Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
To drugim rije~ima zna~i, prvo, da je iskaz kojim je u suvremenom
obliku formuliran paradoks la`ljivca zapravo »puki« signifikant bez signifikata.
Nova epistemolo{ki izazovna strana te logi~ke »praznine« jest to
da je signifikant (»iskaz«, »ja«), kao ime govore}e instance ili subjekta,
stupio na mjesto signifikata (iskaz, ja). On je ukinut, re~eno hegelovski,
u tom smislu {to je sadr`aj (ozna~eno) podignut do poistovje}enja
s logi~kom formom ili jezi~nom retorikom. Otud, ono {to on izra`ava
jest samo metalogi~ki efekt razumljivosti njegove forme, poruka o pretenziji
na istinosnu vrijednost bez »vanjskog pokri}a«. Adekvacija, u
smislu uvjeta va`enja pretenzije na istinosnu vrijednost, ostvarena je iznutra
i zato je iskaz nu`no istinit. 43 . Ako je tako, onda diskurzivno »istinit«
oblik paradoksa predstavlja onaj legendarni (ili »mitski«) koji se pripisuje
Epimenidu i koji poznajemo preko sv. Pavla. U zavr{nom odjeljku vidjet
}emo {to to zna~i.
Prije toga vrijedi ustvrditi sljede}e. Paradoks la`ljivca, ukoliko ovisi
o autoreferencijalnosti iskaza (»ovaj«), koja je sama strogo uvjetovana
kontekstom (odnosno ekskluzijom svakog drugog iskaza, ili to~nije artificijelnim
uvjetom da se ~itav diskurs sastoji samo od jedne re~enice), ne
dovr{ava se u autoreferencijalnoj strukturi iskaza nego obrnuto, u probijanju
granice polja iskaza u smjeru instance iskazivanja. U obi~nom
predmetnom iskazu ta instanca mo`e ~initi dio polja njegove referencije
(ukoliko netko govori o sebi), ali ovdje je jedini referent istinosna vrijednost
»praznog« iskaza. Upravo zato istina konstativnog iskaza ‘Ovaj
iskaz je la`an’ le`i samo u njegovom perlokutivnom efektu, u implicitnoj
zamjeni ‘subjekta’ iskaza (istinitost odn. la`nost sadr`aja) u stav subjekta
iskazivanja: rije~ je, kao {to smo ve} vidjeli, o iskrenosti (odn. la`ljivosti)
onoga tko govori.
Preko te nevidljive zamjene, koja je logi~ki nevidljiva sve dok je ne
oda retorika iskaza, aktualizira se teorem semiolo{ke epistemologije
znanosti da je objektivna istinitost iskaza funkcija subjekta diskursa. 44 Na
toj pozadini, paradoks se pokazuje kao trik desubjektivacije kojim je subjekt,
obrnuto, sveden na funkciju iskaza. No, na temelju dosada{nje
43 Time smo se pribli`ili semanti~kom modelu istinitosti koji na temelju T-re~enica
razvija Donald Davidson: ‘Ovaj iskaz je la`an’ ako i samo ako je ovaj iskaz la`an.
To nipo{to nije slu~ajan rezultat, naprotiv on implicitno ponavlja moderno rje{enje
»paradoksa la`ljivca« kod Tarskog (vidi o tome dalje u tekstu), premda Davidsonova
semanti~ka teorija istine (koliko je meni poznato) nije analizirana pod tim vidom.
44 V. osob. A. Greimas, op. cit.
603