Epistemologija

1. Skepticizam
o~ituju neki vid teorijskog integriteta. [to, dakle, povezuje one »vrste«
vjerovanja koje zanimaju skeptika? Uzmimo na{a »vjerovanja o vanjskom
svijetu«: ona uklju~uju cjelokupnu fiziku, cjelokupnu povijest, biologiju,
i tako dalje u beskona~nost, da ne spominjemo svaku slu~ajnu misao o
svijetu oko nas. Tu nema teorijskog jedinstva niti pravog totaliteta, samo
mutne i proizvoljne nakupine. Zahtjev za op}im obja{njenjem toga »kako
spoznajemo takve stvari« doima se neumjesnim, ako je uop}e shvatljiv.
Postoji samo jedan na~in da izbjegnemo taj zaklju~ak: skeptikove
»vrste« su etimolo{ke. Ono {to vjerovanja o vanjskom svijetu ~ini teorijski
koherentnim skupom – i stoga daje smisao prosu|ivanju o njima kao
o cjelini – jest njihov zajedni~ki epistemolo{ki status. »Vanjski« ne zna~i
»okolni«, jer je ~ak i ~ovjekovo tijelo, prema skeptikovim mjerilima, »vanjski«
objekt. Vanjski zna~i, staromodnom frazom iskazano, »li{en svijesti«.
Spoznaja vanjskog svijeta u opreci je spram spoznaje unutra{njeg svijeta,
tj. iskustvene spoznaje. A pe~at spoznaje unutra{njeg svijeta njena je epistemi~ka
povla{tenost.
To nas vodi natrag (supstancijalnom) fundacionalizmu, ~ija je navlastita
postavka da svako vjerovanje ima intrinzi~an epistemolo{ki status.
Prema toj slici, na{a vjerovanja spadaju u prirodne epistemolo{ke vrste koje
se nalaze u prirodnim odnosima epistemolo{kog prvenstva. Govorim o
prirodnim epistemolo{kim vrstama da bih naglasio kako fundacionalisti~ka
epistemolo{ka hijerarhija raskida s uobi~ajenim podjelama predmeta
i operira neovisno o svim kontekstualnim ~initeljima. Ona odgovara na
ono {to je Descartes nazvao »poretkom razloga«: temeljnoj, pozadinskoj,
o interesu i situaciji neovisnoj strukturi svekolikog empirijskog opravdanja.
Supstancijalni fundacionalizam tako uvodi »epistemolo{ki realizam«:
ne realizam kao stajali{te unutar epistemologije (gledi{te prema kojemu
imamo znanje o »realnom« ili objektivnom svijetu), ve} prije kao oblik
ekstremnog realizma s obzirom na tipi~ne predmete epistemolo{kog teoretiziranja.
Fundacionalizam je mnogo dublje impliciran u kartezijanskom skepticizmu
no {to se to obi~no uvi|a. Fundacionalizam ne samo da postavlja
uvjete uspje{nosti za obja{njenje toga kako je mogu}a spoznaja vanjskog
svijeta, on sam je pretpostavljen idejom da takva »vrsta« znanja postoji
i da se mo`e ispitivati. No pretpostaviti da postoje takve vrste zna~i pretpostaviti
da postoje nepromjenjiva epistemolo{ka ograni~enja u osnovi
promjenjivih standarda svakida{njeg opravdavanja: primjerice, op}a ovisnost
vjerovanja o svijetu o iskustvenim dokazima. Prema tom gledi{tu,
75