Epistemologija

Odatle se bolje vidi da su arhajski primjerci paradoksa zapravo performativi,
a da za eksplicitan, konstativni i semanti~ki potpun oblik
paradoksa moramo uzeti hipoteti~ke re~enice poput »Istina je da sada
la`em«.
Tek ovakav stav ~ini vidljivom unutra{nju prisilu po{tovanja pravila istinitosti
(i uvjerljivosti) koja uzrokuje deformacije na samom iskazu. Ve}
(navodna) Eubulidova verzija odaje proces depersonalizacije (brisanje
instance govornika ‘netko’) i logicizacije sadr`aja (iskaz o istinosnoj vrijednosti)
koji je dovr{en u suvremenoj varijanti paradoksa. Njezino je
autorstvo nepoznato, a ima jo{ reduciraniji i artificijelniji jezi~ni oblik:
»Ovaj iskaz je la`an.« 40
Razlika u formulacijama je dalekose`na. Naime, ako Eubulidovu formulaciju
»Netko tvrdi da sada la`e« prevedemo na prosje~an svakodnevni
iskaz kao »Netko tvrdi: Ja sada la`em«, tad se teorijsko ili metajezi~no
pitanje, da li je ta tvrdnja istinita ili la`na, odnosi nedvosmisleno na to
da li govornik la`e da la`e i potvr|uje pretpostavku da je u pitanju istinitost
govornika ili istinitost tvr|enja. To podrazumijeva da se eksplicitna
tvrdnja »Ja sada la`em« zasniva na implicitnoj tvrdnji o istinitosti tvr|enja
»Ja istinito tvrdim p« ili »Istina je da p«. Tako se dobiva sofisticirani eristi-
~ki oblik koji – premda, kako }emo vidjeti, nije obrnuto razmjeran prvom
slu~aju – mo`emo bez {tete zamijeniti ~estim slu~ajem iz svakodnevice:
ili:
»Netko tvrdi da sad govori istinu. Je li ta tvrdnja istinita ili la`na?«
»Ovaj iskaz je istinit«
Borislav Mikuli}
Ovo je tako|er »prazan« veritativni iskaz istog tipa, o~igledno li{en paradoksa,
ali nije zato automatski manje interesantan. Naime, iako ovaj iskaz
tako|er ne tvrdi ni{ta drugo osim svoje neprovjerljive istinosne vrijed-
40 Ovaj oblik potje~e iz skolasti~kog repertoara, gdje se uvjetom za paradoks smatralo
to da govornik nije rekao ni{ta drugo osim toga ina~e se indeksikalni izraz ‘ovaj’
(»pokazna« zamjenica) odnosio na neki drugi iskaz.(Omiljeni skolasti~ki primjer je
»Sokrat ka`e ne{to la`no«.) Ali slu~aj je svejedno smatran naprosto la`nim bez
paradoksa. Naime, afirmativne propozicije s ne-denotiraju}im terminima u subjektu
smatrane su la`nima, a ne besmislenim ili li{enim istinosne vrijednosti (usp.
Spade, isto).
598