Epistemologija

Merold Westphal
navodi dio iz odjeljka o »Rehabilitaciji autoriteta i tradicije« u kojemu
Margolis nalazi klju~ za Gadamerov »zatvoreni esencijalizam«:
Ono {to tradicija i obi~aj sankcioniraju ima bezimeni autoritet, a na{
kona~ni povijesni bitak obilje`en je ~injenicom da je mjerodavnost
onoga {to nam je preneseno – a ne samo ono {to je jasno utemeljeno
– uvijek ima mo} nad na{im stavovima i pona{anjem... Stvarna snaga
morala, primjerice, zasniva se na predaji. On je slobodno preuzet, ali
nipo{to nije stvoren slobodnim uvidom ili utemeljen na razlozima.
Upravo to je ono {to nazivamo predajom: temelj njihova va`enja...
predaja ima opravdanost koja le`i onkraj razumskog utemeljenja i koja
dalekose`no odre|uje na{e ustanove i stavove. (280-1) 38
Je li to istozna~no s tvrdnjom da razum jest i da treba biti rob predaje?
Svako bri`ljivo ~itanje ovog odsje~ka primijetit }e da je to »jest«-iskaz
koji opisuje {to se stvarno doga|a, i mora se ~itati u svjetlu Gadamerova
upozorenja iz predgovora drugom izdanju Istine i metode: »Moja stvarna
briga je bila i ostala filozofska: ne ono {to ~inimo ili trebamo ~initi, ve}
ono {to nam se doga|a povrh i iznad na{eg htijenja ili ~injenja«
(xxviii). 39 Tu je isto tako va`an Gadamerov veoma heideggerijanski zahtjev
koji se ti~e granica refleksije: »Refleksija o nekom danom predrazumijevanju
stavlja pred mene ne{to {to se ina~e odvija iza mojih le|a.
Ne{to – ali ne sve, jer ono {to sam nazvao wirkungsgeschichtliches
Bewusstsein [djelatno-povijesna svijest] neizbje`no je vi{e bitak nego svijest,
a bitak nikad nije posve manifestan.« 40 Drugim rije~ima, refleksija
koja kriti~ki tematizira neke pretpostavke i sama }e se voditi predrazumijevanjem
koje jo{ nije podlijegalo kritici. Gadamer se sla`e s pragmatistima
da mo`emo podvrgnuti kritici svako od svojih uvjerenja, ali ne
sve odjednom. Mi jesmo dodu{e uvijek izru~eni pripadnosti povijesti,
38 Navedeno u Caputovom eseju »Gadamer’s Closet Essentialism: A Derridean Critique«,
u: Dialogue and Deconstruction, str. 258 iz starijeg prijevoda koji sam ovdje
zamijenio drugim, izdanje iz 1991.
39 Na drugom mjestu sam pokazao da Gadamer pobija Hegelovu strategiju stjecanja
apsolutnog znanja jednako `ilavo kao {to odbacuje Descartesovu strategiju. Vidi
»Hegel and Gadamer«, u: [Merold Westphal] Hegel, Freedom, and Modernity (Albany:
SUNY Press, 1992). Nisam uvjeren u Caputovu tvrdnju da je Gadamer vi{e hegelijanac
nego heideggerijanac. Vidi Radical Hermeneutics, str. 6 i »Gadamer’s Closet
Essentialism«, str. 259.
40 Philosophical Hermeneutics, str. 38.
534