Epistemologija

2. Realizam, objektivnost i skepticizam
Ako jest, onda s obzirom na samo to gledi{te opravdano dr`imo kako
je to gledi{te po sebi nespoznatljivo. Ako to, pak, nije tvrdnja o tome
kako sa stvarima doista stoji, ve} samo o tome {to mo`emo opravdano
tvrditi (o ~emu opravdano iznosimo tvrdnje), onda nam prijeti neugodan
regres rastu}ih razina pretpostavljenog opravdavanja. Taj prijete}i
regres neugodan je isklju~ivo stoga {to kao da ne raspola`emo (a mo`da
~ak i ne razumijemo) onom vrsti slo`ena opetovanog opravdanja {to ga
ona iziskuje. 4
Trebali bismo, dakle, sumnjati u tvrdnju da je pojam o tome kako
sa stvarima doista stoji nespoznatljiv. Rortyeva i Putnamova tvrdnja o
pojmu toga kako sa stvarima doista stoji pretpostavlja, pod prijetnjom
implicirane nespoznatljivosti ili beskona~nog regresa, realisti~ko shva}anje
toga kako sa stvarima doista stoji. [tovi{e, svaki sud koji smjera na istinitost
pretpostavlja neko shva}anje toga kako sa stvarima doista stoji i time
rasvjetljava spoznatljivost nekog shva}anja objektivnosti. Umjereni realizam,
dakle, podrazumijevaju}i da je ono {to predstavljaju barem neka
od na{ih vjerovanja objektivno, vrijedi kao spoznatljiv. U semanti~kom
smislu, drugim rije~ima, umjerenom realizmu kanda se ne mo`e ni{ta
prigovoriti. Suprotne tvrdnje u sebi nose prepoznatljive implikacije o
tome kakve stvari doista jesu te se o~ituju o spoznatljivosti (ali ne nu`no
i istinitosti) umjerenog realizma. (U ~etvrtom odjeljku pozabavit }emo
se novijim Rortyevim poku{ajem uklanjanja sredi{njih problema tradicionalne
epistemologije.)
Pojam o tome kako sa stvarima doista stoji omogu}uje nam da
uvedemo minimalnu realisti~ku definiciju istine. Koriste}i se pojmom
»propozicija« da bismo ozna~ili sadr`aj nekog iskaza, imamo sljede}u
definiciju: tvrdnja da je propozicija P istinita zna~i da sa stvarima doista
stoji tako kao {to se tvrdi u P. Ta realisti~ka definicija minimalna je
definicija korespondencije utoliko {to istinu ~ini funkcijom isklju~ivo
iskaznog odnosa izme|u propozicije i toga kako sa stvarima doista stoji.
Osim toga, ona mo`e zadovoljiti Tarskijev nu`an uvjet za svaku adekvatnu
definiciju istine, naime shemu T: X je istinit onda i samo onda
ako P (pri ~emu »P« ozna~ava izjavnu re~enicu, a »X« ime te re~enice).
Vjerojatna implikacija minimalne realisti~ke definicije istine jest ta da
netko vjeruje da je propozicija istinita onda i samo onda ako vjeruje da
4 Za daljnje pojedinosti o tom problemu, v. Paul Moser, »A Dilemma for Internal
Realism«, Philosophical Studies 59 (1990): 101-6.
87