Epistemologija

Michael Williams
opovrgnuti. Priznat }e da opravdano zanemarujemo skepti~ke mogu}nosti
s obzirom na sve prakti~ne svrhe, ali da one nikad nisu u strogom smislu
irelevantne. To se ~ini uvjerljivim, ali zapravo je posve pogre{no.
U odre|enom kontekstu istra`ivanja, smjer istra`ivanja zahtijevat }e da
se stanovite postavke tretiraju kao da nisu u pitanju. Kontekstualni ~initelji
ne odre|uju samo razinu ve} i kut ispitivanja. Izvode}i eksperimentalni
test neke znanstvene teorije, mo`emo beskona~no podizati razinu ispitivanja:
mo`emo inzistirati na mjerenjima do idu}e decimalne to~ke i na
su`avanju granica pogre{ke; mo`emo ponavljati eksperiment pod stro`e
kontroliranim uvjetima, i tako dalje. No ako se po~nemo brinuti nije li
cijeli na{ aparat dio privida tipa »mozak u posudi«, ne podi`emo razinu
ispitivanja nego mijenjamo predmet: s fizike prelazimo na op}u epistemologiju.
Nema jednostavnog odnosa izme|u razine i kuta ispitivanja te,
slijedom toga, niti koherentnog shva}anja maksimalne razine.
Moglo bi se ~initi da sve to ide skeptiku u prilog. Ako je granica
izme|u onoga {to je u pitanju i onoga {to nije dijelom odre|ena smjerom
istra`ivanja, za{to skeptik ne bi mogao tvrditi kako je povla{teni status
iskustvene spoznaje odre|en njegovim projektom nastojanja da shvati
na{u spoznaju svijeta kao cjelinu? Ili, {to se svodi na isto, na koji na~in
~injenica da skepti~ki scenariji prije mijenjaju kut ispitivanja negoli razinu,
ograni~ava njihovu mo} podrivanja uobi~ajene spoznaje?
Uzmimo, u svrhu rasprave, da jednostavno skretanje pozornosti na
skepti~ke mogu}nosti preobra`ava dijalekti~ku okolinu mijenjaju}i kut
ispitivanja. Ono najvi{e {to se time podrazumijeva jest ne{to {to smo ve}
prihvatili: nestalnost spoznaje. ^injenica da gubimo na{a uobi~ajena
ovla{tenja za opravdanje u novoj okolini ne pokazuje da ih nikada nismo
imali u staroj. Da bi od nestalnosti do{ao do nemogu}nosti, skeptik mora
dr`ati da je kontekst {to ga on stvara povla{ten, da otkriva kona~na
ograni~enja opravdanja koja su uvijek prisutna, premda se obi~no zanemaruju.
Me|utim, razlikovanje razina i kutova ispitivanja sprje~ava taj
postupak. Hume je bio u pravu: skepticizmu je mjesto u kabinetu, a ne
na ulici. No to je stvar logike a ne, kao {to je mislio Hume, psihologije.
Postavimo to ovako. Skeptikov »uvjet totaliteta«, koji zahtijeva da
smatramo kako iskustvena spoznaja epistemolo{ki prethodi spoznaji svijeta,
odre|uje {to bi zna~ilo razumjeti spoznaju svijeta na poseban filozofijski
na~in. Slo`imo li se da takvo razumijevanje nije dosti`no, to se u
najboljem slu~aju svodi na otkri}e da ne mo`emo opravdati nijedno vjerovanje
o svijetu pod (samonametnutim) uvjetima filozofijske refleksije.
78