Epistemologija

Borislav Mikuli}
dokse, jest syllogismós (180d). To nije tehni~ki naziv za zaklju~ak, nego
slikovit (ili ikoni~ki) pojam za modus »datosti« osjetilnih sadr`aja kroz
»jezi~no sprezanje« (syn-logismos) s najop}enitijim kategorijama (bitak,
istost, sli~nost, razlika itd.). One jesu izvorni proizvodi du{e, no to ne
va`i i za jezi~ni materijal (lexis). On je heterogen, dolazi izvana, iz »jezika«
(glasovi, slova, rije~i), ali jednako sudjeluje u formiranju episteme.
Teorija znanja nu`no je i semiolo{ka.
Platonova teorija du{evnih utisaka (typoi), koja je u povijesti filozofije
napravila zavidnu karijeru, sadr`i gotovo neprepoznati semiolo{ki preostatak
u posve modernom zna~enju rije~i. Jezik (glósse) nije samo
logos, nego ozna~ava »mre`u ozna~itelja«, samostalnih u odnosu na
~isto-du{evne kategorije: lexis je, moderno re~eno, plan izraza u logosu,
~iju drugu polovicu tvori dianoia, (misaoni sadr`aji ili »ozna~eno«).
Otud, gore spomenti Platonov »la`ni logos pisanog dijaloga«, otkva~en
od svoga krajnjeg referenta (nepisanog u~enja ili vrhovnog mathema)
nije ni{ta drugo nego »igra« (paidiá) osamostaljenih ozna~itelja od kojih
se svaki podre|uje ili slu`i (»poma`e«) drugom dijalogu kao ozna~itelju.
Otud, Platonov »nauk« ili (ukupni) sadr`aj filozofije (ozna~eno) ne postoji
kao prethodno gotova, uobli~ena semanti~ka veli~ina, nezavisna od
raspolo`ivog broja koherentnih diskurzivnih jedinica. Do njega se mo`e
do}i tek prola`enjem kroz sva polja diskursa, dijalo{ka-mitska i matemati~ka.
To samo zna~i da »najvi{i matem« ili »Dobro« nije ideja nego
slo`eni ozna~itelj, diskurs ili model.
2. Kraj epistemologije, iluzija napretka ili ne{to tre}e?
Na toj pozadini, pitanje historijskog izvora epistemologije posve je
zali{no. Na~in Platonova pitanja o znanju u Teetetu vi{estruko je slo`en,
pou~an i kompetitivan, napose ako ne zanemarimo njegove semiolo{ke
aspekte, podjednako strane analiti~kom i hermeneuti~kom pristupu.
Stoga, ako je smisleno smatrati da poslije Gettierova epohalnog udara –
sa samo dvije stranice teksta 22 – na ustaljeno trodijelno shva}anje znanja
kao opravdanog istinitog vjerovanja epistemologija vi{e nije mogla ostati
ono {to je bila kroz vi{e od dva tisu}lje}a, isto se toliko opravdano mo`e
22 Cf. Edmund Gettier, »Je li opravdano istinito vjerovanje znanje?« izv. »Is Justified
True Belief Knowledge« u: Analysis 26 (1963). Zastupljeno u oba doma}a zbornika
(Pavkovi} 1980, ^uljak 2003.), v. naprijed bilj. 1.
580