci (Mammalia) 

Ishodi učenja: Upoznati osnovna svojstva organskih sustava sisavaca. Morski sisavci: definicija, evolucija, 

rasprostranjenost (oceanografija i rasprostranjenost morskih sisavaca), staništa, strategije razmnožavanja, migracije, 

hrana i način hranjenja. 

Predavanje 29: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 1. 

Ishodi učenja: Dati opća svojstva i taksonomiju reda kitova (Cetacea): podred kitova usana (Mysticeta): svojstva i 

taksonomija – por. Balaenidae (glatki kitovi), Neobalaenidae (patuljasti kitovi), Balaenopteridae (brazdasti kitovi), 

Eschrichtiidae (sivokitovi); podred kitova zubana (Odontoceti), scojstva i taksonomija: por. Physeteridae (ulješure), 

Kogiidae (patuljaste ulješure), Monodontidae (bijelokitovi), Ziphidae (kljunasti kitovi), Delphinidae (dupini, delfini), 

Phocoenidae (obalne pliskavice), Platanistidae (riječne pliskavice), Iniidae (boto), Pontoporiidae. 

Predavanje 30: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 2. 

Ishodi učenja: Dati opća svojstva, rasprostranjenost i taksonomiju reda sirena (Sirenea). Dati opća svojstva i 

taksonomiju reda zvijeri (Carnivora): morske zvijeri natpor. perajara (Pinnipedia). Ostale morske zvijeri: morske vidre 

(por. Mustelidae, kune), sjeverni (polarni, bijeli) medvjed (por. Ursidae, medvjedi). 

Vježba 1: Morfologija i anatomska građa plaštenjaka (Tunicata) 

Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju i metode, opisati morfološke, anatomske i ekološke značajke mješičnica,

ačvica, salpi i repnjaka. Prikaz cijele mješičnice i sekcija, mikroskopski preparati bačvica, salpi i repnjaka 

Vježba 2: Morfologija i anatomska građa kopljače (Branchiostoma lanceolatum) 

Cilj vježbi je opisati morfološke, anatomske i ekološke značajkama kopljače. Pregled cijele životinje i mikroskopski 

preparati prereza tijela 

Vježba 3: Morfologija i anatomska građa kružnousta (Cyclostomata) 

Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama kružnousta. Pregled 

cijele životinje, dermatoplastični i mikroskopski preparati 

Vježba 4: Morfologija i anatomska građa hrskavičnih riba 

Upoznavanje morfologije i morfometrije hrskavičnih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, građe i funkcije 

unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati 

Vježba 5: Morfologija i anatomska građa koštunjavih riba 

Upoznavanje morfologije i morfometrije koštunjavih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, funkcije i građe 

unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati 

Vježba 6: Određivanje vrsta riba upotrebom ključeva za determinaciju 

Ishod vježbi je upoznavanje i usvajanje metoda za samostalno i precizno određivanja vrsta riba upotrebom ključeva za 

determinaciju, upoznavanje najznačajnijih vrsta riba u Jadranu 

Vježba 7: Metode određivanja starosti riba 

Upoznavanje direktne metode određivanja starosti riba, metode izdvajanja i očitavanja čvrstih struktura na kojima se 

stvaraju zone prirasta te metode određivanja starosti matematičkom analizom dužinske raspodjele populacije 

Vježba 8: Planktonski razvojni stadiji riba 

Upoznavanje morfologije i unutrašnje građe spolnih stanica različitih vrsta riba, opisati oogenezu i spermiogenezu te 

embriološke i ontogenetske razvojne stadije riba, Prikaz dermatoplastičnim i mikroskopskim preparatima 

Vježba 9: Određivanje spola i stadija zrelosti kod riba 

Opisati spolni dimorfizam, građu gonada te određivanje stadija zrelosti makroskopskim i histoloških pregledom 

gonada 

Vježba 10: Hermafroditizam kod riba 

Opisati pojam i tipove hermafroditizma kod riba, upoznati razvojne stadije gonada i najznačajnije hermafroditske vrste 

Vježba 11: Morfologija i anatomija vodozemaca 

Cilj vježbi je pregledno upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama 

vodozemaca sa detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, usne šupljine građe, položaja i funkcije unutrašnjih 

organa, značajki lokomotornog sustava. Prikaz cijele životinje, sekcija, histološki preparati. 

Vježba 12: Morfologija i anatomija gmazova 

Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama gmazova sa 

detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, značajki lokomotornog 

sustava. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i histološki preparati 

Vježba 13: Morfologija i anatomija kornjača 

Prikaz morfologije, anatomije i građe oklopa kornjača sa detaljnijim osvrtom na morske kornjače. Opisivanje i 

determinacija vrsta morskih kornjača zastupljenih u Jadranu. Pregled oklopa, dermatoplastični preparati te umjetni 

modeli. 

Vježba 14: Morfologija i anatomija ptica 

Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama ptica sa detaljnjijm 

osvrtom na građu i sastav perja, krila, kljuna, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, probavnog i 

reproduktivnog sustava, glavnih značajki lokomotornog sustava 

Vježba 15: Morfologija i anatomija sisavaca 

Opisati osnovne morfološke, anatomske i ekološke značajke sisavaca poglavito morskih. Detaljnije će se obraditi 

pokrovni sustav, položaj građa i funkcije unutrašnjih organa, probavni, reproduktivni te lokomotorni sustavi. Sekcija 

glodavca, dermatoplastični i histološki preparati, audio-vizualni materijali 


Ispit iz predavanja se sastoji od dva kolokvija, semestralno po jedan, ili usmenog ispita; studenti koji ne polože jedan 

ili oba kolokvija polažu taj dio, odnosno čitavo gradivo, usmeno tijekom ispitnih rokova. 

Kolokviji se polažu pismeno. Svaki se kolokvij sastoji od 30 pitanje. 

Kriterij ocjenjivanja: 15 točnih odgovora ocjena dovoljan (2)

16 – 20 točnih odgovora ocjena dobar (3) 

21 – 25 točnih odgovora ocjena vrlo dobar (4) 

26 i više točnih odgovora ocjena odličan (5) 

Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik 

vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz pojedinih praktično 

obrađenih jedinica i nastavnog gradiva, pokazati da razumije i vlada pojmovima te biti u mogućnosti komparativno 

opisati organske sustave seciranih organizama. Prolaz na kolokviju je preduvjet za pristup ispitu iz gradiva i 

upisivanju ocjene u indeks. 


Naziv predmeta OPĆA MIKROBIOLOGIJA 



(P/S/V) 

30/0/30 

4 ECTS 

ECTS 

predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS 


laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS 



(označiti X) 





Godina/semestar III. godina / V. semestar 

Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz područja biologije stanice 


Hrvatski 




Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor 

Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, asistent 



Mikroskopski oblici života nalaze se u neizmjernom broju u gotovo svom poznatom okolišu. U svakom okolišu se 

stalno odvijaju procesi razgradnje i sinteze u kojima tvar ne nestaje, nego se samo prevodi iz jednog oblika u drugi, a 

mikroorganizmi, nema dvojbe, pri tome imaju neprocjenjivu ulogu. Mikroorganizmi su nadalje korisni modeli za 

istraživanje različitih procesa u živim sustavima, osobito u području genetike i metabolizma, a posjeduju i mnoge 

osobine koje koriste čovjeku (npr. proizvodnja antibiotika, vitamina, čimbenika rasta kod ljudi, životinja i biljaka). 

Dakle, zbog raširenosti mikrobnog svijeta, njegove raznolikosti, središnje uloge u okolišu i njihove važnosti u našem 

svakodnevnom životu nužno je da se studenti upoznaju s osnovama mikrobiologije kako bi s razumijevanjem mogli 

pratiti sve druge odnose i procese u okolišu. 

Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. 

Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; 

praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom. 


odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predviđenih kolokvija. 


1. Duraković, S. I S. Ređepović, 2002. Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveučilišta u 

Zagrebu), 665 p. 

2. Duraković, S. 1997. Priručnik za rad u mikrobiološkom laboratoriju, Prehrambeno-tehnološki inženjering, Zagreb 

(Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 336 p. 


1. Mayer, R.M., Pepper, I.L. and Gerba, C.P. 2000. Environmental Microbiology, Academic Press, 585 p. 

2. Tortora, G.J., Funke, B.R., Case C.I. 1998. Microbiology, An Introduction. Addison Wesley Longman Inc. 832 p.


Predavanje 1. Definicija mikrobiologije, podjela mikrobioloških disciplina 

Definicija mikrobiologije, područje bavljenja mikrobiologije kao znanosti, najvažniji znanstvenici i otkrića zaslužni 

za razvoj mikrobiologije kao znanstvene discipline. Mikrobni svijet i njegov položaj u prirodi. 

Predavanje 2. Skupine mikroorganizama, zajedničke osobine i razlike 

Koje se sve skupine organizama svrstavaju u mikroorganizme. Zajedničke osobine svih skupina mikroorganizama i 

razlike među skupinama. 

I. Prokariotski mikroorganizmi (Bakterije) 

Predavanje 3. Veličina, oblik i ustrojstvo bakterijskih stanica 

Veličina bakterijskih stanica, odnos veličinskih kategorija različitih mikroorganizama, morfološki oblici bakterija, 

podjela bakterija prema morfološkim oblicima. 

Predavanje 4. Struktura bakterijske stanice 1 

Vanjski slojevi, strukture na vanjskoj površini stanične stijenke: organele za pokretljivost (bičevi, aksijalni filamenti), 

pili, glikokaliks: struktura i funkcija. 


Sastav i osobine stanične stijenke, važnost i uloga stanične stijenke kod bakterija, podjela bakterija prema strukturi 

stanične stijenke na Gram pozitivne i Gram negativne bakterije, bakterije s netipčnim staničnim stijenkama. 


Strukture ispod stanične stijenke: citoplazmatska membrana, sastav i funkcija, mezosomi, razaranje citoplazmatske 

membrane s antimikrobnim agensima, sastav i funkcija citoplazme, jezgrina sfera (nukleoid), ribosomi, uklopine. 

Predavanje 7. Prijenos tvari kroz membrane 

Na koji način voda i hranjive tvari prolaze kroz bakterijske membrane. Pasivni transport: jednostavna difuzija, 

olakšana difuzija, osmoza; aktivni transport: prijenos tvari kroz membrane s mjesta manje koncentracije na mjesto 

veće koncentracije uz utrošak energije i aktivnost enzima. 

Predavanje 8. Spore i pigmenti u bakterija 

Bakterijske endospore i njihovo značenje, struktura endospora, morfološke, biokemijske i fiziološke promjene u tijeku 

sporulacije, otpornost bakterijskih spora, aktiviranje, rast i germinacija spora; pigmenti u bakterija, njihova struktura i 

uloga. 

Predavanje 9. Genetske osobine bakterija 

Bakterije kao haploidni organizmi, rast i razmnožavanje bakterija, plazmidi. Prijenos genetskog materijala među 

bakterijskim stanicama: konjugacija, transdukcija, transformacija. 

Predavanje 10. Fizički i kemijski zahtjevi za rast i aktivnost bakterija 

Podjela bakterija prema potrebama za kisikom, prema izvoru hranjiva, prema pH, temperaturi, osmotskom pritisku i sl. 

Metabolizamske razlike među bakterijama, uzgoj mikroorganizama u laboratorijskim uvjetima, krivulja populacije. 

Eukariotski mikroorganizmi 

Predavanje 11. Skupine eukariotskih mikroorganizama 1 

Razlike u strukturi prokariotskih i eukariotskih mikroorganizama, Mikroskopske gljive: plijesni i kvasci, morfologija i 

sistematika, osobine i uloga u okolišu. 

Predavanje 12. Skupine eukariotskih mikroorganizama 2 

Protisti: heterotrofni protisti (rotozoa) i autotrofni protisti (mikro-alge), struktura, glavne osobine i uloga u okolišu. U 

ovom se dijelu gradiva daje samo pregled ovih skupina mikroorganizama s obzirom da se protisti detaljno studiraju u 

predmetima koji pokrivaju planktonske organizme. 

Predavanje 13. Virusi (bezstanični entiteti) 

Što je virus, kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina, genetički sustav virusa, replikacija virusnih čestica, klasifikacija 

virusa, virusi u okolišu. 

Poglavlje 14. Patogenost mikroorganizama 

Objašnjenje pojma patogenosti, virulencije i čimbenika koji utječu na stupanj patogenosti. 

Predavanje 15. Uloga mikroorganizama u okolišu 1 

Mikroorganizmi u procesima fotosinteze, razgradnje organske tvari i pretvorbi organske tvari u anorgansku, kruženje 

biogenih elemenata. Mikroorganizmi u životu ljudi. Najvažnija dostignuća u mikrobiologiji. 

LABORATORIJSKE VJEŽBE

Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odrađuju samostalno nakon uvodnih 

predavanja i uz nadzor za vrijeme izvođenja vježbi: 

Vježba 1. Uvod u laboratorijski rad 

Upoznavanje studenata sa laboratorijskom praksom, upoznavanje s aparaturom s kojom će se koristiti za vrijeme 

trajanja vježbi. Metode sterilizacije. 

Vježba 2. Izrada mikroskopskih preparata i bojenje mikrobnih stanica 

Izrada mikroskopskih preparata za pregledavanje mikroorganizama pod mikroskopom. Različite tehnike bojanja 

mikroorganizama: jednostavna i složena bojanja, bojanje po Gramu 

Vježba 3. Vrste i priprema hranjivih podloga za uzgoj mikroorganizama 

Što su hranjive podloge, u kojim oblicima se koriste, čemu služe i na koji način se pripremaju. Čuvanje hranjivih 

podloga nakon pripreme i sterilizacije. 

Vježba 4. Inokulacija (nacjepljivanje) mikroorganizama na hranjive podloge 

Metode inokulacije mikroorganizama na različite vrste hranjivih podloga (čvrste i tekuće): metoda izlijevanja, metoda 

razmaza, metoda uboda.. 

Vježba 5. Uzgojne osobine mikroorganizama 

Uzgoj mikroorganizama na različitim vrstama hranjivih podloga i praćenje osobina rasta u svrhu njihove 

determinacije. 

Vježba 6. Presađivanje i iščišćavanje mikroorganizama sa hranjivih podloga 

Postupak presađivanja izraslih kolonija mikroorganizama, te postupak iščišćavanja izraslih kultura mikroorganizama 

u svrhu dobijanja čiste kulture. 

Vježba 7. Metode određivanja brojnosti bakterija 

Određivanje brojnosti bakterija indirektnom metodom brojanja izraslih kolonija na hranjivim podlogama brojačem 

kolonija i direktnom metodom brojanja bakterija na epifluorescentnom mikroskopu. 

Vježba 8. Biokemijska aktivnost mikroorganizama 

Uzgojem bakterija na različitim selektivnim i diferencijalnim hranjivim podlogama prate se nastale kemijske i fizičke 

promjene na podlogama uslijed biokemijske aktivnosti bakterija na osnovi kojih se dređuju različite fiziološke skupine 

bakterija. 

Vježba 9. Izvanstanična enzimatska aktivnost 

Inokulacijom bakterija metodom razmaza i izlijevanja na diferencijalne hranjive podloge određuje se posjedovanje 

hidrolitičkih izvanstaničnih enzima pomoću kojih bakterije razgrađuju kompleksne molekule (polisaharide, lipide i 

proteine) u njihovom okolišu 

Vježba 10. Antimikrobna djelovanja različitih kemijskih agensa 

Određivanje utjecaja različitih antimikrobnih agensa (dezinficijensi i antiseptici) na rast bakterija na diferencijalnim 

hranjivim podlogama disk difuzijskom metodom (Kirby-Bauer test). 

Vježba 11. Mikrobiologija mlijeka i mliječnih proizvoda 

Izolacija bakterija koje se nalaze u mlijeku i koriste u tehnologiji priprave mliječnih proizvoda. Izrada mikroskopskih 

preparata za metodu mikroskopije i Gram bojanje bakterija mlijeka i mliječnih proizvoda. 

Vježba 12. Kvasci 

Inokulacija kvasca na hranjive podloge metodom razmaza i praćenje karakteristika rasta kolonija kvasca na hranjivim 

podlogama. Postupak jednostavnog bojanja stanica kvasca i priprema preparata za metodu mikroskopije. 

Vježba 13. Izolacija bakterija s kože 

Izolacija i određivanje kulture bakterija koje žive na ljudskoj koži metodom razmaza na diferencijalnim i selektivnim 

hranjivim podlogama. 

Vježba 14. Izolacija bakterija s krutih površina 

Izolacija i određivanje brojnosti bakterija na krutim površinama metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih 

hranjivih podloga. 

Vježba 15. Ispitivanje učinkovitosti pranja ruku sapunom i četkom 

Određivanje broja bakterija izoliranih s ruku metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga prije 

i poslije pranja ruku sapunom i četkom. 


Do konačne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra 

polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi

Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% pitanja iz svakog pojedinačnog testa. 

Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za formiranje konačne ocjene. 

Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i konačna ocjena se formira na sljedeći način: 

90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5) 

80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4) 

70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3) 

60-69% riješenih pitanja iz testova – dovoljan (2) 

< 60% - student nije zadovoljio 

Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u 

istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja 

se brišu. 

Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje konačne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz cijelog gradiva 

u terminima ispitnih rokova, na način da mogu birati polaganje završnim testom koji obuhvaća cijelo gradivo ili 

usmenim ispitom. 




Naziv predmeta EVOLUCIJA 



(P/S/V) 

30/0/0 

ECTS 


3 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije) 



(označiti X) 







Položeni predmeti iz područja botaničke i zoološke sistematike, te predmeti Biologija 

stanice i Genetika 







Voditelj 


- 



Cilj predmeta: Razviti svijest u studenata da evolucija nije samo teorija nego znanstvena činjenica utemeljena na 

ogromnim količinama matrijalnih dokaza iz različitih znanstvenih disciplina (biologija, fizika, kemija, paleontologija, 

geologija, antropologija i druge). Znati osnovne činjenice i zakonitosti razvoja živog svijeta. Upoznati studente s 

najnovijim otkrićima iz područja molekularne evolucije. Dobivena znanja nužna su za integrativno razumijevanje 

biologije kao znanstvene discipline, te izgradnju znanstveno-utemeljenog shvaćanja razvoja života na Zemlji. 


pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. 

Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati predavanja, čime ostvaruje pravo 

potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismeni ispit. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca 

„Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. S obzirom na Sveučilišni Pravilnik o studijima i sustavu 

studiranja, studentu su dozvoljena tri izostanaka s predavanja. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će 

biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na 

Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija.


1. Puizina, J. 2012: Evolucija - web nastavni materijali. 

2. Kalafatić M. 1998: Osnove biološke evolucije, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Časopis Priroda, 1998. Zagreb 


1. Mark Ridley: Evolucija: klasici i suvremene spoznaje, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004. 

2. Richard Dawkins: Najveća predstava na Zemlji, Izvori, 2008 

3. Richard Dawkins: Sebični gen. Izvori, 1997. 

4. Geoffrey Miller: Razum i razmnožavanje. Kako je izbor partnera oblikovao evoluciju ljudske naravi. Algoritam, 

Zagreb, 2007. 

5. Matt Ridley: Genom. Izvori, 1997. 

6. Brian Sykes: Sedam Evinih kćeri. Naklada Zadro. Zagreb 2002. 

7. Brian Sykes: Adamovo prokletstvo - budućnost bez muškaraca, Algoritam, Zagreb, 2006. 


Predavanje 1. Povijesni pregled evolucijskih misli, Darwinov život i selekcijska teorija (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti važnost evolucije u okviru biologije te šire u društvu za formiranje znanstveno-utemeljenog 

shvaćanje razvoja života na Zemlji. Znati povijesne činjenice o životu i radu Charlesa Darwina, te znati Darwinovu 

teoriju prirodnog odabira. Znati za protuevolucijske ideje kreacionizma i inteligentnog dizajna. 

Predavanje 2. Moderna evolucijska sinteza. Teorija o isprekidanim ravnotežama (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati kako se Darwinova selekcijska teorija uklopila i u suvremenu biološku znanost i kako suvremena 

istraživanja podupiru tu teoriju. Znati da teorija o isprekidanim ravnotežama modificira poimanje tempa evolucije 

(nejednak i diskontinuiran, umjesto jednolikog, kontinuiranog), te da to značajnije ne mijenja Darwinovu teoriju. 

Predavanje 3. Paleontološki dokazi evolucije, film (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati kako nastaju fosili, kako im se određuje starost. Znati glavne kategorije fosila (razvojni nizovi, 

prijelazni oblici) te najvažnije suvremene žive fosile. Znati interpretirati rezultate dokumentarnog filma o pronalasku 

novog fosila Darwinius massileae ('Ida'). 

Predavanje 4. Usporedbeno-anatomski, biogeografski i fiziološki dokazi evolucije (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati na koji način usporedbeno anatomski dokazi podupiru teoriju evolucije (homologni, analogni, 

rudimentarni organi, atavizmi, usavršavanje organa). Znati važnost biogeografskih dokaza evolucije koji svjedoče da 

je razvoj života tijesno povezan s geološkim promjenama na Zemlji. Znati navesti osnovne specifičnosti flore i faune 

za šest temeljnih zoogeografskih područja,te specifičnosti otočkih flora i fauna. Znati da su temeljni fiziološki procesi 

(asimilacije i disimilacije) zajednički i visoko srodni među srodnim skupinama živih bića na Zemlji. Znati kako razvoj 

embrija različitih skupina živih bića odražava evolucijski tijek. 

