Epistemologija

John L. Pollock
jedini, ili jedini o~iti, na~in za rje{avanje razli~itih spoznajnih zadataka
{to ih postavlja problem oblikovanja. To uklju~uje razli~ite aspekte epistemi~kog
spoznavanja, kao {to je osporivo zaklju~ivanje, i op}u strukturu
prakti~kog zaklju~ivanja koja uklju~uje odabir ciljeva, odabir planova
na temelju vrijednosti ste~enih prethodnim ostvarivanjem ciljeva te
usmjeravanje djelovanja na temelju planova.
Epistemologijom se mo`emo baviti kao ljudskom epistemologijom
ili op}enitije kao epistemologijom proizvoljnih racionalnih agenata. Ta
se dva na~ina ne moraju toliko razlikovati ako mnoga od ljudskih na~ela
predstavljaju jedino rje{enje za elemente problema oblikovanja koji tvori
pozadinu generi~ke racionalnosti. No oni se razlikuju u slu~ajevima u
kojima oblikovanje ljudske racionalnosti predstavlja proizvoljna rje{enja
problema oblikovanja. U tim slu~ajevima ~ini mi se mnogo zanimljivijim
baviti se epistemologijom proizvoljnih racionalnih agenata. Antropocentri~ka
pristranost ima smisla ako se bavite psihologijom, ali za{to bi
filozofija morala biti tako ograni~ena?
Projekt OSCAR
Iz takvih je promi{ljanja sredinom 1980-ih proiza{ao projekt OSCAR.
Cilj projekta OSCAR je konstruiranje op}enite teorije racionalnosti i
njezine primjene u umjetnom racionalnom ~iniocu. Sustav primjene bit
}e umjetni intelekt (artilekt) sli~an onima {to se konstruiraju u prou~avanjima
umjetne inteligencije, ali za razliku od ve}ine sustava umjetne
inteligencije temeljit }e se na detaljnoj filozofskoj teoriji racionalnosti.
Ra~unalna primjena filozofskih teorija predstavlja zna~ajno odstupanje
od konvencionalne filozofske metodologije. Akademski obrazovan filozof
mogao bi se zapitati za{to bi se trebali zamarati oko takve primjene.
Naravno, jednostavan odgovor jest to da je zabavno izraditi ne{to {to
zaista funkcionira. No ozbiljniji odgovor je da primjena apstraktne teorije
racionalnog spoznavanja predstavlja jedini na~in da budemo sigurni
da ona funkcionira. Lekcija koju svaki mladi ra~unalni programer nau~i
od svog osobnog ra~unala jest to da ra~unalni programi gotovo nikada
ne ~ine ono {to o~ekujete od njih kada ih prvi puta pokrenete. Pisanje
ra~unalnog programa koji zaista ~ini ono {to `elite, sastoji se od prvog
poku{aja te opetovanog testiranja i pobolj{avanja programa. Kada tu lekciju
primijenimo na filozofske teorije racionalnog spoznavanja, teorija
koja se ~ini dobra iz akademske perspektive gotovo nikada ne funkcionira
484