Epistemologija

^ini mi se da P u t 0
P u t 0
P u t 2
Slika 16.1 Sustav opa`ajnog a`uriranja
John L. Pollock
nezavisnost, iz toga slijedi da je vjerojatnost da }e P vrijediti u trenutku
(t + ∆t) ako vrijedi u trenutku t jednaka ρ ∆t . Drugim rije~ima, ja~ina
pretpostavke da }e stabilno svojstvo i dalje vrijediti smanjuje se kako se
vremenski interval pove}ava. To ima vrlo va`ne posljedice po opa`anje.
Razmotrimo problem opa`ajnog a`uriranja u kojem agent posjeduje
opa`aj P u trenutku t 0, a opa`aj ∼P u kasnijem trenutku t 1. Agent bi u
tim okolnostima trebao (osporivo) zaklju~iti da se svijet promijenio u vremenskom
intervalu izme|u trenutaka t 0 i t 1 te iako je P bilo istinito u
trenutku t 0 ono vi{e nije istinito u trenutku t 1 pa stoga nije istinito ni
u trenutku t 2. Ako poku{amo rekonstruirati ovo zaklju~ivanje pomo}u
na~ela (1), a ne uzimaju}i u obzir smanjenje ja~ine razloga, dobit }emo
pogre{an odgovor. Dobit }emo zaklju~ivanje prikazano dijagramom na
slici 16.1, gdje iscrtane strelice predstavljaju osporivo izvo|enje zaklju~aka,
a »crno-bijele« strelice predstavljaju odnos osporavanja. Ovaj grafikon
izvo|enja zaklju~ka predstavlja jednostavan slu~aj kolektivnog osporavanja.
To jest i zaklju~ak P-u-t 2 i zaklju~ak ∼P-u-t 2 izvode se osporivo, ali
su kontradiktorni pa predstavljaju pobijaju}eg oslabljiva~a za drugog. U
svakoj teoriji osporivog zaklju~ivanja posljedica je to da su oba zaklju~ka
osporena. To bi u~inilo opa`ajno a`uriranje nemogu}im. No kada uzmemo
u obzir ja~inu razloga, problem nestaje. Vjerojatnost ρ ∆t odgovara
ja~ini razloga 2 . (ρ ∆t - .5). ρ ∆t > .5 ako i samo ako ∆t < log(.5)/log(ρ),
pa smanjenje ja~ine razloga mo`emo ugraditi u na~elo (1) ponovo ga
formuliraju}i na sljede}i na~in:
502
^ini mi se da ∼P u t 1
∼P u t 1
∼P u t 2