Predavanje 5. Molekularno-biološki i genetički dokazi evolucije (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati molekularne mehanizme evolucije genoma. Znati da se na temelju primarne strukture molekula 

DNA i proteina može odrediti sistematsko-taksonomska pozicija te rekonstruirati filogenetski podrijetlo različitih 

skupina živih bića. Znati metode istraživanja nukleinskih kiselina i proteina, metode izrade filogenetskih stabala, 

poznavati koncept molekularnog sata, Kimurine teorije neutralnih mutacija. 

Predavanje 6. Živi svijet u prošlosti (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati geološku skalu vremena, njezinu razdiobu na eone, ere, periode i epohe. Za svako razdoblje znati 

glavna obilježja flore i faune. Znati približno vrijeme pojave, ekspanzije i nestanka glavnih skupina živih bića na 

Zemlji. 

Predavanje 7. Velika izumiranja (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati paleontološke, geološke i druge metode kojima je dokazano pet velikih izumiranja u posljednjih 

500 milijuna godina. Znati razdoblje događanja, vjerojatne uzroke i posljedice tih izumiranja. Znati materijalne dokaze 

udarca meteorita u Zemlju. Razumjeti posljedice recentnog izumiranja za koje je odgovoran čovjek. 

Predavanje 8. Postanak planeta Zemlje i početci života na Zemlji (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati znanstveno-prihvaćeno tumačenje postanka planeta Zemlje, njezinog postepenog geološkog 

razvoja, stvaranja preduvjeta za pojavu prvih oblika života. Poznavati najstarije materijalne (paleontološke) oblike 

života na Zemlji, njihovu starost, nalazišta. 

Predavanje 9. Abiogenetska sintez organske materije (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati razvoj žive prirode iz nežive, kemijska evolucija. Nastanak prvih makromolekularnih sustava.

Nastanak prvih protobionata 

Predavanje 10. RNA svijet (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati najnovija otkrića iz područja RNA biologije te implikacija tih otkrića za evoluciju i nastanak 

prvog genetičkog materijala. 

Predavanje 11. Revizija molekularne sistematike i novo razvojno stablo živog svijeta (1 sat) Evolucija 

metaolizma i endosimbiontska teorija o postanku eukariotske stanice (1 sat) 

Ishodi učenja: Znati promjenu sistematike temeljene na podjeli živih bića u dva carstva (prokarioti i eukarioti) u 

sistematiku temeljenu na podjeli živih bića na tri carstva (eubakterije, arhebakterije i eukarioti) do koje je došlo nakon 

primjenom molekularno-genetičkih metoda u istraživanjima odnosa među živim bićima. Znati posebitosti molekularne 

strukture i ekologije arhebakterija. Znati evoluciju metabolizma (od primitivnijih anaerobnih do novijih aerobnih 

mehanizama proizvodnje energije). Znati pojavu fotosinteze, autotrofnih organizama i njihovog značaja za razvoj 

ostalih oblika života na Zemlji. Znati endosimbiontsku teorija o podrijetlu eukariotskih stanica, te glavne materijalne 

dokaze te teorije. 

Predavanje 12. Pokretačka sila evolucije 1. – varjabilnost živih bića (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati mehanizme nastanka varjabilnosti živih bića na Zemlji (mutacije, duplikacije, rekombinacije, 

transpozicije, promjene frekvencije alela, genetički drift, poliploidija) 

Predavanje 13. Pokretačka sila evolucije 2. – prirodna selekcija. Specijacija (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati mehanizme prirodne i seksualne selekcije, te njihovu važnost u procesima nastanka novih vrsta 

(specijacija) i njihovih ekoloških adaptacija. Znati različite koncepte vrsta, tipove specijacija. 

Predavanje 14. Evolucija čovjeka (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti da je čovjek kao i sva ostala živa bića na Zemlji rezultat dugotrajne biološke evolucije, te da 

mu prethodi mnoštvo starijih , danas izumrlih, oblika. Razviti prirodo-znanstveni pogled na svijet i život, utemeljen na 

rezultatima paleontoloških, molekularno-bioloških i mnogih drugih znanstvenih istraživanja. Znati karakteristike i 

srodnost čovjeka ostalim primatima. Znati najstarije čovjekolike fosilne vrste (Ardipithecus, Australopithecus), 

obilježja njihovih kostura, pojavu bipedalnosti. Znati najstarije predstavnike roda Homo (H. habilis, H. erectus, H. 

ergaster, H neanderthalensis, H. floresiensis), znati promjene u volumena mozga, obilježjima kostura, migracijama, 

nastambama, prehrani, načinu života. 

Predavanje 15. Evolucija čovjeka (1 sat), film o životu neandertalaca (1sat) 

Ishodi učenja: Znati glavne rezultate analiza mitohondijske DNAu suvremenih ljudi i neandertalaca, koncept 

mitohondrijske Eve i Y kromosom Adama. Znati glavna otkrića proizišla iz sekvenciranja genoma neandertalaca i 

njegove usporedbe s genomom suvremenog čovjeka. Shvatiti utjecaj tih rezultata na razumijevanje evolucije 

suvremenog čovjeka. Znati monocentričnu, 'Out of Africa' teoriju o nastanku i migracijama prvih pripadnika H. 

sapiens. Razumjeti raznolikosti među suvremenim ljudima, razlike u pigmentaciji kože i drugim fenotipskim 

karakteristima, koncept rasa. 


Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100): 






Provjera znanja gradiva vrši se putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje, 

opisivanje i označavanje na slici, te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem 

polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi 

mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na 

postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita. 

Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu. 


Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i 

telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i 

Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni 

web materijal.

Naziv predmeta MOLEKULARNA BIOLOGIJA 



30/0/30 

(P/S/V) 

ECTS 

4 ECTS (30 sati predavanja + 60 sati učenja = 3 ECTS i 30 sati laboratorijskih vježbi = 1 

(uz obrazloženje) ECTS) 



(označiti X) 






Preduvjeti za upis Položen ispit iz kolegija Biologija stanice. 







Voditelj vježbi Željka Trumbić, dipl.ing., asistent 



Cilj predmeta: Omogućiti studentima stjecanje temeljnih spoznaja o strukturi i funkciji biološki važnih 

makromolekula, nukleinskih kiselina i proteina. Tijekom predavanja studenti će biti upoznati sa procesima mutacija i 

popravka DNA, rekombinacije, replikacije, transkripcije, translacije te rekombinantnom DNA tehnologijom i njenom 

primjenom u medicini, biologiji i biotehnologiji. Na praktičnim vježbama studenti će razviti vještine samostalnog 

izvođenja osnovnih eksperimentalnih postupaka u molekularnoj biologiji. Znanja stečena u ovom kolegiju 

omogućavaju daljnje razumijevanje fiziologije, biokemije, biotehnologije i ekologije. 


pomagala i računalo, te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu. 

Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 10 

studenti samostalno izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju, a vježbe 

11 i 12 se sastoje od samostalnog rješavanja zadataka i problema uz audio vizualna pomagala te se izvode u 

predavaonicama. Studenti su dužni ponijeti laboratorijsku kutu, skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator na 

praktičnu nastavu. 

Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i 

praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela. 

Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. 

S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i tri izostanaka s predavanja. 

Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna 

prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). 

U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno 

opravdanje predstojniku studija. 


1. Puizina, J. 2012: Uvod u molekularnu biologiju, web nastavni materijali 

2. Cooper, G.M., Hausman, R.E., 2010: Stanica-molekularni pristup. Peto izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 2010 

3. Puizina, J. 2005: Praktikum iz molekularne biologije, Interna skripta. 


1. Alberts, B., D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts & J. Watson: Molecular Biology of the Cell. Četvrto izdanje. 

Garland Publishing, New York, 2004. 

2. Lodish, H., Baltimore, D., Berk, A., Zipursky, S.L., Matsudaira, P., Darnell, J: Molecular Cell Biology. (Peto 

izdanje). Scientific American Books, W.H.Freeman & Co. New York, 2003. 

3. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000. 

4. Delić, V.: Genetičko inženjerstvo u biotehnologiji (Osnove manipulacije genima). Interna skripta. Prirodoslovnomatematički 

fakultet, Zagreb, 1997.

5. Wilson, J., Hunt, T.:Molecular Biology of the Cell (4th edition)- A problems approach. Garland Science, New 

York, 2002. 


Predavanje 1. Uvod u područje istraživanja molekularne biologije; Temeljni modelni organizmi; Važnost 

slabih (nekovalentnih) veza u biološkim sustavima; Online baze podataka. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati makromolekule i biološke procese koje istražuje molekularna biologija. Upoznati se sa 

značajkama temeljnih modelnih organizama u molekularnoj biologiji: bakterije Escherichia coli, virusa, pupajućeg, 

Saccharomyces cerevisiae, i cijepajućeg kvasca, Schizosaccharomyces pombe, oblića Caenorhabditis elegans, vinske 

mušice Drosophila melanogaster, uročnjaka Arabidopsis thaliana, zebraste ribice Danio rerio, miša Mus musculus te 

napraviti usporedbu sa genomom čovjeka. Razumjeti vodikove, Van der Waalsove i ionske veze te hidrofobne sile i 

važnost tih slabih kemijskih veza u biološkim sustavima. Poznavati glavne biomedicinske online baze podataka i 

bioinformatičke metode njihovog pretraživanja i korištenja (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/, http://google.scholar. com i 

slične baze). 

Predavanje 2. Kemijski sastav i struktura DNA (deoksiribonukleinske kiseline). (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati povijesne činjenice vezane za otkriće strukture DNA molekule. 

Znati kemijske strukture fosfatne kiseline, šećera i dušikovih baza u sastavu DNA i RNA, te na koji način i kojim 

kemijskim vezama sudjeluju u formiranju nukleotida i polinukleotidnih lanaca. Znati model dvolančane uzvojnice 

DNA. 

Predavanje 3. DNA kao molekula nasljeđa. DNA replikacija. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati i analizirati eksperimente koji su ukazali na to da je DNA molekula nositelj nasljednih svojstava. 

Upoznati se sa semikonzervativnim modelom DNA replikacije te znati na koji način replisom sudjeluje u njenom 

izvođenju. Razumjeti posebitosti replikacije prokariota i eukariota. Razumjeti posebnosti replikacije telomera i 

njihovog utjecaja na stanične diobe. 

Predavanje 4. Mutacije DNA. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati što su mutacije, osnovnu podjelu na mikro- i makromutacije, znati njihove posljedice na 

strukturu DNA i proteina. Razumjeti mehanizme nastanka mutacija (spontanih i induciranih). Znati kako pušenje, 

toksini i razna zračenja uzrokuju mutacije. 

Predavanje 5. Popravak DNA. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati mehanizme popravka kojima stanice odgovaraju na oštećenja u DNA molekuli: fotoreaktivacija, 

djelovanje enzima alkil-transferaze, bazni i nukleotidni ekscizijski popravak, „mismatch repair“, popravak sklon 

greškama, SOS odgovor, postreplikacijski popravak, popravak dvolančanih lomova DNA i specifičnosti DNA 

popravka u bakterije Deinococcus radiodurans. Upoznati se s bolestima koje nastaju kao posljedica deficitnog 

popravka DNA. 

Predavanje 6. Rekombinacija DNA. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati što je rekombinacija te objasniti modele homologne i nehomologne rekombinacije, gdje i kada se 

one javljaju. Znati proteine i molekularni mehanizama homologne rekombinacije u eukariota. Upoznati se sa 

procesima prijenosa genetičkog materijala i rekombinacije u bakterija: konjugacija, transdukcija i transformacija. 

Predavanje 7. Transkripcija. (2 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti i znati objasniti transkripciju i centralnu dogmu molekularne biologije. Znati strukturu i 

tipove RNA (ribonukleinska kiselina) molekule. Znati na koji način se transkripcija izvodi i koji enzimi imaju ključnu 

ulogu. Razumjeti posebitosti i kontrolu transkripcije u prokariota i eukariota. 

Predavanje 8. Dorada i promet RNA. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati procese dorade i obrade krajeva ribosomskih, glasničkih i transportnih RNA molekula. Uočiti 

razlike između dorade RNA kod prokariota i eukariota. Znati objasniti što su introni i egzoni, „splicing“ i alternativno 

prekrajanje. 

Predavanje 9. Sinteza proteina. (2 sata) 

Ishodi učenja: Dobiti detaljan uvid u strukturu ribosoma te ribosomske i transportne RNA. Razumjeti karakteristike 

genetičkog koda ili šifre. Znati procese i faktore inicijacije, elongacije i terminacije translacije (sinteze proteina). Znati 

postranslacijske modifikacije te razgradnju proteina. 

Predavanje 10. Tehnologija rekombinantne DNA: Genetičko inženjerstvo. (2 sata) 

Ishodi učenja: Upoznati se sa svojstvima i ulogom koju restrikcijske endonukleaze imaju u proizvodnji 

rekombinantnih DNA molekula. Znati postupke u izradi cDNA knjižnice.

Predavanje 11. Tehnologija rekombinantne DNA: Vektori. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati ulogu i tip vektora koji se koriste u rekombinantnoj DNA tehnologiji: plazmidi, virusi, kozmidi, 

bakterijski (BAC) i kvaščev (YAC) umjetni kromosom. 

Predavanje 12. Tehnologija rekombinantne DNA: Transformacija bakterijskih stanica i elektroforeza 

nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati principe transformiranja bakterijskih stanica. 

Znati na koji se način izvodi elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina u agaroznim i poliakrilamidnim gelovima te 

koji čimbenici utječu na nju. 

Predavanje 13. Tehnologija rekombinantne DNA: Umnožavanje fragmenta DNA lančanom reakcijom 

polimerazom (PCR) i Real-time PCR. Sekvenciranje nukleinskih kiselina. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati način i preduvjete izvođenja PCR reakcije te praktičnu primjenu. Upoznati se sa Real-time PCR 

tehnikom. Razumjeti tehnike određivanja primarnog slijeda DNA (sekvenciranje). Znati analizirati kromatograme. 

Predavanje 14. Tehnologija rekombinantne DNA: Detekcija nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata) 

Ishodi učenja: Usvojiti principe detekcije nukleinskih kiselina putem hibridizacijskih metoda Southern i Northern 

blota, hibridizacije „in situ“ te DNA mikročipova. Znati osnove detekcije proteina metodom Western blot, 

imunoprecipitacija i imunofluorescencija. 

Predavanje 15. Prijenos gena u biljke i životinje. Mutageneza, unošenje mutacija i ometanje genske ekspresije. 

(2 sata) 

Ishodi učenja: Znati metode unosa strane DNA u životinjske i biljne stanice. Razumjeti prolaznu i stabilnu ekspresiju 

te principe proizvodnje transgeničnih miševa. Znati karakteristike Ti plazmida i proizvodnju transgeničnih biljaka. 

Znati način unošenja mutacija putem mutageneze pomoću sintetičkih oligonukleotida i homologne rekombinacije. 

Znati tehnike protusmislene RNA, RNA interferencije, te izravne inhibicije proteina. 

Vježba 1. Priprema otopina, pufera i hranjivih podloga. (4 sata) 

Ishodi učenja: Pripremiti otopine određene koncentracije i pH potrebne za izvođenje vježbi. Izračunati koncentracije, 

količine, mase i volumene potrebnih sastojaka za pripremu otopina. Samostalno raditi s analitičkom vagom, phmetrom, 

magnetskom miješalicom. Znati princip rada autoklava i važnost sterilnosti otopina i posuđa. Pripremiti krutu 

Luria-Bertani podlogu s antibiotikom. 

Vježba 2. Izolacija genomske DNA iz biljnog tkiva. (4 sata) 

Ishodi učenja: Znati principe, osnovne korake i ulogu pojedinih kemikalija u izolaciji DNA. Shvatiti važnost 

maceracije biljnog tkiva radi oslobađanja DNA iz biljne stanice i način očuvanja kemijske strukture DNA u uvjetima 

in vitro (optimalan pH, inaktivacija nukleaza, izbjegavanje neželjenih interakcija DNA u netopljive komplekse). Znati 

izdvojiti DNA od ostalih staničnih sastojaka metodom ekstrakcije u smjesi organskih otapala (znati koristiti se 

mikropipetama i centrifugom). Znati istaložiti DNA u smjesi soli i alkohola, primjenom centifugiranja. Znati pročistiti 

DNA otopinama alkohola, znati pohraniti i čuvati DNA kroz duži vremenski period. 

Vježba 3. Elektroforeza nukleinskih kiselina na gelu agaroze. (4 sata) 

Ishodi učenja: Razumjeti princip agarozne gel elektroforeze (pokretljivost nukleinskih kiselina u električnom polju), 

te postupak na koji se ona izvodi. Pripremiti 1% agarozni gel u 1 X TAE puferu s etidijevim bromidom. Pripremiti 

uzorke za nanošenje na gel, pravilno nanijeti uzorke na gel, spojiti aparaturu (elektrode kadice s izvorom napajanja). 

Vizualizirati rezultate gel elektroforeze na UV transiluminatoru, znati slikati gel i razviti sliku. Interpretirati rezultate. 

Vježba 4. Umnožavanje fragmenata DNA lančanom reakcijom polimerazom (PCR). (4 sata) 

Ishodi učenja: Znati princip izvođenja PCR reakcije, komponente od kojih se sastoji reakcijska smjesa te princip rada 

uređaja (termociklera). Izračunati i pripremiti reakcijsku smjesu (master mix) za umnožavanje dijela ribosomske DNA 

regije u genomskoj DNA iz biljnog materijala izoliranog u prvoj vježbi. Znati podesiti termocikler i izvesti PCR 

reakciju. Uspješnost reakcije provjeriti gel elektroforezom u 1% gelu agaroze, snimiti gel. Uspješne produkte izrezati 

iz gela, izvagati i pohraniti na -20°C. 

Vježba 5. Pročišćavanje molekula DNA iz fragmenta gela agaroze. (1 sat) 

Ishodi učenja: Upoznati se sa principom pročišćavanja DNA otopine putem kolona sa silika matriksom, koji se 

temelji na povezivanju DNA s aktivnom tvari iz matriksa, dok nečistoće prolaze kroz kolonu. Otopiti izrezani komadić 

agaroznog gela s umnoženim DNA fragmentom, te smjesu pročistiti ispiranjem i eluiranjem preko kolona sa silika 

matriksom. 

Vježba 6. Ugradnja PCR fragmenta u plazmidni vektor. (1 sat)

Ishodi učenja: Znati osnove kloniranja fragmenta DNA u plazmidnom vektoru (ugradnja fragmenta DNA i njegova 

ligacija pomoću DNA ligaze). Pomiješati pročišćeni DNA fragment iz prethodne vježbe s plazmidom i inkubirati 30 

min na sobnoj temperaturi. 

Vježba 7. Transformacija kemijski kompetentnih stanica Escherichie coli. (1 sat) 

Ishodi učenja: Znati principe unošenja strane DNA u stanicu domaćina te postizanja kompetentnog stanja u bakterija. 

Transformirati kompetentne bakterijske stanice plazmidom pripremljenim u prethodnoj vježbi uz pomoć „heat shock“ 

metode i oporaviti bakterijske stanice u tekućem LB mediju. 

Vježba 8. Selekcija uspješno transformiranih bakterijskih klonova. (1 sat) 

Ishodi učenja: Razumjeti selekciju bakterijskih klonova uspješno transformiranih rekombinantnim plazmidom putem 

bijelo-plave selekcije – rezultata ’insercijske inaktivacije '. Razumjeti važnost i ulogu antibiotika, X-gala i IPTG-a. Na 

krute podloge s antibiotikom pripremljene u prvoj vježbi dodati X-gal i transformirane bakterijske stanice te inkubirati 

na 37°C preko noći. 

Vježba 9. Izolacija plazmidne DNA iz bakterijskih stanica. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati karakteristike dobrih vektora. Bioinformatičkim metodama rekonstruirati restrikcijsku kartu 

plazmida i odabrati potrebnu restrikcijsku nedonukleazu. Znati principe izolacije plazmidne DNA uz pomoć lužnatog 

SDS-a i kalijevog acetata. Izolirati plazmidnu DNA iz prethodno transformiranih i odabranih te preko noći 

namnoženih bakterijskih klonova uz pomoć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata. 

Vježba 10. Razgradnja DNA restrikcijskim enzimima radi provjere uspješnosti kloniranja. (2 sata) 

Ishodi učenja: Znati karakteristike restrikcijskih endonukleaza. Razumjeti elektroforetsku pokretljivost DNA molekula 

različitih konformacija. Prethodno izoliranu plazmidnu DNA razgraditi enzimom EcoRI. Rezultate analizirati gel 

elektroforezom u 1% gelu agaroze. 

Vježba 11. Sekvenciranje DNA. (3 sata) 

Ishodi učenja: Znati princip određivanja primarne strukture DNA Sangerovom dideoksi metodom. Primijeniti 

usvojeno znanje na rješavanje zadataka i analiziranje autoradiograma i kromatograma. 

