Epistemologija

16. Proceduralna epistemologija
koristiti prilikom sastavljanja re~enica koje izgovaraju. Budu}i da se ljudi
ne pridr`avaju uvijek svog proceduralnog znanja, kompetencija i izvedba
mogu se zna~ajno razlikovati.
Tvrdim da je na teorije racionalnosti, {to ih filozofi konstruiraju
pozivaju}i se na svoja intuitivna poimanja o racionalnosti, najbolje gledati
kao na kompetencijske teorije spoznavanja. To jest one predstavljaju
poku{aje artikuliranja pravila od kojih se sastoji na{e proceduralno znanje
o tome kako spoznavati. 6 Mi sami nemamo izravan pristup tim pravilima,
ali budu}i da (s dovoljnom pouzdano{}u) mo`emo uo~iti odstupanja
od na{eg proceduralnog znanja, u zbiljskim ili zami{ljenim slu~ajevima
mo`emo re}i je li dono{enje odre|enih zaklju~aka racionalno (to jest je
li to u skladu s na{im proceduralnim znanjem). Pomo}u tog znanja o
pojedinim slu~ajevima mo`emo potvrditi op}enita na~ela o sadr`aju
na{eg proceduralnog znanja.
Za razliku od lingvisti~kog znanja ~ini se poprili~no jasnim da ve}i dio
na{eg proceduralnog znanja o spoznavanju ne u~imo ve} je ono usa|eno
u nas. Mogu}e je da je to logi~ki nu`no – moglo bi se pokazati nemogu-
}im po~eti u~iti kako spoznavati ako ve} to ne znamo do odre|ene mjere.
No ~ak i ako to nije istina, izrazito je vjerojatno da je evolucija u nas
ugradila znanje o tome kako spoznavati, tako da u svijet ne ulazimo onoliko
epistemolo{ki ranjivi koliko bismo ina~e bili. Na taj na~in barem
znamo kako po~eti u~iti o svijetu. To je poprili~no sna`no potvr|eno
nadmo}nom podudarno{}u u proceduralnom znanju nepou~avanih pojedinaca
o tome kako spoznavati. 7 Na primjer psiholo{ki dokazi ukazuju
na to da zaklju~ivanje pomo}u modus ponensa svatko dr`i prirodnim a
zaklju~ivanje pomo}u modusa tollensa neprirodnim u po~etku. 8 Nije
vjerojatno da smo to nau~ili. Kada na{e usa|eno proceduralno znanje
jednom po~nemo nadopunjavati nau~enim na~elima, ubrzo }emo prihvatiti
i modus tollens.
6 U radu Contemporary Theories of Knowledge ta sam pravila nazvao »epistemi~kim normama«.
7 Time se ne `eli re}i da su svi jednako dobri u spoznavanju. Uspje{nost spoznavanja
dramati~no varira. No, ukoliko ljudi ~ine pogre{ke u spoznavanju, utoliko ih se
op}enito mo`e navesti da ih priznaju kao takve, {to sugerira da je njihovo temeljno
proceduralno znanje jednako.
8 Vidi P. Wason, »Reasoning«, u: B. Foss (ur.), New Horizons in Psychology (Harmondsworth,
Engleska: Penguin, 1966) te P. W. Cheng i K. J. Holyoak, »Practical Reasoning
Schemas«, Cognitive Psychology 17 (1985): 391-406.
481