Vodič kroz Kazneni Postupak - American Bar Association

Na prijedlog državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti istražni sudac
može odrediti preventivno zadržavanje. Ono može trajati 48 sati i njime se
državnom odvjetniku omogućuje podnošenje optužnog akta kojim će pokrenuti
kazneni postupak ako još nije započeo. Za podnošenje ovog zadržavanja mora
postojati osnovana sumnja da je uhićenik počinio kazneno djelo. Državni
odvjetnik ima pravo žalbe protiv rješenja istražnog suca kojim je odbio
prijedlog za određivanje zadržavanja. Redarstvene vlasti ne mogu tražiti
određivanje preventivnog zadržavanja, ali mogu istovremeno s dovođenjem
uhićenika i sa zahtjevom za određivanje istražnog zadržavanja podnijeti
državnom odvjetniku kaznenu prijavu u kojoj će postojati podaci koji će
državnog odvjetnika «navesti» da zatraži preventivno zadržavanje.
Preventivno zadržavanje može slijediti nakon istražnog zadržavanja.
Ukupno trajanje zadržavanja ne smije prijeći 48 sati. Uhićenik uvijek ima pravo
žalbe protiv rješenja kojim je određeno zadržavanje. Žalba ne zadržava
izvršenje rješenja, a o žalbi odmah po njenom primitku odlučuje
izvanraspravno vijeće županijskog suda.
Nakon roka od 24, odnosno 48 sati, uhićenik mora odmah biti pušten na
slobodu, osim ako državni odvjetnik u optužnom aktu stavi prijedlog za
određivanje pritvora. U toj situaciji istražni sudac će 13 zadržati uhićenika do
isteka prvog sljedećeg radnog dana do kada sud mora odlučiti o optužnom
aktu i potrebi određivanja pritvora. Ako sud ne odredi pritvor do isteka prvog
sljedećeg radnog dana nakon protoka roka za zadržavanje (24, odnosno 48
sati), uhićenik mora odmah biti pušten na slobodu.
Do ovog dodatnog zadržavanja (do isteka prvog sljedećeg radnog dana)
može doći samo ako se uhićenik nije žalio protiv rješenja o zadržavanju. Ako je
uhićenik podnio žalbu i izvanraspravno vijeće je uvažilo, on mora biti pušten na
slobodu bez obzira na to što je državni odvjetnik u optužnom aktu tražio
određivanje pritvora.
1.7.7 Pritvor
Pritvor je najstroža mjera procesne prisile koju određuje sud, a sastoji
se od lišenja slobode okrivljenika radi ostvarivanja određenih procesnih ciljeva
(sprječavanje bijega, onemogućavanje opstrukcije dokaznog postupka,
prevencije nove kriminalne djelatnosti, te radi posebnih ciljeve koji proizlaze iz
težine kaznenog djela čl. 101 – 118 ZKP).
Pritvor uvijek određuje samo sud na prijedlog državnog odvjetnika ili po
službenoj dužnosti. Pogrešno je reći ili napisati da je pritvor odredio državni
odvjetnik ili redarstvene vlasti.
13 Uvijek kad u zakonu piše «će», to znači «mora».
25