Vježba 12. Zadaci iz područja rekombinantne DNA tehnologije. (3 sata) 

Ishodi učenja: Steći spoznaje o primjeni restrikcijskih enzima i plazmida u rekombinantnoj DNA tehnologiji. Riješiti 

zadatke iz rekombinantne DNA tehnologije. Izraditi jednostavne restrikcijske karte. 


70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim 

vježbama. 

Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)): 






Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, 

nadopunjavanje, opisivanje, označavanje na slici i triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje 

omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom 

semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih 

odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih 

zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti 

minimalno 55% ispita. 

Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od zadataka na 

zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te s računskim operacijama. Postotak uspješno 

riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz praktičnih vježbi (max = 30). U slučaju da 

je student više puta izašao na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Student je 

dužan riješiti minimalno 60% ispita. 

Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi. 

Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi prije početka nastave će dobiti 1% na ispitu. 

Stopostotno pohađanje praktične nastave će se vrednovati s 2% na ispitu. 


Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima na kolegiju putem elektronske

pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije 

mora i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni 

nastavni web materijal. 

Naziv predmeta BIOKEMIJA 



(60/30/45) 

(P/S/V) 

ECTS 

6 ECTS bodova: 4 ECTS boda za predavanja, 1 ECTS bod za seminar, 1 ECTS bod za 

(uz obrazloženje) vježbe 



(označiti X) 





Godina/semestar III. godina/V. i VI. semestar 

Preduvjeti za upis Odslušan predmet Organska kemija 


mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski 



Voditelj 

Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović 




Studenti se upoznaju s općim principima biokemije. Stečena znanja im omogućuju razumijevanje fizikalnih pojava i 

kemijskih procesa u živom svijetu. 

Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi. 

Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s 

više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita. 


1. Lubert Stryer, Biokemija, 1991, Školska knjiga Zagreb 

2. Robert K. Murray, David A Bender, Kathleen M. Botham, Peter J. Kennelly, Victor W. Rodwell, P. Anthony Weil, 

Harperova ilustrirana biokemija, 2010, Medicinska Naklada Zagreb 

3. Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Biokemija I i Biokemija II (recenzirani nastavni materijal) 


1. Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer, Biochemistry, 6th Ed., 2006, W. H. Freeman and Co. 

2. Donald Voet, Judith G. Voet, Charlotte W. Pratt, Fundamentals of Biochemistry, 3rd Ed., 2005, John Wiley & Sons, 

Inc. 


Predavanje 1. Uvod u biokemiju 

Molekulske osnove života, morfološka jedinica - stanica, hijerarhijska organizacija, zajednička obilježja živog svijeta, 

građevne jedinice. 

Predavanje 2. Voda 

Struktura vode, polarnost, prozirnost, agregatna stanja, vodikove veze, voda kao otapalo, hidrofobne interakcije, 

elektroliti, puferi, hidroliza, ionske veze. 

Predavanje 3. Termodinamika bioloških sustava 

I i II. zakon termodinamike, izolirani, zatvoreni i otvoreni sustavi, dinamička ravnoteža, ustaljeno stanje. 

Predavanje 4. Aminokiseline i peptidi 

Struktura aminokiselina, relativna konfiguracija, kiselo-bazna svojstva, peptidna veza, primjeri biološki aktivnih 

peptida. 

Predavanje 5. Proteini 

Uloge proteina, poveznica između strukture i funkcije, primarna, sekundarna, tercijarna i kvaterna struktura proteina,

vlaknasti proteini kolagen, keratin, fibroin, globularni proteini, denaturacija proteina. 

Predavanje 6. DNA 

Građa DNA, vodikove veze, parovi baza, temperatura mekšanja, topoizomeraze. 

Predavanje 7. Replikacija 

Semikonzervativna replikacija, DnaA i DnaB proteini, stvaranje replikacijskih rašlji, SSB proteini, DNA polimeraza, 

primaza, ligaza, replikacija tromog i vodećeg lanca, egzonukleazna aktivnost DNA polimeraze, telomeraze, mutageni, 

pirimidinski dimeri i popravak. 

Predavanje 8. Transkripcija 

Promotor, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, lac operon i trp operon, 

kapa zaštita, poliA rep, izrezivanje introna. 

Predavanje 9. Translacija 

tRNA, ribosom, aktivacija aminokiselina, inicijacijski kompleks, elongacija, faktori otpuštanja, stvaranje peptidne 

veze, inhibitori translacije. 

Predavanje 10. Posttranslacijska modifikacija 

Uvijanje proteina, šaperoni i heat shock proteini, ubikvitinacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem, 

sinteza i isporuka membranskih, sekretornih, jezgrinih i mitohondrijskih proteina. 

Predavanje 11. Membrane 

Građa membrane, zasićene i nezasićene masne kiseline, trans masne kiseline, fosfolipidi, glikolipidi, triacilgliceroli, 

kolesterol, fluidnost membrane, asimetrija membrane, utjecaj temperature na svojstva membrane, transmembranski, 

periferni i integralni proteini. 

Predavanje 12. Prijenosni sustavi 

Jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom, aktivni prijenos, K + ,Na + - 

ATPaza, Ca 2+ -ATPaza, H + -ATPaza, želučana kiselina, sekundarni aktivni prijenos, Na-glukoza simport. 

Predavanje 13. Hemoglobin i mioglobin 

Uloga Hb i Mb, topljivost plinova u tekućinama, hem, globinski lanac, struktura Hb i Mb, alosterička kooperativnost, 

vezanje i prijenos kisika, utjecaj CO, Bohov učinak, utjecaj CO2, H + , BPG na afinitet Hb za kisik, fetalni Hb, srpasta 

anemija. 

Predavanje 14. Enzimi, vitamini i koenzimi 

Katalitička moć, specifičnost, nomenklatura enzima, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski 

katalizirane reakcije, Km, Vmax, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Vitamini topljivi u vodi, vitamini topljivi u 

mastima. 

Predavanje 15. Regulacija enzimske aktivnosti 

Aktivacija neaktivne preteče proteolizom, reverzibilna kovalentna modifikacija: vezanje skupina, inhibicija povratnom 

spregom, alosterička regulacija, kiselo-bazni katalizator, kimotripsin, metaloenzimi. 

Predavanje 16. Osnove metabolizma 

Kemotrofni i autotrofni organizmi, sagorijevanje hranjivih tvari, katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi, 

regulacija metaboličkih putova, ionski naboj stanice. 

Predavanje 17. Hormonska regulacija 

Endokrini hormoni glukagon, adrenalin i inzulin, 7TM receptori, prijenos signala, regulacija enzimske aktivnosti 

fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze, G-protein, ciklički AMP, protein kinaze, inozitol trifosfat. 

Predavanje 18. Glikoliza 

Razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička fermentacija, Corijev 

ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize, 

metabolizam galaktoze i fruktoze. 

Predavanje 19. Ciklus limunske kiseline 

Piruvat dehidrogenaza, acetil-CoA, CLK, anaplerotski sustavi, biosintetske preteče, regulacija CLK. 

Predavanje 20. Respiracijski lanac 

NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosači elektrona, 

elektrokemijski potencijal, kisik kao krajnji akceptor elektrona. 

Predavanje 21. Oksidacijska fosforilacija 

Proton-motorna sila, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, inhibitori respiracijskog lanca, obnavljanje citisolnog 

NAD+, oksidacijski stres, antioksidansi, termogeneza, fosfokreatin.

Predavanje 22. Metabolizam glikogena 

Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosterička 

regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena. 

Predavanje 23. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza 

Uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, regulacija PPP. 

Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih lanaca aminokiselina. 

Predavanje 24. Razgradnja masti 

Masne kiseline, masti, razgradnja masti u tankom crijevu, žučne soli, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u 

kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, betaoksidacija 

masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, hormonska regulacija razgradnje masti, razgradnja nezasićenih 

masnih kiselina, ketogeneza. 

Predavanje 25. Biosinteza masti 

Sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA, sinteza palmitinske kiseline, sinteza 

nezasićenih masnih kiselina, VLDL, skladištenje masti u masnom tkivu. 

Predavanje 26. Kolesterol 

Vanjski put kolesterola, sinteza kolesterola, unutrašnji put kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D. 

Predavanje 27. Razgradnja aminokiselina 

Deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, prijenos amino skupine iz mozga glutaminom, alaninski 

ciklus, ciklus uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline, 

sinteza biološki aktivnih amina. 

Predavanje 28. Hem i sinteza aminokiselina 

Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina. 

Predavanje 29. Metabolizam purina i pirimidina 

Sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Mokračna kiselina. 

Predavanje 30. Integracija metabolizma. 

Integracija metaboličkih putova na razini zajedničkih metabolita i na razini organa. 

Seminar 1. Termodinamika bioloških sustava, Spontanost reakcija, Gibsova slobodna energija, Potencijal prijenosa 

fosfata. 

Seminar 2. (2 sata) Aminokiseline i peptidi, titracijske krivulje, pKa vrijednosti, ionizacija funkcionalnih skupina, 

izračun naboja oligopeptida i proteina. 

Seminar 3. (2 sata) Proteini, peptidna veza, primarna struktura proteina, određivanje aminokiselinskog slijeda, 

sekundarna struktura, tercijarna struktura, kvaterna struktura, tehnike pročišćavanja proteina. 

Seminar 4. DNA, struktura i parovi baza, semikonzervativna replikacija, denaturacija DNA. 

Seminar 5. Replikacija, proteini koji sudjeluju u replikaciji, replikacija tromog i vodećeg lanca, vjernost replikacije. 

Seminar 6. Transkripcija, promotorska regija, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija 

ekspresije gena, transkripcija prokariota i eukariota. 

Seminar 7. (2 sata) Translacija, čitanje genetskog koda, struktura t-RNA, sinteza proteina na ribosomu. 

Seminar 8. Posttranslacijska modifikacija, fosforilacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem, 

Seminar 9. Membrane, komponente membrana, fosfolipidi, glikolipidi, kolesterol, građa membrane, asimetrija 

membrane, fluidnost membrane, utjecaj temperature, zasićenosti i duljine lanca masnih kiselina na fluidnost 

membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini, triacilgliceroli. 

Seminar 10. Prijenosni sustavi, jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, aktivni prijenos, sekundarni aktivni 

prijenos, simport, antiport, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom, 

Seminar 11. Hemoglobin i mioglobin, struktura mioglobina i hemoglobina, krivulje vezanja kojsika na mioglobin i 

hemoglobin, kooperativnost, Bohrov učinak, BPG. 

Seminar 12. Enzimi, Katalitička moć, specifičnost, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski 

katalizirane reakcije, Km, Vmax, eksperimentalno određivanje kinetičkih konstanti, ireverzibilni i reverzibilni 

inhibitori. 

Seminar 13. Osnove metabolizma, Energija u biološkim sustavima, 

katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi, regulacija metaboličkih putova, 

Seminar 14. Hormonska regulacija, Endokrini hormoni, glukagon, adrenalin i inzulin, prijenos signala, drugi glasnici,

7TM receptori, G-protein, ciklički AMP, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i 

fosfataze, , protein kinaze, inozitol trifosfat. 

Seminar 15. Glikoliza, razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička 

fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, 

inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze. 

Seminar 15. Ciklus limunske kiseline, kompleks piruvat dehidrogenaze, acetil-CoA, CLK, biosintetske preteče, 

regulacija CLK. 

Seminar 16. Respiracijski lanac, NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski 

kompleksi, nosači elektrona, 

Seminar 17. Oksidacijska fosforilacija, Proton-motorna sila, pretvorba elektrokemijskog potencijala u potencijal 

prijenosa fosfata, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, 

Seminar 18. Metabolizam glikogena, Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen 

fosforilaza, mutaza, alosterička regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija 

metabolizma glikogena. 

Seminar 19. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza, uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni 

put, transaldolaze, transketolaze, Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih 

lanaca aminokiselina. 

Seminar 20. Fotosinteza, apsorpcija svijetla, pretvorba energije zračenja u kemijsku energiju, fotosustavi I i II, 

klorofil, NADPH, Kalvinov ciklus, Rubisco. 

Seminar 21. Razgradnja masti, masne kiseline, razgradnja masti u probavnom sustavu, kilomikroni, razgradnja 

triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, 

karnitin, beta-oksidacija masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, razgradnja nezasićenih masnih kiselina, 

ketogeneza. 

Seminar 22. Biosinteza masti, sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA, 

sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasićenih masnih kiselina. 

Seminar 23. Kolesterol, sinteza kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D. 

Seminar 24. Razgradnja aminokiselina, deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, alaninski ciklus, ciklus 

uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline. 

Seminar 25. Sinteza Hema i aminokiselina, Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina, esencijalne 

aminokiseline. 

Seminar 26. Metabolizam purina i pirimidina, sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. 

Seminar 27. Integracija metabolizma. 

Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij. 

Vježba 1. Priprema otopina za slijedeće vježbe 

Vježba 2. Ureaza I , Određivanje optimalnog vremena inkubacije enzimske reakcije, aktivacija i inaktivacija ureaze, 

utjecaj topline na aktivnost ureaze. 

Vježba 3. Ureaza II, Određivanje kinetičkih konstanti enzima, Km i Vm. 

Vježba 4. Elektroforetske metode u biokemiji 

Vježba 5. Kromatografija, razdvajanje makromolekula kromatografskim tehnikama. 

Vježba 6. Titracija aminokiselina, određivanje nepoznate aminokiseline iz titracijske krivulje. 

Vježba 7. Alkalna fosfataza I, određivanje fosfatazne aktivnosti u uzorcima mora, postavljanje reakcije 

Vježba 8. Alkalna fosfataza II, mjerenje oslobođenog produkta određivanje kinetičkih konstanti 

Vježba 9. Određivanje sadržaja lipida u biološkom materijalu, sadržaj lipida u tkivu ribe 

Vježba 10. Određivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u biološkom materijalu, određivanje sadržaja proteina i 

ugljikohidrata u tkivu ribe. 


Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata, student piše kviz od tri do šest pitanja iz gradiva 

prethodne nastavne jedinice. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu 

ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može 

polagati četiri djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od 20 pitanja na zaokruživanje i 4 zadatka koje student 

samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način

odovanja: 50-60% dovoljan, 61-70% dobar, 71-80% vrlo dobar, 91-100% izvrstan. 

Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u ljetnom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom 

roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili 

cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva. 

Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od 

zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi. 

Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz 

praktičnih vježbi (M3). 

0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena 


Naziv predmeta BIOLOŠKA RAZNOLIKOST 



(P/S/V) 

15/15/0 

ECTS 

3 ECTS 

(uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 1 (kolokvij, seminari) 



(označiti X) 








Vladanje temeljnim ekološkim pojmovima i principima 



Hrvatski, Engleski 

Nositelj predmeta Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor 

Voditelj seminara Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor 



Cilj kolegija je upoznavanje studenata s gradijentima biološke raznolikosti na Zemlji, teorijama koje objašnjavaju 

mehanizme regulacije biološke raznolikosti, te nestancima vrsta i njihovoj zaštiti. Studenti stječu znanje potrebno za 

sudjelovanje u projektima mjerenja i analize biološke raznolikosti i zaštiti okoliša. 

Nastava je organizirana kao redovita tjedna ili koncentrirana u blokove u dogovoru sa nastavnikom, voditeljem smjera 

i upravom Centra. Nastava se provodi u obliku predavanja i seminara korištenjem modernih tehnologija (power point 

prezentacije, video materijali). Obaveza studenata je aktivno sudjelovanje u nastavnom programu što uključuje 

redovito pohađanje nastave, sudjelovanje u raspravama, aktivno postavljanje pitanja, te pokazanu sposobnost 

postavljanja problema i zaključivanja. Kroz seminare i predavanja studenti pored saznanja iz područja biološke 

raznolikosti stječu kompetencije vezane za pretraživanje baza podataka, kao i pretraživanje, čitanje i analizu 

znanstvenih radova. Na primjerima iz seminara studenti uče osnove metodologije znanstvenog rada. 


1. Gaston, K.J. (ed.). 1996. Biodiversity: A Biology of Numbers and Difference, Wiley. 

2. Norse, E.A. 1993. Global marine biological diversity: A strategy for building conservation and decision making. 

Island Press, Washington D.C. 

3. Šolić, M. 2009. Ljepota različitosti – ekološki uzroci biološke raznolikosti na Zemlji. Izvori, Zagreb 


1. UNEP World Conservation Monitoring Centre. 2000. Global biodiversity - Earth's living resources in the 

21st century. World Conservation Press, Cambridge. 

2. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London. 

3. Radović, J. 1999. Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim 

planovima zaštite. DUZO, Zagreb.

4. Znanstveni radovi 


Predavanje 1 (1h). Pojam i definicija biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Razumjeti različite pristupe definiranju biološke raznolikosti i njihove razlike. Objasniti povijest 

terminologije iz područja biološke raznolikosti. Razumjeti zakonske regulative i osnovne smjernice zaštite biološke 

raznolikosti. Definirati hijerarhijski pristup istraživanju biološke raznolikosti. Stjecanje spoznaja o znanstvenim 

pristupima istraživanja biološke raznolikosti. Objasniti značaj biološke raznolikosti. 

Predavanje 2 (2h). Razine mjerenja biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Objasniti razlike u hijerarhijskom pristupu istraživanja biološke raznolikosti. Definirati genetičku 

raznolikost i objasniti funkcionalnu hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti klasifikacijsku ili strukturalnu 

hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti pojmove vezane za genetičku strukturu populacije, polimorfizam i efekt 

osnivača. Razumjeti mehanizme održavanja genetičke raznolikosti populacija i mehanizme stvaranja genetičke 

raznolikosti. Razumjeti proces određivanja genetičke raznolikosti viših razina organizacije. Objasniti na primjerima 

definiranje i mjerenje biološke raznolikosti na višim razinama organizacije. 

Predavanje 3 (2h). Bogatstvo vrsta kao pokazatelj biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Objasniti koncept bogatstva vrsta i pojmove broj, ujednačenost i različitost. Razumjeti praktične 

probleme u mjerenju bogatstva vrsta. Objasniti razlike u definicijama koncepta vrste. Objasniti metode procjene 

bogatstva vrsta. Razumjeti temeljne univarijatne i multivarijatne metode koje se primjenjuju za analizu biološke 

raznolikosti. 

Predavanje 4 (2h). Čimbenici koji su u korelaciji s biološkom raznolikošću i gradijenti raznolikosti 

Ishodi učenja: Objasniti čimbenike okoliša koji su u korelaciji s biološkom raznolikosti. Razumjeti i objasniti 

gradijente koji utječu na biološku raznolikost. Interpretirati grafove sa rezultatima istraživanja vezanim za utjecaj 

gradijenata. 

Predavanje 5 (2h). Mehanizmi regulacije biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Razumjeti metode analize lokalne i regionalne raznolikosti (α, γ i β raznolikost). Objasniti pojam i 

primjenu hipoteze vremenske stabilnosti. Razumjeti pojam i primjenu hipoteze otočne biogeografije. Razumjeti 

princip kompeticijskog isključenja i koncept diferencijacije ekoloških niša. Razumjeti koncept lokalnog zasićenja. 

Objasniti neravnotežne mehanizme regulacije biološke raznolikosti – predacija i poremećaji u okolišu. 

Predavanje 6 (2h). Utjecaj biološke raznolikosti na stabilnost i funkcioniranje ekosistema 

Ishodi učenja: Razumjeti koncept stabilnosti zajednice i komponente stabilnosti. Objasniti povezanost između 

raznolikosti zajednice i stabilnosti. Objasniti otpornost na promjenu kao funkciju raznolikosti. Definirati funkciju 

ekosustava. Objasniti povezanost biološke raznolikosti i funkcije ekosustava na primjerima. Objasniti hipotetske 

odnose između biološke raznolikosti i funkcije ekosustava. 

Predavanje 7 (2h). Posljedice smanjenja biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Razumjeti pojavu masovnih nestanaka vrsta tijekom evolucije. Objasniti terminologiju vezanu za 

masovne nestanke na primjeru 5 velikih nestanka vrsta. Objasniti moguće uzroke masovnih nestanaka. Razumjeti 

pojam manjih pozadinskih nestanaka vrsta. Objasniti značajke vrsta koje pojedinu vrstu čine podložniju nestanku. 

Predavanje 8 (2h). Očuvanje biološke raznolikosti (Konzervacijska ekologija) 

Ishod učenja: Razumjeti ciljeve konzervacijske ekologije. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode u Republici 

Hrvatskoj. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode na međunarodnom nivou. Objasniti značaj IUCN-a i 

kategorizaciju vrsta. Razumjeti principe upravljanja zaštićenim vrstama u Republici Hrvatskoj. Razumjeti kriterije koji 

se primjenjuju pri odabiru vrsta za zaštitu. 

Seminar 1 (2h). Pretraživanje baza podataka i literature vezane za biološku raznolikost 

Ishodi učenja: Razumjeti načine pristupa bazama i pretraživanje baza sa podatcima o biološkoj raznolikosti. Razumjeti 

različite načine pretraživanje znanstvene literature iz područja biološke raznolikosti. 

Seminar 2 (2h). Kritički pristup analizi podataka iz područja biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Objasniti analitički pristup podatcima. Objasniti kritički pristup analizi podataka i znanstvenog teksta. 

Predlaganje izmjena u načinu prikupljanja podataka. 

