Epistemologija

16. Proceduralna epistemologija
pitanje je o tome {to opravdava vjerovanje. Teorije najni`e razine bave
se opravdanjem posebnih vrsta spoznajnih tvrdnji. Teorije srednje razine
bave se op}enitim spoznajnim postupcima koji doprinose epistemi~koj
opravdanosti. Teorije najvi{e razine mogu se smatrati teorijama o samoj
epistemi~koj opravdanosti. No teorije najvi{e razine mogu se promatrati
na dva razli~ita na~ina. S jedne strane mo`emo ih smatrati opisima sveukupnih
strukturalnih odnosa koji vode do epistemi~ke opravdanosti.
One nam govore na koji na~in se razli~iti sastavni dijelovi spoznavanja
uklapaju u cjelinu, daju}i nam spoznaju o svijetu. Takve teorije nazivat
}u strukturalnim teorijama epistemi~ke opravdanosti. S druge strane teorije
najvi{e razine mogu poku{ati odgovoriti na pitanje za{to epistemi~ka
opravdanost ima op}u strukturu koju ima. Te teorije obi~no imaju oblik
logi~ke analize koncepta epistemi~ke opravdanosti. Njih }u nazivati analiti~kim
teorijama epistemi~ke opravdanosti.
Razlika izme|u strukturalnih i analiti~kih teorija epistemi~ke opravdanosti
~esto se cijeni samo neodre|eno. Zapravo je rije~ o razlici izme|u
teorija visoke i teorija vi{e razine. Analiti~ke teorije bave se time {to bi
strukturalnu teoriju u~inilo istinitom. Slijede}i svoju knjigu iz 1987. kategorizirat
}u epistemolo{ke teorije kao ina~ice fundacionalizma, koherentizma,
probabilizma, reliabilizma i izravnog realizma. 1 Iz te perspektive,
prirodno je fundacionalizam, koherentizam i izravni realizam smatrati
strukturalnim teorijama, a reliabilizam analiti~kom teorijom. Reliabilist
bi, na primjer, mogao usvojiti fundacionalisti~ku strukturalnu teoriju na
temelju toga da predstavlja (mo`da jedini) pouzdani na~in stjecanja znanja.
To sugerira da reliabilizam i fundacionalizam imaju razli~ite ciljeve
i da nisu automatski nekompatibilni.
S druge strane, fundacionalisti i koherentisti (a tako|er i izravni realisti
i probabilisti) ~esto shva}aju svoje teorije i kao analiti~ke. Kako bi u
tome uspjeli, moraju ustrajati na tome da ne iznose samo strukturalne
prikaze epistemi~ke opravdanosti, ve} tako|er i logi~ke analize. Oni stoga
moraju tvrditi da njihove teorije nisu to~ne samo kao strukturalisti~ki
prikazi ve} i to da ih istinitim ne ~ini ni{ta drugo. Tvrdi se da te strukture
odre|uju koncept epistemi~ke opravdanosti – koncept valja analizirati detaljnim
prikazom toga kako vjerovanja postaju opravdana a ne navo|enjem
nekog nadre|enog na~ela (kao {to je reliabilizam) koji odabire pojedine
1 John Pollock, Contemporary Theories of Knowledge (Lanham, MD: Rowman i
Littlefield, 1987).
475