Epistemologija

Znalac i la`ljivac: Semiotiziranje spoznaje
vi{e govori o subjektu. Otud ni govor teorije nije derivirani efekt onti~ko-
-ontolo{ke strukture ve} praizvorno zbivanje, tehnika pomicanja bitka
koja iznutra »{utke« a izvana »brbljivo« proizvodi epistemolo{ki diskurs.
To je trenutak Sokratove filozofske {ale sa znanjem.
II. Suvremena epistemologija i Platon
Uvrije`eno datiranje po~etka epistemologije kod Lockea ili Descartesa
~esto je uvjetovano pripadno{}u prikaziva~a nekoj tradiciji zapadne filozofije,
empiristi~koj ili racionalisti~koj, anglo-saksonskoj ili tzv. kontinentalnoj,
ali i u tome postoje neo~ekivane sklonosti 12 . Suprotno tome, David
Hamlyn u svome klasi~nom prikazu povijesti epistemologije pravim
za~etnikom teorije spoznaje smatra ipak Platona 13 . No, kontroverza oko
datiranja po~etka epistemologije nije puko historijsko pitanje to~nog datuma
pojave pitanja o spoznaji »kao takvoj«. Hamlyn pokazuje da je temeljni
kriterij za odluku o tome sistematske naravi: rije~ je o postavljanju teorijskog
pitanja o spoznaji koje polazi od problema ili pitanja o samoj mogu-
}nosti spoznaje. Polazi{te je dakle dvojni sistematski aspekt pitanja o
znanju: narav i pouzdanost izvora te skepticizam kao uvjet pojave pitanja.
Ta su dva kriterija nu`na i dovoljna za respektiranje ~injenice da
definicija znanja, koja kurzira suvremenom epistemologijom, ne samo da
potje~e od Platona nego joj je on u dijalogu Teetet, koji neposredno
prethodi najva`nijim sistematskim dijalozima iz kasne faze, Sofist i
Parmenid, dao klasi~nu formulaciju: znanje je istinito vjerovanje s obrazlo-
`enjem. 14 ^injenica da taj Platonov dijalog zavr{ava izri~ito aporeti~ki,
12 Tako prikaz povijesti spoznajne teorije u uglednom njema~kom Historijskom rje~niku
filozofije locira po~etak spoznajne teorije u novovjekovnoj filozofiji, {to je tipi~no
za anglosaksonsku tradiciju, a manje za hermeneuti~ku i historicisti~ku njema~ku.
Cf. Historisches Wörterbuch der Philosophie, hrsg. von J. Ritter und K. Gründer, Basel:
Schwabe & Co AG, Bd. 2, str. 683-689, osb. 683-684 (C. F. Gethmann).
13 David Hamlyn, u: Encyclopedia of Philosophy, ed. P. Edwards, London/New York:
MacMillan, sv. 3, s.v.
14 Cf. Teetet (Theaitetos), 201d1 ‘alethes dóxa meta lógou’. Usp.: Platon, Fileb i Teetet,
Zagreb: Naprijed, 1979., prijevod i bilje{ke M. Sironi}. – Termin doksa preveden je
izrazom ‘shva}anje’ o~ito radi izbjegavanja izraza »puko mnijenje«, no pojam doksa
ovdje dovoljno jasno podrazumijeva vjerovanje u obliku iskaza ili re~enice, i treba
ga shva}ati kao iskaz ili sud vjerovanja. Za daljnje konzekvencije ove interpretacije
usp. dolje bilj. 16.
571