Seminar 3 (2h). Statistička analiza podataka iz područja biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Razlikovanje primjene univarijatnih i multivarijatnih statističkih metoda pri analizi biološke 

raznolikosti. Razumijevanje statističkih testova uključujući slijedeće indekse: Sorensonov, Bray-Curtis, Shannon-

Wienerov, i Pielouvov. 

Seminar 4 (2h). Istraživanja biološke raznolikosti Jadranskog mora 

Ishodi učenja: Stjecanje spoznaja o mogućnostima aktivnog uključivanja studenata u znanstveni rad. Razmjena 

iskustva sa starijim kolegama (diplomskim i doktorskim studentima) o procesu izrade klasifikacijskih radova. 

Stjecanje spoznaja o mogućnostima daljnjeg školovanja vezanim za područje biološke raznolikosti – sudjelovanje na 

kongresima, prijave za stipendije i sl. 

Seminar 5 (2h). Zaštićena područja u moru i biološka raznolikost 

Ishodi učenja: Razumjeti ciljeve uspostave zaštićenih područja u moru. Objasniti značajke zaštićenih područja u moru. 

Objasniti IUCN kategorije zaštićenih područja – na primjerima. Navesti primjere zaštićenih područja u svijetu, 

Mediteranu i Jadranskom moru. Objasniti moguće metode analize efikasnosti zaštite. 

Seminar 6 (5 h). Detaljna analiza znanstvenog rada iz područja biološke raznolikosti 

Ishodi učenja: Samostalno detaljno pretraživanje znanstvene literature iz odabranog područja vezanog za biološku 

raznolikost. Prezentiranje odabranog rada u obliku power-point prezentacije sa detaljnim prikazom metodologije i 

kritičkim osvrtom na prikupljanje, analizu i prezentaciju podataka. Kritički osvrt na prezentacije kolega sa naputcima 

za poboljšanje i daljnje usavršavanje. 


Konačna ocjena uspjeha na kolegiju je zbroj bodova prikupljenih aktivnim sudjelovanjem na nastavi (10), kolokvijukonzultacijama 

vezanim za seminarski rad (20), prezentaciji seminarskog rada (30), te završnom pismenom ispitu 

(40). Završni ispit sastoji se od pitanja sa više mogućih odgovora, pitanja za nadopunjavanje i pitanja vezanih za 

interpretaciju grafova preuzetih iz znanstvenih radova vezanih za biološku raznolikost. Na osnovu prikupljenih 

ocjenjuje se uspjeh studenta na kolegiju: 91-100 (izvrstan – 5), 81-90 (vrlo dobar – 4), 71-80 (dobar – 3), 61-70 

(dovoljan – 2), te manje od 60 bodova – ocjena nedovoljan. U slučaju da student želi veću ocjenu od one koja mu 

pripada sukladno bodovima prikupljenim tijekom semestra, u dogovoru sa nastavnikom može pristupiti izradi 

dodatnog seminarskog rada koji se sastoji od izrade pismenog seminara u obliku preglednog znanstvenog rada. Na 

ovaj način student može prikupiti maksimalno 10 dodatnih bodova. 


Konzultacije se odvijaju prema dogovoru sa studentima uz prethodnu najavu usmeno ili na e mail melita@izor.hr. 

Podatci o kolegiju i nastavniku dostupni su na web stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora 

(http://more.unist.hr/) kao i na osobnim web stranicama nastavnika (http://www.izor.hr/web/melita/home). 

Naziv predmeta VIROLOGIJA 



(P/S/V) 

15/15/0 

ECTS 

3 ECTS 

(uz obrazloženje) predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS; seminarski radovi = 1 ECTS 



(označiti X) 






Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće mikrobiologije 




Hrvatski 



Voditelj seminara Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor 



Virusi su jedna od važnih skupina mikroorganizama koji se po svojim osobinama značajno razlikuju od svih ostalih 

mikroorganizama. S obzirom na vrlo jednostavnu strukturu svrstavaju se u bezstanične entitete i tipični su predstavnici 

parazitizma, odnosno ožive tek kad napadnu živu stanicu. Virusi su najveći i najpodmukliji ubojice sisavaca. S

obzirom na značaj virusa u okolišu i životu ljudi cilj nastavnog predmeta je upoznati studente s ovom skupinom 

mikroorganizama i to kroz sljedeće nastavne cjeline: Što je virus? Osobine virusa, genetički sustav virusa, prividnost, 

virusni kristali, klasifikacija virusa, bakteriofagi (bakterijski virusi), eukariotski virusi, viroidi, antivirusni agensi. 

Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili nastava u blokovima, ovisno o dogovoru sa studentima. 

Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama. 


odrađivanju seminarskih radova. 


1. Duraković, S. i S. Ređepović, 2002. Poglavlje 17: Virusi, 435-480, U: Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, 

(Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 665 p. 

2. Voyles, B.A. 1993. The Biology of Viruses, WCB/McGraw-Hill Companies, USA, 386p. (dostupna u knjižnici 

IOR-a). 


1. Wagner, E.K. and J.H. Martinez, 1999. Basic Virology, Blackwell Science Ltd, Oxford, UK. 


Predavanje 1. Što je virus? 

Navođenje velikog broja karakterističnih osobina koje ih razlikuju od svih ostalih bioloških oblika. Zašto se definiraju 

kao bezstanični entiteti ? Virusi kao intracelularni paraziti. 

Predavanje 2. Kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina 

Struktura virusne čestice, oblik virusa s obzirom na poredanost kapsomera oko jezgre nukleinske kiseline: virusi 

kubične simetrije (ikozaedri), virusi spiralne ili helične simetrije, složeni oblici virusa; po veličini virusi pripadaju 

najmanjim biološkim objektima: usporedba veličine virusa i drugih mikroorganizama. 

Predavanje 3. Genetički sustav virusa 

Virusi su jedinstveni u svojemu posjedovanju jednog tipa nukleinske kiseline, DNK ili RNK, nikada obadva. 

Replikacija virusnih čestica. 

Predavanje 4. Prividna faza i virusni kristali 

Što je to prividna faza u životnome ciklusu virusa ? Kada i gdje se događa ? Virusni kristali kao još jedna 

karakteristika virusa koja je pokazatelj nežive značajke virusa. Zadržavaju li infektivnost i nakon kristalizacije? 

Predavanje 5. Klasifikacija virusa 1 

Virusi su podijeljeni u velike skupine u suglasju s time inficiraju li životinje, biljke ili prokariotske stanice. Osim 

klasifikacije prema opsegu domaćina koje inficiraju, virusi se klasificiraju u velike skupine i na osnovi: tipa 

nukleinske kiseline (DNK ili RNK, jednolančana ili dvolančana), morfologije kapside, prisutnosti ili izostanka 

omotača. 

Predavanje 6. Klasifikacija virusa 2 

Pregled najznačajnijih skupina virusa 

Predavanje 7. Viroidi 

Struktura viroida, razlika virusa i viroida, značaj viroida u okolišu i životu ljudi 

Predavanje 8. Antivirusni agensi 

U posljednjem je desetljeću pronađen veliki broj antivirusnih agensa koji bude nadu. Prikaz sažetih osobina odabranih 

antivirusnih agensa, uključujući virusne bolesti, mehanizam djelovanja i mogući utjecaji. 

SEMINARSKI RADOVI 

U okviru 15 sati nastave u obliku seminarskih radova obradit će se odabrane skupine virusa na način da se u uvodnom 

dijelu kroz predavanje prikažu najvažnije osobine odabrane skupine, a nakon toga studenti prezentiraju seminarske 

radove u kojima obrađuju najvažnije rodove iz odabranih skupina. S obzirom da u planiranoj satnici od 15 sati nije 

moguće detaljnije obraditi sve skupine (21) virusa, u dogovoru sa studentima odabere se 8-10 skupina ovisno o 

njihovoj pojavnosti i značaju. 

Svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima. 


Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada, njegova prezentacija i sudjelovanje u raspravi. 



konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.

Naziv predmeta BIOLOGIJA I EKOLOGIJA IHTIOPLANKTONA 

Kod predmeta SMR 311 


30/0/15 

(P/S/V) 

ECTS 

4 ECTS (1.5 za predavanja i vježbe; 2.5 za samostalno učenje i konzultacije) 




(označiti X) 






Preduvjeti za upis Kompetencije u primjeni znanja iz opće biologije i ribarstvene biologije i ekologije 


mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor 

Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor 



Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz embriologije, 

ekologije, opće biologije i ribarstvene biologije usvoji najprije znanje o ranim razvojnim stadijima riba, a neposredno 

potom i znanje o ekologiji ranih razvojnih stadija te značaju njihovog istraživanja i to poglavito u ribarstvu i 

ribarstvenoj biologiji. Vježbe studenti pripremaju za samostalno rješavanje problema i integrativno promišljanje o 

značaju ranih razvojnih stadija riba u obnavljanju populacija poglavito s aspekta ribarstva. Studenti spoznaju svaki 

stadij (od jaja do postličinke) i to poglavito u procesima adaptacije svakog od njih na promjenljive uvjete vanjske 

okoline. Naglasak nastave je na učenju bazične i «primjenjive» embriologije i ekologije, odnosno na vertikalnoj 

nadogradnji znanja stečenog pri objašnjavanju osnovnih embrioloških funkcija. Nastava se izvodi u obliku predavanja 

i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići izvođenjem vježbi. Na vježbama 

student s nastavnikom aktivno raspravlja o ranim razvojnim stadijima riba i njihovom značaju u ekološkim i 

ribarstvenim istraživanjima. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i vježbama. 

Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja 

problema, zaključivanje, itd.). "Zarađeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz dotičnog 

predmeta. Rad svake grupe studenata nadgleda nastavnik-mentor, koji ima pravo i dužnost pozivati na razgovor 

studente koji zakazuju u nastavi. 


1. Regner, S. 1989. Reproduction of fishes and ecology of their early stages. Institute of Oceanography and Fisheries, 

Split. Centre for the training of fishing personnel from developing countries, 107 pp. 

2. Depeche, J. et R. Billard. 1994. Embryology in fish. A review. Editions speciales de la Societe francaise 

d'ichthyologie, 123 pp. 

3. Fishery Science, The Unique Contributions of Early Life Stages. Fuiman LA, Werner RG (ed.) Blackwell Science. 

p 324. 


1. Anonymus, 1983. Ontogeny and systematics of fishes. Based on an International Symposium dedicated to the 

Memory of E.H. Ahlstrom. Special Publication Number 1, American Society of Ichthyologists and Herpetologists, 

NMFS, NOAA and USDC. 755 pp. 


Predavanje 1. Uvod. 

Ishodi učenja: Razumijevanje pojma ihtioplanktona. Značaj istraživanja ihtioplanktona. 

Predavanje 2. Reproduktivni organi riba 

Ishodi učenja: Saznanja o spolnim organima riba, oogenezi i oplodnji kod riba. Usvojiti pojmove ranih razvojnih 

stadija (oplođena jaja, ličinke, poslijeličinke i nedorasle ribe). 

Predavanje 3. Struktura ribljeg jaja

Ishodi učenja: Usvojiti pojmove o strukturi jaja kod riba. 

Predavanje 4. Oblik i veličina ribljih jaja. Fekunditet 

Ishodi učenja: Saznanja o oblicima i veličinama ribljih jaja kao i o pojmu fekunditeta. 

Predavanje 5. Vrijeme i mjesto mriještenja riba. Oplodnja 

Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o vremenu i mjestu mriještenja kod riba kao i o samom procesu oplodnje (tipovima) 

kod riba. 

Predavanje 6. Embrionalni razvoj 

Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o osnovnim embrionalnim procesima kod riba. 

Predavanje 7. Rani razvojni stadiji (ličinke i postličinka). Rast 

Ishodi učenja: Saznanja o ranim razvojnim stadijima kod riba: ličinke i postličinke. Osnovne osobitosti svakog od 

pojedinih stadija. 

Predavanje 8. Mortalitet i preživljavanje 

Ishodi učenja: Saznanja o mortalitetu te značaju za obnavljanje populacija. Primjena i značaj u ribarstvenim 

istraživanjima. 

Predavanje 9.Određivanje starosti ličinki i postličinki 

Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o određivanju starosti ličinki i postličinki ne temelju dnevnih naraštajnih prstenova u 

otolitima. Značaj određivanja starosti u procjenama stanja populacija. 

Predavanje 10.Odnos populacija-obnavljanje 

Ishodi učenja: Objasniti pojmove selidba i novačenje, te oblike ponašanja nedoraslih stadija riba tijekom ovih procesa. 

Hipoteze. 

Predavanje 11. Alati za uzorkovanje ihtioplanktona 

Ishodi učenja: Objasniti metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba. Terenski rad, laboratorijski 

rad. Opis glavnih alata za prikupljanje ihtioplanktona. 

Predavanje 12. Strategija uzorkovanja ihtioplanktona 

Ishodi učenja: Izradba strategije za uzorkovanje ihtioplanktona u ribarstveno-ekološkim istraživanjima. 

Predavanje 13. Konzerviranje i procesiranje uzorka 

Ishodi učenja: Usvojiti načine konzerviranja kao i daljnjeg procesiranja uzorka ihtioplanktona. Značaj za metodu 

procjenu biomase ribe. 

Predavanje 14. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki 

Ishod učenja: Upoznavanje sa osnovnim metodama za procjene biomase riba. Osnove prednosti i nedostaci metode 

Predavanje 15. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki 

Ishodi učenja: Detaljnija razrada metode procjene biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki. Značaj za ribarstvenobiološka 

istraživanja. 

Vježba 1. Laboratorijsko upoznavanje sa ranim razvojnim stadijima riba 

Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana 

izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. 

Vježba 2 - 6. Prve faze životnog ciklusa riba, laboratorijski rad 

Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana 

izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove. 

Vježba 7. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba 

Ishodi učenja: Metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba koji su objašnjeni na predavanjima 

prikazati na terenu.Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija. Na terenu prikazati lov mrežom na 

različitim staništima i način pohranjivanja uzoraka u prethodno označene posude. 

Vježba 8. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba 

Ishodi učenja: Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija 

Vježba 9. Laboratorijsko određivanje ulovljenih vrsta 

Ishodi učenja: Objasniti taksonomske ključeve za određivanje vrsta riba na primjeru ulovljenih vrsta na terenu. 


Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Svaki student mora 

proći pismeni kolokvij da bi izašao na ispit. Rad studenata se vrednuje i ocjenjuje na završnom ispitu na kojem student 

može ostvariti 10 bodova. Završni ispit je u pismenom obliku i njime se provjerava usvojeno znanje koje se utvrđuje

za svaku cjelinu. Konačna ocjena se utvrđuje bodovanjem odgovora: 

ocjena izvrstan (5) – više od 80% pozitivno ocijenjenih odgovora 

ocjena vrlo-dobar (4) – 80% pozitivno ocijenjenih odgovora 

ocjena dobar (3) – 70% pozitivno ocijenjenih odgovora 

ocjena dovoljan (2) – 60% pozitivno ocijenjenih odgovora 

ocjena nedovoljan (1) – 50% i manje od 50% pozitivno ocijenjenih odgovora. 


Nastavnik stoji na raspolaganju studentima svaki radni dan za djelatnog vremena. Nastavni sadržaji i obavijesti vezane 

uz kolegij mogu se pronaći na oglasnoj ploči IOR u Splitu kao i na internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije 

mora Sveučilišta u Splitu. 

Naziv predmeta ANIMALNA FIZIOLOGIJA 



45/0/45 

(P/S/V) 

ECTS 

6 ECTS (4 - predavanja, samostalno učenje; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji) 




(označiti X) 





Godina/semestar III. godina / VI. semestar 



mogućnost praćenja na Hrvatski jezik (mogućnost praćenja na engleskom jeziku) 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Mate Šantić, izvanredni profesor 

Voditelj vježbi Dr. sc. Antonela Paladin, viši asistent 



Osnovna zadaća ovog kolegija jest omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz kemije, biologije i 

biokemije usvoji znanja i pojmove koji su bitni za razumijevanje temeljnih fizioloških principa. Poseban naglasak dati 

će se na integrativne principe fiziologije (od molekula do organizma) te temeljne fiziološke mehanizme i adaptacije u 

životinja i ljudi. 

Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom programu nastoji se 

postići izvođenjem vježbi u laboratoriju. Praktikum i vježbe pripremaju studente za samostalno rješavanje problema i 

direktno su povezani sa predavanjima. 

Studenti su obvezni pohađati predavanja i vježbe. Sve vježbe se moraju pohađati bez izostanaka. 


1. Randall D, Burggren W, French K (2002): Eckert Animal Physiology: Mechanisms and Adaptations. 5th ed. 

Freeman WH, New York, SAD. 

2. Schmidt-Nielsen K (2001): Animal physiology: adaptation and environment. 5th ed. Cambridge University Press. 

3. Guyton AC (2006): Medicinska fiziologija (11. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. 


1. Hill RW, Wyse GA, Anderson M (2004): Animal Physiology. Sinauer Associates Inc., Sunderland, SAD. 

2. Berne RM, Levy MN (1996): Fiziologija (3. izdanje). Medicinska naklada Zagreb. 


Predavanje 1: Uvod u Animalnu fiziologiju, razvoj fiziologije, homeostaza, negativna povratna sprega. 

Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj fiziologije kao znanosti. Usvojiti načela povratne sprege i utvrditi 

homeostatske mehanizme glavnih funkcionalnih sustava. Definirati načela održavanja normalne i poremećene 

homeostaze. 

Predavanje 2: Fiziologija membrana, vrste membranskog prijenosa, selektivnost membranskih kanala,

električne pojave na membranama. 

Ishodi učenja: Objasniti polarne i nepolarne molekule, propusnost membrane i utjecaj fosfolipida te membranskih 

proteina na propusnost iona, hidrofilnih i hidrofobnih molekula. Definirati zakone difuzije kao i razlike u 

koncentracijskom gradijentu. Objasniti mehanizme prijenosa tvari (difuzija, olakšana difuzija, aktivni prijenos, K/Na 

crpka). Uočiti mehanizme selektivnosti membranskih kanala. Objasniti električne pojave na membranama kao i ulogu 

iona i K/Na crpke u potencijalu mirovanja. 

Predavanje 3: Akcijski potencijal. 

Ishodi učenja: Uočiti temeljna svojstva akcijskog potencijala (princip sve ili ništa), uočiti mehanizam nastajanja 

akcijskog potencijala. Objasniti naponske regulirane Na i K kanale kao i permeabilnost membrane tijekom akcijskog 

potencijala. Objasniti širenje akcijskog potencijala kroz neuron kao i ulogu mijelina u skokovitom vođenju impulsa. 

Predavanje 4: Kemijske i električne sinapse. 

Ishodi učenja: Objasniti građu i svojstva kao i prijenos informacija preko kemijske sinapse. Uočiti što je brzi, a što 

spori sinaptički prijenos. Objasniti neuromuskularnu vezu kao i mehanizme otpuštanja neuroprijenosnika. Razumijeti 

temeljna svojstva neuroprijenosnika i njihovih receptora. 

Predavanje 5. Neurofiziologija. 

Ishodi učenja: Objasniti organizaciju živčanog sustava, definirati centralni i periferni živčani sustav. Objasniti ulogu 

leđne moždine i refleksa. Usvojiti principe provođenja signala u živčanom sustavu. Objasniti dijelove mozga i njihove 

funkcije. Objasniti ulogu autonomnog živčanog sustava. 

Predavanje 6: Osjetila. 

Ishodi učenja: Uočiti opća svojstva osjetilne recepcije. Objasniti fiziologiju okusa i njuha. Definirati ulogu 

mehanoreceptora u fiziologiji sluha i fotoreceptora u fiziologiji vida. Objasniti osjet ravnoteže i ulogu vestibularnog 

organa u sisavaca. Definirati termoreceptore i termorecepciju kod životinja. 

Predavanje 7: Hormoni i endokrini sustav. 

Ishodi učenja: Objasniti kemijske signale za međustaničnu komunikaciju. Definirati egzokrine i endokrine žlijezde. 

Objasniti principe hormonske regulacije kao i ulogu hormonskih receptora. Razumjeti prijenos hormonskog signala u 

stanicu, unutarstanični glasnici, endokrine žlijezde sisavaca, os hipotalamus-hipofiza. Definirati hormone hipofize, 

kore nadbubrežne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, pankreasa, paštitne žlijezde i objasniti njihovu ulogu i značenje. 

Definirati spolne hormone i objasniti njihovu ulogu. 

Predavanje 8: Mišići. 

Ishodi učenja: Objasniti građu mišića (miofibrile, sarkomere). Objasniti ulogu, aktina i miozina, tropomiozina i 

troponina. Objasniti zadatak i ulogu sustava t-cjevčica, sarkoplazmatskog retikula i trijada. Objasniti interakciju 

kalcija s troponinom. Opisati kontrakcijski ciklus poprečnoprugastog mišića kao i kontrakciju glatkih mišića. 

Definirati izometričke i izotoničke kontrakcije kao i ovisnost mišićne sile o duljini sarkomere. Objasniti vremensku i 

prostornu sumaciju impulsa. 

Predavanje 9: Funkcije krvi i sustav obrane organizma. 

Ishodi učenja: Definirati krvne proteine i krvne stanice. Objasniti postanak krvnih stanica odnosno eritropoezu i 

leukopoezu. Opisati unutrašnji i vanjski mehanizmi zgrušavanja krvi. Objasniti specifičnu i nespecifičnu imunost. 

