Epistemologija

Uvod
primjerice, poistovje}uje epistemologiju sa (a) zahtjevom za apsolutnom
izvjesno{}u, (b) pojmom neutralnog, apriornog sudi{ta za prosu|ivanje
drugih disciplina ili pak (c) s potragom za apsolutnim temeljima. Ukratko,
Rorty poistovje}uje epistemologiju s modernisti~kim epistemologijama
kao {to su Descartesova i Lockeova, s osobito jakim verzijama fundacionalizma,
u kojima je izvjesnost mogu}e utemeljiti na teorijski neutralnim,
neosporivim temeljima. Rorty zagovara zaokret od takvih prosvjetiteljskih
pretenzija k hermeneuti~koj filozofiji koja bi bila holisti~ka, historicisti~ka
i pragmati~ka. No, tako pojmljenu hermeneutiku ne valja razumjeti kao
odbacivanje epistemologije, ve} kao odbacivanje odre|enih stajali{ta
unutar epistemologije u korist drugih. Osim toga, tvrdi Westphal, odbacivanje
prosvjetiteljskog fundacionalizma jednako je istaknuta tema u
kontinentalnoj i angloameri~koj filozofiji. U tom je smislu velik dio
suvremene analiti~ke epistemologije jednako postmoderan kao {to je to
i kontinentalna filozofija.
Nakon tih preliminarnih razmatranja Westphalov se ogled mo`e
podijeliti u dva glavna odjeljka: istra`ivanje nekih sredi{njih tema Heideggerove
epistemologije, i potom kra}a rasprava o kasnijem razvoju u
Gadamera i Derride. Va`na tema u Heideggerovoj epistemologiji jest ona
hermeneuti~kog kruga. Izvorno je to bila ideja o tuma~enju tekstova:
tekstu se prilazi s osje}ajem cjeline, no to mora biti propitano u svjetlu
specifi~nih ~itanja. Odnos izme|u razumijevanja cjeline i razumijevanja
specifi~nosti kru`an je utoliko {to je jedno funkcija drugoga. Sli~na se
ideja mo`e na}i u post-pozitivisti~koj filozofiji znanosti, gdje se teorija
mo`e revidirati u svjetlu podataka, ali podaci se razumijevaju kao ve}
pro`eti teorijom pa revizija mo`e i}i i u drugom smjeru. Heidegger takve
teme pretvara u op}enito epistemolo{ko stajali{te; cjelokupno ljudsko
razumijevanje je tuma~enje, a svako tuma~enje uklju~uje takve hermeneuti~ke
krugove.
Westphal iznosi postavku da je Heideggerova epistemologija revidirani
kantijanizam. Ona je kantovska utoliko {to nagla{ava ulogu a prioria
u svakoj spoznaji; ni{ta nije naprosto dano, budu}i da svaki spoznajni
akt pretpostavlja prethodno razumijevanje predmeta koji je posrijedi.
Ona je revidirani kantijanizam utoliko {to apriorni elementi koji utje~u
na spoznaju nisu sveop}i ili kona~ni, kao {to su to Kantovi oblici i kategorije.
Va`no je naglasiti, me|utim, da hermeneuti~ki krug za Heideggera
nije poro~an zbog izostanka univerzalnosti i kona~nosti. Naprotiv, kru`na
struktura tuma~enja omogu}uje spoznaju.
37