Epistemologija

Frederick Schmitt
odabira kao na neki intraindividualn psiholo{ki proces, kao {to smo sugerirali
ranije u raspravi o Kornblithu. Ali to bi i dalje bio proces koji
je metapouzdan zbog dru{tvenih uvjeta. Ili bismo na proces izbora mogli
gledati kao na socijalni proces. Kojim god putem i{lo, u obja{njenju postoji
dru{tveni element.
Kontekstualni metareliabilizam razlikuje se od reliabilizma kontekstualnog
intraindividualnog procesa u jednom zna~ajnom pogledu (barem
ako procese individuiramo onako kako to ~inimo), a ta razlika izme|u
dvaju gledi{ta daje prednost kontekstualnom metareliabilizmu. Zadovoljavanje
reliabilizma kontekstualnog intraindividualnog procesa podrazumijeva
zadovoljavanje kontekstualnog metareliabilizma, ali obrnuto ne
vrijedi.
Vjerovanje koje zadovoljava reliabilizam kontekstualnog intraindividualnog
procesa mora zadovoljavati kontekstualni metareliabilizam. Dva
su razloga tome. Prvo, postoji kontingentan razlog. Vjerovanje koje
zadovoljava reliabilizam kontekstualnog intraindividualnog procesa proizlazi
iz procesa koji je pouzdan u kontekstu. Intraindividualni psiholo{ki
proces je pouzdan zato {to ga takvim ~ine dru{tveni uvjeti. U slu~aju
mladena~kog svjedod`benog vjerovanja, djetinja lakovjernost u prisutnosti
ljudi sa zna~ajkama koje imaju skrbnici vodi pouzdanim procesima
razumijevanja zato {to skrbnici naginju tome da upu}uju djecu na izvore
koja daju pouzdana svjedo~anstva. Pouzdani intraindividualni psiholo{ki
procesi u~enja, kao kontingentne socijalne i psiholo{ke ~injenice, biraju
se kroz dru{tvene uvjete. Te dru{tvene uvjete mo`emo gledati kao metapouzdane
procese biranja. Otud, zadovoljavanje reliabilizma kontekstualnog
intraindividualnog procesa podrazumijeva zadovoljavanje kontekstualnog
metareliabilizma.
Postoji i drugi, dublji formalni razlog za{to vjerovanje koje zadovoljava
reliabilizam kontekstualnog intraindividualnog procesa mora tako|er
zadovoljavati i kontekstualni metareliabilizam. Ako neko vjerovanje zadovoljava
reliabilizam kontekstualnog intraindividualnog procesa, ono proizlazi
iz pouzdanog procesa u~enja. Me|utim, proces u~enja ~ak ni ne
va`i kao pouzdan ako ne proizlazi iz metareliabilnog procesa izbora.
Uzmemo li ponovo slu~aj mladena~kog svjedod`benog vjerovanja, dijete
mo`e slu~ajno i po sre}i odabrati da vjeruje svjedoku koji je slu~ajno
pouzdan, me|utim to ne va`i kao vr{enje pouzdanog procesa u~enja ako
izbor svjedoka ne proizlazi iz skrbnikove preporuke i ako pouzdanost
izbora svjedoka nije obja{njen preko metapouzdanosti takve preporuke.
466