Definirati glavne činioce urođene i stečene imunosti. Opisati primarne i sekundarne limfatičke organe. Objasniti 

ulogu limfocita T i B i NK stanica. Razlučiti humoralnu i staničnu imunost. Objasniti ulogu antitijela i opisati njihove 

funkcije. Objasniti reakcije antitijelo-antigen. Razumjeti primarni i sekundarni imunosni odgovor. 

Predavanje 10: Srce. 

Ishodi učenja: Usvojiti temeljne principe rada srca. Razmotriti građu i funkcije pojedinih dijelova srca. Objasniti 

stvaranje i provođenje impulsa kroz srce. Opisati EKG, srčani ciklus i kontraktilnost srca. Objasniti Frank-Starlingov 

zakon. Razumjeti utjecaj hormona i regulaciju srca autonomnim živčanim sustavom. Komparativno usporediti 

fiziologiju i anatomiju rada srca u kralježnjaka. 

Predavanje 11: Tjelesne tekućine. 

Ishodi učenja: Definirati vanstaničnu, staničnu i intersticijsku tekućinu. Naučiti normalne vrijednosti koncentracije 

iona u stanici i vanstaničnoj tekućini. Razlikovati pojmove osmol, osmolarnost i osmolalnost. Upamtiti normalne 

vrijednosti za plazmu. Objasniti mehanizam cirkulacije. Razmotriti regulaciju protoka krvi kroz arterijski i venski 

sustav kao i regulaciju protoka kroz arteriole. Definirati Starlingovu filtracijsku hipotezu. Objasniti građu i fiziologiju 

limfnog sustava. 

Predavanje 12: Bubrezi i osmotska regulacija.

Ishodi učenja: Objasniti građu i funkcije bubrega sisavaca. Objasniti stvaranje mokraće, tubularni transport i resorpciju 

vode. Objasniti protustrujnu izmjenu. Razmotriti osmotsku regulaciju tjelesnih tekućina kod kralježnjaka. Razmotriti 

ulogu kloridnih stanica, rektalne žlijezde i žlijezde solnice. Objasniti osmotsku regulaciju kod pustinjskih životinja. 

Predavanje 13: Ekofiziologija. 

Ishodi učenja: Objasniti strategije preživljavanja životinja. Definirati ektotermne, endotermne i heterotermne životinje. 

Objasniti termogenezu. Razmotriti fiziološke odgovore životinja koje obitavaju u hladnim i vrlo toplim uvjetima. 

Objasniti protustrujni mehanizam i adaptacije kod životinja koje žive u ekstremnim temperaturnim uvjetima. 

Predavanje 14: Fiziologija probave. 

Ishodi učenja: Objasniti načine hranjenja u animalnom svijetu. Razumjeti evoluciju probavnog sustava, zubi kao i 

vrste probavnih sustava. Objasniti probavu u ustima, želudcu, dvanaesniku kao i apsorpciju tvari u tankom crijevu. 

Objasniti pokretljivost probavnog kanala. Definirati probavne enzime i probavne hormone te razlučiti njihove uloge. 

Opisati metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. 

Predavanje 15: Fiziologija disanja. 

Ishodi učenja: Objasniti temeljne principe izmjene plinova. Definirati respiracijske pigmente. Objasniti ulogu 

hemoglobina. Naučiti mehanizme prijenosa kisika i ugljik dioksida. Objasniti plućnu cirkulaciju i mehanizam disanja. 

Definirati plućne volumene. Razmotriti principe disanje u zraku i u vodi. Objasniti fiziologiju izmjene plinova preko 

škrga i opisati mehanizam disanja kod ptica. 

Vježba 1. Laboratorijske životinje. 

Ishodi učenja: Upoznati povijest uporabe laboratorijskih životinja te zakon o dobrobiti životinja. Naučiti postupati s 

pokusnim životinjama i održavati životinje. Upoznati visokosrodne sojeve i upoznati se s topografijom organa 

životinja. 

Vježba 2. Načini davanja tvari laboratorijskim životinjama, anestezija i analgezija. 

Ishodi učenja: Upoznati tehnike davanja tvari, naučiti anestezirati životinje i promatrati stupnjeve analgezije. Opisati 

primarne i sekundarne limfatičke organe. Uočiti primarne i sekundarne limfatičke organe na životinji. 

Vježba 3. Osmotska otpornost eritrocita. 

Ishodi učenja: Naučiti odrediti osmotsku otpornost eritrocita i ponašanje eritrocita u otopinama različite koncentracije. 

Naučiti pojmove minimalna otpornost eritrocita i maksimalna otpornost eritrocita te širinu otpornosti. Uočiti odnos 

između molekularne mase i brzine difuzije promatranjem difuzije molekula boje u agaru. 

Vježba 4. Eritrociti, računanje hematoloških indeksa. 

Ishodi učenja: Opisati razvoj, svojstva i funkcije eritrocita. Odrediti brojčanu vrijednost eritrocita uz pomoć 

hemocitometra. Procijeniti promjene u broju eritrocita. Iz izmjerenih vrijednosti hemoglobina, hematokrita i broja 

eritrocita izračunati hematološke indekse (MCV, MCH, MCHC). 

Vježba 5. Leukociti, priprema DKS-a. 

Ishodi učenja: Opisati svojstva, funkcije i razvoj pojedinih subpopulacija leukocita. Znati osnovnu ulogu leukocita u 

specifičnoj i nespecifičnoj imunosti. Odrediti brojčanu vrijednost leukocita. Pripraviti krvni namaz i obojiti ga 

metodom po Pappenheimu. 

Vježba 6. Hemostaza i zgrušavanje krvi. 

Ishodi učenja: Objasniti svojstva, funkcije i nastanak trombocita. Objasniti mehanizam zgrušavanja krvi. Razumjeti 

mehanizme sprječavanja zgrušavanja krvi u normalnom žilnom sustavu. Definirati faktore zgrušavanja krvi. Odrediti 

vrijeme krvarenja (metoda po Duke-u) i vrijeme zgrušavanja (brza metoda na satnom staklu). Interpretirati rezultate 

navedenih testova. 

Vježba 7. Pregled diferencijalne krvne slike. Vrste krvnih stanica - usporedba kralježnjaka i bezkralježnjaka. 

Ishodi učenja: Definirati pojam diferencijalne krvne slike. Objasniti pojmove agranulocita i granulocita te opisati 

neutrofile, eozinofile, bazofile, monocite i limfocite. Odrediti brojevni odnos raznih vrsta leukocita čovjeka. 

Pregledati krvni razmaz miša, goluba (Columba livia), poskoka (Vipera ammodytes). Pregledati razmaz hemolimfe 

paličnjaka (Carasius morosus). 

Vježba 8. Dobivanje seruma i plazme, dokazivanje proteina u plazmi i serumu, dokazivanje fibrinogena. 

Ishodi učenja: Definirati pojam plazme i pojam seruma te dobiti serum i plazmu iz krvi miša ili štakora. Definirati 

krvne proteine. Dokazati prisutnost proteina u krvnoj plazmi i serumu taložnom ili biuretskom reakcijom. Naučiti što 

je fibrinogen u plazmi i dokazati ga po Howe-u. 

Vježba 9. Hematokrit, određivanje hemoglobina po Sahliu, određivanje hemoglobina spektrofotometrom,

Teichmanovi kristali, sedimentacija eritrocita. 

Ishodi učenja: Definirati pojam hematokrita i odrediti hematokrit mikrometodom. Definirati pojam hemoglobina i 

odrediti koncentraciju hemoglobina metodom po Sahliu. Odrediti koncentraciju hemoglobina u uzorku krvi 

spektrofotometrom. Objasniti pojam klorhemina i dokazati ga kao Teichmannove kristale. Objasniti pojam brzina 

sedimentacije eritrocita i odrediti sedimentaciju metodom po Westergreenu. Objasniti odnos broja eritrocita i 

volumena plazme, koncentracije i sastava bjelančevina i masti u krvnoj plazmi te količine električnog naboja stanica. 

Objasniti pojave snižene i povišene sedimentacije eritrocita. 

Vježba 10. Disanje I. 

Ishodi učenja: Definirati pojam pneumograma i frekvenciju disanja. Objasniti pojam parcijalnih tlakova plinova u 

ekspiracijskom zraku. Kvalitativno dokazati CO2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku. Napraviti statičku 

spirometriju te definirati plućne volumene i kapacitete. 

Vježba 11. Disanje II. 

Ishod učenja: Uočiti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme disanja štakora. Izmjeriti intrapleuralni tlak. 

Uočiti ulogu dijafragme i tlaka u intrapleuralnom prostoru u stvaranju dišnih pokreta (Dondersov model). Objasniti 

regulaciju disanja i Hering-Breurov refleks. 

Vježba 12. Puferi i acidobazna ravnoteža. Diureza i iniciranje diuretika intravenski. 

Ishodi učenja: Upoznati se s regulacijom acidobazne ravnoteže. Definirati puferske sustave tjelesnih tekućina, 

respiracijske puferske sustave i regulaciju koncentracije vodikovih ipna bubrezima. Dokazati da tjelesne tekućine 

imaju puferska svojstva. Objasniti mehanizam djelovanja diuretika i utjecaj diuretika. Objasniti proces mikturicije. 

Pokazati ntravensko iniciranje diuretika štakoru. 

Vježba 13. Centri automacije srca, Staniusove ligature, utjecaj različitih čimbenika na rad srca. 

Ishodi učenja: Upoznati značenje atrioventrikularnog čvora i sinus atrijskog čvora. Ispreparirati srce in situ te 

oodvezivati srce Staniusovim ligaturama. Pokazati mjesto nastanka i putove širenja impulsa koji izazivaju kontrakciju 

žabljeg srca, u normalnim i promijenjenim uvjetima. Uočiti učinak snižene i povišene temperature na rad srca, 

povećane izvanstanične koncentracije iona kalcija i iona kalija na rad srca te učinak acetil-kolina i adrenalina na rad 

srca. 

Vježba 14. Mišići, miografska krivulja, kontrakcija zagrijanog i rashlađenog mišića, ovisnost kontrakcije o 

jakosti podražaja, sumacija impulsa. 

Ishodi učenja: Registrirati miografsku krivulju, uočiti razliku miografske krivulje rashlađenog i zagrijanog mišića, 

naučiti pojmove minimalni i maksimalni podražaj te submaksimalni i supramaksimalni podražaj. Uočiti da jakost 

kontrakcije ovisi o jakosti primijenjenog podražaja. Uočiti da se uzastopnim podražajima određene frekvencije može 

postići maksimalčna sumacija valova kontrakcija. Upoznati pojmove izotoničke i izometričke kontrakcije pokazujući 

na koji način različito opterećenje utječe na mišićnu kontrakciju. 

Vježba 15. Neuromuskularna veza, prestanak provođenja impulsa kroz narkotizirani živac, Dubois – 

Raymondovo pravilo. 

Ishodi učenja: Dokazati da narkotizirani živac ne prenosi impulse na mišićna vlakna. Uočiti da u živčanom vlaknu 

pobuđivanje akcijskog potencijala istosmjernom strujom ne ovisi samo o jakosti podražaja već i o brzini promjene 

inteziteta. 


Ispit iz Animalne fiziologije polaže se u obliku dvaju parcijalnih ispita tijekom slušanja kolegija. Nakon položena oba 

parcijalna ispita studenti pristupaju usmenom ispitu. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji 

obuhvaćaju cjelokupno gradivo. 

Svaki parcijalni ispit ima 40 pitanja. Svaki točan odgovor nosi jedan odnosno tri boda. Na svakom parcijalnom ispitu 

student mora ostvariti minimalno 36 bodova, kako bi položio parcijalni ispit. 








Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna

ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa te rezultat polaganja 

usmenog dijela ispita. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u 

redovnom ispitnom roku pristupa pismenom ispitu koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Animalna fiziologija. 

Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima. 

Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja. 


Primarna uloga endokrinog sustava je: 

a) popravak mutacija 

b) održanje homeostaze 

c) odgovor na vanjske podražaje 

d) koordinacija pokreta 

e) ništa od navedenog 

Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Treba 

odabrati jednu od pet mogućnosti i zaokružiti slovo ispred odgovora koji je odabran kao točan odgovor, odnosno smije 

se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod. 


Unutrašnje uho ili ________________sastoji se od tri različite usporedne cijevi, a to su: ________________, 

___________________ i ______________________. 

U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje. 

Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod. 

III SKUPINA PITANJA 

Objasni pojam ekspiracijska razina u mirovanju. __________________ 





Imenujte krvne stanice na slici: 

A___________________ 

B___________________ 

C___________________ 

Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika. 

Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod. 


Termini konzultacija objavljeni na internet stranicama Odjela za studije mora. 

Naziv predmeta MIKROBIOLOGIJA MORA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 


4 ECTS 

predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS 

laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS 



(označiti X) 





Godina/semestar III. godina / V. semestar

Preduvjeti za upis Osnovna znanja iz opće mikrobiologije 




Hrvatski 



Voditelj vježbi Dr. sc. Marin Ordulj, asistent 



Sve su grupe mikroorganizama sa svojim predstavnicima zastupljene u morskom okolišu kao autohtoni stanovnici 

mora. Štoviše, mikroorganizmi su vrlo značajna komponenta morskog ekosustava s obzirom da sudjeluju u svim 

trofičkim procesima u moru, a u većini njih su predominantni. Kao prvo, predstavljaju najznačajniji dio primarnih 

proizvođača u moru (fitoplankton, cijanobakterije, foto- i kemoautotrofne bakterije); značajni su potrošači primarne 

proizvodnje (heterotrofni nano- i mikroplankton); a praktički su jedini koji u moru obavljaju razgradnju organske 

tvari, te pretvorbu organskih u anorganskih spojeva (bakterije, gljivice). Poznavanje ovih procesa je, bez dvojbi, 

neophodno za procjenu ukupne produktivnosti morskog ekosustava, kao i njegovog odgovora na promjene u okoliš. 

Mikroorganizmi, posebice heterotrofne bakterije predstavljaju temeljne komponente hranidbenih mreža čija je uloga u 

biogeokemijskim procesima izuzetno velika. 

Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične 

prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom 

laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih 

izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju 

predviđenih kolokvija. 


1. Krstulović, N. I M. Šolić, 2006. Mikrobiologija mora, IOR-Split, 317p. Udžbenik Sveučilišta u Splitu. 

2. Šolić, M. i N. Krstulović, 2000. Ekologija morskog bakterioplanktona, IOR-Split, 472p. Priručnik Sveučilišta u 

Splitu. 


1. Kirchman, D.L. 2000. Microbial Ecology of the Oceans, Wiley Series in Ecological and Applied Microbiology, 

542p. 

2. Austin, B. 1993. Marine Microbiology, Cambridge University Press, 218 p. 


Predavanje 1. Uvod u mikrobiologiju mora 

Značajna otkrića iz područja mikrobiologije mora koja su se dogodila posljednjih 20-tak godina, a koja su iz osnova 

promijenila koncept strukture i funkcioniranja ekosustava mora. Mikrobiologija mora kao jedno od najdinamičnijih 

polja oceanologije. 

Predavanje 2. Staništa mikroorganizama u moru 

Gdje sve obitavaju mikroorganizmi u moru? Pregled i obrada svakog od staništa mikroorganiuzama u moru: neuston, 

pelagijal, plankton, simbiotska staništa, bentosko stanište. 

Predavanje 3. Raznolikost mikroorganizama u moru 

Koji sve mikroorganizmi obitavaju u morskom okolišu, osobine morskih mikroorganizama, dominantne skupine 

prokariota, dominantne skupine eukariota. Poseban osvrt na prokariotske mikroorganizme (bakterije), zastupljenost 

najznačajnije fizioloških skupina prokariota u moru. 

Predavanje 4. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 1 

Brojnost (abundancija). Prokariotski mikroorganizmi u pelagijalu (bakterije i cijanobakterije) su komponenta 

planktonske zajednice. Prema biološkim osobinama svrstani su u bakterioplankton, a po veličini u pikoplankton. 

Izražavanje gustoće (abundancije) bakterioplanktona: brojnost bakterija, biomasa bakterija, volumen bakterija kao 

parametar procjene bakterijske biomase. 


Fluktuacije bakterioplanktona. Čimbenici okoliša koji imaju utjecaja na brojnost i biomasu bakterija, odgovor 

mikroorganizama na promjene u okolišu: prostorna raspodjela kao rezultat trofičkog statusa određenog područja; 

sezonske promjene abundancije bakterija koje su u prvom redu rezultat sezonskih promjena klimatskih čimbenika, 

odnosno temperature; vertikalna raspodjela koju uzrokuju, uz temperaturu, i složeni hranidbeni odnosi i fizičkokemijske 

promjene kroz ekološke niše; dnevne oscilacije kao rezultat dnevnog sunčevog ciklusa.


Rast i proizvodnja bakterija. Specifična stopa rasta bakterija, efikasnost rasta – efikasnost kojom bakterije 

konzumiranu organsku tvar ugrađuju u vlastitu biomasu, odnosno u populacijski rast; bakterijska proizvodnja: funkcija 

specifične stope rasta i abundancije bakterija. Odnos bakterijske i primarne fitoplanktonske proizvodnje. 

Predavanje 7. Virusi u morskom okolišu 

Zastupljenost virusa u morskom okolišu, omjer virusi/bakterije, koje skupine virusa čine zajednicu virusa u moru, 

bakteriofagi kao najzastupljenija skupina virusa, aktivnost u uloga virusa u moru. 

Predavanje 8. Čimbenici koji reguliraju gustoću bakterijskih populacija 

Resursi koji reguliraju rast i razmnožavanje mikroorganizama, osnovni načini ishrane (asimilacije ugljika) morskih 

mikroorganizama: autotrofni i heterotrofni mikroorganizmi. Korištenje otopljene organske tvari, anorganski resursi za 

rast i razmnožavanje mikroorganizama. Temperatura kao čimbenik koji regulira brzinu procesa unutar mikrobne 

zajednice. Interakcije između mikroorganizama kao čimbenik regulacije njihovih populacija: kompeticija, predacija i 

aktivnost virusa kao dominantni tipovi interakcija između mikroorganizama koji reguliraju veličinu i dinamiku 

njihovih populacija. 

Predavanje 9. Mehanizmi kontrole 

Sinteza čimbenika koji reguliraju veličinu i dinamiku populacija mikroorganizama, s kojima smo se bavili u 

prethodnim predavanjima, na način da se svrstaju u dvije kategorije s obzirom na njihov način kontrole populacija. S 

jedne strane su resursi (DOM, anorganske tvari) koji su neophodni za održavanje, rast i razmnožavanje populacija 

mikroorganizama :„Bottom-up“ kontrola ili kontrola „odozdo“ ili kontrola resursima odnosno kontrola proizvođačima. 

S druge strane su čimbenici koji uzrokuju ugibanje mikroorganizama (predacija, virusna aktivnost), „top-down“ 

kontrola (kontrola „odozgo“) ili kontrola konzumentima. 

Predavanje 10. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 1 

Hranidbeni odnosi unutar mikrobne zajednice: uvjeti u kojima se razvijaju različiti tipovi hranidbenih mreža, mikrobni 

krug, mikrobna hranidbena mreža, ugradnja i protok bakterijske biomase u predatorske komponente na trofičkoj i 

vremenskoj skali. 

Predavanje 11. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 2 

Uloga mikroorganizama u procesima razgradnje organske tvari i transformacije anorganskih spojeva: 1) uloga 

bakterija u razgradnji složenih organskih tvari: heterotrofna aktivnost. Složene organske tvari se u moru mogu nalaziti 

i kao zagađivala koja u more dospijevaju iz različitih izvora. Aktivnosti mikroorganizama u razgrdanji tih tvari su od 

izuzetne važnosti za pročišćavanje mora (autopurifikacija). Posebna pozornost se pridaje učešću mikroorganizama u 

razgradnji nafte i naftnih derivata. 

2) Uloga bakterija u transformaciji anorganskih tvari: kruženje ugljika, dušika, sumpora i ostalih važnih biogenih 

elemenata. 

Predavanje 12. Mikroorganizmi u sedimentima 

Brojnost i proizvodnja bakterija u sedimentima, odnos pelagičke i bentoske bakterijske brojnosti i proizvodnje, uloga 

bakterija u sedimentima, skupine bakterija odgovornih za određene biogeokemijske procese, odnosno remineralizaciju 

organskog detritusa u sedimentu. Razlike u aktivnostima bakterija u plitkovodnim i dubokomorskim sedimentima. 

Predavanje 13. Mikroorganizmi dubokomorskog okoliša 

Osobine mikroorganizama duboko-morskog okoliša, raznolikost mikroorganizama dubokomorskog staništa, razlike u 

njihovoj brojnosti i aktivnostima duboko-morskog staništa i morskih staništa do dubine od 1.000 m. Hidrotermalni 

izvori i mikroorganizmi hidrotermalnih izvora. Aktivnost i uloga duboko-morskih mikroorganizama. 

Predavanje 14. Odnos mikroorganizama i makroorganizama u moru (simbiotska staništa) 

Mikroorganizmi kao epifiti na morskom bilju, mikroorganizmi kao epibionti i endobionti zdravih kralješnjaka i 

beskralješnjaka. Autohtoni morski mikroorganizmi-uzročnici oboljenja kralješnjaka i beskralješnjaka. Uvjeti u kojima 

autohtoni morski mikroorganizmi postaju patogeni za makroorganizme u morskom okolišu. 

