Epistemologija

Merold Westphal
Me|utim, svijet rabina je svijet »svetih tekstova okru`enih komentarima«.
50 Zada}a interpretacije je izvu}i bo`anski glas u pisanoj rije~i, vratiti
se {to je mogu}e bli`e rajskom vrtu gdje je istina neposredno prisutna.
Napukla neposrednost i neizbje`na nepotpunost tuma~enja evociraju za
Rousseaua nostalgiju, ~ak krivnju, me|utim »on sanja o gonetanju istine
ili izvora koji }e izbje}i igri i poretku znaka«. Drugim rije~ima, on sanja
»o punom prisustvu, sigurnom utemeljenju, o izvoru i kraju igre«. 51 To
je (vjerojatno regulativni) ideal Transcendentalnog Ozna~enog.
Suprotno tome, Nietzscheov pjesnik uzima Bo`ju {utnju kao poziv
da sami govorimo, umjesto da nastoji izvu}i Bo`ji glas. Bog je dopustio
da se razbiju plo~e zakona »da bi nas pustio da govorimo... mi sami moramo
preuzeti rije~i... moramo postati vidjelci jer smo prestali slu{ati glas
iz neposredne blizine rajskog vrta«. 52 [utnja ili smrt Bo`ja ne isku{ava
se u nostalgiji ili krivnji ve} u »radosnoj afirmaciji igre svijeta i nevinosti
postajanja, afirmaciji svijeta znakova bez krivnje, bez istine, bez iskona
koji se nudi aktivnoj interpretaciji. Tada ta afirmacija odre|uje nesredi{te
druga~ije nego gubitak sredi{ta. Ona igra bez sigurnosti.« 53
Shvatimo li da za Derridu prevladavanje metafizike nije njezina abolicija
nego ograni~avanje, ne}emo se iznenaditi ako na|emo da on ne odbacuje
jednostavno prvu interpretaciju interpretacije da bi afirmirao
drugu. On misli da je glupo govoriti o izboru izme|u njih i govori umjesto
toga da ih treba `ivjeti istovremeno i poku{ati prona}i njihov zajedni-
~ki temelj. 54 Jer, »uvijek }e postojati rabini i pjesnici. I dvije interpretacije
interpretacije.« 55 »Rabinska« hermeneutika je doista kao metafizika u
Kantovoj dijalektici: to je projekt koji ne mo`emo ni ostvariti ni napustiti.
No, hermeneuti~ki obrat je i u svom nostalgi~kom i ni~eanskom
modusu priznanje da apsolutno znanje nije dano u na{im kartama. Ono
je napu{tanje potrage za izvjesno{}u kao i kartezijanskih (utemeljiteljskih)
50 Isto, str. 67. Re~enica je navedena iz Jabèsa.
51 »Structure, Sign, and Play«, str. 292. Za Derridu igra je vi{e ne{to {to nam se de{ava
nego {to mi ~inimo. To je stalno odno{enje znakova, uklju~uju}i stvari, s jedne to~ke
na drugu bez ikakve privilegirane to~ke u sredi{tu ili na izvoru. Za poku{aj suprotstavljanja
ra{irenim krivim ~itanjima ove teme vidi moj tekst »Deconstruction and
Christian Cultural Theory: An Essay on Appropriation«, u: Pledges of Jubiles, ur.
Lambert Zuidervaart i Henry Luttikhuizen, Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1955.
52 »Edmond Jabès«, str. 68.
53 »Structure, Sign, and Play«, str. 292.
54 »Structure, Sign, and Play«, str. 293.
55 »Edmond Jabès«, str. 67.
538