Epistemologija

Michael Williams
se ~ini da odra`avaju posebnu perspektivu (»relativnost«). Gledano na
taj na~in, nije jasno koliko op}enit oblik skepticizma promi~e agripinski
argument. 10
Postaviv{i agripinski problem pod vidom tvrdnji, osporavanja i
odgovora, mo`da sam i sâm potaknuo takvo gledanje. Nakon pomnijeg
razmi{ljanja, me|utim, ~ini se da se agripinski dokaz ne odnosi samo na
stvari za koje bi se svi slo`ili da ih je te{ko znati ve} i na bilo {to uop}e,
koliko god bjelodano bilo. Tvrdim li da znam ne{to – da to nije samo
moje mnijenje – ~ini se razlo`nim upitati kako to znam. Ako je tako,
ni{ta zna~ajno ne ovisi o postojanju osporavanja ili osporavatelja, ili
barem tako sugerira argument. K tome, problem opravdanja nije ograni~en
na kontekst javne rasprave. Ako se, u trenutku razmi{ljanja, latim
nekog svog vjerovanja i upitam se za{to ga imam, ja odlazim i bje`im.
Problem se dakle ne odnosi na javnu argumentaciju ili op}epriznato kontroverzna
mnijenja, ve} na opravdano vjerovanje op}enito, bilo da se ono
osporava ili ne. Svakako, na taj se na~in danas op}enito shva}a izazov
agripinskog skepticizma.
3. Teorijski odgovori
Ako je skeptik u pravu, svako takozvano znanje je neutemeljeno vjerovanje.
Pod pretpostavkom da smjesta ne priznamo poraz, kakav je na{ izbor?
Uzmemo li da se zahtjevi za opravdanjem negdje moraju okon~ati, ~ini
se da imamo dva izbora, od kojih svaki definira jedan od temeljnih tipova
epistemolo{ke teorije. To pokazuje koliko su skepti~ki argumenti va`ni za
samu ideju postojanja izri~ito filozofijskih teorija znanja: na~ini na koje
mo`emo pristupiti takvim argumentima odre|uju prostor teorijskih opcija.
Jedan od mogu}ih izlaza iz regresa opravdanja bio bi izna}i vjerovanja
ili sudove koji sprje~avaju zahtjeve za opravdanjem jer, iako nisu puke
pretpostavke, ne iziskuju, mo`da ~ak niti ne dopu{taju, daljnje opravdavanje.
Potraga za takvim »bazi~nim« vjerovanjima svojstvena je fun-
10 Tih pet na~ina izneseni su u Outlines, knjiga 1, pogl. XV. Pitanje o tome kakav su
zna~aj sami anti~ki skeptici vidjeli u tim argumentima ostaje krajnje kontroverzno.
V. Julia Annas i Jonathan Barnes, The Modes of Scepticism (Cambridge: Cambridge
University Press, 1985), kao i R. J. Hankinson, The Sceptics (London: Routledge,
1995). Vlastiti prikaz starih »na~ina« iznosim u »Scepticism without Theory«,
Review of Metaphysics (1988). Izazovno osuvremenjivanje i obrana »pironovskog«
skepticizma mogu se na}i u Fogelinovim Pyrrhonian Reflections.
50