Epistemologija

1. Skepticizam
alizma odnosno, zapravo, obi~nog opravdavanja: naime, da na{i razlozi
nikad ne isklju~uju sve mogu}nosti pogre{ke, ve} samo one {to ih razni
kontekstualni ~initelji odrede kao »zna~ajne« ili »relevantne«. Ipak, mi
ovisimo o odre|enim mogu}nostima koje se ne ostvaruju. Spoznaja i
opravdanje stoga uvijek uklju~uju element epistemi~ke sre}e. Vjerovanje
~ija je istinitost potpuno slu~ajna ne mo`e se smatrati znanjem. No, za
kontekstualista, dovo|enje stvari u red isto tako nije uvijek posve
neslu~ajno.
Kartezijanski }e skeptik iz toga zaklju~iti da kontekstualist, dr`e}i za
sebe da ima epistemi~ku sre}u, naprosto pretpostavlja da ne `ivi u svijetu
posude i stoga povla~i sobom pitanja. Ta bi optu`ba bila to~na kad bi
kontekstualizam htio pru`iti izravan odgovor na kartezijanski skepticizam.
No, to nije njegov smisao. Kontekstualizam je gledi{te na koje nas
navodi teorijska dijagnoza skepti~ke argumentacije. Postajemo kontekstualisti
utvr|uju}i konzekvencije opovrgavanja skeptikovih pretpostavki,
napose zahtjeva prethodnog utemeljenja i epistemolo{kog realizma.
Kontekstualizam je prihvatljiv zbog dijagnoze koja nam je ve} dopustila
da izbjegnemo skepti~ke probleme.
Evo jo{ jedne nezgodne strane istog pitanja. Nijedna epistemologija
sa zna~ajnim eksternalisti~kim elementima ne mo`e biti zadovoljavaju}i
odgovor na skeptikov zahtjev da objasnimo kako to mi uop}e i{ta znamo
o vanjskom svijetu. Svaki takav odgovor bit }e beznadno uvjetovan. On
}e objasniti kako ne{to znamo o svijetu, pod uvjetom da je svijet {to ga
nastanjujemo vi{e ili manje normalan. Me|utim, ta zamjerka ovisi o pretpostavljanju
pravilnosti pristupanja »na{oj spoznaji svijeta« kao prikladnom
predmetu op}e procjene. Prema tome, nije rije~ o zamjerci kontekstualizmu,
koji proizlazi iz prethodne dijagnoze skeptikovih ne-tako-nedu`nih
pitanja.
Imaju}i to na umu, razmotrimo ponovno prikaz epistemi~ke odgovornosti
putem »polazi{ta i osporavanja«, koji ~ini odgovornost osjetljivom
na dijalekti~ku okolinu. Upravljanje pa`nje na previ|ene mogu}nosti
pogre{ke, kao {to veli jedan skora{nji kriti~ar kontekstualizma, podi`e
»razinu to~nog ispitivanja«. Moramo u~initi vi{e da bismo odr`ali epistemi~ku
odgovornost. Skepti~ki scenariji, izra|eni kao predvi|ene mogu}nosti
pogre{ke, podi`u to~no ispitivanje na najvi{u razinu pobijaju}i time
sve uobi~ajene tvrdnje o znanju.
Kontekstualist }e odvratiti da se skepti~ke hipoteze ne previ|aju ve}
s razlogom zanemaruju, jer su kontekstualno irelevantne. Skeptik }e to
77