Epistemologija

Michael Williams
svrstati dokaze, iznijeti i obraniti svjedo~anstva kao pouzdane suce u
spornom predmetu, otkloniti prividne protudokaze itd. Opravdavanje je,
drugim rije~ima, upravo utemeljivanje, {iroko shva}eno: pokazivanje
kako je vjerojatno da su ne~ija vjerovanja istinita. No biti opravdan ne
zna~i uvijek pro}i kroz prethodni proces opravdavanja. Lako je previdjeti
da se postupak opravdavanja pokre}e samo kad se na|emo u kontekstu
doli~no motiviranog osporavanja. To je lako previdjeti, jer se tvrdnje
~esto iznose s obzirom na poznate probleme ili prigovore. Prema tome,
budu}i da ne idemo uokolo tvrde}i ono o~evidno, u slu~aju tvrdnji vrijednih
izricanja po svoj prilici ne moramo ni ~ekati da se osporavanja
pojave, s rezultatom da na{e artikulirane tvrdnje vrlo ~esto nisu opravdane
zbog nepojavljivanja. Me|utim, ~injenica da ~esto iznosimo tvrdnje
suprotstavljaju}i se ustrajnim prigovorima, tako da su one iznesene u
kontekstu koji automatski povla~i obavezu obrane, ne treba nas navesti
da previdimo vezu izme|u postojanja motiviranih osporavanja i obaveze
izno{enja pozitivnih dokaza. Previ|anje te veze navest }e nas da stalno
prisutnu mogu}nost kontekstualno primjerenih zahtjeva za dokazima
preobrazimo u neograni~eno inzistiranje na osnovama te nas potaknuti
da s falibilizma prije|emo na radikalni skepticizam.
Prihvatiti zahtjev prethodnog utemeljenja zna~iti prihvatiti prvenstvo
dokaznog nad osobnim opravdanjem, utemeljenja nad odgovorno{}u. I
tradicionalni fundacionalizam i teorija koherentnosti na to se obvezuju.
Te zajedni~ke pre{utne pretpostavke ~ine ih izravnim odgovorima na
agripinski skepticizam. Kontekstualizam preokre}e poredak ovisnosti:
odgovornost preuzima eksplanatorno prvenstvo nad utemeljenjem.
Tradicionalisti, bilo da je rije~ o fundacionalistima ili teoreti~arima
koherentnosti, opovrgnut }e tu karakterizaciju svoga uobi~ajenog stanovi{ta.
Priznat }e da pravo na neku tvrdnju ili vjerovanje ne ovisi uvijek
o posjedovanju adekvatnih dokaza. U svakida{njim situacijama ~esto
dopu{tamo da netko »opravdano« uzima zdravo za gotovo svakojake
stvari za koje mu nedostaje vremena ili sredstava da ih istra`uje. No to
je stvar prakti~ne nu`de, koja nema nikakve veze s epistemi~kim opravdanjem.
Bitna zna~ajka epistemi~kog opravdanja je da ono vodi istini:
opravdati neko vjerovanje zna~i povezati ga s nekom zna~ajkom koja
pove}ava vjerojatnost da je istinito. Stoga opis opravdanja koji taj vid ne
~ini apsolutno temeljnim ili uop}e nije opis epistemi~kog opravdanja ili
je opis koji epistemi~ko opravdanje ~ini ~isto dijalekti~kim. U oba je slu-
~aja kontekstualizam kao odgovor na skepticizam potpuno proma{en.
68