Epistemologija

1. Skepticizam
opravdanje samo u vjerovanju da mi se ~ini kako sjedim za stolom, stvari
su manje jasne. No s obzirom na dostupnost kontekstualisti~kog pristupa
opravdanju, to da vjerovanja o svijetu – kao takva – potrebuju neki
temelj, izuzev ograni~enog temelja {to ga pru`a skeptik, ne mo`e se uzeti
za gotovo.
Kao {to smo vidjeli, ~ini se da kartezijanski problemi ovise o podjeli
na{ih vjerovanja na povla{tenu i problemati~nu vrstu. Utoliko ukoliko
nam kontekstualizam daje razloga da budemo sumnji~avi spram takvih
podjela, zaklju~ak je, ~ini se, taj da nismo ranjivi na kartezijanske probleme
ako se najprije ne u~inimo ranjivima postaju}i uvjerenim fundacionalistima.
Me|utim, stvari se op}enito ne gledaju na taj na~in. Naj~e{}e
gledi{te bilo je (i mo`da jo{ uvijek jest) ono prema kojemu je fundacionalizam
odgovor na skepticizam, a ne njegov izvor.
^esto se misli kako je epistemolo{ko prvenstvo iskustvene spoznaje
pred spoznajom svijeta isuvi{e o~ito a da bi ga trebalo dokazivati. Budu}i
da je sadr`aj iskustvene spoznaje o~ito skromniji negoli onaj svake
… s re~enom tvrdnjom pomo}u mnogo problemati~nije teze, naime da spoznaja nije
»zatvorena pod poznatom logi~kom implikacijom«. Istu zamisao iznosi – o~ito neovisno
o njemu – Robert Nozick. (Moglo bi se kazati da je ista temeljna zamisao
prisutna u Austinovu djelu »Other Minds« i Wittgensteinovu O izvjesnosti.) Epistemi~ko
zatvaranje je na~elo prema kojemu, ako znam P i znam da iz P logi~ki slijedi
Q, onda znam Q. Navodi se da standardni skepti~ki dokazi pretpostavljaju tu
tezu. Pretpostavimo, primjerice, da znam kako sada sjedim za kompjutorskim ekranom;
tako|er znam da, ako sjedim za takvim ekranom, nisam mozak u posudi; ali
ja ne znam, i nikad ne mogu znati, da nisam mozak u posudi; stoga ne znam sjedim
li za kompjutorskim ekranom. Prema Dretskeu, me|utim, ja znam da sjedim za
kompjutorskim ekranom, premda ne znam nisam li mozak u posudi. Znam da sjedim
za ekranom jer mogu isklju~iti razne relevantne alternative: npr. da pi{em ovu
bilje{ku na bloku papira ili je diktiram u mikrofon. Ne moram isklju~iti mogu}nost
da je cijelo moje iskustvo obmana poput one s posudom. Posrijedi je relevantna
alternativa, ne mome konkretnom vjerovanju o tome {to upravo sada ~inim, ve}
nekoj mnogo op}enitijoj tvrdnji: na primjer, da moje iskustvo otkriva vanjski svijet
koji je u dobroj mjeri onakav kakvim ga ja dr`im. Znam pojedina~ne ~injenice ne
znaju}i op}enitije ~injenice {to ih one logi~ki impliciraju. Na~elo zatvaranja je la`no.
Svakako je rije~ o dramati~noj dijagnozi toga kako skepti~ki dokazi zastranjuju.
Glede Dretskeovih gledi{ta v. »Epistemic Operators«, Journal of Philosophy (1972);
a glede Nozickovih Philosophical Explanations (Oxford: Oxford University Press,
1981), pogl. 3. Kao {to }e moje primjedbe u glavnome tekstu ukazati, dr`im da
pitanje zatvaranja skre}e pa`nju s problema. K tome, kontekstualisti nisu obvezni
opovrgavati zatvaranje. Opovrgavanje proizlazi iz stava da je raspon relevantnih
alternativa danoj tvrdnji odre|en isklju~ivo propozicijskim sadr`ajem te tvrdnje, koji
nijedan kontekstualist ne smije pretpostaviti. Za pojedinosti v. Unnatural Doubts,
pogl. 8.
71