Epistemologija

Merold Westphal
intuiciji biti, Rorty nudi promjenu paradigme u smjeru razumijevanja
koje on naziva hermeneutikom. Ono je holisti~ko, historicisti~ko i
pragmati~ko; uspostavlja istinu kao konverzacijsko slaganje, racionalnost
kao prakti~ku sposobnost samo-ispravljanja, a intuiciju kao jezi~nu
sposobnost.
Me|utim, tako shva}ena, hermeneutika je refleksija o naravi i granicama
ljudskog znanja; ona se vi{e ne ograni~ava na tuma~enje tekstova,
ve} svako spoznavanje tuma~i kao tuma~enje. Re~eno pojmovnikom naravi
znanja, ona nagla{ava smje{tenost znanja u povijesno zasebne i
kontingentne rje~nike (Rorty ih naziva »izbornim«); re~eno pojmovnikom
granica znanja, ona nagla{ava na{u nesposobnost da transcendiramo tu
smje{tenost da bi znanje postalo ~ist um, apsolutno znanje ili stroga
znanost. Drugim rije~ima, hermeneutika je epistemologija, postavljena
generi~ki. To je vrsta epistemologije, dijametralno suprotstavljena fundacionalisti~kim
epistemologijama, ali pripada istom rodu upravo zato
{to je kao i one metateorija o tome kako trebamo razumijevati spoznajne
zahtjeve obi~nog razuma, prirodnih i dru{tvenih znanosti, ili ~ak metafizike
i teologije. Budu}i da ne razlu~uje generi~ku epistemolo{ku zada}u
od specifi~no modernih projekata utemeljenja znanja, Rorty zamagljuje
~injenicu da hermeneutika nije zamjena za epistemologiju kao takvu ve}
zamjena jednog tipa epistemologije drugim.
Ovdje se javlja problem samoodno{enja. Naime, upravo zato {to
Rorty nije~e da se epistemolo{ka refleksija mo`e odvijati u nekom privilegiranom
prostoru koji prethodi polju spoznavanja prvog reda i neovisno
o njegovim uvjetovanjima, hermeneutiku moramo shvatiti kao
teoriju o samoj sebi, a ne samo kao teoriju o razli~itim vrstama znanja
prvog reda. Ako hermeneutika prikazuje samu sebe kao posebnu jezi~nu
igru ~ija se istina ne sastoji u to~nom predstavljanju nego u konverzacijskom
slaganju, te{ko je uvidjeti kako ona neposredno pada u performativno
ili autoreferencijalno proturje~je.
Zar nije hermeneutika beznade`no relativisti~ka? Da i ne. Kao {to je
ve} napomenuto, hermeneuti~ki historicizam ne pru`a nikakvu nadu za
to da mo`emo iz posebnog i kontingentnog svijeta ili jezi~ne igre, na
koje se odnose na{a vjerovanja, iskora~iti u bilo {to drugo osim u neku
posebnost ili kontingenciju. Suprotno kartezijanskom fundacionalizmu,
ona nije~e da je mogu}e zapo~eti od neke alfa-to~ke s koje je mogu}e motriti
svijet sub specie aeternitatis; suprotno Hegelovu holizmu, ona nije~e
da je mogu}e dosegnuti taj isti cilj dolaze}i do neke omega-to~ke trans-
516