Epistemologija

16. Proceduralna epistemologija
(2) Kada je ∆t < log(.5)/log(ρ), vjerovanje da P-u-t predstavlja osporiv
razlog ja~ine 2 . (ρ ∆t - .5) da agent vjeruje da P-u-(t + ∆t).
Posljedica na~ela (2) jest to da je podr{ka za P-u-t 2 slabija nego podr{ka
za ∼P-u-t 2, te je stoga prethodno pobijeno pa je osporivo razumno prihvatiti
potonje.
^ini mi se da P u t 0
P u t 0
(P v Q)-u-t 0
(P v Q)-u-t 2
P u t 2
503
^ini mi se da ∼P u t 1
∼P u t 1
∼P u t 2
Q u t 2
Slika 16.2 Potreba za ograni~enjem mogu}nosti temporalne projekcije
Iako na~elo (2) ispravno barata primjerom prikazanim na slici 16.1,
to jo{ nije adekvatna formulacija sheme razloga za temporalnu projekciju.
Te{ko}a je u tome {to podlije`e problemu mogu}nosti projekcije, vrlo
nalik onom kojim smo se bavili vezano uz OPA@AJNU-POUZDANOST.
To ilustrira primjer grafi~ki prikazan na slici 17.2 gdje strelice s punom
crtom simboliziraju deduktivno zaklju~ivanje, a crte koje spajaju strelice
nazna~uju zaklju~ivanje iz vi{estrukih premisa. U ovom primjeru zaklju~ak
Q-u-t 2 nije pobijen. Ali to je intuitivno besmisleno. Q-u-t 2 se izvodi iz
(P v Q)-u-t 2. O~ekuje se da }e (P v Q) biti istinito u trenutku t 2 samo
zato jer je bilo istinito u trenutku t 0, a u trenutku t 0 je bilo istinito samo
zato jer je P bilo istinito u trenutku t 0. Zbog toga je vjerovati da (P v
Q)-u-t 2 razumno samo utoliko koliko je razumno vjerovati P-u-t 2, no to
je pobijeno. Uzrok te{ko}e je taj da se temporalna projekcija primjenjuje
na (P v Q). O~ito je da bi se ona trebala primijeniti samo na P, a (P v