Epistemologija

Borislav Mikuli}
vi{e o tome« (isto, 151). Ono »vi{e o tome«, na {to Lacan ovdje aludira,
jest, kao {to je poznato, to da je »`elja subjekta `elja Drugog«. @elja subjekta
zna~i da se jedini predmet `elje subjekta ti~e njegova statusa: to
je `elja za priznanjem od Drugog. 55 To je eti~ki smisao ozna~iteljskog
stvaranja subjekta (stvaranja ja) na nivou iskaza i ujedno kraj beskona~ne
proliferacije metajezika.
No, upravo smo vidjeli na prethodnoj analizi paradoksa la`ljivca iz
»kretske« perspektive da je »`elja Drugog«, koja je `elja subjekta da bude
`eljen, neispunjiva ba{ zato {to je ona `elja subjekta-znanstvenika koji
izmicanje taksinomijskog aparata znanosti, svog velikog Drugog, nadokna|uje
slobodom od `elje za priznanjem od Drugog. Sloboda od `elje
je razmak ili zijev ne-poistovje}ivanja, ne-koekstenzivnosti subjekta
s Drugim, obilje`en nemogu}no{}u kona~nog metajezika, jer se subjekt
ne odnosi prema Drugom kao ozna~itelj prema drugom ozna~itelju nego
kao udar realnog o govor subjekta, istina kao u~inak nekontrolirane
podudarnosti ili adekvacije.
Preneseno na znanstveni diskurs, to je prostor slobode subjekta
istra`iva~a od poistovje}enja s Drugim u vidu jezika znanstvene zajednice,
prostor njegove istinitosti i obmane, eti~ko transcendentalno njegove
»znanstveni~ke moralnosti« pa i »kodeksa pona{anja«.
Zaklju~ak: Epistemologija na raskr{}u
Zato eti~ku narav epistemologiji daje mjesto u kojemu je ona neodvojivo
vezana za svoj pore~eni realni subjekt govora koji se javlja samo kao
teorijski surogat autoreferencijalnosti jezika. No, ona je samo funkcija
sposobnosti samoizra`avanja pore~enog subjekta, njegovo glasanje ili,
re~eno aristotelovim rje~nikom, hermeneia. To je pravo raskr{}e analiti~kih
i hermeneuti~kih strujanja u suvremenoj epistemologiji do kojih
tek treba do}i. Tako, doista, na Rortyjevo progla{enje »smrti epistemologije«
mo`emo uz pomo} paradoksa la`ljivca re}i, zajedno s drugim
epistemolozima, samo suprotno: Jo{ epistemologije! Ako ona poslije
Descartesa ne mo`e biti asubjektivna, kao {to poslije Marxa i njegovih
55 Cf. J. Lacan, Écrits (2 vol.), Paris: Seuil 1966-1971 (v. Spisi (izbor), Beograd:
Prosveta, 1983). O dvosmislenosti izraza »`elja Drugog« cf. Bruce Fink, Translators’s
Endnotes u: Jacques Lacan, Ecrits. A Selection, New York/London: W. W. Norton,
2002., str. 314.
612