Epistemologija

Borislav Mikuli}
-kartezijansko »ludilo zanosa«. Moderni subjekt ne mo`emo bez daljnjega
denunciati, slijede}i Foucaulta, kao ime za tehniku sopstva, za apsolutno
samopostavljanje Ja = Ja, nego u najboljem slu~aju kao spekulativnu
tentativnu projekciju empirijskog ja u idealno ili kvazi-apsolutno Ja (ja
= Ja). Ta projekcija po~iva na pre{utnoj razlici izme|u imena-operatora
‘ja’ i onoga {to tvori njegov navodni protupol ili »stvarno« ja. Na problematici
paradoksa autoreferentnog istinosnog diskursa `elim pokazati
kako ta razlika tvori polje jezika i ujedno eti~ki smisao epistemologije.
On nije istovjetan s epistemologijom morala niti s eti~ko-teorijskim modelom
vrline u definicijama znanja.
Tome u III. opse`nijem dijelu teksta slu`i analiza anomalnog na~ina
djelovanja subjekta znanja kroz paradoks la`ljivca. Time nastojim locirati
njegovo zakonito mjesto i autenti~an modus prisustva u tradicionalnoj
epistemologiji, tj. pokazati da govorni subjekt genuino i zakonito proizlazi
iz same sr`i tzv. »esencijalisti~kog« ili »supstantivnog« epistemolo{kog
pitanja, {to je znanje. Tek odatle se govorni subjekt – koji je, premda tjelesan,
na pozadini svake filozofije svijesti (uklju~uju}i i logicisti~ku filozofiju
jezika) imao uvijek samo vrijednost retori~kog ili »pojeti~kog«
vi{ka (maska, personifikacija, poredba) – pokazuje kao nedostaju}a unutra{nja
veza. To va`i u dvostrukom registru: jednom kao istinski medij
objektivnog koji, re~eno hegelovski, poput vode rastapa ekstreme svijesti
i stvarnosti, i opet, kao posreduju}e mjesto u tvorbi epistemolo{kih teorija
izme|u tradicionalnog pitanja o biti istinitog znanja i suvremenog
pitanja o (kontekstualnim i geneti~kim) uvjetima spoznavanja, bili oni
shva}eni individualno ili socijalno. Subjekt o kojemu je ovdje rije~ jest
onaj nestali »zanesenjak« ili ekscentrik u dosluhu s unutra{njim glasom
aktera ponavljanja bitka, subjektom istinosnog govora bitka-za-drugo,
koji se u filozofiji javlja kao drugi naspram filozofa – sofist ili impertinentni
brbljivac i la`ljivac.
Stoga cilj ovoga priloga nije rehabilitacija subjekta u zna~enju koje
mu daju filozofije svijesti u bilo kojem obliku 8 niti pak suvremene
redefinicije njegova individualnog, socijalnog ili rodnog karaktera. Pod
upravo skiciranom pretpostavkom da tek na rasjedu izme|u instance jezi-
8 Za kriti~ku usporedbu analiti~kih i kontinentalnih modela filozofije svijesti usp.
Karen Gloy, Bewußtseinstheorien. Zur Problematik und Problemgeschichte des Bewußtseins
und Selbstbewußtseins, Freiburg/München: Verlag Karl Alber, 2000. Tako|er Manfred
Frank, Selbstbewusstsein und Selbsterkenntnis. Essays zur analytischen Philosophie der
Subjektivität, Stuttgart: Philipp Reclam jun., 1991.
568