Epistemologija

1. Skepticizam
razlozima. Skeptikovo je stajali{te u tome da svatko tko iznosi kakvu tvrdnju
ili gaji kakvo vjerovanje s pretenzijama na epistemi~ku odgovornost,
usvaja neograni~enu obvezu da demonstrira pravo na svoje mnijenje
naprosto zbog postavljanja neke tvrdnje ili zastupanja nekog vjerovanja.
Ako je odgovorno vjerovanje uvijek i svugdje vjerovanje na osnovi
dokaza, skeptik je ovla{ten tra`iti da se iznesu dokazi. Ako taj zahtjev
izostane, me|utim, njegov postupak uop}e nije razlo`an.
Alternativa je vidjeti u osobnom opravdanju izvo|enje »strukture
polazi{ta i osporavanja«. 24 Razlika izme|u tih dvaju shva}anja opravdanja
nalik je onoj izme|u zakonskog sustava koji s optu`enim postupa
kao s krivcem ako se ne doka`e da je nevin i onog koji ~ini obrnuto,
na~elno pretpostavljaju}i nevinost i stavljaju}i teret dokaza na tu`itelja. 25
Usvajaju}i drugi model, epistemi~ko ovla{tenje je polazni status ne~ijih
vjerovanja i tvrdnji. Osoba ima pravo na neko vjerovanje ili tvrdnju
(osobno opravdanu) ukoliko izostaju razlozi za mi{ljenje da nema takvo
pravo. Nazovimo takve razloge »oslabljiva~ima«. Oslabljiva~i navode
razlo`ne mogu}nosti pogre{ke i djeluju na razne na~ine. Ne-epistemi~ki
oslabljiva~i navode dokaze da je ne~ija tvrdnja la`na: ti dokazi mogu biti
~isto negativni, ili mogu biti pozitivni dokazi u prilog istinitosti neke s
njom nespojive tvrdnje. Epistemi~ki oslabljiva~i pru`aju osnove za sumnju
u to je li ne~ije vjerovanje ste~eno na nepouzdan ili neodgovoran
na~in. U drugom slu~aju, prigovaratelj priznaje da bi tvrdnja ili vjerovanje
njegova sugovornika moglo biti istinito, ali pori~e njegovu opravdanost.
Ti se tipovi me|usobno ne isklju~uju. Skepti~ki scenariji su
zami{ljeni tako da djeluju u oba smjera.
24 Izraz je Brandomov. Postoje, me|utim, mnoge prija{nje artikulacije te op}enite koncepcije.
Jedna od najva`nijih mo`e se na}i u plodonosnom ogledu J. L. Austina
»Other Minds«, u: Austin, Philosophical Papers (Oxford: Oxford University Press,
1961). Vjerujem, me|utim, da je ta koncepcija opravdanja veoma stara te potje~e
jo{ iz akademijskih teorija o »skepti~kom pristajanju«, osobito iz Karneadova u~enja
o »provjerenom dojmu«. Budu}i da stari skeptici i njihovi protivnici suprotstavljaju
skepti~ko pristajanje spoznaji, onda{nji napadi na mogu}nost spoznaje nisu nu`no
radikalni u mome smislu. Me|utim, uo~ljivo je da su pironovski skeptici napadali
~ak i »skepti~ke« epistemologije kao {to je Karneadova. Vidi bilje{ku 8, gore.
25 Strukture polazi{ta i osporavanja javljaju se i u ne-epistemolo{koj praksi razlaganja.
Uzmite drugi smisao »odgovornosti«, onaj koji se odnosi na odgovornost za vlastite
postupke. I ovdje je »odgovornost« ishodi{na pozicija: ~ovjek je odgovoran ako ne
raspola`e prikladnom izlikom. To shva}anje odgovornosti zastupa Austin u svome
~uvenom ~lanku »A Plea for Excuses«, u: Austin, Philosophical Papers. Austinova
gledi{ta o spoznaji i slobodi zna~ajno su povezana.
65