Poglavlje 15. Alohtoni mikroorganizmi u moru 

Izvori alohtonih mikroorganizama u morskom okolišu. Pregled alohtonih mikroorganizama koji se zadržavaju za 

određeno vrijeme u morskom okolišu. Čimbenici koji utječu na njihovo preživljavanje u moru. Akumulacija 

alohtonih mikroorganizama u morskim organizmima s posebnim osvrtom na filtratore (filter-feeders). 

LABORATORIJSKE VJEŽBE 

Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odrađuju samostalno nakon uvodnih

predavanja i uz nadzor za vrijeme izvođenja vježbi kako slijedi 

Vježba 1. Određivanje brojnosti i biomase bakterija u vodenom stupcu 

Određivanje brojnosti bakterija metodom epifluorescentne mikroskopije i protočne citometrije i određivanje 

bakterijske biomase iz volumena i ukupnog broja bakterijskih stanica 

Vježba 2. Određivanje brojnosti i biomase HNF-a 

Određivanje brojnosti heterotrofnih nanoflagelata metodom epifluorescentne mikroskopije i određivanje biomase 

heterotrofnih nanoflagelata iz volumena i ukupnog broja 

Vježba 3. Određivanje brojnosti cijanobakterija 

Određivanje brojnosti cijannobakterija metodom epifluorescentne mikrkoskopije. 

Vježba 4. Određivanje bakterijske proizvodnje u moru 

Određivanje bakterijske proizvodnje metodom ugradnje 3 H-Timidina u DNK na tekućem scintilacijskom brojaču. 

Vježba 5. Izolacija i određivanje brojnosti bakteriofaga u moru 

Izolacija i određivanje broja virusnih čestica metodom epifluorescentne mikroskopije i metodom procjene ukupnog 

broja virusa putem plakova na diferencijalnim hranjivim podlogama. 

Vježba 6. Utjecaj ekoloških čimbenika na rast morskih mikroorganizama 

Kako različiti ekološki čimbenici utječu na rast morskih bakterija (rast na različitim hranjivim podlogama, pri 

različitim temperaturama, pri različitom osmotskom tlaku, pH, anorganskim solima). 

Vježba 7. Potrebe mikroorganizama za kisikom 

Upoznavanje s metodama određivanja različitih potreba mikroorganizama za kisikom, utjecaj različite koncentracije 

kisika na rast mikroorganizama na hranjivim podlogama. 

Vježba 8. Uzgoj anaerobnih mikroorganizama 

Upoznavanje s različitim laboratorijskim tehnikama uzgoja anaerobnih mikroorganizama na selektivnim i 

diferencijalnim hranjivim podlogama. 

Vježba 9. Izolacija bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika 

Izolacija i određivanje skupine bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika koristeći diferencijalne hranjive podloge. 

Vježba 10. Izolacija i uzgoj luminiscentnih bakterija 

Izolacija bioluminiscentnih bakterija s površine ribe metodom razmaza na diferencijalnim hranjivim podlogama. 

Vježba 11. Stupac po Winogradskom 

Izrada Winogradsky stupca pomoću kojeg se prati razvoj mikrobnih zajednica u sedimentu pri različitom gradijentu 

H2S i O2. (Napomena: obzirom na spori rast bakterija u sedimentu postavljanje vježbe se izvodi uz vježbu 4) 

Vježba 12. Izolacija i određivanje brojnosti bakterija iz morskog sedimenta 

Izolacija bakterija u sedimentu metodom sonifikacije i određivanje brojnosti bakterija u sedimentu brojanjem izraslih 

kolonija na diferencijalnim hranjivim podlogama. 

Vježba 13. Određivanje sanitarne kakvoće mora metodom membranske filtracije. 

Određivanje indikatorskih organizama u moru metodom membranske filtracije uz korištenje selektivnih podloga i 

određivanje sanitarne kakvoće mora za kupanje. 

Vježba 14. IMViC test 

Određivanje prisutnosti glavnih rodova obitelji Enterobacteriaceae (enterobakterije) u uzorku praćenjem serija 

reakcija na diferencijalnim hranjivim podlogama. 

Vježba 15. Ispitivanje sanitarne kakvoće školjkaša 

Ispitivanje sanitarne kakvoće školjkaša metodom najvjerojatnijeg broja (MPN metoda). 


Do konačne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra 

polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi. Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% 

pitanja iz svakog pojedinačnog testa. Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za dobijanje konačne ocjene. 

Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i konačna ocjena se formira na sljedeći način: 

90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5) 

80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4) 

70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3) 

60-69% riješenih pitanja iz testova - dovoljan (2) 

< 60% - student nije zadovoljio 

Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u

istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja 

se brišu. Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje konačne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz 

cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova (onoliko puta koliko to pravilnik o studiranju dozvoljava), na način da 

mogu birati polaganje završnim testom koji obuhvaća cijelo gradivo ili usmenim ispitom. 




Naziv predmeta EKOLOGIJA PRIDNENIH ŽIVOTNIH ZAJEDNICA 



30/0/30 

(P/S/V) 

ECTS 

4 ECTS 

(uz obrazloženje) (2- predavanja, samostalno učenje, konzultacije; 2- laboratorijske vježbe, kolokviji) 



(označiti X) 

temeljni napredni x specijalistički 





Preduvjeti za upis Odslušani kolegiji Botanika mora i Biologija morskih beskralješnjaka 


mogućnost praćenja na Hrvatski / konzultacije na engleskom 


Nositelj predmeta Doc. dr. sc. Ivana Grubelić 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Marija Despalatović 



Svrha nastave ovog studijskog predmeta je upoznati studente s osnovnim ekološkim značajkama i procesima u 

bentoskom ekosustavu, životnim zajednicama na različitim tipovima morskoga dna, što ugrožava bentoske zajednice i 

bentoske organizme u Jadranskom moru te mjerama zaštite. Stećeno znanje studentima je neophodno za kompleksno 

sagledavanje problematike u budućem radu u oblasti ekologije i biologije mora, morskog ribarstva te gospodarenja i 

zaštite istih. Vježbe studente pripremaju za samostalno istraživanje kompleksnih bentoskih zajednica. Na terenu i u 

laboratoriju studenti se upoznavaju s metodologijom uzorkovanja, konzerviranja i obrade bentoskih uzoraka. Uzorke 

obrađuju kvalitativno, kvantitativno i statistički, a usporedbom različitih uzoraka zorno spoznaju utjecaj različitih 

ekoloških sredina na razvoj živoga svijeta. 

Nastava se izvodi kroz predavanja i vježbe (30 sati predavanja i 30 sati vježbi po 2 sata tjedno), gdje studenti stječu 

teorijsko te praktično znanje u laboratoriju i na terenu. Nastava se održava u standardno opremljenoj predavaonici s 

video opremom te u laboratoriju za bentos koji je opremljen laboratorijskim pomagalima, stručnom i znanstvenom 

literaturom i zbirkom bentoskih organizama (živi i preparirani primjerci). 

Studenti su obvezni redovito pohađati predavanja i vježbe. Izostajanje s 20% obaveznog plana predavanja (6 sati) ili 

vježbi (6 sati) mora biti opravdano, što je preduvjet pristupanju ispitu znanja. 


1. Pérès J. M., Gamulin-Brida H. 1973. Biološka oceanografija. (Školska knjiga) 

2. Ercegović A. 1949. Život u moru. (JAZU) 

3. Bertness M.D., Gaines S.D., Hay M.E. 2001. Marine Community Ecology. (Sinauer A.) 

4. Riedl R. 1983. Fauna und flora des Mittelmeeres. (P. Parey) 

5. Bakran-Petricioli T. 2007. Morska staništa. Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. (Državni zavod za zaštitu 

prirode, Zagreb) 


Odabrani radovi domaćih i stranih eksperata. 

Specijalizirani ključevi za determinaciju bentoskih organizama. 

Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)

Predavanje 1. Uvodno predavanje 

Biološko-ekološke osobine morskog ekosustava. Podjela živih organizama u moru obzirom na način života te njihova 

prilagodba životu na morskome dnu. 

Ishod učenja: Povezati i ujediniti stečena znanja iz već odslušanih/položenih kolegija (biologija, kemija, fizika i 

geologija mora) studija sa svrhom boljeg razumijevanja i usvajanja novog gradiva. 

Predavanje 2. Pridnene (bentoske) životne zajednice 

Povijesni pregled i metodologija studija pridnenih zajednica. 

Ishod učenja: Definirati pojam pridnene zajednice te objasniti intra i interspecijske odnose u pridnenim zajednicama. 

Kroz povijesni pregled i metodologiju studija pridnenih zajednica steći znanje i seriozan pristup metodama 

istraživanja veoma raznolikog pridnenog prostora. 

Predavanje 3. Ekološki čimbenici koji utječu na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica 

Ishod učenja: Definirati osnovne ekološke čimbenike koji utječu na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica. 

Povezati utjecaj jednog čimbenika na drugi te razumjeti na koji način se bentoski organizmi prilagođavaju raznolikim 

ekološkim uvjetima. 

Predavanje 4. Podjela pridnenog životnog prostora 

Granica između terestričkih naselja i naselja morskog litorala 

Ishod učenja: Razumjeti što utječe na vertikalnu i horizontalnu rasprostranjenost pridnenog prostora, odnosno 

pridnenih zajednica, te usvojiti znanje o podjeli pridnenog životnog prostora na bionomske stepenice prema različitim 

autorima: podjela prema A. Ercegoviću te podjela prema Peres i Picardu). 

Predavanje 5. Supralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja 

Mediolitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja 

Ishod učenja: Uočiti koji ekološki čimbenici i u kojem obimu utječu na razvoj supralitoralnih naselja na čvrstoj 

(Biocenoza supralitotalnih stijena; Biocenoza supralitoralnih lokvica) i pomičnoj podlozi (Biocenoza morskih oseklina 

naglog sušenja; Biocenoza morskih oseklina polaganog sušenja), odnosno na razvoj mediolitoralnih naselja na čvrstoj 

(Biocenoza gornjih stijena mediolitorala; Biocenoza donjih stijena mediolitorala) i pomičnoj podlozi (Biocenoza 

detritičnih dna mediolitoralne stepenice; Biocenoza mediolitoralnih pijesaka; Naselja muljevitih pijesaka i muljeva 

laguna i ušća) 

Predavanje 6. Infralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja 

Infralitoralna naselja na čvrstoj podlozi 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice te što utječe na razvoj i rasprostranjenost 

infralitoralnih naselja, s posebnim osvrtom na životne zajednice koje se razvijaju na čvrstoj podlozi (Biocenoza 

fotofilnih alga; Degradirana biocenoza fotofilnih alga u onečišćenim vodama) 

Predavanje 7. Infralitoralna naselja na pomičnoj podlozi (1) 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost 

pojedine infralitoralne zajednice na pomičnom dnu (Biocenoza morske cvjetnice Posidonia oceanica; Biocenoza 

morske cvjetnice Cymodocea nodosa; Biocenoza morskih cvjetnica roda Zostera; Evolutivna serija na području 

biocenoza morskih cvjetnica) 

Predavanje 8. Infralitoralna naselja na pomičnoj podlozi (2) 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu infralitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i 

rasprostranjenost infralitoralnih biocenoza bez vegetacije (Biocenoza sitnih površinskih pijesaka; Biocenoza sitnih 

ujednačenih pijesaka; Biocenoza muljevitih pijesaka; Biocenoza zamuljenih pijesaka zaštićenih obala) te ostalih 

biocenoza na pomičnim dnima infralitorala (Spongiferna dna; Životne zajednice neovisne o vertikalnoj razdiobi, 

Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja, Naselja pomičnih prelaznih dna) 

Predavanje 9. Cirkalitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja 

Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (1) 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine specifične za cirkalitoralnu bionomsku stepenicu te što utječe na razvoj i 

rasprostranjenost pojedine zajednice, osobito na čvrstom dnu gdje se razvijaju cirkalitoralna naselja čvrste podloge 

(Koraligenska biocenoza: Pretkoraligenski aspekt ili inicijalni stadij koraligenske biocenoze i Tipični koraligenski 

aspekt ili klimaks stadij koraligenske biocenoze - Koraligen donjeg horizonta litoralnih stijena i Koraligenski plato) 

Predavanje 10. Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (2) 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne bionomske stepenice gdje se razvijaju cirkalitoralna 

naselja čvrste podloge (Biocenoza polutamnih spilja: Facijes Corallium rubrum, Facijes Parazoanthus axinellae

adriaticus; Osiromašeni aspekt u poluspiljama s jakim gibanjem voda; Biocenoza potpučinskih stijena) 

Predavanje 11. Cirkalitoralna naselja pomične podloge (1) 

Ishod učenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost 

pojedine zajednice na pomičnom dnu cirkalitorala: Biocenoza obalnih detritičnih dna; Biocenoza detrtičnih dna 

otvorenijeg otočnog područja i otvorenog mora. 


Ishod učenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost 

pojedine zajednice na pomičnom dnu cirkalitorala: Biocenoza detritičnih više ili manje zamuljenih dna: Obalna zona, 

Središnja zona, Zona otvorenog mora pod utjecajem otvorenog mora i alpskih rijeka; Biocenoza obalnih terigenih 

muljeva: Facijes mekanih muljeva, Facijes ljepljivih muljeva, ukorijenjenih oblika i sesilnih oblika. 


Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne stepenice s pomičnim dnom gdje se razvija 

Biocenoza muljevitih dna otvorenog srednjeg Jadrana i otočne zone sjevernog Jadrana “Nephrops norvegicus – 

Thenea muricata“ te što utječe na njeno rasprostranjenje i abundantnost. Uočiti biološke i gospodarstvene osobitosti 

navedene zajednice i vrste Nephrops norvegicus te biološke i ekološke osobine spužve Thenea muricata. 

Predavanje 14. Prijelaz između litoralnog (fitalnog) i dubinskog (afitalnog) sistema 

Batijalna stepenica, ekološke osobine i naselja u Jadranu 

Ishod učenja: Uočiti ekološke osobine afitalnog dijela u odnosu na ekološke osobine fitalnog dijela podmorja te što 

utječe na razvoj i rasprostranjenost bentoskih biocenoza afitalnog sistema u Jadranu, odnosno batijalnih naselja na 

čvrstoj podlozi (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih koralja) i batijalnih naselja na pomičnoj podlozi (Biocenoza 

batijalnih muljeva: Facijes mekih muljeva, Facijes pjeskovitih i pjeskovito-šljunkovitih muljeva) 

Predavanje 15. Završno predavanje: što ugrožava bental u Jadranu i kako ga zaštititi. 

Ishod učenja: Povezati stečeno znanje o raznolikim životnim uvjetima koji vladaju na veoma raznolikom morskom 

dnu Jadranskog mora i utječu na razvoj raznolikih pridnenih životnih zajednica s ukupno velikom biološkom 

raznolikosti. Spoznati što ugrožava pridnene zajednice u Jadranskom moru i kako ih zaštititi. 

Vježba 1. Uvod u praktikum / Ekološki čimbenici 

Ishod učenja: Koristeći stečena znanja iz prethodnih kolegija ustanoviti način života odabranih vrsta na morskom dnu 

te ekološke čimbenike koji na njega utječu. 

Vježba 2. Metodologija uzorkovanja pridnenih zajednica 

Ishod učenja: Upoznati direktne i indirektne, kvalitativne i kvantitativne te destruktivne i nedestruktivne metode 

uzorkovanja na pomičnim i čvrstim dnima. Upoznati načine mjerenja vrijednosti pojedinih abiotičkih čimbenika. 

Vježba 3. Obrada uzoraka 

Ishod učenja: Usvojiti načine separacije, determinacije te konzerviranja jedinki. Usvojiti načine izrade mikroskopskih 

preparata. 

Vježba 4. Izrada zbirki i baza podataka 

Ishod učenja: Upoznati načine izrade zbirki bentoskih vrsta. Usvojiti načine kreiranja baza podataka. 

Vježba 5. Supralitoralna stepenica 

Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u supralitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomičnoj podlozi. 

Vježba 6. Mediolitoralna stepenica 

Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u mediolitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomičnoj podlozi. 

Vježba 7. Infralitoralna stepenica – čvrsta podloga 

Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u infralitoralu na čvrstoj podlozi (Biocenoza fotofilnih alga). 

Vježba 8. Infralitoralna stepenica – pomična podloga 

Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u različitim biocenozama infralitorala na pomičnoj podlozi. 

Vježba 9. Cirkalitoralna stepenica – čvrsta podloga 

Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na čvrstoj podlozi (Koraligenska biocenoza). 

Vježba 10. Cirkalitoralna stepenica – pomična podloga (1) 

Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomičnoj podlozi, u Biocenozi obalnih detritičnih dna i 

Biocenozi detrtičnih dna otvorenijeg otočnog područja i otvorenog mora. 

Vježba 11. Cirkalitoralna stepenica – pomična podloga (2) 

Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomičnoj podlozi, u Biocenozi detritičnih više ili manje

zamuljenih dna i Biocenozi obalnih terigenih muljeva. 

Vježba 12. Batijalna stepenica 

Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u batijalnoj stepenici na čvrstoj (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih 

koralja) i pomičnoj podlozi (Biocenoza batijalnih muljeva). 

Vježba 13. Koćarska dna otvorenog Jadrana 

Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive na pomičnim koćarskim dnima otvorenog Jadrana. 

Vježba 14. Antropogeni utjecaji na bentoske zajednice 

Ishod učenja: Analizirati poremećaje koji se događaju na morskom dnu, a koji su posljedica antropogenog djelovanja. 

Vježba 15. Alohtone vrste 

Ishod učenja: Upoznati strane vrste u pridnenim zajednicama Jadrana. 


Provjera znanja tijekom semestra: dva testa (ne utječu na završnu ocjenu), rezultati služe predavaču da procijeni 

uspješnost svojih predavanja i zainteresiranost studenata. Završno znanje se provjerava na ispitu i kolokviju. Studenti 

mogu izaći na ispit nakon položenog kolokvija. Ispit se sastoji od usmenog dijela, a kolokvij od pismenog dijela. 

Usmeni dio ispita se sastoji od 3 pitanja (npr.: 1.Vertikalna podjela životnog prostora po Peres-Picardu, 

2.Mediolitoral, 3.Spongiferna dna), a student je položio ispit ako pokaže osnovno znanje vezano za svako pitanje, a 

znanje i umješnost povezivanja biološko-ekoloških osobina u pridnenim zajednicama donosi više bodova, odnosno 

veću ocjenu. 

Kolokviranje vježbi: znanje studenata iz praktikuma se provjerava pismenim testom, koji sadrži 20 pitanja. Odgovori 

na pitanja su ponuđeni, a treba odabrati jedan ili više točnih odgovora. Pozitivna ocjena uvjetuje najmanje 60% točnih 

odgovora. 


Sve dodatne informacije studentima su dostupne kroz direktne razgovore s voditeljima predavanja i vježbi te putem emaila 

(grubelic@izor.hr; mare@izor.hr) i telefona (021 408043; 021 408046). 

Naziv predmeta BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA 



(P/S/V) 

30/0/30 

ECTS 

4 ECTS 

(uz obrazloženje) 2 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokviji) 



(označiti X) 








Odslušani predmeti: Biologija stanice, Ekologija, Fizička oceanografija, Kemijska 

oceanografija 



Hrvatski (moguće i na engleskom jeziku) 


Prof. dr. sc. Ivona Marasović, redoviti profesor 

- dio predavanja izvodi doc. dr. sc. Olja Vidjak 

Voditelj vježbi Doc. dr. sc. Olja Vidjak 


pohađanju nastave, obveze studenata...) 

Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju sa planktonskim zajednicama u moru, te usvajaju znanja o složenim odnosima 

koji među njima vladaju. Veliki dio hrane koju ljudi dobivaju iz mora direktno je ili indirektno ovisan o planktonu, 

obzirom da su većina primarne proizvodnje, kao i znatan dio sekundarne proizvodnje u moru vezane uz planktonske 

zajednice. Kako većina morskih organizama provodi svoj cijeli životni ciklus, ili bar jedan njegov dio u planktonu, 

ova je zajednica posebno brojna i raznovrsna. 

Nastava se izvodi kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Predavanja se održavaju uz korištenje PowerPoint, i video

prezentacija, dok se vježbe održavaju u studentskom praktikumu, Laboratoriju za plankton IOR-a, te u laboratoriju na 

istraživačkom brodu. Praktičnim vježbama studenti se upoznaju s uzorkovanjem, fiksacijom i pripremama 

fitoplanktonskih i zooplanktonskih uzoraka, kvalitativno-kvantitativnim analizama fitoplanktonskih, 

mezozooplanktonskih i mikrozooplanktonskih uzoraka, glavnim skupinama fitoplanktona, "red tide" i toksičnim 

organizmima, procjenom biomase fitoplanktona (metodom klorofila a), procjenom primarne proizvodnje (C 14 

metoda), glavnim zooplanktonskim skupinama i procjenom biomase zooplanktona (metodom suhe težine). 

Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predviđenim pravilima Odjela i u dogovoru s 

nastavnikom. 


