Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
mislim u poretku Drugog u kojem je to ozna~itelj, javlja kao poku{aj
identifikacije sa samim Drugim, dod. B.M.] Ali, status za ja mislim isto
je tako ograni~en, isto tako minimalan, isto tako punktualan – mogao
bi isto tako biti u slu`bi konotacije to ne zna~i ni{ta – kao za spomenuto
ja la`em (…) Mo`da mislim … ima jo{ krhkiji status od onoga gdje
se moglo oboriti na ja la`em« (isto, 150).
U ~emu je epistemolo{ko zna~enje ovoga prijenosa? Lacan ka`e: »Mi u
svome rje~niku simboliziramo subjekt pomo}u precrtanog S [S/ ] ukoliko
je on konstituiran kao drugi (po redu) u odnosu na ozna~itelja« (isto,
str. 151). Subjekt koji istinito la`e jest subjekt koji govori ne{to drugo na
razini iskazivanja od onoga {to misli na razini iskaza (a to je onaj pravi,
»kartezijanski« subjekt koji misli da zna {to misli, koji je sav na razini
iskaza, ~ije mi{ljenje i znanje stvarnosti koincidiraju). To je smisao
Lacanovog stava da je subjekt time konstituiran kao drugi po redu u odnosu
na ozna~itelja kojega uzima iz jezi~nog blaga Drugog, instance
autoriteta s kojom se `eli poistovjetiti. Prevedeno na podru~je epistemologije
znanosti, to je najprije odnos izme|u znanstvenika-istra`iva~a i
jezika znanstvene zajednice, te znanstvenog diskursa i »stvarnosti«. U oba
odnosa ne manjka, kao {to znamo, prevare ~ak ni u vulgarno doslovnom,
privatno-psiholo{kom smislu jednako kao ni u objektivnom smislu. Ovaj
potonji je razlog za{to Lacan govori o »konjekturalnoj« znanosti i time
se svrstava u diskusiju o znanosti od po~etaka 20. stolje}a kao njezin
sofisti~ki prosvijetljeni dogmatik-antifilozof. No, o toj temi ovdje vi{e ne
mo`e biti rije~i. 54
Za analizu na ovom mjestu odlu~uju}e je to da je krajnje obja{njenje
epistemolo{kog smisla logike paradoksa la`ljivca eti~ko, i to u fundamentalnom
smislu rije~i koji se ne odnosi na suvremene verzije analiti~ke
epistemologije etike. Smisao »eti~kog« vidljiv je iz sljede}eg. Lacan:
»Razlika statusa koju subjektu daje dimenzija otkrivena u frojdovskom
nesvjesnom proizlazi iz `elje koju treba smjestiti na razini cogita [tj. na
razini ja la`em, dod. B.M.] Ono {to pokre}e iskazivanje, ono o ~emu
govori svako iskazivanje, pripada `elji. Usput vam napominjem da `elja
kakvu ja formuliram, u odnosu na ono {to nam donosi Freud, kazuje
54 Upu}ujem na Jean-Claude Milner, L’Oeuvre claire. Lacan, la science, la philosophie,
Paris: Seuil, 1995., osob. pogl. IV. 5. »L’antiphilosophie«; v. tako|er, J-C. Milner,
»Lacan et la science moderne«. Discussion avec Paul Henry et Jorge Forbes, u:
Lacan avec les philosphes, Paris: Albin Michel, str. 335-351.
611