Epistemologija

17. Hermeneutika kao epistemologija
teorijskoj tvrdnji nego u ~inu opisuju}eg zbrinjavanja, ostavljaju}i po strani
neprikladni pribor ili mijenjaju}i ga, ‘bez tro{enja rije~i’. Iz toga {to su
rije~i odsutne ne smije se zaklju~iti da je odsutno i tuma~enje« (200/157),
jer, tuma~enje je izra`eno u djelovanju ~ak i u odsutnosti svake tvrdnje.
Tvrdnja nije samo jedan me|u mnogim modusima tuma~enja, ona je
manje temeljna nego neki modusi tuma~enja koje pretpostavlja.
Heidegger tu neposredno uvodi svoje razlikovanje izme|u priru~nosti
[Zuhandenheit] i predru~nosti [Vorhandenheit] kao klju~no za svoju tezu.
Ako ja vidim ono {to je ispred mene kao samo predru~no ili objektivno
prisutno, vidim da je to bila ~injenica o kojoj se mo`e izre}i istinita ili
la`na tvrdnja. 18 No, vidim li to kao priru~no, onda, da upotrijebim
Heideggerov najpoznatiji primjer, to vidim kao ~eki} prikladan za moju
upotrebu ili mo`da iz nekog razloga neupotrebljiv. Svijet nam se po
Heideggerovu mi{ljenju po~etno nadaje u tom zadnjem modusu, i
potrebna je znatna apstrakcija od toga iskustva da bismo stvari vidjeli
kao objektivno prisutne, kao ne{to {to je puki slu~aj, ~injenica ili doga|aj
koji ~ekaju na to~nu reprezentaciju. »Na~in bavljenja koji nam je najbli`i
nije, kao {to smo pokazali, puko opa`ajno spoznavanje ve} prije ona vrsta
zbrinjavanja koje rukuje stvarima i stavlja ih u upotrebu, a to ima svoju
posebnu vrstu ‘znanja’« (95/67) ili vi|enja (98-9/69). 19
U svjetlu tog razlikovanja Heidegger izvodi svoju tezu na sljede}i
na~in. Ako ono {to tuma~imo
postane »objekt« tvrdnje, tad, ~im otpo~nemo tvr|enje, dolazi do promjene
u pred-namjeru. Ne{to priru~no ~ime moramo raditi ili izvoditi ne{to
mijenja se u ne{to »o ~emu« je tvrdnja koja ga iskazuje na~injena. Na{e
pred-vi|anje smjera na ne{to predru~no ili objektivno prisutno u ~emu
je ono priru~no. Oboje, i ~ime i za {to toga na~ina gledanja, ono priru~no
je skriveno kao priru~no... Tek sada imamo pristup svojstvima ili sli~nome...
Kao-struktura tuma~enja do`ivjela je modifikaciju. (200/157-158).
Kako }emo tuma~iti to razlikovanje i »modifikaciju« koju nazna~uje?
Uzmemo li za nit Heideggerovu tvrdnju da iskazivanju prethodi modus
18 Tamo gdje Macquarrie i Robinson prevode izraz vorhanden kao »present-at-hand«,
Stambaugh ga prevodi kao »objektivno prisutno«. Ono {to Heidegger ima na umu
vrlo je sli~no ~injenicama ranog Wittgensteina, onome {to je naprosto slu~aj, stoga
}u nadalje slijediti prijevod Joan Stambaugh.
19 Navodnici se nalaze u njema~kom izvorniku.
523