1. Viličić, D. Fitoplankton Jadranskog mora (biologija i taksonomija). 2002, Školska knjiga Zagreb 

2. Viličić, D. Fitoplankton u ekološkom sustavu Jadranskog mora. 2003, Školska knjiga Zagreb 

3. Raymont, J.E.G.: Plankton and productivity in the oceans. Pergamon Press. New York, 1980 

4. Steidinger, K.A. and Walker, L.M. Marine Plankton Life Cycle Strategies, CRC Press Inc. Boca Raton, Florida, 

1986. 

5. Okaichi, T., D.M. Anderson and T. Nehoto, 1989. Red tides: Biology, Environmental Science and Toxicology, 

Elsevier, Amsterdam, 489 p. 

6. Vidjak, O. Biologija i ekologija planktona. II dio – Zooplankton. Interna skripta za studente III godine Biologije i 

ekologije mora. 

7. Vidjak, O. Praktikum iz Biologije i ekologije planktona, I dio – Fitoplankton. Interna skripta za studente III godine 

Biologije i ekologije mora. 


1. Levinton, J. S. 1995. Marine biology. Oxford University Press, 420 pp 

2. Bougis, P. 1976. Marine plankton ecology. North Holland Publishing Company. Amsterdam-Oxford. American 

Elsevier Publishing Company, Inc. New York 

3. Marasović, I., Ž. Ninčević, G. Kušpilić, S. Marinović & S. Marinov. 2005. Long term changes of basic biological 

and chemical parameters at two stations in the Middle Adriatic. Journal of Sea Research. 

4. Marasović, I., D. Viličić & Ž. Ninčević 1999. South Adriatic ecosystem: Interaction with the Mediterranean 

Sea. In: The Eastern Mediterranean as a Laboratory Basin for the Assessment of Contrasting Ecosystems 

( Eds.P.Malanotte-Rizzoli & V.N. Eremeev), Kluwer Academic Press, Dordrecht, Netherlands, pp. 383-405. 

5. Marasović, I., Ž. Ninčević-Gladan, B. Grbec & S. Skejić (2010) Recent Changes in the Phytoplankton Community 

of the Adriatic Sea. In: Phytoplankton responses toMediterranean environmental changes, CIESM Workshop 

Monographs / F. Briand (ur.). Monaco : CIESM, 2010. 49-56 

6. Bojanić, N., M. Šolić, N. Krstulović, S. Šestanović, I. Marasović & Ž Ninčević (2005). Temporal variability in 

abundance and biomass of ciliates in the eutrophicated part of the Kaštela Bay (Middle Adriatic). Helgoland Marine 

Research, 59 (1). 

7. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Marasović I., Ninčević Gladan Ž., Brautović I. (2006) Annual variability and 

trophic relations of the mesozooplankton community in the eutrophicated coastal area (Vranjic Basin, eastern Adriatic 

Sea). Journal of the Marine Biological Association of the U.K., 86: 19-26. 

8. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Ninčević Gladan Ž., Tičina V. (2007) Zooplankton community and 

hydrographical properties of the Neretva Channel (eastern Adriatic Sea). Helgoland Marine Research, 61: 267-282. 

9. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Grbec, B, Ninčević Gladan Ž., Matijević S., Brautović, I. (2009) Population 

structure and abundance of zooplankton along the Krka river estuary in spring 2006. Acta Adriatica, 50 (1): 45-58 

Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima 

učenja) 

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. I DIO – FITOPLANKTON (prof. dr. sc. Ivona Marasović) 

Predavanje 1. (90 min) Općenito o morskom planktonu. Sezonska, vertikalna i horizontalna raspodjela. 

Ishodi učenja: Upoznati i razumjeti ulogu planktonske zajednice u morskom ekosustavu. Upoznati vertikalnu i 

horizontalnu raspodjelu planktona vezano uz različita geografska područja, kao i uzroke sezonske varijabilnosti. 

Upoznati glavne grupe planktonskih organizama u morskoj sredini (fitoplankton., zoplankton, bakterioplankton). 

Predavanje 2. (90 min) Općenito o fitoplanktonu. Pregled sistematske i morfološke podjele fitoplanktona. 

Dijatomeje. Dinoflagelati. 

Ishodi učenja: Upoznati morfološke osobine skupine dijatomeja (penatne i centrične). Upoznati specifičnosti 

razmnožavanja skupine dijatomeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dijatomeja. Upoznati morfološke

osobine skupine dinoflagelata. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine dinoflagelata. Upoznati specifičnosti 

ishrane dinoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dinoflagelata. 

Predavanje 3. (90 min) Kokolitoforide. Silikoflagelati. Cijanoficeje. Proklorofita. 

Ishodi učenja: Upoznati morfološke osobine skupine kokolitoforida. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine 

kokolitoforida. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu kokolitoforida. Upoznati morfološke osobine skupine 

silikoflagelata. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine silikoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu 

raspodjelu silikoflagelata. Upoznati morfološke osobine skupine cijanoficeja. Upoznati specifičnosti razmnožavanja 

skupine cijanoficeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu cijanoficeja. Upoznati osobine skupine proklorofita. 

Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine proklorofita. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu proklorofita. 

Predavanje 4. (90 min) Općenito o primarnoj proizvodnji. Sezonski aspekti primarne proizvodnje. Primarna 

proizvodnja u oceanima. Primarna proizvodnja u obalnim područjima. Primarna proizvodnja u Sredozemnom 

moru. 

Ishodi učenja: Razumjeti osnovne principe procesa primarne proizvodnje. Upoznati specifičnosti procesa primarne 

proizvodnje u moru. Upoznati sezonske aspekte primarne proizvodnje u različitim geografskim područjima. Upoznati 

se s osobitostima primarne proizvodnje u oceanskom području. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u obalnim 

područjima. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u Sredozemnom bazenu i njegovim podbazenima. 

Predavanje 5. (90 min) Primarna proizvodnja Jadranskog mora. 

Ishodi učenja: Upoznati primarnu proizvodnju Jadrana. Razumjeti uzroke prostorne varijabilnosti visine primarne 

proizvodnje. Upoznati dugogodišnje trendove primarne proizvodnje u Jadranu. Upoznati odnose između eutrofikacije i 

primarne proizvodnje. Upoznati odnose između klimatskih faktora i primarne proizvodnje. Upoznati odnose između 

primarne proizvodnje i ulova male plave ribe. 

Predavanje 6. (90 min) Biomasa fitoplanktona. Sukcesije vrsta. Ograničavajući čimbenici primarne 

proizvodnje. 

Ishodi učenja: Upoznati biološke i kemijske metode procjene biomase. Upoznati prednosti i ograničenja pojedinih 

metoda. Upoznati vertikalnu i horizontalnu raspodjelu biomase u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati se s 

uzrocima sukcesije vrsta u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati ograničavajuće čimbenike primarne 

proizvodnje. 

Predavanje 7. (90 min) Svjetlost. Ugljični dioksid. pH. Dušik. Fosfor. 

Ishodi učenja: Upoznati osobitosti fotosinteze u moru vezano uz raspodjelu svjetla. Upoznati vezu između pH 

vrijednosti i intenziteta primarne proizvodnje. Upoznati ciklus dušika u moru. Upoznati ciklus fosfora u moru. 

Upoznati uzroke i posljedice prirodne i antropogene eutrofikacije u morskom ekosustavu. 

Predavanje 8. (45 min) Ekološka efikasnost prijenosa na više trofičke razine. 

Ishodi učenja: Upoznati osnovne lance ishrane u morskom ekosustavu. Upoznati tipove ekološke efikasnosti u 

morskom ekosustavu pri prijenosu materije i energije na više trofičke razine. Razumjeti uzroke razlika ekološke 

učinkovitosti između različitih djelova morskog ekosustava (oceanski tip prijenosa, obalni tip prijenosa, tip prijenosa u 

„upwelling“ područjima). 

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. II DIO – ZOOPLANKTON (Doc. dr. sc. Olja Vidjak) 

Predavanje 9. (90 min) Osnovne karakteristike zooplanktonskih organizama: Pregled sistematske i morfološke 

podjele zooplanktona, karakteristike planktonskog života u vodenoj sredini. 

Ishodi učenja: Opisati osnovne razlike u stupnju organizacije, načinu ishrane i vremenu koje životinjski organizmi 

provode u planktonu. Nabrojiti osnovne taksonomske kategorije zooplanktona. Objasniti načine pokretanja 

zooplanktonskih organizama. Definirati veličinske kategorije zooplanktona. Objasniti osnovna svojstva vodene 

sredine kao životnog medija za zooplankton. Razumjeti i objasniti odnos zooplanktonskih organizama i Reynoldsovog 

broja. Definirati plovnost zooplanktona i nabrojiti mehanizme sprečavanja nekontroliranog tonjenja. Objasniti 

„patchiness“ ili nehomogenu raspodjela zooplanktona. Objasniti pojava i mehanizam nastanka bioluminiscencije kod 

zooplanktonskih organizama. 

Sistematska pripadnost i uloga protozoa u zooplanktonu. 

Ishodi učenja: Nabrojiti taksonomske kategorije zooplanktonskih organizama iz carstva Protista. Definirati osnovne 

biološke i ekološke karakteristike planktonskih Mastigophora, Sarcodina i Ciliophora (osnovna građa, ishrana, 

razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost protozoa u hranidbenoj mreži oceana. 

Predavanje 10. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena 

Rotatorija, Cnidaria i Ctenophora.

Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih kolnjaka (građa, ishrana, 

razmnožavanje i rasprostranjenost). Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih žarnjaka (građa, 

ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost meduza u hranidbenoj mreži oceana. 

Objasniti utjecaje meduza na ljudske aktivnosti. Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih 

rebraša (građa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Objasniti utjecaj invazivne vrste Mnemiopsis leidyi na 

Crno more kao primjer degradacije i postepenog oporavka ekosustava. 


Annelida i Mollusca. 

Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mnogočetinaša (građa, ishrana, 

razmnožavanje i rasprostranjenost). Objesniti prilagodbe mnogočetinaša na planktonski način života na primjeru 

Tomopteris helgolandica. Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mekušaca. Opisati građu, 

ishranu, razmnožavanje i rasprostranjenost planktonskih puževa Pteropoda (redovi Thecosomata i Gymnosomata). 

Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno Arthropoda, razred 

Crustacea. 

Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih rakova. Opisati osobitosti građe, 

ishrane i rasprostranjenosti planktonskih ljuskara (Ostracoda). Opisati životni ciklus i partenogenetsko razmnožavanje 

marinskih kladocera ili škrgonožaca (Branchiopoda). Objasniti ekološku uvjetovanost kolebanja brojnosti ove skupine 

na prostornoj i vremenskoj skali. 

Predavanje 12. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno 

Arthropoda, razred Crustacea (nastavak). 

Ishodi učenja: Navesti taksonomsku podjelu, te osnovne morfološke karakteristike svih redova planktonskih 

veslonožaca (Copepoda). Razumjeti i objasniti filogenetske odnose unutar podrazreda Copepoda. Objasniti ekološku 

uvjetovanost rasprostranjenosti osnovnih planktonskih skupina (redovi Calanoida, Harpacticoida, Poecilostomatoida i 

Cyclopoida). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost slobodnoživućih kopepoda u hranidbenoj mreži oceana. Opisati 

pojave parazitizma, te odnose domaćin-parazit kod redova Siphonostomatoida, Poecilostomatoida i Monstrilloida. 

Opisati osobitosti građe, ishrane i rasprostranjenosti planktonskih predstavnika rakova iz skupina Amphipoda i 

Mysidacea (red: Peracarida) Opisati osobitosti građe, ishrane i rasprostranjenosti skupine Euphausiacea (nadred 

Eucarida). Razumjeti i opisati ulogu „krilla“ u hranidbenoj mreži oceana. 


Chaetognatha i Chordata. 

Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih streličara (građa, ishrana, 

razmnožavanje i rasprostranjenost). Opisati važnost i ulogu ovih predatora u hranidbenim odnosima u planktonskoj 

zajednici. Navesti osnovnu taksonomsku podjelu, te nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih 

svitkovaca iz skupina Appendicularia i Thaliacea (Pyrosomatida, Doliolida i Salpida). Opisati osobitosti načina 

ishrane, te razumjeti ulogu i važnost ovih filtratora u hranidbenoj mreži oceana. 

Meroplankton. Ličinke bentičkih organizama u planktonu. Jaja i ličinke riba. 

Ishodi učenja: Razumjeti ulogu planktonskih stadija u životnom ciklusu bentičkih organizama. Opisati prednosti i 

nedostatke života u planktonu. Nabrojiti tipove ličinki bentičkih organizama u planktonu. Nabrojiti ličinačke tipove 

unutar razreda Crustacea. Navesti osnovne biološke i ekološke karakteristike, te rasprostranjenost jaja i ličinačkih 

stadija riba u planktonu. 

Fekalni peleti zooplanktona u biogeokemijskom ciklusu oceana. 

Ishodi učenja: Razumjeti i opisati ulogu fekalnih peleta zooplanktona u vertkalnom transportu, sedimentaciji i 

recikliranju organskih ostataka u vodenom stupcu. 

Predavanje 14. (90 min)Vertikalna raspodjela i dnevno noćne migracije zooplanktona. 

Ishodi učenja: Nabrojiti tipove vertikalnih migracija zooplanktona. Nabrojiti i opisati moguće uzroke dnevno-noćnih 

migracija zooplanktona. Objasniti pojavu „deep scattering layers“. 

Sezonska kolebanja i regionalna raspodjela zooplanktona. 

Ishodi učenja: Opisati kvantitativna kolebanja zooplanktona na godišnjoj, sezonskoj i dnevnoj skali. Opisati sezonske 

varijacije holo- i meroplanktona. Razumjeti višegodišnja kolebanja brojnosti i biomase zooplanktona. Opisati 

prostorna kvantitativna kolebanja i regionalnu raspodjelu zooplanktona. Objasniti opće tipove horizontalne 

rasprostranjenosti zooplanktona. Nabrojiti karakteristične elemente neritičkog i oceanskog zooplanktona. Objasniti 

ulogu zooplanktonskih organizama kao bioloških indikatora vodenih masa.

Predavanje 15. (90 min) Metode istraživanja i kvantifikacija ishrane zooplanktona. 

Ishodi učenja: Razlikovati i opisati osnovne tipove ishrane kod zooplanktona. Definirati izražavanje brzine hranjenja 

kod zooplanktona. Nabrojiti eksperimentalne metode za procjenu grazinga protozooplanktona („per capita“ i u 

ukupnoj protozooplanktonskoj zajednici). Nabrojiti metode za procjenu grazinga mezozooplanktona. 

Sekundarna proizvodnja zooplanktona. 

Ishodi učenja: Definirati sekundarnu proizvodnju zooplanktona. Objasniti odnos primarne proizvodnje fitoplanktona i 

sekundarne proizvodnje zooplanktona. Nabrojiti metode za eksperimentalno određivanje sekundarne proizvodnje 

zooplanktona. 

Predavanje 16. (45 min) Osvrt na značajke zooplanktonske zajednice Jadranskog mora. 

Ishodi učenja: Razumjeti i opisati horizontalne i vertikalne fluktuacije zooplanktona u Jadranu u odnosu na 

hidrografske karakteristike područja. Razumjeti i objasniti ekološku uvjetovanost razlike u abundancija zooplanktona 

u otvorenim i obalnim vodama. Objasniti utjecaj eutrofikacije na zooplankton. Objasniti putove ulaza novih vrsta u 

Jadransko more s naglaskom na problematiku balastnih voda. 


Razred Bacillariophyceae (Dijatomeje). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Rhizosolenia, 

Chaetoceros, Thalassiosira, Thalassiothrix, Odontella, Ditylum, Pseudonitzchia, Hemiaulus, Bacteriastrum. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dijatomeja, te 

savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. 


Razred Dinophyceae (Dinoflagelati). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Protoperidinium, 

Ceratium, toksičnih dinoflagelata iz rodova Lingulodinium, Dinophysis, Prorocentrum, heterotrofnog dinoflagelata 

Noctiluca scintillans i dinoflagelatnih cista. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dinoflagelata, 

te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine. 


Razred Prymnesiophyceae-Haptophyceae. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati kokolitoforina,te 

primnesioficeje Chrysochromulina sp. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice kokolitoforina, 


Razred: Dictyochophyceae; red: Dictyochales. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati silikoflagelata 

Dictyocha fibula i Dictyocha speculum. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice silikoflagelata, 



Određivanje biomase fitoplanktona metodom klorofila a.U prethodno sakupljenom biljnom materijalu, nakon 

ekstrakcije acetonom određuje se koncentracija klorofila a fluorometrijskom metodom. Postupak je detaljno opisan na 

protokolu koji studenti moraju proučiti prije izvođenja same vježbe. Dobiveni rezultati fluorescencije se zapisuju i 

matematičkim izrazom preračunavaju u koncentraciju klorofila a. 

Ishodi učenja: Temeljem laboratorijske vježbe razumjeti i opisati metodu određivanja biomase fitoplanktona. 


Zooplanktonski protisti. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Sarcodina (Heliozoa 

(sunašca) – Sticholonche zanclea), koljena Foraminifera (krednjaci – Globigerina sp., Orbulina universa), koljena 

Ciliophora (trepetljikaši - goli ili nelorikatni cilijati npr. Laboea sp., te tintinidi ili lorikatni cilijati iz rodova 

Tintinnopsis, Eutintinnus, Metacylis, Favella, Helicostomella, Codonelopsis, Amphorides, Stenosemella) 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i razlikovati organizme i dijelove stanice 

zooplanktonskih protista, te savladati osnovnu taksonomiju unutar glavnih skupina.


Metazoa u zooplanktonu. Planktonski kolnjaci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena 

Rotatoria – Trichocerca sp.; Synchaeta sp. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih kolnjaka, te savladati 

osnovnu taksonomiju unutar skupine. 

Planktonski žarnjaci (Koljeno Cnidaria) Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika razreda 

Hydrozoa (obrubnjaci) - podrazred Siphonophorae, red Calycophorae - Muggiaea kochi, M. atlantica, Lensia subtilis, 

Eudoxoides spiralis. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći razumjeti i razlikovati građu i funkciju spolne (eudoksija) i nespolne 

(nektofor) generacije kod sifonofora. 


Planktonski žarnjaci (nastavak). Kratke teorijske osnove i makroskopski preparati (konzervirani) predstavnika razreda 

Scyphozoa - Scyphomedusae (režnjaci) - Pelagia noctiluca, Cotylorhiza tuberculata, Rhizostoma pulmo. 


crteža konzerviranih primjeraka preparata studenti će moći razlikovati najčešće skifomeduze. 


Planktonski mogočetinaši. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Annelida, razreda 

Polychaeta) – Tomopteris helgolandica 

Planktonski mekušci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena koljena Mollusca, razreda 

Gastropoda, reda Thecosomata) – Creseis acicula, Limacina sp. 

Planktonski rakovi. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Arthropoda, razreda 

Crustacea, podrazreda Ostracoda – Conchoecia sp. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih mnogočetinaša, 

mekušaca i rakova, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda 

Branchiopoda (rakovi škrgonošci) - predstavnici marinskih kladocere rodova Podon, Evadne i Penilia 

Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda (rakovi veslonošci) - predstavnici 

redova Calanoida (Calanus helgolandicus) i Harpacticoida (Euterpina acutifrons) 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i 

veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda 

(rakovi veslonošci) - predstavnici redova Poecilostomatoida (porodice Oncaeidae, Corycaeidae, Sapphirinidae) i 

Cyclopoida (porodica Oithonidae - Oithona nana, Oithona plumifera, Oithona similis) 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i 

veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika planktonskih rakova iz 

skupina Amphipoda, Mysidacea i Euphausiacea. 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih amfipoda, mizida i 

eufauzida, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Planktonski streličari i svitkovci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih streličara koljena 

Chaetognatha, razreda Sagittoidea – Sagitta setosa, Sagitta inflata. 

Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz koljena Tunicata (Urochordata); razred

Appendicularia (repnjaci) – Oikopleura sp., Fritillaria pellucida 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih streličara i 

svitkovaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Planktonski svitkovci (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz razreda 

Thaliacea (dvootvorke); redovi Pyrosomatida, Doliolida, Salpida 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih svitkovaca, te 

savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina. 


Ličinački stadiji u planktonu. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati osnovnih tipova ličinki u planktonu - 

veliger, trohofora, pilidium, cyphonautes, ciprid, zoea, megalopa. Ličinke planktonskih rakova – naupliji i 

kopepoditski stadiji rakova veslonožaca. Jaja i ličinke riba – srdela (Sardina pilchardus) i inćuna (Engraulis 

encrasicolus) 


crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati osnovne tipove ličinki u planktonu, te 

razlikovati adulte i juvenile kod predstavnika razreda Crustacea, te jaja srdele i inćuna . 


Metode određivanja biomase i abundancije zooplanktona. Određivanje biomase zooplanktona metodom suhe težine. 

Određivanje abundancije zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku. 

Ishodi učenja: Temeljem laboratorijske vježbe i prethodno dobivenog pisanog materijala studenti će moći razumjeti i 

opisati metodu određivanja biomase zooplanktona metodom suhe težine, te savladati tehniku određivanja abundancije 

zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku. 


