Epistemologija

1. Skepticizam
Ono na {to se to ne svodi jest otkri}e, pod uvjetima filozofijske refleksije,
da nijedno takvo vjerovanje nikad nije opravdano. Da bismo dospjeli
do tog istinski skepti~kog zaklju~ka, moramo pretpostaviti da filozofijska
refleksija razotkriva kona~na, o kontekstu neovisna ograni~enja opravdanja
s obzirom na na{a svjetovna vjerovanja. To jest, moramo epistemolo{ki
realizam uzeti zdravo za gotovo. 36 Odbacimo li epistemolo{ki
realizam, refleksija ne mo`e razotkriti takva ograni~enja.
Evaluativni postupci, uklju~uju}i epistemi~ke postupke, ljudske su
konstrukcije smi{ljene da slu`e ljudskim svrhama. Stoga smo ih, suo~eni
s nepredvi|enim problemima, slobodni modificirati. Prema tome, ako
odre|ena slika spoznaje i opravdanja vodi radikalnom skepticizmu te
tako bri{e sve zna~ajne epistemolo{ke distinkcije, imamo sve razloge
mijenjati tu sliku. Me|utim, ni skeptik niti tradicionalni epistemolog ne
vide stvari sasma u tom svjetlu. U pozadini je kako filozofijskog skepticizma,
tako i tradicionalnog antiskepticizma, neka vrst naturalizma: `elja
da se epistemolo{ka vrednovanja utemelje u podru~ju epistemolo{kih
~injenica, prirodnom poretku razloga kojemu na{a praksa pru`anja razloga
u kona~nici odgovara. Epistemi~ke norme valja izvesti iz skrivene
strukture epistemi~kih ~injenica. 37
36 U Pyrrhonian Reflections Fogelin zagovara ono {to naziva »krhko{}u spoznaje«. Njegova
je misao da, budu}i da uobi~ajena opravdanja ne isklju~uju svaku logi~ki
mogu}u pogre{ku, skeptik mo`e uvijek podi}i »razinu ispitivanja« i tako potkopati
spoznajne tvrdnje. Iz toga on zaklju~uje da iako sam mo`da u pravu u vezi s kartezijanskim
skepticizmom, pironovsko razmatranje vodi ravno u radikalni skepticizam,
bez oslonca na kontroverzna shva}anja kao {to je fundacionalizam. Dr`im, me|utim,
da Fogelinove pironovske refleksije vode samo do dobrodo{log falibilizma. Utoliko
ukoliko postoji naznaka uvjerljivijeg zaklju~ka, njegovo dokazivanje ovisi o ideji
utvr|ene hijerarhije »razinâ ispitivanja«, pri ~emu nas skepti~ke hipoteze vode k
»najvi{oj« razini. Ponovno je posrijedi u cijelosti epistemolo{ko-realisti~ki mit.
Najvi{e {to se uvo|enjem skepti~kih hipoteza mo`e u~initi jest promjena smjera
istra`ivanja, i to na na~in koji izaziva privremenu obustavu uobi~ajenih opravdanja.
Ali ka`em »najvi{e« jer nije jasno {to izaziva takva kontekstualna pomicanja. Tu ima
prostora za daljnji rad. Kontekstualnu varijabilnost standarda opravdanja istra`uje
David Lewis u »Elusive Knowledge«, Australasian Journal of Philosophy (1996).
37 Skepticizam sukladno tome proizlazi iz neke vrsti »naturalisti~ke zablude« poistovje-
}ivanja evaluativnog s deskriptivnim pojmom. Fogelin (Pyrrhonian Reflections, str. 39)
otkriva ne{to poput naturalisti~ke zablude u stanovitim popularnim odgovorima na
Gettierov problem. Dr`im da taj uvid poziva na {iru primjenu. Primamljivo je dalje
spekulirati o temelju reduktivnog poriva u epistemologiji. Jedna je mogu}nost primitivna
slika o spoznaji i opravdanju: o spoznaji koja proizlazi iz jednog ili vi{e autoritativnih
izvora (izvorno, rije~i bogova ili predaje predaka). Naturalizam {to ga ovdje
spominjem nije, dakako, ono {to se danas uobi~ajeno smatra epistemolo{kim …
79