Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
istinski medij znanja nego samo znanje nije ni{ta drugo do diskurzivna
proizvodnja, proces samog subjekta. 31 Semioti~ka teorija je najmanje zastupljena
u suvremenoj epistemolo{koj diskusiji, ali pru`a po mome uvjerenju,
platoni~ki re~eno, »logi~ku pomo}« za rje{avanje mrtvih ~vorova
adekvacijske i koherencijske teorije istinitosti znanstvenog racionalnog
diskursa. 32 Pri tome, ona ne donosi izvanjski doktrinarni sadr`aj u odnosu
na tradicionalne i suvremene epistemolo{ke sadr`aje, u smislu »alternativne«
epistemolo{ke teorije, nego ~ini vidljivim intrinzi~ni manjak
jezi~nog shva}anja subjekta kao konstitutivnog ~inioca znanstvenog
diskursa. Umjesto rekapitulacije op}ih postulata semioti~ke epistemologije,
ovdje }u semiolo{ku dimenziju epistemologije poku{ati otvoriti
iznutra, uz pomo} transformacija apstraktne i nepotpune epistemi~ke
tvrdnje propozicionalnog tipa, kakva u pravilu karakterizira epistemi~ke
iskaze, u semioti~ki potpuniji i epistemolo{ki informativniji oblik. Cilj
toga je, izme|u ostalog, pokazati da je ta dimenzija konstitutivni dio
epistemi~kog fenomena koji nazivamo »znanjem«.
2. Epistemi~ki stav i marker ‘da’
Prosje~an klasi~ni oblik tvrdnje o znanju po~iva na pretpostavci znanja o
~injenicama (ili poznavanja ~injenica) koje je dano u obliku propozicija
ili iskaza (p), u re~enicama razli~itog predikacijskog tipa. (Propozicija p
31 Jezik tako kod Hegela u sistematskom smislu ipak ima karakter »nestaju}eg posrednika«
(S. @i`ek) ili Wittgensteinovih »ljestava«. (Usp. osob. Hegelova izvo|enja u
Enciklopediji filozofskih znanosti §§ 458-459.) Hermeneuti~ka filozofija (Gadamer)
sa~uvala je njegov status u filozofemu neprekora~ivog horizonta razumijevanja,
dakle to~no na mjestu Hegelova apsolutnog znanja, jednako kao i dekonstruktivisti~ka
ekspanzija »pisma« u neapsolutni apsolut diferencije znaka(Derrida);
»jezi~nost« i »pismovnost« drugo su ime za Hegelov jezik-znak pretvoren u
nedovr{ivi apsolut. Stoga, ako fokusiranje na jezik tvori nedostaju}i ~lan izme|u svijesti-svijeta,
unutar spekulativne filozofije duha tek govor subjekta tvori nedostaju}i
~lan izme|u jezika-mi{ljenja unutar semioti~ke filozofije diskursa.
32 Za reference v. naprijed bilj. 9. Za pragmati~ki (»peirceovski«) model semioti~ke
epistemologije, orijentiran na kategoriju iskustva, v. Charles Morris, Osnove teorije o
znacima, Beograd: BIGZ, 1975. Za komunikacijsko-semioti~ku varijantu pragmatizma
v. Umberto Eco, Trattato di semiotica generale, Milano: Bompiani 1975, (osob.
pogl. 4. Il soggetto della semiotica); tako|er, Kultura, Informacija, Komunikacija,
Beograd: Nolit, 1973 (osob. A. Znak i sistem; D. Odsutna struktura). Za najnoviju
aplikaciju, U. Eco, Kant and the Platypus. Essays on Language and Cognition,
Secker & Warburg 1999, Random House-Vintage 2000 (tal. izv. Milano: Bompiani
1997).
587