Epistemologija

17. Hermeneutika kao epistemologija
3
Zbog na~ina na koji Heidegger ~ini praksu fundamentalnom za teoriju
Dreyfus naziva njegovu hermeneutiku prakti~kim holizmom za razliku
od teorijskog holizma kao na primjer, u post-pozitivisti~koj filozofiji
znanosti. 27 To pru`a lijep prijelaz za njegov vlastiti interes za na~in na
koji Foucault poku{ava dati fundamentalno epistemolo{ko zna~enje
dru{tvenim praksama, negiraju}i na sli~an na~in autonomiju znanja. 28 To
nas ostavlja s prili~no nepotpunim obja{njenjem Heideggerove »fenomenolo{ke
redukcije« od teorijskih (konstativnih, istinosnih) modusa
bivanja-u-svijetu na izvorno iskustvo svijeta ~iji su oni derivativi. Naime,
Heidegger tretira stanje svijesti ili naho|enje (Befindlichkeit) kao isto-izvorno
sa razumijevanjem i kao apriorni uvjet spoznaje. Budu}i da je to
ontolo{ka (a priori) struktura koja se izra`ava onti~ki (empirijski) u
raspolo`enjima, o~igledno je da je Heidegger isto toliko afektivni holist
koliko i prakti~ki holist. Njegova se »redukcija« odvija od teorijske spoznaje
kako prema praksama u kojima bivstvuju}a imaju zna~enje kao
priru~na i prema raspolo`enjima u kojima se doga|a podjednako »izvorno
raskrivanje« (173/134).
Mi smo »izru~eni« svojim raspolo`enjima. Ona su usko vezana uz
»ba~enost« na{e egzistencije kao ba~ene projekcije, na{e »fakti~nosti«
(173-4/134-5). U tome pogledu Heidegger se podudara s tradicijom
koja poistovje}uje na{ afektivni `ivot s pasivno{}u, sa strastima. Me|utim,
tamo gdje velik dio tradicije tretira osje}anja i emocije kao subjektivne
dodatke ~ije se jedino kognitivno zna~enje sastoji u tome da se
mogu pomije{ati s jasnim mi{ljenjem, Heidegger nagla{ava otkrivala~ku
ulogu raspolo`enja kao aprironih uvjeta teorijske misli. Ona »prethode
svakoj spoznaji i volji ~ak iznad njihova stupnja raskrivanja« (175/136).
Osim toga, ona su uvjeti mogu}nosti da bilo {to drugo, uklju~uju}i i
nas same, bude ‘zna~ajno’ za nas. »Raspolo`enje uvijek ve} otkriva, u
27 Na taj na~in on povezuje Heideggera s Wittgensteinom i Merleau-Pontyem. »Holism
and Hermeneutics«, str. 7. Posve je mogu}e da je slijedio Rortya i dodao Deweya
na listu. Vidi citirane pasuse kod Hansona u bilje{kama 10 i 14 naprijed.
28 Vidi Hubert L. Dreyfus i Paul Rabinow, Michel Foucault: Beyond Structuralism and
Hermeneutics, 2. izd., Chicago: University of Chicago Press, 1982, 1983. Kratki
uvod u taj motiv kod Foucaulta nalazi se u: Power/Knowledge, poglavlja 5-9, ur.
Colin Gordon, New York: Pantheon Books, 1980.
529