Položen kolokvij iz Praktikuma biologije i ekologije planktona uvjet je za izlazak na kolokvije iz kolegija Biologija 

i ekologija planktona. Studentima je omogućeno usmeno polaganje dva kolokvija iz Praktikuma biologije i ekologije 

planktona (I dio-Fitoplankton i II dio-Zooplankton), u kojima se ispituje koliko su ovladali prepoznavanjem elemenata 

fito- i zooplanktona, te osnovnom taksonomijom svake skupine. Na ispit su dužni donijeti ispravno ispunjenu 

bilježnicu pregledanu i ovjerenu potpisom nastavnika. Prilikom prepoznavanja preparata studenti su za prolaz dužni 

ispravno identificirati najmanje 60% ponuđenih preparata. Kolokvije se ne ocjenjuje ocjenama od 1-5, već se 

potpisom nastavnika verificira pozitivan rezultat studenta. 

Provjera znanja iz kolegija Biologija i ekologija planktona obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio- 

Fitoplankton, II dio-Zooplankton). Na ponuđena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili 

upisivanja točne riječi ili izraza u definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici: 

% riješenosti testa Ocjena 



15/15/0 

(P/S/V) 

ECTS 

3ECTS (2 predavanje, 1 seminari) 




(označiti X) 






Preduvjeti za upis Ekologija 


mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik 


Nositelj predmeta Prof. dr. sc. Sanja Matić Skoko, izvanredni profesor 

Voditelj seminara Prof. dr. sc. Sanja Matić Skoko, izvanredni profesor 



Cilj je upoznati studente sa svijetom riba koji čini jedno fascinantno bogatstvo i složenost; uputiti ih na taksonomsko 

obilje i evolucijske promjene, mnoštvo različitih staništa i odnosa, posebnih primjera životnih oblika i strategija, 

morfoloških i fizioloških prilagodbi te ponašanja. Ipak, osnovni je cilj pomoći studentima u razvijanju vještina za 

kritičko razumijevanje tema iz ekologije riba kao i učiniti ih sposobnima da raspravljaju o gorućim temama iz tog 

područja. 

Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji 

se postići interaktivnim predavanjima, video klipovima te prezentacijom relevantnih znanstvenih radova iz područja 

ekologije riba koji u datom trenutku zapanjuju širu javnost. Predavanja su obavezna. 

Seminari su koncipirani tako da prate teme predavanja. Na seminarima student s nastavnikom aktivno raspravlja o 

trenutnim „vrućim“ temama iz područja ekologije riba. Nastavnik studentima daje skupinu najnovijih znanstvenih 

radova iz svjetski poznatih časopisa koje studenti moraju pročitati s razumjevanjem, obraditi i prezentirati temu. 

Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i seminarima. Nastavnik ocjenjuje 

sudjelovanje studenta u radu seminara (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema, 

zaključivanje, prezentacija itd.). "Zarađeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz dotičnog 

predmeta. Ovisno o broju studenata seminari se izvode samostalno ili u grupama. 


1. Diana, J.S., 2003. Biology and ecology of fishes. Cooper Publishing Group, 496p. 

2. Jardas, I., 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga, Zagreb, 533p. 

3. Moyle, P.B. and Cech, J.J.Jr, 1996. Fishes. An introduction to ichthyology. Prentice Hall, New Jersey, 589p. 


1. Ercegović, A., 1949. Život u moru. JAZU, Zagreb, 412p. 

2. Pérès J.-M. and H. Gamulin Brida, 1973. Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 467p. 

3. Sale P.F. (ed.), 1991. The ecology of fishes on Coral Reefs. Academic Press, inc., London, 754p. 

4. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London, 406p. 


Predavanje 1. Životni prostor riba. Ribe u užem i širem smislu. (1 školski sat) 

Oceani i mora, raspodjela i opće značajke pelagijala i bentala, plankton i nekton. Eufotička, oligofotička i afotička 

zona. Osobine litorala. Povijest i evolucija riba. Ribe u užem i širem smislu. Morfologija, meristika, filogenija. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovne ekološke kategorije, opću raspodjelu i osobine vodene sredine kao i 

poznavati i razumjeti osnovnu taksonomsku podjelu riba u užem i širem smislu, razumjeti razlike između osnovnih 

taksonomskih grupa, znati njihova glavna obilježja, strategije i prilagodbe. 

Predavanje 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe. (2 školska sata) 

Temperatura, salinitet, pH, svjetlost, hranjive tvari. Osobine čvrstih i pomičnih podloga. Hidrodinamički čimbenici. 

Biocenoze fitalnog i afitalnog sustava. Životne forme s obzirom na vezanost uz podlogu, ishranu, razmnožavanje. 

Ishodi učenja: Student mora s razumijevanjem povezati osnovna biološka, fizikalna i kemijska obilježja morske 

sredine s posebnom životnom formom. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograničenja (abiotički

čimbenici) pojedina geografska područja i u konačnici staništa postavljaju pred ribe i kako se one nose s istima. 

Predavanje 3. Trofička ekologija. (2 školska sata) 

Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i načini ishrane. Hranidbene mreže. Ekologija ličinačkih 

stadija i nedoraslih riba. Morfologija ličinki i poslijeličinki riba. Zašto pelagični stadij života? Završetak stadija. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati trofičke kategorije, razumjeti osnovne ekološke hipoteze vezane uz 

problematiku, znati objasniti iste na primjerima. Mora razumjeti odnose plijen-predator te kompeticiju i ekološke 

mehanizme smanjenja kompeticije. 

Predavanje 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata) 

Uloga ličinki riba u zoogeografskim analizama. Strategija selidbe. Prostorni i vremenski oblici novačenja. Procesi 

nakon novačenja. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovu zoogeografije riba, razlikovati osnovne zoogeografske regije i 

najvažnije provincije istih. Mora moći povezati osnovnu raspodjelu vrsta i svjtske oceane. Mora poznavati 

zoogeografiju Mediterana i Jadranskog mora kao i recentne promjene u sastavu ihtiofaune istih, te znati objasniti 

razloge istih. 

Predavanje 5. Reproduktivne i životne forme. (2 školska sata) 

Razmnožavanje riba. Sazrijevanje i izbacivanje spolnih produkata. Oplodnja i sudbina oplođenih jaja. Razmnožavanje 

i obilnost populacije. Spolni odabir. Briga za potomstvo. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovu reprodukcije riba, te razumjeti osnove ponašanja odabira spolnog 

partnera kao i ekološke hipoteze istog te skrbi. Znati navesti primjere brige za potomstvo. Poznavati alternativne 

strategije razmnožavanja riba, znati navesti primjere i znati objasniti uzroke nastanka i opstojnosti tih strategija. 

Predavanje 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (1 školski sat) 

Interakcije između organizama ili populacija. Prilagodbe ponašanja. Teritorijalnost. Mehanizmi obrane. Prednosti i 

mane «socijalnog» ponašanja. 

Ishodi učenja: Student mora razumjeti osnove ponašanja riba te osnovne hipoteze koje govore o tome zašto i kako se 

formira pojedini tip ponašanja i kako se regulira njegovo izražavanje. 

Predavanje 7. Staništa. (4 školska sata) 

Priobalna staništa. Posebna staništa (mangrove šume, koraljni grebeni, polarna staništa). Dubokomorska staništa i 

dubinske ribe. Ribe polarnih područja. 

Ishodi učenja: Student mora poznavati sve osnovna priobalna staništa njihove značajke i posljedično strukturu 

ihtiozajednica istih. Student mora znati ekološkim hipotezama objasniti što strukturira pojedine zajednice i zašto. 

Student se mora upoznati s posebnostima svih posebnih, izdvojenih, ekstremnih staništa. Posebna pažnja usmjerena je 

ka rezidentnosti i endemizmu. 

Predavanje 8. Ribarstvo i razumno gospodarenje. (1 školski sat) 

Osnovni koncepti održivog «stocka» i utjecaj ribolova. Razumno gospodarenje i zaštita riba (Ecosystem based 

managament). Zaštićena morska područja (MPAs i „no take“ zone). 

Ishodi učenja: Student mora znati kako se stečena ekološka znanja primjenjuju u praksi. S jedne strane mora razumjeti 

mjere razumnog korištenje resursa (ribarstvo i akvakultura), a s druge strane mora znati kako se primjenjuju znanja o 

ekologiji riba u svrhu konzervacijske ekologije: uspostava zaštićenih područja, zaštita staništa i vrsta. Važnost 

edukacije i znanosti u kreiranju ekološke svijesti. 

Seminar 1. Morfologija riba. Taksonomija. Nove vrste. Endemi. (2 školska sata) 

Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji 

obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom 

području. 

Seminar 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe (1 školski sat) 



području. 

Seminar 3. Trofička ekologija. Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i načini ishrane. (2 

školska sata) 


obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom

području. 

Seminar 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata) 



području. 

Seminar 5. Razmnožavanje riba. (2 školska sata) 



području. 

Seminar 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (2 školska sata) 



području. 

Seminar 7. Staništa. Ihtiozajednice. Antropogeni utjecaj: ribarstvo, zagađenje, klimatske promjene. (2 školska 

sata) 



području. 

Seminar 8. Razumno gospodarenje. Konzervacijska ekologija. (2 školska sata) 



području. 

Svaki student ili grupa predaje seminar u pisanom obliku s jasno definiranim uvodom, raspravom i literaturom, dok su 

rezultati zapravo primjeri iz navedenih znanstvenih radova te javno prezentira rad pred kolegama uz obavezna pitanja. 


Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave 

student može ostvariti 70 bodova a na završnom ispitu 30 bodova. Tijekom nastave vrednuje se a) pohađanje nastave 

(do 4 boda), b) samostalni rad i aktivnost u nastavi (do 16 bodova) te c) usvojeno znanje (do 50 bodova kroz tri 

kolokvija). Na završnom, pismenom ispitu provjeravaju se ključne, specifične kompetencije koje se utvrđuju za svaku 

cjelinu. Završnom ispitu mogu pristupiti studenti koji su tijekom nastave ostvarili najmanje 40 bodova. Konačna 

ocjena utvrđuje se na temelju relativne raspodjele: izvrstan (5) (10% najboljih studenata), vrlo-dobar (4) (sljedećih 

25% studenata), dobar (3) (sljedećih 30% studenata), dovoljan (2) (sljedećih 25% studenata). 

Završni ispit se održava usmeno / pismeno ovisno o broju studenata. U oba slučaja prag za prolaznost je minimalno 

ostvarenih 60% točnih odgovora. Ocjena dobar (3) je rezultat 70%, a vrlo-dobar (4) 80% točnosti odgovora na 

postavljena pitanja. Ocjena izvrstan (5) je rezultat visoke točnosti (>90%), ali i iskazanog logičkog zaključivanja i 

povezivanja ekoloških činjenica. 


Sve informacije o kolegiju i termini konzultacija mogu se dobiti na stranicama Sveučilišnog Odjela za studije mora 

Sveučilišta u Splitu (http://more.unist.hr). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: sanja@izor.hr. 

Naziv predmeta VIŠI PRAKTIKUM IZ BIOKEMIJE 



(P/S/V) 

0/0/30 

ECTS 

3 



(označiti X) 






Jezik poduke i Hrvatski, mogućnost praćenja na engleskom jeziku 


temeljni napredni X specijalistički




Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor 



Kompetencije koje se stječu: Studenti se upoznaju s teorijskim osnovama te suvremenim metodama i tehnikama u 

biokemiji. Stečena znanja mogu uspješno primijeniti za rad u biokemijskom i molekularno-biološkom laboratoriju. 


Interna skripta. 


- 


Sadržaj: 

Određivanje koncentracije DNA. Restrikcijska analiza DNA uzorka. Uzgoj staničnih kultura bakterije E. coli. 

Ekspresija rekombinantnih proteina u E. coli. Priprema periplazmatske frakcije proteina E. coli. Pročišćavanje 

proteina kromatografskim tehnikama. Elektroforeza proteina u SDS-poliakrilamidnom gelu (SDS-PAGE). Metode 

određivanja koncentracije proteina. 


Kolokviji. Pismeni ispit po završetku vježbi. 


- 

Naziv predmeta BOLESTI MORSKIH ORGANIZAMA 



(P/S/V) 

30/0/15 

ECTS 


3 (1,5 za predavanja i vježbe, 2 za samostalno učenje i konzultacije) 


(označiti X) 








- 



Hrvatski, mogućnost praćenja na engleskom jeziku 


Voditelj vježbi Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor 



Cilj predmeta je upoznati studenta: Što je bolest? Što su epizootiološki čimbenici, anamneza, klinička slika, 

patoanatomska slika? Što su dijagnoza i terapija? Opća podjela bolesti. Osnovne promjene tkiva (upala, hidrops, 

hemoragija, tumor, promjene u metabolizmu stanica) i načini prepoznavanja. Podjela bolesti: bakterijske bolesti, 

virusne bolesti, nametničke bolesti, neoplazije, bolesti zbog greški u zootehnici. Osnove liječenja bolesti: Zootehničke 

mjere. Kemoterapija. Razudba. Uzorkovanje. Pohrana i slanje uzoraka na dodatne pretrage. Uzgoj bakterija na 

hranjivim podlogama i biokemijska determinacija. Antibiogram. Uzgoj virusa na staničnim kulturama. Serološke 

metode dijagnostike. Molekularne metode dijagnostike. Doziranje i aplikacija lijekova. 

Nastava je organizirana u obliku predavanja i vježbi, odnosno terena, ako se za to ukaže prilika (nagli mortaliteti na 

nekom uzgajalištu). 

Student stječe znanje o uvjetima koji su nužni za nastanak bolesti i o znakovima po kojima se specifične bolesti 

klinički manifestiraju i razlikuju, a s ciljem pravovremenog prepoznavanja i odabiranja najprimjenjivije metode

sprječavanja nastanka ili širenja, odnosno iskorjenjivanja bolesti na uzgajalištu. 


1. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p. 

2. Woo, P.T. K., 1995. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. CABI Publishing, 

Wallingford, 808 p. 

3. Woo, P.T. K., 1999. Fish Diseases and Disorders, Volume 2: Bacterial and viral diseases. CABI Publishing, 


4. Woo, P.T. K., 1998. Fish Diseases and Disorder, Volume 3: Non-infectious Diseases. CABI Publishing, 



1. Inglis, V., Roberts R.J. & Bromage, N.R., 1993. Bacterial diseases of fish. Blackwell Science Ltd, Massachusettes, 

312. 

2. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p. 



Epizootiologija/ epidemiologija: pojam ihtiopatologije i povijest istraživanja. Definicija bolesti i epizootiologije/ 

epidemiologije. Nazivlje u epizootiologiji/ epidemiologiji (enzootija, epizootija, panzootija, žarište, zarazna bolest, 

morbiditet, mortalitet, letalitet). Infekcija: definicija, vrste, tijek infekcije. Vogralikov epizootiološki lanac: izvori 

uzročnika, prijenos uzročnika, ulazna vrata, virulencija/ patogenost/ količina uzročnika, primljivost domaćina. 

Ishod učenja: razumijevanje epizootioloških/ epidemioloških pojmova. 


OIE (Međunarodni ured za epizootije): propisi (državni, regionalni i međunarodni), cilj i uloga, mehanizmi 

upravljanja, nacionalni i referentni laboratoriji za bolesti vodenih organizama. Kodeks i priručnik za dijagnostiku. 

Uloga veterinarskih tijela. Bolesti vodenih organizama koje se suzbijaju po zakonu. Prva/ druga/ treća/ četvrta razina 

epizootioloških mjera. 

Ishod učenja: razumijevanje procesa suzbijanja bolesti vodenih organizama prema zakonu. 


Imunologija: uloga imunosnog sustava, osobine imunosnog sustava ribe i školjkaša. Povijesni pregled istraživanja u 

imunologiji. Limfomijeloićno tkivo, lifoidno tkivo vezano za sluznice, imunosne komponente u krvi. Podrijetlo 

imunosnih stanica. Leukociti, fagocitoza. Histološki izgled imunokompetentnih tkiva ribe. 

Ishod učenja: razumijevanje dijelova imunosnog sustava riba i školjkaša. 


Vrste imunosti: urođena, stečena (humoralna, stanična). Fagocitozne stanice, citotoksične stanice. Osobine upalnog 

procesa i procesi prilikom ozljede vaskulariziranog tkiva. Kemokini. Mastociti. 

Ishod učenja: razumijevanje djelovanja urođenih imunosnih mehanizama i njegovih komponenti. 


Stečena imunost: MHC receptori i kodirajući geni. Teorija klonske selekcije. T limfociti: TC receptori, CD4/ CD8 

koreceptori, prepoznavanje preko MHC. Klasa I i II putevi prepoznavanja antigena preko antigen-prezentirajućih 

stanica. T helper stanice. 

Ishod učenja: razumijevanje uloge i procesa antigen-prezentirajućih stanica u imunosnoj reakciji. 


B stanice: BC receptori i kodirajući geni. Aktivacija B limfocita, plazma stanice i B memory stanice. Antitijela ribe: u 

krvi ribe, u sluznici probavila. Izgled, vrste i kodirajući geni. Citokini. 

Ishod učenja: razumijevanje procesa prepoznavanja antigena i ukupne imunosne reakcije. 


Opća patologija: definicija etiologije, patogeneze, noksa. Adaptacijski sindrom i stres: znakovi, patohistologija. 

Hormonalna osnova: neurotransmiteri, hormoni i neuroaktivni steroidi u stresu. 

Ishod učenja: razumijevanje općeg adaptacijskog sindroma u ribe. 


Unutarnji i vanjski uzroci bolesti. Regresijski procesi (distrofija, degeneracija, nekroza, apoptoza): vrste, osobine, 

patohistološki izgled, geneza. Akomodacijski procesi: reparacija, organizacija (hipertrofija, hiperplazija), regeneracija. 

Ishod učenja: raspoznavanje osnovnih patoloških procesa. 

Predavanje 17 i 18.

Dijagnostika bolesti vodenih organizama. Anamneza, trijaža. Uzimanje uzorka za pretragu. Opis promjena u 

ponašanju i na ribi. Vađenje krvi i razudba ribe i školjkaša. Bakteriološka pretraga: vrste tkiva i način uzimanja, 

antibiogram, biokemijski testovi. Parazitološka pretraga: vrste tkiva i način uzimanja. Histološka pretraga: način 

uzimanja tkiva. Virološka pretraga: kulture stanica, CPE. Imunosne pretrage: ELISA, IF, IHC. Molekularne pretrage: 

(q)PCR, in situ hibridizacija. 

Ishod učenja: razumijevanje tehnika uzorkovanja tkiva za određene pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze. 


Primjena lijekova: injekcije, kupke, hranom, tuširanjem. Vrste lijekova i svrha primjene. Vakcinacija, 

imunostimulacija hranom. 

Ishod učenja: razumijevanje primjene lijekova s obzirom na okolnosti u uzgoju. 

Predavanje 21, 22, 23 i 24. 

Bakterijske bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva vibrioze, 

pastereloze, epiteliocistisa, mikobakterioze, tenacibakterioze, 

streptokokoze. 

Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih bakterijskih bolesti u marikulturi. 


Virusne bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva nodaviroze, 

IPN-a i limfocistisa. 

Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih virusnih bolesti u marikulturi. 

Predavanje 27, 28, 29 i 30. 

Uvod u parazitologiju (nazivlje, životni ciklusi, vrste domaćina). Nametničke bolesti u marikulturi: patogeneza, 

etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva miksosporidioza i diplektanoze. Anisakis u morskih 

organizama i čovjeka. 

Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih nametničkih bolesti u marikulturi. 

Vježbe 1 i 2. Razudba ribe: morfološko-anatomske osobine, podjela tkiva, uloga pojedinih organskih sustava u 

nastanku bolesti. 

Ishod učenja: prepoznavanje organa ribe. 

Vježba 3 i 4. Mikroskopiranje histoloških preparata limfomijeličnog tkiva. Uzimanje krvi iz ribe i školjkaša. Priprema 

razmaza krvi i mikroskopiranje. 

Ishod učenja: prepoznavanje stanica imunosnog sustava u razmazima krvi i preparatima tkiva. 

Vježba 5 i 6. Uzimanje anamneze pri pojavi bolesti (izmišljeni slučaj), trijaža i uzimanje ribe za pretragu. 

Ishod učenja: savladana tehnika uzorkovanja ribe i slanja na pretragu s obzirom na anamnezu. 

Vježba 7 i 8. Demonstracija histološkog laboratorija i procesa od fiksacije do rezanja preparata tkiva. 

Ishod učenja: razumijevanje histološke analize. 

Vježba 9 i 10. Parazitološka pretraga kavezne ribe: izolacija i identifikacija najučestalijih nametnika. 

Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih nametničkih vrsta u marikulturi. 

Vježba 11 i 12. Pisanje razudbenog nalaza i sumnje na bolest. Uzimanje materijala za bakteriološku pretragu. 

Ishod učenja: razvijanje logičnog procesa zaključivanja o prirodi bolesti temeljem anamneze i razudbenog nalaza. 

Vježba 13 i 14. Mikroskopiranje patohistoloških preparata mozga, probavila i kože riba oboljelih od nodaviroze, IPNa 

i limfocistisa. 

Ishod učenja: prepoznavanje promjena u tkivu inficiranom navedenim virusnim bolestima. 

Vježba 15. Razudba školjkaša, uzimanje tkiva za pretrage. 

Ishod učenja: savladana tehnika uzorkovanja školjkaša. 


Putem kolokvija i usmenog ispita. 


mladineo@izor.hr

detaljni izvedbeni nastavni planovi - Sveučilišni odjel za studije ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?