Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
izbora, koje nudi pravilo (i istinito i la`no), bira po nu`di jednu ali
suprotnu mogu}nost od uobi~ajene, jer samo tako mo`e izraziti obje
mogu}nosti za koje zna. Paradoks je paradoksalan zato {to na razini
iskaza, na kojoj mora birati izme|u dvoje, ostvaruje nemogu}e – on bira
oboje. Naime, dok iskaz »Ovaj iskaz je istinit« daje autoreferentan i
prazan, ali banalan iskaz bez napetosti, a njegov problem je samo neprovjerljivost
i pitanje iskrenosti govornika, drugi iskaz, »Ovaj iskaz je
la`an«, daje isto tako autoreferentan i prazan, ali sofisticiran iskaz koji
po~iva na efektu da, bez eksterne provjere, la` o la`i daje istinu. On je
~ist jezi~ni doga|aj na dvorazinskoj strukturi koju mo`emo opisati na
sljede}i na~in:
Iskaz »Ovaj iskaz je la`an«, la`an je.
(Obi~nim jezikom re~eno: »La`em da la`em«)
U njemu je akt iskazivanja istinit zato {to se podudara sa svojim sadr`ajem,
ali sadr`aj je potvr|en samo ponavljanjem identi~nog u aktu iskazivanja.
Akt i sadr`aj iskazuju isto. Otud, jedino novo i ne-redundantno na iskazu
pokazuje se opet samo u njemu, na rasjedu metajezika i objektnog jezika,
na mjestu veznika ‘da’. To je, ponovno, mjesto subjekta. Otud, pravi
paradoks je translogi~ki ili diskurzivni, i on se sastoji u tome {to se subjekt
pokazuje kao istinit bez ostatka i potrebe za provjerom onda i samo
onda kad tvrdi za sebe da la`e, a ne kad o sebi tvrdi istinu, kako se to
dalo pokazati na obrnutoj verziji paradoksa (»Ovaj iskaz je istinit«).
1. Retorika subjektivacije: ‘ja’-iskaz
Logi~ki paradoks upu}uje na to da je pravi moment paradoksa la`ljivca
eti~ki. Tek u tome obliku iskaz koji tvrdi da je la`an posti`e nu`no udvojenje
instanci, izgubljeno od antike do moderne logi~ke formulacije
»paradoksa«, bez ~ega je posve artificijelan. Njegova va`nost je u tome
{to iskazuje nevidljivu instancu subjekta govora kao figuru znalca koji
vlada govorom. U modernoj verziji paradoksa, iskaz postaje sposoban za
»subjektivnu istinitost« ili »iskrenost« tek kad se »subjektivira« transformacijom
indeksikalnog, ne-denotativnog izraza ‘ovaj’ u metajezi~ni oblik
… diskusiju u B. Mikuli}, Family Disturbances: Metaphors, Similes, and the Role of
Like’ u: A. Milohni}/R. Mo~nik (ur.), Along the Margins of the Humanities.
Seminar in Epistemology of the Humanities, Ljubljana: ISH (Documenta), 1996,
pp. 103-135. Tako|er http://deenes.ffzg.hr/~bmikulic/theLike.htm
601