Epistemologija

Merold Westphal
Prva neka bude pretpostavka da Heidegger poku{ava detronizirati
teorijsko isto onako kako to radi teorija govornih ~inova. Austinovim
jezikom re~eno, izre}i neku tvrdnju zna~i izvoditi konstativni govorni ~in,
onaj ~iji se raison d’être i primarna snaga odnose na istinitost ili la`nost
onoga {to je re~eno. No, to je samo jedno od svega {to mo`emo raditi
pomo}u rije~i, jedan od mnogih ilokutivnih ~inova koje mo`emo izvesti
putem lokutivnih ~inova izricanja ili ispisivanja re~enica. Drugi ~inovi
poput obe}avanja, nare|ivanja, slaganja, jadikovanja itd. imaju druge
razloge i mogu ispasti neprikladni za sve osim za la`nost.
Heideggerovo obja{njenje ima o~igledne bliskosti s teorijom govornih
~inova. On prije govori jezikom tvrdnje (Aussage) i suda (Urteil) nego
platoniziraju}im jezikom re~enice (Satz). Temelj jezika (Sprache = langue
= jezik kao sistem) je govor (Rede = parole = jezik u upotrebi), a ne obrnuto
(203/160). Logos (zna~enjsko polje, spoznatljivi prostor) s kojim on
povezuje tvrdnju, zemaljski je i temporalni logos prije nego nebeski i
vje~ni (195-6/153-4). Nadalje, on je za njega istozna~an s »kategori~kom
tvrdnjom« i »teorijskim sudom«, i na taj na~in ga usko povezuje s konstativnim
govornim ~inom, a time i s istinito{}u kao ispravno{}u
(196/154; 200/157).
No, postoji klju~na razlika. Teorija govornih ~inova dovodi u pitanje
prvenstvo teorijskog uma svode}i tvrdnju ili konstativni govorni ~in
na tek jedan slu~aj od mnogo ~ega {to mo`emo raditi rije~ima. Me|u
mnogim ilokutivnim ~inovima koji ne posjeduju ispravnu informaciju ili
to~nu reprezentaciju kao bitni dio svoje zada}e, tvrdnja nema posebnu
prednost. Istovremeno, u teoriji govornih ~inova ne postoji ni{ta {to se
mo`e oduprijeti Husserlovom zahvatu koji teorijske intencije ~ini primarnim
i temeljnim u odnosu na sve neteorijske intencije. 17
No, takav otpor je eksplicitno prisutan u Heideggerovu obja{njenju,
napose onda kad on insistira da je tvrdnja »derivativni oblik u kojem se
iznosi neko tuma~enje«, a da u »bri`nom opisu takve tvrdnje ‘najprije’
[zunächst] ne postoje... Tuma~enje se izvorno [ursprünglich] ne iznosi u
17 Vidi Husserlova Logical Investigations, engl. prev. J. N. Findlay (New York: Humanities,
1970), str. 556, 636-640 i 648-651. Heidegger primjereno naziva Logi~ka
istra`ivanja »fenomenologijom teoretskog logosa« (GA 9, 35 = Wegmarken). Vidi
tako|er [Husserlove] Ideas Pertaining to a Pure Phenomenology and to a Phenomenological
Philosophy. First Book, engl. prev. F. Kersten (The Hague: Martinus Nijhoff,
1983), §§ 116-121. Te{ko je ne ~itati Wittgensteinovu kritiku vlastitog Traktata
druga~ije nego barem intenciju takvoga otpora. Vidi Philosophical Investigations,
engl. prev. G. E. M. Anscombe (Oxford: Blackwell 1958), odj. 23.
522