Epistemologija

16. Proceduralna epistemologija
ispravno epistemi~ko spoznavanje je podvrsta op}enitog racionalnog
spoznavanja. Stoga pitanje o tome {to odre|enu epistemi~ku proceduru
~ini ispravnom, predstavlja poseban slu~aj op}enitijeg pitanja o tome {to
spoznajne procedure ~ini racionalnim. Proceduralna epistemologija je dio
op}enite teorije racionalnosti. Uz epistemolo{ke elemente, teorija
racionalnosti uklju~ivat }e barem prikaz toga kako odabrati ciljeve koji
}e se prihvatiti te kako odabrati akcije za djelovanje.
Ljudska racionalnost
Okrenimo se pitanju »[to racionalne procedure ~ini racionalnim?« To
pitanje ote`ava ~injenica {to postoji vi{e od jednog koncepta racionalnosti.
Jedan od tih koncepata mo`emo rasvijetliti razmatraju}i na~ine na
koje su filozofi tradicionalno poku{ali odgovoriti na pitanja kako racionalno
izvesti razne spoznajne zadatke (npr. induktivno zaklju~ivati).
Standardna filozofska metodologija bila je iznijeti op}enita na~ela, kao
{to je Nicodovo na~elo ili na~ela bayesijanskog zaklju~ivanja ili hipoteti~ko-
-deduktivna metoda, i testirati ih s obzirom na to kako se mogu primijeniti
na konkretne primjere. Da bismo mogli testirati na~elo, primjenjuju}i
ga na konkretne primjere, moramo znati koji }e biti ishod tog primjera.
Tako je, na primjer, Nelson Goodman uvjerljivo pobio Nicodovo na~elo
osmisliv{i svoj poznati primjer »zlavo/peleno« 4 . Pobijanje je bilo uvjerljivo
jer svatko tko razmotri taj primjer mora se slo`iti da ne bi bilo racionalno
prihvatiti zaklju~ke izvedene u skladu s Nicodovim na~elom. Ali kako to
ljudi znaju? Standardan odgovor na to pitanje je »filozofska intuicija«,
ali to ba{ i nije neki odgovor. [to je filozofska intuicija?
Tu metodologiju u znatnoj mjeri mo`emo rasvijetliti uspore|uju}i je
s metodologijom koju koriste lingvisti prou~avaju}i gramati~nost. Lingvisti
poku{avaju konstruirati op}enite teorije gramatike koje }e biti dovoljne
za izdvajanje samo gramati~ki ispravnih re~enica. ^ine to iznose}i teorije
i testiraju}i ih na posebnim primjerima. ^injenica je da su vrsni govornici
jezika sposobni za dono{enje gramati~kih sudova, prosu|uju}i da su neke
re~enice gramati~ki ispravne, a druge nisu. Te prosudbe o gramati~nosti
daju podatke za testiranje teorija o gramati~nosti. Jednako je nepobitno
4 Nelson Goodman, Fact, Fiction, and Forecast (Cambridge, MA: Harvard University
Press, 1955). U ina~ici Nicodovog na~ela o kojoj se radi, tvrdi se da skupovi premisa
oblika »(Ac & Bc)« potvr|uju generalizaciju »Svi A su B« za svaki izbor A i B.
479