Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
mi~ku tvrdnju. Njezino te`i{te ne po~iva na sadr`aju p nego na veridi~kom
stavu (istina je da p); on je po sebi metaobjektalan budu}i da je ve}
propozicija p izra`ena u objektnom jeziku kao ‘p’, tj. kao ‘S je P’, i ona
samo tako, bez obzira na svoje epistemi~ko porijeklo, bilo »prirodno-
-spoznajno« ili svjedod`beno, stoji na raspolaganju svakom kompetentnom
(pa i nekompetentnom) primaocu. Objektno-jezi~na formulacija
propozicije (Platonov doksasti~ki sud iz druge odredbe znanja u Teetetu)
temeljni je karakter socijalnosti znanja. To je razlog za{to svaku epistemi-
~ku propoziciju ili tvrdnju o znanju, u njezinu prosje~nom, ne-znanstvenom
ili ne-epistemolo{kom obliku, poznajemo samo kao izraz implicitnog
iskazivanja znanja:
(2) »[Istina je da] p«
Pri tome, marker ‘istina je da’ ima prije ontolo{ku vrijednost ‘slu~aj
je da (p)’ ili ‘jest (p)’ nego emfati~no ili strogo veridi~ki karakter; tj.
implicitna tvrdnja istinitosti ne odnosi se toliko na istinitost sadr`aja
p, nego na istinitost tvrdnje ‘p’; veridi~ki marker ozna~ava pristajanje
izricatelja na p.
Ali, odatle vidimo ne{to jo{ presudnije, naime da tvrdnja o znanju,
sadr`anom u p i simboliziranom kao ‘p’ (koje sa svoje strane simboli~ki
sa`ima re~enice razli~itog gramati~kog tipa predikacije), zapravo ne
po~iva na p nego na ‘da’, tj. na obi~nom vezniku za izjavne re~enice. Za
taj veznik ili sinkategorematski izraz u logici ne postoji simbol, on ne
spada ~ak ni u klasu »junktora« premda mu je funkcija da povezuje
dijelove propozicije. Rije~ je o nekoj vrsti meta-junktora, jer povezuje
propozicijski sadr`aj p s preostalim dijelom re~enica (1) ili (2) koji nije
dio propozicije ‘p’ nego joj prethodi tvore}i s njome novu, obuhvatniju
propoziciju u obliku nove re~enice. Drugim rije~ima, da je u re~enici
marker samog propozicionalnog stava, odnosa prema »bitku« {to proizvodi
samu propoziciju. To~nije, da je jezi~ni marker prisustva instance koja nije
dio iskaza nego djeluje s razine iskazivanja; ono je mjesto s kojega se proizvodi
ili odakle dolazi sam iskaz sa svojom veridi~kom pretenzijom. Da
je unutarjezi~ni i autonomno-jezi~ni (»sinkategorematski«) znak vanjezi~ne
instance znanja. To je subjekt govora znanja (i govora o znanju). 33
33 Ono {to, barem na nivou propozicije, »utemeljuje« znanje jest mjesto razloma,
vidljivo na markeru za sintakstu neupravnog (»sklonutog«) govora koji je nevidljiv
u simboli~koj logici jer transcendira iskaz. To je stuktura iskaza koja raz-otkriva subjekt
iskazivanja a koju nalazimo kod Heideggera pod imenom ‘das Zu-sein’ …
589