Epistemologija

17. Hermeneutika kao epistemologija
Heidegger naziva to sebe-razumijevanje vrstom »spoznavanja« (184/
144; usp. 186/146). 22 Me|utim, on uvijek iznova nije~e da je to teorijsko
spoznavanje, ona vrsta spoznaje kojom je filozofija toliko zaokupljena.
Otuda, razumijevati sebe ne zna~i »gledati u neko zna~enje« (307/263).
Tako|er, tu se ne radi o razumijevanju u razlici od obja{njenja, kojim je
novokantizam poku{ao izvesti Geisteswissenschaften na siguran put znanosti
(182/143). Isto tako, nemamo posla ni s introspekcijom, kao da je
sopstvo neki objektivno prisutni entitet koji bi se mogao spoznati »imanentnom
auto-percepcijom«, putem koje bi sopstvo zahvatilo sebe tematski
(183-5/143-5). Samorazumijevanje »nije stvar perceptivnog poniranja
i inspiciranja to~ke zvane ‘sopstvo’...«, kao da je, ponovimo to, sopstvo
ne{to objektivno prisutno samome sebi (187/146-7).
Svaki ~in tuma~enja pretpostavlja na{e razumijevanje nas samih kao
ba~ene projekcije ili ba~ene mogu}nosti u na{e zbrinjavaju}e bavljenje
stvarima i na{eg zbrinjavanja drugih. Me|utim, mi ne »znamo« za sebe
kao takve na na~in refleksivnog promatranja tih zna~ajki u nama samima
nego na na~in bivanja tim zna~ajkama. Biti ba~ena projekcija, to za
onoga koga se ti~u ona bivstvuju}a koja susre}emo u svijetu zna~i razumijevati
samoga sebe upravo takvim bivstvuju}im, i svaki eksplicitni ~in
tuma~enja, uklju~uju}i samotuma~enje, pretpostavlja to primordijalno
razumijevanje.
Do ove to~ke Heidegger izgleda nevinim u pogledu optu`be za »nepravdu
prema dojen~adi«. Ni{ta od onoga {to je rekao o razumijevanju
kao najtemeljnijem obliku »znanja« ne zahtijeva jezi~nu kompetenciju.
Izme|u razumijevanja i tvr|enja le`i tuma~enje. Samorazumijevanje,
koliko je do sada odre|eno, najve}im dijelom je neodre|eno; ono je
op{irno i op}enito. Poput predrazumijevanja cijelog teksta koji pripada
nekom posebnom `anru, ono se mora ispuniti i konkretizirati posebnim
tuma~enjem. Sukladno tome, Heidegger prikazuje tuma~enja kao »razvijanje«
razumijevanja u kojemu su bivstvuju}a, koja nas se ti~u, razumljena
»eksplicitno« (188-9/148-9). Kao {to smo ve} zamijetili, svako specifi~no
tuma~enje je vi|enje-kao, shva}anje ne~ega kao ne~ega (189-90/149-50).
No, to »pred-predikacijsko vi|enje« ne smije se poistovjetiti s tvrdnjom
ili sudom (189-90/149); tvrdnja se djelomice definira kao predikacija
(196/154). Sukladno na{oj radnoj pretpostavci, predpredikacijsko
ovdje zna~i predjezi~no. Mo`emo li potvrditi sugestiju da su tvrdnja ili
22 Navodnici su u njema~kom izvorniku obaju odsje~aka. Vidi i prethodnu bilje{ku.
525