Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
tava, pa ~ak i od realisti~kog Aristotelovog, jer je narativan, polemi~ki i
mimeti~an.
C) U prilog Platonovu epistemolo{kom »postmodernom« modernizmu
govori i okolnost da osim pojma logosa kao obrazlo`enja ni pojam
»istinitog vjerovanja« ili »istinite dokse« iz drugih dijaloga nije nipo{to
odba~en, kako se ~ini na temelju pretpostavke o »aporeti~nosti« relativno
kasnog dijaloga Teetet. U 7. pismu, istinito vjerovanje je {tovi{e dio »paketa«
~etvrtog stupnja zajedno sa spoznajom i umom (cf. 342c4). Ovdje
ponovno samo kratka rekapitulacija:
Ako u hijerarhiji oblika spoznaje, izlo`enoj u VI. knjizi Dr`ave
(Politeia, 474b-480a; usp. i X 595c-597e), doksa zauzima jednozna~no
ni`i polo`aj od episteme, onda je matemati~ki (geometrijski) prikaz te skale
znanja u poredbi linije (VI, 504a-511e) ono {to upu}uje na to da se radi
o hijerarhiziranoj, ali jedinstvenoj i koherentnoj cjelini, u kojoj ni jedan
dio ne opstoji i ne mo`e opstojati zasebno ili va`iti apsolutno. Taj zaklju-
~ak potvr|uju, tre}e, okolnost da Platon u Menonu (97a) izri~ito zastupa
odredbu znanja kao razlo`nog istinitog vjerovanja, i postavlja ga kao za
~ovjeka najbolji mogu}i i dostupni oblik spoznaje istine. Potvr|uju ga,
s druge strane, i nedvosmislene »pedago{ke« napomene u citiranom filozofskom
ekskursu 7. pisma gdje Platon izri~ito navodi da su sva ~etiri
netvarna aspekta stvari (onoma, logos, idea, episteme – ime, pojmovna odredba,
apstraktni lik i spoznaja) nu`an ali ne i dovoljan preduvjet za realizaciju
onog najvi{eg. Umna spoznaja (nous) samo je u jednom svome
vidu »sijevanje iskre«, instantano shva}anje-poimanje stvari, ali je u~inak
sinopti~kog i cijelog dia-lekti~kog prola`enja kroz ni`e (osjetilne) prema
vi{im (misaonim, apstraktnim) stupnjevima reprezentacije realnog, i obrnuto
(Ep. VII, 343e).
O toj povezanosti i kontinuitetu u Platonovoj koncepciji znanja govori,
~etvrto i kona~no, eksplicitna logi~ka kritika pojma spoznaje pomo}u
analize tipova prirodno-jezi~nog shva}anja logosa koju Platon provodi
upravo u zavr{nim partijama Teeteta. To je gotovo posve potcijenjeno u
povijesti epistemologije, jer nigdje ni prije ni poslije toga Platonovog
dijaloga filozofija nije dala tako jasan odgovor ne samo na pitanje {to je
znanje, nego pru`a uvid u to {to zna~i da je na{e spoznavanje svijeta
»konstituirano« jezi~no ili, to~nije re~eno, znakovno. Znanje je za Platona
– jednako kao i za Lockea, Hegela i Peircea – instanca pisma u svijesti.
Sredi{nja kategorija kojom Platon u Teetetu najavljuje, tj. priprema, ali
ne iznosi do kraja svoju verziju odredbe znanja kao obrazlo`ene istinite
579