Epistemologija

Borislav Mikuli}
stvarni ili realni prostor subjektove slobode: ona je kao sloboda od
Drugog sloboda za sudjelovanje u Drugom. Rije~ je o paradoksalnom
ali stvarnom uvjetu mogu}nosti slobode subjekta kao emancipacije od
`elje za priznanjem unutar normativnog diskursa Drugog radi priznanja
od Drugog. Samo zato je prostor subjektivacije iskaza o znanju eti~ko
tlo diskursa subjekta znanja. On je koekstenzivan sa znanjem i neodvojiv
od znanosti (od dana{nje institucionalizirane najmanje).
To potvr|uje Epimenidov polo`aj u Ateni, koji je posve obrnut s
obzirom na Drugo ili tzv. blago jezika. Izdi`u}i se svojim meta-iskazom
»Kre}ani vazda la`u …« iznad kretskog objektnog govora, on sam dospijeva
u polo`aj analiti~ara prema drugom (tj. atenskom) Drugom u kojemu
ja la`em nema vrijednost izdizanja u ja te obmanjujem nego obrnuto:
ja te oporavljam, vra}am na pravi put od kuge predrasuda. Epimenid
koristi ozna~itelj »Kre}ani vazda la`u« u uvjetima rje~ni~kog blaga gdje,
re~eno s Lacanom, ja (njegovo ja) postaje stvoreno zna~enje na razini
iskaza, efekt jezi~ne proizvodnje zna~enja koja se odvija na razini iskazivanja:
ja te lije~im. Drugim rije~ima, u uvjetima kretskog jezi~nog blaga
Epimenid je svjesni, ni~im ograni~en apsolutni u`ivalac slobode laganja
u Drugom, onaj »nepodno{ljivi« koji ~ak la`e i da la`e, dok je u uvjetima
atenskog rje~ni~kog blaga on nesvjesni analiti~ar la`i i predrasuda drugih
subjekata. Lije~e}i Atenjane od kuge, on ih lije~i od simptoma nevidljive,
simboli~ke bolesti, od vjerovanja da su svi Kre}ani notorni la`ljivci. Naime,
dok potvr|uje op}e pravilo predrasude, »Kre}ani vazda la`u…«, Epimenid
prestaje biti neposredni la`ljivac i postaje subjekt drugog govora.
To nije govor iz Drugog kao metajezika nego govor iz drugog jezika. To
je diskurs koji lije~i ili znanost lije~enja. Medicina je njegov uzor.
Lacanovo obja{njenje koje }emo primijeniti na ovo glasi: »Sigurno,
razlikovanje iskazivanja od iskaza omogu}uje uvijek izmicanje, a time i
mogu}u to~ku spoticanja« (isto, str. 150). Lije~nik ne misli kao Kre}anin
dok govori kao Kre}anin (u Ateni), niti govori kao Kre}anin tamo gdje
misli kao Kre}anin (u Kreti). Prenesimo to s Lacanom na kartezijansku
shemu cogita:
»Ako je ne{to uspostavljeno od cogita [tj. od ozna~itelja iz rje~ni~kog
blaga kartezijanske filozofije, dod. B.M.], to je registar misli (…)
Ka`imo da tome cogitu izvjesnost daje upravo zauzimanje mjesta na razini
iskazivanja [ja mislim je samo status iskaza, do~im status iskazivanja
zauzima poruka Ja te varam, budu}i da se svaki iskaz sa sadr`ajem ja
610