Epistemologija

17. Hermeneutika kao epistemologija
U Bitku i vremenu Heidegger izvodi op}enitiji dokaz za utemeljeni
karakter znanja i izvedenu narav iskaza. Dokaz uklju~uje dvostruko kretanje
od drugog prema prvom: od teorije prema praksi i od teorije prema
osje}anju. Za Husserla fenomenolo{ka redukcija napu{ta prirodno stajali{te
empirijske svijesti u samom sredi{tu okolnog svijeta stvari. Stavljaju}i
u zagradu pitanje o odnosu misli prema stvarnosti, fenomenolog se
mora usredoto~iti na na~in na koji su sadr`aji svijesti, svejedno kojeg
ontolo{kog statusa, dani ~istoj ili transcendentalnoj svijesti, to jest, svijesti
koja intendira svijet kojega ona sama nije dio. No, za Heideggera
se zadatak ne sastoji u zaokretu od prirodnog stanovi{ta prema podru~ju
~iste svijesti gdje se mogu odvijati bespretpostavne, apodikti~ke intuicije
biti; to je zaokret od svih teorijskih stavova (znanstvenog, teolo{kog,
filozofskog itd.), shva}enih kao apstrakcije izvornog, svakodnevnog
iskustva, prema punini prirodnog stajali{ta, ili, da budemo to~niji, prema
refleksivnom razumijevanju prirodnog stajali{ta u svoj njegovoj prakti~koj
i osje}ajnoj punini.
Na tragu ba{tine koja vodi natrag do Platona i njegovih orfi~ko-pitagorejskih
religijskih korijena, Husserlova redukcija predstavlja obred
o~i{}enja. Suprotno tome, Heideggerova redukcija predstavlja obred
pokajanja i obra}enja, koji se odvra}a od takvog kulta samopro~i{}enja.
Premda tradicija koju nazivamo platoni~kom posjeduje {iroki spektar fusnota,
ona je ipak neka vrsta gnosti~kog ili manihejskog dualizma koji
smje{tenost, taj epistemolo{ki oblik utjelovljenja, tretira kao zlo po sebi.
Heideggerov teolo{ki analogon je `idovska ili kr{}anska tvrdnja da je
utjelovljenje, a time i smje{tenost, dobro zato {to je dio Bo`jeg stvaranja.
Ono je znak na{e kona~nosti, ali nije zlo, i svako nastojanje da se pobjegne
od te kona~nosti je samoobmanjivanje, luciferovska hybris koja ka`e:
»[Uza}i }u u visine obla~ne], bit }u jednak Vi{njemu« (Izaija 14. 14).
2
Heideggerova hermeneutika je univerzum triju pripovijesti u kojima je
tvrdnja dvostruko derivativna; ona po~iva na tuma~enju koje sa svoje strane
po~iva na razumijevanju. Poku{avaju}i razumjeti {to zna~i kad se ka`e
da su i razumijevanje i tuma~enje temeljniji od tvrdnje, mo`emo slobodno
prihvatiti dvije hipoteze da poslu`e kao heuristi~ka predrazumijevanja za
vo|enje. Dakako, u samom postupku one }e biti stavljene na ku{nju.
521