Vodič kroz Kazneni Postupak - American Bar Association

Sudac pojedinac – sudac općinskog suda izuzetno zakonom ovlašten sam
suditi u određenom predmetu za koji se provodi skraćeni postupak.
Sudac izvjestitelj – sudac drugostupanjskog suda koji proučava, priprema i
izvješćuje o predmeta prvostupanjskog suda, te izrađuje nacrt odluke suda
višeg stupnja.
Sudac za mladež – sudac općinskog, županijskog ili Vrhovnog suda RH koji
mora imati izraženo nagnuće za odgoj, potrebe i probitke mladeži, te vladati
osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne pedagogije i socijalne
skrbi za mlade osobe.
Predsjednik suda – sudac koji uz sudačku dužnost obavlja i poslove sudske
uprave.
Sudac porotnik – građanin koji sudačku funkciju ne vrši kao redovno
zanimanje i koji kao član sudskog vijeća ravnopravno sa sucem (sucima)
odlučuje o pitanjima o kojima u kaznenom postupku treba donijeti odluku.
Stranka – u kaznenom postupku stranka je i tužitelj i okrivljenik (čl. 170 st.
1 ZKP).
Tužitelj – tužitelj je državni odvjetnik, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj.
Državni odvjetnik – nositelj pravosudne dužnosti u državnom tijelu kome je
povjerena funkcija kaznenog progona.
Privatni tužitelj – ovlašteni tužitelj za manji broj lakših kaznenih djela za
koja zakonodavac smatra da ih treba progoniti samo ako se određene osobe
smatraju tako povrijeđenima da traže kažnjavanje počinitelja.
Oštećenik kao tužitelj – oštećenik koji je preuzeo kazneni progon od
državnog odvjetnika i umjesto njega postao ovlašteni tužitelj.
Oštećenik – osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelom
povrijeđeno ili ugroženo.
Osumnjičenik – osoba za koju tijela kaznenog progona ili redarstvene vlasti
imaju osnova sumnjati da je počinila kazneno djelo.
Uhićenik – osoba prema kojoj je primijenjena bilo koja mjera ili radnja koja
dovodi do lišavanja slobode te osobe.
Okrivljenik – osoba protiv koje se vodi kazneni postupak, a i osoba s
duševnim smetnjama prema kojoj se vodi poseban postupak (postupak
prema neubrojivoj osobi).
Optuženik – osoba protiv koje je optužnica postala pravomoćna ili protiv
koje je podnesena privatna tužba ili optužni prijedlog i zakazana glavna
rasprava.
Osuđenik – osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva
za određeno kazneno djelo.
Izraz "okrivljenik" upotrebljava se i kao opći naziv za okrivljenika,
optuženika i osuđenika.
14