Epistemologija

Michael Williams
Dokazno opravdanje ili utemeljenost povezano je s time podupiru li moje
vjerovanje primjereni razlozi: po~iva li moje vjerovanje na temelju koji
ga ~ini vjerojatno istinitim? Spoznaja, koja je tako|er simpliciter opravdanje,
iziskuje opravdanje u objema dimenzijama. Spor izme|u skeptika
i njegova protivnika ti~e se odnosa izme|u njih.
Gledi{te vezano uz taj odnos koje privla~i mnoge filozofe jest da je
epistemi~ki odgovorno vjerovanje uvijek i svugdje vjerovanje na temelju
adekvatnih dokaza. Prema tom stajali{tu, osobno opravdanje podlo`no
je zahtjevu prethodnog utemeljenja. Taj dokazni smjer ima dva aspekta. Prvi
je teza o ovisnosti: jednoobrazno podre|ivanje osobnoga opravdanja
onom dokaznom. Drugi je internalizam, prema kojemu je ne~iji »dokaz«
za dato vjerovanje dokaz u jakom smislu: daljnja vjerovanja – ili ako ne
vjerovanja, onda neko drugo osobno kognitivno stanje – uslijed kojih on
zastupa vjerovanje o kojemu je rije~ i koje na zahtjev mo`e navesti. Ne~ije
vjerovanje mo`e biti oblikovano metodom koja je u stvari pouzdana.
Ono ~ak mo`e biti ishodom procesa koji, u datim okolnostima, jam~i da
je ono istinito. No to ga ne ~ini »utemeljenim«. Taj je vid utemeljivanja,
pri kojemu netko nije nu`no svjestan ~imbenika koji njegovo vjerovanje
~ine »vjerodostojnima« s obzirom na istinu, eksternalisti~ki. Skeptik se
koristi zahtjevom prethodnog utemeljenja da bi isklju~io eksternalisti~ko
opravomo}enje.
Agripinski argument mora pretpostaviti takvo shva}anje opravdanja,
`eli li biti argumentom za radikalni skepticizam. Radikalno skepti~ni zaklju-
~ak sastoji se u tome da nitko nikada, ~ak ni u najmanjem stupnju, ne
vjeruje opravdano u jednu stvar umjesto u drugu. To je osobno opravdanje.
Skeptik, me|utim, tvrdi kako na{a sposobnost da iznosimo razloge ili
navodimo dokaze ima granice. To je jedno od te`i{ta kad je rije~ o dokaznom
opravdanju. Skeptik se pre{utno oslanja na zahtjev prethodnog utemeljenja
da bi od onog {to tvrdi do{ao do onog {to zaklju~uje. Skeptik
mora pretpostaviti da je vjerovanje epistemi~ki neodgovorno ako ne
po~iva na adekvatnim temeljima (teza o ovisnosti) i ujedno da na{e vjerovanje
ne mo`e po~ivati na temeljima kojih smo nesvjesni (internalizam).
Sve manje od toga ne}e biti dovoljno.
To nije jedina funkcija tog zahtjeva. On igra klju~nu ulogu u samom
dokazu. Skeptik pretpostavlja da se, u pogledu bilo kojeg vjerovanja ili
tvrdnje, pitanje »Kako zna{?« ili »Za{to u to vjeruje{?« uvijek mo`e s razlogom
postaviti. Skeptik implicitno pori~e da, ako se neka spoznajna tvrdnja
ho}e razlo`no osporiti, samo osporavanje mora biti motivirano
64